Bosnian Abridged Explanation of the Quran — Yusuf 12:1 – Tâhâ 20:135

Elif lam mim: Već ranije je o ovim harfovima bilo riječi u suri El-Bekare. Ovi ajeti koji se uče u ovoj suri su dio jasnog Kur'ana, koji je savršen i koji sadrži mudrosti i propise.

Mi smo Kur'an objavili na jeziku Arapa, da biste - o Arapi - mogli razumjeti njegovo značenje.

O Poslaniče, Mi ti kazujemo o događajima koji su najljepši zbog svoje istinitosti, zbog ispravnosti i visokog stila izražavanja, objavljujući ti ih u ovom Kur'anu, a ti prije ovog objavljivanja nisi znao za ta kazivanja.

O Poslaniče, Mi te obavještavamo o slučaju Jusufa, 'alejhisselam, kada reče svom ocu Jakubu: "Babuka moj, u snu sam vidio jedanaest zvijezda, i vidio sam Sunce i Mjesec, svi su mi se naklonili." Ovaj san je bio radosna vijest Jusufu, 'alejhisselam.

Jakub reče svom sinu Jusufu: "Sinčiću moj, nemoj taj san spominjati tvojoj braći pa da shvate šta se iza njega krije i osjete zavist prema tebi, zbog čega ti mogu spremiti spletku. Doista je šejtan otvoreni i jasni neprijatelj čovjeku."

O Jusufe, kao što si vidio taj san, tako te tvoj Gospodar odabire i podučava tumačenju snova, i upotpunjava Svoju blagodat prema tebi čineći te vjerovjesnikom, kao što je to učinio i sa tvojim djedom Ishakom i pradjedom Ibrahimom. Doista je tvoj Gospodar milostiv prema Svojim stvorenjima i mudar u njihovom upravljanju.

U kazivanju o Jusufu i njegovog braći nalaze se mnoge pouke i poruke onima koji pitaju o tim kazivanjima.

Kada Jusufova braća rekoše: "Jusuf i njegov rođeni brat su draži našem ocu nego mi, premda smo mi skupina ljudi, pa kako je to moguće? Mi smatramo da jasno griješi u tome, jer za to ne vidimo nikakav razlog."

"Ubijte Jusufa ili ga odvedite u daleku zemlju, pa će se vaš otac vama posvetiti, i potpuno vas voljeti, i nakon toga ćete biti dobri ljudi jer ćete se pokajati od vašeg grijeha."

Jedan od njih reče: "Nemojte ubiti Jusufa već ga bacite na dno bunara odakle će ga uzeti neki putnici koji prolaze pored tog bunara. To je manja šteta od ubistva, ako ste već odlučili uraditi nešto."

Kada su se složili da ga žele udaljiti, rekoše svom ocu Jakubu: "Oče naš, zašto nam ne povjeriš Jusufa? Mi ćemo ga paziti i čuvati od svake štete, i mi smo iskreni u našem vođenju računa o njemu sve dok ti se ne vrati zdrav, pa zašto ga ne pošalješ sa nama?"

"Dozvoli nam da ga uzmemo sa nama sutra, da jede i razonodi se sa nama, a mi ćemo ga od svakog ezijeta i štete čuvati."

Jakub reče svojim sinovima: "Bit će mi, doista, žao ako ga odvedete, jer se ne mogu strpiti bez njega, a i plašim se da ga ne pojede vuk dok ste vi nemarni u svojoj razonodi."

Oni rekoše svom ocu: "Ako ga pojede vuk i pored nas koji smo skupina ljudi, onda u nama nema nikakvog dobra i propali smo, jer smo bili nesposobni da ga sačuvamo od vuka."

Jakub ga posla sa njima, pa kada odoše daleko s namjerom da ga bace u bunar, Mi tada objavismo Jusufu: "Sigurno ćeš ih obavijestiti o ovome što su učinili, a oni te neće prepoznati kada ih budeš obavještavao."

I Jusufova braća odoše svom ocu uvečer praveći se da plaču, kako bi im bolje uspjela spletka.

Rekoše: "Oče naš, mi smo otišli da se trkamo i takmičimo u streljaštvu ostavivši Jusufa kod naše odjeće i naših stvari da ih čuva, pa ga je pojeo vuk. Ti nam nećeš vjerovati iako ti istinu govorimo."

Oni tu svoju tvrdnju potvrdiše jednom spletkom; doniješe Jusufovu košulju umazanu krvlju koja nije njegova krv, kako bi time obmanuli Jakuba da ga je stvarno pojeo vuk. Jakub prozrije njihovu laž, jer je vidio da košulja nije pocijepana, pa im reče: "Nije tako kako kažete, već su vam duše vaše uljepšale ružnu stvar koju ste učinili prema njemu. Ja ću se strpiti, ne očajavajući, a od Allaha tražim pomoć u onome što spominjete o Jusufu."

Jedna karavana je putovala pa poslaše jednog od njih da potraži vodu, i on spusti kofu u bunar, te se Jusuf zakači za uže. Kada taj čovjek to vidje, reče ushićeno: "Radosna vijest, evo ga dječak", i sakri ga on sa nekim njegovim drugovima da ga ne vidi ostatak karavane, želeći da im on bude trgovačka roba. Allah zna ono što su uradili sa Jusufom, ponizivši ga i prodavši, i Allahu ništa nije skriveno od njihovih djela.

Onaj koji ga je našao i njegovi drugovi jeftino prodadoše Jusufa u Egiptu, za nekoliko srebrenjaka, žurili su da ga prodaju kako bi ga se što prije riješili. Znali su, na osnovu njegovog stanja, da nije rob i bojali su se za sebe od njegove porodice. To je bila Allahova blagodat prema njemu, kako ne bi dugo ostao sa njima.

Čovjek iz Egipta koji ga je kupio reče svojoj supruzi: "Učini mu boravak prijatnim i počasti ga, možda nam bude koristio u obavljanju nekih naših poslova, a možda ga i usvojimo pa nam bude sin." Kao što smo Jusufa spasili ubistva i izvadili ga iz bunara, i kao što srce velikana Egipta učinismo milostivim prema njemu, tako Jusufu učinismo boravak u Egiptu prijatnim, da bismo ga podučili tumačenju snova. Allah čini šta On hoće i Njegova se odredba neminovno sprovodi, ali većina ljudi - a to su nevjernici - ne zna to.

Kada je Jusuf dostigao godine u kojima mu je ojačalo tijelo, Mi mu dadosmo razumijevanje i znanje; na taj način nagrađujemo one koji iskreno Allaha obožavaju.

Žena egipatskog vladara uz blagost i spletku zatraži od Jusufa da počini blud sa njom, zaključavši sva vrata kako bi osigurala da su sami, i rekavši mu: "Dođi k meni", na što on reče: "Allahu se utječem od onoga čemu me pozivaš. Moj vlasnik mi je priredio lijep boravak kod njega i ja ga neću pronevjeriti, jer bih, u suprotnom, bio nepravedan, a nepravednici su propali."

Ona je željela sa njim počiniti blud, a da Jusuf nije vidio Allahove ajete koji ga udaljavaju od toga i on bi pomislio to, ali mu je Allah pokazao Svoje znakove kako bi od njega udaljio zlo, i kako bi od njega udaljio blud i izdaju. Doista je Jusuf od Allahovih dobrih robova, odabranih za poslanstvo i vjerovjesništvo.

Oni potrčaše prema vratima, Jusuf kako bi se spasio, a ona kako bi ga spriječila da izađe. Ona ga uhvati za košulju da ga zaustavi pa mu je pocijepa odzada, i zatekoše njenog muža kod vrata. Ona, koristeći spletku, reče svom mužu: "Kazna za onoga ko želi učiniti blud sa tvojom ženom može biti samo zatvor ili bolno mučenje!"

Jusuf, 'alejhisselam, reče: "Ona je ta koja je od mene tražila blud, a ja to nisam htio." Allah je tada dao da svjedok iz njene porodice progovori i posvjedoči: "Ako je Jusufova košulja pocijepana naprijed, to je indicija da ona govori istinu, jer to znači da se ona branila, a da on laže."

