Bosnian Abridged Explanation of the Quran — Fatiha 1:1 – Maide 5:120

Svoje učenje Kur’ana počinjem s imenom Allaha Uzvišenog, od Njega tražeći snagu za to, moleći za Njegov blagoslov i spominjući Njegovo ime. Bismila sadrži tri Allahova lijepa imena, i to: 1. Allah, tj. Onaj Koji istinski zaslužuje da bude obožavan. To je najposebnije Allahovo ime i niko se njime ne smije nazvati osim Allaha; 2. er-Rahman – Milostivi, tj. Onaj Koji posjeduje svojstvo apsolutne milosti, i ovo ime ukazuje na to da Allah posjeduje milost kao svojstvo Svog Bića; 3. er-Rahim – Samilosni, tj. Onaj Koji Svoju milost spušta na ona stvorenja na koja On hoće, a među koja spadaju i vjernici.

Potpuna pohvala i sve vrste veličanja kroz uzvišena i savršena svojstva, pripadaju samo Allahu, jer On je Gospodar, Tvorac i Upravitelj svega što postoji. Izraz "el-'alemun/svjetovi" jeste množina riječi "el-'alem/svijet", a označava sve drugo mimo Allaha Uzvišenog.

Ovim riječima iskazuje se pohvala Uzvišenom Allahu, nakon što Mu se, u prethodnom ajetu, iskazala zahvala.

Ovim riječima ukazuje se na veličanje Uzvišenog Allaha spominjanjem činjenice da će On biti vladar svega na Sudnjem danu, kada niko ništa neće posjedovati. Izraz “Jevmud-din” ovdje znači Dan obračuna, dan kada će svako polagati račun i shodno tome biti nagrađen ili kažnjen.

Isključivo Tebi upućujemo sve vidove obožavanja (ibadeta) i pokornosti, i nikoga Ti, u tome, ne pridružujemo, i samo od Tebe tražimo pomoć u svim našim poslovima. U Tvojoj ruci je svako dobro i niko mimo Tebe ne može pomoći.

Ukaži nam na Pravi put, podari da idemo njime, učvrsti nas na njemu, i povećaj nam uputu. Konstrukcija "es-siratul-mustekim" (Pavi put) označava jasnu stazu na kojoj nema stranputica i devijacija. To je, ustvari, islam, odnosno vjera koju je od Allaha dostavio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Na put onih Tvojih robova kojima ti dao blagodat upute, poput vjerovjesnika, istinoljubivih, šehida i dobrih ljudi, a divno je li je to društvo. Sačuvaj nas puta onih na koje se je rasrdilo, koji su spoznali istinu ali je nisu slijedili, poput židova, i sačuvaj nas puta onih koji nisu spoznali put istine zbog svog nemara u traženju istine i upute, poput kršćana.

Elif-Lām-Mīm su harfovi kojima počinju neke kur’anske sure. To su slova arapske abecede koja sama po sebi nemaju značenje, ali njihovo izdvojeno spominjanje u Kur’anu ima mudrost i cilj, jer u Kur’anu ništa nije navedeno bez mudrosti i svrhe. Od najbitnijih mudrosti spominjanja ovih harfova je ukazivanje na izazov Arapima da sastave nešto slično ovom Kur'anu, jer se Kur'an sastoji od harfova koji su bili poznati tadašnjim Arapima i od kojih su oni sastavljali riječi. Zbog toga, u većini slučajeva, nakon otpočinjanja neke sure ovim harfovima spominje se Kur'an, kao što je slučaj i u ovoj suri.

U ovaj veličanstveni Kur'an nema sumnje ni sa kojeg aspekta, pa nema sumnje u to da ga je Allah objavio, niti ima sumnje u to da su sve njegove riječi, i u formi i u značenju – Allahov govor koji bogobojazne upućuje na Pravi put.

Bogobojazni su oni koji vjeruju u ono što je čulima nedokučivo, a to je sve ono o čemu nas je obavijestio Uzvišeni Allah u Svojoj knjizi ili kroz govor Njegovog Poslanika, poput Sudnjeg dana, i oni koji uspostavljaju namaz tako što ga obavljaju onako kako je Allah propisao, poštujući njegove uslove, sastavne dijelove (ruknove) obavezne i pohvalne radnje, i oni koji udjeljuju od onoga čime ih je Allah opskrbio time što izdvajaju zekat, koji je obavezan, ili sadaku, koja je dobrovoljna. Oni sve to rade nadajući se Allahovoj nagradi. Oni vjeruju u Objavu koju je Allah spustio Svom Vjerovjesniku, i koju je spustio ostalim vjerovjesnicima, neke na njih Allahov mir i spas, ne praveći razliku između tih Objava u pogledu vjerovanja. Oni čvrsto vjeruju u ahiret, onaj svijet, te u nagradu i kaznu koji tamo slijede.

Bogobojazni su oni koji vjeruju u ono što je čulima nedokučivo, a to je sve ono o čemu nas je obavijestio Uzvišeni Allah u Svojoj knjizi ili kroz govor Njegovog Poslanika, poput Sudnjeg dana, i oni koji uspostavljaju namaz tako što ga obavljaju onako kako je Allah propisao, poštujući njegove uslove, sastavne dijelove (ruknove) obavezne i pohvalne radnje, i oni koji udjeljuju od onoga čime ih je Allah opskrbio time što izdvajaju zekat, koji je obavezan, ili sadaku, koja je dobrovoljna. Oni sve to rade nadajući se Allahovoj nagradi. Oni vjeruju u Objavu koju je Allah spustio Svom Vjerovjesniku, i koju je spustio ostalim vjerovjesnicima, neke na njih Allahov mir i spas, ne praveći razliku između tih Objava u pogledu vjerovanja. Oni čvrsto vjeruju u ahiret, onaj svijet, te u nagradu i kaznu koji tamo slijede.

Ovi ljudi koji posjeduju navedene osobine idu čvrsto pravim putem, i oni su istinski pobjednici na dunjaluku i na ahiretu jer su postigli ono čemu se nadaju i spasili od onoga čega se boje.

Onima za koje Allah zna da neće vjerovati i da će biti ustrajni u svojoj zabludi i inatu, isto je, bez obzira da li ih ti opominjao ili ne.

Oni ne prihvataju istinu zato što je Allah zapečatio njihova srca zbog zablude kojom su ispunjena, i zapečatio je njihov sluh, pa ne čuju istinu na način da joj se odazovu i slijede je, i na njihovim očima je stavio koprenu, te ne vide istinu i pored njene jasnoće. Njih na ahiretu čeka velika patnja.

Ima skupina ljudi koja misli da vjeruje. Oni to govore svojim jezicima želeći sačuvati svoje živote i imetke, dok u nutrini kriju nevjerstvo.

Oni su zbog svog neznanja uvjereni da varaju Allaha i vjernike, pokazujući da su vjernici, a krijući da su nevjernici. Oni, ustvari, samo sebe obmanjuju, jer Allah zna njihovu nutrinu, a vjernicima je ukazao na njihove osobine i stanja.

Oni obmanjuju sebe zato što je u njihovim srcima sumnja, pa im je Allah tu sumnju povećao, a naknada je shodno djelu. Njih čeka bolna patnja u najnižoj razini džehennema zato što lažu na Allaha i na ljude, i zato što poriču ono sa čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Kada im se zabrani širenje nereda na Zemlji time što šire nevjerstvo i čine grijehe, oni misle da su oni ti koji su ispravni i koji popravljaju stanje.

Istina je da su oni istinski smutljivci, ali oni to ne osjećaju, ne osjećaju da je njihovo djelovanje ustvari sijanje smutnje i nereda.

Kada im se naredi da vjeruju kao što vjeruju ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, oni to osuđuju ismijavajući se: "Zar da vjerujemo kao što maloumnici vjeruju?", a istina je da su oni maloumnici, ali to ne znaju.

Kada sretnu vjernike govore: "Vjerujemo u ono u šta i vi", ali to govore iz straha od vjernika, dok kada se odu od vjernika svojim glavešinama, govore potvrđujući svoju postojanost u slijeđenju tih glavešina: "Mi smo sa vama, na vašem putu, ali se samo vanjski slažemo sa vjernicima, izrugujući im se i ismijavajući."

Allah se njima izruguje zato što se oni vjernicima izruguju, kažnjavajući ih shodno njihovim djelima. Zato je Allah propisao da se sa njima postupa kao sa muslimanima na dunjaluku, ali će ih na ahiretu kazniti za njihovo nevjerstvo i licemjerstvo. Time On čini da nastave lutati i tumarati u svojoj zabludi i osionosti, i da ostanu zbunjeni i kolebljivi.

Ovi licemjeri koji imaju spomenuta svojstva, vjerovanje su zamijenili nevjerstvom, ali ta trgovina im nije donijela dobit, jer su izgubili vjerovanje u Allaha i nisu upućeni ka istini.

Allah navodi dva primjera za ove munafike: jedan se odnosi na vatru, a drugi na vodu. Što se tiče primjera koji se odnosi na vatru, oni su poput čovjeka koji je potpalio vatru kako bi se okoristio njenim svjetlom, pa kada je ona zasijala i on pomislio da će se okoristiti tim svjetlom, ugasila se. Otišla je njeno blistavilo, a ostala izgorevina. Oni koji su se njome htjeli okoristiti ostadoše u tminama, ne videći ništa i ne mogavši naći izlaz.

Oni su gluhi jer ne čuju istinu na način koji iziskuje njeno prihvatanje i slijeđenje, oni su nijemi jer ne govore istinu, oni su slijepi jer ne vide istinu i ne napuštaju svoju zabludu.

Što se tiče primjera koji se odnosi na vodu, munafici su kao u primjeru velike kiše koja pada iz oblaka ispunjenog nagomilanim tminama, gromovima i munjama, koja se spustila na ljude, pa su se ljudi preplašili i počeli zapušavati uši krajevima prstiju da ne bi čuli strašni zvuk gromova, plašeći se smrti. A Allah obuhvata nevjernike, oni Mu ne mogu umaći.

Munja, od žestine blještavila, skoro da im oduzme vid. Kada god im munja osvijetli put, oni krenu naprijed, a kada je nema oni ostaju u tmini ne mogavši se pomjeriti. Da Allah hoće, oduzeo bi im sluh i vid Svojom apsolutnom moći, pa da im se ne vrate, zbog njihovog okretanja od istine. Kiša je primjer za Kur'an, zvuk groma je primjer za upozorenja koja su u Kur'anu sadržana, svjetlo munja je primjer istine koja im je ponekada jasna. Zapušavanje ušiju da ne bi čuli gromove je primjer njihovog okretanja od istine. Aspekt sličnosti munafika sa ljudima spomenutim u ova dva primjera jest u neokorištavanju. U primjeru koji se odnosi na vatru čovjek koji je potpalio vatru nije se okoristio njome, osim što je dobio izgoretinu i tminu. U primjeru koji se na vodu odnosi, spomenuti ljudi se nisu okoristili, već su dobili gromove i munje koji ih plaše i uznemiravaju. Tako je i sa munaficima, oni u islamu vide samo žestinu i grubost.

O ljudi, obožavajte samo vašeg Gospodara, i nikoga drugog, jer vas je On stvorio, kao što je stvorio i prethodne narode, da biste se sačuvali Njegove kazne provođenjem Njegovih naredbi i klonjenjem onoga što je zabranio.

On je Taj Koji vam je Zemlju učinio prostrtom i spremljenom za život na njoj, i Koji je nebo iznad vas učinio čvrstim zdanjem. On je dao blagodat kiše koju je učinio uzrokom raznovrsnih plodova, da bi to bila opskrba –pa Mu ne pridružujte sudruge i nikog Njemu sličnim ne činite, a znate da nema stvoritelja mimo Allaha.

O ljudi, ako sumnjate u Kur'an kojeg je Allah objavio Svom robu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, izazivamo vas da mu se suprotstavite time što ćete načitini jednu suru sličnu surama Kur'ana, makar bila kao najmanja kur'anska sura. Pozovite koga god možete od vaših pomoćnika, ako ste iskreni u svojoj tvrdnji.

Pa ako to ne uradite – a nikada ga neće moći uraditi – čuvajte se vatre koja će biti potpaljivana ljudima koji zaslužuju kaznu, i raznim vrstama kamenja, onim koja su obožavali, i drugim. Ovu je vatru Allah pripremio za nevjernike.

Pošto je prethodna prijetnja bila upućena nevjernicima, sada obraduj, o Vjerovjesniče, vjernike u Allaha, koji čine dobra djela; obraduj ih džennetskim vrtovima ispod čijih dvoraca i drveća rijeke teku. Kada god pojedu nešto od lijepih džennetskih plodova reći će, zbog velike sličnosti sa ovosvjetskim voćem: "Ovo je poput plodova kojima smo ranije bili opskrbljen", ali to će im samo biti davani plodovi koji su slični dunjalučkim plodovima u obliku i imenu kako bi im prišli i uzeli ih, jer su im poznati, ali će biti potpuno drugačijeg ukusa. U džennetu će vjernici imati i žene koje su čiste od svega prema čemu duša i priroda osjeća averziju, a što je prisutno na dunjaluku. Vjernici će u džennetu biti u vječnom neprekidnom uživanju, za razliku od dunjalučkih uživanja, koja se prekidaju i imaju kraj.

Uzvišeni Allah ne stidi se navesti primjere koje On hoće, pa navodi kao primjer komarca i druga stvorenja, veća ili manja od njega. Ljudi su u pogledu ovih primjera podijeljeni u dvije grupe: vjernike i nevjernike. Vjernici vjeruju u njih i znaju da se iza tih primjera krije velika mudrost, dok se nevjernici pitaju, želeći se izrugati: "Zašto je Allah naveo primjere ovih prezrenih i nebitnih stvorenja, poput komarca, muhe, pauka i drugih?!" Allah daje odgovor, pa kaže da ovi primjeri sadrže mnoga uputstva i pouke, ali i da predstavljaju ispit za ljude. Allah neke ljude ovim primjerima odvodi u zabludu, jer se okreću od promišljanja o njima, a takvih je mnogo, dok neke ljude Allah uputi jer uzimaju pouku iz ovih primjera, a i takvih je mnogo. Neće otići u zabludu osim onaj ko je to zaslužio, a to su oni koji se ne pokoravaju Allahu, poput munafika.

Oni koji krše zavjet prema Allahu koji je On uzeo od njih, a to je zavjetovanje da će samo Njega obožavati i da će Njegovog Poslanika slijediti, kojeg su najavili prijašnji vjerovjesnici, takvi prekidaju ono što je Allah naredio da se održava, poput rodbinskih veza, i šire nered na Zemlji time što griješe prema Allahu, i takvi imaju krnjav udio i na ovome i na budućem svijetu.

O nevjernici, doista ste čudni! Kako možete ne vjerovati u Allaha, a posmatrate dokaze Njegove moći u vama samima? Niste postojali, pa vas je stvorio i oživio, zatim će vas usmrtiti, zatim će vas proživjeti i vratiti vas Njemu da vas obračuna.

Allah Jedini zarad vas stvorio je sve što je na Zemlji: rijeke, drveće i ostala, nebrojena stvorenja, i vi se time koristite i uživate u onome što vam je On podredio. On se zatim namjerio stvaranju nebesa i formira ih kao sedam skladnih, i On Svojim znanjem sve obuhvata.

Uzvišeni Allah nas obavještava da je On rekao melekima da će na Zemlji postaviti ljude koji će nasljeđivati jedni druge, kako bi održali život na Zemlji pokoravajući se Njemu. Meleki su Allaha pitali, želeći da razumiju i spoznaju, o mudrosti postavljanja ljudi namjesnicima na Zemlji, premda će oni činiti nered na njoj i bespravno prolijevati krv. Meleki su dodali: "Mi Ti se pokoravamo i slavimo Te i hvalimo, veličamo Tvoju veličanstvenost i savršenost, i u tome nikada ne klonemo." Allah im je odgovorio: "Doista Ja znam ono što ne znate vi – zapanjujuće mudrosti koje se kriju u njihovom stvaranju i veličanstvene intencije njihovog postavljanja za namjesnike."

Radi ukazivanja na visok stepen Adema, alejhis-selam, Uzvišeni Allah ga je podučio imenima svih stvari: živih i neživih, podučio ga je značenjima tih naziva, a zatim je te stvari predočio melekima, rekavši: "Obavijestite me o imenima ovih stvari, ako je istina da ste vi časniji i bolji od ovog stvorenja."

Oni su rekli, priznajući svoju manjkavost i pripisujući sve blagodati Allahu: "Mi Te slavimo i svaku manjkavost gledeTebe negiramo, i veličamo Te, Gospodaru naš, i ne suprotstavljamo se Tvojoj odredbi i Tvom zakonu! Mi znamo samo ono čemu si nas Ti podučio, a Ti si, doista, Sveznajući, Kojem ništa nije skriveno, i Mudri, Koji svaku stvar stavlja na njeno mjesto, bilo da se radi o Tvojim kosmičkim ili šerijatskim odredbama."

Tada Uzvišeni Allah reče Ademu: "Obavijesti ih o imenima tih stvari." Kada ih je on obavijestio onako kako ga je podučio njegov Gospodar, Allah reče melekima: "Zar vam nisam rekao da Ja, uistinu, znam sve što je skriveno na nebesima i na Zemlji, i znam ono što ispoljavate i ono o čemu razmišljate?"

Uzvišeni Allah pojašnjava da je On naredio melekima da se poklone Ademu iz poštovanja, pa su to žurno učinili pokoravajući se Allahovoj naredbi, osim Iblisa, koji je bio jedan od džina i koji se sustegao od pokornosti, prkoseći Allahovoj naredbi i oholeći se nad Ademom. Time je postavo nevjernik u Allaha Uzvišenog.

Rekosmo: "O Ademe, nastanite se ti i supruga tvoja Havva u džennetu i prijatno jedite u njemu šta god želite i gdje god želite, bez ičega što će vam pokvariti užitak. Ali čuvajte se dobro drveta čiji plodovi su vam zabranjeni za jelo, jer ako tu zabranu prekršite, bit ćete nepravednici, zbog kršenja onoga što sam vam naredio."

Šejtan im je neprestano došaptavao i uljepšavao im kršenje Allahove naredbe, sve dok ih nije naveo da zgriješe i jedu plodove tog drveta koje im je Allah zabranio. Kazna za to im je bila to što ih je Allah izveo iz dženneta u kojem su bili, rekavši njima i šejtanu: "Silazite na Zemlju! Bit ćete neprijatelji jedni drugima; na toj Zemlji ćete boraviti i ostati, uživajući u njenim blagodatima, sve do kraja vaših život i dok ne nastupi Sudnji čas."

Adem je prihvatio riječi koje mu je Allah objavio i kojima ga je nadahnuo da Mu se njima pomoli – naveden su u ajetu: "'Gospodaru naš', rekoše oni, 'sami smo sebi zulum učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo u redovima gubitnika biti'" (el-Ea'raf, 23). Allah je prihvatio njegovo pokajanje i oprostio mu, jer je On, Uzvišeni, onaj koji puno prašta Svojim robovima i koji je milostiv prema njima.

Rekli smo im: "Silazite svi iz dženneta na Zemlju, dolazit će vam Moje upute preko Mojih poslanika, pa ko ih bude slijedio vjerujući u Moje poslanike, ničega se neće bojati na ahiretu, niti će tugovati za bilo čim od onoga što im je promaklo na dunjaluku.

Što se tiče onih koji su uznevjerovali i naše ajete porekli, takvi su stanovnici vatre koji će u njoj vječno boraviti.

O potomci Allahovog vjerovjesnika Jakuba, sjetite se Allahovih uzastopnih blagodati prema vama i budite Mu zahvalni na njima, i držite se ispunjenja zavjeta prema Njemu, a koji sadrži vjerovanje u Njega i Njegove poslanike, i rad po Njegovim zakonima. Ako to budete ispunili, i On će Svoje obećanje vama ispuniti: lijep život na dunjaluku vam dati i lijepu nagradu na Sudnjem danu pripremiti. Samo se Njega bojte i nemojte zavjet koji ste dali Njemu prekršiti.

Vjerujte u Kur'an koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i koji se slaže sa monoteizmom i najavom Muhammedovog poslanstva sadržanom u Tevratu prije nego je Tevrat iskrivljen, i nemojte nikako biti prvi koji će u njega uznevjerovati! Nemojte ajete koje sam vam objavio za nisku cijenu mijenjati, koja se ogleda u stjeicanju ovosvjetskog ugleda ili vlasti, i čuvajte se Moje srdžbe i kazne.

Nemojte miješati istinu koju sam objavio Svojim poslanicima sa vašim lažima koje izmišljate, i nemojte kriti istinu koja je došla u vašim knjigama, a koja sadrži opis Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iako je znate i u nju ste uvjereni.

Obavljajte namaz potpuno, poštujući njegove ruknove, vadžibe i sunnete, i dajte zekat iz vašeg imetka koji je Allah učinio u vašim rukama, i pokoravajte se Allahu sa sljedbenicima poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji se pokoravaju.

Kako je samo ružno da drugima naređujete da vjeruju i dobro čine, dok se vi od toga okrećete i sebe zaboravljate, premda vi Tevrat učite! Znate za Allahovu naredbu u Tevratu da se Njegova vjera slijedi, i da se u Njegove poslanike vjeruje, pa zar nećete koristiti razume svoje?

Pomognite se u obavljanju vaših dunjalučkih i vjerskih poslova strpljenjem i namazom koji vas približava Allahu i veže za Njega, pa će vam On pomoći i sačuvati vas, otklanjajući štetu od vas. Doista je obavljanje namaza teško onima koji nisu predani i pokorni svom Gospodaru.

To je zato što su oni uvjereni da će otići svom Gospodaru, i da će Ga sresti na Danu stajanja pred Allahom, da će se Njemu vratiti kako bi im dao naknadu sa njihova djela.

O sinovi Allahovog vjerovjesnika Jakuba, sjetite se Mojih vjerskih i dunjalučkih blagodati prema vama, i sjetite se toga što sam vas uzdigao nad vašim savremenicima dajući vam vjerovjesništvo i vlast!

Učinite između vas i kazne na Danu stajanja pred Allahom štit činjenjem onoga što je Allah naredio i sustezamnjem od onoga što je zabranio. To je dan u kojem niko nikome neće moći pomoći i u kojem se ničije zagovaranje za otklanjanje štete ili pribavljanje koristi neće prihvatiti, osim ako Allah to dozvoli. Tog dana neće biti prihvaćena nikakva otkupnina, makar se htjeli otkupiti udjeljujući punu Zemlju zlata. Ako neće biti od koristi ni zagovarač, ni otkupnina, ni pomagač, pa kuda onda pobjeći i izlaz tražiti?

Sjetite se, o potomci Israilovi, kada smo vas izbavili od faraonovih sljedbenika, koji su vas žestoko kažnjavali raznim vrstama kazne. Ubijali su vašu mušku djecu, koljući ih, kako bi vas istrijebili, a u životu ostavljali vaše kćeri kako bi ih služile, želeći vas time potpuno poniziti. Vaše spasenje od faraona predstavlja veliki ispit za vas od vašeg Gospodara, kako biste zahvalni bili.

Sjetite se blagodati naše prema vama koja se ogleda u Našem razdvajanju mora za vas, kada smo vam načinili suh put kojim ćete ići, i time vas izbavili, dok smo vašeg neprijatelja, faraona i njegove sljedbenike, potopili pred vašim očima, dok ste sve to posmatrali.

I sjetite se blagodati kada smo Musau četrdeset noći dug susret odredili, kako bi se upotpunilo objavljivanje Tevrata, koji je svjetlost i uputa, a zatim ste vi tele za božanstvo uzeli u tom periodu, sami sebi nepravdu čineći.

Prešli vam preko toga nakon što ste se pokajali, pa vas nismo kaznili kako biste Allahu zahvalni bili, iskreno Ga obožavajući i Njemu se pokoravajući.

I sjetite se blagodati kada smo Musau, alejhis-selam, objavili Tevrat, koji razdvaja između istine i neistine, upute i zablude, kako biste njime krenuli putem istine.

I sjetite se blagodati toga što vas je Allah uputio da se pokajete od obožavanja teleta, kada je Musa, alejhis-selam, rekao: "Učinili ste nepravdu sebi uzimajući tele za božanstvo koje obožavate, pa se pokajte i vratite svom Stvoritelju tako što ćete ubiti jedan drugog. Pokajanje na taj način vam je bolje od upuštanja u nevjerstvo je će vas odvesti vječnom boravku u Vatri. Vi ste to uradili jer vas je Allah tome uputio i u tome pomogao, pa vam je oprostio jer On, uistinu, puno prašta i puno je milostiv prema Svojim robovima."

I sjetite se kada su vaši preci drsko rekli Musau, alejhis-selam: "Nećemo vjerovati dok ne vidimo Allaha očima svojim, bez zastora, pa vas je spalila vatra poubijavši vas, dok jedni druge gledate."

Zatim smo vas, nakon smrti, proživjeli kako biste Allahu bili zahvalni na toj blagodati.

U naše blagodati prema vama spada to što smo poslali oblak koji će vam hladovinu praviti, štiteći vas od sunčeve vreline, nakon što ste po Zemlji počeli lutati, i spustili smo vam slatko piće, slično medu, i male ptice lijepog ukusa, slične prepelicama, rekavši vam: "Jedite lijepa jela kojima smo vas opskrbili." Oni nam nisu naudili njihovim poricanjem ovih blagodati i njihovom nezahvalnošću, već su sami sebi nepravdu učinili time što su nagradu izgubili i sebe kazni izložili.

Sjetite se Allahove blagodati kada smo vam rekli: "Uđite u Bejtul-Makdis (Jerusalim) i jedite u njemu lijepa jela na kojem god mjestu želite, neka vam bude prijatno i ukusno, ali uđite poklonjeni i pokorni Allahu, i molite Ga riječima: 'Allahu oprosti nam grijehe' – odazvat ćemo vam se, i dobročiniteljima ćemo povećati nagradu za dobra djela."

Ali oni koji su nepravedni bili su promijenili djelo i izmijenili riječi, pa su ušli u grad okrećući svoje stražnjice i tako puzili unazad, govoreći: "Ječmeno zrno", čime su se htjeli ismijavati Allahovom naredbom. Kazna za to je bila da je Allah na nepravednike spustio kaznu sa neba, jer su prešli granice Njegovog zakona i prekršili Njegovu naredbu.

I sjetite se Allahove blagodati kada se lutali po Zemlji, i kada vas je spopala žestoka žeđ, pa je Musa, alejhis-selam, ponizno molio svog Gospodara da vas napoji, nakon čega smo mu naredili da štapom udari kamen, iz kojeg je poteklo dvanaest izvora, koliko ima vaših plemena. Iz tog kamena je jako potekla voda i svakom plemenu smo pojasnili posebno mjesto sa kojeg će ono piti, kako ne bi došlo do nesuglasica među njima, i rekli smo im: “Jedite i pijte Allahovu opksrbu koju vam je dao bez imalo vašeg truda, i nemojte nered po Zemlji sijati!”

I sjetite se kada ste nezahvalni na blagodatima vašeg Gospodara postali, pa vam je dosadilo da jedete ono što vam je Allah spustio: manu i prepelice, rekli ste: "Nećemo se strpiti na jednoj istoj hrani", i tražili ste od Musaa, alejhis-selam, da moli Allaha da vam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i nečega što je slično krastavcima, ali je veće, pšenice, leće i luka crvenog, pa da vam to bude hrana. Musa, alejhis-selam, osudio je taj vaš postupak, jer ste htjeli zamijeniti ono što je vrijednije i bolje – manu i prepelicu – onim što je manje vrijedno, premda vam je ovo prvo dolazilo bez truda i umora. Rekao vam je: "Idite u koje mjesto hoćete, naći ćete to što tražite na njihovim njivama i pijacama." Zbog njihovog slijeđenja strasti i stalnog okretanja od onoga što je Allah birao za njih, pratilo ih je poniženje, siromaštvo i bijeda, jer su izazvali Allahovu srdžbu napuštajući Njegovu vjeru, ne vjerujući u Njegove ajete, ubijajući Njegove vjerovjesnike nepravedno i nasilnički. Sve to spada u njihovo griješenje prema Allahu i prelaženje Njegovih granica.

Doista pripadnici ovog umeta koji vjeruju, kao i vjernici među pripadnicima prijašnjih umeta koji bijahu prije Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, poput jevreja, kršćana i sabejaca – skupina sljedbenika prijašnjih vjerovjesnika koji su vjerovali u Allaha i Posljednji dan, oni će imati nagradu kod svog Gospodara i ničega se neće bojati, kad je u pitanju ono što ih čeka na ahiretu, niti će za nečim tugovati, kad je u pitanju ono što ih je mimoišlo na dunjaluku.

I sjetite se čvrstog zavjeta koji smo od vas uzeli, da ćete vjerovati u Allaha i Njegove poslanike, i iznad vas smo brdo podigli plašeći vas i upozoravajući na nepoštivanje tog zavjeta, naređujući vam da ozbiljno prihvatite Tevrat, koji vam je objavljen, trudeći se da ga primijenite, bez nemara i lijenosti, zatim čuvajući ono što je u njemu, i promišljajući o tome, kako biste se time sačuvali Allahove kazne.

Međutim, vi ste se okrenuli i nepokorni bili nakon što smo od vas čvrst zavjet uzeli, i da nije Allahove darežljivosti prema vama koja se ogleda u Njegovom prelaženju preko vaših postupaka, i da nije Njegove milosti koja se ogleda u prihvatanju vašeg pokajanja, propali biste zbog vašeg okretanja i griješenja.

Preneseno vam je šta se dogodilo vašim precima koji su prešli granicu time što su lovili u subotu, a zabranjeno im je da love subotom, pa su spletku smislili i mreže prije subote postavljali, te ih nedjeljom vadili. Allah je ove spletkaroše u odbačene majmune pretvorio, zbog njihovog spletkarenja.

Ovo naselje, koje je granice prelazilo, učinili smo poukom za susjedna naselja, i za one poslije njih, kako ne bi tako postupali i time kaznu zaslužili. Učinili smo ga opomenom za bogobojazne, koji se boje Allahove kazne namijenjene onima koji prelaze Njegove granice.

I sjetite se kazivanja o vašim precima, i onoga što je bilo između njih i Musaa, alejhis-selam. On ih je obavijestio da im je Allah naredio da zakolju neku kravu, pa umjesto da žurno izvrše Allahovu naredbu, oni su, inateći se, rekli: "Zar se ismijavaš sa nama?" Musa reče: "Allahu se utječem od toga da lažem na Allaha i ismijavam se sa ljudima!"

Oni rekoše Musau: "Zamoli svog Gospodara da nam pojasni kakva je to krava koju nam je naredio da zakoljemo." On im reče: "Allah vam kaže: 'To je srednja krava, ni premlada ni stara, već između tog dvoga', pa požurite i izvršite naredbu vašeg Gospodara!"

Oni su nastavili da se raspravljaju i inate, pa rekoše Musau, alejhis-selam: "Zamoli svog Gospodara da nam pojasni koje je boje ta krava", pa im Musa reče: "Allah kaže: 'To je jako žuta krava koja se svidi svakom ko je vidi.'"

Oni su nastavili sa svojim inatom, pa rekoše: "Zamoli za nas svog Gospodara da nam dodatno pojasni osobine te krave, jer takvih kakvim si ih opisao ima puno, pa je ne možemo odrediti." Oni su tvrdili da će, ako Allah da, pronaći kravu čije se klanje traži.

Musa im reče: "Allah kaže da ta krava nije korišćena za obrađivanje zemlje, niti za njeno navodnjavanje, i da nema nikakve mahane niti na njoj ima ikakve druge boje mimo žute." Onda su rekli: "E, sada si nam je opisao tako precizno da se tačno može odrediti koja je to krava." Zatim su je zaklali, nakon što su umalo odbili tu naredbu svojim inatom i raspravljanjem.

I sjetite se kada se ubili jednog od vas, pa ste se međusobno optuživali za to ubistvo i među vama je do spora došlo, a Allah će pokazati istinu o ubistvu te nevine osobe.

Rekli smo vam: "Uzmite jedan dio krave čije smo vam klanje naredili, i njime udarite ubijenog, pa će ga Allah oživjeti da vas obavijesti ko je ubica." Oni su to uradili i ovaj čovjek je rekao ko je njegov ubica. Kao što je Allah oživio ovog mrtvaca, tako će oživiti mrtve na Sudnjem danu. On vam pokazuje dokaze Svoje moći kako biste o njima razmislili i istinski u Allaha povjerovali.

Zatim su vaša srca okorjela, nakon što ste vidjeli veličanstvene opomene i zapanjujuće dokaze, pa su postala poput kamena, čak i tvrđa od kamena. Vaša srca nikako da se promijene, a ima kamenja koje se promijeni, pa iz nekog kamenja izbiju rijeke, neko se raspukne pa iz njega izađe voda koja teče i kojom se koriste ljudi i životinje, a ima i onog kamenja koje pada sa vrha planina bojeći se Allaha. Međutim, vaša srca nisu takva. Allah ne zanemaruje ono što vi radite, već dobro to zna i za to će vas kazniti.

O vjernici, zar se nadate da će Židovi povjerovati i vama se odazvati nakon što ste spoznali njihov inat? Skupina njihovih učenjaka je slušala Allahov govor koji im je objavljen u Tevratu, a zatim su mijenjali njegove riječi i njegova značenja nakon što su ih spoznali, iako su znali koliko je to veliki zločin.

Jedna od kontradikcija i spletki židova i to je što, kada bi neki od njih sreli vjernike priznali bi im istinitost vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog poslanstva, i to je ono čemu svjedoči Tevrat, ali kada bi se osamili, korili bi jedni druge zbog ovih priznanja, jer će muslimani ta priznanja koristiti kao dokaz protiv židova.

Ovi židovi rade ove ružne postupke kao da su smetnuli s uma da Allah zna njihove i javne skrivene riječi i njihova skrivena i javna djela, i On će to obznaniti ljudima i time obrukati spletkaroše.

Među židovima ima skupina koja Tevrat uči jezikom, ali ne razumije ono na šta on ukazuje. Oni samo prenose laži koje su uzeli od svojih velikana, i misle da je to Tevrat, koji je Allah objavio.

Propast i žestoka kazna čekaju ove koji svojim rukama pišu knjigu a zatim kažu, lažući: "Ovo je od Allaha", kako bi istinu i slijeđenje istine zamijenili za bezvrijedne dunjalučke koristi, poput imetka i vlasti. Propast i žestoka kazna ih čekaju za ono što su svojim rukama napisali, i za njihove laži na Allaha. Propast i žestoka kazna ih čekaju za njihovo imetak i vlast koje dobijaju u zamjenu za ta njihova ružna djela.

Kažu, lažući i obmanjujući: "Vatra nas neće pržiti osim nekoliko dana." Reci im, o Vjerovjesniče: "Da li ste za to od Allaha uzeli čvrsto obećanje? Ako jeste, onda će biti tako, jer Allah ne krši Svoja obećanja i zavjete, ili o Allahu govorite ono što ne znate, lažući?"

Nije onako kako su ovi umislili, Allah će kazniti svakog ko je bio nevjernik, i koga su njegovi grijesi okružili sa svake strane, i kaznit će ih bacanjem u Vatru i vječnim boravkom u njoj.

Oni koji su u Allaha i Njegovog Poslanika povjerovali, i koji su dobra djela radili, ući će u džennet i vječno u njemu ostati, kao nagrada za ono što su činili.

I sjetite se, o potomci Israilovi, čvrstog zavjeta koji smo od vas uzeli – da ćete samo Allaha obožavati, i da ćete roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima, i potrebitima dobročinstvo činiti tako što ćete im lijepe riječi upućivati, na dobro navraćati i od zla odvraćati, bez žestine i grubosti, i time što ćete namaz obavljati onako kako vam je naređeno, i što ćete zekat, dobre volje, davati onima koji ga zaslužuju! Ali, vi ste odustali od ispunjavanja tog zavjeta nakon što ste se na to obavezali, osim onih koje je Allah spasio, pa su ispunili ono što su obećali.

I sjetite se čvrstog zavjeta koji smo od vas u Tevratu uzeli – zabrane da ubijate jedni druge i zabrane da jedni druge protjerujete iz kuća njihovih, i priznali ste taj zavjet, i posvjedočili njegovu istinitost.

Zatim ste prekršili taj zavjet, pa ste jedni druge ubijali, i dio vas ste iz domova njihovih protjerali. U tome ste se pomogli neprijateljima, time nepravdu i nasilje čineći! Kada su vam ti, koje ste protjerali iz domova njihovih, dovedeni rukama neprijatelja kao zarobljenici, vi ste otkupninu za njih platili, premda vam je zabranjeno bilo da ih uopšte protjerujete. Kako to da u jedan dio Tevrata vjerujete, a to je obaveznost plaćanja otkupnine za zarobljenike, a u drugi dio ne vjerujete, a to je čuvanje tuđe krvi i zabrana da jedni druge iz domova protjerujete? Zar onima od vas koji ovo rade ne pripada kazna poniženja u ovom životu i najžešća kazna na ahiretu? Allah nije nemaran glede onoga što vi radite, već to dobro zna i za to će vas kazniti.

To su oni koji su ahiretski život zamijenili dunjalučkim, dajući prednost prolaznom nad vječnim, i njima se ahiretska kazna neće umanjiti, niti će tada ikoga naći da im može pomoći.

Mi smo Musau Tevrat dali, i nakon njega smo mnoge poslanike poslali. Isau, sinu Merjeminom, dali smo jasne dokaze koji ukazuju na njegovu istinitost, poput oživljavanja mrtvih i liječenja slijepca od rođenja i gubavca, i pomogli smo ga melekom Džibrilom, alejhis-selam. O potomci Israilovi, zar kada god dođe poslanik od Allaha sa nečim što ne odgovara vašim prohtjevima, oholite se nad istinom i Allahovim poslanicima, pa neke od njih u laž utjerujete, a neke ubijate?

Dokaz Jevreja za neslijeđenje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jest sadržan u riječima: "Naša srca su otvrdla i okorjela, i do njih ne stiže ono što govoriš, niti ona to razumiju", a nije tako, već ih je Allah udaljio od Svoje milosti zbog njihovog nevjerstva, pa je malo njih povjerovalo u ono što je Allah objavio.

Kada im je došao plemeniti Kur'an od Allaha, koji se slaže u univerzalnim principima koji su došli u Tevratu i Indžilu, a oni su prije objave Kur'ana govorili: "Mi ćemo pobijediti mnogobošce, i osvajat ćemo kada nam bude poslan vjerovjesnik u kojeg ćemo povjerovati i kojeg ćemo slijediti", i kada im je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, onakav kakvog su ga znali iz svojih knjiga – uznevjerovali su u istinu koju su znali, pa neka je Allahovo prokletstvo na nevjernike u Allaha i Njegova Poslanika.

Jadno li je to što su iman u Allaha i Njegove poslanike, u kojem se nalazi sreća za njihove duše, zamijenili nevjerstvom u ono što je Allah objavio i utjerivanjem Njegovih poslanika u laž, zbog nepravednosti i zavisti što je Allah dao vjerovjesništvo i Kur'an Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Time su zaslužili višestruku Allahovu srdžbu, jer su uznevjerovali u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i zato što su prije toga Tevrat iskrivili. Nevjernicima u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pripada ponižavajuća patnja na Sudnjem danu.

Kada se ovim jevrejima kaže: "Vjerujte u uputu i istinu koju je Allah objavio Svom Poslaniku!", oni kažu: "Vjerujemo u ono što je objavljeno našim vjerovjesnicima", a ne vjeruju u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, iako je ovaj Kur'an istina koja se slaže sa onim što im je došlo od Allaha. Da su istinski vjerovali u ono što im je objavljeno, povjerovali bi i u Kur'an. Reci, o Vjerovjesniče, odgovarajući im: "Zašto ste ranije ubijali Allahove vjerovjesnike, ako ste stvarno bili vjernici u ono što su vam donijeli?"

Vaš poslanik Musa, alejhis-selam, došao vam je sa jasnim dokazima koji ukazuju na njegovu istinitost, pa ste tele uzeli za boga kojeg obožavate nakon što je Musa otišao da razgovara sa svojim Gospodarom. Nepravdu ste učinili time što ste obožavali nekog pored Allaha, a samo On istinski zaslužuje da Mu se ibadet čini.

I sjetite se kada smo od vas čvrst zavjet uzeli da ćete slijediti Musaa, alejhis-selam, i da ćete prihvatiti ono sa čim je od Allaha došao. Iznad vas smo brdo podigli, plašeći vas, i rekli smo vam: "Ozbiljno i čvrsto uzmite i prihvatite Tevrat, koji vam objavljujemo, i trudite se u radu po njemu, i pokorite se, inače ćemo na vas brdo strovaliti!" Vi ste rekli: "Čujemo ušima, ali se suprotstavljamo djelima!" U vaša srca se čvrsto ustabililo obožavanje teleta, zbog vašeg nevjerstva. Reci im, o Vjerovjesniče: "Ružno li je to što vam vaše nevjerstvo naređuje, jer istinsko vjerovanje se ne može spojiti sa nevjerstvom.

Reci, o Vjerovjesniče, ako je džennet osiguran samo za vas, Jevreje, na ahiretu, i ako u njega niko drugi neće ući, poželite smrt i tražite je, kako biste brzo dostigli taj stepen i odmorili se od tereta i briga dunjalučkog života – ako istinu govorite.

Nikada neće smrt poželjeti, zato što su u ovom životu bili nevjernici u Allaha i Njegove poslanike, i zato što su Njegove knjige iskrivljavali, a Allah dobro zna nepravednike među njima i među drugim ljudima, i svakog će kazniti shodno njegovim djelima.

I vidjet ćeš sigurno, o Vjerovjesniče, da su jevreji ljudi koji najviše žude za životom, makar bio prezren i ponižavajući. Čak više žude za životom od mnogobožaca, koji ne vjeruju u proživljenje i obračun, iako su jevreji sljedbenici Knjige, te vjeruju u proživljenje i obračun. Voljeli bi da žive hiljadu godina, premda ih taj život ne bi udaljio od Allahove kazne, ma koliko dug bio. Allah dobro zna i vidi ono što rade, ništa Mu skriveno nije, i kaznit će ih za djela njihova.

Reci, o Vjerovjesniče, onim jevrejima koji kažu da je Džibril njihov neprijatelj: "On je taj koji ti je donio Kur'an, Allahovom dozvolom; Kur'an koji potvrđuje prijašnje Božije knjige, poput Tevrata i Indžila, i koji ukazuje na dobro i vjernike obvesaljava nagradom koju im je Allah pripremio.Onaj ko smatra neprijateljem nekoga ko ima ovakva svojstva, u zabludi je."

Ko neprijateljuje protiv Allaha, Njegovih meleka i poslanika, i ko neprijateljuje protiv dva Allahu posebno bliska meleka Džibrila i Mikaila, Allah je neprijatelj takvim nevjernicima među vama, kao i svim drugima. A kome je Allah neprijatelj, takav je u očitom gubitku.

Mi smo, o Vjerovjesniče, objavili jasne znakove koji ukazuju istinitost tvog vjerovjesništva i tvoje Objave, i u njih ne vjeruje, i pored njihove jasnoće samo oni koji su izašli iz Allahove vjere.

U loše stanje jevreja spada i to da, kada god bi se prihvatili nekog zavjeta, u šta se ubraja i vjerovanje u ono što je rečeno u Tevratu u vezi s vjerovjesništvom poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, dio njih bi to prekršio. Čak većina njih ne vjeruje istinski u ono što je Allah Uzvišeni objavio, jer vjerovanje podstiče čovjeka da ispunjava zavjete i obećanja.

Kada im je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanik od Allaha, sa svojstvima opisanim u Tevratu, dio jevreja se okrenuo od toga na šta ukazuje Tevrat i bacio je to iza leđa, ne mareći, zbog čega su postali slični onome koji uopšte ne zna istinu i uputu, pa zbog neznanja ne mari.

Židovi su ostavili Allahovu vjeru i umjesto nje slijedili ono što su šejtani izmislili lažući u vezi s vlasti Allahovog vjerovjesnika Sulejmana, alejhis-selam – govorahu da je on učvrstio svoju vlast pomoću sihra. Međutim, Sulejman nije učinio djelo nevjerstva jer nije praktikovao sihr, kako misle židovi, već su šejtani učinili djelo nevjerstva time što su ljude podučavali sihru. Podučavali su ih sihru koji je objavljen dvojici meleka, Harutu i Marutu, u gradu Babilon u Iraku, a on je njima bio objavljen radi iskušenja ljudi. Ta dva meleka nikog nisu podučavali sihru, osim nakon što bi ga upozorili i rekli: "Mi smo iskušenje ljudima, pa nemoj činiti djelo nevjerstva time što ćeš učiti sihr." Ko nije prihvatio njihov savjet, naučio je od njih sihr. U vrste tog sihra spada i sihr razdvajanja muža od žene tako što proizvodi mržnju između njih. Ti sihirbazi nikome ne mogu nauditi osim Allahovom dozvolom i voljom. Oni su time učili ono što im šteti i što im ne koristi. Ti židovi su znali da onaj ko Allahovu knjigu zamijeni sihrom – na ahiretu neće imati nikakvog udjela. Ružno li je ono što za šta su sebe prodali mijenjajući Allahovu objavu za sihr. Da su znali šta im stvarno koristi ne bi se usudili da urade to ružno djelo i ne bi upali u jasnu zabludu.