"A ako je njegova košulja pocijepana s leđa, to je indicija da on istinu govori, jer to ukazuje da ga je ona jurila dok je bježao, tako da ona laže."

Kada je egipatski vladar vidio da je Jusufova košulja pocijepana s leđa uvjeri se da Jusuf govori istinu, i reče: "Ova optužba je jedna od vaših spletki, o žene, a vaše spletke su jake."

On reče Jusufu: "Jusufe, zaboravi ovaj događaj i nemoj ga nikom spominjati", a reče svojoj ženi: "Ti traži oprost za svoj grijeh jer si od griješnih, zbog tvog navođenja Jusufa na nemoral."

Vijest o njoj se raširi u gradu i skupina žena reče osuđujući je: "Supruga velikaševa poziva svog roba da sa njom počini blud. Njena ljubav prema njemu joj je srce obuzela, i mi je zato smatramo jasno zabludjelom."

Kada je vladareva supruga čula kako je žene osuđuju i ogovaraju, poslala je nekog da ih pozove da vide Jusufa nakon čega će je opravdati. Pripremila im je mjesto za sjedenje, sa prostirkom i jastucima, i svakoj je ženi dala nož da sječe hranu. Nakon toga je rekla Jusufu, 'alejhisselam: "Izađi pred njih." Kada su ga vidjele bile su zadivljene njegovom ljepotom i povrijedile su svoje ruke noževima, a da to nisu ni osjetile. Rekoše: "Uzvišen je Allah, ovo nije čovjek, jer ovakvu ljepotu nema čovjek, već je ovo plemeniti melek."

Vladareva supruga reče tim ženama, nakon što je vidjela njihovo stanje: "Ovo je momak zbog kojeg ste me brukale. Ja sam ga pozvala k sebi i napravila spletku da ga zavedem ali se sustegao. Ako ne uradi ono što tražim sigurno će biti bačen u zatvor i sigurno će biti ponižen."

Jusuf, 'alejhisselam, uputi dovu svom Gospodaru: "Gospodaru moj, tamnica kojom mi prijeti draža mi je od nemorala u koji me pozivaju. Ako Ti od mene ne otkloniš njihove spletke, ja onda mogu prema njima naklonost osjetiti i biti od neznalica, i mogu učiniti ono čemu me pozivaju."

Allah usliša njegovu dovu i sačuva ga spletke vladareve supruge i lokalnih žena. Doista Uzvišeni Allah čuje dovu Jusufa i svakog drugog čovjeka, i zna svačije stanje.

Nakon što vladar Egipta i njegova svita vidješe dokaze Jusufove nevinosti odlučiše da ga zatvore na neodređen period, kako se ne bi otkrila bruka.

Oni ga baciše u tamnicu, a sa njim i dvojicu momaka. Jedan od njih reče Jusufu: "Vidio sam u snu kako cijedim grožđe sve dok ne postane vino", a drugi reče: "Vidio sam u snu kako iznad glave nosim hljeb kojeg jedu ptice." I rekoše: "Obavijesti nas o tumačenju ovih snova, o Jusufe, jer mi smatramo da si dobročinitelj."

Jusuf, 'alejhisselam, reče: "Nijedna hrana, od kralja ili nekog drugog, vam neće doći a da vam ja prije toga ne objasnim njegovu suštinu i kakvoću. To tumačenje koje znam je nešto čemu me je podučio moj Gospodar, i ne spada u proricanje i astrologiju. Ja sam napustio narod koji ne vjeruje u Allaha i Ahiret."

"I ja slijedim vjeru mojih očeva: Ibrahima, Ishaka i Jakuba, to je vjera Allahove jednoće, i mi Njemu nikog ne pridružujemo. Taj monoteizam i to vjerovanje na kojem smo mi predstavlja jednu od Allahovih blagodati prema nama, jer nas je On uputio na to, i to je Njegova blagodat prema svim ljudima jer im je poslao vjerovjesnike da im to dostave. Međutim, većina ljudi ne zahvaljuje Allahu na Njegovim blagodatima, štaviše, poriču ih."

Jusuf im zatim reče: "Zar je obožavanje više bogova bolje od obožavanja Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, Koji je potčinitelj svega i Koji nikom ne može biti potčinjen?"

"Ono što obožavate pored Allaha su samo obična imena bez suštine, i ta imena ste vi i vaši preci dali božanstvima, a ona nemaju nikakvog udjela u božanstvenosti. Sud nad svim stvorenjima pripada samo Allahu, a ne ovim imenima koja ste izmislili vi i vaši preci. Allah je naredio da samo Njega obožavate i zabranio je da Mu išta pridružujete. Taj monoteizam je ispravna vjera u kojoj nema mahana, ali većina ljudi to ne zna i zato Allahu druge pridružuju i obožavaju neka Njegova stvorenja."

"O vas dvojica koji ste u tamnici, što se tiče onoga koji je sanjao kako cijedi grožđe tako da postane vino, on će izaći iz tamnice i vratiti se svom poslu, pa će napajati kralja, a što se tiče onoga koji je sanjao hljeb iznad svoje glave kojeg jedu ptice, on će biti ubijen i razapet, pa će ptice jesti meso njegove glave. Ono o čemu ste pitali je već određeno i sigurno će se desiti."

Jusuf reče onome za kojeg je znao da će biti spašen, onome koji će napajati kralja: "Spomeni moj slučaj kralju, možda će me izvaditi iz tamnice." Ali šejtan učini da taj čovjek zaboravi ispričati kralju za Jusufov slučaj pa Jusuf ostade u tamnici nekoliko godina.

Kralj reče: "Sanjao sam sedam debelih krava kako jedu sedam mršavih krava, i vidio sam sedam zelenih klasova i sedam suhih klasova. O prvaci i uglednici, obavijestite me o tumačenju mog sna ako znate tumačiti snove."

Oni rekoše: "Tvoje snoviđenje je obična zbrka i takvi snovi nemaju tumačenje. Mi ne znamo tumačiti zbrkane snove."

Onaj koji je napajao kralja, jedan od dvojice koji se spasio iz tamnice, sjeti se Jusufa, 'alejhisselam, i njegovog poznavanja tumačenja snova, pa reče: "Ja ću vas obavijestiti o tumačenju kraljevog sna nakon što pitam onoga ko ih zna tumačiti, pa me pošalji, o kralju, Jusufu da protumači tvoj san."

Kada je taj momak stigao do Jusufa reče mu: "O Jusufe, o ti koji si uvijek iskren, obavijesti me o tumačenju sna u kojem je čovjek vidio sedam debelih krava bivaju pojedene od strane sedam mršavih krava, i u kojem je vidio sedam zelenih klasova a nakon njih sedam suhih klasova. Obavijesti me pa da se vratim kralju i onima koji su kod njega, pa da oni saznaju tumačenje kraljevog sna i da spoznaju tvoju vrijednost."

Jusuf, 'alejhisselam, protumači ovaj san: "Sijat ćete vrijedno, sedam godina uzastopno, i ono što požanjete svake od tih godina ostavite u klasu kako se ne bi pokvarilo, osim što ćete uzeti malo koliko vam je potrebno za hranu."

"Zatim će nakon tih sedam plodnih godina u kojima ste sijali doći sedam sušnih i neplodnih godina u kojima će ljudi pojesti sve što su skladištili u sedam plodnih godina, osim malo što će sačuvati da im bude sjemenje za kasniju sjetvu."

"Nakon tih neplodnih godina će doći godina u kojoj će padati obilne kiše i u kojoj će nići usjevi, i kada će ljudi cijediti ono što im treba cijeđeno poput grožđa, maslina i trske."

Kralj reče svojim pomagačima, kada je saznao za Jusufovo tumačenje njegovog sna: "Izvadite ga iz tamnice i dovedite mi ga." Kada je kraljev izaslanik došao Jusufu, on mu je rekao: "Vrati se kralju i pitaj ga o slučaju žena koje su povrijedile svoje ruke." To je tražio kako bi njegova nevinost izašla na vidjelo prije nego što izađe iz zatvora. I Jusuf kaza: "Moj Gospodar, zaista, zna njihov pokušaj da me zavedu, jer Njemu ništa nije skriveno."

Kralj se obrati ženama: "Šta je bilo s vama kada ste spletkom tražile od Jusufa da sa vama učini nemoral?" Žene odgovoriše na upit kralja: "Bože sačuvaj da je Jusuf kriv, jer mi ne znamo nikakvo zlo od njega." Tada kraljeva žena, priznajući šta je činila, kaza: "Sada će istina izaći na vidjelo; ja sam pokušala da ga zavedem, a on nije pokušao da zavede mene već je bio iskren u svojoj tvrdnji da je čist od onoga za šta ga optužujem."

Supruga velikaša kaza: "I da na osnovu mojeg priznanja da sam ja ta koja je pokušala njega zavesti i da je on bio iskren - Jusuf uvidi da nisam lagala na njega u njegovom odsustvu. Ja sam zaključila na osnovu svega što se desilo da Allah neće uputiti onoga ko laže i spletkari."

Velikaševa supruga nastavi govoriti: "Ja ne pravdam sebe, ne tvrdim da nisam htjela zlo, ne želim ovim govorom pohvaliti sebe, jer je ljudska duša veoma sklona zlu, jer je sklona prohtjevima i jer je teško zaustaviti je u tome, osim kome se Allah smiluje pa ga sačuva od sklonosti zlu. Doista je moj Gospodar Onaj Koji puno prašta pokajnicima i Koji je milostiv prema njima."

Kralj reče svojim pomagačima nakon što postade jasno da je Jusuf nevin: "Dovedite mi ga i uzet ću ga u svoju svitu." Oni ga dovedoše, pa kada kralj razgovara sa njim uvidje koliko je Jusuf učen i pametan, te mu reče: "Jusufe, ti si od danas kod nas na visokoj poziciji, ugledan i vjerujemo ti."

Jusuf reče kralju: "Postavi me da vodim brigu o riznicama imetka i hrane u Egiptu, jer sam ja povjerljiv čuvar, imam znanje i pronicljivost u onome što mi se povjeri."

Kao što smo Jusufu ukazali blagodat obznanjujući njegovu nevinost i izbavljajući ga iz tamnice, dali smo mu vlast u Egiptu, u kojem je putovao i boravio gdje je htio. Mi Našu milost na dunjaluku dajemo kome hoćemo, i ne uništavamo nagradu onima koji dobra djela čine, već im u potpunosti isplaćujemo njihovu nagradu.

Doista je Allahova nagrada koju je pripremio na Ahiretu bolja od dunjalučke nagrade, i ona pripada onima koji vjeruju u Allaha i čuvaju se Njegove kazne, čineći ono što je naredio i kloneći se onoga što je zabranio.

Jusufova braća dođoše u Egipat sa svojom robom, pa kada uđoše kod njega on ih prepozna kao svoju braću, a oni njega kao brata ne prepoznaše, zbog toga što je prošlo mnogo vremena i što se on puno promijenio, pošto je bio dječak kada su ga bacili u bunar.

Kada im je dao zalihe i opskrbu kao što su tražili, i nakon što mu rekoše da imaju brata po ocu kojeg su ostavili kod oca, Jusuf im reče: "Dovedite mi vašeg brata po ocu i daću vam jedan tovar deve više. Zar ne vidite da ja punu mjeru dajem i da najbolje gostoprimstvo ukazujem."

"A ako mi ga ne dovedete postat će jasno da ste slagali da imate brata po ocu, pa vam više neću davati hranu i nemojte se približavati mojoj zemlji."

Njegova braća mu rekoše: "Tražićemo od njegovog oca da ga pusti sa nama i potrudit ćemo se u tome. Učinićemo onako kako si nam naredio i u tome nećemo biti nemarni niti ćemo nešto propustiti."

Jusuf reče svojim radnicima: "Vratite im njihovu robu kako bi pri povratku shvatili da nismo kupili njihovu robu", što će ih primorati da dođu sa njihovim bratom kako bi Jusufu dokazali da su rekli istinu i kako bi od njih prihvatio njihovu robu."

Kada se vratiše svom ocu i ispričaše mu kako ih je Jusuf počastio, rekoše: "Oče naš, uskraćeni ćemo biti za mjeru s namirnicama ako ne povedemo sa nama našeg brata. Pošalji ga sa nama da bismo dobili mjeru sa hranom, a mi ti se zavjetujemo da ćemo ga čuvati i da će ti se vratiti zdrav i siguran."

Njihov otac im reče: "Zar da vam ga povjerim kao što sam vam ranije povjerio njegovog rođenog brata Jusufa? Povjerio sam vam Jusufa i zavjetovali ste se da ćete ga čuvati, ali niste ispoštovali taj zavjet, tako da nemam povjerenja u vaše zavjetovanje da ćete čuvati njegovog brata. Samo se u Allaha uzdam, On je najbolji Čuvar onoga koga želi sačuvati, i On je najmilostiviji prema onome kome se želi smilovati."

Kada su otvorili posude sa hranom koju su donijeli vidješe da im je novac vraćen, pa rekoše svom ocu: "Šta još hoćemo od ovog velikaša nakon što nas je ovako počastio? Ovo je novac kojeg smo dali za hranuو a kojeg nam je on vratio iz počasti prema nama. Daj nam našeg brata i mi ćemo donijeti hranu za našu porodicu i čuvaćemo našeg brata od onoga čega se bojiš za njega, i dobit ćemo jedan devin tovar više zbog toga što smo i njega poveli sa nama, a to je velikašu lahko."

Njihov otac im reče: "Neću ga poslati sa vama sve dok se čvrsto Allahom ne zakunete da ćete mi ga vratiti osim ako svi stradate i niko od vas ne ostane, pa ga zbog toga ne mognete poslati ili vratiti." I kaza: "Allah je svjedok ovome što smo se dogovorili, i dovoljno nam je Njegovo svjedočenje."

I oporuči im: "Nemojte u Egipat ulaziti kroz jedna vrata zajedno, već uđite na različita vrata, jer to je preče da se sačuvate da kakva šteta pogodi sve vas zajedno, ako bi vam neko htio nanijeti štetu. To ne kažem da bih odagnao štetu koju vam je Allah odredio, ili da bih vam pribavio korist koju vam Allah nije odredio, jer samo Allah određuje sudbinu i samo se Njegova odredba sprovodi, samo na Njega se oslanjam u svim mojim poslovima, i samo na Njega neka se uzdaju oni koji se uzdaju, u svim svojim poslovima."

Oni otputovaše sa Jusufovim rođenim bratom, a zatim uđoše na različita vrata kao što im je naredio. To ih ne bi sačuvalo štete ako bi Allah odredio da ih zadesi, ali je to bila Jakubova milost prema svojoj djeci koju je ispoljio i zbog koje im je to oporučio, i Jakub zna da samo Allah određuje sudbinu, i zna ono što smo ga podučili o imanu u Allahovo određenje, kao i da treba poduzimati sebebe (uzroke), ali većina ljudi to ne zna.

Kada Jusufova braća uđoše kod Jusufa vodeći njegovog rođenog brata, Jusuf ga zagrli i reče mu tiho: "Ja sam tvoj rođeni brat Jusuf, nemoj biti tužan zbog loših djela koja su učinila tvoja braća prema nama, poput uznemiravanja, ispoljavanja zlobe i mojeg bacanja u bunar."

Nakon što je Jusuf naredio da se deve njegove braće natovare hranom, stavio je kraljevu mjericu kojom se mjeri hrana za one koji su tražili opskrbu, u tovar svoga rođenog brata bez znanja ostale braće, kako bi to bio razlog njegovog zadržavanja kod Jusufa. Kada su krenuli nazad čuše poziv: "O vlasnici deva natovarenih zalihama, vi ste lopovi."

Jusufova braća priđoše dozivaču i ljudima oko njega i rekoše: "Šta ste izgubili pa nas optužujete za krađu?"

Dozivač i njegovi pratioci rekoše Jusufovoj braći: "Nestala nam je kraljeva posuda za mjerenje. Ko je donese prije nego mi sve pretražimo pripada mu nagrada, a ja to garantujem."

Jusufova braća im rekoše: "Tako nam Allaha vi znate našu nevinost, kao što ste mogli zaključiti na osnovu našeg stanja. Nismo došli u Egipat da bi činili nered u njemu, niti smo u našem životu bili lopovi i kradljivci."