Da su židovi istinski povjerovali u Allaha i bojali Ga se čineći ono što je On naredio i kloneći se onoga što je zabranio, dobili bi Allahovu nagradu, koja je bolja od onoga na čemu su – kad bi znali šta je to što im stvarno koristi.

Uzvišeni Allah upućuje vjernike da biraju lijepe izraze koje će upotrebljavati, pa im kaže: "O vi koji vjerujete, ne govorite: 'Ra'ina'", a to znači: vodi računa o nama, jer židovi iskrivljuju značenje te dvosmislene riječi i njome ciljaju ružno značenje, a to je "raina" u značenju: lahkomisleno, glupo. Uzvišeni Allah je zabranio ashabima da koriste ovu riječ kako bi zatvorio ova vrata, i naredio je Svojim robovima da umjesto nje kažu: "Unzurna - Pogledaj nas", tj. sačekaj da razumijemo šta nam govoriš. To je riječ koja izvršava cilj prvobitne riječi koju su koristili, ali bez problematične dvosmislenosti. A nevjernicima u Allaha pripada bolna kazna.

Nevjernici, bilo da su mnogobošci ili sljedbenici Knjige, ne vole da vam vaš Gospodar spusti bilo kakvo dobro, malo ili veliko, ali Allah Svoju milost daje onome kome On hoće, poput vjerovjesništva, Objave, vjerovanja. Allah je posjednik velikog dobra i svaki hajr kojeg neko postigne – od Allaha je. U Njegove darove spada i slanje poslanika i objavljivanje knjiga.

Uzvišeni Allah pojašnjava da kada dokine propis nekog kur'anskog ajeta, ili dokine učenje tog ajeta pa ga ljudi zaborave, On objavi drugi ajet koji je korisniji i kratkoročno i dugoročno, ili objavi njemu sličan ajet, shodno onome što iziskuje Njegovo apsolutno znanje i Njegova apsolutna mudrost. Ti, Vjerovjesniče, znaš da Allah sve može i da radi šta On hoće, i da sudi i određuje onako kako On hoće.

Ti znaš, o Vjerovjesniče, da Allah posjeduje nebesa i Zemlju, sudi onako kako hoće i upravlja onako kako hoće, naređuje Svojim robovima ono što On hoće i zabranjuje im ono što hoće. On utvrđuje propise koje hoće i dokida propise koje hoće. Vi nemate zaštitnika mimo Allaha koji o vama vodi računa, niti mimo Njega imate pomagača koji od vas odagnava štetu. Allah Jedini sve to radi i sve to može.

Vi ne trebate, o vjernici, da pitate vašeg poslanika, prkoseći i suprotstavljajući se, onako kako su Musaovi sunarodnjaci, ranije, pitali Musaa i tražili od njega da im omogući da vide Allaha izravno. Ko vjerovanje zamijeni nevjerstvom, takav je skrenuo sa srednjeg puta koji je Pravi put.

Mnogi jevreji i kršćani priželjkuju da vi, nakon vjerovanja, nevjernici postanete, kao što ste nekada obožavali kipove. Oni to priželjkuju zbog zavisti koja se krije u njihovim dušama. Oni to priželjkuju nakon što im je postalo jasno da je ono sa čim je došao Vjerovjesnik istina od Allaha. Ali vi, o vjernici, pređite preko njihovim djela i preko njihovog džahilijeta i zla u njihovim dušama dok Allah ne objavi Svoju presudu glede njih. Nakon toga je Allah objavio Svoj sud i propis o njima, pa je nevjernicima dato da biraju između tri stvari: da prime islam, da plaćaju džizju ili rat. A Allah je nad svim moćan, i oni Mu ne mogu umaći.

Potpuno obavljajte namaz, s njegovim ruknovima, vadžibima i sunnetima, i dajte zekat na imetak onima kojima je to propisano. Koliko god dobrih djela da uradite tokom života – to su zalihe za vas čiju nagradu ćete dobiti kod vašeg Gospodara na Sudnjem danu. Allah, uistinu, vidi ono što radite, i svakog od vas će nagraditi shodno njegovim djelima.

I jevreji i kršćani govore da samo njima pripada džennet. Jevreji kažu: "U njega neće ući osim ko je jevrej", a kršćani kažu: "U njega neće ući osim kršćanin." To su njihove puste želje i obmane. Reci im, o Vjerovjesniče: "Dajte dokaz za to što tvrdite, ako istinu govorite."

U džennet će ući svako ko bude iskren prema Allahu i ko Ga ispravno obožava slijedeći ono sa čim je došao Poslanik. Takav će ući u džennet iz kojeg god skupine da potiče. Imat će nagradu kod svog Gospodara i ničega se neće bojati kad su u pitanju stvari koje ga čekaju, niti će tugovati za stvarima koje su ga mimoišle na dunjaluku. Te osobine, nakon poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, posjeduju samo muslimani.

Jevreji kažu: "Kršćani nisu na ispravnoj vjeri", a kršćani kažu: "Jevreji nisu na ispravnoj vjeri", a svi oni čitaju u svojoj knjizi potvrdu onoga što poriču, kao i naredbu da se vjeruje u sve vjerovjesnike bez pravljenja bilo kakve razlike među njima. Oni tim svojim djelima sliče mnogobošcima, koji ne znaju i koji su sve poslanike utjerali u laž, kao i ono što im je objavljeno. Zato, Allah će na Sudnjem danu pravedno suditi svim njima koji su se razišli, onako kako je obavijestio Svoje robove, a to znači da neće uspjeti niko ko nije povjerovao u sve ono što je Uzvišeni Allah objavio.

Niko nije nepravedniji od onoga ko zabranjuje da se Allahovo ime spominje u Njegovim džamijama. Takav zabranjuje obavljanje namaza, spominjanje Allaha i učenje Kur'ana u džamijama, i nastoji ih opustošiti i uništiti, time što će ih fizički srušiti, ili što će zabraniti da se u njima ibadet čini. Ti ljudi, koji nastoje uništiti Allahove džamije, ne bi trebalo da u njih uđu osim bojeći se Allahove kazne iz dubine srca, zbog svog nevjerstva i odvraćanja od Allahovih kuća. Njima u ovom životu pripada poniženje i prezrenost, što će ih stići preko vjernika, a na ahiretu ih čeka velika kazna, zbog toga što su ljude tjerali od Allahovih džamija.

Allahu pripada vlast nad istokom i zapadom i nad onim između istoka i zapada, pa u kojem god pravcu da se okrenete, vi se ka Njemu okrećete. Ako vam naredi da se okrenete prema Kudsu ili prema Kabi, ili pogriješite u određivanju pravca kible, ili vam je teško da se okrenete ka kibli, nećete biti koreni zbog toga, jer svi pravci pripadaju Allahu. Allah je neizmjerno darežljiv, sva Svoja stvorenja obuhvata milošću i svima olakšava. On zna njihove namjere i ono što čine.

Jevreji, kršćani i mnogobošci govore: "Allah je Sebi uzeo dijete." Čist je Allah od toga, On je neovisan od stvorenja. Dijete ima onaj kome je ono potrebno, dok Allahu pripada vlast nad svim što je na nebesima i na Zemlji. Sva stvorenja su Njegovi robovi, Njemu pokorni i On njima upravlja kako hoće.

Uzvišeni Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je na njima iz ničega. Kada on nešto odredi i želi, samo kaže: "Budi", i ono bude, onako kako to On želi. Niko ne može odbiti ono što On odredi.

Oni koji ne znaju – sljedbenici Knjige i mnogobošci – prkosno odbijaju istinu, te govore: "Zašto nam se Allah ne obrati bez posrednika, ili nam ne dođe osjetilni znak, poseban za nas?" Isto to su govorili i prijašnji narodi koji su poslanike prije njih u laž utjerivali. Iako su živjeli u različitim vremenima i mjestima, njihova srca su slična po pitanju nevjerovanja i inata. Mi smo pojasnili ajete ljudima koji kada im istina postane jasna, u nju postaju uvjereni, ne sumnjaju i ne prkose.

Mi smo te, o Vjerovjesniče, poslali sa istinitom vjerom u koju nema sumnje, da obraduješ vjernike džennetom i upozoriš nevjernike Vatrom. Tvoje je samo da jasno dostaviš, i Allah te neće pitati o onima koji nisu povjerovali u tebe, o stanovnicima Vatre.

Uzvišeni se Allah obraća Svom Vjerovjesniku, usmjeravajući ga i upozoravajući: "Jevreji i kršćani neće biti zadovoljni tobom sve dok ne ostaviš islam i dok ne postaneš sljedbenik onoga na čemu su oni. Reci: Doista je Allahova Knjiga istinita, a ne laž koju oni slijede. Ali, ako se to desi tebi ili nekom od tvojih sljedbenika, nakon jasne istine koja ti je došla, niko te od Allaha ne bi mogao zaštiti niti bi ti mogao pomoći." Ovaj ajet dovoljan je kao pokazatelj opasnosti ostavljanja istine i oponašanja sljedbenika zablude.

Plemeniti Kur'an govori o skupini sljedbenika Knjige koji rade po onome što se nalazi u objavljenim Knjigama i istinski ga primjenjuju. Ovakvi u svojim Knjigama nalaze znakove koji ukazuju na istinitost poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i zato su odmah povjerovali u njega. S druge strane, ima skupina koja je ustrajna na nevjerstvu, i takvi su pravi gubitnici.

O potomci Israilovi, sjetite se Mojih vjerskih i dunjalučkih blagodati prema vama, i sjetite se toga što sam vas uzdigao nad vašim savremenicima dajući vam vjerovjesništvo i vlast.

Načinite između sebe i Allahove kazne na Sudnjem danu štit time što ćete primjenjivati Njegove naredbe i kloniti se onoga što je On zabranio. Na Sudnjem danu niko nikom neće moći pomoći, i ni od kog se otkupnina neće prihvatiti, ma koliko velika bila. Nikom ničije zauzimanje neće biti od koristi, ma o kome se radilo, i niko mimo Allaha pomagač neće biti.

I sjetite se kada je Allah iskušao Ibrahima, alejhis-selam, propisima i obavezama, pa ih je Ibrahim na najbolji način primijenio. Allah je rekao Svom vjerovjesniku Ibrahimu da će ga učiniti uzorom ljudima u pogledu djela i ponašanja, te je Ibrahim rekao: "Gospodaru moj, učini od mojih potomaka vođe koje će ljudi slijediti u istini", a Allah mu odgovara: "Moje obećanje tebi da ću ti dati vođstvo u vjeri ne obuhvata one tvoje potomke koji budu nepravedni."

I sjeti se kada je Allah Sveti hram, Kabu, učinio mjestom kojem se ljudi vraćaju i za koje se njihova srca vežu: kada god odu, vrate mu se. Allah ga je učinio spokojnim mjestom za ljude i u njemu im niko nasilje ne smije činiti. On je ljudima rekao: "Učinite kamen na kojem je Ibrahim stajao dok je gradio Kabu mjestom za obavljanje namaza." I Mi smo Ibrahimu i njegovom sinu Ismailu oporučili da očiste Sveti hram od svih prljavština i kipova, i da ga pripreme za one koji žele Allaha obožavati na tom mjestu, obavljajući tavaf, itikaf, namaz i druge ibadete.

O Vjerovjesniče, sjeti se Ibrahimovih riječi, dok je dozivao Svog Gospodara: "Gospodaru moj, učini Meku sigurnim i mirnim mjestom u kojem se nikom neće zlo činiti, i njegove stanovnike, posebno vjernike u Tebe i u Sudnji dan, opskrbi raznovrsnim plodovima", pa je Allah rekao: "A onima koji budu nevjernici dat ću da malo uživaju na ovom svijetu, a zatim ću ih na ahiretu džehennemom kazniti, a grozno li je on boravište u koje će oni skončati na Sudnjem danu."

O Vjerovjesniče, sjeti se kada su Ibrahim i Ismail podigli temelje Ka'be, govoreći ponizno i skrušeno: "Gospodaru naš, primi od nas ova naša djela – u koja spada i izgradnja Ka'be – jer doista si Ti onaj koji prima naše dove, onaj koji zna naše namjere i naša djela."

"Gospodaru naš, učini nas predanim Tvojoj odredbi i naredbi, da Ti nikog ne pridružujemo, i od našeg potomstva učini umet koji je Tebi predan. Nauči nas kako da Te obožavamo, oprosti naše grijehe i propuste u našoj pokornosti Tebi, doista si Ti onaj koji prihvata pokajanje pokajnika, onaj koji na njih spušta Svoju milost."

"Gospodaru naš, učini od njih poslanika od potomaka Ismaila, koji će im učiti Tvoje objavljene ajete, koji će ih Kur'anu i sunnetu podučavati, koji će ih od širka i prezrenih stvari očistiti, a doista si Ti Snažni, Silni i Mudri u Svojim postupcima."

Ko god se okrene od vjere Ibrahima, alejhis-selam, ka nekoj drugoj vjeri, takav je sam sebi nepravdu učinio svojom maloumnošću i time što je napustio istinu, a slijedi zabludu. Takav je zadovoljan poniženjem. Mi smo Ibrahima na ovom svijetu učinili poslanikom i prijateljem, a na ahiretu je od dobrih koji su obavili ono što im je Allah stavio u obavezu, pa su postigli uzvišene stepene.

Allah ga je odabrao zato što nije oklijevao da bude predan Allahu, kada mu je On naredio: "Samo Mene obožavaj i samo se Meni pokoravaj", pa je Ibrahim rekao: "Allahu se predajem, Stvoritelju stvorenja, i njihovom Opskrbitelju i Upravitelju."

Ibrahim je oporučio svojim sinovima ove riječi: "Predao sam se Gospodaru svih svjetova." Njih je oporučio i Jakub svojim sinovima, i obojica su svojim sinovima rekli: "Allah vam je odabrao islam kao vjeru, pa ga se držite sve dok vam smrt ne dođe, pa umrete kao muslimani u formalnom i suštinskom smislu.

Ili ste bili prisutni kada je Jakub na samrtnoj postelji bio, kada je svoje sinove upitao: "Šta ćete obožavati nakon moje smrti?", a oni rekoše: "Obožavat ćemo tvog Boga, i Boga tvojih predaka: Ibrahima, Ismaila i Ishaka. On je jedan jedini bog, i mi Mu ništa pridruživati nećemo, samo Njemu ćemo predani i pokorni biti."

To je umet koji je bio i nestao, među ostalim prijašnjim umetima, i dobili su na ahiretu shodno svojim djelima. Njima pripada ono što su stekli, bilo dobro ili loše, a vama pripada ono što ste vi stekli, i nećete biti pitani o njihovim djelima, niti će iko odgovarati za tuđi grijeh. Svako će biti odgovoran za ono što je uradio, pa nemojte da budete zauzeti djelima prijašnjih naroda pa da zapostavite vođenje računa o svojim djelima. Svakom čovjeku će, nakon Allahove milosti, koristiti samo njegovo dobro djelo.

Jevreji su rekli ovom umetu: "Budite jevreji, i bit ćete na Pravom putu", a kršćani su rekli: "Budite kršćani, i bit ćete na Pravom putu." Reci, o Vjerovjesniče, u odgovoru njima: "Ne, već slijedimo vjeru Ibrahima, alejhis-selam, koja je daleko svake zablude, koja je sušta istina, a Ibrahim nije bio jedan od onih koji Allahu pridružuju sudruga."

Recite, o vjernici, jevrejima i kršćanima koji vas pozivaju u zabludu: "Mi vjerujemo u Allaha i u Kur'an, koji nam je objavljen, i vjerujemo u ono što je objavljeno Ibrahimu i njegovim potomcima: Ismailu, Ishaku i Jakubu, i vjerujemo u ono što je objavljeno vjerovjesnicima potomcima Jakubovim. Vjerujemo u Tevrat, koji je Allah dao Musau, i u Indžil, koji je Allah dao Isau, i vjerujemo u sve Knjige koje je Allah objavio vjerovjesnicima. Ne odvajamo jedne od drugih, pa da u jedne vjerujemo a u druge ne vjerujemo, već vjerujemo u sve njih, i samo se Allahu Uzvišenom pokoravamo i predajemo."

Ako jevreji i kršćani i drugi nevjernici povjeruju kao što vi vjerujete, krenuli su Pravi putem kojim je Allah zadovoljan, a ako se okrenu od vjerovanja tako što će poreći sve vjerovjesnike, ili neke od njih, bit će u međusobnom razdoru. Ti se, o Vjerovjesniče, nemoj žalostiti, Allah će te zaštititi od njihovog uznemiravanja i zla, protiv njih će te pomoći. On čuje ono što oni govore i zna ono što oni namjeravaju i rade.

Držite se Allahove vjere na kojoj vas je stvorio, nutrinom i vanjštinom, jer nema bolje vjere od Allahove vjere. Allahova vjera je u skladu sa ljudskom neiskvarenom prirodom, donosi ono što je korisno a odagnava ono što je štetno. Recite: "Mi samo Allaha obožavamo, i ništa Mu ne pridružujemo."

Reci, o Vjerovjesniče: "Zar se sa nama raspravljate, o sljedbenici Knjige, i tvrdite da ste vi preči da budete na Allahovoj vjeri od nas, jer je vaša vjera starija, i jer je vaša knjiga objavljena prije naše? To vam ništa koristiti neće, Allah je Gospodar svih nas, i nije samo vas odabrao mimo ostalih. Nama pripadaju naša djela, i vi nećete o njima biti pitani, a vama pripadaju vaša djela, i mi o njima nećemo biti pitani. Svako će biti nagrađen i kažnjen shodno svojim djelima, a mi samo Allaha obožavamo i samo se Njemu pokoravano i ništa Mu ne pridružujemo."

Ili govorite, o sljedbenici Knjige, da su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i vjerovjesnici među Jakubovim potomcima bili jevreji ili kršćani? Reci im, o Vjerovjesniče: "Znate li bolje vi ili Allah?" Ako budu mislili da su ovi vjerovjesnici bili na njihovoj vjeri, slagali su, jer su oni bili prije objave Tevrata i Indžila. Tako se zna da vi na Allaha i na Njegove poslanike laži iznosite, i tvrdite da su ti vjerovjesnici skrivali istinu koja im je objavljena, a niko nije veći nepravednik od onoga ko skriva svjedočanstvo Istine dobivene od Allaha, kao što to rade sljedbenici Knjige, a Allah nije nemaran prema onom što vi radite, i On će vas kazniti za to.

To je umet koji je bio prije vas, dobili su ono što su zaslužili, shodno djelima koja su radili, a i vama pripada ono što ste stekli. Nećete biti pitani o onome što su oni radili, niti će oni biti pitani o vašim djelima, i niko neće za tuđe grijehe odgovarati, niti će mu tuđa djela koristiti. Svako će dobiti ono što je u skladu sa djelima koja je on radio.

Reći će lahkomislene neznalice među jevrejima i munaficima: "Šta je ove muslimane odvratilo od okretana prema kibli u Jerusalimu, prema kojoj su se ranije okretali?" Reci im, o Vjerovjesniče: "Samo Allahu pripadaju i istok i zapad i svi ostali pravci, On usmjerava koga On hoće od Svojih robova u kojem On hoće pravcu. On, Uzvišeni, upućuje koga On hoće na Pravi put, na kojem nema krivina."

Kao što smo vam odredili kiblu kojom smo zadovoljni da vam bude kibla, učinili smo vas najboljim umetom, središnjim među svim umetima: u vjerovanju, obredoslovlju i međuljudskim odnosima. To smo učinili da biste na Sudnjem danu bili svjedoci Allahovim poslanicima da su dostavili ono što im je naređeno da dostave svojim umetima, i da bi poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio svjedok nad vama u tome da vam je dostavio ono sa čim vam je poslan. Mi smo vam promijenili kiblu koja je bila u Jerusalimu samo da bismo ukazali na one koji su zadovoljni Allahovim zakonom i koji su mu pokorni, pa slijede Poslanika, i na one koji će otpasti od vjere i slijediti prohtjeve, pa se ne pokorava Allahovom zakonu. Uzvišeni Allah propisuje Svoje zakone iz apsolutne mudrosti, i Allah neće zanemariti vaše vjerovanje u Njega, u koje spada i vaše obavljanje namaza prije promjene kible. Doista je Allah milosrdan i samilostan prema ljudima, i ne otežava im, niti zapostavlja nagradu za njihova djela.

O Vjerovjesniče, vidjeli Smo kako gledaš prema nebesima očekujući da se spusti Objava u vezi kible i njene promjene ka pravcu kojeg voliš, i Mi ćemo te usmjeriti ka kibli koju voliš i kojom si zadovoljan. To je Allahov Sveti hram, umjesto Jerusalima koji je trenutno kibla. Upravi lice svoje ka Allahovom Svetom hramu u Meki časnoj! O vjernici, gdje god se nalazili upravite lica svoja u pravcu Svetog hrama tokom obavljanja namaza, a jevreji i kršćani kojima je data Knjiga dobro znaju da je promjena kible istina objavljena od njihovog Stvoritelja i Upravitelja, jer se to nalazi u njihovoj svetoj Knjizi. Allah nije nemaran prema onome što rade ovi koji se okreću od istine, već će ih On, Uzvišeni, kazniti za to.

Tako mi Allaha, Vjerovjesniče, ako bi ti jevrejima i kršćanima, kojima je data Knjiga, donio sve dokaze i argumente da je promjena kible istina, oni se ne bi okrenuli ka tvojoj kibli, iz inata prema istini sa kojom si došao, i oholo odbijajući da je slijede. Ti se nećeš okretati prema njihovoj kibli nakon što te je Allah okrenuo od nje, niti će se jedni od njih okretati prema kibli drugih među njima, jer svaka skupina od njih smatra nevjernicima onu drugu skupinu. Ako bi ti slijedio njihove prohtjeve po pitanju kible ili po pitanju nekog drugog propisa, nakon ispravnog znanja koje ti je došlo i u koje nema sumnje, doista bi bio od nepravednika, zbog ostavljanja upute. Međutim, Uzvišeni Allah je sačuvao Poslanika od toga, i ovo Allahovo upozorenje upućeno je njegovom umetu nakon njega.

Oni kojima smo dali Knjigu, učenjaci među jevrejima i kršćanima, znaju da je promjena kible znak vjerovjesništva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je spomenut u njihovoj svetoj knjizi, kao što poznaju svoju djecu i razlikuju ih od druge djece. Međutim, uprkos tome, skupina njih skriva istinu sa kojom je došao Muhammed, iz zavisti, iako znaju istinu.

Ovo je istina od tvog Gospodara, pa nemoj biti od onih koji sumnjaju u nju, o Poslaniče.

Svaki umet ima neki pravac ka kojem se okreće, fizički ili apstraktni. U to spada i razilaženje umeta oko kible i propisa. Neće im štetiti razlika u pravcima, ako je to Allah propisao, pa se vi, o vjernici, natječite u činjenju dobrih djela koja su vam naređena, a Allah će vas sakupiti na Sudnjem danu, ma gdje da ste ukopani, da bi vas obračunao za vaša djela. Doista Allah sve može, Njemu nije nemoguće da vas sve okupi i obračuna.

Iz svakog mjesta iz kojeg izađeš i gdje god da se nalaziš, o Vjerovjesniče, ti i tvoji sljedbenici, a budete htjeli obaviti namaz – okrenite se u pravcu Svetog hrama, jer je to istina koja ti je objavljena od Gospodara tvog. Allah nije nemaran prema onome što vi radite, On sve vidi i sve vas će obračunati za djela koja činite.

Iz kojeg god mjesta izađeš, o Vjerovjesniče, i budeš želio obaviti namaz, okreni se u pravcu Svetog hrama. I gdje god se nalazili, o vjernici, okrenite lica u tom pravcu kada budete htjeli namaz obaviti, da vam ljudi ne bi imali šta argumentovano prigovoriti, izuzev onih između njih koji nepravdu čine, a koji će ostati u svom prkosu i koji će vam prigovarati najslabijim argumentima. Nemojte ih se bojati, već se bojte svog Gospodara time što ćete primjenjivati Njegove naredbe i kloniti se onoga što je On zabranio. Allah je, uistinu, propisao okretanje prema Kabi da bi Svoju blagodat prema vama upotpunio time što će vas odlikovati nad ostalim narodima, i da bi vas uputio ka najčasnijoj kibli za ljude.

Kao što smo vam i drugu blagodat dali time što smo vam jednog od vas kao poslanika poslali, koji vam Naše ajete uči, i koji vas čisti naređivanjem vrlina i dobrih djela, i zabranjivanjem razvrata i loših djela, i koji će vas podučiti Kur'anu i sunnetu, koji će vas podučiti stvarima vezanim za vjeru i dunjaluk koje niste znali.

Pa, sjećajte se vi Mene srcima i djelima, a Ja ću se vas sjetiti time što ću vas pohvaliti i što ću vas sačuvati. Nagrada za neko djelo podudara se s onim zbog čega je zaslužena. Budite Mi zahvalni na blagodatima koja sam vam dao, i nemojte ih nijekati niti u haramu koristiti pa da Mi time nezahvalni budete.

O vi koji vjerujete, potpomognite se strpljenjem i namazom na pokornost Meni i predanost Mojoj naredbi. Doista je Allah sa strpljivima, upućuje ih i pomaže im.

O vjernici, nemojte govoriti o onima koji su u borbi na Allahovom putu poginuli da su mrtvi kao što su drugi mrtvi! Oni su živi kod svog Gospodara, ali vi ne možete dokučiti njihov život. To je poseban život koji ne može spoznati niko na dunjaluku osim putem Objave.

Mi ćemo vas sigurno iskušati raznim vrstama nedaća, malo strahom od neprijatelja, malo glađu zbog nedostatka hrane, nedostatkom imetka zbog njegovog nestanka ili težine dolaska do njega, smrću zbog bolesti ili borbe na Allahovom putu, krnjavošću plodova koje zemlja rađa, a ti, o Vjerovjesniče, obraduj one koji se strpe na tim nedaćama; obraduj ih da će im Allah dati ono što će ih usrećiti i na dunjaluku i na ahiretu.

Oni koje pogodi jedna od tih nedaća i zadovoljni Allahovim kaderom, predani Njemu, kažu: "Mi smo, doista, u Allahovom posjedu, radi sa nama ono što On hoće, i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti na Sudnjem danu. On nas je stvorio i razne blagodati nam dao, i kod Njega je naš konačni povratak."

Oni koji posjeduju navedena svojstva bit će pohvaljeni od Allaha u najuzvišenijem društvu meleka, i na njih će se spustit Allahova milost. Oni su istinski upućeni na Pravi put.

Zaista su dva brda poznata kao Safa i Merva, u blizini Kabe, dva obredna vidljiva mjesta, i ko se uputi ka Kabi radi hodočašća, hadža ili umre, takav nema grijeha da obavi sa'j između Safe i Merve. Ovdje se negira grijeh takvima da bi se smirilo srce onih muslimana koji su osjećali neugodnost da obave sa'j između njih jer su mislili da je to ostatak paganskih obreda. Dakle, Uzvišeni Allah objasnio je da to spada u propisane obrede hadža. A ko bude obavio dobrovoljna dobra djela, iskreno želeći da se Allahu približi, Allah će mu biti zahvalan tako što će mu prihvatiti to djelo i nagraditi ga za njega. On zna dobročinitelje koji zaslužuju nagradu.

Jevreji i kršćani koji skrivaju dokaze koje Smo Mi objavili, a koji ukazuju na istinitost Vjerovjesnika i onoga sa čim je došao, nakon što smo te dokaze objavili u njihovim svetim knjigama, bit će udaljeni od Allahove milosti, i protiv njih će doviti meleki, vjerovjesnici i svi ljudi, moleći Allaha da takve udalji od Njegove milosti.

Osim onih koji se Allahu povrate, kajući se za skrivanje Njegovih jasnih dokaza, i koji se poprave čineći dobra djela, vanjska (vidljiva) i nutarnja (nevidljiva), i objasne istinu i uputu koju su skrivali – takvima ću prihvatiti povratak pokornosti Meni, i Ja sam Onaj Koji prašta onom robu koji se pokaje i Koji je milostiv prema njima.

Doista, onima koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru, prije nego se pokaju, slijedi Allahovo prokletstvo koje se ogleda u njihovom udaljavanju od Njegove milosti, i protiv njih će doviti meleki i svi ljudi, da ih Allah udalji od Njegove milosti.

Neprestano će ih pratiti ovo prokletstvo, njihova se patnja neće smanjivati ni jednog dana, niti će moći odložiti Sudnji dan.

Vaš istinski Bog, o ljudi, je jedinstven u Svom Biću i svojstvima, i niko mimo Njega ne zaslužuje da bude obožavan. On je Svemilosni, Koji posjeduje apsolutnu milost; On je Samilosni, Koji milost spušta na Svoje robove, koje je obasuo nebrojenim blagodatima.

Doista u stvaranju nebesa i Zemlje i raznovrsnih zadivljujućih stvorenja na njima, i u smjeni dana i noći, i u brodovima koji plove morskim vodama natovareni korisnim stvarima za ljude, poput hrane, odjeće, trgovačke robe i drugih stvari koje trebaju ljudima, i u vodi koju Allah spušta sa neba i njome oživljava zemlju čineći da iz nje niču raznovrsne biljke, i u mnogobrojnim živim stvorenjima koje je Allah rasprostranio po Zemlji, i u upravljanju vjetrovima iz jednog pravca ka drugom, i u pokornim oblacima između neba i zemlje – nalaze se jasni dokazi Allahove jednoće za one koji shvataju dokaze i razumiju argumente.

I pored tih jasnih ajeta, neki ljudi druge Allahu pridružuju, vole ih kao što Allaha vole, ali oni koji vjeruju više vole Allaha nego što mnogobošci vole svoja božanstva, jer oni, vjernici, Allahu ništa ne pridružuju, i vole Ga u stanju lagodnosti i u stanju iskušenja, dok mnogobošci vole svoja božanstva u stanju lagodnosti, a Allahu se mole kada ih kakva nedaća zadesi. Kada bi oni koji nepravdu čine time što Allahu druge pridružuju i time što loša djela čine vidjeli kakvo će im stanje biti na ahiretu dok budu posmatrali kaznu, znali bi da sva snaga pripada Allahu, i da On žestoko kažnjava nepokorne. Kada bi to vidjeli, ne bi Mu nikoga pridruživali.

To će biti onda kada se glavešine odreknu sljedbenika, slababašnih koji su ih slijedili, zbog strahota Sudnjeg dana koje će vidjeti, kada im se svi putevi spasa prekinu.

Slabašni i sljedbenici će govoriti: "Kamo sreće da se na dunjaluk vratimo pa da se naših glavešina odreknemo kao što su se oni nas odrekli." Kao što će im Allah pokazati žestoku kaznu na ahiretu, pokazat će im i rezultat njihovog slijeđenja tih glavešina koji je pusto kajanje i tuga, i oni nikada iz Vatre neće izaći.

O ljudi, jedite životinje, biljke koje niču iz zemlje i plodove s drveća, što ste na halal-način stekli i što je lijepo i korisno, a nemojte slijediti šejtanove stope kojima vas on pokušava postepeno odvesti u propast. Doista vam je on jasni neprijatelj, i razumnom čovjeku nije dozvoljeno da slijedi svog neprijatelja koji nastoji da mu našteti i da ga u zabludu odvede.

On vam naređuje zlo i grijehe i poziva vas da Allahu pripišete vjerovanje i vjerozakon koji nisu zasnovani na znanju od Allaha i Njegovih poslanika.

Kada se ovim nevjernicima kaže: "Slijedite uputu i svjetlo koje je Allah objavio", oni, inateći se, kažu: "Ne, slijedit ćemo vjerovanja i običaje na kojima smo zatekli očeve naše." Zar da slijede očeve i pretke njihove iako oni nisu znali za uputu i svjetlost? Iako nisu bili upućeni ka istini, kojom je Allah zadovoljan?

Oni koji ne vjeruju u svom su slijeđenju predaka poput stoke koju pastir vičući doziva, pa ona čuje njegov glas ali ne razumije njegove riječi. Oni su gluhi, pa ne čuju istinu na način da se njome okoriste, oni su nijemi jer njihovi jezici ne govore istinu, oni su slijepi jer ne vide istinu. Zato oni ne shvataju uputu kojoj ih vi pozivate.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijede Njegovog Poslanika, jedite lijepa jela kojima vas je Allah opskrbio i dozvoljenim vam ih učinio, i bude Allahu zahvalni, nutrinom i vanjštinom, vidljivim i nevidljivim dobrim djelima, na blagodatima kojima vas je opskrbio. Ako ste Mu zahvalni i ništa Mu ne pripisujete, vi ćete Mu se pokoravati i grijeha se kloniti.

Allah vam je zabranio da jedete ono što je umrlo, a nije zaklano onako kako to šerijat predviđa, i prolivenu krv, i svinjsko meso, i životinje pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime. Ukoliko čovjek bude prinuđen da jede nešto od zabranjenih stvari, a nije nepravedan prema sebi u smislu da jede bez potrebe, ili prelazi granicu nužde, takav nema grijeha niti kazne. Doista je Allah Onaj Koji puno prašta onima koji se pokaju, i milostiv je prema njima. U Njegovu milost spada i to što prelazi preko jedenja ovih zabranjenih stvari u slučaju nužde.

Doista oni koji skrivaju knjige koje je Allah objavio, i dokaze u njima koji ukazuju na istinu i na vjerovjesništvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što to rade jevreji i kršćani, i koji tim skrivanjem imaju neki dunjalučki interes poput vlasti, ugleda ili imetka, takvi u suštini u svoje trbuhe ubacuju ono što će uzrokovati njihovu paznju u džehennemskoj vatri, i na Sudnjem danu Allah sa njima neće razgovarati prijatnim razgovorom, već će im reći ono što će ih rastužiti i uznemiriti, i neće ih očistiti i pohvaliti. Njima pripada bolna patnja.

To su oni koji su opisani skrivanjem znanja koje je potrebno ljudima, koji su uputu zamijenili za zabludu nakon što su sakrili to istinito znanje, koji su Allahov oprost zamijenili Allahovom kaznom. O kako su samo strpljivi na činjenju onoga što će uzrokovati njihov ulazak u Vatru, kao da se radi o nekom ko ne mari za tom patnjom jer je mnogo strpljiv na njoj.

Takva je kazna za skrivanje znanja i upute jer je Allah objavio Knjige sa istinom, što iziskuje da to bude objašnjeno, a ne da se skriva. A oni koji su se razišli oko Božijih knjiga, pa su u neke povjerovali, a neke sakrili daleko su od istine.

U dobro kojim je Allah zadovoljan ne spada puko usmjeravanje ka istoku ili zapadu i razilaženje oko toga, već je svako dobro u onome ko povjeruje u Allaha kao jednog boga, i povjeruje u Sudnji dan, i u sve meleke, i sve objavljene Knjige, i sve vjerovjesnike, bez nevjerstva u nešto od toga, i koji udjeljuje imetak svojoj rodbini, premda ga i sam voli i za njim teži, i jetimima, koji oca maloljetni izgubiše, i potrebnima, i strancu koji je otišao na put daleko od svoje porodice i domovine, i onima koje je potreba primorala da prose od ljudi, i udjeljuje za oslobađanje robova, i koji namaz obavlja potpuno, onako kako je Allah naredio, i koji daje obavezni zekat, i ko zavjete i obećanja ispunjava, i strpljiv je na neimaštini, teškom životu i bolesti, i ko ne bježi kada se bitka rasplamsa – takvi su iskreni prema Allahu u svom vjerovanju i djelima, i takvi su bogobojazni, koji primjenjuju ono što im je Allah naredio i klone se onoga što im je Allah zabranio.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, obavezno vam je kažnjavanje ubica koji ubijaju ljude namjerno i nepravedno, shodno njegovom zločinu. Slobodan se ubija zbog slobodnog, rob se ubija zbog roba, žena se ubija zbog žene. Ukoliko ubijeni oprosti prije nego ispusti dušu, ili oprosti njegov staratelj u zamjenu za krvarinu – koja predstavlja određenu količinu imetka koji ubica daje da bi bio pomilovan – takav treba potraživati krvarinu na lijep način, bez uznemiravanja i predbacivanja, a ubica je treba lijepo dati, bez odugovlačenja. To pomilovanje i to uzimanje krvarine predstavlja Allahovu olakšicu i milost ovom umetu, pa ko pređe granicu prema ubici nakon pomilovanja i prihvatanja krvarine, takvom je Allah bolnu patnju pripremio.

U odmazdi koju vam je Allah propisao život vam je, jer se njome sprečava bespravno prolijevanje krvi i međusobno nasilje. To razumiju ljudi koji razuma imaju i koji se Allaha boje pokoravajući se Njegovim zakonima.

Obavezani ste da, kada se na vama pokažu znakovi da vam se smrt približila, a imate puno imetka, da oporučite roditeljima i rođacima onoliko koliko je to šerijat odredio – u granicama trećine, i ovo je pritvrđena obaveza bogobojaznima. Ovaj propis je važio prije objavljivanja ajeta o propisima nasljedstva, a kada su ajeti nasljedstva objavljeni, pojasnili su ko nasljeđuje i koliko nasljeđuje.

Ko promijeni nečiju oporuku dodavši ili oduzevši ili spriječivši nešto, nakon što zna za tu oporuku – grijeh tog mijenjanja je na onome ko je promijenio (u dostavljanju i sprovođenju), a ne na onome ko je oporučio. Doista Allah čuje ono što Njegovi robovi govore, zna ono što rade, i ništa od njihovih stanja Mu nije skriveno.

Ko bude znao da onaj ko ostavlja oporuku odstupa od istine i tom oporukom nekome čini nepravdu, pa ispravi ono što je pokvareno u toj oporuci time što posavjetuje oporučitelja, ili time što izmiri one koji se spore oko oporuke, takav nema grijeh već nagradu popravljanja stanja. Doista Allah puno prašta onome ko se pokaje i milostiv je prema njemu.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, vaš Gospodar vam obaveznim čini post, kao što je njime obavezao narode prije vas, da biste se Allaha bojali time što između Njegove kazne i sebe pravite štit činjenjem dobrih djela, a među najvećim dobrim djelima je post.

Post koji vam je obavezan jest da postite određeni (mali) broj dana u godini. Ko od vas bude bolestan tako da mu je teško postiti, ili bude putnik, može da ne posti, a zatim nadoknaditi onoliko dana koliko nije postio. Onima koji mogu da poste obavezna je otkupnina za dane koje nisu postili, a to je nahraniti jednog siromaha za svaki neispošteni dan. Onaj ko nahrani više od jednog siromaha ili nahrani siromaha uz post, bolje mu je. Bolje vam je da postite nego da ne postite uz plaćanje otkupnine, ako znate koliko je post vrijedan. Ovaj propis je važio kada je tek propisan post, pa ko je htio da posti, postio je, a ko nije htio da posti, jeo je i nahranio bi siromaha za taj dan. Nakon toga je Allah učinio post obaveznim svim šerijatski punoljetnim osobama koje su u mogućnosti.

Mjesec ramazan je mjesec u kojem je otpočelo objavljivanje Kur'ana Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Lejletul-kadru. Allah je Kur'an objavio kao uputu ljudima, i u njemu se nalaze jasni dokazi upute, njime se razdvaja istina od neistine, pa ko ne bude putnik kada nastupi ramazan, i ne bude bolestan, mora ga postiti. Ko bude bolestan tako da mu je teško da posti, ili je putnik, može postiti, a i ne mora. Ukoliko ne posti, obaveza mu je napostiti propuštene dane. Uzvišeni Allah Svojim propisima želi vam olakšati, a ne otežati, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate nakon što se završi ramazan i na danu Bajrama, iz zahvalnosti što vas je uputio da postite ramazan i pomogao vam da ga upotpunite. To spada u zahvalnost Allahu na tome što vas je uputio u ovu vjeru kojom je zadovoljan.

O Vjerovjesniče, kada te Moji robovi upitaju o Mojoj blizini i Mojem uslišavanju njihovih molitvi, pa Ja sam, doista, blizu njih, znam njihova stanja, čujem njihove molitve. Nisu im potrebni posrednici, niti je potrebno da podižu svoje glasove. Ja se odazivam molitelju kada Me iskreno zamoli, pa neka se pokore naredbama Mojim, i neka budu postojani u svom vjerovanju, jer to im je najkorisnije sredstvo za uslišanje molitvi. Na taj način idu pravim putem u svim svojim poslovima, bilo da se tiču vjere ili dunjaluka.

U početku je bilo zabranjeno da čovjek, ukoliko zaspi tokom ramazanske noći i probudi se prije sabaha, jede ili ima odnos sa svojom suprugom. Zatim je Uzvišeni Allah dokinuo taj propis i dozvolio vjernicima da imaju odnos sa svojim ženama u ramazanskim noćima. Žene su zastor i uzrok čednosti muževima, i muškarci su zastor i uzrok čednosti svojim ženama: ne mogu jedni bez drugih. Allah je znao da ćete sami sebe varati čineći ono što je On zabranio, pa vam se smilovao, oprostio vam i olakšao vam. Sada vam je dozvoljeno da imate odnos sa svojim ženama i time želite steći potomstvo koje vam je Allah odredio. Jedite i pijte cijelu noć, dok jasno ne budete vidjeli pravu zoru, kada se bjelina zore odvoji od crnine noći, a zatim postite od pojave zore do zalaska Sunca. Nemojte imati odnos sa svojim ženama ukoliko ste u itikafu u džamijama, jer intimni odnos kvari itikaf. Ovi spomenuti propisi su Allahove granice između halala i harama, pa se Allahovim granicama nikako ne približavajte, jer ko se približi Allahovim granicama u opasnosti je da ih pređe i upadne u haram. Ovako jasnim pojašnjenjem propisa Allah ljudima objašnjava Svoje ajete da bi bili bogobojazni, čineći ono što je naredio i kloneći se onoga što je zabranio.

Nemojte jedni drugima uzimati imetak na nepropisan način, poput krađe, otimačine i prevare, i nemojte se služiti sudskim parnicama da biste, griješno, ljudima uzimali imetke, a znate da vam je Allah to zabranio. Činjenje grijeha uz znanje da je to grijeh je jedna od najružnijih stvari i iziskuje jednu od najvećih kazni.

Pitaju te, o Poslaniče, o formiranju mlađaka i njegovim promjenama, a ti im odgovori o mudrosti tih pojava: "Oni su ljudima oznake za vrijeme pomoću kojih znaju termine svojih ibadeta, poput mjeseci hadža, mjeseca posta, upotpunjenja godine od posjedovanja nisaba za zekat; i pomoću kojih znaju termine vezane za svoje međuljudske odnose, poput određivanja termina vraćanja dugova i isplate krvarina". I nije dobročinstvo u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite kada zanijetite stupanje u obrede hadža ili umre, kao što ste mislili u džahilijetu (predislamskom periodu), već je istinsko dobročinstvo biti bogobojazan, vanjštinom i nutrinom. Da ulazite u kuće kroz njihova vrata lakše vam je, jer vas Allah nije zadužio nečim u čemu je stvarna poteškoća. Napravite štit između sebe i Allahove kazne time što ćete činiti dobra djela, kako biste postigli ono što želite i spasili se od onoga čega se plašite.

I borite se, želeći uzdizanje Allahove riječi, protiv onih nevjernika koji se bore protiv vas, ne bi li vas od Allahove vjere odvratili, ali nemojte prekoračivati Allahove granice, pa da ubijate djecu, žene i starce, ili da mrcvarite ubijene i tome slično. Doista Allah ne voli one koji prelaze Njegove granice u onome što je propisao i odredio.

Ubijajte ih gdje god ih nađete (jer su objavili rat islamu i muslimanima), i istjerajte ih iz mjesta iz kojih su oni vas istjerali – iz Meke. Smutnja koja je nastala usljed odvraćanja vjernika od njihove vjere i nastojanja da se vjernik preobrazi u nevjernika gora je nego ubistvo. Vi ih nemojte prvi napadati kod Svetog hrama, iz poštovanja prema njemu, sve dok oni vas prvi ne napadnu u njemu. Ako oni prvi počnu borbu u Svetom hramu, onda ih ubijajte. To njihovo ubijanje zbog toga što su učinili nasilje u Svetom hramu kazna je nevjernicima.

Pa ako se oni okane od borbe protiv vas i svog nevjerstva, vi ih ostavite na miru. Doista Allah puno prašta onome ko se pokaje i ne kažnjava ga za prethodne grijehe. On je milostiv prema takvima i ne požuruje sa kaznom.

Borite se protiv nevjernika sve dok ne nestane mnogoboštvo, nevjerstvo i odvraćanje ljudi od Allahovog puta, i dok Allahova vjera ne bude gornja. Ukoliko se okanu svog nevjerstva i odvraćanja od Allahovog puta, vi prestanite brobu protiv njih, jer nema neprijateljstva osim protiv onih koji zulum čine svojim nevjerovanjem i odvraćanjem od Allahovog puta.

Sveti mjesec u kojem vam je Allah omogućio da uđete na svetu teritoriju u Meki (Harem) i obavite umru sedme godine po Hidžri jest naknada za sveti mjesec u kojem su vas mnogobošci istjerali odatle šeste godine. I u Svetom gradu, i u svetim mjesecima i u svetim obredima (hadža i umre) važe propisi odmazde, pa ko učini nasilje u Haremu, ili u svetim mjesecima, ili dok je u obredima hadža ili umre – uzvratite mu istom mjerom, ali ne više od toga. Doista Allah ne voli one koji prekoračuju Njegove granice. Bojte se Allaha i ne prekoračujte ono što vam je dozvolio u navedenim mjestima, vremenima i obredima, i znajte da je Allah sa bogobojaznima, da ih upućuje i pomaže.