Dozivač i njegovi pratioci upitaše: "Kakva je kod vas kazna za onoga ko je to ukrao, ukoliko se ispostavi laž da ste nevini?"

Jusufova braća im rekoše: "Kod nas je kazna za lopova u čijem se prtljagu nađe ukradena stvar da on postaje rob onome od koga je ukrao. Tako mi kažnjavamo lopove."

Ovi ih vratiše Jusufu kako bi pretražio njihove tovare. On poče sa pretragom tovara njegove braće po ocu prije tovara njegovog rođenog brata, kako bi što bolje sakrio spletku, a zatim pretraži i njegov tovar i izvadi kraljevu mjericu iz njega. Kao što smo u Jusufovu korist napravili spletku sredivši da kraljeva mjerica bude stavljena u tovar njegovog brata, tako smo napravili i drugu spletku za njega, a to je da svoju braću kazni kaznom koja važi u njihovoj zemlji, zarobljavanjem lopova, što se ne bi moglo ostvariti da ih je kaznio kaznom egipatskog kralja koja se ogleda u udaranju i novčanom kažnjavanju, osim da Allah drugačije hoće, a On sve može. Mi podižemo stepene kome Mi hoćemo, kao što smo uzdigli Jusufa, a iznad svakog znalca ima znaniji, a iznad svakog znanja je Allahovo znanje, jer On sve zna.

Jusufova braća rekoše: "Ako je ukrao to nije čudno, i njegov rođeni brat je ranije krao", misleći na Jusufa, 'alejhisselam. Jusuf sakri svoje nezadovoljstvo time što su rekli, ali u sebi pomisli: "Vaša zavist koju gajite i loša djela koja ste činili je ono što ste i ranije činili, i to je isto zlo i u ovoj situaciji, a Allah najbolje zna za tu lažnu optužbu koju ste iznijeli."

Jusufova braća mu rekoše: "O velikašu, on ima veoma starog oca koji ga mnogo voli, pa uzmi nekog od nas umjesto njega. Mi smatramo da si ti dobročinitelj u ophođenju prema nama i prema drugima, pa nam učini tu uslugu."

Jusuf, 'alejhisselam, reče: "Sačuvaj Allahu da nanesemo nepravdu onome ko je nevin zbog tuđeg zločina, pa da uhapsimo nekog mimo onoga kod koga smo našli kraljevu mjericu. Ako bismo to uradili bili bismo pravi zulumćari, jer smo kaznili nevinog, a ostavili prijestupnika."

Nakon što su izgubili nadu da će Jusuf ispuniti ono što traže od njega, osamiše se radi konsultacije. Njihov stariji brat reče: "Podsjećam vas da je vaš otac od vas uzeo pritvrđenu zakletvu Allahom da ćete mu vratiti sina osim da svi budete okupirani nečim što nikako ne možete savladati, a prije toga ste pronevjerili čuvanje Jusufa i niste ispunili svoj zavjet dat ocu. Ja neću napustiti Egipat sve dok mi moj otac ne dozvoli da mu se vratim, ili dok Allah ne odredi da uzmem mog brata. Allah najbolje određuje i On određuje istinu i pravdu."

Najstariji brat reče: "Vratite se svom ocu i recite mu: "Tvoj sin je ukrao pa ga je egipatski velikaš pretvorio u roba za kaznu. Mi ti samo prenosimo ono što znamo na osnovu toga što smo vidjeli kraljevu posudu kako biva izvađena iz njegovog tovara. Mi nismo znali da on krade, jer da smo znali ne bismo ti dali zavjet da ćemo ga vratiti."

"A da bi se uvjerio u istinitost našeg govora ti upitaj Egipćane kod kojih smo bili, i upitaj ljude iz karavane sa kojom smo došli i oni će ti reći isto što i mi. Mi, doista, istinu govorimo kada kažemo da je ukrao."

Njihov otac im reče: "Nije tako kako kažete, nije on ukrao, već su vam duše vaše uljepšale da mu spletku priredite kao što ste uradili sa njegovim bratom ranije. Ja ću se lijepo strpiti i samo ću se Allahu žaliti, nadam se da će ih Allah sve vratiti, i Jusufa, i njegovog rođenog brata i njihovog najstarijeg brata. Doista On, Uzvišeni, najbolje zna moje stanje i mudro upravlja mojom sudbinom."

Okrenu se od njih i udalji, a zatim reče: "ـJaka je i velika tuga moja za Jusufom." Crni dio njegovih očiju postade bijel od mnoštva plača za njim. Bio je veoma tužan i zabrinut, ali je to skrivao od ljudi.

Jusufova braća rekoše svom ocu: "Tako nam Allah, oče naš, ti i dalje spominješ Jusufa i patiš za njim da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!"

Otac im reče: "Ja se za moju tugu i brigu žalim samo Allahu, i znam za aspekte Allahove blagosti, dobrote i Njegovog uslišavanja molitve onome ko je u nuždi, i Njegove nagrade onome koga je zadesila nedaća, koje vi ne znate."

Njihov otac im reče: "O sinovi moji, idite i saznajte nove vijesti o Jusufu i njegovom bratu, i nemojte gubiti nadu u Allahovo otklanjanje nedaća od Njegovih robova, jer samo nevjernici tako gube nadu, imajući u vidu da oni ne znaju veličanstvenost Allahove moći i skrivene aspekte Njegovih blagodati prema njima."

Oni poslušaše svog oca i odoše tražiti Jusufa i njegovog brata. Kada uđoše kod Jusufa rekoše mu: "Zadesilo nas je teško stanje i veliko siromaštvo, i donijeli smo malo vrijedne stvari, pa nam izmjeri punu mjeru kao što si i ranije radio i udijeli nam preko toga, ili zanemari mahane naše robe. Allah najljepšom nagradom nagrađuje one koji udjeljuju."

Kada je čuo njihov govor, omekša mu srce iz milosti prema njima i otkri im ko je on, rekavši: "Vi znate šta ste učinili sa Jusufom i njegovim rođenim bratom kada ste bili lahkomisleni, pa vam nisu bile poznate posljedice takvog čina."

Oni se iznenadiše i rekoše: "Ti si Jusuf!?" On im reče: "Da, ja sam Jusuf, a ovaj kojeg vidite sa mnom je moj rođeni brat. Allah nam je dao velike blagodati, izbavio nas i spasio i na dunjaluku nas uzdigao. Ko se Allaha boji čineći ono što je On naredio i kloneći se onoga što je zabranio, i strpi se na nedaćama - takav je dobročinitelj, a Allah neće dozvoliti da propadne nagrada dobročinitelja, već će je sačuvati."

Njegova braća mu rekoše ispričavajući se za ono što su mu uradili: "Tako nam Allaha, Allah te je uzdigao nad nama plemenitim osobinama, a mi smo bili nepravedni zbog onoga što smo ti od zla uradili."

Jusuf prihvati njihovo izvinjenje i reče: "Danas vam neće biti korenja i kazne, molim Allaha da vam oprosti, a On, Uzvišeni, je najmilostiviji."

On im dade svoju košulju nakon što su mu rekli šta je bilo sa vidom njegovog oca, i reče: "Odnesite ovu moju košulju, bacite je na očevo lice i ponovo će progledati. I dovedite mi sve članove vaše porodice."

Kada karavana ode iz Egipta i udalji se od naseljenog mjesta, Jakub, 'alejhisselam, reče sinovima i drugima koji su bili kod njega: "Osjećam miris Jusufov! I nemojte reći da sam malouman ili da sam senilan postao, tvrdeći da pričam nešto što ne znam."

Neko od njegovih sinova reče: "Tako nam Allaha, ti si i dalje u tvojoj prijašnjoj obmanjenosti oko Jusufa i mogućnosti njegovog ponovnog viđenja."

Kada glasonoša s radosnom viješću dođe Jakubu, baci Jusufovu košulju na Jakubovo lice, i njemu se vrati vid. Tada on reče svojim sinovima: "Zar vam nisam rekao da ja znam aspekte Allahove blagosti i dobrote koje vi ne znate?"