Udjeljujte imetak u pokornost Allahu, poput trošenja imetka za borbu na Allahovom putu, i za druga dobra djela, i nemojte sebe bacati u propast ostavljanjem borbe i udjeljivanja na Njegovom putu, ili činjenjem nečega što vas vodi u propast. Lijepo izvršavajte vaše ibadete, dobro činite u međuljudskim odnosima i lijepim se osobinama okitite jer Allah voli one koji su dobročinitelji u svim životnim aspektima. On će im veliku nagradu dati i na Pravi put uputiti.

Obavite hadž i umru potpuno, želeći time dostići stepen gledanja u Allahovo lice, pa ako vas nešto ili neko spriječi da ih upotpunite, poput bolesti i neprijatelja, vi zakoljite ono što vam je lahko: devu, kravu ili ovcu, kako biste na taj način istupili iz obreda. Nemojte brijati niti kratiti kosu dok kurban ne dođe do mjesta na kojem ga je dozvoljeno zaklati. Ukoliko ste spriječeni od ulaska na svetu teritoriju (Harem), onda zakoljite kurban tu gdje ste spriječeni; ako pak niste spriječeni, onda zakoljite kurban u Mekanskom haremu na dan Kurban-bajrama ili u danima tešrika, danima nakon prvog dana Kurban-bajrama. Ko od vas bude bolestan, ili ima u kosi nešto što ga uznemirava, poput vaški i drugih parazita, pa obrije glavu zbog toga, takav nema grijeha, ali će se iskupiti zbog toga tako što će postiti tri dana, ili nahraniti šest siromaha u Mekanskom haremu, ili zaklati ovcu i njeno meso podijeliti siromasima Mekanskog harema. Ukoliko niste u opasnosti, onaj ko obavi umru u mjesecima hadža, prije početka samog hadža, i potom izađe iz obreda, propisno se oslobađajući zabrana koje važe za onog ko je u obredima dok ne započne obrede hadža te godine, neka zakolje ono što mu je lahko, poput ovce, ili neka učestvuje u sedmini krave ili deve. Ukoliko nije u (materijalnoj) mogućnosti da to učini, mora postiti tri dana dok je na hadžu i sedam dana kada se vrati kući nakon hadža, što je ukupno deset dana. To je vrsta hadža zvana temettu', u kojoj je obavezan kurban za onog ko ima materijalnih mogućnosti, ili post za onog ko nema materijalnih mogućnosti za kurban. Sve to važi za onog ko ne živi u Mekanskom haremu ili u njegovoj blizini. I bojte se Allaha primjenjivanjem onoga što je propisao i poštovanjem Njegovih granica, i znajte da Allah žestoko kažnjava onoga ko se suprotstavlja Njegovoj naredbi.

Vrijeme hadžskim obreda je u određenim poznatim mjesecima, koji počinju sa ševvalom a završavaju se sa prvom trećinom zulhidžeta. Ko sebe obaveže da obavi hadž u ovim mjesecima i otpočne obrede, zabranjeno mu je da čini ono što vodi spolnom odnosu, a pojačava se i zabrana činjenja grijeha kao i kazna za njih, zbog svetosti vremena i mjesta. Također, zabranjeno mu je da se upušta u raspravu koja uzrokuje srdžbu i sporove. Svako dobro koje uradite – Allah zna za njega, i nagradit će vas za to. Pomozite se u obavljanju hadža opskrbljivanjem potrepština: hrane i pića, i znajte da je najveća pomoć u svim vašim poslovima – bogobojaznost. Zato, bojte se Allaha primjenom Njegovih naredbi i klonjenjem onoga što je zabranio, o vi koji zdrave pameti imate.

Nije vam grijeh da tražite halal opskrbu preko trgovine ili na drugi način dok ste na hadžu. Kada krenete sa Arefata ka Muzdelifi, nakon stajanja na njemu, devetog dana a desete noći zulhidžeta, spominjite Allaha govoreći: "Subhanallah – slavljen neka je Allah"; "La ilahe illallah –nema istinskog božanstva osim Allaha", i upućujući dovu na Muzdelifi. Spominjite Allaha jer vas je On uputio da spoznate Njegovu vjeru i obrede hadža, nakon što ste nemarni bili prema Njegovom zakonu.

Zatim krenite sa Arefata kao što to rade oni koji se ugledaju na Ibrahima, alejhis-selam, a ne kao pagani koji ne stoje na Arefatu. I tražite oprost od Allaha za svoje propuste u obavljanju onoga što vam je propisano, jer doista Allah puno prašta robovima koji se pokaju i milostiv je prema njima.

Kada završite hadžske obrede, puno spominjite Allaha i hvalite Ga, kao što ste spominjali vaše pretke i hvalili se njima, pa i više od toga, jer svaka blagodat u kojoj uživate dolazi od Njega, Uzvišenog. Ljudi su različiti, neki su nevjernici i mnogobošci, vjeruju samo u ovaj, dunjalučki, život i od Allaha traže samo dunjalučke ukrase i blagodati poput zdravlja, imetka i djece, i takvi na ahiretu neće imati nikakvog udjela u blagodatima koje je Allah pripremio za Svoje robove vjernike, jer nevjernici su potpuno posvećeni dunjaluku i okrenuti od ahireta.

Druga kategorija ljudi jesu vjernici u Allaha i ahiret, i oni od Allaha traže dobro i na dunjaluku i činjenje dobrih djela na njemu, i traže džennet i spas od Vatre na ahiretu.

Ti koji mole Allaha za dobro i dunjaluka i ahireta imat će veliku nagradu zbog dobrih djela koja su činili na dunjaluku, a Allah brzo obračunava djela.

I spominjite Allaha izgovarajući "Allahu ekber – Allah je najveći" i "la ilahe illallah – nema istinskog božanstva osim Allaha" u ovim malobrojnim posebnim danima: jedanaestom, dvanaestom i trinaestom zulhidžetu. Ko požuri i napusti Minu nakon gađanja džemreta dvanaestog dana zulhidžeta, ima pravo na to i nema grijeh, jer mu je Allah dao olakšicu, a ko ostane duže, do gađanja džemreta trinaestog dana, ima pravo na to i nema grijeha, taj je učinio ono što je potpunije i u tome slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sve to važi za one koji su Allahu pokorni na hadžu pa postupaju onako kako im je On naredio i boje Ga se provođenjem Njegovim naredbi i klonjenjem onoga što je zabranio, i uvjereni su da će se samo Njemu vratiti, i da će ih On za njihova djela kazniti ili nagraditi.

O Vjerovjesniče, među ljudima ima munafika čiji te govor na ovom svijetu zadivljuje, pa vidiš da lijepo priča skoro pa da te ubijedi da je iskren i da želi dobro, a ustvari želi da sačuva sebe i svoj imetak. On lažno priziva Allaha za svjedoka da je u njegovom srcu vjerovanje i dobro, a ustvari je žestoki neprijatelj muslimanima.

A kada se okrene i ode od tebe, žurno po Zemlji nered sije, čineći grijehe, uništavajući usjeve i ubijajući stoku, a Allah ne voli nered na Zemlji ni one koji ga čine.

Kada se tom smutljivcu uputi savjet: "Boj se Allaha, poštuj Njegove granice i kloni se onoga što je zabranio", njega sujeta i oholost sprečavaju da se vrati istini, pa još više srlja u grijeh. Takvom slijedi ulazak u džehennem, a grozno je on boravište!

Među ljudima ima vjernika koji su prodali svoj život utrošivši ga u pokornost svom Gospodaru i borbi na Njegovom putu, tražeći Njegovo zadovoljstvo. Allah je puno milostiv i milosrdan prema Svojim robovima.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, uđite potpuno u islam i ništa od njega ne ostavljajte! Ne budite kao sljedbenici Knjige, koji vjerovaše u dio Knjige, a drugi dio porekoše. Nemojte ići šejtanovim stopama, jer vam je on, doista, jasni i otvoreni neprijatelj.

Ukoliko skrenete nakon što su vam stigli jasni dokazi u kojima nema nimalo dvosmislenosti, onda imajte na umu da je Allah snažan i moćan, da su Njegove odredbe i propisi zasnovani na mudrosti, pa ga se bojte i veličajte Ga.

Šta čekaju ovi što slijede šejtanove stope i što su skrenuli sa puta istine? Da li čekaju da im dođe Allah Uzvišeni na Sudnjem danu, onako kako Njemu dolikuje, u tminama oblaka, da im presudi? I da im dođu meleki, koji će ih okružiti sa svih strana? Tada će se Allahova odredba provesti nad njima, i samo Njemu se sve vraća.

O Vjerovjesniče, pitaj potomke Israilove, koreći ih: "Koliko vam je Allah pokazao jasnih znakova i dokaza istinitosti poslanika? Pa ste ih u laž utjerali i od njih se okrenuli?" Ko Allahovu blagodati zamijeni za nevjerstvo i poricanje nakon što je jasno spozna, doista će ga Allah žestoko kazniti, kao i sve nevjernike poricatelje.

Nevjernicima u Allaha uljepšan je dunjalučki život, njegove prolazne ljepote i njegova prolazna uživanja, i oni se ismijavaju sa onima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan, ali bogobojazni ljudi, koji čine ono što je On naredio i klone se onoga što je On zabranio, bit će na ahiretu iznad ovih nevjernika, kada ih Allah nastani u edenske vrtove. Allah daje ono što On hoće onim stvorenjima kojima On hoće, bez bilo kakvog računa.

Ljudi su bili jedna zajednica, na uputi, u vjeri svog oca Adema, sve dok ih šejtan nije odveo u zabludu, pa su se podijelili na nevjernike i vjernike. Zbog toga je Allah slao poslanike da pokorne vjernike obraduju onim što im je Allah pripremio iz Svoje milosti, i da upozore nevjernike na žestoku kaznu koju im je Allah pripremio. On je Svojim poslanicima objavio Knjige koje sadrže istinu u koju nema sumnje, kako bi među ljudima sudili kada se raziđu oko onoga što im je objavljeno. Ljudi se nisu razišli oko Tevrata osim dijela jevreja kojima je dato znanje, nakon što su im došli Allahovi dokazi da je Tevrat istina od Allaha, i da se oko njega ne smiju razilaziti. To su oni učinili zbog svoje nepravednosti, pa je Allah uputio vjernike da spoznaju istinu i odvoje je od zablude, Njegovom dozvolom i željom. On upućuje koga On hoće na Pravi put, na put vjerovanja.

Ili ste mislili, o vjernici, da ćete ući u džennet prije nego što vas pogodi iskušenje prijašnjih naroda. Njih je pogađalo teško siromaštvo, pogađala ih je bolest, uzdrmali su ih strahovi, da bi nekada iskušenje bilo toliko jako da su željeli požuriti Allahovu pomoć, pa bi poslanik i vjernici rekli: "Kada će Allahova pomoć?" Ali uistinu, Allahova pomoć je blizu onih koji vjeruju u Njega i na Njega se oslanjaju.

Pitaju te tvoji drugovi, Vjerovjesniče, šta da udijele od svojih raznovrsnih imetaka i u koje svrhe? Odgovori im: "Ono što udijelite od halal-imetka neka bude za roditelje, zatim najbliže rođake shodno potrebi, zatim potrebnim siročadima, siromasima koji nemaju imetka, te putnicima koje je put odvojio od porodice i domovine i nemaju sredstava da se vrate. Koliko god dobra da uradite, o vjernici, bilo malo ili mnogo, doista vam Allah to zna, Njemu ništa od toga nije skriveno, i On će vas za to nagraditi."

O vjernici, obavezna vam je borba na Allahovom putu, iako je ona mrska ljudskoj prirodi zbog toga što u sebi sadrži trošenje imetka i života. Ali možda vam je nešto mrsko, a ono je, u stvarnosti, dobro i korisno za vas, poput borbe na Allahovom putu. Borba, pored velike nagrade, donosi i pobjedu nad neprijateljima i uzdizanje Allahove riječi. Možda nešto volite, a ono je loše po vas, poput ostavljanje borbe na Allahovom putu. To za sobom povlači poniženje i ovladavanje neprijatelja vama. Allah savršeno zna šta je najbolje i šta je najgore, dok vi to ne znate, pa se zato odazovite Njegovoj naredbi, jer u tome je veliko dobro za vas.

O Vjerovjesniče, ljudi te pitaju o propisu borbe u svetim mjesecima: zulkadi, zulhidži, muharemu i redžebu, pa im odgovori da je borba u tim mjesecima veoma ružna stvar kod Allaha, kao što je i ono što su uradili mnogobošci, odvraćajući od Allahova puta, veoma ružna stvar, pa zabranjivanje vjernicima da uđu u Sveti hram, izbacivanje ljudi iz njega, jest kod Allaha gore od borbe u svetom mjesecu, i mnogoboštvo koje čine, veći je grijeh kod Allaha od ubijanja. I mnogobošci će nastaviti da se bore protiv vas, nepravedno, o vjernici, sve dok vas ne odvrate od vaše istinite vjere i vrate u njihovu neispravnu vjeru, ako ikako budu mogli. A onome ko od vas napusti svoju vjeru i umre kao nevjernik, sva dobra djela će mu propasti i skončat će vječno u džehennemu.

Zaista oni koji vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika, i ostavljaju svoje domove čineći hidžru ka Allahu i Poslaniku, i bore se da Allahova riječ bude gornja – nadaju se Allahovoj milosti i Allahovom oprostu, a Allah puno prašta grijehe Svojih robova i puno je milostiv prema njima.

Pitaju te tvoji drugovi, o Vjerovjesniče o hamru (a to je sve ono što opija razum), propisu njegovog konzumiranja i kupoprodaje, o pitaju te o kocki, koja podrazumijeva natjecanje dviju strana, od koje svaka ulaže određeni imetak, pa im reci: "U ta dva postupka nalazi se velika šteta, kako za vjeru, tako i za život na ovome svijetu, poput gubljenja razuma i imetka, pojave neprijateljstva i mržnje, a također ima i mala korist koja se ogleda u dolasku do imetka. Međutim, šteta i negativne posljedice su daleko veći od koristi." Razuman čovjek se udaljava od onoga u čemu je šteta veća od koristi. Ovo pojašnjenje je uvod u zabranu alkohola. O Vjerovjesniče, tvoji te ashabi pitaju i o količini imetka kojeg trebaju davati dobrovoljno, pa im odgovori: "Dajite samo ono što vam je višak." U početku je bilo ovako, a nakon toga je Allah propisao obavezni zekat, koji je vezan za posebnu vrstu imetka i koji se daje posebno određenim kategorijama. Kroz ovu veoma jasnu napomenu Allah vam pojašnjava pravne propise kako biste razmislili.

To je propisano da biste razmislili o onome što vam koristi na dunjaluku i na ahiretu. I pitaju te tvoji drugovi, o Vjerovjesniče, o starateljstvu nad jetimima, kako da postupaju prema njima, da li da svoje imetke miješaju sa njihovim pri njihovom opskrbljivanju, hranjenju, smještaju, a ti im odgovori: "Davanje prednosti popravljanju njihovog imovinskog stanja bez miješanja njihovog imetka sa svojim i bez uzimanja naknade iz njihovih imetaka bolje je za vas kod Allaha i za to vam slijedi veća nagrada, i to je bolje i za njih i njihove imetke, jer im se tako čuvaju imeci. Međutim, ako sa njima učestvujete tako da njihov imetak pripojite svom, radi obezbjeđivanja životnih potrepština i stanovanja, nije vam grijeh, jer su oni vaša braća po vjeri, a braća pomažu jedni druge, i vode računa jedni o drugima. Allah zna ko od vas ima pokvarene, a ko ispravne želje pri miješanju u imetak jetima koji su mu povjereni. Da Allah želi da vam oteža vođenje računa o jetimima, otežao bi vam, ali On Uzvišeni želi da vam olakša u vašem ophođenju sa njima, jer je Njegov zakon izgrađen i zasnovam na olakšavanju. Doista je Allah silan, niko Ga ne može savladati, i doista je On mudar u Svom stvaranju, upravljanju i propisivanju zakona.

O vjernici, nemojte ženiti one koje Allahu druga pripisuju sve dok samo u Allaha Jedinog ne povjeruju, dok ne uđu u islam. Doista je robinja koja vjeruje u Allaha i Poslanika bolja od slobodne žene koja obožava kipove, makar vam se svidjela njena ljepota i privuklo vas njeno bogatstvo. I nemojte udavati muslimanke za mnogobošce! Doista je rob koji vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika bolji od slobodnog čovjeka mnogobošca, makar vam se svidio. Ti ljudi i te žene koji čine širk pozivaju svojim riječima i djelima u ono što vodi u džehennem, a Allah poziva u dobra djela koja vode u džennet i oprost od grijeha, Njegovom dozvolom i dobrotom. On objašnjava Svoje ajete ljudima kako bi iz njih pouku uzeli i po njima radili.

Pitaju te tvoji drugovi, o Vjerovjesniče, od hajzu (menstruaciji, prirodnoj krvi koja izlazi iz rodnice u određenom periodu). Odgovori im: "Hajz je neprijatnost i za čovjeka i za ženu, pa se klonite spolnog odnosa sa ženama za vrijeme hajza, sve dok se ne završi i dok se ne okupaju. Nakon toga možete sa njima imati odnos na način koji je Allah dozvolio, i to dok su čiste i u njihov spolni organ. Doista Allah voli one koji se puno kaju od grijeha i koji se puno čiste od prljavština."

Vaše žene su vaše njive u koje sijete i koje vam rađaju djecu, kao što zemlja rađa plodove, pa sa njima imajte odnos u ono mjesto u koje biva sijanje – spolni organ – onako kako želite. I osigurajte za sebe dobra djela, u koja spada i intimni odnos sa suprugom sa namjerom približavanja Allahu, nadajući se čestitom potomstvu. Bojte se Allaha provođenjem Njegovih naredbi i klonjenjem onoga što je zabranio, u šta spadaju i Njegovi propisi glede žena. I znajte da ćete Ga sresti na Sudnjem danu i da ćete pred Njega stati, kao i da će vam On dati naknadu za vaša djela. O Vjerovjesniče, obraduj vjernike vječnim uživanjem koje će dobiti kada sretnu svog Gospodara i kada vide Njegovo plemenito lice.

Ne činite svoju zakletvu Allahom dokazom za nečinjenje dobrih djela i za nepopravljanje međuljudskih odnosa. Ako se zakunete da nećete činiti neko dobro djelo, vi ipak učinite to dobro djelo i iskupite se za vašu zakletvu. Allah čuje ono što govorite i radite, i On će vam dati naknadu za to.

Allah vas ne obračunava za vaše zakletve koje nenamjerno izgovorite, kao kada neko od vas kaže: "Ne, Allaha mi", ili: "Da, Allaha mi." Za to nije potreban iskup, niti za to ima kazne. Međutim, Allah će vas obračunavati za namjerne zakletve. A On puno prašta grijehe robova Svojih i On je veoma strpljiv i ne žuri da ih kazni.

Oni koji se zaklinju da neće imati intimni odnos sa svojim ženama imaju rok od četiri mjeseca od kad se zakunu. Ovo se naziva "el-ila". Ukoliko u tom roku budu imali odnos sa njima, Allah će im oprostiti tu zakletvu, i On je bio milostiv prema njima kada im je propisao iskup kao izlaz iz ove zakletve.

Ukoliko budu htjeli razvod svojim nastavljanjem bojkotovanja supruga, Allah dobro čuje ono što oni govore, a u šta spada i razvod, i On dobro zna sva njihova stanja i sve njihove intencije, i obračunat će ih za to.

Razvedene žene trebaju čekati tri mjesečna pranja i ne smiju se udavati prije završetka trećeg mjesečnog pranja. Nije im dozvoljeno da sakriju ako su trudne, ako iskreno vjeruju u Allaha i Sudnji dan. Njihovi muževi koji su ih razveli imaju najveće pravo da ih vrate tokom ovog pričeka od tri mjesečna pranja, ukoliko tim vraćanjem žele lijep život sa njima i otklanjanje onoga što je uzrokovalo razvod. Žene imaju prava i obaveze kao što muževi imaju prava i obaveze, shodno običaju. Muškarci imaju jedan stepen više koji se ogleda u obaveznosti vođenja računa o cijeloj porodici i odgovornosti za nju, i posjeduju pravo razvoda, a Allah je Silni kojeg ništa ne može savladati, i Mudri u Svom propisivanju zakona i upravljanju.

Čovjek ima pravo na vraćanje žene nakon prvog i drugog razvoda, tj. ako je razvede pa vrati, te razvede i opet vrati. Kada je drugi put razvede pa vrati, neka je ili zadrži za suprugu i sa njom lijepo živi, ili neka je razvede po treći put, uz lijepo ophođenje prema njoj i ispunjavanje njenih prava. Nije vam dozvoljeno, o muževi, da uzmete išta od vjenčanog dara koji ste dali svojim suprugama. Ukoliko žena bude mrzila svog muža zbog ružnoće u njegovom ponašanju ili izgledu, i smatraju da zbog te mržnje neće ispuniti svoje bračne obaveze, neka svoj slučaj izlože nekom od rođaka ili nekom drugom. Ako se arbitri boje da supružnici neće ispuniti svoje bračne obaveze, nema zapreke da žena sebe otkupi time što će dati imetak (od mehra) mužu da je pusti. To su šerijatski propisi koji razdvajaju između halala i harama, pa ih nemojte prekoračivati. Ko pređe Allahove granice između halala i harama, takav je pravi nepravednik prema sebi, jer sebe vodi u propast i izlaže Allahovoj srdžbi i kazni.

Ako je njen muž treći put razvede, nije mu dozvoljeno da je oženi više, osim ako se ona uda za nekog drugog na ispravan način sa namjerom da ostane u tom braku, a ne da se vrati prvom mužu, i ako taj drugi muž sa njom ima intimni odnos u tom braku. Ukoliko je taj drugi muž razvede ili umre, onda nema grijeha toj ženi da se ponovo uda za prvog muža, sklapajući novi bračni ugovor i određujući novi mehr, pod uslovom da kod njih preovlada mišljenje da će poštovati Allahove zakone u onome što im je obavezno kao supružnicima. To su Allahovi zakoni koje On objašnjava ljudima kako bi naučili Njegove zakone i granice i okoristili se time.

Kada razvedete svoje žene pa se približe kraju pričeka, još uvijek imate pravo na lijep način da ih vratite, ili da ih ostavite do kraja pričeka. Nemojte ih vraćati da biste im naštetili i nepravdu činili, kao što su to radili pagani. To ko radi kako bi im naštetio, takav je sebi nepravdu učinio, jer se izložio grijehu i kazni. Nemojte se igrati Allahovim ajetima, i sjetite se Allahovih blagodati prema vama, a jedna od najvećih blagodati je Njegovo objavljivanje Kur'ana i sunneta. Allah vas na ovo podsjeća kako bi vas podstakao i upozorio, pa bojte se Allaha činjenjem onoga što je naredio i klonjenjem onoga što je zabranio, i znajte da Allah sve zna, da Mu ništa skriveno nije i da će vas nagraditi ili kazniti za vaša djela.

Ako razvede svoje žene manje od tri puta, i završi se njihov priček, nemojte ih sprečavati, o staratelji, da se vrate svojim muževima novim bračnim ugovorom, ako to žele i ako su saglasne sa svojim muževima oko toga. Tim propisom, koji u sebi sadrži zabranu njihovog sprečavanja, opominje se onaj od vas koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan. Takav postupak uzrokuje mnogo dobra za vas, i čistiji je za vašu čast i vaša djela. Allah zna suštinu i rezultate svega, dok vi ne znate.

Neka majke doje svoju djecu cijele dvije godine, za onoga ko želi da ispoštuje cijeli period dojenja. Otac djeteta mora izdržavati majku tog djeteta koja ga doji, a koju je razveo, i mora joj obezbijediti odjeću, shodno onome što je običaj u tom mjestu, bez suprotstavljanja šerijatu. Allah nikog ne zadužuje preko njegovih mogućnosti. Nijednom roditelju nije dozvoljeno da dijete koristi kako bi naštetio onom drugom. Ukoliko dijete nema oca, i nema svoj imetak (kojeg je dobio kao nasljedstvo, poklon i tome slično), nasljedniku djeteta obavezno je isto što i ocu. Ukoliko roditelji djeteta žele odbiti dijete od dojenja prije navršavanja dvije godine, nemaju grijeha u tome, ako to bude nakon što se dogovore i slože oko nečega što je dobro za dijete. Ako, pak, želite da vam djecu doje neke druge žene mimo njihovih majki, nemate grijeha u tome, ako im platite onoliko koliko ste se dogovorili, bez umanjivanja i bez odugovlačenja. I bojte se Allaha činjenjem onoga što je naredio i klonjenjem onoga što je zabranio, i znajte da Allah vidi ono što radite, i da Mu ništa skriveno nije, i da će vas obračunati za djela koja ste činili.

Žena čiji čovjek umre, a nije trudna dužna je čekati četiri mjeseca i deset dana, i u tom periodu joj je zabranjeno da izlazi iz muževe kuće, kao i da se ukrašava ili uda. Kada istekne taj period, nemate grijeha, o staratelji, za ono što one urade, a što im je bilo zabranjeno tokom tog perioda, ukoliko je ono što urade u skladu sa šerijatom i običajem tog mjesta. Allah detaljno zna ono što radite, ništa Mu nije skriveno što tajno i javno govorite i činite, i On će vas obračunati.

Nemate grijeha ako ukažete ženi koja je u pričeku zbog smrti muža ili neopozivog razvoda, da želite stupiti u brak sa njom, bez izravnog ispoljavanja te želje i namjere. Primjera radi, kada bi neko kazao: "Obavijesti me o završetku svog pričeka!" Nemate grijeha ako u sebi krijete želju da se oženite tom ženom nakon njenog pričeka. Allah Uzvišeni zna da ćete o tome misliti jer imate veliku želju za njima, pa vam je dozvolio da putem određenih naznaka, ali ne izravno, iskažete tu želju. Čuvajte se toga da im u tajnosti obećate brak, dok su one još u pričeku, osim ako se radi na uobičajen način. Ne odlučujte se na brak dok traje priček i znajte da Allah poznaje ono što krijete od onoga što vam je dozvolio, ali i od onoga što vam je zabranio, pa se pripazite i ne odstupajte od Njegove naredbe. Znajte da Allah prašta onome ko se pokaje i da je blag pa ne požuruje da vas kazni.

Nemate grijeha ako svoje žene s kojima ste sklopili bračni ugovor razvedete prije nego što sa njima odnos imate, i prije nego što im mehr odredite. Kada ih razvedete u ovakvoj situaciji, nije vam obavezno da im date mehr, već im kao poklon darujte nešto što će im biti utjeha, shodno svojim mogućnostima, bilo da ste bogati ili siromašni. Ovaj dar je pritvrđena obaveza dobročiniteljima, koji dobro čine u svojim djelima i ophođenjima sa ljudima.

Ako razvedete svoje žene prije nego što odnos sa njima imate, a već ste im mehr odredili, obavezno vam je da im date pola tog mehra, osim da vam one halale – ako su razborite – ili da vi, kao muževi, dobrovoljno date cijeli mehr. Da jedni prema drugima budete tolerantni u međusobnim pravima i obavezama bliže je bogobojaznosti i pokornosti Allahu. I ne zaboravite, o ljudi, da jedni prema drugima dobri i tolerantni budete, jer Allah savršeno vidi ono što radite. Zato se trudite u činjenju dobra kako biste postigli nagradu kod Allaha.

Čuvajte namaze tako što ćete ih obavljati potpuno, kako je Allah naredio, i čuvajte posebno srednji namaz – ikindiju. Pred Allahom, u namazu, ponizno i skrušeno stojte.

Ako se budete bojali neprijatelja i tome slično, i ne budete mogli da potpuno obavljate namaz, onda klanjajte hodajući ili jašući na devama, konjima i tome slično, ili kako god možete. Kada se više ne budete bojali, spominjite Allaha raznim vrstama zikra, onako kako vas je naučio, a u spominjanje Allaha spada i obavljanje namaza na potpun način. Također, spominjite Ga zato što vas je On naučio uputi i svjetlosti za koje niste znali.

Oni od vas kojima se primiče smrt, a iza sebe ostavljaju supruge, trebaju za njih oporučiti da im se osigura stanovanje i izdržavanje godinu dana, i da ih iko od vaših nasljednika istjera. To je utjeha za njih i vjernost i poštovanje prema umrlome. Ukoliko one svojevoljno izađu prije isteka godinu dana, vi nemate grijeha za ono što one urade, niti one imaju grijeha za to, bilo da se namirišu ili ukrase. Allah je silan i mudar u Svom upravljanju, propisivanju zakona i određivanju. Većina mufesira smatra da je propis ovog ajeta dokinut ajetom: "Oni od vas koji umru ostavljajući supruge svoje, njihove supruge dužne su čekati četiri mjeseca i deset dana." (el-Bekara, 234)

Razvedenim ženama pripada otpremnina u vidu odjeće, novca ili nečega drugog, kao utjeha nakon što su slomljene razvodom, na lijep način, shodno imućnom stanju čovjeka, bilo da je bogat ili siromašan. Ovaj propis je pritvrđen za one koji se Allaha boje primjenom onoga što je naredio i klonjenjem onoga što je zabranio.

Kao u prethodnom primjeru, o vjernici, Allah vam objašnjava Svoje ajete koji sadrže Njegove granice i propise, kako biste razmislili o njima i radili po njima, pa da postignete hajr i na dunjaluku i na ahiretu.

O Vjerovjesniče, zar do tvojeg znanja nije dospjela vijest o velikom broju ljudi koji su iz svojih kuća izašli, bojeći se smrti zbog zaraze koja ih je zadesila ili nekog drugog raloga? To je bila skupina potomaka Israilovih, te im je Allah rekao: "Umrite", pa su svi pomrli, i nakon toga ih je proživio kako bi im objasnio da je sve u Allahovim rukama i da oni sebi ne mogu pribaviti koristi niti od sebe odagnati štetu. Doista Allah ljudima daje puno blagodati, ali većina ljudi je na njima nezahvalno.

O vjernici, borite se protiv Allahovih neprijatelja, pomažući Allahovu vjeru i uzdižući Njegovu riječ, i znajte da Allah čuje ono što govorite i da dobro zna vaše namjere i vaša djela, i da će vas za to obračunati.

Ko je taj ko će učiniti ono što čini zajmodavac, pa da udijeli svoj imetak na Allahovom putu sa lijepim nijetom i drage volje, pa da mu se to mnogostruko vrati. Allah umanjuje ili uvećava opskrbu, zdravlje i sve ostalo,onome kome On hoće, shodno Svojoj mudrosti i pravdi, i samo Njemu ćete se vratiti na ahiretu, pa će vas On za djela vaša obračunati.

O Vjerovjesniče, zar do tebe nije doprla vijest o uglednicima među potomcima Israilovim nakon Musaa, alejhis-selam, kada su rekli svom vjerovjesniku: "Postavi nam kralja da se uz njega borimo na Allahovom putu", pa im njihov vjerovjesnik reče: "Ako vam Allah naredi borbu, možda ćete odbiti da se borite na Allahovom putu?" Oni rekoše, poričući to njegovo mišljenje: "Kakva prepreka bi nas mogla zaustaviti pa da se ne borimo na Allahovom putu, premda postoje razlozi koji od nas iziskuju borbu? Naši neprijatelji su nas istjerali iz naših domova, i porobili su naše sinove, i želimo se boriti da povratimo naše domove i spasimo naše zarobljenike!" Ali, kada im je Allah propisao borbu, okrenuli su se od toga i njihovo obećanje je ispunio samo mali broj njih. Allah dobro zna nepravednike koji se okreću od Njegove naredbe i koji krše zavjet dat Njemu, i On će ih kazniti za to.

Njihov vjerovjesnik im je rekao: "Allah vam Taluta postavlja za kralja da se borite pod njegovom zastavom." Njihovi uglednici rekoše, osuđujući takav odabir i protestvujući protiv njega: "Kako da nam on bude kralj, a mi smo preči da vlast imamo? On nije potomak kraljeva i nije mu dato veliko bogatstvo kojim bi se pomogao u vladanju!" Njihov vjerovjesnik im reče: "Allah ga je odabrao nad vama i dao mu veliko znanje i veliku tjelesnu snagu. Allah daje Svoju vlast kome On hoće, shodno Njegovoj mudrosti i milosti. Allah je veliki darovatelj, daje šta On hoće kome On hoće, i zna šta ko zaslužuje među Njegovim stvorenjima."

Njihov vjerovjesnik im reče: "Znak da je on stvarno odabran da bude vaš kralj je to što će vam Allah dati kovčeg – koji su Israelićani veličali i koji im je oduzet – u kojem se nalazi smiraj i ostaci onoga što je ostavila Musaova i Harunova porodica, poput Musaovog štapa i nekih ploča od Musaove objave. Doista vam je u tome jasan znak ako ste istinski vjernici."

Kada je Talut izašao sa svojom vojskom iz grada, rekao im je: "Allah će vas iskušati rijekom, pa ko popije iz nje nije na mom putu, i takav neće sa mnom ići u bitku, osim onog ko u nuždi uzme gutljaj svojom rukom, a ko ne popije iz nje jest na mom putu i ići će s mnom u bitku." Svi su pili, osim malog broja njih koji se strpio iako su bili jako žedni. Kada je Talut prešao rijeku sa vjernicima, neki njegovi vojnici su rekli: "Mi danas nemamo nikakve šanse protiv Džaluta", ali tada oni koji čvrsto ubjeđenje u susret sa Allahom rekoše: "Koliko malobrojnih vjerničkih skupina pobijedi mnogobrojne nevjerničke skupine, Allahovom dozvolom i pomoći!" Pobijedili su zbog svog vjerovanja, a ne svojom brojnošću. Allah je sa strpljivima, i On ih pomaže.

Kada su izašli pred Džaluta (Golijata) i njegovu vojsku, obratiše se Allahu dovom: "Gospodaru naš, obaspi naša srca strpljenjem, učvrsti naše stope da ne bježimo i da ne budemo poraženi, pomozi nas Svojom snagom i pomoći nad narodom nevjerničkim."

Oni ih, Allahovom dozvolom, poraziše, i Davud ubi njihovog vođu Džaluta, i Allah mu dade vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga raznovrsnom znanju kojem On htjede. Allahu mu je objedinio potencijale i za dunjaluk i za ahiret. Da nije Allahovog zakona da jedne ljude suzbija drugima, nastao bi potpuni nered na Zemlji tako što bi pokvarenjaci njome potpuno ovladali. Međutim, Allah je puno blagodaran prema svim stvorenjima.

To su Allahovi jasni ajeti koje ti navodimo, o Vjerovjesniče, koji su sebi sadrže istinita kazivanja i pravedne zakone, i doista si ti poslanik Gospodara svih svjetova.

Ti poslanici koje smo ti spomenuli – neke od njih smo odlikovali nad drugima sa aspekta Objave, sljedbenika i stepena samih poslanika. Nekima od njih se Allah direktno obraćao, poput Musaa, alejhis-selam, neke od njih je uzdigao na najviše stepene, poput Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslat svim ljudima, kojim je zapečaćeno vjerovjesništvo, i čiji je umet odlikovan nad drugim umetima. Isau, sinu Merjeminom, dali smo jasne mu'džize koje ukazuju na njegovo vjerovjesništvo, poput oživljavanja mrtvih i liječenja gubavih i od rođenja slijepih, i pomogli smo ga Džibrilom, alejhis-selam, u izvršenju Allahove naredbe. Da je Allah htio da se ljudi koji su došli nakon poslanika i kojima su jasni dokazi došli međusobno ne ubijaju, ne bi se ubijali, ali su se oni razišli i podijelili, pa su neki bili vjernici, a drugi nisu. I da je Allah htio da se međusobno ne ubijaju, ne bi se ubijali, ali Allah postupa kako On hoće, shodno apsolutnoj pravdi i savršenoj mudrosti.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, udjeljujte dio raznovrsnog halal-imetka kojim smo vas opskrbili prije nego dođe Sudnji dan! Na Sudnjem danu neće biti trgovine kojom će čovjek steći ono što mu koristi, niti će biti prijateljstva koje mu može pomoći u teškim trenucima, niti posrednika koji će od njega štetu odagnati ili mu korist pribaviti, osim nakon što Allah dozvoli onome kome On hoće i kime je On zadovoljan da bude zagovornik. Nevjernici su istinski nepravednici, zbog nevjerstva u Allaha Uzvišenog.

Nema božanstva koje zaslužuje da bude obožavano osim Allaha Jedinog, Posjednika savršenog života, Održavatelja koji je apsolutno neovisan, Koji opstoji sam o Sebi, dok sva stvorenja opstoje o Njemu, On ih u egzistenciji održava, i nijednog trena ne mogu bez Njega. Njega ne obuzima ni drijemež ni san zbog savršenstva Njegovog života i postojanja i održavanja svega. Sve na nebesima i na Zemlji pripada samo Njemu, i niko se kod Njega ni za koga neće moći zauzimati osim nakon što mu to On dozvoli i njime bude zadovoljan. On zna sve što je bilo i sve što će biti, a stvorenja mogu znati od onoga što On zna samo onoliko koliko im On da da znaju. Božiji Kursi – to je mjesto Njegovih stopala – obuhvata nebesa i Zemlju, iako su nebesa i Zemlja prostrani i veličanstveni. Njemu nije teško čuvanje nebesa i Zemlje, On je uzvišen u Svom Biću, Svojoj dostojanstvenosti i Svojoj moći i snazi, veličanstven je u Svojoj vlasti.

Niko ne može biti prisiljen da prihvati islam, jer je to istinita, jasna vjera, pa nema potrebe da se iko prisiljava. Ispravnost se jasno razlikuje od zablude. Ko uznevjeruje u lažna božanstva, koja se obožavaju pored Allaha, i odrekne ih se, a povjeruje u Allaha Jedinog, takav se uhvatio za vjeru najčvršćom vezom koja će mu biti spas na Sudnjem danu. Allah čuje ono što Njegovi robovi govore, zna njihova djela i shodno tome će ih obračunati i naknadu im dati.

Allah čuva one koji vjeruju, upućuje ih na Pravi put, pomaže ih, i izbavlja ih iz tmina nevjerstva i neznanja na svjetlo vjerovanja i znanja. Što se tiče nevjernika, njihovi "zaštitnici" su sudruzi i idoli koje su Allahu pripisali, koji su im nevjerstvo uljepšali, i koji su ih izveli iz svjetla vjerovanja i znanja i uveli u tmine nevjerovanja i neznanja. To su stanovnici Vatre, u kojoj će vječno boraviti.

O Vjerovjesniče, da li si vidio nešto čudnije od smjelosti silnika koji se raspravljao sa Ibrahimom, alejhis-selam, o Allahovom gospodarenju i o Allahovoj jednoći? To je uradio zato što mu je Allah dao vlast pa se on uzoholio, i Ibrahim mu je objasnio svojstva svog Gospodara rekavši: "Moj Gospodar je Onaj Koji oživljava i usmrćuje stvorenja." Silnik prkosno reče: "Ja oživljavam i umrtvljujem tako što ubijem koga hoću i pomilujem koga hoću." Nakon toga mu je Ibrahim, alejhis-selam, dao veći dokaz rekavši: "Moj Gospodar Kojeg obožavam čini da Sunce izađe na istoku, pa ti učini da izađe na zapadu." Silnik se zbunio i ušutio, jer je pobijeđen dokazom. A Allah nepravednike ne upućuje da krenu Njegovim putem, zbog njihove nepravde i oholosti.

Ili, da li si čuo za čovjeka koji je prošao pored grada čiji krovovi bijahu popadali, zidovi porušeni i stanovnici pomrli, tako da je postao jedno usamljeno i pusto mjesto? Taj čovjek je začuđeno rekao: "Kako će Allah oživiti stanovnike ovog grada nakon smrti?" Zatim ga je Allah usmrtio i ostavio mrtvog stotinu godina, a zatim ga oživio i pitao: "Koliko si bio mrtav?" On odgovori: "Dan ili dio dana." Uzvišeni Allah mu reče: "Ne, već si ostao stotinu godina, pa pogledaj u svoju hranu i u svoje piće, koji su isti kao onda kada si umro, nisu se promijenili, premda su hrana i piće nešto što se najbrže kvari. I pogledaj u svog mrtvog magarca - a želimo da vas učinimo jasnim znakom ljudima koji ukazuje na Allahovu moć da ih proživi - pogledaj u kosti svog magarca, koje su se raspršile, kako ih podiženo, skupljamo jednu uz drugu, a zatim mesom oblažemo i u njih život vraćamo." Kada je to ovaj čovjek vidio, postala mu je jasna suština i stvarnost stvari i spoznao je Allahovu moć, pa je rekao priznajući: "Znam da Allah sve može."

O Vjerovjesniče, spomeni događaj kada je Ibrahim, alejhis-selam, rekao: "Gospodaru Moj, pokaži mi kako oživljavaš mrtve", pa mu Allah reče: "Zar nisi već povjerovao u to?" Ibrahim reče: "Svakako, povjerovao sam, ali želim da se moje srce dodatno smiri." Allah mu reče: "Uzmi četiri ptice, i isjeci ih na parčad, a zatim na svako brdo oko tebe stavi po jedno parče. Zatim ih pozovi, i one će ti žurno doći, žive. I znaj, o Ibrahime, da je Allah silan u Svojoj vlasti, mudar u Svojem određivanju, propisivanju i stvaranju.

Primjer nagrade vjernika koji udjeljuju svoje imetke na Allahovom putu jest zrno koje sijač stavi u plodnu zemlju, pa iz njega proklija sedam klasova, a u svakom klasu stotinu zrna. Allah uvećava nagradu kome On hoće od Svojih robova, i daje im nagradu bez obračuna. Allah je neizmjerno darežljiv, i zna ko zaslužuje mnogostruku nagradu.

Oni koji svoj imetak udjeljuju kao vid pokornosti Allahu i traženja Njegovog zadovoljstva, a zatim to udjeljivanje ne proprate nečim što im kvari nagradu, poput prigovaranja ljudima riječima ili djelima, takvi će imati nagradu kod svog Gospodara. Takvi se neće bojati od onoga što ih u budućnosti čeka, niti će tugovati za nečim što ih je u prošlosti mimoišlo, zbog velikog uživanja i blagodati u kojim će se nalaziti.

Lijepe riječi koje će unijeti radost u srce vjernika, i oprost onome ko je ružno prema nama postupio, bolji su od sadake koju prati prigovaranje onome kome se je udijelila, čime ga se uznemiruje. Allah je neovisan od Svojih robova, blag prema njima, ne žuri da ih kazni.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, nemojte kvariti svoju nagradu koja se dobija za sadaku time što ćete predbacivati onome kome ste udijelili tu sadaku i uznemirivati ga, jer onaj ko tako radi poput je nevjernika koji udjeljuje da bi ga ljudi vidjeli i pohvalili, i ne vjeruje u Allaha i Sudnji dan, niti u nagradu i kaznu na Sudnjem danu. Takav je poput glatke stijene na kojoj je prašina, pa je pogodi jak pljusak i odnese svu tu prašinu tako da ostane samo gola stijena. Takvi su oni koji rade djela da bi ih drugi vidjeli, nagrada njihovih djela će nestati, i ništa kod Allaha neće imati, jer Allah one koji neće da budu vjernici ne upućuje ka onome čime je On zadovoljan i što im koristi u njihovim djelima.

Udjeljivanje vjernika na Allahovom putu radi postizanja Allahovog zadovoljstva, uvjerene duše u istinitost Allahovog obećanja i drage volje, poput je vrta na visokom plodnom zemljištu kojeg pogodi obilna kiša pa rodi mnogostruko više plodovo, a ako ga ne pogodi obilna onda ga pogodi blaga kiša koja mu bude dovoljna, zbog plodnosti zemljišta. Uzvišeni Allah prihvati sadaku iskrenih vjernika i umnogostruči njenu nagradu, makar sadaka bila mala. Doista Allah vidi ono što radite, i nije Mu skriveno stanje iskrenih vjernika, kao ni stanje onih koji žele samo da se pred drugima pokažu. On će svakog obračunati za njegova djela.

Da li iko od vas želi da posjeduje vrt pun palmi i grožđa, kroz koji teče slatka voda i u kojem ima raznovrsne lijepe plodove, pa ostari tako da ne može više raditi i stjecati, a ima malu i slabu djecu koja ne mogu raditi, te njegov vrt pogodi žestoki vjetar ispunjen vatrom i on sav izgori, onda kada mu najviše treba? Takvo je i stanje licemjernog udjeljivača: doći će pred Allaha na Sudnjem danu bez dobrih djela, onda kada mu najviše budu trebala. Na ovakav način Uzvišeni Allah vam objašnjava ono što vam koristi na dunjaluku i na ahiretu, kako biste razmislili.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, udjeljujte iz svog halal-imetka koji ste stekli, i od plodova kojim smo vas opskrbili. Nemojte uzimati ono najgore što posjedujete pa da to udjeljujete, koje ako bi vama neko dao ne biste ga uzeli osim žmureći, i bilo bi vam mrsko zbog njegove prezrenosti. Kako da na Allahovom putu udijelite ono čime niste za sebe zadovoljni? I znajte da Allahu ne treba vaša sadaka, da je Allah apsolutno neovisan i da je hvale dostojan zbog savršenstva Svog Bića i postupaka.

Šejtan vas plaši siromaštvom, podstiče vas na škrtost i činjenje grijeha, a Allah vam obećava veliki oprost grijeha i obilnu opskrbu. Allah je neizmjerno darežljiv, i zna stanja Svojih robova.

Uzvišeni Allah upućuje koga On hoće od Svojih robova da ispravno priča i postupa, a kome je to dato – pa doista mu je veliko dobro dato. Pouku i opomenu iz Allahovih ajeta uzimaju samo oni koji imaju zdrav i potpun razum, koji gledaju Allahovih svjetlom i slijede Njegovu uputu.

Svaka vaša sadaka, bila mala ili velika, koju udijelite želeći da Allah bude vama zadovoljan, ili kojom sami sebe obavežete kao vid pokornosti Allahu, dobro je Allahu poznata, i On neće zanemariti ništa od toga. Allah će dobročinitelje za dobra djela najljepše nagraditi, a oni koji se sustežu od obavljanja onoga što im je obavezno i koji Allahove granice prelaze neće na Sudnjem danu imati pomagača koji će od njih patnju odagnati.

Ako ispoljite sadaku koju dajete iz svog imetka – lijepa je to sadaka, ali ako je sakrijete i siromasima date, to vam je još bolje, jer je bliže iskrenosti. Sadaka iskrenih skriva njihove grijehe i uzrokuje njihov oprost, a Allah detaljno zna ono što radite i u kakvim se stanjima nalazite.

O Vjerovjesniče, ti ne možeš uputiti njihova srca da prihvate istinu i predaju joj se, tvoja je obaveza samo da im ukažeš na istinu, da ih upoznaš sa njom, dok je upućivanje srca u Allahovim rukama. Allah upućuje koga On hoće. Halal-imetak koji udijelite je za vaše dobro, jer Allahu to ništa ne treba. Neka vaša sadaka bude iskrena radi Allaha, jer istinski vjernici udjeljuju isključivo želeći da Allah njima bude zadovoljan. Halal-imetak koji udijelite, bio mali ili veliki, bit će uzrokom da vam Allah daruje potpunu nagradu, a Allah nikome nepravdu neće učiniti.

Udijelite siromasima koje je borba na Allahovom putu spriječila da putuju i stiču imetak. Njih onaj ko ne zna njihovo stanje smatra bogatima, jer se oni sustežu od traženja, ali oštroumni ih poznaju po znakovima, poput vidljivih znakova potrebe na njihovom tijelu i na njihovoj odjeći. Od njihovih znakova je i to što nisu poput ostalih siromaha, koji uporno traže od ljudi. Sve što udijelite – Allah zna, i nagradit će vas za to najljepšom nagradom.

Onima koji imetke svoje udjeljuju danju i noću, tajno i javno, bez želje da ih neko vidi ili da za njih čuje, iskreno želeći time da Allah bude zadovoljan njima, pripada nagrada kod Gospodara njihovog na Sudnjem danu, i ničega se neće plašiti – onoga što ih u budućnosti čeka, niti će za ičim tugovati – zbog onog što ih je na dunjaluku mimoišlo. To će biti Allahova dobrota prema njima.

Oni koji rade sa kamatom i koji uzimaju kamatu, ustat će na Sudnjem danu iz svojih grobova kao neko koga je šejtan obuzeo, ustat će poput nekog ko ima padavicu pa ne može normalno hoditi. To je zbog toga što su oni dozvolili uzimanje kamate, i nisu pravili razliku između kamate i onoga što je Allah dozvolio, poput imetka zarađenog kupoprodajom. Rekli su: "Trgovina je kao i kamata, oboje vodi povećanju imetka." Allah im je na to odgovorio, njihovu analogiju poništio i u laž ih utjerao, a zatim je objasnio da je On Uzvišeni dozvolio trgovinu zbog koristi koja se u njoj nalazi za društvo i pojedinca, a zabranio kamatu zato što je to nepravedno uzimanje tuđeg imetka. Ko uzme pouku i opomenu od svog Gospodara, pa se ostavi kamate i pokaje Allahu, neće imati grijeh za ono što je bilo, za šta se pokajao, a ono što će raditi u budućnosti samo Allah zna, dok onaj ko i dalje nastavi uzimati kamatu, nakon što je do njega došla Allahova zabrana i nad njim je uspostavljen dokaz, zaslužio je ulazak u Vatru i vječni boravak u njoj. Pod vječnim boravkom se ovdje misli na uzimanje kamate smatrajući je dozvoljenom ili se misli na dugi boravak, jer vječno će u džehennemu biti samo nevjernici. Kada je riječ o vjernicima, oni neće vječno boraviti u džehennemu.

Allah će uništiti kamatni imetak, bilo fizičkim uništavanjem ili apstraktnim time što u njemu neće dati bereketa, dok će uvećati sadaku uvećanjem njene nagrade. Nagrada za dobro djelo je od deset do sedamsto puta veća, pa i više od toga. Uzvišeni Allah će blagosloviti imetak onih koji udjeljuju, a On ne voli prkosne nevjernike, koji ohalaljuju haram i koji su ogrezli u griješenju.

Doista oni koji vjeruju u Allaha, slijede Njegovog Poslanika, čine dobra djela, namaz obavljaju potpuno, onako kako je Allah propisao, i zekat daju iz svojih imetaka onima koji ga zaslužuju – imat će nagradu za to kod Gospodara svoga, i neće strahovati od onoga što ih u budućnosti čeka, niti će tugovati za onim što ih je u prošlosti mimoišlo od dunjalučkih ukrasa i užitaka.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, bojte se Allaha činjenjem onoga što vam je naredio i klonjenjem onoga što vam je zabranio, i nemojte potraživati od ljudi kamatu koju ste im kao dug uračunali, ako istinski vjerujete u Allaha i u to da je zabranio kamatu.

Ako ne učinite ono što vam je naređeno, znajte i budite uvjereni da vam slijedi rat od Allaha i Njegovog Poslanika. Ukoliko se pokajete Allahu i ostavite kamatu, pripada vam glavnica imetka koji ste pozajmili, tako da nikom ne činite nepravdu uzimanjem viška preko glavnice imetka, i da niko vama ne čini nepravdu vraćanjem manje od glavnice imetka.

Ako je onaj od kog potražujete svoj dug u teškom stanju i ne može da vrati dug, odložite potraživanje dok ne bude u prilici da vam vrati. A da udijelite time što ćete oprostiti cijeli dug ili dio duga bolje vam je, ako znate koja je vrijednost toga kod Allaha.

Bojte se kazne u danu u kojem ćete se svi Allahu vratiti, i pred Njega stati, a zatim će svakom biti dati ono što je zaslužio, bilo dobro ili loše, i nikom neće biti nepravda nanesena umanjivanjem dobrih djela koja je zaslužio, niti kaznom koju nije zaslužio.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka, zapišite taj dug. Neka ga neko zapiše pravedno, u skladu sa šerijatom. Neka se pisar ne suzdržava da zapiše dug onako kako ga je Allah naučio, pravedno. Neka ga zapiše onako kako mu diktira dužnik, tako da to bude njegovo priznanje, i nek se boji Allaha i neka ništa od duga ne oduzima, bilo kvantitativno ili kvalitativno. Ukoliko dužnik nije razborit ili je slab zbog malodobnosti, ludila, nijemosti i tome slično, neka izdiktira njegov staratelj, pravedno i objektivno. I tražite svjedočenje dvojice razumnih i pravednih muškaraca, pa ako ne nađete, onda muškarca i dvije žene čijom ste vjerom i pouzdanošću zadovoljni, tako da ako jedna od njih zaboravi, ona druga je podsjeti. I neka se svjedoci ne ustručavaju da svjedoče, kada se to od njih zatraži. Neka vam ne bude teško pisanje duga, bio veliki ili mali, do određenog roka, jer je zapisivanje duga pravednije u šerijatu, uz njega je svjedočenje potpunije, i njime je veća šansa da se otkloni svaka sumnja u vezi količine, vrste i roka duga. Međutim, ako se radi o vašem međusobnom poslovanju u kojem se roba preuzima i cijena plaća na licu mjesta, nema smetnje da to ne zapišete, ako nema potrebe. Propisano vam je svjedočenje pri kupoprodaji, kako bi se spriječio međusobni spor, i nije dozvoljeno nanošenje štete svjedocima niti pisarima, niti je njima dozvoljeno da nanesu štetu onome ko od njih traži pisanje ili svjedočenje. Ukoliko neko od vas nanese štetu drugom, time je izašao iz pokornosti Allahu. O vjernici, bojte se Allaha činjenjem onoga što vam je naredio i klonjenjem onoga što vam je zabranio, i Allah će vas podučiti onome u čemu je boljitak za vas i na dunjaluku ina ahiretu, a Allah sve zna i ništa Mu nije skriveno.

Ako ste putnici i ne nađete pisara koji će vam dokumentovati dug, dovoljno je da dužnik dadne zalog pozajmiocu, koji je garant vraćanja duga. Taj zalog će ostati kod njega sve dok dužnik ne vrati dug. Ukoliko imate povjerenja jedni u druge, ne morate ni zapisivati, ni pozivati svjedoke, ni davati i uzimati zaloge, i u tom slučaju je dug emanet na vratu dužnika kojeg mora izvršiti. Dužnik se treba bojati Allaha kad je u pitanju ovaj emanet, tako da ništa od duga ne porekne. Ukoliko porekne, onda svjedok tog poslovanja mora svjedočiti i nije mu dozvoljeno da sakrije svjedočenje. Onaj ko sakrije svjedočenje, njegovo je srce pokvareno i grešno, a Allah zna ono što radite, i obračunat će vas za vaša djela.

Allahu Jedinom pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, On je sve istinski stvorio, sve istinski posjeduje i svime istinski upravlja. Ukoliko ispoljite ili sakrijete ono što vam je u srcima – pa, Allah to zna, i za to će vas obračunati, nakon čega će oprostiti onome kome On hoće, iz Svoje milosti i dobrote, a kaznit će onoga koga On hoće, iz Svoje pravde i mudrosti. A Allah je nad svime moćan.

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vjeruje u ono što mu je objavljeno od njegovog Gospodara, a i vjernici također. Svi oni vjeruju u Allaha, sve meleke, sve objavljene knjige, i sve poslanike i kažu: "Ne pravimo razliku u vjerovanju između Allahovih poslanika, čuli smo ono što si nam naredio i zabranio, pokoravamo Ti se u tome, i tražimo od Tebe da nam oprostiš, Gospodaru naš, jer Tebi Jedinom vraćamo se u svim našim poslovima."

Uzvišeni Allah nikog ne obavezuje preko njegovih mogućnosti, jer je Allahova vjera izgrađena na olakšavanju, a ne na otežavanju. Ko učini dobro djelo, imat će nagradu za njega, koja mu neće biti umanjena, a ko učini loše djelo imat će grijeh za to, i sam će snositi njegovu posljedicu. Poslanik i vjernici kažu: "Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili nenamjerno pogriješimo u djelima ili riječima; Gospodaru naš, nemoj nas obavezati nečim što nam je teško ili što ne možemo podnijeti, kao što si obavezao one prije nas koje si time kaznio zbog njihove nepravde, poput židova! Gospodaru naš, nemoj nas obavezati onim što nam je teško ili što ne možemo podnijeti, oprosti nam grijehe i smiluj nam se, iz milosti i dobrote Tvoje. Ti si naš zaštitnik i pomagač, pa nas pomozi protiv naroda nevjerničkog."

Elif Lām Mīm predstavljaju harfove kojima je otpočeta i prethodna sura. Njima se ukazuje na nemogućnost Arapa da načine nešto slično Ku'ranu, premda je Kur'an sastavljen od ovih slova kojima je otpočeta ova sura, i od kojih se sastoji njihov govor.

Allah je jedino božanstvo koje se s pravom obožava, dok su sva ostala božanstva lažna. On posjeduje savršen život, u kojem nema smrti niti manjkavosti, On opstoji sam po Sebi i apsolutno je neovisan o Svojim stvorenjima, dok sva stvorenja opstoje o Njemu i u svakom trenu su ovisna o Njemu.

O Vjerovjesniče, Uzvišeni Allah ti je objavio ovaj Kur'an sa istinitim obavijestima i pravednim propisima, koji se slaže sa prijašnjim Božijim knjigama. On je objavio i Tevrat Musau, i Indžil Isau, alejhimes-selam, prije objavljivanja Kur'ana tebi. Sve ove Božije knjige uputa su ljudima ka boljitku na dunjaluku i u vjeri. On je objavio Kur'an, koji razdvaja istinu od neistine, uputu od zablude. One koji ne vjeruju u Allahove ajete koji ti se objavljuju čeka žestoka kazna. Allah je Silni, Njega niko ne može nadvladati, i On pravedno kažnjava one koji u laž utjeruju Njegove poslanike i krše Njegove naredbe.

O Vjerovjesniče, Uzvišeni Allah ti je objavio ovaj Kur'an sa istinitim obavijestima i pravednim propisima, koji se slaže sa prijašnjim Božijim knjigama. On je objavio i Tevrat Musau, i Indžil Isau, alejhimes-selam, prije objavljivanja Kur'ana tebi. Sve ove Božije knjige su uputa ljudima ka boljitku na dunjaluku i u vjeri. On je objavio Kuran koji razdvaja istinu od neistine, uputu od zablude. One koji ne vjeruju u Allahove ajete koji ti se objavljuju čeka žestoka kazna. Allah je Silni, Njega niko ne može nadvladati, i On pravedno kažnjava one koji u laž utjeruju Njegove poslanike i krše Njegove naredbe.

Allahu ništa nije skriveno na Zemlji ni na nebu, sve je Svojim znanjem obuhvatio, vidljivo i nevidljivo, vanjštinu i nutrinu, formu i suštinu.

On je Onaj Koji vas stvara u različitim oblicima u utrobama vaših majki, kako On hoće. Stvara vas kao muško ili žensko, lijepe ili ružne, bijele ili crne, i niko mimo Njega ne zaslužuje da bude obožavan. On je Silni kojeg niko ne može nadvladati, i On je apsolutno mudar u onome što stvara, u onom čime upravlja i u onom što propisuje.

O Vjerovjesniče, Allah je Taj Koji ti objavljuje Kur'an, koji sadrži ajete koji jasno i nedvosmisleno ukazuju na nešto, i oni su osnova i većina Knjige, i sudac kod razilaženja, a sadrži i višesmislene ajete koji nisu jasni većini ljudi. Što se tiče onih čija srca naginju ka zabludi, oni ostavljaju jasne i uzimaju višesmislene ajete, želeći time podstaknuti širenje sumnji i zabluđivanje ljudi, tumačeći ih kako im se prohtije, kako odgovara njihovim nastranim mišljenjima. Suštinu značenja ovih ajeta i njihovu konačnicu zna samo Allah, dok oni koji imaju ispravno i čvrsto znanje kažu: "Vjerujemo u cijeli Kur'an, jer je on u cijelosti od našeg Gospodara", i njegove višesmislene ajete tumače u skladu sa jasnim i jednosmislenim. Pouku i opomenu primaju samo posjednici zdravog razuma.

Ovi posjednici ispravnog i čvrstog znanja kažu: "Gospodaru naš, sačuvaj naša srca od skretanja sa puta istine nakon što si nas uputio na Pravi put, i sačuvaj nas od onoga što je zadesilo ljude koji su skrenuli sa tog puta. Podari nam Svoju obilnu milost kojom ćeš uputiti naša srca i učvrstiti ih na Pravom putu, i kojom ćeš nas sačuvati od zablude! Ti si, Gospodaru naš, Onaj Koji mnogo daruje!"

"Gospodaru naš, Ti ćeš, dista, se ljude okupiti kod Tebe radi obračuna na dan u koji nema sumnje. Sudnji dan će neminovno doći, a ti, Gospodaru naš, ne kršiš Svoje obećanje."

Uistinu, one koji ne vjeruju u Allaha i Njegove poslanike neće spasiti njihovi imeci niti njihova djeca od Allahove kazne, ni na dunjaluku ni na ahiretu. Takvi će biti džehennemsko gorivo kojim će biti potpaljena džehennemska vatra na Sudnjem danu.

Slučaj ovih nevjernika je kao slučaj faraona i nevjernika prije njega, koji nisu vjerovali u Allaha i koji su poricali Njegove ajete, pa ih je On kaznio zbog njihovih grijeha. Neće im koristiti njihovi imeci ni njihova djeca, a Allah žestoko kažnjava one koji ne vjeruju u Njega i koji poriču Njegove ajete.

O Poslaniče, reci nevjernicima, ma kojoj vjeri pripadali: "Vjernici će vas pobijediti, i vi ćete umrijeti kao nevjernici, a Allah će vas okupiti u džehennemu, koji će vam biti grozno boravište."

Imali ste dokaz i pouku u dvjema grupama koje su se sukobile u bici na Bedru. Jedna je bila grupa vjernika, a to su Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, i ona se borila da Allahova riječ bude gornja, a riječ nevjernika donja. Druga skupina bila je nevjernička, i nju su sačinjavali nevjernici Meke, koji oholo, licemjerno i pristrasno izađoše da se bore. Vjernici su njih vidjeli kao da ih ima dvostruko više, pa je Allah pomogao Svoje štićenike, a On pomaže koga hoće. Doista je u tome pouka i opomena onima koji razuma imaju, kako bi znali da pobjeda pripada vjernicima, makar bili malobrojni, a da poraz pripada sljedbenicima zablude, makar mnogobrojni bili.

Uzvišeni Allah nas obavještava da je iskušao ljude uljepšavanjem dunjalučkih težnji, poput težnje čovjeka da ima žene, sinove, veliki imetak koji sadrži zlato, srebro, dresirane, lijepe konje, zatim deve, krave i ovce, i poljoprivredna dobra; sve je to dunjalučki prolazni ukras i vjernik se ne treba vezati za njega – a kod Allaha je lijep povratak, džennet, koji je prostran poput nebesa i Zemlje.

O Poslaniče, reci im: "Da li želite da vas obavijestim o onome što je bolje od tih dunjalučkih težnji? Onima koji budu bogobojazni, primjenjuju ono što im je Allah naredio i klone se onoga što im je Allah zabranio, pripadaju džennetski perivoji ispod čijih zamaka i drveća rijeke teku, i u kojima će vječno boraviti. U njima će imati čiste supruge, savršenog izgleda i karaktera, i Allah će vječno biti zadovoljan njima. Allah vidi stanja Svojih robova, ništa Mu skriveno nije, i obračunat će ih za njihova djela.

Stanovnici dženneta su oni koji svog Gospodara mole riječima: "Gospodaru naš, mi vjerujemo u Tebe i u ono što si objavio Tvojim poslanicima, i radimo po Tvom zakonu, pa nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u džehennemu."

Oni su strpjlivi u činjenju dobrih djela i sustezanju od loših, i strpljivi su u podnošenju poteškoća i nedaća. Oni su iskreni u svojim riječima i djelima, i oni su potpuno Allahu pokorni. Oni udjeljuju imetke svoje na Allahovom putu, i traže oprost od Allaha krajem noći, jer je dova u to doba najbliža uslišavanju, i tada je srce slobodno od raznih vrsta zauzetosti.

Uzvišeni Allah svjedoči da je samo On istinski bog i da samo On zaslužuje da bude obožavan. To Njegovo svjedočenje ogleda se u Njegovim objavljenim (kur'anskim) i stvorenim (kosmičkim) ajetima (znakovima), koji ukazuju na Njegovu božanstvenost. I meleki to svjedoče, kao i učeni, svojim objašnjavanjem monoteizma i pozivanjem njemu. Svi oni svjedoče najveličanstvenijoj stvari, a to je Allahova jednoća i pravda u stvaranju i određivanju. Nema boga osim Njega, Silnoga, Kojeg niko ne može nadvladati, Koji mudro stvara, uređuje i propisuje.

Islam je jedina vjera koja je kod Allaha prihvaćena. Islam predstavlja predanost jedino Allahu, pokornost Njemu i obožavanje samo Njega, a zatim vjerovanje u sve poslanike do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojim je Allah zapečatio objave, i mimo čijeg vjerozakona nijedan neće biti primljen. Jevreji i kršćani su se razišli oko svoje vjere i u skupine rasparčali nakon što je nad njima uspostavljen dokaz kroz znanje koje je do njih došlo. Rasparčali su se iz zavisti i želje za dunjalukom. Ko uznevjeruje u Allahove ajete koje je objavio Svom Poslaniku – pa, Allah će, doista, brzo obračunati onoga ko u Njega uznevjeruje i Njegove poslanike u laž utjera.

Ako se budu prepirali sa tobom, o Poslaniče, oko istine koja ti je objavljena, odgovori im: "Ja i vjernici koji me slijede smo se Allahu predali. Da li ste se vi Allahu Uzvišenom predali, iskreno Mu vjeru ispovijedajući i slijedeći ono sa čim sam došao?" Pa ako se Allahu predaju i tvoj šerijat slijede, krenuli su Pravim putem, a ako se okrenu od islama – pa, na tebi je samo da im dostaviš uputu sa kojom si poslat, a Allah će ih obračunati. On, Uzvišeni, vidi Svoje robove i obračunat će svakog za djela koja je činio.

Onima koji ne vjeruju u Allahove dokaze koje im je poslao i koji bespravno ubijaju Njegove vjerovjesnike, i ubijaju vjernike koji ih pozivaju pravdi i dobru i odvraćaju ih od zla, nagovjesti bolnu patnju.

Onima koji pri sebi imaju navedena svojstva poništena su dobra djela, i od njih neće imati koristi ni na dunjaluku ni na ahiretu, jer u Allaha nisu vjerovali. Oni na Sudnjem danu neće imati pomagača koji bi od njih patnju odagnao.

O Vjerovjesniče, zar nisi vidio stanje jevreja kojima je Allah dao dio znanja o Tevratu i znanja koje im ukazuje na tvoje vjerovjesništvo, kako bivaju pozivani da se vrate Allahovoj knjizi Tevratu da im presudi oko onoga u čemu se razilaze, zatim dio njihovih učenjaka i glavešina se okreće od te presude jer se ona ne slaže sa njihovim prohtjevima? Preče im je – ako misle da slijede Tevrat – da budu prvi koji će tražiti presudu u njemu.

Oni se tako okreću od istine zato što misle da će ih vatra pržiti na Sudnjem danu samo mali broj dana, i da će nakon toga ući u džennet. Ovakvo mišljenje ih je obmanulo, jer oni su ga izmislili, i imali su smjelosti da to pripišu Allahu.

Kakav će im biti hal (stanje), i koliko će se samo kajati! Bit će u krajnje lošem stanju kada ih okupimo radi obračuna na Sudnjem danu, na danu u koji nema sumnje, i kada svako od njih dobije ono što njegova djela iziskuju, a niko neće nepravda bude učinjena umanjivanjem dobrih djela ili uvećavanjem loših.

Reci, o Poslaniče, hvaleći i veličajući svog Gospodara: "O Allahu, Ti posjeduješ svu vlast, na dunjaluku i na ahiretu, i ti daješ vlast kome ti hoćeš od stvorenja, i uzimaš je od koga ti hoćeš. Ti uzvisuješ koga Ti hoćeš i unizuješ koga Ti hoćeš. Sve to činiš shodno Tvojoj mudrosti i pravdi. Sve dobro je samo u Tvojoj ruci, i Ti si nad svime moćan."

Jedna od manifestacija Tvoje moći jest to što noć uvodiš u dan tako da se dan produži u odnosu na noć, i uvodiš dan u noć tako da se noć produži u odnosu na dan, i živog vadiš iz mrtvog poput određivanja da potomak nevjernika bude vjernik i poput određivanja da biljke niknu iz zrna, i mrtvog vadiš iz živog poput određivanja da potomak vjernika bude nevjernik, i poput određivanja da iz kokoške izađe jaje. I Ti obilno opskrbljuješ bez obračuna onoga koga Ti hoćeš.

O Vjernici, nemojte uzimati nevjernike za prisne prijatelje, da njih volite i pomažete mimo vjernika, a ko to uradi – Allah ga se odriče, osim onog ko je pod njihovom vlašću pa se boji za svoj život. Takvima nije grijeh da se čuvaju uznemiravanja nevjernika (koji ratuju protiv muslimana) ispoljavanjem prijateljskog odnosa uz skrivanje neprijateljstva. Allah vas na Sebe upozorava, pa Ga se bojte i nemojte se griješenjem izlagati Njegovoj srdžbi. Robovi će se na Sudnjem danu vratiti Allahu i On će ih nagraditi ili kazniti za njihova djela.

O Vjerovjesniče, reci: "Bilo da u svojim prsima skrivate nešto što je Allah zabranio, poput prijateljstva sa nevjernicima, ili to ispoljavate – Allah zna, i ništa Mu skriveno nije. On zna sve na nebesima i na Zemlji, On je nad svime moćan i ništa Ga ne može spriječiti u onome što čini."

Na Sudnjem danu će svako vidjeti svoja djela, pa ako su dobra, bit će mu prikazana potpuno, a ako su loša, poželjet će da je između njega i njegovih djela velika vremenska razdaljina, ali uzalud. Uzvišeni Allah vas upozorava na Sebe, pa se nemojte izlagati Njegovoj srdžbi čineći grijehe. Allah je milostiv prema Svojim robovima, i upozorava ih iz Svoje milosti (jer je u tom upozorenju dobro za njih).

O Poslaniče, reci: "Ako Allaha istinski volite slijedite ono sa čim sam došao, vanjštinom i nutrinom, pa ćete zaslužiti Allahovu ljubav i On će vam grijehe oprostiti. Allah puno prašta onome ko se pokaje, i milostiv je prema njemu.

O Poslaniče, reci: "Pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku činjenjem onoga što vam je naređeno i klonjenjem onoga što vam je zabranjeno." Ako se okrenu od toga, pa Allah, doista, ne voli nevjernike koji krše naredbe Allaha i Njegovog Poslanika.

Doista je Allah odabrao Adema, alejhis-selam, i učinio je da mu se meleki poklone; i odabrao je Nuha, alejhis-selam, pa ga je učinio prvim poslanikom stanovnicima Zemlje; i odabrao je Ibrahimovu porodicu pa je učinio da vjerovjesništvo ostane u toj porodici, i odabrao je Imranovu porodicu. Svi ovi su odabrani u odnosu na svoje savremenike.

Ovi spomenuti vjerovjesnici i njihovi potomci koji idu njihovim stopama u monoteizmu i činjenju dobrih djela – usvajaju plemenite osobine jedni od drugih, a Allah čuje ono što Njegovi robovi govore i zna ono što rade, i zato je odabrao onoga koga je On htio (shodno Njegovoj savršenoj mudrosti).

O Poslaniče, spomeni kada je Imranova žena, majka Merjeme, alejhes-selam, rekla: "Gospodaru moj, ja sebi obavezujem da ono što je u mom stomaku Tebi posvetim, da od svega bude slobodan kako bi služio Tebi i Tvojoj kući, pa primi to od mene, Ti, uistinu, čuješ moju molitvu i znaš moju namjeru."

Nakon što je rodila ono što joj je bilo u stomaku, nakon što se nadala da će biti muško, reče ispričavajući se: "Gospodaru moj, rodila sam žensko", a Allah najbolje zna šta je rodila. Muško kojem se nadala nije kao žensko koje joj je dato, u snazi i tjelesnim sposobnostima. "I nazvala sam je Merjem, i Tobom je štitim i njeno potomstvo od prokletog šejtana koji je udaljen od Tvoje milosti."

Allah je lijepo prihvatio njen zavjet, učinio je da lijepo odraste i odgoji se, i da srca dobrih ljudi osjećaju samilost prema njoj. Dao je da Zekerija, alejhis-selam, vodi brigu o njoj. Kad god bi Zekerija ušao kod nje na mjestu ibadeta našao bi kod nje lijepu hranu, pa bi je upitao: "O Merjem, odakle ti ova hrana?", a ona bi odgovarala: "Ovo je opskrba od Allaha, a Allah bez obračunavanja obilno opskrbljuje koga On hoće."

Kada je Zekerija vidio opskrbu koju je Allah dao Merjemi, kćerki Imranovoj, što izlazi iz okvira Njegovih kosmičkih zakona vezanih za opskrbu, ponadao se da će ga Allah opskrbiti djetetom iako je star a njegova žena neplodna, pa je zamolio: "Gospodaru moj, podari mi dobro dijete, Ti čuješ molitve molitelja i uslišavaš ih."

Dozvaše ga meleki dok je bio u namazu na mjestu na kojem je činio ibadet, rekavši: "Allah ti šalje radosnu vijest: rodit će ti se dijete po imenu Jahja, čije osobine su da vjeruje u Allahovog poslanika stvorenog Allahovom riječju, a radi se o Isau sinu Merjeminom. On je stvoren na poseban način, Allahovom riječju i to dijete će biti prvak svog naroda u znanju i ibadetu, sebi će uskratiti strasti, u šta spada i približavanje ženama, potpuno se posvetiti obožavanju svog Gospodara, i biće vjerovjesnik, jedan od dobrih ljudi."

Nakon što ga obradovaše meleki rođenjem Jahje, Zekerija upita: "Gospodaru moj, kako da dobijem dijete nakon što sam postao starac a moja žena je nerotkinja?" Allah mu odgovori: "Stvaranje Jahje, uprkos tvojoj starosti i neplodnosti tvoje žene, jest poput stvaranja bilo koga na način koji izlazi iz okvira Allahovih uobičajenih kosmičkih zakona, jer Allah sve može i radi ono što On hoće, shodno Svojoj savršenoj mudrosti i Svom apsolutnom znanju."

Zekerija reče: "Gospodaru moj, daj mi znak kada moja žena bude zanijela moje dijete", a Allah mu odgovori: "Tvoj znak kojeg tražiš je da nećeš moći da razgovaraš sa ljudima tri dana i tri noći, osim išaretom i tome slično, a to neće biti zbog bolesti i mahane. Zato posebno puno Allaha spominji početkom i krajem dana."

O Poslaniče, spomeni kada su meleci rekli Merjemi, alejhes-selam: "Allah te je odabrao zbog tvojih lijepih osobina, očistio te je od manjkavosti i uzdigao te nad ženama tvog vremena."

O Merjema, oduži stajanje u namazu, i sedždu i ruku čini svom Gospodaru, s Njegovim dobrim robovima.

Ovo što je spomenuto o Merjemi i Zekerijau, alejhimes-selam, vijesti su o onome što čulima nije dokučivo; Mi ih tebi objavljujemo, a ti, Poslaniče, nisi bio kod onih učenjaka i dobrih ljudi koji su se raspravljali oko toga ko je od njih najzaslužniji da odgaja Merjemu, pa su pribjegli bacanju svojih pisaljki kako bi u vezi s tim odlučili, te pobjedi Zekerija, alejhis-selam.

I spomeni, o Poslaniče, kada meleci rekoše: "O Merjema, Allah te raduje djetetom koje će stvoriti bez oca, koje će stvoriti govorom Svojim: 'Budi', i ono će biti. To će dijete doći Allahovom dozvolom i zvaće se el-Mesih Isa, sin Merjemin. Imat će veličanstven stepen i na dunjaluku i na ahiretu, i bit će jedan od Allahu bliskih."

On će se kao beba, prije nego je vrijeme da dijete može govoriti, obratiti ljudima, kao što će im se obraćati i kada odraste i bude u punoj snazi. Obraćat će im se riječima koje sadrže ono u čemu je spas za njihov dunjaluk i njihovu vjeru, i bit će od dobrih ljudi, koji govore i čine dobro.

Čudeći se kako ona može imati dijete bez muža, Merjem reče: "Kako ću imati dijete kad mi se muškarac nije približio, ni na halal ni na haram način?" Melek joj reče: "Kao što Allah stvara tebi dijete bez oca tako stvara što On hoće, van okvira uobičajenog i ustaljenog. Kada On nešto hoće, samo kaže: 'Budi', i ono bude. Ništa Ga spriječiti ne može."

Alla će ga podučiti pisanju i uputit će ga da ispravno postupa i govori. Podučit će ga Tevratu kojeg je objavio Musau, alejhis-selam, i Indžilu koji će objaviti njemu.

I učinit će ga, također, poslanikom potomcima Israilovim, koji će im govoriti: "Ja sam poslanik vama, došao sam vam sa znakovima istinitosti mog poslanstva: napravit ću oblik ptice od ilovače, a zatim ću puhnuti u njega i postat će živa ptica; i iscijelit ću onoga ko je slijep od rođenja pa će vidjeti, i onoga ko je gubav tako da mu koža postane zdrava; i oživit ću mrtvog – sve to Allahovom dozvolom. Obavijestit ću vas o hrani koju jedete i koju krijete u vašim kućama. U svim ovim krupnim stvarima koje sam vam spomenuo a koje ne može uraditi čovjek, znak je da sam vaš poslanik, poslat od Allaha, ako želite vjerovati u jasne dokaze."

"Također, došao sam da potvrdim Tevrat koji je objavljen prije mene, i da vam dozvoli dio onoga što vam je bilo zabranjeno, kao olakšanje vama. I došao sam vam sa jasnim dokazom istinitosti ovoga što sam vam rekao, pa se bojte Allaha čineći ono što vam je naredio i kloneći se onoga što vam je zabranio, i pokorite mi se u onome čemu vas pozivam."

"Sve to zato što je Allah moj i vaš Gospodar, i samo On istinski zaslužuje da Mu se pokorava i da Ga se boji, pa obožavajte samo Njega. To obožavanje Allaha i ta bogobojaznost koje vam naređujem i u koje vas pozivam predstavljaju Pravi put, na kojem nema devijacija."

Kada je Isa vidio da ustrajavaju na nevjerstvu, rekao im je: "Ko će me pomoći u pozivanju Allahu?" Njegovi najodabraniji sljedbenici rekoše: "Mi smo pomagači Allahove vjere, povjerovali smo u tebe i slijedimo te, pa posvjedoči, o Isa, da smo mi predani Allahu, da samo Njemu vjeru ispovijedamo i samo se Njemu pokoravamo."

Apostoli rekoše: "Gospodaru naš, mi vjerujemo u Indžil, koji si objavio, i slijedimo Isaa, alejhis-selam, pa nas učini svjedocima istine koji vjeruju u Tebe i Tvoje poslanike."

Nevjernici među Israelićanima su pravili spletke, jer su nastojali ubiti Isaa, alejhis-selam, pa je i Allah njima zamku priredio time što ih je ostavio u nevjerstvu, i što je učinio da drugi čovjek liči na Isaa. Allah najbolje priređuje zamke Svojim neprijateljima.

Od Allahovih zamki nevjernicima je bilo i to što je rekao Isau, alejhis-selam: "O Isa, Ja ću te uzeti, a neću te usmrtiti, i uzdići ću te k Sebi, i tvoju dušu i tvoje tijelo, i očistit ću te od nečisti nevjernika i udaljiti te od njih, i učinit ću one koji te slijede u istini – u to spada i vjerovanje u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem – iznad onih koji ne vjeruju u tebe. Oni će biti iznad njih u pogledu dokaza i snage, a zatim ćete se svi Meni, Jednom Jedinom, vratiti na Sudnjem danu, pa ću pravedno presuditi među vama u onome u čemu ste se razilazili."

Što se tiče onih koji ne vjeruju u tebe i u istinu sa kojom si im došao, Ja ću ih žestoko kazniti na dunjaluku kroz ubijanje u ratu, zarobljavanje i ponižavanje, i na ahiretu uvođenjem u džehennemsku vatru, i neće imati nekoga ko bi kaznu od njih odagnao.

Što se tiče onih koji vjeruju u tebe i u istinu sa kojom si im došao, i rade dobra djela, poput namaza, zekata, posta, održavanja rodbinskih veza i drugih dobrih djela, Allah će ih potpuno nagraditi za njihova djela. Ovo obećanje Isaovim sljedbenicima bilo je prije Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, koje je sam Isa najavio. Allah ne voli zulumćare, a najveći zulumćari su oni koji Allahu širk čine i Njegove poslanike utjeruju u laž.

Ovo što ti kazujemo o Isau, alejhis-selam, jesu jasni dokazi koji ukazuju na istinitost i ispravnost onoga što ti je objavljeno, što predstavlja opomenu od koje će se okoristiti bogobojazni, i istinu kojoj ni s jedne strane ne može prići laž.

Stvaranje Isaa, alejhis-selam, je za Allaha kao i stvaranje Adema, kojeg je stvorio od zemlje, bez oca i majke. Samo je rekao: "Budi čovjek", i on je bio ono što je Allah htio. Kako misle da je on Bog, zato što je stvoren bez oca, a potvrđuju da je Adem čovjek, iako je stvoren i bez oca i bez majke?

Istina u koju nema sumnje kada je u pitanju Isa, alejhis-selam, jest ono što ti je tvog Gospodar objavio, pa nikada nemoj posumnjati niti se pokolebati. Budi postojan na istini na kojoj si sada.

O Poslaniče, onim kršćanima iz Nedžrana koji se budu raspravljali sa tobom o Isau, misleći da on nije Allahov rob, nakon što ti je došlo ispravno znanje o njemu, reci: "Dođite da pozovemo naše sinove i vaše sinove, i naše žene i vaše žene, i da svi mi budemo prisutni i skrušeno od Allaha zatražimo da spusti Svoje prokletstvo na one koji lažu."

Ovo što smo ti spomenuli o Isau, alejhis-selam, istina je u koju nema sumnje. Nema istinskog božanstva mimo Allaha i niko pored Njega ne zaslužuje da bude obožavan. Allah je snažan u Svojoj vlasti, i On mudro uređuje, naređuje i propisuje.

Pa ako se okrenu od istine sa kojom si došao, to je zbog njihove pokvarenosti, a Allah dobro zna pokvarenjake koji čine nered na Zemlji, i kaznit će ih za to.

O Poslaniče, reci: "O jevreji i kršćani, vi kojima je Knjiga data, dođite da se okupimo oko zajedničke riječi u kojoj ćemo svi biti jednaki: da samo Allaha obožavamo, i da jedni druge pored Allaha ne uzimamo za gospodare koji se obožavaju i kojima se pokorava." Ako se okrenu od ove istine i pravde u koju ih pozivaš, reci: "O vjernici, posvjedočite da smo mi predani i pokorni Uzvišenom Allahu."

O vi kojima je Knjiga data, zašto se raspravljate o Ibrahimovoj vjeri? Jevreji misle da je Ibrahim bio jevrej, a kršćani misle da je bio kršćanin. Vi znate da judaizam i kršćanstvo nisu postojali u vrijeme Ibrahima, već su nastali mnogo kasnije. Zar svojim umovima ne dokučujete neispravnost vaših tvrdnji i mišljenja?

Eto, vi, kojima je knjiga data, raspravljate se sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, oko onoga o čemu imate znanja, u vezi vaše vjere i objave koja vam je poslata, pa zašto se raspravljate oko onoga o čemu nemate znanja, poput Ibrahimove vjere o kojoj ništa nema u vašim knjigama niti su sa tim došli vaši poslanici? Allah zna suštinu stvari, a vi ne znate.

Ibrahim, alejhis-selam, nije bio jevreji niti kršćanin, već je bio daleko od svih neispravnih vjera. Bio je musliman, predan Allahu, obožavajući samo Njega, i nije Mu sudruga pripisivao ni u čemu, kao što misle arapski mnogobošci koji tvrde da su na njegovoj vjeri.

Ljudi koji su najpreči da se pripisuju Ibrahimu jesu njegovi savremenici koji su ga slijedili, i ovaj poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji vjeruju u njega iz ovog umeta, a Allah će pomoći i sačuvati vjernike.

Neki jevrejski i kršćanski svećenici priželjkuju da vas skrenu s Pravog puta, o vjernici, s puta na koji vas je Allah uputio, ali time samo sebe u zabludu odvode, jer njihov trud da vjernike odvedu u zabludu još više njihovu zabludu povećava, i oni ne znaju kakva ih kazna čeka za ono što rade.

O jevreji i kršćani, kojima je data Knjiga, zašto ne vjerujete u Allahove ajete koji su vam objavljeni, i u dokaze Muhammedovog poslanstva koje ti ajeti sadrže, iako znate da je to istina i da su na to ukazale vaše knjige?

O vi kojima je data Knjiga, zašto miješate istinu koja je objavljena u vašim knjigama sa zabludom koju sami izmišljate? Zašto krijete istinu i uputu u vašim knjigama, u šta spada i ukazivanje na istinitost vjerovjesništva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a znate da razlikujete istinu od neistine i uputu od zablude?

Skupina učenjaka jevreja reče: "Ispoljite vjerovanje u Kur'an koji je objavljen vjerncima, početkom dana, a na kraju dana obznanite nevjerstvo u njega, kako bi oni posumnjali u svoju vjeru zbog vašeg nevjerstva kojeg ste ispoljili nakon što ste ispoljili vjerovanje, i kako bi ostavili svoju vjeru rekavši: 'Oni bolje poznaju Allahove knjige od nas, i ostavili su ovu vjeru.'"

Oni, također, govore: "I nemojte vjerovati osim onome ko slijedi vašu vjeru." Reci, o Poslaniče: "Uputa ka istini je Allahova uputa, a ne vaše poricanje i prkošenje koje praktikujete jer se bojite da neko ima počast koja je vama bila data, ili zato što se bojite da neko ima dokaz protiv vas kod vašeg Gospodara ako potvrdite istinitost onoga što je njima objavljeno. I reci Vjerovjesniče: "Vrijednost i počast su u Allahovim rukama, daje ih onim robovima kojima On hoće, i nisu rezervisani samo za jedan narod. Allah je obilato darežljiv, i zna ko zaslužuje Njegovu počast i Njegove blagodati."

Allah svoju milost daruje kome On hoće od stvorenja, pa neke počasti uputom, vjerovjesništvom i raznim drugim darovima. Allah je obilato darežljiv, Njegovo darivanje je veličanstveno i bez granica.

Među onima kojima je data Knjiga ima onih kojima ako povjeriš puno imetka, on će ti ga pošteno vratiti, a ima i onih kojima ako povjeriš malo imetka, neće ti ga vratiti osim ako budeš uporno tražio i s njim se parničio. To je zato što oni smatraju da im je sve dozvoljeno što rade Arapima, u šta spada i uzimanje njihovog imetka, jer smatraju da je Allah njima to učinio dozvoljenim. Govore takvu laž iako znaju da time potvaraju Allaha.

Nije onako kako oni misle, već imaju grijeh. Ko ispuni svoj zavjet dat Allahu, prije svega vjerovanje u Njega i Njegove poslanike, i ispuni svoj zavjet prema ljudima, pa čuva njihove emanete i vraća im povjereno, i boji se Allaha čineći ono što mu je naređeno i kloneći se onoga što mu je zabranjeno – Allah, doista, voli bogobojazne i nagradit će ih najljepšom nagradom za to.

Oni koji zamjenjuju Allahovu oporuku slijeđenja onoga što je objavljeno u Njegovoj knjizi i onoga sa čim je poslao Svoje poslanike, za prolazni ovosvjetski užitak, i to nakon što su čvrst zavjet Allahu dali da će je poštovati, neće na onome svijetu naći nikakva dobra; Allah im se neće obratiti nečim što bi ih obradovalo, niti će ih pogledati pogledom milosti na Sudnjem danu, niti će ih očistiti od prljavština njihovih grijeha i nevjerstva, njih čeka bolna patnja.

Ima skupina jevreja koja izgovara nešto što nije od Tevrata kako biste pomislili da time uče Tevrat, ali to je samo njihova laž i potvora na Allaha. Oni govore: "Ovo što čitamo je od Allaha", a ono nije od Allaha. Oni svjesno lažu na Allaha i Njegove poslanike.

Nije primjereno čovjeku da mu Allah objavi Knjigu, podari znanje i razumijevanje i učini ga vjerovjesnikom, a da on nakon toga govori ljudima: "Budite moji, a ne Allahovi, robovi." Naprotiv, takav govori ljudima: "Budite učeni koji rade po znanju, odgajajte ljude i popravljajte njihovo stanje, jer vi učite i razumijete Božiju knjigu i njoj podučavate ljude."

Također, ne dolikuje vjerovjesniku da vam naređuje da uzimate meleke i vjerovjesnike za gospodare koje obožavate pored Allaha. Zar da vam vjerovjesnik naredi nevjerstvo u Allaha nakon što ste Mu se predali i pokorili?

O Poslaniče, spomeni kad je Uzvišeni Allah uzeo čvrst zavjet od vjerovjesnika rekavši: "Koliko god da sam vam knjiga objavio i mudrosti vas podučio, i koliko god da neko od vas dostigne visok stepen, ako vam dođe Moj poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji potvrđuje knjige i mudrost koji su vama objavljeni, vi ćete povjerovati u objavu sa kojom on dođe, pomoći ćete ga i slijedit ćete ga. Da li potvrđujete to, o vjerovjesnici, i da li čvrst zavjet dajete za to?" Oni su rekli: "Potvrđujemo." Allah reče: "Budite svjedoci nad vama samima i nad vašim narodima, a i Ja sam nad svima vama svjedok."

Ko se okrene od ovog pritvrđenog zavjeta kojem svjedoče Allah i Njegovi poslanici – takvi su izašli iz Allahove vjere i pokornosti Njemu.