Njegovi sinovi rekoše ispričavajući se zbog onoga što su učinili Jusufu i njegovom bratu: "O oče naš, traži od Allaha da nam oprosti prethodne grijehe, doista smo bili grešnici i ružno smo postupili sa Jusufom i njegovim bratom."

Njihov otac im reče: "Tražiću od mog Gospodara da vam oprosti, a On, doista, prašta grijehe robova pokajnika i milostiv je prema njima."

Jakub, 'alejhisselam, i njegova porodica napustiše svoju zemlju i otputovaše za Egipat kod Jusufa. Kada uđoše kod njega on prigrli svoje roditelje i reče svojoj braći i njihovim porodicama: "Uđite u Egipat bezbjedni Allahovom voljom. Ovdje vas niko neće uznemiravati."

On svoje roditelje postavi na mjesto gdje je sjedio, a oni i njegovih jedanaest braće mu se pokloniše, pozdravljajući ga. To je bilo poklanjanje iz počasti, a ne sedžda kao vid obožavanja. Time se ispunila Allahova odredba koju je Jusuf,a.s., vidio u snu, i zato Jusuf,a.s., reče svom ocu: "Ovaj vaš pozdrav poklanjanjem je ostvarenje onoga što sam vidio u snu ranije i što sam ti ispričao. Allah je to učinio istinom, i On mi je dobročinstvo ukazao kada me je izbavio iz tamnice i kada je vas doveo iz pustinje nakon što je šejtan pokvario odnos između mene i moje braće. Moj Gospodar je dobrostiv i blag u određivanju onoga što On hoće, i doista On zna stanja Svojih robova i mudar je u upravljanju svime."

Jusuf se zatim obrati Gospodaru svome i reče: "Gospodaru moj, Ti si mi dao vlast Egipta i naučio si me da tumačim snove; Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti Koji si sve ni iz čega stvorio, Ti određuješ moju sudbinu i na dunjaluku i na Ahiretu, pa Te molim da, kada dođe čas moje smrti, umrem kao musliman, i da me pridružiš dobrim vjerovjesnicima, od mojih predaka i drugih mimo njih, u najuzvišenijem dijelu Dženneta."

Spomenuto kazivanje o Jusufu i njegovoj braći Mi ti objavljujemo, o poslaniče, a prije toga nisi o tome ništa znao, jer nisi bio prisutan kada su Jusufova braća odlučila da ga bace u bunar, i kada su spletkarili protiv njega.

Većina ljudi neće biti vjernici ma koliko se ti Poslaniče trudio da povjeruju, pa ne izgaraj od žalosti za njima.

Da su pameti imali povjerovali bi u tebe, Poslaniče, jer ti od njih ne tražiš nikakvu nadoknadu za Kur'an i za ono čemu ih pozivaš. Kur'an je samo opomena čovječanstvu.

Puno je znakova koji ukazuju na Njegovu jednoću, razasutih svuda po nebesima i na Zemlji. Nevjernici pored njih prolaze ali o njima ne razmišljaju i ne uzimaju pouku, već se od njih okreću, ne osvrćući se.

Većina ljudi koji vjeruje u Allaha kao Stvoritelja, Opskrbitelja, Koji oživljava i umrtvljuje, obožava pored Njega kipove i idole, a neki Mu pripisuju dijete. Uzvišen je Allah iznad onoga što Mu pripisuju.

Zar su ovi višebošci sigurni da im neće iznenada doći kazna na dunjaluku koja će ih sve obuhvatiti tako da se neće moći spasiti, ili da neće doći iznenada, pa se neće moći za nju pripremiti i zbog toga nisu vjernici bili?

O Poslaniče, reci onima koje pozivaš: "Ovo je moj put kojem pozivam ljude, sa jasnim dokazom. Pozivam ih ja, a pozivaju ih i moji sljedbenici, oni koji slijede moju uputu i moj sunnet. Slavljen neka je Allah i daleko od onoga što mu pripisuju, a što Mu ne priliči ili je u koliziji s Njegovim savršenstvom. Ja Allahu ne činim širk, nego sam jedan od onih koji samo Njega obožavaju.

O Poslaniče, Mi smo prije tebe slali samo ljude kao poslanike, a nismo slali meleke, i Mi smo tim poslanicima objavljivali kao što i tebi objavljujemo. Ti poslanici su bili iz gradova, a ne iz pustinja, pa ipak su ih njihovi narodi u laž utjerivali, nakon čega smo ih uništavali. Zašto tvoji poricatelji ne putuju po Zemlji pa da razmišljaju o tome kako su skončali prijašnji poricatelji i da pouku uzmu? Uživanje na Ahiretu je bolje za one koji se Allaha boje na ovom svijetu, zar se nećete pameti dozvati, pa da se Allahove kazne pričuvate činjenjem onoga što je On naredio - a najveća naredba je vjerovanje - i kloneći se onoga što je zabranio - a najveća zabrana je višeboštvo.

Mi odlažemo kaznu neprijateljima Naših poslanika kao vid obmane sve dok ne pomisle poslanici da ti nevjernici neće biti uništeni, i dok ne pomisle nevjernici da su ih poslanici lagali prijeteći im kaznom koja čeka one koji poslanike utjeruju u laž - Naša pomoć poslanicima bi stigla i spasili bismo ih zajedno sa vjernicima od uništenja koje će zadesiti poricatelje. Niko ne može prestupnike spasiti Naše kazne kada dođe njeno vrijeme.

U kazivanjima o poslanicima i njihovim narodima - od kojih je i kazivanje o Jusufu i njegovoj braći - pouka je za one koji su zdravim razumom obdareni. Kur'an koji sadrži ta kazivanja nije lažno pripisan Allahu, već je došao kao potvrda prijašnjih nebeskih knjiga, sa detaljnim pojašnjenjem onih propisa koji trebaju biti detaljno pojašnjeni i on je vodilja ka svemu što je dobro, i milost onima koji vjeruju u njega, jer oni su ti kojima Kur'an istinski koristi.

O harfovima "Elif-lam-mim-ra" i njima sličnim počecima sura je već govoreno na početku sure el-Bekare. Uzvišeni ajeti ove sure i cijeli Kur'an koji ti se objavljuje - o Poslaniče - istina su u koju nema sumnje, kao što nema sumnje da su od Allaha, ali većina ljudi iz inata i oholosti neće da vjeruje.

Allah je stvorio nebesa uzdignuta bez vidljivih stubova, a zatim se iznad Arša uzdigao onako kako Njemu Uzvišenom dolikuje, i u to se vjeruje bez ulaženja u kakvoću i bez poređenja sa stvorenjima. On je Sunce i Mjesec potčinio na način koji koristi Njegovim stvorenjima. I Sunce i Mjesec plove do roka kojeg samo Allah zna. On, Uzvišeni, upravlja nebesima i Zemljom onako kako On hoće, i objašnjava Svoje dokaze koji ukazuju na Njegovu moć, da biste bili uvjereni u susret sa Njim na Sudnjem danu, pa da se za taj susret pripremite činjenjem dobrih djela.

Uzvišeni Allah je Zemlju rasprosto i na njoj stvorio postojane planine kako ne bi potresale ljude. Na njoj je dao rijeke kako bi se napajali ljudi, životinje i bilje. Na njoj je stvorio svakovrsne plodove i svaku vrstu podijelio na dva roda, poput muškog i ženskog. On dan prekriva noću tako da noćna tama zavlada nakon danjeg svjetla. U svemu tome su dokazi za one koji duboko razmišljaju i promišljaju o Allahovom stvaranju, jer takvi će se istinski okoristiti dokazima.

Na Zemlji ima predjela koji se jedni s drugima graniče, i na njoj ima vrtova grožđa, raznih usjeva, korijena iz kojih niče više palmi, kao i korijena iz kojih niče po jedna palma, a svaki od tih vrtova i usjeva biva napajan jednom vodom. Mi različite plodove odlikujemo jedne nad drugima u ukusu i drugim koristima premda su prostorno jedni pored drugih i napajaju se jednom vodom. Doista se u svemu spomenutom nalaze dokazi za one koji razuma imaju, jer su oni ti koji pouku u tome nalaze.