Zar pored Allahove vjere koju je On odabrao za Svoje robove, a to je islam, ovi nevjernici žele neku drugu? Njemu se pokorava sve na nebesima i na Zemlji, bilo milom, poput vjernika, ili silom, poput nevjernika, i Njemu će se sva stvorenja vratiti na Sudnjem danu radi obračuna i dobijanja naknade.

O Poslaniče, reci: "Vjerujemo da je samo Allah istinski bog, Njemu se pokoravamo i vjerujemo u Njegovu objavu koju je poslao nama, kao i u objavu koju je poslao Ibrahimu, Ismailu, Ishaku, Jakubu, vjerovjesnicima među Jakubovim potomcima, Musau, Isau i svim vjerovjesnicima. Ne pravimo razliku među njima u vjerovanju, pa da u neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo. Mi smo Allahu Jedinom predani i potpuno pokorni."

Ko bude tražio neku drugu vjeru mimo islama kojim je Allah zadovoljan, Allah je neće prihvatiti od njega, i takav će na ahiretu biti pravi gubitnik, jer će biti stanovnik Vatre.

Kako da Allah uputi ljude koji su vjerovali a zatim uznevjerovali u Allaha i objavu sa kojom je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a došli su im jasni dokazi istinitosti njegove objave? Allah u vjeru ne upućuje nepravednike, koji sami biraju zabludu umjesto upute.

Kazna takvim nepravednicima, koji odabraše zabludu, jest da se na njih spusti prokletstvo Allaha Uzvišenog, meleka i svih ljudi. Oni su udaljeni i otjerani od Allahove milosti.

Vječno će biti u Vatri, neće iz nje izaći niti će im se patnja umanjiti, niti će im biti dat dodatni rok da se pokaju.

Osim onih koji se povrate Allahu nakon nevjerstva i zuluma, i koji poprave svoja djela. Allah puno prašta onima koji se kaju, i milostiv je prema Njima.

Onima koji uznevjeruju nakon vjerovanja i ustraju na svom nevjerstvu do smrti, Allah neće prihvatiti pokajanje kad im smrt dođe, jer je tada prekasno. Takvi su skrenuli sa Pravog puta, koji vodi Allahu Uzvišenom.

Oni koji ne vjeruju i umru na svom nevjerstvu neće se moći osloboditi od Vatre čak i kada bi udijelili zlata težine cijele Zemlje. Takve čeka bolna patnja i niko im neće pomoći na Sudnjem danu, niti od njih kaznu odagnati.

O vjernici, nećete postići nagradu i stepene dobročinitelja sve dok ne budete udjeljivali na Allahovom putu onaj imetak koji volite. Koliko god da udijelite, malo ili mnogo, Allah zna vaše namjere i vaša djela i svakog će obračunati za njegovo djelo.

Sve vrste lijepe hrane su bile halal Israelićanima osim onoga što je Jakub, alejhis-selam, sebi zabranio prije nego je objavljen Tevrat. Ta zabrana nije došla u Tevratu, kako jevreji misle. Reci im, o Vjerovjesniče: "Donesite Tevrat i čitajte ga ako istinu govorite." Oni su time zbunjeni, i nisu donijeli Tevrat. To je primjer lažnog pripisivanja nečega Tevratu od strane jevreja i iskrivljavanja sadržaja Tevrata.

Ko slaže na Allaha nakon što mu je dokaz postao jasan, i ustvrdi da je Jakub, alejhis-selam, sebi zabranio nešto bez Allahove dozvole, takvi su nepravdu sebi učinili ostavljanjem istine nakon što im je postala jasna.

O Vjerovjesniče, reci: "Uzvišeni Allah je rekao istinu obavještavajući nas o Jakubu, alejhis-selam, i istina je sve što Allah objavljuje i propisuje. Slijedite Ibrahimovu vjeru, a on je, uistinu, bio daleko od svake vjere mimo islama, i Allahu nije pripisivao sudruga ni u čemu."

Prva bogomolja koja je napravljena na Zemlji za sve ljude, kako bi u njoj obožavali Allaha, jest Allahov sveti hram u Mekki. To je blagoslovljena kuća, ispunjena vjerskim i dunjalučkim koristima, i u njoj je uputa svim svjetovima.

U ovoj kući su znamenja očevidna koja ukazuju na njen status i vrijednost, poput obreda hadža i umre, i poput kamena na koji se Ibrahim, alejhis-selam, popeo kada je htio podići zid Kabe, i poput zaštite svakog ko uđe u Kabu plašeći se za sebe, i tu mu niko ne smije nauditi. Allah je obavezao ljude koji su u mogućnosti da se usmjere ka Kabi radi obavljanja hadža. Ko porekne obaveznost hadža – pa, Allah je neovisan o nevjernicima i o svim svjetovima.

Vjerovjesniče, reci: "O jevreji i kršćani, vi kojima je data Knjiga, zašto poričete dokaze koji ukazuju na istinitost Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u šta spadaju i dokazi koji su spomenuti u Tevratu i Indžilu? Allah dobro zna to što radite i kaznit će vas za to."

Reci, Vjerovjesniče: "O jevreji i kršćani, vi kojima je data Knjiga, zašto vjernike odvraćate od Allahove vjere, želeći je iskriviti, i želeći njene sljedbenike u zabludu odvesti, a vi ste svjedoci da je ova vjera istina i da potvrđuje ono što je objavljeno u knjigama koje su vama poslate? Allah ne zanemaruje vaše nevjerstvo i odvraćanje od Njegovog puta, i obračunat će vas za to!"

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, ako se pokorite jednoj skupini onih kojima je data Knjiga, skupini jevreja i kršćana, u onome što govore, i ako prihvatite njihovo mišljenje, oni će vas iz vjerovanja vratiti u nevjerstvo, zbog zavisti i zablude koji su pri njima.

Kako da ne vjerujete u Allaha nakon što ste vjerovali, premda imate najveći razlog da budete čvrsti u vjerovanju? Taj razlog su Allahovi ajeti koji vam se citiraju, i Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji vam ih objašnjava. Ko se bude držao Allahove knjige i sunneta Njegovog Poslanika, takvog je Allah uputio na Pravi put, na put na kojem nema devijacija i skretanja.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, istinski se bojte svog Gospodara činjenjem onoga što vam je naredio i klonjenjem onoga što vam je zabranio, budite Mu zahvalni na blagodatima, i do smrti budite privrženi vjeri.

O vjernici, držite se Kur'ana i sunneta i nemojte činiti ono što će vas rasparčati. Sjetite se Allahove blagodati prema vama koju vam je podario kada ste bili neprijatelji prije islama i kada ste ratovali jedni protiv drugih zbog najmanjih povoda, pa vam je On srca ujedinio islamom i Njegovom blagodati ste postali braća u vjeri, milostivi jedni prema drugima, savjetujući jedni druge. Prije toga ste umalo završili u džehennemu zbog vašeg nevjerstva, pa vas je Allah spasio džehennema uputivši vas u islam i vjerovanje. Kao što vam je Allah ovo objasnio, objašnjava vam i ono što je dobro za vas i na dunjaluku i na ahiretu, kako biste išli Pravim putem.

O vjernici, neka među vama bude skupina koja će pozivati na svako dobro koje Allah voli, kojeg je propisao šerijat i na čiju je ljepotu ukazao razum, i koji će odvraćati od zla, kojeg je zabranio šerijat i na čiju je ružnoću ukazao razum. Oni koji to budu činili postići će najveću pobjedu i na dunjaluku i na ahiretu.

O vjernici, nemojte biti poput onih kojima je data Knjiga pa su se rasparčali i postali stranke i skupine, i u vjeri se razišli nakon što su im jasni ajeti od Allaha došli! Takve čeka bolna patnja od Allaha.

Ova velika kazna na Sudnjem danu zadesit će nevjernike, na danu kada pobijele lica vjernika od radosti i sreće, a pocrne lica nevjernika od tuge i žalosti. Oni kojima lica pocrne na tom velikom danu, reći će im se: "Zar ste uznevjerovali u Allahovu jednoću i u zavjet koji ste Mu dali da Mu nećete sudruga pridruživati, a prije toga ste ga potvrdili? Osjetite Allahovu kaznu koju vam je pripremio zbog vašeg nevjerstva."

A oni čija lica pobijele džennetska uživanja će postići, u kojima će vječno ostati; ta uživanja nikada neće prestati.

Mi ti ove ajete kazujemo, o Vjerovjesniče, ajete koji sadrže Allahova obećanja i Allahove prijetnje, koji sadrže istinite obavijesti i pravedne propise. Allah nikome ne želi nepravdu učiniti i nikog ne kažnjava osim onim što je sam zaradio.

Allahu Jedinom pripada sve što je na nebesima i na Zemlji. On sve stvara i određuje, i Njemu, Uzvišenom, sve će se vratiti, pa će svakog obračunati za ono što je radio.

O umete Muhammedov, vi ste najbolji umet koji se ikada pojavio! Najbolji ste u svom vjerovanju i svojim djelima, najkorisniji ste ljudima; vi naređujete dobro, koje je propisao šerijat i na čiju ljepotu je ukazao razum, i zabranjujete zlo, koje je zabranio šerijat i na čiju ružnoću je ukazao razum, i čvrsto vjerujete u Allaha i to vjerovanje potvrđujete djelima. Kada bi jevreji i kršćani, kojima je data Knjiga, povjerovali u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, to bi bilo bolje za njihov dunjaluk i njihov ahiret. Mali broj njih je povjerovao u ono sa čim je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, dok je većina ostala van okvira Allahove vjere i Allahovog zakona.

Koliko god vam oni bili žestoki neprijatelji, neće vam nauditi u vjeri i životima, već će vas samo uznemirevati svojim jezicima, napadajući vašu vjeru, ismijavajući vas i tome slično. Ako se budu borili protiv vas, pobjeći će pred vama poraženi, i nikada neće biti pomognuti protiv vas.

Na njih je spušteno poniženje gdje god se nalazili, i nisu sigurni osim ako su pod zaštitom Allahovom i zaštitom drugih ljudi. Oni su zaslužili Allahovu srdžbu, i obavijeni su siromaštvom i bijedom. Sve to je zato što nisu vjerovali u Allahove ajete i što su nepravedno ubijali vjerovjesnike, i zato što su Allahu bili nepokorni i granice Njegove prelazili.

Nisu isti svi oni kojima je data Knjiga; među njima ima skupina koja je ustrajna na Allahovoj vjeri, koja radi ono što je Allah naredio i kloni se onoga što je zabranio, koji uče Allahove ajete tokom noći i klanjaju se Allahu. Ta skupina je bila prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a ko je od njih doživio poslanstvo Muhammedovo taj je primio islam.

Oni čvrsto vjeruju u Allaha i Sudnji dan, zabranjuju zlo i žure da učine dobro. Koriste posebno vrijedna vremena za činjenje dobrih djela. Takvi su Allahovi dobri robovi koji imaju lijepe namjere i lijepa djela.

Šta god ovakvi urade od dobra, bilo malo ili veliko, neće im biti umanjena nagrada. Allah zna bogobojazne koji rade ono što im je On naredio i klone se onoga što im je zabranio, i On će ih za to nagraditi.

Doista, one koji ne vjeruju u Allaha i Njegove poslanike neće odbraniti imeci njihovi, niti djeca njihova od Allahove kazne; niti će im pribaviti Allahovu milost. Naprotiv, sve to će im samo povećati kaznu i patnju. To su vječni i stalni stanovnici džehennema.

Udjeljivanje nevjernika u dobre svrhe i nagrada koju očekuju jest poput izuzetno hladnog vjetra koji pogodi usjeve ljudi koji sami sebi nepravdu učiniše grijesima, pa ih uništi. Ti ljudi su očekivali veliku korist tih usjeva, ali kao što je hladni vjetar uništio njihove usjeve tako i nevjerstvo uništava nagradu djela nevjernika kojoj se nadaju. Allah im nije učinio nepravdu, jer On je daleko iznad toga, već su sami sebi nepravdu učinili svojim nevjerstvom u Allaha i Njegove poslanike.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, nemojte za prisne prijatelje uzimati nevjernike, pa da im date uvid u vaše tajne. Oni će uvijek tražiti način kako da vam naude i da vas pokvare. Priželjkuju da vas pogodi kakva nedaća i šteta; mržnja i neprijateljstvo izbijaju iz usta njihovih, vrijeđaju vašu vjeru, prave razdor među vama i otkrivaju vaše tajne, ali ono što njihova prsa skrivaju je još gore. O vjernici, pokazali smo vam jasne dokaze za ono što vodi vašem boljitku i na dunjaluku i na ahiretu, ako razumijete ono što vam objavljuje vaš Gospodar.

Eto, o vjernici, vi njih volite i nadate se dobru za njih, ali oni vas ne vole i ne nadaju se dobru za vas. Mrze vas, iako vjerujete u sve objavljene knjige, u šta spadaju i njihove knjige, a oni ne vjeruju u knjigu koju je Allah objavio vašem vjerovjesniku. Kada vas sretnu kažu: "Mi vjerujemo", a kada se osame grizu svoje prste od muke zbog vašeg jedinstva, i zbog snage koju islam ima, dok su oni sami obavijeni poniženjem. Reci, Vjerovjesniče, tim nevjernicima: "Umrite od muke, Allah zna šta je u vašim srcima, bilo vjera ili nevjera, bilo dobro ili zlo."

O vjernici, ako vam Allah podari blagodat pa pobijedite neprijatelje, ili vam poveća imetak i potomstvo, ti nevjernici se rastuže, a ako vas zadesi kakva nedaća poput poraza od neprijatelja ili gubitak imetka i potomstva, raduju se pakosno. Ako se strpite u provođenju Allahovih naredbi i podnošenju Njegovih odredbi, i budete se čuvali da ne izazovete Njegovu srdžbu na sebe, ništa vam neće nauditi spletke nevjernika. Allah zna njihove spletke i vratiće ih poražene.

O Vjerovjesniče, sjeti se kada si izašao ujutru iz Medine radi borbe protiv mnogobožaca na Uhudu, i počeo si vjernicima određivati mjesta za borbu, objasnivši svakome gdje treba biti. Allah čuje ono što govorite i zna ono što radite.

O Vjerovjesniče, sjeti se onoga što je bilo sa dvije skupine vjernika, iz plemena Benu Selima i Benu Harisa, kada su oslabili i poželjeli da se vrate sa munaficima. Allah ih je učvrstio i učinio da budu postojani u borbi, odvrativši ih od toga što su poželjeli. Neka se vjernici samo na Allaha oslone u svim svojim stanjima.

Allah vas je pomogao protiv mnogobožaca u bici na Bedru, kada ste bili slabi, malobrojni i slabo opremljeni, pa se bojte Allaha kako biste Mu bili zahvalni na blagodatima koje vam je dao.

Sjeti se, o Vjerovjesniče, kada si vjernicima rekao u bici na Bedru, bodreći ih nakon što su čuli da mnogobošcima dolazi pojačanje: "Zar vam nije dovoljno da vas Allah pomogne sa tri hiljade meleka koji će se od Njega spustiti kao pojačanje vama?"

Dakako, to vam je dovoljno, i imate još jednu radosnu vijest od Allaha: ako budete strpljivi u borbi i budete se Allaha bojati, i brzo dođe pojačanje vašim neprijateljima kako bi vas napali – Allah će vas pomoći s pet hiljada meleka, a na njima i njihovim konjima jasna obilježja.

Allah je ovo pojačanje sastavljeno od meleka učinio radosnom viješću za vas, kako bi vam se srca smirila, premda istinska pobjeda ne biva samo tim vanjskim uzrocima, već istinska pobjeda dolazi od Silnog Allaha, Koga niko ne može nadvladati, Koji je mudar u Svom određivanju i propisivanju.

Ovom pobjedom koju ste dobili u bici na Bedru Allah je htio da jedan dio nevjernika uništi, a drugi dio ponizi pa da se vrate osramoćen, poraženi i poniženi.

Pošto je Allahov Poslanik molio Allaha da uništi glavešine mnogobožaca, nakon onoga što su uradili na Uhudu, Allah mu je rekao: "Od tebe ništa ne zavisi već je sve u Allahovim rukama. Strpi se dok Allah ne presudi među vama; ili će se pokajati i primiti islam ili će ustrajati na svom nevjerstvu pa će ih kazniti, i tada bi bili nepravednici koji zaslužuju kaznu."

Allah stvara sve što je na nebesima i na Zemlji, i upravlja time; oprašta grijehe kome On hoće iz Svoje milosti, a kažnjava koga On hoće shodno Svojoj apsolutnoj pravdi. Allah puno prašta onima koji se kaju i milostiv je prema njima.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, klonite se uzimanja kamate, koja je višak nad glavnicom imetka koji ste pozajmili, kao što to rade pagani; i bojte se Allaha činjenjem onoga što je naredio i klonjenjem onoga što je zabranio kako biste postigli dobro i dunjaluka i ahireta kojem težite.

Napravite štit između vas i džehennemske vatre koju je Allah pripremio za nevjernike, i to čineći ono što je On naredio i kloneći se onoga što je zabranio.

I pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku činjenjem naređenog i klonjenjem zabranjenog, kako biste postigli milost i na dunjaluku i na ahiretu.

Pohitajte sa činjenjem dobra i približavanjem Allahu kroz raznovrsne vidove pokornosti Njemu, kako biste postigli Njegov veličanstveni oprost, i ušli u džennet koji je prostran kao nebesa i Zemlja, i koji je Allah pripremio za bogobojazne.

Bogobojazni su oni koji udjeljuju svoje imetke na Allahovom putu, u blagostanju i neimaštini, i koji sputavaju svoju srdžbu onda kada su u stanju osvetiti se, i koji opraštaju nepravdu koju im drugi učine. Allah voli dobročinitelje koji posjeduju navedene osobine.

I to su oni koji ako učine grijeh sjete se Allaha i Njegove prijetnje grešnicima i obećanja bogobojaznima, pa zatraže od svog Gospodara da im prekrije grijehe i pređe preko njih, jer jedino On prašta grijehe. Takvi ne ustrajavaju u činjenju grijeha, i znaju da su grešni i da Allah prašta sve grijehe.

Onima koji posjeduju navedene lijepe osobine Allah će grijehe prekriti i oprostiti, a na ahiretu ih čekaju džennetski perivoji ispod čijih zamaka rijeke teku, i u kojima će vječno boraviti – a divna li je to nagrada za one koji su Allah bili predani i pokorni.

Nakon što su vjernici iskušani u bici na Uhudu, Uzvišeni Allah ih tješi govoreći: "Prije vas su uništeni mnogi nevjernici, shodno Allahovim zakonima koji vladaju na ovom svijetu, i konačnica je pripala vjernicima nakon što su iskušani – pa putujte po Zemlji i vadite pouke iz onoga kako su skončali ljudi koji Allaha i Njegove poslanike u laž utjerivaše. Njihove su kuće puste ostale, i njihova je vlast nestala."

Plemeniti Kur'an sadrži objašnjenje istine i upozorenje na zabludu za sve ljude. On bogobojaznima ukazuje na Pravi put i upozorava ih od stranputice jer su bogobojazni ti koji se istinski okoriste kur'anskim uputama.

O vjernici, nemojte klonuti i nemojte tugovati zbog onoga što vas je zadesilo u bici na Uhudu; to vam ne priliči. Vi ste gornji svojim vjerovanjem, i vi ste gornji time što će vas Allah pomoći i dati vam pobjedu – ako budete pravi vjernici u Allaha i Njegovo obećanje bogobojaznima.

O vjernici, ako ste zadobili rane i izginuli u bici na Uhudu – pa, i nevjernici su zadobili rane i izginuli kao i vi. Allah dane pobjede i poraza daje naizmjenice i vjernicima i nevjernicima, onako kako On hoće, iz Svoje savršene mudrosti. Jedna od mudrosti jest da se razdvoje vjernici od licemjera, i da Allah počasti koga On hoće pogibijom na Njegovom putu. Allah ne vole one koji su sebi nepravdu učinili ostavljajući borbu na Njegovom putu.

Od mudrosti ovih iskušenja jest i čišćenje vjernika od grijeha i čišćenje njihovih redova od licemjera, kako bi na taj način uništio nevjernike.

O vjernici, zar ste mislili da ćete ući u džennet bez iskušenja i strpljenja kroz koje dolaze do izražaja oni koji se istinski bore na Allahovom putu i koji su strpljivi na iskušenjima koja ih pritom zadese?

O vjernici, vi ste priželjkivali susret za nevjernicima da bi poginuli na Allahovom putu, kao što su to postigla vaša braća u bici na Bedru, ali to vaše priželjkivanje je bilo prije nego ste vidjeli smrt i žestinu bitke – pa sada u bici na Uhudu gledate to svojim očima!

Muhammed je samo poslanik, kao što su i ranije dolazili Allahovi poslanici. Svi su oni umrli, bilo prirodnom smrću ili su ubijeni. Zar ćete, ako Muhammed umre ili bude ubijen, napustiti vašu vjeru i ostaviti borbu na Allahovom putu? Onaj ko otpadne od vjere ništa neće nauditi Allahu, jer je Allah apsolutno snažni i silni. Takav sam sebi šteti, jer je sebe izložio propasti i na dunjaluku i na ahiretu. Allah će zahvalne nagraditi najljepšom nagradom, zato što su bili postojani u svojoj vjeri i zato što su se borili na Njegovom putu.

Nijedna osoba neće umrijeti osim Allahovim određenjem, nakon što je istekao rok života koji joj je Allah propisao. Taj rok se ne može pomjeriti ni naprijed ni nazad. Ko bude radio dobra djela želeći dunjalučku nagradu, Mi ćemo mu dati od dunjaluka ono što mu je određeno, a na ahiretu neće imati nikakve nagrade. A ko bude radio dobra djela želeći Allahovu nagradu na ahiretu, Mi ćemo mu je dati, i zahvalne ćemo najljepšom nagradom nagraditi.

Koliko je samo bilo vjerovjesnika uz koje su se borili njihovi sljedbenici na Allahovom putu, pa se nisu sustegli od borbe iako su ginuli i bili ranjavani, niti su klonili u borbi protiv neprijatelja, niti su mu se predali. Naprotiv, bili su strpljivi i postojani, a Allah voli one koji su strpljivi na teškoćama koje susreću na Njegovom putu.

Kada ove strpljive zadesi kakva teškoća i nedaća, oni samo kažu: "Gospodaru naš, oprosti nam grijehe i prijestupe, učvrsti naše korake kada na bojnom polju sretnemo neprijatelja, i pomogni nas protiv naroda koji u Tebe ne vjeruje."

Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, time što im je dao pobjedu protiv neprijatelja i dao im vlast na Zemlji, i dao im je lijepu nagradu na ahiretu time što je bio zadovoljan njima, i što ih je nastanio u mjestu vječne sreće, u džennetu. Allah voli one koji na najljepši način obavljaju svoje ibadete i koji se na najbolji način ophode prema drugima.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, ako se pokorite nevjernicima: jevrejima, kršćanima i mnogobošcima u zabludi u koju vas pozivaju, oni će vas vratiti u nevjerstvo nakon što ste vjernici postali, pa da izgubite i dunjaluk i ahiret.

Ovi nevjernici vas neće pomoći ako im se pokorite, već će vas Allah pomoći protiv vaših neprijatelja. Zato se Njemu pokorite, jer On je najbolji pomagač, i niko vam pored Njega ne treba.

Mi ćemo u srca onih koji ne vjeruju u Allaha ubaciti žestoki strah tako da neće biti postojani u borbi protiv vas. To činimo zato što oni Allahu sudruge pripisuju, shodno prohtjevima svojim, i njihovo konačno boravište na ahiretu će biti džehennemska vatra, koja je grozno boravište za nepravednike.

Allah vam je ispunio ono što vam je obećao, pomogao vas je protiv neprijatelja u bici na Uhudu, pa ste ih žestoko ubijali, sve dok niste posustali u onome što vam je Poslanik naredio, i dok se niste razišli oko toga da li da ostanete postojani na svojim položajima ili da pohitate sakupljati ratni plijen. Prekršili ste naredbu Allahova Poslanika da ostanete na svojim položajima ma šta se dogodilo, i to nakon što ste vidjeli kako vam Allah daje pobjedu, koju volite. Neki od vas žele ovosvjetski plijen, i takvi su ostavili svoje položaje, a neki žele onosvjetsku nagradu, i takvi su ostali na svojim položajima, pokoravajući se Poslanikovoj naredbi. Zatim vam je Allah Svoju pomoć protiv njih uskratio i dao da vas oni pobijede, kako bi vas iskušao, pa da do izražaja dođe vjernik koji je strpljiv na nedaćama i odvoji se od onoga ko je posrnuo i klonuo. Allah vam je oprostio to što niste poslušali Poslanika, jer Allah je, doista, darežljiv prema vjernicima. On je vjernike uputio da vjeruju, i grijehe im je oprostio, a za pretrpljene nedaće ih nagradio.

O vjernici, sjetite se kada ste bježali u bici na Uhudu nakon što ste počeli gubiti, zbog kršenja Poslanikove naredbe, i kako niko ni na kog nije obraćao pažnju. Tada vas je Poslanik dozivao, iza vas, dok je bio između vas i mnogobožaca, govoreći: "O Allahovi robovi, dođite k meni!" Allah vas je zbog toga kaznio dajući da osjetite bol i tjeskobu zbog izgubljene pobjede i izgubljenog ratnog plijena, i zbog lažne vijesti koja se raširila o tome kako je Poslanik ubijen. Allah vam je ovu drugu bol i tjeskobu dao kako ne biste tugovali zbog propuštene pobjede i ratnog plijena, niti zbog pogibije i zadobijenih rana. Sve ste te muke zaboravili kada ste čuli da je Poslanik živ, da nije ubijen, i zbog toga vam je svaka muka postala lahka. Allah dobro zna ono to radite, zna ono što u srcima krijete i ono što u javnost iznosite.

Zatim je Uzvišeni Allah nakon tjeskobe na vas spustio smiraj i pouzdanje; i one od vas koji su čvrsto vjerovali u Allahovo obećanje obuzeo je drijemež usljed jakog osjećaja sigurnosti i spokoja, dok munafike, koji su brinuli samo o tome kako da se izvuku, nije obuzeo ni spokoj ni drijemež, već je u njihovim srcima bila briga i strepnja. Munafici o Allahu imaju ružno mišljenje, jer smatraju da Allah neće pomoći Svog poslanika i Svoje robove vjernike, i takvo mišljenje imaju pagani koji nisu Allaha ispravno spoznali niti poštovali. Ovi munafici govore, zbog svog nepoznavanja Allaha: "Nas niko ne pita da li trebamo ići u bitku ili ne, a da se pitamo ne bismo izašli u boj." Reci im, o Allahov Poslaniče: "Sva odredba je u Allaha, On je Taj Koji određuje šta On hoće, i sudi onako kako On hoće, i On je odredio da izađete u boj." Ovi munafici u svojim dušama skrivaju sumnju i ružno mišljenje o Allahu koje ti ne ispoljavaju, i govore: "Da se mi pitamo, ne bismo izlazili u boj pa da budemo ubijani na ovom mjestu." Reci im, o Vjerovjesniče: "Kada biste bili u svojim kućama, daleko od bojnog polja, stigla bi smrt onoga kome je propisana, gdje god bio. Allah je ovo odredio samo da bi na vidjelo izašle vaše namjere koje u prsima krijete, i kako bi se odvojili vjernici od licemjera. Allah zna ono što je u prsima Njegovih robova, i ništa Mu skriveno nije."

One od vas – o drugovi poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem – koji su uzmakli pri susretu za mnogobožačkom vojskom na Uhudu šejtan je naveo da posrnu zbog nekih grijeha koje su činili. Allah im je oprostio, pa ih neće kazniti zbog toga, iz Svoje milosti i dobrote. Doista Allah puno prašta onima koji se pokaju, i On je strpljiv – ne žuri sa kaznom.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, nemojte biti poput nevjernika i munafika koji o svojim rođacima kada otputuju tražeći opskrbu pa umru ili odu u boj pa poginu govore: "Da su bili sa nama ne bi umrli niti bi poginuli." Allah je ovakvo vjerovanje učinio u njihovim srcima kako bi im kajanje i tugu povećao, a samo Allah daje život i smrt, Njegovom voljom, i Njegovu odredbu ne može spriječiti neodlazak, niti je ubrzati odlazak. Allah vidi ono što radite, nijedno vaše djelu Mu nije skriveno, i On će vas obračunati za ono što radite.

Ako budete ubijeni u borbi na Allahovom putu, ili umrete, o vjernici, Allah će vam oprostiti velikim oprostom, i smilovaće vam se velikom milošću. To vam je bolje od cijelog dunjaluka i njegovih prolaznih užitaka koje skupljaju oni koji su privrženi ovom svijetu.

Kako god da umrete ili poginete, Allahu Jedinom ćete se svi vratiti, da vas obračuna za djela koja ste činili.

Zbog toga što je Allah veoma milostiv, o Vjerovjesniče, ti si tolerantan i blag prema svojim ashabima. Da si kojim slučajem grub i žestok u obraćanju i postupanju, osorog srca, oni bi se razbježali od tebe. Zato, pređi preko njihovih propusta prema tebi, moli Allaha da im oprosti, i konsultuj se sa njima, pa kada nešto odlučiš nakon konsultacije, provedi to oslanjajući se na Allaha. Allah, uistinu, voli one koji se na Njega oslanjaju, i On takve upućuje i pomaže.

Ako vas Allah pomogne, niko vas pobijediti neće makar se protiv vas okupili svi stanovnici Zemlje, a ako vam On uskrati Svoju pomoć i prepusti vas samima sebi, niko vam neće moći pomoći. Sva pomoć i pobjeda dolazi od Njega, i neka se na Njega Jedinog oslone vjernici.

Nemoguće je da neki vjerovjesnik pronevjeri, pa da uzme nešto iz ratnog plijena mimo onoga što mu je Allah dao. Ko od vas uzme nešto od plijena bez dozvole, bit će kažnjen sramoćenjem na Sudnjem danu, pa će doći pred stvorenjima natovaren onim što je uzeo. Svako će dobiti ono što je zaradio, i nikome se uračunati više loših djela nego što je uradio, niti manje dobrih djela nego što je uradio.

Kod Allaha nije isti onaj ko čini ono čime će postići Allahovo zadovoljstvo, tj. vjeruje i čini dobra djela, i onaj ko je nevjernik u Allaha i čini loša djela. Nevjernik zasluži žestoku Allahovu srdžbu i njegovo će boravište biti džehennem, a grozno li je to boravište.

Ljudi su na različitim stepenima, i na dunjaluku i na ahiretu. Allah vidi ono što rade i svakog će obračunati za ono što je radio.

Uzvišeni Allah je vjernike milošću Svojom obasuo i veliko im dobro učinio kada im je poslao poslanika od njihove vrste, koji im uči Kur'an i čisti ih od mnogoboštva i loših osobina. On ih podučava Kur'anu i sunnetu, a prije poslanstva ovog poslanika bili su u jasnoj zabludi.

O vjernici, zar kada vas je zadesila nedaća, kad se bili poraženi na Uhudu, i kada su vam poginuli oni koji su poginuli, rekli ste: "Odakle nas je zadesila ova nedaća, a mi smo vjernici i Allahov Vjerovjesnik je sa nama?", premda ste vi mnogobošcima nanijeli dvostruko veću štetu u bici na Bedru? Reci im, o Vjerovjesniče: "To što vas je zadesilo uzrokovano je vašim djelima, kada ste se podijelili i sporili i Poslaniku nepokorni bili. Allah je nad svime moćan, On pomaže koga On hoće, a pomoć uskraćuje kome On hoće."

Zadesilo vas je ubijanje, rane i poraz na Uhudu, kada se vaša vojska sukobila sa vojskom mnogobožaca, i sve to je Allahovm voljom i Njegovim određenjem, zbog veličanstvenih mudrosti, od kojih je odvajanje iskrenih vjernika.

I kako bi ukazao na licemjere koji, kada im je rečeno: "Borite se na Allahovom putu ili se branite time što ćete uvećati broj muslimanske vojske", rekli su: "Da znamo da će biti borbe mi bismo vas slijedili, ali smatramo da između vas i njih neće biti borbe." Oni su tada bili bliže onome što ukazuje na njihovo nevjerstvo nego onome što ukazuje na njihovo vjerovanje. Jezicima govore ono što nije u njihovim srcima, a Allah najbolje zna ono što kriju u prsima svojim i kaznit će ih za to.

To su oni koji su izostali iz borbe i koji su svojim rođacima koji su ranjeni na Uhudu govorili: "Da su nas poslušali i da nisu izašli u bitku, ne bi bili ubijeni." Reci im, o Vjerovjesniče: "Od sebe smrt odagnajte, kada vam dođe, ako istinu govorite kada tvrdite da ne bi poginuli da su vas poslušali, i da je njihov spas u ostavljanju borbe na Allahovom putu."

O Vjerovjesniče, nemoj nikako smatrati da su oni koji su poginuli u borbi na Allahovom putu mrtvi! Oni su živi posebnim životom kod svog Gospodara u džennetu, opskrbljeni su raznovrsnim blagodatima koje samo Allah zna.

Njih je preplavila sreća zbog blagodati koje im je Allah dao i nadaju se i čekaju da im se pridruže njihova braća koja su ostala na dunjaluku, koja ako poginu u borbi na Allahovom putu, postići će blagodati koje su ovi prvi postigli. Neće strahovati zbog onog što ih čeka niti će tugovati za onim što ih je mimoišlo od dunjalučkih uživanja.

Oni se raduju ovoj velikoj nagradi koja ih čeka kod Allaha, i dodatnoj nagradi – a Allah neće poništiti nagradu vjernika, već će im je dati u potpunosti i još im je povećati.

Velika nagrada kod Allaha – to je džennet – čeka one koji su se odazvali Allahovoj i Poslanikovoj naredbi, kada su pozvani da izađu u borbu na Allahovom putu sa mnogobošcima, u pohodu Hamraul-esed, koji je bio odmah nakon bitke na Uhudu, i to nakon što su zadobili rane u bici na Uhudu, jer ih njihove rane nisu spriječile da se odazovu Allahovom i Poslanikovom pozivu. Oni su lijepa djela činili i Allaha se bojali, čineći ono što im je naređeno i kloneći se onoga što im je zabranjeno i zato im propada velika nagrada kod Allaha, tj. džennet.

To su oni kojima su neki mnogobošci rekli: "Kurejšije su, pod vođstvom Ebu Sufjana, okupili veliku vojsku protiv vas kako bi vas iskorijenili, te ih se pričuvajte i bojte se susreta sa njima", pa im je to zastrašivanje samo iman i pouzdanje u Allaha povećalo i rekli su: "Dovoljan nam je Allah Uzvišeni, i divan li je On Zaštitnik. Njemu prepuštamo naše stanje i poslove."

Nakon što su otišli u pohod Hamraul-esed, vratili su se iz njega sa velikom nagradom i još većim stepenima kod Allaha, s tim da u tom pohodu nije došlo do borbe protiv neprijatelja, i nisu nikakve rane zadobili. Oni su učinili ono čime je Allah zadovoljan, bivajući pokorni Njemu i čuvajući se grijeha, a Allah je blagodaran prema Svojim robovima vjernicima.

Vas plaši šejtan, on vas plaši svojim pomagačima, a vi nemojte biti plašljivi zbog toga, jer nisu snaga i moć u njih, već se bojte Allaha pokoravajući Mu se, ako istinski u Njega vjerujete.

O Poslaniče, neka te ne žaloste munafici koji srljaju u nevjerstvo i otpadaju od vjere, oni Allahu ne mogu nauditi, već samo sebi štete svojim udaljavanjem od vjerovanja u Allaha i od pokornosti Njemu. Allah ne želi da ih uputi kako nikakvu nagradu na ahiretu ne bi imali, gdje će veliku kaznu u džehennemu dobiti.

Doista oni koji su vjerovanje zamijenili nevjerstvom ne mogu Allahu nauditi, već samima sebi, i njima pripada bolna patnja na ahiretu.

Neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju u Gospodara i suprotstavljaju se Njegovom zakonu da to što im Allah daje vremena i dug život predstavlja dobro za njih – naprotiv, Allah im daje vremena kako bi što više grijeha učinili i njima pripada bolna patnja.

Allahova mudrost iziskuje da vas ne ostavi bez iskušenja koje će razdvojiti vjernike od munafika. On vas iskušava raznovrsnim zaduženjima i nedaćama, kako bi se odvojio dobri vjernik od nevaljalog licemjera. I Allahova mudrost iziskuje da ne znate gajb (ljudskim čulima nedokučivo) pa da raspoznajete munafike među vama, već Allah odabire koga On hoće za poslanstvo, pa mu da uvid u dio gajba, kao što je učinio sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je dao da zna ko su munafici. Ostvarite svoje vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika, a ako istinski budete vjerovali i Allaha se bojali činjenjem naređenog i klonjenjem zabranjenog, pripast će vam velika nagrada kod Gospodara vašeg.

Oni koji škrtare u blagodatima koje im je Allah dao iz obilja Svoga pa uskraćuju ono što je Allah obavezao da se udijeli iz njihovog imetka, neka nikako ne misle da je to dobro za njih – to je loše za njih! Zato što nisu udijelili zbog svoje škrtosti bit će im okačeno o vrat na Sudnjem danu, i time će biti kažnjavani. Allahu će se vratiti sve što je na nebesima i na Zemlji nakon što sve nestane, i On je Živi i Onaj Koji detaljno zna ono što radite, i obračunat će vas za to.

Allah je čuo govor jevreja kada su rekli: "Allah je siromah jer od nas traži zajam, a mi smo bogati jer imamo imetak." Mi ćemo zapisati laž koju su izrekli na račun svog Gospodara, i što su bespravno ubijali vjerovjesnike, i reći ćemo im: "Iskusite patnju džehennemsku!"

O jevreji, ta kazna vas čeka zbog zbog grijeha koje ste učinili, a Allah Uzvišeni nikom nepravdu neće učiniti.

Oni su laži izrekli kada su ustvrdili: "Allah nam je u Svojim knjigama oporučio, i na jezicima Svojim vjerovjesnika da ne trebamo vjerovati poslaniku sve dok nam ne donese dokaz da govori istinu koji se ogleda u tome da prinese kurban Allahu kojeg će spaliti vatra sa nebesa." Tu su oporuku lažno pripisali Allahu, i slagali su da je jedini dokaz istinitosti poslanika to što su spomenuli. Zato je Allah naredio Svom vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da im kaže: "Dolazili su vam poslanici prije mene sa jasnim dokazima da govore istinu, u šta spada i to što ste spomenuli, pa zašto ste ih u laž utjerivali i ubijali ako ste iskreni?"

Ako te u laž utjeraju, o Vjerovjesniče, nemoj tugovati, jer to je običaj nevjernika. I prije tebe su poslanici u laž utjerivani, dolazili su sa jasnim dokazima i sa knjigama koje sadrže opomene, i koje vode Pravom putu i sadrže propise.

Svaka duša će smrt okusiti, o kome god se radilo, pa neka se niko ne obmane dunjalukom. Na Sudnjem danu će vam biti date nagrade u potpunosti, pa koga Allah udalji od vatre i uvede u džennet, takav je postigao veliko dobro kojem se nadao, i spasio se kazne koje se bojao. Ovosvjetski život predstavlja samo prolazni užitak, i za njega se veže samo obmanut čovjek.

O vjernici, bit ćete iskušani u vašim imecima, kroz obavezne vrste udjeljivanja i kroz razne vrste nedaća koje će zadesiti vaš imetak; zatim, bit ćete iskušani u vašim tijelima kroz obavljanje raznih obaveza koje se tiču tijela i kroz razne vrste nedaća koje će zadesiti vaša tijela. I slušat ćete od onih kojima je data Knjiga prije vas i od mnogobožaca mnoge uvrede koje vas uznemiravaju, po pitanju vas samih i vaše vjere, pa ako se strpite na svim nedaćama i iskušenjima koje vas zadese i budete se bojali Allaha činjenjem naređenog i klonjenjem zabranjenog – to spada u stvari koje iziskuju čvrstu odlučnost, i u kojima se natječu ambiciozni natjecatelji.

O Vjerovjesniče, spomeni kada je Allah uzeo čvrst zavjet od učenjaka onih kojima je data Knjiga, jevreja i kršćana, koji sadrži obavezu savjetovanja ljudi i oporučivanja Allahove knjige, i da ne kriju uputu koja je došla u toj knjizi, i da ne kriju njene dokaze koji ukazuju na poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa su prekršili taj zavjet i nisu se na njega osvrtali. Skrivali su istinu, ispoljavali su neistinu, prodali su zavjet dat Allahu za ništavnu cijenu, poput ugleda i imetka koji stječu, a ružna li je to cijena za Allahov zavjet.

O Vjerovjesniče, one koji se raduju svojim ružnim djelima, i koji vole da ih ljudi hvale zbog dobra kojeg nisu oni uradili nikako ne smatraj da će se sačuvati vatre džehennemske! Naprotiv, džehennem je njihovo boravište, i u njemu će bolnu patnju iskusiti.

Allahu Jedinom pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, On sve stvara i uređuje i niko više pored Njega to ne čini, i On sve može.

U stvaranju nebesa i Zemlje ni iz čega, i bez prethodnog uzorka za to, i u smjeni dana i noći i njihovoj različitoj dužini nalaze se jasni dokazi za one koji imaju zdrav razum. Sve to im ukazuje na Stvoritelja svemira, Onog Koji jedini zaslužuje da bude obožavan.

To su oni koji Allaha spominju u svakoj situaciji: stojeći, sjedeći i ležeći, i koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje, govoreći: "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio, uzvišen si Ti iznad toga da nešto uzalud radiš! Zaštiti nas od džehennemske vatre time što ćeš nas uputiti da radimo dobra djela i sačuvati nas od loših.

Gospodaru naš, onoga koga Ti u džehennem baciš, ponizio si ga i obrukao, a nepravednicima na Sudnjem danu niko neće pomoći niti će ih sačuvati od Allahove kazne.

Gospodaru naš, čuli smo pozivača, Tvog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji u vjerovanje poziva, govoreći: "Vjerujte u vašeg Gospodara Allaha, Jedinog Boga", i mi smo povjerovali u ono čemu nas je pozvao i slijedili smo šerijat sa kojim je došao, pa oprosti grijehe naše i nemoj nas obrukati niti kazniti zbog njih, i usmrti nas sa dobrima uputivši nas na činjenje dobrih djela i klonjenje loših.

Gospodaru naš, daj nam ono što si nam obećao preko Tvojih poslanika – uputu i pomoć na dunjaluku, i nemoj nas obrukati na Sudnjem danu bacanjem u vatru džehennemsku! Ti si, Gospodaru naš, doista plemenit i ne kršiš Svoje obećanje.

Allah se odaziva njihovoj dovi: "Ja neću zanemariti nagradu za vaša djela, bila velika ili mala, bilo da ih je činio muškarac ili žena, i niti će se muškarcu uvećati nagrada što je muškarac, niti će se ženi umanjiti nagrada što je žena. Onima koji su učinili hidžru na Allahovom putu, koje su nevjernici istjerali iz domova njihovih, koji su doživljavali mnoge neugodnosti zbog svoje pokornosti Allahu, koji su se borili na Allahovom putu, i koji su ginuli da bi Allahova riječ bila gornja – oprostit ću grijehe njihove na Sudnjem danu, i uvest ću ih u džennet ispod čijih dvoraca rijeke reku, kao nagradu od Mene – Ja najljepše nagrađujem."

O Vjerovjesniče, neka ti ne nikako ne obmane putovanje nevjernika po raznim zemljama, njihova vlast i trgovina i obilna opskrba, pa da se rastužiš.

Ovaj svijet predstavlja prolazno uživanje nakon kojeg će doći Sudnji dan na kojem će nevjernici dobiti džehennem – a grozno je on boravište.

Ali oni koji se svog Gospodara boje, činjenjem naređenog i klonjenjem zabranjenog, za nagradu će džennetske perivoje imate, ispod čijih zamaka rijeke teku; u njima će vječno boraviti, i to će im pripremljena nagrada kod Uzvišenog Allaha biti. Ono što je Allah pripremio za Svoje dobre robove bolje je od dunjalučkih užitaka koje imaju nevjernici.

Nisu isti svi oni kojima je data Knjiga. Dio njih vjeruje u Allaha i u istinu i uputu koja je vama objavljena, i vjeruju u knjige koje su njima objavljene. Oni ne razdvajaju između poslanika, pa da u jedne vjeruju a u druge ne, i oni su predani Allahu i ponizni pred Njim, žude za Njegovom nagradom i Njegove ajete ne prodaju za ništavne dunjalučke užitke. Oni, sa takvim osobinama, imat će nagradu kod Gospodara svoga za ono što su radili, a Allah će ih brzo obračunati.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, strpite se na šerijatskim zaduženjima i na dunjalučkim nedaćama, i budite strpljiviji i izdržljiviji od nevjernika. Borite se na Allahovom putu i bojte se Allaha činjenjem naređenog i klonjenjem zabranjenog, kako biste postigli ono što želite: spas od Vatre i ulazak u džennet.

O ljudi, bojte se vašeg Gospodara; On vas je stvorio od jednog čovjeka – vašeg oca Adema, i od Adema je stvorio njegovu suprugu Havu – vašu majku, i od njih dvoje je rasprostranio mnogobrojne ljude i žene po cijeloj Zemlji. I bojte se Allaha čijim imenom jedni druge molite, govoreći: "Molim te Allahom da uradiš tako i tako", i čuvajte se kidanja rodbinskih veza, jer doista Allah nadzire ono što radite tako da Mu ništa ne promakne, i sva vaša djela će pobrojati i za njih vas obračunati.

O vi koji ostavljate oporuku, dajte jetimima njihove imetke u potpunosti kada dostignu šerijatsku punoljetnost i budu razboriti, i nemojte mijenjati halal za haram uzimajući kvalitetni i dragocjeni dio njihovog imetka za sebe i dajući im u zamjenu za to vaš imetak niskog kvaliteta! I nemojte njihov imetak pripajati vašem imetku, jer je to veliki grijeh kod Allaha.

Ako se bojite da nećete biti pravedni ako oženite djevojke jetime koje su pod vašim starateljstvom, kroz umanjivanje mehra koji je obaveza da im se da, ili kroz loše ophođenje prema njima – nemojte ih ženiti, već se oženite drugim dobrim ženama. Ako želite oženite dvije, tri ili četiri, a ako se bojite da nećete pravedni biti ograničite se na jednu ili na one koje su u posjedu vašem, prema kojima nemate obaveze kao prema suprugama. Ako budete ispoštovali ovo navedeno, bit ćete dalji od nepravde.

I dajte ženama mehr koji je obavezni dar, pa ako vam one drage volje poklone dio tog mehra, bez primoravanja, uzmite ga prijatno.

O staratelji, nemojte davati imetak onima koji njime ne raspolažu razborito. Allah je imetak učinio uzrokom dunjalučkih koristi ljudi, a oni (vaši štićenici) koji nisu dostigli nivo razboritosti nisu kompetentni da čuvaju imetak. Vi na njih trošite iz njihovog imetka, lijepim govorom im se obraćajte i lijepo im obećajte da ćete im dati njihov imetak kada dostignu stepen razboritosti i mudrog raspolaganja imetkom.

O staratelji, testirajte siročad o kojima se starate kada postanu polno zreli, dajući im dio njihovog imetka da raspolažu njime. Ako ga budu mudro koristili i uvidite da su razboriti, predajte im imetke njihove u potpunosti. Nemojte od njihovih imetaka uzimati preko granice koju je Allah precizirao u slučaju potrebe, i nemojte im uzimati imetak iz straha da ga ne preuzmu kada dostignu šerijatsku punoljetnost. Onaj među vama koji ima svoj imetak koji mu je dovoljan, neka ništa ne uzima od imetka siročeta o kojem vodi brigu, a onaj od vas koji je siromašan neka uzme shodno potrebi. Kada im predate njihov imetak, nakon što postanu šerijatski punoljetni i razboriti, uzmite svjedoke koji će svjedočiti da ste im predali imetak, kako bi osigurali čuvanje prava i spriječili kasnije razilaženje i sporenje. Allah je dovoljan svjedok za sve to, i On će robove Svoje obračunati za ono što su radili.

Muškarcima pripada dio nasljedstva kojeg su ostavili roditelji i rođaci, poput braće i amidža, bilo malo ili mnogo, i ženama pripada dio tog nasljedstva, što je suprotno običaju koji je bio u pagansko doba, po kojem je ženama i djeci uskraćivano pravo na nasljedstvo. Svačiji udio je njegovo pravo koje je obavezno i precizirano od Allaha Uzvišenog.

Ukoliko raspodjeli nasljedstva budu prisustvovali ljudi rođaci koji nemaju prava u nasljedstvu, poput rođaka, siročadi i siromaha, pohvalno je da im date nešto od tog imetka dobre volje. Oni ga priželjkuju, a vi ste ga dobili bez muke. I lijepim riječima obraćajte im se.

Oni koji, ako umru, ostavljaju iza sebe malu i slabu djecu za koju se boje da će zanemarena biti, trebaju se (dodatno) bojati Allaha i čuvati nepravde prema jetimima čiji su staratelji, kako bi Allah dao da se i prema njihovoj djeci neko ophodi lijepo kao što su se oni lijepo ophodili prema jetimima. Ukoliko tokom njihovog oporučivanja bude prisustvovao neko ko ne spada u nasljednike, neka oporuče i njima jedan dio ostavštine, čineći na taj način dobro i prema djeci onih kojima oporučuje, s tim da oporukom ne nanesu nepravdu svojim nasljednicima.

Oni koji bespravno uzimaju imetke siročadi o kojima se staraju i tim imecima nepravedno upravljaju, takvi u svoju utrobu ubacuju vatru koja će ih pržiti na Sudnjem danu.

Allah vam nalaže i naređuje da pri raspodjeli nasljedstva date sinu koliko dvjema kćerkama; pa ako umrli bude imao samo kćerke – od dvije pa naviše – pripada im dvije trećine nasljedstva; a ako ostavi samo jednu kćerku – pripada joj polovina nasljedstva. Ukoliko ostavi dijete, bilo muško ili žensko, i roditelje, roditeljima će pripasti po šestina, a ako ostavi roditelje, a ne ostavi djece, majci će pripasti trećina, a ocu ostatak. Ako umrli pored roditelja ostavi iza sebe još dvojicu ili više braće ili sestara, majci će pripasti šestina, a ocu ostatak, dok braći i sestrama ne pripada ništa. Ova podjela nasljedstva biva nakon što se iz ostavštine izdvoji dio imetka ako je oporučen, pod uslovom da nije oporučeno više od trećine imetka, i pod uslovom da su prije toga iz ostavštine vraćeni svi dugovi umrlog, ako ih je imao. Allah je na ovaj način podijelio nasljedstvo jer vi ne znate da li su vam roditelji ili sinovi bliži i korisniji na dunjaluku i ahiretu, pa nekada čovjek ima lijepo mišljenje o nekom od nasljednika pa njemu oporuči sav imetak, a nekada ima ružno mišljenje o nekom pa mu uskrati sav imetak, a stvarnost može biti drugačija od toga. Allah zna sve to, jer Njemu ništa nije skriveno, i zato je na ovaj način podijelio imetak i učinio je tu podjelu obavezom Njegovim robovima. Allah zna sve što je korisno za Njegove robove, i mudro propisuje zakone i uređuje stvorenja.

O muževi, vama pripada polovina ostavštine vaših supruga koje iza sebe nisu ostavile dijete, bilo muško ili žensko, bilo da im je to dijete od vas ili od nekog drugog (prijašnjeg muža); a ako jesu ostavile dijete iza sebe –pripada vam četvrtina ostavštine. A vašim ženama pripada četvrtina onoga što vi ostavite u nasljedstvo, ukoliko iza sebe ne ostavite dijete, muško ili žensko, sa tim ženama ili nekim drugim (prijašnjim suprugama). Ukoliko iza sebe ostavite dijete, onda vašim suprugama pripada osmina nasljedstva. To će im biti podijeljeno nakon što se sprovede vaša oporuka i vrate dugovi. Ako umre neko i iza sebe ne ostavi ni djece ni roditelja, a ostavi brata ili sestru po majci, i bratu i sestri pripada po šestina, obavezno, a ako ih ima više od dvoje, onda među sobom dijele trećinu, obavezno, podjednako, bilo da su muškarci ili žene. Taj svoj udio uzimaju iz ostavštine nakon sprovedene oporuke i vraćenih dugova umrlog. Oporuka ne smije nanijeti štetu nasljednicima, poput oporučivanja više od trećine imetka. Ovaj propis koji je sadržan u ovom ajetu je Allahova obavezna oporuka vama, a Allah zna šta je dobro za Njegove robove i na dunjaluku i na ahiretu, i On je Strpljivi, Koji ne požuruje sa kaznom za grijehe.

Ovi spomenuti propisi u vezi jetima i drugih su Allahovi zakone koje je On pripisao da bi Njegovi robovi radili po njima, a ko se pokori Allahu i Njegovom Poslaniku u činjenju naređenog i klonjenju zabranjenog, Allah će ga uvesti u džennetske perivoje ispod čijih dvoraca rijeke teku i u kojima će vječno boraviti. Ta Allahova nagrada najveći je uspjeh.

Ko je nepokoran Allahu i Njegovom Poslaniku, bilo poričući Njegove propise ili neradeći po njima ili sumnjajući u njih, Allah će ga uvesti u Vatru u kojoj će vječno boraviti, i u kojoj će ponižavajuću patnju imati.

Protiv onih žena iz vaše porodice koje počine blud, bilo da su udavane ili ne, pozovite četiri pouzdana muslimana svjedoka, pa ako posvjedoče da su počinile to djelo, zatvorite ih kući za kaznu, sve dok ne umru u kućama ili im Allah ne propiše drugi način otkupa za to djelo mimo zatvaranja. Nakon toga je Uzvišeni Allah propisao sto udaraca i protjerivanje iz rodnog mjesta za onu koja nije udavana, a kamenovanje do smrti za onu koja je bila udata.

Onu dvojicu koja učine blud, bilo da su imali supruge ili ne, kaznite verbalno i fizički, pa ako se okanu tog djela i budu činili dobra djela, ostavite na miru, jer pokajnik je kao onaj koji nema grijeha. Allah puno prašta onome ko se kaje i milostiv je prema takvima. Ovakva je kazna bila u početku islama, a zatim je propisano bičevanje i protjerivanje onog ko nije imao suprugu, a kamenovanje onog ko je imao suprugu.

Allah prima pokajanje od onih koji počine grijeh, namjerno i nenamjerno, neznajući zlokobnost tog grijeha, a zatim se pokaju svom Gospodaru prije nego što im počne duša izlaziti. Takvima Allah prima pokajanje i oprašta grijehe, a Allah zna stanja Svojih stvorenja, i mudro upravlja njima i propisuje zakone.

Allah ne prima pokajanje onih koji ustrajavaju na grijesima i ne kaju se sve dok ne padnu u smrtne muke (prilikom izlaska duše iz tijela), kada reknu: "Sada se kajem za grijehe koje sam činio!" Isto tako Allah ne prima pokajanje onima koji umru ustrajni u nevjerovanju. Allah je pripremio bolnu kaznu onima koji ustrajavaju u grijesima sve do smrti i onima koji umru kao nevjernici.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, nije vam dozvoljeno da nasljeđujete žene očeva vaših i vaših rođaka kao što se nasljeđuje imetak, i da ih ženite, ili da ih kako vam se prohtije udajete za nekog, ili da im zabranjujete da se udaju. Nije vam dozvoljeno ni da vaše supruge koje mrzite zadržavate kod vas iz razloga da im naudite sve dok vam ne ustupe imetak kojeg ste im dali, bilo da je vjenčani dar ili nešto drugo. To vam nije dozvoljeno osim ukoliko učine jasan nemoral poput bluda; pa ako to urade onda ih možete zatvoriti i vršiti pritisak na njih dok vam ne ustupe imetak kojeg ste im dali. I ophodite se prema suprugama vašim na lijep način, ne uznemiravajući ih, i čineći im dobro. Ukoliko ih budete mrzili iz dunjalučkog razloga, strpite se sa njima, jer možda Allah da veliko dobro u onome što mrzite i na dunjaluku i na ahiretu.

O muževi, ako želite da razvedete jednu ženu i oženite se drugom, nemate grijeha u tome. Ako ste ženama koje želite razvesti dali mehr, makar bio veliki, nije vam dozvoljeno da im bilo šta od toga uzmete, jer to je veliki i jasni grijeh.

Kako da uzmete mehr kojeg ste im dali nakon veze i ljubavi koju ste imali, i nakon što ste se jedno drugim naslađivali, i jedno drugom skrivene stvari saznali. Želja za mehrom kojeg ste im dali nakon svega ovoga je ružna stvar. One su od vas uzele čvrstu obavezu, a to je da su vam Allahovom riječju dozvolile ono što je On propisao.

Ne ženite one žene koje su ženili očevi vaši, jer to je zabranjeno, a za ono što je bilo prije islama nećete biti kažnjeni. Da sin oženi očevu ženu je veliki i veoma ružan grijeh, koji uzroku Allahovu srdžbu i predstavlja veoma ružan put.

Allah vam je zabranio da se ženite majkama vašim i svim ženskim precima sa majčine i očeve strane, i zabranio vam je da se ženite kćerkama vašim i svim ženskim potomcima, i zabranio vam je da se ženite sestrama vašim, bilo da su vam sestre po majci i ocu, ili po jednom od njih, i zabranio vam je da se ženite očevim sestrama, kao i sestrama vaših djedova i sa očeve i sa majčine strane i tako uzlaznom putanjom, i zabranio vam je da se ženite sestrama majki vaših, i sestrama očevih i majčinih majki i tako uzlaznom putanjom, i zabranio vam je da se ženite kćerkama braće i sestara vaših i kćerkama tih kćerki i tako silaznom putanjom, i zabranio vam je da se ženite vašim majkama po mlijeku, i sestrama po mlijeku, i majkama supruga vaših, bilo da ste imali odnos sa tim suprugama ili niste, i kćerkama supruga vaših koje su one dobile sa prijašnjim mužem ukoliko ste sa tim suprugama imali odnos, dok ako niste imali odnos sa tim suprugama pa umru ili ih razvedete, dozvoljeno je da se oženite njihovim kćerkama (koje su dobile sa drugim mužem). I zabranio vam je da se ženite suprugama sinova vaših, makar oni nemali odnos sa njima (pa ih razveli ili ostavili kao udovice), u šta spadaju i vaši sinovi po mlijeku. I zabranio vam je da istovremeno za supruge imate dvije sestre, bilo da su sestre po krvi ili po mlijeku, a ono što je bilo prije islama oprošteno vam je. Allah puno prašta onima koji se kaju i milostiv je prema njima. U sunnetu je izrečena i zabrana da čovjek istovremeno za supruge ima ženu i sestru njenog oca ili sestru njene majke.

Zabranjene su vam tuđe žene, osim onih koje su došle u posjed vaš na propisan način u borbi na Allahovom putu. Sa takvima vam je dozvoljeno imati spolni odnos nakon što prođe period čišćenja u vidu jednog mjesečnog pranja. Sve navedeno Allahovi su propisi koji se moraju poštovati. Sve ostale žene, mimo onih koje su ovdje navedene kao zabranjene, dozvoljene su vam za brak, kojima ćete vjenčane darove dati želeći sačuvati svoju čednost, a ne želeći činiti blud. Ženama sa kojima ste imali odnos u braku dajte vjenčane darove koje je Allah učinio vašom obavezom, a nemate grijeha za ono što se desi nakon određivanja obaveznog mehra, poput toga da im povećate mehr, ili da vam one oproste jedan njegov dio. Allah zna sve o Svojim stvorenjima, i mudar je u propisivanju i upravljanju.

A onima od vas koji se zbog neimaštine ne mogu oženiti slobodnim ženama dozvoljeno je da se ožene robinjama koje su u tuđem posjedu, ako ispoljavaju vjerovanje. Allah zna stvarnost vašeg vjerovanja i vaša skrivena stanja. Vi i one ste jednaki u vjeri i tome da pripadate ljudskoj vrsti, pa nemojte osjećati averziju prema braku sa njima. Sklopite brak sa njima uz dozvolu njihovih vlasnika, i dajte im vjenčane darove bez umanjivanja ili odugovlačenja. Brak sa njima je dozvoljen samo ako su čedne, tj. ako se klone bluda, javno i tajno. Ukoliko počine blud, njihova kazna iznosi onoliko koliko iznosi pola kazne slobodne žene. To znači da ih kaznite sa pedeset udaraca bez kamenovanja, za razliku od slobodnih žena koje počine blud. Dozvola sklapanja braka sa tuđim čednim robinjama vjernicama važi za one koji se boje da će upasti u nemoral ako se ne ožene, a istovremeno nemaju uslova da se ožene slobodnom ženom. Pa ipak, bolje je da se strpe i ne žene robinjama kako njihova djeca ne bi pala u ropstvo. Allah puno prašta Svojim robovima koji se kaju, i milostiv je prema njima. U Njegovu milost spada i to što im je dozvolio stupanje u brak sa robinjama u slučaju da se ne mogu oženiti slobodnim ženama, a boje se bluda.

Uzvišeni Allah ovim propisima želi da vam objasni Svoj zakon i vjeru, te dunjalučke i ahiretske koristi koje se u tome kriju; želi da vas, u načinu propisivanju halala i harama, uputi da slijedite vjerovjesnike koji su bili prije vas; želi da se okitite njihovim plemenitim osobinama i činite dobra djela koja su oni činili; želi da ostavite griješenje i budete Mu pokorni čineći dobra djela. Allah zna u čemu je korist za robove i to im propisuje. On je mudar u propisivanju i uređivanju.

Allah želi da vam oprosti loša djela, a oni koji slijede svoje prohtjeve žele da se što više udaljite od Pravog puta.

Allah želi da vam olakša kroz ono što vam propisuje, pa vas ne opterećuje preko vaših mogućnosti, jer On zna slabost čovjekovog tijela i karaktera.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, nemojte jedni drugima bespravno imetak uzimati, kao npr. krađom, mitom i tome slično, već razmjenjujte imetak na dozvoljene načine, kao npr. trgovinom u kojoj su obje strane zadovoljne. I nemojte ubijati jedni druge, i nemojte ubijati sebe, i nemojte sebe bacati u propast, jer doista je Allah milostiv prema vama! U Allahovu milost spada i to što je zabranio da jedni drugima skrnavite živote, imetke i časti.

Ko uradi ono što sam mu zabranio, pa bespravno jede tuđi imetak ili čini nasilje prema drugima tako što ih ubija i tome slično, svjesno i namjerno, a ne iz neznanja ili zaborava – Allah će ga uvesti u žestoku vatru na Sudnjem danu, u kojoj će patiti zbog njega vreline. To je Allahu lahko, jer On sve može.

O vjernici, ako se udaljite od činjenja golemih grijeha, kao npr. širka, nepokornosti roditeljima, ubistva, poslovanja uz kamatu, oprostit ćemo vam male grijehe koje ste počinili, i uvest ćemo vas u mjesto koje je Allah plemenitim učinio – džennet.

O vjernici, nemojte priželjkivati ono čime je Allah odlikovao jedne nad drugima, kako to ne bi bilo uzrokom srdžbe i zavisti. Žene ne trebaju priželjkivati ono što je Allah učinio posebnim za muškarce, jer svako je zadužen onim što odgovara njegovoj vrsti. Od Allaha tražite da vam uveća blagodati, jer On sve zna i svakog zadužuje poslom koji je odgovarajući za njega.

Svakom od vas smo učinili nasljednike iz rodbine, a onima sa kojim ste stupili u pakt međusobnog pomaganja zaklinjući se – dajte njihov udio u nasljedstvu. Allah je svemu svjedok, pa i vašim zakletvama i zavjetima. Nasljeđivanje na osnovu savezništva je bilo propisano u početku islama, a zatim je derogirano.

Muškarci vode računa o ženama, zbog prednosti koju im je Allah dao, u šta spada udjeljivanje na žene, osiguravanje onoga što im treba i sređivanja njihovih poslova. Dobre žene pokorne su svom Gospodaru, i pokorne su svojim muževima, čuvaju pravo svojih muževa kada su odsutni, a sve to zahvaljujući Allahovoj uputi. O muževi, što se tiče onih žena za koje se bojite da će biti nepokorne svojim muževima, bilo verbalno ili fizički, prvo ih posavjetujte i podsjetite na bogobojaznost; ako se ne poprave, onda ih u posteljama napustite i nemojte sa njima spolni odnos imati; ukoliko se ne poprave ni tada, udarite na način koji nije štetan po njih. Ako se nakon toga poprave i budu pokorne, nemojte im nepravdu učiniti, i nemojte ih koriti. Allah je uzvišen iznad svega, veličanstven u Svom Biću i svojstvima, pa Ga se bojte.

O vi koji ste zaštitnici ovih supružnika, ako se bojite da će doći to neprijateljstva između supružnika, pošaljite pravednog i pouzdanog čovjeka iz njene i njegove porodice, da njih dvojica donijesu odluku koja je u korist obje strane, bez obizira na radilo se o odluci o nastavku braka i pomirenju, ili o odluci o rastavi. Pomirenje je Allahu draže, i to je preče, pa ako to budu željeli arbitri obje strane i ka tome budu težili na najbolji način, Allah će pomiriti supružnike i njihov će spor ukloniti. Allahu ništa nije skriveno, On detaljno zna ono šta kriju srca robova Njegovih.

I obožavajte samo Allaha bivajući Mu predani, činite dobro roditeljima i ukažite im počast, činite dobro rođacima, siročadima, siromasima, potrebnima, komšijama koji su vam rođaci i onima koji vam nisu rođaci, životnim saputnicima, putnicima koji nemaju dovoljno imetka da se vrate u svoju zemlju, i činite dobro prema onima koji su u vašem posjedu. Valja vam znati da Allah ne voli samoljubive i ohole hvalisavce.

Allah ne voli one koji neće da udijele ono što im je Allah obavezao da udijele iz opskrbe koju im je Allah dao, i koji riječima i djelima druge podstiču da budu takvi, te kriju Allahove blagodati koje im je On dao u vidu imetka, znanja i tako dalje, pa ljudima ne pojašnjavaju istinu, štaviše, ispoljavaju neistinu. To su osobine nevjernika, a Allah je nevjernicima pripremio ponižavajući kaznu.

I pripremili smo kaznu za one koji svoje imetke udjeljuju kako bi ih ljudi vidjeli i hvalili, a ne vjeruju u Allaha niti u Sudnji dan. Njima smo pripremili tu ponižavajuću kaznu, a u zabludu ih je odvelo njihovo slijeđenje šejtana. Kome šejtan bude prisni drug – lošeg druga ima.

A da li bi oni imali štetu kada bi istinski vjerovali u Allaha i Sudnji dan, i kada bi svoj imetak davali tamo gdje je Allah zadovoljan. U tome bi našli svako dobro. Allah o njima sve zna, ništa mu skriveno nije i On će im dati adekvatnu naknadu.

Doista je Uzvišeni Allah pravedan, pa nikome neće umanjiti zasluženu nagradu za dobra djela ni koliko je težina jednog mrava, niti će im povećati kaznu mimo one koju su zaslužili. Naprotiv, ko bude imao koliko trun dobra, Allah će mu uvećati nagradu za to, iz Svoje dobrote, i dat će mu, pored umnogostručene nagrade, dodatnu nagradu.

Pa kako će biti na Sudnjem danu kada dovedemo vjerovjesnika iz svakog umeta, koji će biti svjedok protiv tog umeta, i kada ćemo tebe dovesti, o Poslaniče, da budeš svjedok protiv svog umeta?

U tom velikom danu poželjet će oni koji nisu vjerovali u Allaha i nisu se pokorili Njegovom Poslaniku da su zemlja, a ništa neće moći sakriti od Allaha, jer će Allah zapečatiti njihove jezike da ne govore, a dozvolit će njihovim udovima da svjedoče protiv njih govoreći šta su oni radili.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, nemojte klanjati pijani, sve dok se ne otrijeznite i budete znali šta izgovarate! Ovo je bilo prije totalne zabrane konzumiranja alkohola. I nemojte klanjati ni ulaziti u džamije dok se džunupi, osim u prolazu i bez zadržavanja, sve dok se ne okupate. Ako ste bolesni tako da ne možete koristiti vodu, ili je ne možete naći dok ste putnici, ili ste izgubili abdest, ili ste imali odnos sa ženama – potrite svoja lica i ruke čistom zemljom. Doista Allah puno prašta vaše propuste.

O Poslaniče, da li si znao da jevreji, kojima je Allah dao dio znanja o Tevratu, mijenjaju uputu za zabludu? O vjernici, zar ne znate da jevreji teže da i vas u zabludu odvedu, tj. da vas odvedu s Pravog puta, s kojim je došao Poslanik, e biste krenuli njihovim, krivim putem?

Uzvišeni Allah bolje od vas poznaje vaše neprijatelje, o vjernici, i pojašnjava vam njihovo neprijateljstvo. Dovoljan je Allah kao zaštitnik, Koji vas čuva od njih, i dovoljan je Allah kao pomagač koji od vas udaljava njihove spletke i uznemiravanja, te vam pomaže protiv njih.

Među jevrejima ima loših ljudi koji mijenjaju govor koji im je Allah objavio, pa mu daju izvankontekstualni smisao, i Poslaniku govore, kada im nešto kaže da urade: "Čujemo te, ali ti se ne pokoravamo", i ismijavajući se, govore: "Slušaj šta kažemo, sluh izgubio." I obmanjuju ljude riječima: "Ra'ina", navodeći ih da pomisle kako ti oni govore da im posvetiš pažnju, a ustvari time žele reći da si malouman. Krive svoje jezike doveći protiv Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vrijeđaju vjeru. Da su rekli: "Čujemo šta kažeš i pokoravamo se", umjesto što su rekli: "Čujemo te, ali ti se ne pokoravamo", i da su umjesto: "Slušaj šta kažemo, sluh izgubio", rekli: "Poslušaj nas", i da su umjesto: "Maloumno", rekli: "Sačekaj nas", bilo bi im bolje i pravednije, jer je u tome lijep edeb koji dolikuje ophođenju prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ali njih je Allah prokleo, pa ih je udaljio od Svoje milosti zbog njihovog nevjerstva, tako da ne vjeruju vjerovanjem koje će im koristiti.

O jevreji i kršćani kojima je data Knjiga, vjerujte u ono što smo objavili Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, koji je došao da potvrdi vaše knjige Tevrat i Indžil, prije nego što uklonimo čula sa lica i okrenemo lica naopako, tako da budu tamo gdje su sada potiljci, i prije nego što vas otjeramo od milosti, kao što smo otjerali one koji su se o subotu ogriješili, koji su subotom lovili nakon što im je to zabranjeno, te ih je Allah pretvorio u majmune. Allahova odredba se mora desiti.

Doista Allah ne prašta da Mu se iko od stvorenja pripiše kao sudrug u Njegovom gospodarenju, ili u Njegovoj božanstvenosti i savršenstvu, a prašta ono što je manje od mnogoboštva i drugih vidova nevjerstva, poput grijeha. On prašta, iz dobrote Svoje, onome kome On hoće, ili kažnjava onoga koga On hoće, iz Svoje pravde. Ko Mu sudruga pripiše učinio je veliki grijeh koji mu neće biti oprošten ako se ne pokaje prije smrti.

O Poslaniče, da li znaš za slučaj onih koji hvale sebe (govoreći da su čisti od grijeha) i svoja djela? Allah je Taj Koji hvali i čisti koga On hoće, jer On zna ono što je u srcima skriveno, i neće im umanjiti zasluženu nagradu za djela, makar bila koliko jedan konac unutar košpice hurme.

O Poslaniče, kako mogu iznositi laži na Allaha hvaleći sebe? To je dovoljno velik grijeh da jasno ukaže na to da su oni u zabludi.

O Poslaniče, zar ne znaš i ne čudiš se jevrejima, kojima je Allah dao dio znanja, kako vjeruju u razna božanstva koja su uzeli da obožavaju pored Allaha, i govore, dodvoravajući se mušricima, da su mušrici na ispravnijem putu od ashaba Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem?

Oni koji imaju ovako pokvareno vjerovanje udaljeni su od Allahove milosti, a onome koga Allah udalji od Svoje milosti nećeš naći pomagača.

Oni nemaju nikakav udio u vlasti, a kada bi imali vlast, ne bi nikom ništa dali, pa onoliko koliko iznosi jedna tačka na košpici hurme.

Oni zavide Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ashabima na vjerovjesništvu, vjerovanju i vlasti koje im je Allah dao. Zašto im zavide, a ranije smo davali potomcima Ibrahimovim Knjigu i druge vrste Objave, i davali smo im veliku vlast nad ljudima?

Među sljedbenicima Knjige bijaše onih koji su vjerovali u Objavu koju je Allah dao Ibrahimu, alejhis-selam, i njegovim potomcima, a bilo je i onih koji su se okrenuli od vjerovanja, što je njihov stav i prema Objavi koja je data Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Vatra je odgovarajuća kazna onome među njima ko je bio nevjernik.

One koji ne vjeruju u Naše ajete uvest ćemo u Vatru, koja će ih sa svih strana obuhvatiti na Sudnjem danu. Kada god im izgori koža, zamijenit ćemo je novom kožom, kako bi nastavili osjećati patnju. Allah je silan, te Ga niko ne može nadvladati, i mudar je u uređivanju i presuđivanju.

A one koji vjeruju u Allaha, slijede Njegovog Poslanika i čine dobra djela uvest ćemo na Sudnjem danu u džennetske perivoje, ispod čijih dvoraca rijeke teku, u kojima će vječno boraviti. U tim džennetskim perivojima će imati supruge koje su čiste u svakom smislu, i uvest ćemo ih u dugu gustu hladovinu u kojoj im neće biti ni hladno ni vruće.

Allah vam naređuje emanete date onima kojima pripadaju, i kada sudite među ljudima, da sudite pravedno, te da ne naginjete nijednoj strani i da nepravdu ne činite. Allahovi savjetu su, uistinu, veličanstveni, i On vas usmjerava u svim vašim poslovima, On čuje šta govorite i vidi šta radite.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku čineći naređeno i kloneći se zabranjenog, i pokoravajte se pretpostavljenima ako vam ne naređuju grijeh. Ako se oko nečega raziđete, vratite se Kur'anu i sunnetu, ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan. To vaše vraćanje na Kur'an i sunnet je bolje od raspirivanja razilaženja i iznošenja stavova na osnovu pukog mišljenja; bolji će biti ishod po vas.

O Poslaniče, zar nisi vidio kontradiktornost licemjera među jevrejima koji lažno tvrde da vjeruju u ono što je tebi objavljeno i što je objavljeno prijašnjim vjerovjesnicima, a žele da se u svojim sporovima parniče pred zakonom koji nije Allahov, a koji su ljudi izmislili, premda im je naređeno da ne vjeruju u te zakone. Šejtan želi da ih udalji od istine i da nikad ne krenu Pravim putem.

Kada se ovim licemjerima kaže: "Pristupite presudi koju je Allah objavio u Svojoj knjizi, i pristupite Poslaniku da presudi među vama u vašim sporovima", vidiš ih kako se od tebe potpuno okreću i traže presudu od drugog.

Kakvo će biti stanje licemjera kada ih zadese nedaće zbog grijeha koje su činili, a zatim ti dođu ispričavajući se i zaklinjući se Allahom: "Mi se nismo parničili pred nekim drugim osim želeći učiniti dobro i pomiriti one koji se spore", a pritom lažu? Dobročinstvo je u prihvatanju Allahovog zakona za sudiju među Allahovim robovima.

To su oni kojima Allah zna licemjerstvo i ružne namjere koje kriju u srcima, pa ih ostavi i okreni se od njih. Tvoje je da im pojasniš Allahov propis, podstičući ih da ga prihvate i zastrašujući ih ako ga ne prihvate, i da im kažeš ono što će ostaviti dubok trag na njihove duše.

Mi nismo nijednog poslanika poslali prije tebe osim zato da bi mu se ljudi pokoravali u onome što naređuje, Allahovom voljom i određenjem. Da su, kada su sami sebi nepravdu učinili činjenjem grijeha, došli tebi, o Poslaniče, za tvog života i priznali svoje grijehe, kajući se i tražeći oprost od Allaha, pa da i ti zatražiš od Allah da im oprosti – sigurno bi im Allah oprostio i bio bi milostiv prema njima.

Nije onako kako misle ovi licemjeri! Allah se zakleo Svojim uzvišenim Bićem da oni neće istinski vjerovati sve dok ne budu lično Poslanika uzeli za sudiju, dok bude živ, i njegov šerijat, kada više on ne bude živ, u svim njihovim sporovima, a zatim budu zadovoljni njegovom presudom, ne osjećajući nikakve tjeskobe niti sumnje u prsima, i dok se potpuno ne pokore, vanjštinom i nutrinom, formalno i suštinski.

Ako bismo im propisali kao obavezu da jedni druge ubiju ili da se isele iz svog zavičaja, malo ko bi to uradio, pa neka se zahvale Allahu što ih nije obavezao onim što im je teško. Ako se pokore Allahu onako kako im se savjetuje – to im je bolje nego da se suprotstavljaju, to bi im iman učvrstilo, i dali bismo im veliku nagradu za to i uputili bismo ih putem koji Allahu i džennetu vodi.

Ako bismo im propisali kao obavezu da jedni druge ubiju ili da se isele iz svog zavičaja, malo ko bi to uradio, pa neka se zahvale Allahu što ih nije obavezao onim što im je teško. Ako se pokore Allahu onako kako im se savjetuje – to im je bolje nego da se suprotstavljaju, to bi im iman učvrstilo, i dali bismo im veliku nagradu za to i uputili bismo ih putem koji Allahu i džennetu vodi.

Ako bismo im propisali kao obavezu da jedni druge ubiju ili da se isele iz svog zavičaja, malo ko bi to uradio, pa neka se zahvale Allahu što ih nije obavezao onim što im je teško. Ako se pokore Allahu onako kako im se savjetuje – to im je bolje nego da se suprotstavljaju, to bi im iman učvrstilo, i dali bismo im veliku nagradu za to i uputili bismo ih putem koji Allahu i džennetu vodi.

Ko se pokori Allahu i Poslaniku bit će sa onima kojima je Allah dao blagodat ulaska u džennet: vjerovjesnicima; istinoljubivima, koji su savršeno vjerovali u ono sa čime su došli poslanici i radili po tome; šehidima, koji su ubijeni na Allahovom putu; i dobrim ljudima, koji su bili dobri i vanjštinom i nutrinom, pa su činili dobra djela. Kako je to divno društvo u džennetu!

Ta spomenuta nagrada je dar Allahove dobrote prema Njegovim robovima, i dovoljno je što Allah zna njihova stanja, i što će ih On obračunati za ono što su radili.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, budite oprezni spram svojih neprijatelja, poduzimajući uzroke koji će vam pomoći da se protiv njih borite. Procijenite šta je bolje u borbi protiv njih, pa protiv njih izlazite skupina po skupina, ili svi zajedno.

O muslimani, od vas ima ljudi koji oklijevaju da odu u borbu zbog svog kukavičluka, i druge odvraćaju. To su licemjeri i oni koji imaju slab iman. Ako budete ubijeni ili poraženi, oni od sreće kažu: "Allah mi se smilovao te nisam otišao u bitku sa njima, pa da me pogodi ono što je njih pogodilo."

A ako vam Allah da blagodat pobjede ili ratnog plijena, oni kažu: "Kamo sreće da sam bio sa njima u bici pa da dobijem ono što su oni dobili", kao da nisu od vas i kao da među vama nije bilo prijateljstva i druženja.

Neka se na Allahovom putu bore da bi Allahova riječ bila gornja; neka se bore iskreni vjernici koji su prodali ovaj svijet za ahiret. Ko se bori na Allahovom putu da bi Allahova riječ bila gornja pa pogine kao šehid ili pobijedi neprijatelja – Allah će mu dati veliku nagradu, tj. džennet, i On će biti zadovoljan njime.

O vjernici, šta vas sprečava od borbe na Allahovom putu radi uzdizanja Njegove riječi i izbavljanja potlačenih ljudi, žena i djece muslimana, koji mole Allaha govoreći: "Gospodaru naš, izbavi nas iz Meke, čiji stanovnici čine nepravdu pripisujući Allahu druge ravnim i čine nasilje prema vjernicima, i pošalji nam nekog ko će nas čuvati, pomoći i odagnati zlo od nas."

Iskreni vjernici se bore na Allahovom putu radi uzdizanja Njegove riječi, a nevjernici se bore na putu svojih božanstava, pa, borite se protiv šejtanovih pomagača! Ako se budete borili protiv njih, pobijedit ćete ih, jer su šejtanovi planovi slabi i ne mogu nauditi onima koji se oslanjaju na Uzvišenog Allaha.

O Poslaniče, da li znaš slučaj nekih tvojih drugova koji su tražili da im se propiše obavezna borba, pa im je rečeno: "Suzdržite se od borbe, i obavljajte namaz i dajte zekat", pa kada su učinili hidžru u Medinu i kada su muslimani dobili snagu i propisana im obavezna borba – bilo je teško nekima od njih, pa su se počeli bojati ljudi kao što se od Allaha boje, ili čak još više, i govore: "Gospodaru naš, zašto si nam propisao obaveznu borbu? Kamo sreće da si još malo odložio, da možemo da uživamo na dunjaluku." Reci im, Poslaniče: "Dunjalučki ukrasi su beznačajni i prolazni, ma koliki bili, a ahiret je bolji onome ko se boji Allaha Uzvišenog, zbog vječnosti njegovih uživanja. I neće vam biti umanjena zaslužena nagrada za dobra djela koja ste radili, makar bila koliko konac u košpici hurme."

Gdje god vi bili, stići će vas smrt kada za to dođe vrijeme, makar bili u neprobojnim kulama, daleko od bojnog polja. Kada ovi munafici dobiju nešto što ih raduje, poput djeteta ili velikog imetka, kažu: "Ovo je od Allaha", a kada im se desi neka nevolja u djetetu ili imetku, misle da im je to Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prouzrokovao, te govore: "Ovo zlo je zbog tebe!" Reci im, Poslaniče: "Sve što se desi, dobro ili zlo, biva Allahovom odredbom." Šta je ljudima koji tako govore, zar ne razumiju tvoje obraćanje njima?

O čovječe, lijepe stvari koje te zadese, poput imetka i djece – to je iz Allahove dobrote prema tebi, a nedaće koje te zadese u imetku ili porodu – to je zbog tvojih grijeha. O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali svim ljudima kao poslanika, da im dostaviš objavu Gospodara tvog, a Allah je dovoljan svjedok da istinu govoriš kada Njegovu objavu dostavljaš i to potvrđuje dokazima i argumentima koje ti je dao.

Ko se pokori tebi, o Poslaniče, primjenom onoga što si naredio i klonjenjem onoga što si zabranio, takav se odazvao Allahovoj naredbi, a ko ti se ne pokori – pa ti nemoj tugovati zbog njega i bditi nad njim, kako bi sačuvao njegova djela. Mi ćemo zapisati sve što radi i obračunati ga za to.

Munafici ti govore: "Pokoravamo se tvojoj naredbi", a kada odu od tebe, jedan dio njih krišom planira suprotno od onoga što su ti rekli. Allah zna sve ono što oni planiraju i obračunat će ih za spletke njihove, a ti se ne osvrći na nih, ništa ti ne mogu nauditi. Prepusti svoj slučaj Allahu i na Njega se osloni, jer je Allah dovoljan zaštitnik na koga se treba osloniti.

Zašto oni ne razmisle o Kur'anu, i zašto ga ne proučavaju kako bi im postalo jasno da u njemu nema oprečnosti i nepravilnosti? Zašto ga ne proučavaju, pa da vide istinitost onoga sa čim si došao? Da je Kur'an od nekog drugog mimo Allaha Uzvišenog, u njemu bi našli mnoge nepravilnosti, u propisima i značenjima.

Kada do ovih licemjera dođe neka vijest koja se tiče bezbjednosti i sreće muslimana, ili njihovog straha i tuge, oni to rašire među ljudima, a da su bili oprezni i te stvari prepustili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i učenima, učeni bi znali šta treba da se objavi, a šta da se sakrije. O vjernici, da nije Allahove dobrote i milosti prema vama zbog koje vas je sačuvao onoga čime je iskušao ove munafike, slijedili biste šejtanova došaptavanja, osim mali broj vas.

O Poslaniče, bori se na Allahovom putu radi uzdizanja Njegove riječi, jer ćeš biti pitan jedino za sebe, odgovarat ćeš samo za sebe! Ti si dužan da lično izađeš u borbu i da podstakneš vjernike, a možda Allah vašom borbom odbije nevjerničku silu. Allah posjeduje veću snagu i silu, i žešće kažnjava.

Ko teži da drugom pribavi dobro, imat će udjela u nagradi, a ko teži da drugom pribavi zlo, imat će udjela u grijehu. Allah je svjedok svega što ljudi rade i dat će im ono što su zaslužili. Ko bude uzrokom dobra, imat će udjela u tome, a ko bude uzrokom zla, također će imati udjela u tome.

Kada vas neko poselami, vi mu uzvratite još ljepše, ili slično njegovom selamu. Uzvraćanje ljepšim je bolje, a Allah čuva sve što radite i svako će biti tretiran u skladu s onim što je lično uradio.

Samo Allah zaslužuje da bude obožavan! On će sve vas okupiti na Sudnjem danu, u koji nema sumnje, kako bi svakom dao naknadu za ono što je radio, a Njegov govor je najistinitiji govor.

O vjernici, zašto ste se podijelili u dvije skupine u vezi munafika? Jedna skupina je za borbu protiv njih zbog njihovog kufra, a druga skupina je da se ostave na miru zbog njihovog imana. Ne trebate se dijeliti oko njih, Allah ih je vratio u nevjerstvo i zabludu zbog njihovih djela. Zar želite uputiti onoga koga Allah nije uputio ka istini? A koga Allah u zabludu odvede, toga nećeš moći na Pravi put izvesti.

Munafici priželjkuju da i vi budete nevjernici u ono što vam je objavljeno kao što su i oni nevjernici, pa da budete isti kao oni u nevjerstvu. Nemojte ih uzimati za zaštitnike, zbog njihovog neprijateljstva, sve dok ne učine hidžru na Allahovom putu iz mjesta nevjerstva u mjesto islama, što će biti dokaz njihovog imana. Ako se okrenu i ustraju na svom neprijateljstvu, ubijajte ih gdje god ih nađete, i nemojte od njih uzimati ni zaštitnike ni pomagače...

...osim onih koji odu do naroda (plemena) sa kojim imate ugovor o primirju, ili dođu vama sa tjeskobom u prsima ne želeći da se bore protiv vas ni protiv svog naroda. Da Allah hoće mogao je dati da oni ovladaju vama te bi se borili protiv vas, pa prihvatite to što vas je Allah sačuvao i nemojte ih zarobljavati ni ubijati. Ako vas oni ostave na miru i ne bore se protiv vas, nego vam ponude mir – Allah vam nije dozvolio da ih ubijate niti zarobljavate.

O vjernici, naći ćete drugu skupinu munafika koji ispoljavaju iman kako bi bili sigurni za svoje živote, a kada se vrate svojim, nevjerničkim plemenima, ispoljavaju nevjerstvo, da bi bili sigurni od njih. Kad god budu pozvani da učine nevjerstvo u Allaha ili da Mu druga pripišu, oni u to duboko upadnu. Ako ovi munafici pokrenu borbu protiv vas, umjesto da vam dođu želeći mir i da zadrže svoje ruke od vas, onda ih zarobljavajte i ubijajte gdje god ih nađete. Za zarobljavanje i ubijanje takvih ljudi dali smo vam jasan dokaz. To je tako, jer oni krše ugovore kuju spletke.

Ne smije se desiti da vjernik ubije vjernika, osim ako se to desi nenamjerno. Ukoliko se desi da vjernik ubije vjernika nenamjerno, mora osloboditi roba vjernika kao iskup za svoje djelo, a rođaci ubice koji su njegovi nasljednici trebaju platiti krvarinu nasljedncima ubijenog, osim da oni odustanu od tražnja krvarine. Ukoliko ubijeni pripada narodu (plemenu) sa kojim ste u ratu, a vjernik je, onda ubica mora osloboditi roba vjernika, ali ne mora dati krvarinu. Ako je ubijeni nevjernik, ali je iz naroda (plemena) sa kojim imate ugovor, poput ugovora o zaštiti sljedbenika Knjige, rođaci ubice koji ga nasljeđuju trebaju dati krvarinu nasljednicima ubijenog, a ubica treba osloboditi roba vjernika. Ako ubica nema roba kojeg bi oslobodio ili nema novca da plati oslobađanje roba, treba postiti dva mjeseca uzastopno, bez pauze, da bi mu Allah oprostio to što je uradio. Allah zna šta Njegovi robovi rade i smjeraju, i mudar je propisivanju zakona i uređivanju stvorenja.

A onome koji bespravno i namjerno ubije vjernika, kazna je vječni boravak u džehennemu, ukoliko takav postupak dozvoli ili se pak ne pokaje. Takvome pripada i Allahova srdžba i udaljavanje od Njegove milosti. Njemu je Allah pripremio veliku patnju, zbog velikog grijeha kojeg je počinio.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, kada odete da se borite na Allahovom putu, dobro provjerite ko su oni protiv kojih se borite, i nemojte onome ko vam ispolji nešto što ukazuje da je musliman reći: "Nisi vjernik, ti to ispoljavaš plašeći se za svoj život i imetak", pa da ga ubijete, želeći time prolazne dunjalučke ukrase, poput ratnog plijena. Kod Allaha su mnoga dobra, koja su bolja i veličanstvenija od toga. Takvi ste i vi bili ranije, poput ovog koji krije svoje vjerovanje od svog plemena, pa vam je Allah dao blagodat kroz islam i zaštitio je vaše živote. Zato dobro provjerite šta radite, a Allahu ništa od vaših djela nije skriveno makar bilo i neznatno, i obračunat će vas za to.

Nisu isti vjernici koji izostaju iz borbe na Allahovom putu, mimo onih koji imaju opravdan razlog, poput bolesnih i slijepih, i oni koji se bore na Allahovom putu ulažući imetke i živote svoje. Allah je uzdigao stepen boraca na Njegovom putu iznad onih koji su izostali, a zasluženu nagradu dobit će i borci i oni koji su izostali s opravdanim razlogom. Allah je, uistinu, odlikovao borce na Njegovom putu u odnosu na one koji se ne bore tako što im je dao veličanstvenu nagradu za to.