Ako se ičemu čudiš, o poslaniče, onda se čudi njihovom poricanju proživljenja i dokazivanju riječima: "Zar da, kada umremo i postanemo truhle kosti i prašina, ponovo budemo proživljeni?" Ti poricatelji proživljenja nakon smrti koji ne vjeruju u svog Gospodara i poriču Njegovu moć da proživi mrtve - njima će se sindžiri od vatre na njihove vratove staviti, na sudnjem danu, i oni će stanovnici Džehennema biti i u njemu će vječno ostati i patiti.

O Poslaniče, idolopoklonici te požuruju u spuštanju Allahove kazne na njih prije nego se upotpune blagodati koje im je Allah odredio. A i prije njih su kažnjeni poricateljski narodi poput njih, pa zašto pouku ne prime? O Poslaniče, doista tvoj Gospodar prelazi ljudima preko zuluma kojeg čine ne žureći da ih kazni i dajući im vremena da se pokaju Allahu. Doista On žestoko kažnjava one koji ustraju u svom nevjerstvu i ne pokaju se!

Nevjernici u Allaha iz inata govore i poriču: "Zašto Muhammedu nije spušten znak od njegovog Gospodara kao što je spušten Musau i Isau?" O Poslaniče, ti si samo opominjač koji ljude upozorava na Allahovu kaznu i ti ne možeš od sebe doći sa znakovima već Allah određuje kada će ti to dat. Svaki narod je imao vjerovjesnika koji ga je vodio ka putu istine i ukazivao im na njega.

Allah zna sve o onome što u utrobama nose trudnice, zna koji će plod porasti ili krnjav biti, koji će zdrav, a koji bolestan biti. Sve je to precizno odredio, i ta se odredba ne može umanjiti niti uvećati.

To je zato što On Uzvišeni zna sve ono što je stvorenjima nedokučivo i dokučivo, jer On posjeduje veličanstvena svojstva, imena i čini veličanstvena djela. On je uzvišen iznad svih stvorenja, Svojim osobinama i Svojim Bićem.

On zna skriveno i tajno, i On zna sve što govorite i radite, bilo da tajno ili javno nešto kažete, i bilo da nešto činite skriveno od ljudskih očiju u tminama noći ili pred svima usred bijela dana.

On Uzvišeni ima meleke koji jedan za drugim dolaze čovjeku, pa neki od njih noću, neki danju dolaze, i čuvaju čovjeka po Allahovoj naredbi od mnogih odredbi od kojih je On naredio da ga sačuvaju, i zapisuju ono što govori i radi. Doista Allah neće promijeniti stanje jednog naroda iz boljeg ka gorem sve dok oni sebe ne promijene od boljeg ka gorem, pa od zahvalnih postanu nezahvalni. Kada Allah uzvišeni hoće da neki narod uništi, niko ih odbraniti ne može. O ljudi, vi mimo Allaha nemate zaštitnika i upravitelja, pa Njemu pribjegnite tražeći da vas sačuva od nedaća.

O ljudi, Allah je Taj Koji vam munju pokazuje, i koji u vama spaja osjećaj straha od munje sa osjećajem nade da će pasti plodonosna kiša, i On čini da se formiraju oblaci ispunjeni obilnom vodom koja postaje kiša.

Grmljavina slavi svoga Gospodara, hvaleći Ga, a i meleki, iz straha od Njega, štujući Ga i veličajući. On šalje spaljujuće munje kojima pogađa koga On hoće pa ga uništi, dok se nevjernici raspravljaju o Allahovoj jednoći. Allah je snažan i jak. Šta god hoće, On uradi.

Samo se Njemu može dova upućivati, dok kipovi kojima se višebošci mole pored Allaha ne mogu nikakvu molitvu uslišiti, i oni liče na veoma žednog čovjeka koji samo pruža ruke ka vodi kako bi time voda stigla do njegovih usta pa da se napoji, a voda na taj način nikada neće doći do njegovih usta. Molitva nevjernika upućena njihovim kipovima je propala i daleko od ispravnog postupka, jer im nikakvu korist ne može pribaviti niti ikakvu štetu od njih odagnati.

Samo se Allahu klanja sve na nebesima i na Zemlji, u šta spadaju i vjernici i nevjernici, s tim što se vjernici klanjaju svojevoljno u onome u čemu čovjek ima izbora, i mimo svoje volje u onom aspektu u kojem čovjek nema pravo izbora (pokoravanjem Allahovim kosmičkim zakonima), dok se nevjernici Njemu klanjaju samo mimo svoje volje, tj. u onom aspektu u kojem čovjek nema pravo izbora, s tim da ih njihova iskonska priroda poziva da se Njemu pokore i poklone i svojevoljno. Njemu se pokorava i sjenka svega što ima sjenku, početkom i krajem dana.

O Poslaniče, reci nevjernicima koji druge obožavaju pored Allaha: "Ko je to stvorio nebesa i Zemlju, i ko upravlja svime?" Odgovori: "Allah! Samo On je sve stvorio i svime upravlja, i vi to potvrđujete!" Zatim im reci: "Pa zašto ste onda umjesto Njega kao zaštitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu štetu otkloniti, pa kako da drugima pomognu? I reci im: "Da li su isti onaj koji ne vjeruje i čije je srce slijepo i onaj koji vjeruje i čiji srčani vid je ispravan? I da li je isto nevjerstvo, koje predstavlja tmine, i vjerovanje, koje predstavlja svjetlost?" Da li su Allahu druge pridružili tvrdeći da oni stvaraju kao što Allah stvara, pa su pomiješali između onoga što su oni stvorili i onoga što je On stvorio? Reci im: "Samo Allah stvara, On nema sudruga u stvaranju, samo On je božanstven, Onaj Koji zaslužuje da bude obožavan, i Njemu je sve potčinjeno."

Uzvišeni Allah navodi primjer nestajanja zablude i ostajanja istine spominjući kišu koja se spušta sa neba sve dok ne napuni doline kojima voda poteče, različitih veličina, pa bujica na svojoj površini odnosi pjenu i otpad. I navodi drugi primjer spominjući dragocjene rude koje ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit (a koje su u početku prekrivene hrđom i nečim bezvrijednim). Sa ova dva primjera Allah objašnjava istinu i zabludu. Zabluda je poput pjene koja prekriva vodu, i poput hrđe ili nečega bezvrijednog što prekriva dragocjene rude, a što biva otklonjeno njenim topljenjem i obradom, dok je istina poput čiste i pitke vode koja uzrokuje nicanje plodova i trave, i poput obrađene dragocjene rude kojom se koriste ljudi. Pa isto kao što su ova dva primjera, na isti način Allah navodi primjere ljudima da bi im istina i zabluda postali jasni.

Onim vjernicima koji su se odazvali svom Gospodaru kada ih je pozvao da samo Njega obožavaju, i da se samo Njemu pokoravaju, pripada lijepa nagrada - Džennet, dok nevjernicima koji se nisu odazvali Njegovom pozivu u monoteizam i pokornost samo Njemu pripada kazna. Kada bi oni imali imetka koliko je cijela Zemljina površina, i još toliko, pa sve pokušali da udijele kako bi se iskupili - neće biti spašeni kazne. Ti nevjernici, pošto se nisu odazvali Allahovom pozivu, biće kažnjeni za sva loša djela i njihovo će boravište biti Džehennem, a grozna li je to postelja i grozno li je to boraviše.

Onaj ko zna da je nesumnjiva istina ono što ti je Allah objavio, o Poslaniče, i koji vjeruje u to, pokoravajući se, nije poput onoga čije je srce slijepo za istinu, i ko ne vjeruje u Allaha niti Mu se pokorava. Pouku i poruku primaju oni koji imaju zdrav razum.

Oni koji su se Allahu odazvali to su oni koji vjerno ispunjavaju ono na šta su se Allahu ili ljudima zavjetovali, i oni svoje zavjete date Allahu i drugima ne krše;

i oni koji spajaju rodbinske veze koje je Allah naredio da se spajaju, i koji se boje svog Gospodara što ih podstiče da primjenjuju ono što je On naredio i klone se onoga što je zabranio, i koji se boje polaganja računa pred Allahom za svaki svoj grijeh, a sa kime bude raspravljano o njegovim djelima propao je;

i oni koji su strpljivi u pokornosti Allahu, i koji strpljivo podnose sve ono što im je Allah sudbinski odredio, bilo ugodno ili teško, i koji se strpljivo klone grijeha želeći Allahovo zadovoljstvo, i koji obavljaju namaz na najpotpuniji način, i koji udjeljuju imetak kojim im opskrbljujemo, u šta spada i obavezno udjeljivanje i dobrovoljno, i to čine tajno kako bi se sačuvali licemjerstva, a nekada to rade javno kako bi bili podstrek drugima na to dobro djelo, i oni koji na ružne postupke uzvraćaju dobročinstvom - takvi će imati lijepu završnicu na Sudnjem danu.

Ova lijepa završnica je vječni boravak u džennetskim ljepotama, a u potpunost tog uživanja u Džennetu ubraja se i to što će sa njima tamo biti i njihovi roditelji, supružnici i djeca koji su bili na pravom putu, i susret sa njima će im samo radost povećati. Meleki će kod njih ulaziti sa svih vrata njihovih džennetskih staništa, čestitajući im.

Meleki će ih, kada god uđu kod njih, pozdraviti riječima: "Selamun alejkum - spašeni bili od svakog zla, jer ste ustrajno bili Allahu pokorni, strpljivo ste podnosili nedaće koje vam je odredio, i konstantno ste se klonili onoga što vam je zabranio. Divno li je vaše konačno boravište."

A oni koji krše čvrsto obećanje dato Allahu, koji prekidaju rodbinske veze koje je Allah naredio da se spoje, te čine nered na Zemlji, griješeći prema Allahu, takvi su daleko od Njegove milosti i nesrećni su. Njih čeka ružna završnica, a to je vatra džehennemska.

Allah daje obilnu opskrbu kome On hoće, a umanjuje je onome kome On hoće, i obilna opskrba nekoga nije znak da je on srećnik niti da ga Allah voli, niti je mala opskrba znak da je neko nesrećnik. Nevjernici se raduju životu na ovom svijetu i njemu su se predali, iako je dunjalučki život samo neznatno, prolazno naslađivanje.

Oni koji ne vjeruju u Allaha i Njegove ajete kažu: "Zašto Muhammedu nije dato osjetilno čudo od njegovog Gospodara koje je dokaz njegove iskrenosti?" Reci tim predlagačima, o Poslaniče: "Doista Allah u zabludu pravedno odvodi koga On hoće, a uputu daje onome ko Mu se vrati pokajanjem, iz Svoje milosti. Uputa nije u njihovim rukama pa da je povezuju sa davanjem čuda."

Allah posebno upućuje vjernike čija srca nalaze smiraj u spominjanju Allaha, u Njegovom slavljenju i veličanju, i u učenju i slušanju Njegovog govora. Doista se uz spominjanje Allaha srca smiruju, i ona to i zaslužuju.

Ovi ljudi koji vjeruju u Allaha i čine dobra djela koja ih Njemu približavaju imat će lijep život na Ahiretu i lijepu završnicu, a to je: Džennet.

Kao što smo prijašnjim narodima slali poslanike tako smo i tebe, o Poslaniče, poslali tvom narodu, da im učiš Kur'an kojeg smo ti objavili. Kur'an je dovoljan dokaz tvoje iskrenosti, ali tvoj narod poriče taj dokaz jer su nevjernici u Svemilosnog Kojem pridružuju sudruga. Reci im: "Svemilosni Kome sudruga pridružujete je moj Gospodar, i niko mimo Njega nema pravo biti obožavan. Na njega se oslanjam u svim svojim poslovima i Njemu se vraćam i kajem."

Kada bi od osobina Božijih knjiga bilo to da pomjeraju planine, cijepaju zemlju i čine da izvori i rijeke poteku, i da oživljavaju mrtve kada im se uče - onda bi ovaj Kur'an bio najpreči tim osobinama, o Poslaniče, jer on je jasni dokaz koji bi na njihova srca uticao kada bi bila bogobojazna. Međutim, oni su poricatelji! Allah je Taj Koji odlučuje kada će se koje čudo desiti, i kada će se bilo šta desiti. Zar vjernici ne znaju da - ako bi Allah htio - sve bi ljude uputio bez pokazivanja ikakvih čuda? Međutim, On to neće! I nevjernike će neprestano pogađati nedaće zbog njihovog nevjerstva i njihovih grijeha ili će u blizini mjesta njihovog doći sve dok Allah ne pošalje konačnu kaznu. Doista, Allah ne krši Svoje obećanje kada dođe vrijeme njegovog ispunjenja.

Nisi prvi poslanik koji je utjerivan u laž od svog naroda i sa kojim su se ismijavali, već se to dešavalo i sa prijašnjim narodima i poslanicima koje su u laž utjerivali, pa sam davao vremena nevjernicima toliko da bi pomislili kako neće biti uništeni, a zatim sam ih na razne načine kažnjavao, pa šta misliš kakva je bila kazna Moja? Doista je to bila žestoka kazna.

Da li je preči da se obožava Onaj Koji opskrbljuje sva stvorenja i Koji bdije nad onim što rade, a zatim ih za to nagrađuje ili kažnjava, ili ovi kipovi koja ni na koji način ne zaslužuju obožavanje? Nevjernici su ih učinili sudruzima Allahu, nepravedno, a ti im reci, o Poslaniče: 'Imenujte ta božanstva koja obožavate mimo Allaha, ako istinu govorite, ili vi Allaha obavještavate o nečemu što ne zna na nebesima i na Zemlji? Ili Ga obavješavate o praznom i bezvrijednom govoru? Nevjernicima je šejtan uljepšao zlo koje čine pa su uznevjerovali u Allaha, i odvratio ih je od upute i pravog puta. A koga Allah ostavi u zabludi - niko ga uputiti ne može.

Njima pripada kazna na ovom svijetu u vidu pogibije i zarobljavanja koje ih zadesi kada ratuju protiv vjernika, a ahiretska kazna je žešća od dunjalučke, zbog njene težine i neprekidnosti. Oni na Sudnjem danu neće imati zaštitnika.

Džennet kojeg je Allah obećao onima koji se Njega boje činjenjem naređenog i klonjenjem zabranjenog je takav da ispod njegovih dvoraca i drveća rijeke teku, plodovi nikada ne nestaju, za razliku od plodova na dunjaluku, a i zaštita od vrućine u Džennetu ne prolazi niti se smanjuje. To je Džennet u kojem će završiti oni koji su se Allahove kazne čuvali činjenjem onoga što im je On naredio i kloneći se onoga što im je On zabranio, dok će nevjernici skončati u Džehennemu u kojem će vječno boraviti.

Jevreji, kojima dadosmo Tevrat, i kršćani, kojima dadosmo Indžil, raduju se onome što je tebi objavljeno, o Poslaniče, jer se poklapa sa dijelom onoga što je njima objavljeno, ali neki od njih poriču dio onoga što je tebi objavljeno, a što se suprotstavlja njihovim prohtjevima, ili otkriva njihovo iskrivljavanje objavljenih knjiga. Reci im, Poslaniče: "Meni je Allah naredio da samo Njega obožavam, samo Njemu pozivam i samo ću se Njemu vratiti." Sa tim su objavljeni i Tevrat i Indžil.

Kao što smo objavili knjige poslanicima na jezicima njihovih naroda, tako smo i tebi - o Poslaniče - objavili Kur'an, koji objašnjava jasnu istinu, na arapskom jeziku. O Poslaniče, kada bi ti slijedio prohtjeve jevreja i kršćana koji ti traže da izbrišeš ono što se ne slaže sa njihovim prohtjevima, nakon što ti je došlo znanje od Allaha, niko te od Allaha ne bi mogao zaštititi, niti te pomoći protiv tvojih neprijatelja i spasiti od Njegove kazne.

Mi smo prije tebe slali poslanike, od ljudi, i davali smo im da imaju supruge i potomke, kao i ostali ljudi. Mi nismo poslanike učinili melekima koji se ne žene i nemaju djecu. Ti si jedan od poslanika, koji su ljudska bića, koji se žene i imaju potomstvo, pa zašto se mnogobošci čude tome? Nijedan poslanik ne može svojom voljom učiniti neko čudo, već ako mu Allaha dozvoli. Svaka stvar koju je Allah odredio je zapisana u knjizi, jasno određena, ne dešava se ni prije ni poslije trenutka koji joj je zapisan.