Ova nagrada predstavlja stepene kod Allaha, sve jedni iznad drugih, uz oprost njihovih grijeha i milost, a Allah puno prašta Svojim robovima i milostiv je prema njima.

Uistinu, onima koji sami sebu nepravdu učiniše ne želivši da se isele iz mjesta nevjerstva u mjesto islama, kada meleki budu vadili duše, reći će im, koreći ih: "Kakvo vam je bilo stanje u životu? Po čemu ste se razlikovali od mušrika?" A oni će se pravdati: "Bili smo potlačeni, nemoćni da se branimo", a meleki će ih ukoriti: "Zar Allahova Zemlja nije bila prostrana, pa da se iselite kako biste bili sigurni za svoju vjeru i sigurni za svoje živote od tlačenja i ponižavanja?" Ti koji nisu učinili hidžru skončat će u džehennemu, a grozno je on mjesto povratka.

Iz ove prijetnje izuzimaju se oni koji su stvarno bili slabi i imali opravdan razlog da ne učine hidžru, bilo da se radi o muškarcima, ženama ili djeci. Takvi nisu mogli od sebe odagnati nepravdu i potlačenost, niti su mogli naći put kojim bi se izbavili iz te potlačenosti. Takvima će Allah oprostiti, iz Svoje milosti i blagosti, a Allah puno prašta Svojim robovima koji se kaju.

Iz ove prijetnje izuzimaju se oni koji su stvarno bili slabi i imali opravdan razlog da ne učine hidžru, bilo da se radi o muškarcima, ženama ili djeci. Takvi nisu mogli od sebe odagnati nepravdu i potlačenost, niti su mogli naći put kojim bi se izbavili iz te potlačenosti. Takvima će Allah oprostiti, iz Svoje milosti i blagosti, a Allah puno prašta Svojim robovima koji se kaju.

Ko učini hidžru iz mjesta nevjerstva u mjesto islama želeći steći Allahovo zadovoljstvo, naći će u mjestu u koje se iselio ponos i veliku opskrbu. A ko napusti svoj dom želeći učiniti hidžru Allahu i Poslaniku, a zatim umre prije nego što stigne na odredište, njegova nagrada je osigurana u Allaha, i ništa mu se neće umanjiti zbog toga što nije stigao na odredište. Allah puno prašta Svojim robovima koji se kaju i milostiv je prema njima.

A kada budete putovali po Zemlji i bojite se da vas nevjernici napadnu, nemate grijeha u tome da skratite namaz sa četiri na dva rek'ata. Doista je neprijateljstvo nevjernika prema vama očito i jasno. U ispravnim hadisima navodi se dozvola kraćenja namaza kada smo na putovanju, pa makar bili i sigurni.

O Poslaniče, ako si sa vojnicima tokom bitke i želiš obaviti namaz, podijeli vojsku na dva dijela: dio koji će klanjati sa tobom, uzevši svoje oružje sa sobom dok su u namazu, a drugi dio koji će čuvati stražu. Kada prvi dio vojske završi jedan rekat sa tobom, neka dovrši drugi rekat za sebe, a kada završe namaz, neka odu da vam čuvaju stražu iza leđa, ondje gdje je neprijatelj, a onaj drugi dio vojske, koji nije klanjao, neka dođe da klanja jedan rekat za tobom. Kada ti predaš selam, nakon tog rekata (koji je za tebe drugi, a za njih prvi), oni neka ustanu i dovrše namaz za sebe. I neka budu oprezni spram neprijatelja, i neka sa sobom nose svoje oružje, jer nevjernici priželjkuju da vi zaboravite na svoje oružje i stvari dok klanjate pa da vas odjedanput napadnu dok ste nemarni. Ukoliko imate poteškoću zbog kiše, bolesti i tome slično, nije vam grijeh da ne nosite oružje u namazu, ali se čuvajte neprijatelja koliko god možete. Allah je nevjernicima pripremio ponižavajuću kaznu.

O vjernici, kada završite namaz, spominjite Allaha kroz tesbih (subhanallah), tahmid (elhamdulillah) i tehlil (la ilahe illallah) u svakoj situaciji: stojeći, sjedeći i ležeći, a kada prođe opasnost od neprijatelja, onda klanjajte namaz potpuno, sa svim njegovim vadžibima i sunnetima, onako kako vam je naređeno. Namaz je za vjernike obaveza u tačno određenom vremenu, i nije ga dozvoljeno odložiti osim u opravdanoj situaciji. Tako postupite ako niste putnici, a ako ste putnici, dozvoljeno vam je da kratite i spajate namaze.

O vjernici, nemojte biti lijeni u gonjenju neprijatelja među nevjernicima! Ako vi patite od rana i pogibije, i oni isto tako pate od rana i pogibije, pa neka njihovo strpljenje ne bude veće od vašeg strpljenja! Vi se od Allaha nadate nagradi, pomoći i pobjedi, čemu se oni ne nadaju. A Allah zna stanja Svojih robova i mudar je u uređivanju i propisivanju.

O Poslaniče, Mi smo objavili Kur'an koji sadrži istinu, kako bi ti među ljudima sudio u njihovim poslovima, i to onako kako te je Allah naučio, a ne prema svom mišljenju ili prema svojim prohtjevima! I nemoj biti branilac onih koji su pronevjerili sebe i svoje emanete, pa da ih braniš od onog ko od njih potražuje svoje pravo.

I traži oprost od Allaha, jer Allah puno prašta onome ko se kaje i milostiv je prema njemu.

Nemojte se raspravljati o izdajnicima, koji daju sve od sebe da sakriju svoju izdaju, jer Allah ne voli pregonjenje u grijehu i izdaji.

Kriju se od ljudi kada urade kakav grijeh, iz straha i stida od ljudi, a ne kriju se od Allaha premda je On sa njima, zna sve ono što krijući dogovaraju, a čime On nije zadovoljan, poput stajanja na stranu grešnika i optuživanje nedužnog za taj grijeh. Allah zna ono što rade tajno i javno, i obračunat će ih za njihova djela.

Eto, vi koje zanimaju ovi počinioci zločina, raspravljate braneći ih na dunjaluku, kako biste dokazali njihovu nevinost i sačuvali ih od kazne, ali ko će sa Allahom raspravljati na Sudnjem danu braneći ih, kad Allah zna njihovo stvarno stanje? Ko će biti njihov advokat u tom Danu? Bez sumnje, niko.

Ko bude uradio grijeh, čineći tako nepravdu samom sebi, a zatim zatraži oprost od Allaha, priznajući svoj grijeh i napuštajući ga, vidjet će da će mu Allah oprostiti i milostiv prema njemu biti.

Ko učini grijeh, veliki ili mali, bit će kažnjen samo on, a Allah zna ono što Njegovi robovi rade i mudar je u uređivanju i propisivanju.

Ko nenamjerno pogriješi ili namjerno zgriješi, a zatim za to optuži onog ko je čist od toga, upao je u tešku laž i jasni grijeh.

O Poslaniče, da nije Allahove blagodati prema tebi, pa te je sačuvao, skupina ovih izdajnika bila bi čvrsta u odluci da te navede da presudiš nepravedno! Oni, u stvarnosti, zavode sami sebe, jer njihov pokušaj odvođenja drugih u zabludu donijet će negativne posljedice po njih same jer neće moći tebi naštetiti zbog toga što te Uzvišeni čuva. Allah ti je objavio Kur'an i sunnet, poučio te onome što nisi znao, prije toga, od upute i svjetlosti. Allahova blagodat prema tebi je velika jer ti je dao vjerovjesništvo i zaštitio te od greške u dostavljanju Objave.

U mnogim skrivenim razgovorima nema koristi, osim ukoliko se u njima podstiče na sadaku ili bilo koje dobro koje je propisano šerijatom i na koje je ukazao razum, ili na popravljanje odnosa između onih koji se spore. Onom ko tako postupi zarad Allahovog zadovoljstva dat ćemo veliku nagradu.

Ko prkosi Poslaniku i suprotstavlja mu se, nakon što mu je istina postala jasna, i ide putem koji nije put vjernika, ostavit ćemo ga na onome što je za sebe izabrao, i nećemo ga uputiti ka istini, jer se namjerno okreće od istine, i uvest ćemo ga u džehennem, u kojem će se pržiti, a grozno li je to mjesto povratka.

Doista Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, već će mušrika u Vatru baciti, u kojoj će vječno ostati, dok će manje grijehe od toga oprostiti onome kome On hoće, iz Svoje milosti i dobrote. Ko Allahu širk učini, takav je zalutao daleko od istine, jer je izjednačio Stvoritelja i stvorenje.

Ovi mnogobošci samo obožavaju kipove kojima su oni dali ženska imena, kao npr. Lat i Uzza, koji ne mogu ni štetiti niti koristiti. Oni, u stvarnosti, samo šejtana obožavaju, jer on im je to naredio, a on je napustio pokornost Allahu, u čemu nema nikakvog dobra.

Zato ga je Allah otjerao od Svoje milosti. Šejtan se zakleo svom Gospodaru: "Sigurno ću poznat dio Tvojih robova zavesti sa puta istine."

"I odvraćat ću ih s Tvog puta, davat ću im lažna obećanja kojima ću im uljepšati njihovu zabludu, i naređivat ću im da sijeku uši svoje stoke kako bi zabranili ono što im je Allah dozvolio, i naređivat ću im da mijenjaju Allahova stvorenja i njihovu neiskvarenu prirodu." A ko šejtana za zaštitnika uzme i pokori mu se, takav je pravi gubitnik.

Šejtan im daje lažna obećanja i lažne nade, a sve što im šejtan obećava je, u stvarnosti, samo laž.

Ti sljedbenici šejtanovih stopa i onoga što im on došaptava će skončati u vatri džehennemskoj, iz koje neće moći pobjeći niti će utočište naći.

A one koji vjeruju u Allaha i rade dobra djela koja ih približavaju Njemu uvest ćemo u džennetske perivoje ispod čijih zamaka rijeke teku, u kojima će vječno boraviti. To je Allahovo obećanje, a Njegovo obećanje je istina. On ne krši ono što obeća, i niko ne govori istinitije od Njega.

O muslimani, spas i pobjeda ne dolaze na osnovu pustih želja, niti onako kako priželjkuju oni kojima je data Knjiga, već na osnovu djela. Onaj ko bude radio loša djela bit će kažnjen za njih na Sudnjem danu, i niko mu, mimo Allaha, neće moći pomoći niti ga spasiti.

A onaj ko bude radio dobra djela, bio muško ili žensko, a vjeruje u Allaha istinskim vjerovanjem, takav je spojio između vjerovanja i djelovanja, i takvi ulaze u džennet. Nimalo im zaslužena nagrada neće biti umanjena, ni koliko tačka na košpici hurme.

Niko nije ljepše vjere od onog ko se iskreno Allahu predao i vanjštinom i nutrinom, čineći dobra djela i slijedeći ono što je Allah propisao, slijedeći vjeru Ibrahimovu, koja je osnova vjere Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, ostavljajući širk (mnogoboštvo) i kufr (nevjerstvo), i afirmirajući tevhid (monoteizam) i iman (vjerovanje). Allah je odabrao Svog vjerovjesnika Ibrahima, alejhis-selam, za prijatelja, za onog kojeg voli potpunom ljubavlju.

Samo Allahu pripada vlast svega što je na nebesima i Zemlji, a Allah sva stvorenja obuhvata Svojim znanjem, Svojom moći i upravljanjem.

O Poslaniče, pitaju te o obavezama i pravima žena, reci: "Allah će vam odgovoriti na vaše pitanje, i objasnit će vam ajete kur'anske koji vam se kazuju o ženama siroticama koje su pod vašim starateljstvom. Vi im ne dajete ono što vam je Allah učinio obaveznim, poput mehra i nasljedstva, i ne želite da se njima oženite, niti im dozvoljavate da se udaju za nekog, iz pohlepe za njihovim imetkom. I Allah će vam objasniti obaveze prema slabašnoj djeci – koliki im dio nasljedstva morate dati, da im nepravedno imetak ne smijete uzimati i da prema siročadima pravedni morate biti, o njima računa voditi čineći ono što je najbolje za njih i na dunjaluku i na ahiretu. Kakvo god dobro uradite prema siročadima i prema bilo kom drugom – Allah to zna i za to će vas nagraditi.

Ako se žena boji da će je muž izbjegavati i udaljiti se od nje, nije im grijeh da se dogovore tako što će se ona odreći nekih svojih obaveznih prava, poput izdržavanja i spavanja kod nje. Bolje im je da se dogovore nego da se razvedu. Međutim, ljudske su duše sklone pohlepi i škrtosti, ne žele da odstupe od svojih prava, te supružnici trebaju liječiti bolesti duše kroz prakticiranje tolerancije i dobročinstva. Ako budete dobro činili u svakom aspektu života i budete se Allaha bojali čineći naređeno i kloneći se zabranjenog, Allah to savršeno zna i za to će vas sigurno nagraditi.

O muževi, ne možete biti potpuno srcem pravedni prema svojim ženama, makar to i htjeli, zbog određenih pojava koje su izvan vaše kontrole i volje. Ali se čuvajte potpune udaljenosti od one koju ne volite, pa da je ostavite kao da visi, niti ima muža koji joj daje njena prava, niti je slobodna da se uda. Ukoliko popravite vaš odnos, dajući sve od sebe da ispunite prava svojih žena i da se bojite Allaha glede njih, Allah će vam oprostiti i bit će milostiv prema vama.

Ako se supružnici razdvoje razvodom koji muž da ili dogovorom o razvrgnuću (hul') braka, Allah će svakom od supružnika dati opskrbu, iz Svog obilja. Allahove blagodati su velike i Njegova milost je veličanstvena, i On mudro uređuje ono što je stvorio.

Samo Allahu pripada vlast nad svim što je na nebesima i na Zemlji i između njih. Mi smo uzeli zavjet od jevreja i kršćana, kao i od vas, da ćete činiti ono što vam naređujemo i kloniti se onoga što vam zabranjujemo. Ako poreknete ovaj zavjet – pa, to je na vašu štetu, a Allah je neovisan o vašim dobrim djelima i vašoj pokornosti. Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, On je neovisan o svim Svojim stvorenjima i hvale je dostojan zbog Svojih savršenih svojstava i djela.

Samo Allahu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, i samo On zaslužuje da Mu se pokorava. Dovoljno je to što Allah upravlja poslovima Svojih stvorenja.

O ljudi, ako Allah hoće On će vas uništiti i dovesti druge ljude koji će Mu biti pokorni, koji Mu neće griješiti, a Allah sve može.

O ljudi, ko od vas čini dobra djela samo radi dunjalučke nagrade neka zna da je kod Allaha i dunjalučka i ahiretska nagrada, i neka oboje traži samo od Njega. Allah čuje ono što govorite i vidi ono što radite, On će vas za sve to obračunati.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Allahovog Poslanika, budite pravedni u svim situacijama i istinito svjedočanstvo izrecite o kome god da se radi, makar to iziskivalo da svjedočite protiv sebe jer istina to iziskuje, ili protiv svojih roditelja i bližnjih! Neka nečije bogatstvo ili siromaštvo ne budu povod vašeg svjedočenja, Allah je preči i siromašnom i bogatom nego vi, i On bolje zna ono što je dobro za njih, pa nemojte slijediti svoje prohtjeve u svjedočenju, e da ne biste skrenuli sa puta istine. Ako promijenite iskaz ili odbijete da svjedočite, znajte da Allah savršeno zna ono što radite.

O vi koji vjerujete u Allaha, budite postojani u vjerovanju u Njega i Njegovog Poslanika, i u Kur'an, koji je objavio Svom Poslaniku, i u Knjige koje su objavljene prije njega. Ko uznevjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige i Sudnji dan, takav se puno udaljio od Pravog puta.

Onima koji su se više puta iz vjerovanja vraćali u nevjerstvo a zatim su ustrajali na nevjerstvu do smrti – Allah neće oprostiti, niti ih je htio uputiti na Pravi put dok su bili živi.

O Poslaniče, kaži munaficima, koji se pokazuju kao vjernici, a kriju da su nevjernici, da ih kod Allaha, na Sudnjem danu, čeka bolna kazna.

Tu su kaznu zaslužili jer su nevjernike, a ne vjernike, uzeli za pomagače i zaštitnike. Čudan je njihov razlog za takav čin! Zar traže snagu i moć od njih kako bi se uzdigli?! Sva snaga i moć pripadaju Allahu!

O vjernici, Allah vam je u Kur'anu objavio da kada sjedite na nekom sijelu u kojem se prisutni ismijavaju Allahovim ajetima i ispoljavaju nevjerstvo u njih – obaveza vam je da napustite to sijelo, sve dok ne počnu pričati o nečemu drugom. Ukoliko budete sa njima sjedili dok to rade nakon što ste to čuli, isti ste kao oni u kršenju Allahove naredbe, jer ste zgriješili prema Allahu sjedeći tamo gdje sjede oni koji griješe ispoljavajući nevjerstvo. Allah će sakupiti munafike u džehennemsku vatru na Sudnjem danu zajedno sa nevjernicima, jer oni skrivaju nevjerstvo, a pokazuju se kao vjernici.

Oni koji vrebaju šta će vam se desiti, dobro ili zlo, pa ako vas Allah pomogne i zaplijenite ratni plijen, oni kažu: "Zar i mi nismo sa vama, svjedočili smo isto što i vi?", kako bi imali udio u plijenu, a ako nevjernici pobijede, munafici im kažu: "Zar se nismo o vama brinuli i pažnju i pomoć vam pružili, i od vjernika vas zaštitili i protiv njih vas pomogli, dok smo njih odvraćali od borbe?" Allah će među vama presuditi na Sudnjem danu, pa će vjernike nagraditi ulaskom u džennet, a munafike će kazniti bacanjem u najniži kat džehennema. Allah, zbog Svoje milosti, neće dati da nevjernici imaju bilo kakav dokaz protiv vjernika na Sudnjem danu, već će konačna pobjeda pripasti vjernicima, sve dok budu praktikovali šerijat i iskreno vjerovali.

Licemjeri pokušavaju prevariti Allaha ispoljavajući islam, a krijući svoje nevjerstvo, ali Allah je za njih varku pripremio, jer je njihove živote učinio zaštićenim i pored njihovog nevjerstva, dok im je priredio najtežu kaznu na ahiretu. Kada licemjeri hoće obaviti namaz, oni to lijeno i mrzovoljno čine, žele samo da ih ljudi vide. Oni to ne čine iskreno radi Allaha, a samo Ga malo spominju, i to onda kada ih vjernici gledaju.

Ovi munafici su stalno zbunjeni, nisi su sa vjernicima u potpunosti niti su sa nevjernicima u potpunosti, već se pokazuju da su sa vjernicima, dok su u suštini sa nevjernicima. A koga Allah odvede u zabludu, toga nećeš moći na Pravi put izvesti.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, ne uzimajte one koji u Allaha ne vjeruju za prisne prijatelje mimo vjernika! Zar želite da time pružite Allahu očigledan dokaz da zaslužujete kaznu?

Doista će Allah munafike baciti u najniži kat džehennema na Sudnjem danu, i nećeš im moći naći pomagača niti zaštitnika.

Osim onih koji se Allahu pokaju od svog licemjerstva i poprave svoju nutrinu, i pridržavaju se zavjeta datog Allahu, čineći dobra djela iskreno radi Allaha – takvi će biti sa vjernicima i na dunjaluku i na ahiretu, a Allah će vjernicima dati obilnu nagradu.

Allahu vas neće kazniti ako budete vjernici, Njemu zahvalni, jer On je milostivi dobročinitelj, već će vas kazniti zbog grijeha vaših. Ako popravite svoja djela i budete Allahu zahvalni na Njegovim blagodatima, obilnu će vam nagradu dati. Allah zna ko vjeruje i svakog će za njegova djela obračunati.

Allah ne voli da se glasno ružno govori, već to prezire i za to prijeti kaznom, osim onome kome je nepravda učinjena; njemu je dozvoljeno da kaže ono što je (u osnovi) ružan govor o onom ko mu je nepravdu učinio, poput žaljenja na njega, upućivanja dove protiv njega, poput verbalnog uzvraćanja istom mjerom, ali je bolje da se strpi nego da o zlu javno glasno govori. Allah čuje sve što govorite i zna vaše namjere, pa se čuvajte da ne izgovarate i da ne namjeravate zlo.

Bilo da javno učinite ili kažete dobro, ili to sakrijete, ili oprostite zlo koje vam neko učini – pa Allah je Onaj Koji prašta i Koji sve može; učinite opraštanje svojom vrlinom kako bi i vama Allah oprostio.

Oni koji ne vjeruju u Allaha i Njegove poslanike, i koji žele razdvojiti između Allaha i Njegovih poslanika tako što u Njega vjeruju, a u njih ne vjeruju, i govore: "U neke vjerujemo a u druge ne vjerujemo", i žele da idu putem između nevjerstva i vjerovanja misleći da će ih to spasiti...

Takvi, koji tim putem idu, jesu istinski nevjernici, jer ko učini nevjerstvo u sve ili neke poslanike nevjernik je u Allaha i Njegove poslanike, a Allah je nevjernicima priredio ponižavajuću kaznu na Sudnjem danu, zbog njihovog oholog odbijanja da vjeruju u Allaha i Njegove poslanike.

A onima koji vjeruju u Allaha Jedinog ne pridružujući Mu nikog kao saučesnika, i vjeruju u sve Njegove poslanike, te ne prave razliku između njih preferirajući jedne nad drugima, nego vjeruju u poslanike sve skupa – Allah će dati veliku nagradu za njihovo vjerovanje i njihova dobra djela koja su rezultat tog vjerovanja. Allah puno prašta onome ko se kaje i milostiv je prema njemu.

O Poslaniče, jevreji traže od tebe da im spustiš cijelu knjigu sa neba, kao što je Musau objavljen Tevrat, da bi to bio znak istinitosti tvog poslanstva. Ne smatraj to što traže nečim velikim: njihovi su preci od Musaa tražili još veće – da im pokaže Allaha, da Ga vide direktno, pa su pomrli, što bijaše kazna za to što su tražili. Nakon toga ih je Allah oživio, pa su obožavali tele mimo Allaha, i to nakon što su im jasni dokazi došli, dokazi Allahove jednoće, dokazi da samo Allah sve stvara, sve posjeduje i svime upravlja, dokazi da samo Allah zaslužuje da bude obožavan. Zatim smo prešli preko toga što su uradili. Musau smo dali jasni dokaz protiv njegovog naroda.

Mi smo iznad njih brdo podigli, da bi čvrst zavjet od njih uzeli, plašeći ih, kako bi po njemu radili. Rekli smo im tada: "Uđite u Bejtul-makdis pognutih glava"; ali su ušli idući unazad (ismijavajući se). I rekli smo im: "Nemojte činiti prijestup loveći subotom", ali su oni učinili taj prijestup. Uzeli smo od njih čvrst zavjet, ali su ga oni prekršili.

Zatim smo ih udaljili od Naše milosti, zbog kršenja čvrstog zavjeta kojeg su dali, i zbog nevjerstva u Allahove ajete, i zbog smjelosti da ubijaju vjerovjesnike, i zbog toga što govore Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: "Naša su srca prekrivena, pa ne shvataju ono što govoriš." Nije tako, već im je Allah zapečatio srca, te do njih ne dopire dobro, i oni ne vjeruju, osim neznatnim vjerovanjem od kojeg koristi nemaju.

I od milosti smo ih udaljili zbog nevjerstva, i zbog njihovog lažnog optuživanja Merjeme, alejhas-selam, da je blud počinila.

I prokleli smo ih zbog njihovih laži: "Mi smo ubili Isaa, sina Merjeminog, Allahovog poslanika." A nisu ga ubili, kako to tvrde, niti su ga raspeli, već su ubili drugog čovjeka kojeg je Allah učinio sličnim Isau, i razapeli njega, pa su mislili da su ubili Isaa, alejhis-selam. Oni jevreji koji tvrde da su ubili Isaa, i oni sljedbenici Isaovi koji su ga izdali i predali tim jevrejima, zbunjeni kad je o njemu, Isau, riječ; o njemu nemaju znanja, već slijede nagađanja i pretpostavke. Ta mišljenja ne mogu zamijeniti istinu, i oni sigurno nisu ubili, ni razapeli Isaa.

Već ga je Allah spasio od njihove spletke i uzdigao ga, tjelom i dušom, Sebi. Allah je silan u Svojoj vlasti, niko Ga neće nadvladati, i mudar je u određivanju sudbine i propisivanju zakona.

Svaki će sljedbenik Knjige povjerovati u Isaa, alejhis-selam, nakon što se on, Isa, spusti neposredno pred Sudnji dan, a prije nego što umre. Na Sudnjem danu će Isa, alejhis-selam, biti svjedok protiv njihovih djela, i ukazat će na ono što je u skladu s Allahovim zakonom i na ono što nije.

Zbog zuluma koji jevreji čine zabranili smo im mnoga lijepa jela koja su im bila dozvoljena, i zbog njihovog bježanja od Pravog puta, te odvraćanja drugih od slijeđenja tog puta, u toj mjeri da im je to postala stalna osobina. Zabranili smo im sve životinje koje imaju kopita ili pandže, a kad je riječ o govedima i bravima, zabranili smo njihov loj, osim onog s leđa.

I zbog poslovanja uz kamatu, nakon što im je Allah to zabranio, i zbog bespravnog uzimanja tuđeg imetka, a nevjernicima smo priredili bolnu patnju.

Ali onim jevrejima koji su postojani u znanju i koji vjeruju u Kur'an, koji ti je Allah objavio, o Poslaniče, i koji vjeruju u knjige, kao npr. Tevrati i Indžil, koje su objavljene poslanicima prije tebe, i koji klanjaju namaz i daju zekat, i koji vjeruju u Allaha, Koji jedini zaslužuje da bude obožavan, i vjeruju u Sudnji dan – Allah će dati veliku nagradu.

O Poslaniče, tebi smo spustili Objavu, kao i vjerovjesnicima prije tebe! Ti nisi prvi poslanik! Objavili smo Nuhu i vjerovjesnicima nakon njega: Ibrahimu, njegovim sinovima Ismailu i Ishaku, zatim Ishakovom sinu Jakubu, njegovim potomcima koji su bili u dvanaest Israilskih plemena, poteklih od dvanaest Jakubovih sinova. Objavljivali smo i Isau, Ejjubu, Junusu, Harunu, Sulejmanu, a Davudu smo Zebur dali.

I poslali smo poslanike o kojima smo ti govorili u Kur'anu, ali i poslanike o kojima ti nismo govorili, i to iz određene mudrosti. I Allah je stvarno i neposredno razgovarao s Musaom, onako kako to Allahu dolikuje, time mu je počast ukazao i učinio ga vjerovjesnikom (i poslanikom).

Mi smo ih poslali da radosne vijesti o Allahovoj plemenitoj nagradi donose onome ko u Njega vjeruje, a da one koji ne vjeruju upozore na bolnu kaznu. Poslali smo ih da se ljudi ne bi mogli ispričavati kod Allaha kako im nisu poslati poslanici (i kako nisu znali istinu), a Allah je Silni u Svojoj vlasti, i Mudri je u Svom određivanju, propisivanju i presuđivanju.

Ako jevreji ne vjeruju u Tebe – pa, Allah svjedoči istinitost Kur'ana, koji ti objavljuje, Poslaniče. On je u Kur'anu objavio dio Svog znanja s kojim je želio upoznati Svoje robove, a koje ukazuje na ono što On voli i što mrzi i prezire. Uz to i meleki svjedoče istinitost Objave sa kojom si došao, a Allah je dovoljan svjedok, nakon Njegovog svjedočenja nema potrebe za drugim svjedočenjem.

Oni koji ne vjeruju u tvoje vjerovjesništvo, i ljude odvraćaju od islama, veoma su daleko od istine.

Onima koji ne vjeruju u Allaha i Njegove poslanike i koji čine nepravdu prema sebi ustrajavajući u nevjerstvu, Uzvišeni Allah neće oprostiti, niti će ih na Pravi put, koji bi ih sačuvao Njegove kazne, uputiti.

Naprotiv, uputit će ih u džehennem, u kojem će vječno boraviti, a to je Allahu lahko, jer Allah sve može učiniti.

O ljudi, došao vam je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sa uputom i istinitom vjerom od Uzvišenog Allaha, pa vjerujte u to – bolje vam je i na dunjaluku i na ahiretu. Ako ne budete vjerovali u Allaha, znajte da je Allah neovisan o vama i ne može Mu nimalo naštetiti vaše nevjerstvo. Njemu pripada vlast nad svime što je na nebesima i na Zemlji i između njih, i On zna ko zaslužuje uputu, pa mu olakša koračanje Pravim putem, odnosno zna ko ne zaslužuje uputu, te ga učini slijepim spram nje. On je mudar u onome što kaže i uradi, i u onome što propiše i odredi.

O Poslaniče, reci kršćanima, kojima je dat Indžil: "Nemojte prelaziti granicu koju je postavila vaša vjera, nemojte o Isau govoriti neistinu! On je Allahov poslanik kojeg je Allah poslao sa istinom. Stvorio ga je riječju Svojom koju je poslao preko Džibrila, alejhis-selam, Merjemi, a koja glasi: 'Budi!', nakon čega Isa bī. To je duša koju je Allah poslao da je Džibril udahne u njega, po Allahovoj naredbi, pa vjerujte u Allaha i sve Njegove poslanike i ne pravite među njima razliku. I nemojte govoriti: 'Tri su Boga.' Prestanite sa tim lažnim tvrdnjama, bolje vam je i na dunjaluku i na ahiretu. Samo je Allah bog, uzvišen iznad toga da ima sudruga ili dijete. On je apsolutno neovisan, Njemu pripada vlast nebesa i Zemlje i svega što je na njima. I nebesima i Zemlji dovoljno je to što ih On održava i njima upravlja.

Isa sin Merjemin neće se sustezati niti ustručavati da bude Allahov rob, kao što se ne sustežu meleki koje je Allah učinio Njemu bliskim i na visokim stepenima, pa kako da Isaa uzmete za boga?! I kako da višebošci uzmu meleke za bogove?! Ko se (iz oholosti) susteže da Allaha obožava – pa, Allah će sve okupiti na Sudnjem danu i svakom će dati ono što je zaslužio.

Onima koji su vjerovali u Allaha i Njegove poslanike, i koji su činili dobra djela iskreno, u ime Allaha, i u skladu sa Njegovim zakonom, On će dati zasluženu nagradu, bez umanjivanja, pa štaviše, uvećat će je, iz Svoje milosti i dobrote. A one koji su se sustezali da Ga obožavaju i da Mu se pokoravaju, jer su oholi bili, On će kazniti bolnom kaznom, i niko im neće moći pomoći.

O ljudi, od vašeg Gospodara vam je došao jasan dokaz koji sumnje otklanja i nakon kojeg niko nema izgovora! Taj dokaz je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. I objavili smo vam jasnu Svjetlost – Kur'an!

Onima koji vjeruju u Allaha i drže se Kur'ana, koji je On objavio Svom Vjerovjesniku, Allah će se smilovati, u džennet će ih uvesti, nagradu će im uvećati i na više razine uzdići, a prije toga će ih uputiti da idu Pravim putem, koji vodi ka edenskim vrtovima u džennetu.

O Poslaniče, pitaju te o nasljedstvu onog ko nije ostavio roditelja ni potomaka, reci im: "Allah će vam objasniti propis takvih: ako umre čovjek koji nema roditelja ni djeteta, a ima sestru po ocu i majci, ili sestru po ocu a ne i po majci, njoj fiksno pripada pola nasljedstva, a ako ima samo brata po ocu i majci, ili samo po ocu, on nasljeđuje sav imetak, ukoliko nema nikog drugog ko ima svoj fiksni udio. Ukoliko pored brata ima i neko sa fiksnim udjelom, brat će naslijediti ono što ostane nakon tog fiksnog dijela. Ako ima dvije ili više sestara (po ocu i majci, ili samo po ocu), pripada im dvije trećine od nasljedstva i to će jednako podijeliti, kao fiksni udio, a ako budu braća i sestre zajedno (po ocu i majci ili samo po ocu), onda će imetak podijeliti shodno pravilu: 'Muškom pripada onoliko koliko pripada dvjema ženskima.' Allah vam objašnjava ove i druge propise nasljedstva kako ne biste pogriješili, a Allah sve zna, ništa Mu skriveno nije."

O vi koji vjerujete, ispoštujte sve ugovore između vas i Stvoritelja, i između vas i stvorenja. Allah vam je, iz milosti prema vama, učinio halalom stoku: deve, krave, ovce i koze, osim onoga što će vam biti navedeno kao stalno zabranjeno, i kopnene divljači dok ste u ihramima zarad obavljanja hadža ili umre. Allah dozvoljava i zabranjuje u skladu sa Svojom savršenom mudrošću, i niko na Njega ne može utjecati niti Njegovom propisu prigovoriti.

O vi koji vjerujete, nemojte skrnaviti Allahove svetinje koje vam je naredio da poštujete; nemojte činiti ono što je tokom ihrama zabranjeno, poput oblačenje onoga što je šiveno za oblačenje, niti ono što je u Haremu zabranjeno, poput lova, i nemojte dozvoljavati borbu u svetim mjesecima, a to su: zulkade, zulhidže, muharem i redžep, i nemojte uzurpirati kurbane koji su prinijeti kao poklon siromasima Harema da bi tamo bili zaklani – nemojte ih otimati niti sprečavati da stignu tamo gdje im je mjesto, bilo da su obilježeni ili neobilježeni, i nemojte dozvoljavati krv onih koji dolaze da posjete Allahovu kuću radi Allahovog zadovoljstva i trgovine (ubijajući ih ili napadajući ih). Kada se oslobodite ihrama upotpunjavanjem hadža ili umre i napustite svetu zonu Harema, možete loviti, ako to želite. Neka vas mržnja prema onom ko vas je ranije spriječio da posjetite Sveti Hram ne navede da mu nasilje učinite i budete nepravedni prema njemu. O vjernici, potpomažite se u dobru, u činjenju onoga što vam je naređeno i klonjenju onoga što vam je zabranjeno. Nemojte se potpomagati u grijesima i neprijateljstvu prema stvorenjima, ugrožavajući njihove živote, imetke i čast. I bojte se Allaha pokoravajući Mu se, i udaljavajući se od grijeha, a Allah, uistinu, žestoko kažnjava grešnike, pa se Njegove kazne čuvajte.

Allah vam je zabranio životinje koje su krepale bez šerijatskog klanja, i zabranio vam je pri klanju prolivenu krv, svinjsko meso, ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, strvinu koja je uginula davljenjem, udaranjem, padanjem sa visokog mjesta, udaranjem od druge životinje, lovljenjem od strane zvjeri, poput lava, tigra i vuka, osim onih koje ste stigli zaklati dok su bile žive, i zabranio vam je sve što je zaklano kao žrtva prinesena kipovima. Allah vam je zabranio da tražite ono što vam se ukaže kao otkriće tajne putem gatanja strelicama i kamenjem na kojem piše: "Uradi!" ili: "Nemoj uraditi!" Sve to je zabranjeno i činjenje toga je nepokornost Allahu Uzvišenom. Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ćete ostaviti svoju vjeru, islam, nakon što su vidjeli snagu islama, pa ih se nemojte bojati, već se samo Mene bojte. Danas sam vam vjeru vašu savršenom učinio, a to je islam, i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i vidljivu i nevidljivu, i za vjeru sam vam islam odabrao, mimo kojeg drugu vjeru ne prihvatam. Ko bude gladan toliko da bude primoran jesti strvinu, bez želje da učini grijeh, takvom nema grijeha, a Allah puno prašta i milostiv je.

O Poslaniče, pitaju te tvoji ashabi o tome šta im je Allah dozvolio da jedu, pa im reci: "Allah vam je dozvolio lijepa jela, dozvolio vam je i ono što vam ulove dresirane životinje koje imaju očnjake, poput psa i geparda, i koje imaju kandže, poput sokolova, nakon što ih dresirate ispravno da love, tako da slušaju vaše naredbe i zabrane. Jedite ono što vam takve životinje ulove, makar lovinu i ubile, i spomenite Allahovo ime kada ih pošaljete u lov. Bojte se Allaha čineći naređeno i kloneći se zabranjenog, a Allah brzo svodi račune za ono što radite.

Danas vam je Allah dozvolio lijepa i ukusna jela, i ono što zakolju sljedbenici Knjige, jevreji i kršćani, i njima je dozvolio da jedu ono što vi zakoljete. I dozvolio vam je da se ženite čednim i slobodnim vjernicama, i čednim i slobodnim kršćankama i jevrejkama, kada im date mehr, dok vam je zabranjeno da činite blud, bilo s prostitutkama ili s ljubavnicama. Onom ko ne bude vjerovao u ono što je Allah propisao Svojim robovima bit će poništena dobra djela, utoliko jer nije ispunio uslov prihvatanja djela – vjerovanje. Takav će na Sudnjem danu biti pravi gubitnik jer će ući u džehennemsku vatru, iz nje nikada neće izaći.

O vi koji vjerujete, ako želite obaviti namaz a nemate abdest, onda uzmite abdest pranjem lica, ruku do lakata uz pranje laktova, zatim potrite po glavi i operite noge do članaka uz pranje članaka. Ako ste džunupi, okupajte se. Ako ste bolesni pa se bojite da će se bolest pogoršati ili da će se ozdravljenje odložiti obavljanjem obrednog čišćenja (abdesta ili gusula), ili ste zdravi ali na putu i nemate abdest zbog obavljanja nužde, primjera radi, ili ste džunupi zbog odnosa sa ženama, a ne nađete vodu nakon traženja da biste obavili obrednu čistoću – udarite dlanovima površinu zemlje, i potrite lica i ruke. Allah ne želi da vam Svoje propise učini tjeskobnim obavezujući vas da koristite vodu ako vam to šteti, pa vam je propisao zamjenu za nju u slučaju nemogućnosti korištenja vode zbog bolesti ili zato što je nema. Sve to predstavlja upotpunjavanje Allahove milosti prema vama, kako biste Mu bili zahvalni.

I sjetite se Allahove blagodati prema vama kada vas je uputio u islam, i sjetite se zavjeta koji ste Mu dali kada ste dali prisegu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da ćete mu biti pokorni u lagodnosti i u teškoći, i bojte se Allaha činjenjem naređenog i klonjenjem zabranjenog – Allah savršeno zna ono što vam je u srcima i Njemu ništa skriveno nije.

O vi koji vjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika, poštujte Allahova prava kod vas želeći time Njegovo lice, i pravedno svjedočite! Neka vas nikako mržnja prema nekim ljudima ne navede da nepravedni budite, jer pravda se traži i prema prijatelju i prema neprijatelju. Zato budite pravedni prema svima, ta pravednost je bliža bogobojaznosti, dok je nepravda bliža prkosu Allahu. I bojte se Allaha činjenjem naređenog i klonjenjem zabranjenog, a Allah do u tančine zna ono što radite, i za to će vas obračunati.

Allah, Koji ne krši obećanje, obećao je onima koji vjeruju u Njega i Njegove poslanike, i rade dobra djela, da će im grijehe oprostiti i veliku nagradu dati, a to je ulazak u džennet.

A oni koji ne vjeruju u Allaha i poriču Njegove ajete bit će stanovnici Vatre, u kojoj će vječno boraviti.

O vi koji vjerujete, sjećajte se srcima Allahovih blagodati, kada vas je učinio sigurnim a u srca vaših neprijatelja ubacio strah, i zahvaljujte na tome jezicima. Oni su htjeli da vas pobiju, pa ih je Allah odvratio od vas i sačuvao vas. I bojte se Allaha činjenjem naređenog i klonjenjem zabranjenog, i neka se samo na Allaha oslone vjernici u postizanju dunjalučkih i ahiretskih dobara.

Uzvišeni Allah je od potomaka Israilovih čvrst zavjet uzeo za ono što će uskoro spomenuti, i odredio im dvanaest starješina koji su bili odgovorni za one koji su im povjereni. Gospodar je rekao potomcima Israilovim: "Ja sam uz vas kroz Moju pomoć vama, ako namaz obavljate na najpotpuniji način, i ako zekat dajete, i u sve Moje poslanike vjerujete, i poštujete ih i veličate, i ako u dobrotvorne svrhe imetak udjeljujete. Ako sve to uradite, Ja ću vam grijehe oprostiti, i na Sudnjem danu ću vas u džennetske perivoje, ispod čijih dvoraca rijeke teku, uvesti. A ko uznevjeruje nakon što je dao ovaj čvrsti zavjet, takav je sa Pravog puta svjesno i namjerno skrenuo."

Zbog njihovog kršenja ugovora udaljili smo ih od Naše milosti, i njihova smo srca učinila krutim, tako da do njih nikakvo dobro ne dopire i nikakva im opomena ne koristi. Ono što im je objavljeno iskrivljuju i u izrazu i u značenju, tako da bude u skladu sa njihovim prohtjevima, i ostavili su primjenjivanje dijela onoga čime su opomenuti. O Poslaniče, otkrivat će ti se njihovo kršenje obećanja spram Allaha i Njegovih robova vjernika, osim malog broja njih, koji su ispoštovali dati zavjet. Ti pređi preko postupaka njihovih, jer je to dobročinstvo, a Allah voli dobročinitelje.

Kao što smo od jevreja uzeli čvrst zavjet, uzeli smo i od onih koji za sebe tvrde da su sljedbenici Isaa, alejhis-selam. Oni su ostavili rad po jednom dijelu onoga čime su opomenuti, kao što su to i njihovi prethodnici jevreji učinili, pa smo između njih ubacili neprijateljstvo i žestoku mržnju do Sudnjeg dana. Oni ratuju jedni protiv drugih, i jedni druge proglašavaju nevjernicima. Allah će ih obavijestiti o onome što su radili, i kaznit će ih za to.

O jevreji, kojima je dat Tevrat, i kršćani, kojima je dat Indžil, došao vam je Naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, da vam objasni mnoge stvari koje ste skrivali, a koje su spomenute u knjigama koje su vam objavljene, i da pređe preko nekih stvari koje ste skrivali, a u čijem obznanjivanju nema koristi, osim što bi vas (dodatno) obrukao. Došao vam je Kur'an kao knjiga od Allaha, i on je svjetlost koja osvjetljava put, i jasna Knjiga za sve stvari koje trebaju ljudima na dunjaluku i ahiretu.

Onoga ko čini ono čime je Allah zadovoljan, tj. vjeruje i čini dobra djela, Allah ovom Knjigom upućuje putevima spasa od Njegove kazne, putevima koji vode u džennet. On ljude Kur'anom vadi iz tmina nevjerstva na svjetlo vjerovanja i pokornosti Njemu, i upućuje ih Pravim putem, putem spasa.

Kršćani koji kažu da je Allah ustvari Isa, sin Merjemin, nevjernici su. Reci im, o Poslaniče: "Niko ne može spriječiti Allaha da uništi i Isaa i njegovu majku, i sve stanovnike Zemlje, ako On to želi!" Ako niko ne može da Ga spriječi, to je dokaz da samo On zaslužuje da bude obožavan, i da su svi mimo Njega Njegova stvorenja, i Isa sin Merjemin i svi ostali. Allahova je vlast nad svime što je na nebesima i na Zemlji i između njih, On stvara ono što On hoće, i On je stvorio Isaa, alejhis-selam. Isa je Njegov rob i poslanik, a Allah sve može.

jevreji i kršćani koji tvrde da su oni Allahova djeca i Njegovi miljenici, ti im, o Poslaniče, reci: "Ako je tako, zašto vas kažnjava za grijehe koje činite? Da ste Njegovi miljenici, kao što mislite, ne bi vas kaznio ubijanjem i pretvaranjem u životinje na dunjaluku, niti bi vas kaznio Vatrom na Sudnjem danu, jer On ne kažnjava onoga koga voli. Naprotiv, vi ste ljudi kao i ostali ljudi. Ko čini dobro, On ga nagradi džennetom, a ko čini zlo, On ga kazni Vatrom. Allah oprašta kome On hoće, iz Svoje milosti, a kažnjava onoga koga On hoće, iz Svoje pravednosti. Samo Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i između njih, i Njemu se sve vraća."

O jevreji i kršćani, došao vam je Naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nakon perioda u kojem nije bilo poslanika, i nakon što je potreba za poslanikom postala velika, kako se ne biste opravdavali govoreći: "Nije nam došao poslanik koji nam donosi radosnu vijest o Allahovoj nagradi i koji nas upozorava na Allahovu kaznu." Naprotiv, došao vam je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji vam je donio radovijesti o Božijoj nagradi i upozorenje na Njegovu kaznu, a Allah sve može, u šta spada i slanje poslanika, i to da poslanstvo zapečati Muhammedom.

O Poslaniče, spomeni kada je Musa rekao svom narodu, potomcima Israilovim: "Narode moj, sjetite se Allahove blagodati srcima i zahvaljujte jezicima, kada vam je poslao vjerovjesnike da vas pozivaju na Pravi put, i dao vam kraljeve od vas samih nakon što ste bili porobljeni, i dao vam mnoge blagodati koje u vašem vremenu nikom nije dao!"

Musa reče: "Narode moj, uđite u čistu zemlju (Bejtul-makdis i okolinu) u koju vam je Allah obećao da ćete ući, i da ćete se u njoj boriti protiv nevjernika, i nemojte bježati od njih, pa da nastradate i na dunjaluku i na ahiretu!"

Musaov narod reče: "O Musa, u Svetoj zemlji nalazi se narod koji ima veliku moć, i zato ne možemo ući. Dokle god su oni tamo, nećemo ući, jer mi ne možemo da se borimo protiv njih. Ukoliko izađu, mi ćemo ući."

Dva Musaova sljedbenika koja su se bojala Allaha i kojima je Allah dao blagodat upute, počeše podsticati svoj narod da provedu Musaovu naredbu. Govorili su: "Uđite kod tih silnika kroz kapiju grada, i čim uđete kroz vrata vi ćete pobijediti, Allahovom dozvolom, i pouzdajte se u Allahov zakon povezivanja između pobjede i poduzimanja uzroka –vjerovanja u Allaha i pripremanje materijalnih sredstava. I samo se na Allaha oslonite, ako ste istinski vjernici, jer vjerovanje u Njega iziskuje oslanjanje na Njega, uzvišen neka je."

Musaov narod ustraja na suprotstavljanju svom poslaniku Musau, i rekoše: "Nećemo ući u grad dokle god su silnici u njemu. Idite ti, o Musa, i tvoj Gospodar pa se borite protiv silnika, a mi ćemo ostati ovdje, i nećemo se boriti uz vas."

Musa reče svom Gospodaru: "Gospodaru moj, ja nemam vlasti osim nad sobom i mojim bratom Harunom, pa presudi između mene i mog naroda koji napusti pokornost Tebi i Tvom poslaniku."

Allah reče Svom poslaniku Musau, alejhis-selam: "Allah zabranjuje ulazak u svetu Zemlju Izraelićanima 40 godina. U tom periodu će lutati po pustinji, a ti, o Musa, nemoj tugovati za narodom koji neće da se pokorava Allahu. Ono što ih zadesi od nedaća posljedica je njihovih grijeha."

O Poslaniče, ispričaj ovim zavidnicima zulumćarima između jevreja priču o Ademova dva sina, Kabilu i Habilu, istinito. Svaki od njih prinese kurban kojim je trebalo da se približi Uzvišenom Allahu, pa Allah prihvati Habilov kurban, jer je bio bogobojazan, a ne prihvati Kabilov, jer nije bio bogobojazan. Kabilu se nije svidjelo to što je prihvaćen Habilov kurban, iz zavisti njegove, pa reče: "Ubiću te sigurno, o Habile!", na što Habil odgovori: "Allah prihvata kurban od onoga ko se Njega boji, tj, od onog ko radi ono što mu je Allah naredio, a kloni se onoga što mu je Allah zabranio."

"Ako pružiš svoju ruku da me ubiješ, ja ti neću istim uzvratiti. To nije zbog kukavičluka, već zato što se bojim Allaha, Gospodara svjetova", rekao je Habil.

I reče mu, plašeći ga: "Ja žeim da ti poneseš i moje i svoje grijehe, tvojim nasilnim i nepravednim ubistvom mene, pa da budeš jedan od stanovnika Vatre koji će u nju ući na Sudnjem danu. To je kazna za nasilnike, i ja ne želim da te ubijem pa da zaradim grijeh nasilnika."

Kabilu njegova duša uljepša ubistvo svog brata, pa ga ubi i zbog toga postade od propalih na dunjaluku i na ahiretu.

Allah je poslao vranu da kopa po zemlji ispred Kabila kako bi ukopala mrtvu, i time pokazao Kabilu kako da prekrije tijelo svog brata. Tada Kabil poče žaliti. "Teško meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu, kao ova vrana , da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" Tada je zakopao tijelo, kajući se.

Zbog Kabilovog ubistva svog brata dali smo do znanja Izraelićanima da onaj ko bespravno ubije nekog, ko nije zaslužio odmazdu niti je širio nered po Zemlji kroz nevjerstvo i razbojništvo, kao da je sve ljude poubijao, jer, prema njemu, nema razlike između nevinog i zločinca. Ko se suzdrži od ubijanja onoga koga je Allah zabranio ubiti, jer vjeruje da je to haram, kao da je oživio sve ljude, jer je sve ljude sačuvao svog zla. Naši poslanici su došli Izraelićanima sa jasnim dokazima, ali su oni i pored toga prelazili Allahove granice griješeći prema Njemu i suprotstavljajući se poslanicima koje im je On poslao.

Za one koji ratuju protiv Allaha i Njegovog Poslanika, i koji šire nered po Zemlji ubijajući ljude, otimajući njihov imetak i čineći razbojništvo na putevima, kazna je: 1. da budu ubijeni bez razapinjanja; 2. ili da budu ubijeni uz razapinjanje na drvetu i tome slično; 3. ili da im se odsiječe desna ruka i lijeva noga, a ako ponovo urade isto, da mu se odsiječe lijeva ruka i desna noga; 4. ili da budu prognani iz svog mjesta. To im je kazna na dunjaluku, a na ahiretu ih čeka bolna patnja.

Osim onih koji se pokaju prije nego ih uhvatite, o vladari! Znajte da će im Allah oprostiti nakon pokajanja, i da je milostiv prema njima. U Njegovu milost spada i to što ukida njihovo kažnjavanje (u navedenom slučaju).

O vi koji vjerujete, bojte se Allaha činjenjem onoga što je naredio i klonjenjem onoga što je zabranio, i trudite se da Mu se približite kroz to, i borite se protiv nevjernika želeći Njegovo zadovoljstvo. Ako tako postupite, postići ćete ono što želite i spasit ćete se onoga čega se bojite.

Kada bi oni koji ne vjeruju u Allaha i Njegove poslanike posjedovali sve što postoji na Zemlji, i još toliko, pa to dali da se oslobode Allahove kazne na Sudnjem danu, ne bi od njih bilo prihvaćeno, i oni će biti u bolnoj patnji.

Oni će željeti da izađu iz vatre kada u nju budu ušli, ali kako?! Neće iz nje izaći, i bit će u vječnoj patnji.

O vladari, kradljivcu i kradljivci odsijecite desnu ruku, i to je Allahova kazna za ono što su uradili. Oni su tuđi imetak bespravno uzeli i time će se zaplašiti i oni i drugi mimo njih. Allah je Silni, i niko Ga ne može nadvladati, i Mudri u Svom određivanju i propisivanju zakona.

A ko se Allahu pokaje od krađe i čini dobra djela, Allah će mu oprostiti, iz Svoje milosti. Allah prašta onom ko se pokaje i milostiv je prema njemu. Ali, dunjalučka kazna ne spada sa njega ako se pokaje, ukoliko njegov slučaj dođe do (predstavnika) vlasti.

O Poslaniče, ti znaš da Allah ima vlast na nebesima i na Zemlji, upravlja onako kako On hoće, kažnjava onoga koga On hoće, iz Svoje pravde, a oprašta onome kome On hoće, iz Svoje milosti. Allah je apsolutno moćan.

O Poslaniče, neka te ne rastužuju munafici koji žure da ispolje djela nevjerstva kako bi te isprovocirali, oni se pokazuju kao vjernici, a u sebi kriju nevjerstvo. I neka te ne rastužuju jevreji koji slušaju i prihvataju laži svojih velikana; oni slijepo slijede svoje glavešine koji ti nisu htjeli doći. Oni mijenjaju riječi Tevrata onako kako njima odgovara, i govore svojim sljedbenicima: "Ako Muhammedov sud odgovara onome što vi želite, slijedite ga, a ako ne odgovara, onda se čuvajte njega!" Koga Allah želi odvesti u zabludu, ti ga ne možeš na Pravi put uputiti. Takvim ljudima, kao što su spomenuti munafici i jevreji, Allah nije htio očistiti srce od nevjerstva. Njima na dunjaluku pripada sramota i poniženje, a na ahiretu bolna patnja u Vatri.

Ovi jevreji puno slušaju laži, i puno uzimaju haram-imetak, poput kamate. O Poslaniče, ako od tebe zatraže presudu, ti im presudi ako želiš, ili ih ostavi. Dat ti je izbor između tog dvoga. Ako ih ostaviš da sami sebi presude, neće ti moći naškoditi, a ako im ti presudiš, presudi pravedno, makar oni bili neprijatelji i zulumćari. Allah voli one koji pravedno sude, makar parničari bili neprijatelji sudiji.

Stanje ovih ljudi je začudno: ne vjeruju u tebe, a parniče se pred tobom, nadajući se da presudiš prema njihovim prohtjevima, iako imaju Tevrat, u koji tvrde da vjeruju, i u kojem se nalazi Allahov propis. Ukoliko ne presudiš po njihovim prohtjevima, oni se okrenu od tebe, te tako objedine nevjerstvo u svoju Knjigu i okretanje od tvoje presude. Tako ne postupaju vjernici! Dakle, jevreji ne vjeruju ni u tebe ni u Objavu sa kojom si došao.

Mi smo objavili Tevrat Musau, alejhis-selam, u kojem je uputstvo na dobro, i svjetlost koja osvjetljava Pravi put. Njime sude vjerovjesnici što su poslani Izraelićanima, a koji su Allahu predani i pokorni, i njime sude učenjaci i pravnici koji odgajaju ljude, jer ih je Allah obavezao da čuvaju Njegovu knjigu od izmjena i učinio ih povjerenicima. Oni svjedoče da je Tevrat istina, i njima se ljudi vraćaju kada žele znati nešto o Tevratu. O jevreji, nemojte se bojati ljudi, već se bojte samo Mene, i nemojte prodavati Allahov sud za nešto ništavno, poput dunjalučke vlasti, ugleda ili imetka. A ko ne sudi po onome što je Allah objavio, smatrajući taj postupak dozvoljenim, ili smatrajući drugi sud boljim od Allahovog suda ili jednakim Allahovom sudu – takav je pravi nevjernik.

jevreje smo obavezali u Tevratu da onaj ko nekog bespravno namjerno ubije, biva ubijen, i da onom ko nekom iskopa oko namjerno, biva iskopano oko, i da onom ko nekom odsječe nos namjerno, biva odsječen nos, i da onom ko nekom odsječe uho namjerno, biva odsječeno uho, i da onom ko nekom izbije zub namjerno, biva izbijen zub. I propisali smo im da se glede rana nasilnih kazni srazmjerno učinjenom nasilju, a ako onaj ko je žrtva dobrovoljno oprosti nasilniku – taj oprost će mu biti iskup za grijehe. A ko ne sudi po onome što je Allah objavio u pogledu odmazde i drugih stvari, takav je prešao Allahove granice.

Poslije vjerovjesnika koji su slati potomcima Israilovim, poslali smo Isaa, sina Merjeminog, koji vjeruje u Tevrat i sudi po njemu; a dali smo mu i Indžil, koji upućuje ka istini i sadrži jasne dokaze kojima odstranjuje sumnje i nejasnoće koje se kod nekog mogu javiti u vezi s propisima. Indžil se slaže sa Tevratom, osim u malom broju propisa, u kojima je Indžil derogirao Tevrat. Indžil smo učinili uputom bogobojaznima, ali i prijetnjom onima koji prekrše njegove zabrane.

Neka kršćani vjeruju u Indžil, koji smo im poslali, i neka sude po istini koja je u njemu došla prije nego što im je poslan Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. A ko ne sudi po onome što je Allah objavio, takav je izašao iz okvira pokornosti Allahu i ostavio istinu priklonivši se zabludi.

O Poslaniče, Mi smo ti objavili Kur'an sa istinom u koju nema sumnje da je od Allaha, koji potvrđuje prijašnje objavljene Knjige i ispravlja ono što su u njima ljudi iskrivili. Ono što je u skladu sa Kur'anom, to je istina; ono što mu se suprotstavi, to je neistina. Sudi među ljudima po onome što ti je Allah objavio u Kur'anu, i nemoj slijediti njihove prohtjeve ostavljajući istinu koja ti je objavljena i u koju nema nikakve sumnje. Svakom smo umetu dali vjerozakon i jasno ukazali na put kojim treba ići. Da je Allah htio sve vjerozakone učiniti jednim vjerozakonom, učinio bi to, ali je svakom umetu dao poseban vjerozakon kako bi ga iskušao, tj. kako bi se mogla napraviti razlika između pokornih i nepokornih. Zato pohitajte činiti dobra djela i ostaviti loša, jer ćete se Allahu, Jednom Jedinom, vratiti na Sudnjem danu, i On će vas obavijestiti o onome oko čega ste se razilazili i pozvat će vas na odgovornost za ono što ste radili.

O Poslaniče, sudi među njima po onome što ti je Allah objavio, i ne slijedi njihova mišljenja koja izviru iz njihovih prohtjeva. Čuvaj se da te ne odvrate od dijela onoga što ti je Allah objavio, jer će oni dati sve od sebe na tom putu. Ako se okrenu od prihvatanja Allahovog suda, znaj da Allah želi da ih kazni za neke njihove grijehe još na dunjaluku, a kaznit će ih za sve grijehe na ahiretu. Mnogi ljudi izlaze iz okvira pokornosti Allahu Uzvišenom.

Zar se od tvoje presude okreću tražeći paganski sud od obožavaoca kipova koji sude po svojim prohtjevima? Niko ne sudi bolje od Allaha, i to znaju oni koji su uvjereni i koji shvataju ono što je Allah objavio Svom Poslaniku, ali to ne znaju oni koji slijede svoje prohtjeve i koji prihvataju samo ono što se slaže sa tim prohtjevima, makar se o zabludi radilo.

O vi koji vjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika, ne uzimajte jevreje i kršćane sa saveznike i prisne prijatelje, jer jevreji prijateljuju sa svojima i lojalni su im, kao što i kršćani prijateljuju sa svojima i lojalni su im, a zajednička stvar za obje skupine jest da neprijateljuju protiv vas. Ko ih od vas potpuno uzme za prisne prijatelje i bude im potpuno lojalan (čak i u borbi protiv muslimana), takav je nevjernik nepravednik koga Allah neće izvesti na Pravi put.

O Poslaniče, ti vidiš munafike koji su slabog imana kako žure da sa jevrejima i kršćanima prijateljuju i saveze sklapaju, i govore: "Bojimo se da nas ne pobijede ovi, pa da njima pripadne vlast i da nam zlo nanesu." Allah će sigurno dati pobjedu Svom Poslaniku i vjernicima, ili će na neki drugi način odbiti zlo jevreja i njihovih saveznika, pa će munafici pohitati da se pridruže vjernicima, kajući se za licemjerstvo koje su u srcima krili, i to zbog ništavnosti onoga za šta su se vezali.

Vjernici govore, čudeći se munaficima: "Zar se ovi nisu zakleli čvrstim zakletvama da su sa vama, o vjernici, u vjerovanju, pomaganju i vjernosti (savezništvu)? Poništena će biti njihova djela, i propast će jer ih je mimoišlo ono što su htjeli, i zato što im je pripremljena kazna."

O vi koji vjerujete, ko od vas ostavi svoju vjeru i ode u nevjerstvo, Allah će dovesti druge ljude umjesto takvih, ljude koje će On voljeti i koji će Njega voljeti, jer su na Pravom putu. Oni će biti milostivi prema vjernicima, žestoki prema nevjernicima, i borit će se imecima i životima svojim da Allahova riječ bude gornja. Oni se neće bojati ničijeg prijekora, jer daju prednost Allahovom zadovoljstvu nad zadovoljstvom stvorenja. To je Allahov dar koji On daje kome On hoće, a Allah je veoma darežljiv; zna ko zaslužuje Njegove darove, pa mu ih podari, a ko ih ne zaslužuje, te mu ih uskrati.

Nisu vam jevreji, kršćani i drugi nevjernici zaštitnici, već je vaš zaštitnik i pomagač Uzvišeni Allah, kao i Njegov Poslanik, te vjernici, koji klanjaju namaz onako kako ga treba klanjati, i daju zekat bivajući ponizni pred Allahom.

Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha, Njegovog Poslanika i vjernike, takav je na Allahovoj strani, a Allahova strana će biti pobjednička.

O vi koji vjerujete, ne uzimate za zaštitnike, saveznike i prijatelje one koji se ismijavaju i igraju sa vašom vjerom, poput jevreja i kršćana, kojima je data Knjiga prije vas, i poput mnogobožaca. I bojte se Allaha kloneći se onoga što je zabranio, poput uzimanja nevjernika, navedenih vrsta ljudi za prisne prijatelje, i čineći ono što je naredio, ako vjerujete u Njega i u ono što vam je objavio.

Tako se ismijavaju i igraju kada pozovete na namaz, koji predstavlja najveće dobro djelo, jer oni su ljudi koji ne razumiju i ne shvataju značenja i suštinu ibadeta i propisa koje je Allah propisao.

O Poslaniče, reci tim sljedbenicima Knjige, koji se ismijavaju: "Zar nas osuđujete za išta drugo osim zato što vjerujemo u Allaha i ono što nam je objavio, i u ono što je objavio prije nas, i da je većina vas izašla iz okvira pokornosti Allahu ostavljajući vjerovanje i provođenje Njegovih naredbi? To što nam smatrate mahanom jest ustvari vrlina koja iziskuje pohvalu, a ne osudu."

O Poslaniče, reci: "Da li želite da vas obavijestim o tome koga je preče osuditi, i ko još više zaslužuje kaznu od ovih? To su njihovi preci, koje je Allah udaljio od Svoje milosti i pretvorio ih u majmune i svinje, i učinio ih obožavaocima taguta, a tagut je sve i svako ko se obožava mimo Allaha, a zadovoljan je time. Takvi su u još goroj poziciji na Sudnjem danu, i još dalje od Pravog puta."

O vjernici, kada vam dođu ti munafici pretvaraju se pred vama da su vjernici, premda su sve vrijeme nevjernici, i kad uđu kod vas i kad izađu. Allah najbolje zna nevjerstvo koje oni kriju dok ispoljavaju vjerovanje pred vama, i pozvat će ih za to na odgovornost.

O Poslaniče, vidiš mnoge jevreje i munafike kako žure da čine grijehe, poput laganja, činjenja nepravde drugima i bespravnog uzimanja tuđeg imetka. Ružno je kako oni postupaju!

Zašto ih njihovi predvodnici i učeni ne odvrate od srljanja u laž, lažno svjedočenje i bespravno jedenje tuđeg imetka? Ružno postupaju njihovi predvodnici koji ne zabranjuju zlo!

Kada jevreje zadesi suša, kažu: "Allahova ruka je stisnuta, ne daje darove ljudima, uskratio nam je ono što je kod Njega!" Stisnute bile ruke njihove od činjenja dobra, i daleko bili od Allahove milosti zbog ovoga što govore! Obje Allahove ruke su otvorene, daje svako dobro, udjeljuje onako kako On hoće, i uskraćuje onako kako On hoće, i niko Ga ne može ni na šta prisiliti! O Poslaniče, ono što ti se objavljuje jevrejima će samo povećati griješenje i poricanje, zbog njihove zavisti. Mi smo između raznih njihovih skupina ubacili neprijateljstvo i mržnju: kada god se okupe i spreme da ratuju, Allah ih rasturi i uništi njihovu snagu. Oni će se neprestano truditi da šire nered na Zemlji, poput nastojanja da naude islamu i naprave spletke protiv njega, a Allah ne voli smutljivce.

Da su jevreji i kršćani povjerovali u ono sa čim je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i da su se bojali Allaha kloneći se grijeha, izbrisali bismo im grijehe koje su prije toga počinili, ma koliko ih imalo, i na Sudnjem danu bismo ih uveli u džennetska uživanja, koja vječno traju.

I da su jevreji radili po onome što je u Tevratu, a kršćani po onome što je u Indžilu, i da su svi radili po Kur'anu, koji im je objavljen, olakšao bih im opskrbu, poput spuštanja kiše i davanja plodova iz zemlje. Među sljedbenicima Knjige ima ljudi koji su postojani na istini, ali većina njih ružno postupa jer ne vjeruje.

O Poslaniče, kazuj potpuno o onome što ti Gospodar objavljuje, a ako nešto sakriješ onda nisi dostavio poslanicu od svog Gospodara. (I Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u potpunosti dostavio ono što mu je objavljeno, pa ko misli drukčije iznosi laž na Allaha.) Allah će te sačuvati od ljudi nakon ovog dana, pa ti neće moći nauditi. Zato je na tebi samo da dostaviš, a Allah neće uputiti one nevjernike koji ne žele uputu.

O Poslaniče, reci jevrejima i kršćanima: "Vi niste na važećoj vjeri sve dok ne budete radili po Tevratu, Indžilu i Kur'anu, bez kojeg vam vjerovanje nije ispravno!" Mnogima od njih će ono što ti se objavljuje samo povećati oholost, prelaženje granica i nevjerstvo, zbog njihove zavisti, pa se ne žalosti zbog tih nevjernika. Dovoljni su ti vjernici koji te slijede.

Doista oni koji vjeruju (sljedbenici posljednje Objave), i jevreji, i sabejci (sljedbenici nekih vjerovjesnika), i kršćani koji su vjerovali (prije Muhammedovog poslanstva) u Allaha i Sudnji dan i činili dobra djela – svi oni neće strahovati od onoga što ih čeka niti će tugovati za dunjalučkim ukrasima koji su ih mimoišli.

Mi smo od potomaka Israilovih čvrste zavjete uzeli da će slušati i pokoravati se, i slali smo im poslanike da im dostave Allahov zakon, pa su to prekršili i svoje prohtjeve slijedili, okrećući se od objava sa kojima su im dolazili poslanici, utjerujući neke od njih u laž, a ubijajući druge.

Mislili su da im neće naštetiti njihovo kršenje datih zavjeta i ugovora, i njihovo utjerivanje u laž i ubijanje vjerovjesnika, ali se desilo suprotno onome što su mislili, pa su postali slijepi za istinu, nesposobni da je spoznaju i krenu Pravim putem, i postali su gluhi za prihvatanje istine. Nakon toga im je Allah, iz Svoje milosti, oprostio, ali su opet mnogi od njih postali slijepi i gluhi za istinu, a Allah vidi ono što rade, Njemu ništa skriveno nije, i kaznit će ih za to.

Kršćani koji kažu da je Allah – Isa, sin Merjemin, nevjernici su, jer su božanstvenost pripisali nekom mimo Allaha. A sam Isa, sin Merjemin, rekao im je: "O potomci Israilovi, obožavajte Allaha jedino, On je moj i vaš Gospodar, a ja i vi smo podjednako Njegovi robovi." A ko Allahu sudruga pridruži, Allah mu je zauvijek zabranio džennet, i on će u Vatri boraviti, i niko mu mimo Allaha neće pomoći niti ga iz patnje izbaviti.

Kršćani koji kažu da je Allah sastavljen od trojice, Oca, Sina i Svetog duha, nevjernici su! Allah je daleko iznad onoga što mu pripisuju. Allah nije mnogobrojan, već je On jedan jedini bog, Koji nema sudruga. Ako ovi koji kažu tu groznu stvar ne prestanu sa tim, stići će ih bolna patnja.

Zašto se ne okane te svoje tvrdnje i ne pokaju se Allahu? Zašto ne zatraže oprosta za širk koji čine? Allah prašta onome ko se pokaje, ma koji grijeh da je počinio, makar to bilo nevjerstvo, i Allah je milostiv prema vjernicima.

Isa, sin Merjemin, jest samo jedan od poslanika, umrijet će isto kao i svi ostali poslanici, a njegova majka Merjema, alejhes-selam, bila je istinoljubiva vjernica. Oni su jeli hranu, jer su bili potrebni hrane, pa kako da budu bogovi, a treba im hrana? O Poslaniče, razmisli o tome kako im objašnjavamo dokaze koji ukazuju na Allahovu jednoću i neispravnost njihovog pretjerivanja koje se ogleda u pripisivanju božanstvenosti nekom mimo Njega, a oni i pored toga poriču ove ajete i dokaze. Zatim, razmisli o tome kako se okreću od istine i pored jasnih dokaza Allahove jednoće!

O Poslaniče, reci im argument protiv njih, koji poništava njihovo obožavanje nekog mimo Allaha: "Zar da obožavate nekog ko vam ne može korist pribaviti, niti od vas štetu odstraniti? On je nemoćan, a Allah je uzvišen i iznad toga je, On sve može. Samo On čuje sve vaše riječi, ništa mu od njih ne promiče. On zna sve što radite, ništa mu skriveno nije i obračunat će vas za to."

O Poslaniče, reci kršćanima: "Nemojte prelaziti granice slijeđenja istine koje vam je naređeno, i nemojte pretjerivati u veličanju vjerovjesnika čije vam je poštovanje naređeno, pa da im pripišete božanstvenost, kao što ste uradili sa Isaom, sinom Merjeminim. Vi ste to uradili slijedeći svoje zabludjele prethodnike koji su skrenuli sa Pravog puta i u zabludu odveli mnogo ljudi."

Uzvišeni Allah je u Zeburu, koji je objavio Davudu, i u Indžilu, koji je objavio Isau, rekao da je udaljio nevjernike među potomcima Israilovim od Svoje milosti, zbog grijeha i skrnavljenja Allahovih svetinja.

Nisu jedni druge odvraćali od grijeha, već su grešnici javno griješili jer niko nije imao da ih osudi. Ružno je to kako su oni postupali kada su ostavili negodovanje i poricanje nevaljalih dijela!

O Poslaniče, vidiš da mnogi nevjernici među ovim jevrejima vole mušrike (višebošce) i neprijateljuju protiv tebe i vjernika. Ružno je to njihovo prijateljevanje sa višebošcima, i to je jedan od uzroka Allahove srdžbe prema njima i kazne u Vatri, u kojoj će vječno ostati.

Kada bi ovi jevreji istinski vjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika, ne bi višebošce uzeli za prijatelje, ne bi ih voljeli i njima, a ne vjernicima, težili; zabranjeno im je da nevjernike uzimaju za prijatelje. Međutim, mnogi od ovih jevreja su izašli iz okvira pokornosti i vjernosti Allahu, i prijateljevanja sa vjernicima.

O Poslaniče, naći ćeš da su jevreji, obožavaoci kipova i drugi višebošci najveći neprijatelji vjernicima, koji slijede tebe i ono sa čim si ti došao, i to iz zlobe, zavisti i oholosti. I naći ćeš da su najbliži vjernicima i onome sa čim si došao oni koji za sebe kažu: "Mi smo kršćani." Njihova bliskost sa vjernicima je zbog toga što među njima ima učenih i pobožnih, koji su ponizni, jer oholnicima dobro ne stiže do srca.

Ovi navedeni, poput negusa i njegovih sljedbenika, imaju mehka srca, jer plaču iz skrušenosti kada čuju Kur'an, koji ti je objavljen, nakon što su spoznali da je on istina od Allaha, i zato što znaju ono sa čim je Isa došao. Oni govore: "Gospodaru naš, mi vjerujemo u ono što si objavio Svom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, pa nas upiši kao umet Muhammedov, koji će biti svjedok protiv ostalih ljudi na Sudnjem danu."

"Šta nas sprečava da vjerujemo u Allaha i istinu koju je objavio, a sa kojom je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem? Mi se nadamo da u džennet uđemo zajedno sa vjerovjesnicima i njihovim sljedbenicima koji su Allahu pokorni i koji se boje Njegove kazne."

Pa ih je Allah nagradio za njihovo vjerovanje i prihvatanje istine nastanivši ih u džennetske perivoje ispod čijih dvoraca i stabala rijeke teku, u kojima će vječno boraviti. To je nagrada onima koji su bezuslovno slijedili istinu.

A oni koji ne vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika, i koji Allahove ajete koje je objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, utjeruju u laž – vječno će u rasplamsaloj Vatri boraviti i iz nje nikada neće izaći.

O vi koji vjerujete, nemojte sebi haramom činiti dozvoljene užitke u hrani, pićima i braku, želeći time asketizam i pobožnost, i nemojte prelaziti granice onoga što vam je Allah Uzvišeni zabranio, jer Allah ne voli one koji prelaze Njegove granice, nego ih prezire.

I jedite halal opskrbu koju vam je Allah darovao, i čuvajte se harama poput onog što je oteto ili odvratno. I bojte se Allaha čineći ono što je naredio i kloneći se onoga što je zabranio. Vaše vjerovanje u Njega treba kod vas probuditi bogobojaznost.

O vjernici, Allah vas neće obračunavati za nenamjerne zakletve, već za namjerne zakletve, u kojima ste srcima ciljali to što ste se zakleli pa ste ga prekršili. Grijeh za prekršene zakletve koje ste naumili i izgovorili pobrisat će iskup, a to je jedna od tri stvari, po izboru: hranjenje deset siromaha običnom hranom kojom se hrane stanovnici vašeg mjesta, svakom siromahu pola sa'a (blizu 1,5 kg) ili da ih obučete onim što se u vašem običaju smatra odjećom, ili da roba vjernika oslobodite. Ako onaj ko čini iskup ne nađe ništa od ovo troje, onda će postiti tri dana. O vjernici, to je iskup za prekršene zakletve, kada se Allahom zakunete pa to prekršite, i čuvajte vaše zakletve, nemojte se Allahom krivo zaklinjati, i nemojte se puno zaklinjati, i nemojte zakletve kršiti osim ako je u tome veće dobro. Ako je veće dobro u tome da neku zakletvu prekršite, onda učinite ono što je dobro i iskupite se za prekršenu zakletvu, kao što je Allah pojasnio. Allah vam objašnjava Svoje propise vezane za halal i haram da biste Mu bili zahvalni na onome čemu vas je poučio, a što ne biste znali da vas On nije poučio.

O vi koji vjerujete, sve što oduzima razum, i kockanje (takmičenje u kojem obje strane ulažu, a jedna dobiva), i kamenje kod kojeg su mušrici klali svoje žrtvene životinje veličajući time to kamenje, i kamenje koje su postavljali radi obožavanja, i strelice kojima su proricali sudbinu – sve je to grijeh i šejtanovo uljepšavanje, pa se toga klonite kako biste postigli plemenit život na dunjaluku i vječni džennet na ahiretu.

Šejtan želi da kroz uljepšavanje alkohola i kocke ubaci neprijateljstvo i mržnju između srca ljudi, i da ih odvrati od sjećanja na Allaha i od namaza, pa da li ćete se okanuti tih zala, o vjernici? To vam je, bez sumnje, bolje.

I pokoravajte se Allahu i Poslaniku primjenjujući naređeno i kloneći se zabranjenog, i čuvajte se suprotstavljanja Njemu. Ako se okrenete od toga, znajte da je obaveza Našeg Poslanika samo da dostavi ono što mu je naređeno, što je on i učinio, pa ako krenete Pravim putem, to je za vaše dobro, a ako činite zlo, na svoju ga štetu činite.

Oni koji vjeruju u Allaha i čine dobra djela kako bi Mu se približili nemaju grijeh za pijenje alkohola prije nego što je zabranjen, ukoliko su se klonili onoga što jest bilo zabranjeno bojeći se Allahove srdžbe, i činili dobra djela, i povećavali su svoju svijest o Allahu sve dok Ga nisu počeli obožavati kao da Ga vide. Allah voli one koji Ga obožavaju kao da Ga vide, zbog njihove stalne svijesti o Njemu. Ta svijest vodi vjernika da dobra djela čini na najpotpuniji način.

O vi koji vjerujete, Allah će vas iskušati kopnenim životinjama koje inače lovite tako što će ih dovesti blizu vas dok ste u ihramima (kada vam je zabranjeno da lovite), toliko blizu da mladunčad možete golim rukama dohvatiti a odraslu divljač kopljima možete uloviti – kako bi Allah znao one koji Ga se istinski boje ukazujući na njihova vidljiva djela za koja će pitani biti (jer se za Njegovo znanje onoga što će oni učiniti u budućnosti ne veže obračun sve dok ga ne urade). Takvi će se suzdržati od lova bojeći se Stvoritelja, Koji sve zna, a ko pređe granicu i ulovi dok je u hadžskim ili'umranskim ihramima, taj će biti bolno kažnjen na Sudnjem danu.

O vi koji vjerujete, ne lovite kopnene životinje dok ste u ihramima, a ko to namjerno uradi, iskup mu je da u Haremu zakolje domaću životinju – devu, kravu, ovcu ili kozu – koja je slična toj ulovljenoj životinji. Određivanje koja je od navedenih domaćih životinja slična ulovljenoj učinit će dvojica pravednih muslimana. Kada oni odrede odgovarajuću životinju, sa njome se čini isto što i sa hadžskim kurbanom – šalje se u mekanski Harem, gdje se kolje, ili će platiti hranu za siromahe mekanskog Harema u vrijednosti te odgovarajuće domaće životinje, svakom siromahu pola sa'a (oko 1,5 kg), ili će postiti onoliko dana koliko bi nahranio siromaha. Sve to je propisano kako bi osjetio posljedice toga što je lovio (onda kada mu je to bilo zabranjeno). Allah je oprostio lovljenje u ihramima onima koji su to činili prije nego što je to zabranjeno, a ko to ponovo učini nakon zabrane, Allah će ga kazniti. Allah je Jaki i Moćni, može kazniti onoga ko griješi i niko Ga u tome ne može spriječiti.

Allah vam je dozvolio da lovite morske životinje, i da jedete ono što more izbaci, bilo mrtvo ili živo, i da se time koristite i opskrbite bili putnici ili kod kuće, a zabranio vam je da lovite kopnene životinje dok ste u ihramima za hadž ili umru. I bojte se Allaha provodeći ono što vam je naredio i kloneći se onoga što vam je zabranio, jer Njemu vam se valja vratiti na Sudnjem danu, On će vas nagraditi ili kazniti za vaša djela.

Allah je Kabu, Sveti hram, učinio ljudima temeljom vjerskih koristi, poput namaza, hadža i umre, ali i temeljom dunjalučkih koristi jer je u mekanskom Haremu sigurnost, i tu dolaze plodovi svega. I učinio je svete mjesece, zulkade, zulhidže, muharem i redžep, sigurnim, te ih u njima niko ne napada. I Allah je učinio kurbane, označene i neoznačene, koji su vođeni da se prinesu u mekanskom Haremu, sigurnošću za njihove vlasnike od uznemiravanja. Allah vam je dao te blagodati kako biste znali da Allah zna sve što je na nebesima i na Zemlji, da je apsolutno Sveznajući. Ti Njegovi propisi, u kojima su koristi za vas i odagnavanje štete od vas, dokaz su da On zna ono što je dobro za ljude.

O ljudi, znajte da Allah žestoko kažnjava onoga ko prema njemu griješi, i da prašta onome ko se pokaje i milostiv je prema njemu.

Na Poslaniku je sam da dostavi ono što mu je Allah naredio, i nije njegovo da upućuje ljudska srca, jer to je samo u Allahovoj ruci. Allah zna ono što ispoljavate i ono što krijete, bilo da se radi o uputi ili zabludi, i obračunat će vas za to.

O Poslaniče, reci: "Ne može se izjednačiti zlo sa dobrim, makar te zapanjilo mnoštvo zla. Njegovo mnoštvo ne ukazuje na njegovu vrijednosti. O razumom obdareni, bojte se Allaha ostavljajuću zlo i čineći dobro kako biste džennet zaslužili."

O vi koji vjerujete, ne pitajte Poslanika ono za čim nemate potrebe i što vam ne pomaže u pogledu privrženosti vjeri! Ako vam otkrije ono što ste pitali, zadesit će vas neprijatnost zbog poteškoće koju to što vam je otkrio nosi sa sobom, a ako, o stvarima koje su vam bile zabranjene da pitate, budete pitali dok se objavljuje Kur'an, bit će vam odgovoreno, i to je Allahu lahko. Allah je oprostio neke stvari koje je Kur'an prešutio, pa nemojte pitati o njima, jer ako budete pitali, bit će vam objavljena dodatna obaveza u vidu propisa o tome što ste pitali. Allah prašta grijehe Svojih robova ako se pokaju i blag je, pa ne želi da ih kazni.

Prije vas su neki ljudi pitali takva pitanja, pa kada im je zbog tog pitanja stavljeno u obavezu ono o čemu su pitali – nisu postupali po tome, i zbog toga su postali nevjernici.

Allah je halalom učinio stoku, za razliku od višebožaca koji su u ime njihovih kipova sebi zabranili sljedeće vrste stoke: 1. behiru, a to je deva kojoj presijeku uši nakon što rodi određeni broj mladunčadi; 2. saibu, a to je deva koju posvećuju kipovima i ne diraju je kada dostigne određeni broj godina; 3. vesilu, a to je deva koja rodi žensku mladunčad jedno za drugim; 4. hamu, a to je dromedar koji oplodi određeni broj deva. Višebožački nevjernici su lažno tvrdili da je Allah zabranio ove vrste životinja. To je tako, a većina nevjernika ne razlikuje istinu od zablude i haram od halala.

Kada se ovim ljudima, koji lažu na Allaha izmišljajući zabranu određenih vrsta stoke, kaže: "Pristupite slijeđenju Kur'ana, koji je Allah objavio, i slijeđenju sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da saznate šta je halal, a šta haram", oni reknu: "Dovoljno nam je ono na čemu smo zatekli naše pretke, dovoljna su nam vjerovanja, riječi i djela koja smo od njih naslijedili." Kako da im to bude dovoljno kad njihovi preci ništa nisu znali i nisu na istini bili? Njih slijedi samo onaj ko je veći neznalica od njih samih i u većoj zabludi, tako da su oni zabludjele neznalice.

O vi koji vjerujete, brinite se o sebi i sebe popravljajte, neće vam naštetiti onaj ko je zalutao i nije vam se odazvao ako vi budete na Pravom putu. U vašu uputu spada i vaše pozivanje na dobro i odvraćanje od zla. Allahu jedinom ćete se vratiti na Sudnjem danu, pa će vas obavijestiti o onome što ste radili na dunjaluku, i obračunat će vas za to.

O vi koji vjerujete, kada se nekom od vas približi smrt i vidi znakove koji na nju upućuju, neka pozove dvojicu pravednih muslimana, ili nemuslimana ako nema muslimana, ili ako ste na putu, da budu svjedoci njegove oporuke! Ako sumnjate u njihovo svjedočanstvo, onda nakon jednog od namaza zaustavite ih i zatražite od njih da se zakunu Allahom da svoje svjedočanstvo neće mijenjati ni po koju cijenu, niti će ga sakriti, i da su, ako to urade, pravi grešnici.

Ukoliko nakon zaklinjanja postane jasno da su slagali u zakletvi ili svjedočanstvu i iznevjerili, neka dvojica najbližih ljudi umrlom oporučitelju umjesto njih posvjedoče ono što je istina, neka se Allahom zakunu: "Naše svjedočenje da su ova dvojica slagala i iznevjerila preče je od njihovog svjedočenja da su rekla istinu i ispunila emanet, i ne kunemo se lažno! Ako se kunemo lažno, onda smo istinski nepravednici koji prelaze Allahove granice."

Ovo spomenuto zaklinjanje dvaju svjedoka nakon namaza kada postoji sumnja u njihovo svjedočenje, zatim (eventualno) odbijanje njihovog svjedočenja iziskuje veću šansu da njih dvojica svjedoče ispravno, onako kako je propisano, i da se boje da, ako iznevjere, svjedočenje bude vraćeno nasljednicima oporučitelja nakon njihovog (lažnog) svjedočenja, pa da time budu razotkriveni (u svojoj pronevjeri). I bojte se Allaha ostavljanjem laži i pronevjere u svjedočenju i zakletvi, i slušajte ono što vam se naređuje pokoravajući se Allahu, jer Allah neće uputiti one koji izlaze iz okvira pokornosti Njemu.

O ljudi, sjetite se Sudnjeg dana kada će Allah okupiti sve poslanike i reći im: "Šta su vam odgovorili vaši narodi kojima ste poslani?" Oni će kazati, prepuštajući sve Allahu: "Mi nemamo znanja, sve znanje pripada Tebi, Gospodaru naš, i samo Ti znaš ono što je skriveno i nedokučivo!"

I spomeni kada je Allah rekao Isau, alejhis-selam: "O Isa, sine Merjemin, sjeti se Moje blagodati prema tebi kada sam te stvorio bez oca, i sjeti se Moje blagodati prema tvojoj majci Merjemi, alejhes-selam, kada sam je odabrao nad ženama njenog vremena! I sjeti se Moje blagodati prema tebi kada sam te pomogao Džibrilom, pa si se obratio ljudima dok si dojenče bio, pozivajući ih Allahu, i obraćao si im se u svom zrelom dobu kada sam te učinio poslanikom ljudima! Jedna od Mojih blagodati prema Tebi jest i to što sam te naučio da pišeš, i poučio sam te Tevratu, koji je objavljen Musau, alejhis-selam, i Indžilu, koji je objavljen tebi, i poučio sam te tajnama, koristima i mudrostima Mog zakona. Još jedna od Mojih blagodati prema tebi i to je što si mogao napraviti od ilovače nešto poput ptice, a zatim puhnuti u nju i ona postane prava ptica, i to što si od sljepila mogao izliječiti onog ko je od rođenja slijep, i što si gubavca od gube u potpunosti liječio, i što si oživljavao mrtve tako što bi Allaha molio da ih oživi, pa bi ih On oživio. Sve to je bilo Mojom dozvolom! I jedna od Mojih blagodati prema tebi jest i to što sam te zaštitio od sinova Israilovih nakon što su htjeli da te ubiju, i to onda kada si im došao sa jasnim mudžizama (čudima) u koje oni nisu htjeli vjerovati, i rekli su: "Ovo sa čime nam je došao Isa jest očita čarolija."

I spomeni Moje blagodati prema tebi, kada sam ti osigurao pomagače time što sam havarijjune (tvoje učenike) nadahnuo da vjeruju u Mene i tvoje poslanstvo, čemu su se odazvali i rekli: "Vjerujemo i Ti posvjedoči, Gospodaru naš, da smo mi muslimani, pokorni."

I sjeti se kada su tvoji učenici rekli: "Da li nam tvoj Gospodar može spustiti trpezu sa neba ako Ga budeš zamolio?" Pa im Isa, alejhis-selam, reče da se boje Allaha Uzvišenog, i da se okane toga, jer je u tome možda smutnja za njih. Uputio im je ove riječi savjeta: "Oslonite se na svoga Gospodara u traženju opskrbe, ako ste vjernici."

Učenici Isaovi rekoše Isau: "Želimo da jedemo sa te trpeze, i da nam se srca smire spoznavši savršenstvo Allahove moći, i da si doista Njegov poslanik, i da kategorički znamo da si nam donio istinu od Allaha, te da budemo svjedoci za one koji nisu prisutni."

Isa je uradio ono što su tražili i zamolio je Allaha: "Gospodaru naš, spusti nam trpezu sa hranom da slavimo dan njenog spuštanja iz zahvalnosti prema Tebi, i da nam bude znak i dokaz Tvoje jednoće i istinitosti onoga sa čim sam poslat, i opskrbi nas onim što će nam pomoći da Te obožavamo. Gospodaru naš, Ti si najbolji opskrbitelj."

Allah usliši Isaovu dovu i reče: "Spustit ću tu trpezu koju ste tražili, a ko nakon toga ne bude vjerovao neka kori samo sebe – njega ću kazniti tako žestokom kaznom kakvom nikada nikog nisam kaznio, jer je očima vidio zapanjujući dokaz pa iz inata uznevjerovao." I Allah je ispunio ono što im je obećao i spustio im je trpezu.

I spomeni da će Allah na Sudnjem danu reći Isau sinu Merjeminom, alejhis-selam: "O Isa sine Merjemin, da li si ti rekao ljudima: 'Obožavajte mene i moju majku pored Allaha?'" On će reći, veličajući Gospodara: "Meni ne dolikuje i nemam pravo da im kažem išta osim istine, a ako (hipotetički) pretpostavimo da sam im to rekao, Ti bi to znao, jer Tebi ništa nije skriveno. Ti znaš ono što ja krijem u sebi, a ja ne znam ono što Ti kriješ, i samo Ti znaš sve nedokučivo, sve skriveno i vidljivo."

Isa reče svom Gospodaru: "Ljudima sam rekao samo ono što si mi naredio – da samo Tebe obožavaju, i bio sam svjedok onoga što govore dok sam bio među njima, a nakon što si me živog uzdigao na nebo, Ti si jedini nadzirao šta rade, i Ti si svemu svjedok, ništa Ti skriveno nije i znaš sve što sam im rekao i što su oni meni rekli."

"Gospodaru moj, ako ih kazniš – pa, oni su Tvoji robovi, radiš sa njima šta hoćeš, a ako im oprostiš – niko Te u tome ne može spriječiti. Ti si Silni, Koga niko ne može nadvladavati, i Ti si Mudri u Svom uređivanju svih stvorenja."

Uzvišeni Allah reče Isau, alejhis-selam: "Ovo je Dan u kojem će koristiti iskrenost onima koji su bili iskreni u namjerama, riječima i djelima. Njima pripadaju džennetski perivoji, ispod čijih dvoraca i stabala rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, smrt ih neće zadesiti. Allah je njima zadovoljan i nikada se na njih neće naljutiti, i oni su zadovoljni vječnim užitkom koji su postigli, i zadovoljni svojim Gospodarom. Ta nagrada i to zadovoljstvo predstavljaju veličanstvenu pobjedu kojoj nema slične."

Samo Allahu pripadaju nebesa i Zemlja, On ih je stvorio i On ih uređuje. Sve što je na njima Njegova su stvorenja, i On je nad svime moćan, ništa Mu nije teško učiniti.