Allah uklanja ono što On hoće, bilo dobro ili zlo, sreća ili nesreća, a ostavlja ono što On hoće. Kod Njega je Ploča pomno čuvana, u kojoj je sve to zapisano, i sve ono što Allah uklanja ili ostavlja - u skladu je sa onim što je njoj zapisano.

O Poslaniče, samo Ja određujem da li ću ti prije smrti pokazati dio kazne kojom im prijetimo ili ne, a tvoje je samo da dostaviš ono što ti naređujem, i nije na tebi da ih obračunavaš ili kažnjavaš. To je moje pravo!

Zar ovi nevjernici ne vide kako mjesta nevjernika polako s krajeva njihovih sužavamo širenjem islama i dajući muslimanima da oslobode ta mjesta? Allah određuje ono što On hoće među Svojim robovima, i niko ne može poništiti niti izmijeniti Njegovu odluku. On, Uzvišeni, brzo svodi račune, i On će obračunati i prve i potonje generacije u jednom danu.

Prethodni narodi pravili su spletke i zamke svojim vjerovjesnicima, poricali su ono što su im oni dostavljali. Šta su na kraju time postigli? Ništa, jer samo Allahovo upravljanje i volja bivaju sprovedeni. On je taj koji zna sva djela svih stvorenja i ništa Mu nije skriveno. Saznat će poricatelji koliko su griješili kada je riječ o njihovom nevjerovanju i koliko su vjernici bili na pravom putu koji ih je odveo do Dženneta i lijepe konačnice.

Oni koji ne vjeruju govore: "Ti, Muhammede nisi poslan od Allaha." Reci im, o Poslaniče: "Dovoljan je Allah svjedok da sam Njegov poslanik vama, a svjedoci su i oni koji poznaju nebeske knjige u kojima je došao moj opis. Kome je Allah svjedok istinitosti, ne šteti mu poricanje poricatelja."

Elif-lam-ra. Već smo govorili na početku sure el-Bekare o otpočinjanju sura ovim harfovima. Ovaj Kur'an je knjiga koju tebi objavljujemo - o Poslaniče - kako bi ljude Allahovom voljom i pomoći izveo iz nevjerstva, neznanja i zablude u vjerovanje, znanje i uputu, u islam koji je put Allaha Silnoga koji je nad svime moćan i koji zaslužuje pohvalu u svemu.

Allaha Kome, jedinom, pripadaja vlast nad svim što se nalazi na nebesima i na Zemlji, i Koji jedini zaslužuje da bude obožavan, a da mu se ne pripisuje drug od Njegovih stvorenja. Nevjernike će stići snažna kazna.

Oni koji ne vjeruju daju prednost dunjalučkom životu i prolaznom užitku nad Ahiretom i vječnim uživanjem, i ljude odvraćaju sa Allahovog puta kojeg, radi toga, krive u njihovim očima, kako niko njime ne bi išao. Takvi su, doista, u zabludi, daleko od istine i pravog puta.

Mi nismo nijednog poslanika poslali osim na jeziku naroda kojem je poslat, kako bi lakše razumjeli ono što im dostavlja od Allaha. Mi poslanike nismo slali kako bi ljude prisiljavali na vjerovanje, jer Allah u zabludi ostavlja koga On hoće, na osnovu Svoje pravde, a na pravi put upućuje koga On hoće, iz Svoje dobrote. On je Silni Kojeg niko ne može nadvladavati, i On savršeno mudro stvara i upravlja.

Mi smo poslali Musaa i pomogli smo ga znakovima koji ukazuju na njegovu istinitost, koji su dokaz da je poslat od svog Gospodara. Naredili smo mu da svoj narod izvede iz nevjerstva i neznanja u vjerovanje i znanje, i da ih podsjeća na dane u kojima im je Allah darovao Svoje blagodati. Doista su u tim danima jasni dokazi Allahovog monoteizma, Njegove velike moći i Njegovih velikih blagodati prema vjernicima. Iz ovog se mogu okoristiti vjernici koji su strpljivi na pokornosti Allahu, i koji su Mu stalno zahvalni na blagodatima koje im je darovao.

O Poslaniče, spomeni kada je Musa primijenio naredbu svog Gospodara rekavši svom narodu, Israelićanima, podsjećajući ih na Allahove blagodati: "O narode moj, sjetite se Allahovih blagodati prema vama kada vas je spasio od faraona i njegovih sljedbenika, sačuvavši vas njihove srdžbe i sile. Oni su vas žestoko mučili, klali su vaše sinove, kako se među vama ne bi rodio neko ko će preuzeti vlast od faraona, a u životu su ostavljali vaše kćeri, kako bi ih ponižavali. U tim njihovim djelima je veliki ispit za vas, kako biste strpljivi bili, pa vas je Allah nagradio za vaše strpljenje spašavanjem od sile faraona i njegovih sljedbenika."

Musa im reče: "Sjetite se kada vam je Gospodar vaš jasno poručio: 'Ako budete Allahu zahvalni na blagodatima koje vam je dao - On će vam ih još povećati, a ukoliko ne budete zahvalni - pa doista je Njegova kazna žestoka za one koji poriču blagodati Njegove i ne zahvaljuju na njima.'"

I Musa reče svom narodu: "O narode moj, ako vi i svi drugi narodi na Zemlji budete nevjernici, štetu sami sebi činite, jer Allah je, uistinu, apsolutno neovisan, hvale dostojan zbog svog savršenstva. On nema nikakve koristi od vjerovanja vjernika, niti Mu šteti nevjerovanje nevjernika."

O nevjernici, zar vam nije došla vijest o uništenju prijašnjih naroda koji su poricali: Nuhovog, Hudovog, Salihovog i drugih naroda koji su došli poslije njih. Bili su mnogobrojni, samo Allah zna koliko ih je bilo! Dolazili su im njihovi poslanici sa jasnim dokazima, a oni su svoje ruke grizli iz zlobe prema poslanicima i govorili: 'Mi ne vjerujemo u ono sa čim ste poslati. Mi, doista, sumnjamo u ono u šta nas pozivate.'"

Poslanici su im odgovarali: "Zar ima sumnje u Allahovu jednoću i isključivo pravo da bude obožavan, a On je stvorio nebesa i Zemlju ni iz čega? On vas poziva da vjerujete u Njega kako bi vam grijehe obrisao, i kako bi vas ostavio da živite do roka koji vam je određen na ovom svijetu." Njihovi narodi rekoše: "Vi ste ljudi kao i mi, ništa niste bolji od nas. Vi samo želite da nas odvratite od obožavanja onoga što su obožavali naši preci, pa donesite nam jasan dokaz da je istina da ste vi nama poslati od Allaha."

Njihovi poslanici im odgovoriše: "Mi smo samo ljudi, kao i vi, i mi to ne poričemo, ali iz toga ne proističe istovjetnost u svemu. Allah daje Svoje posebne blagodati kome On hoće od Njegovih robova, pa od njih odabire poslanike koje će slati ljudima. Mi ne možemo donijeti dokaze koje nam tražite osim ako Allah to bude htio, jer to nije u našoj moći. Samo Allah može takvo nešto učiniti, i samo se na Njega oslanjaju i uzdaju vjernici u svemu što rade."

"I šta može biti prepreka da se oslonimo na Allaha? On nas je uputio na najbolji i najjasniji put, i mi ćemo se strpiti na vašem uznemiravanju koje se ogleda u utjerivanju u laž i ismijavanju, a vjernici se u svim svojim poslovima oslanjaju i uzdaju samo u Allaha Jedinog."

Nevjernici iz naroda kojima su ovi poslanici poslati, nakon što se više nisu mogli raspravljati sa svojim poslanicima, rekoše: "Mi ćemo vas istjerati iz našeg mjesta, ili ćete se vratiti u našu vjeru!" Tada Allah objavi poslanicima, bodreći ih: "Mi ćemo, doista, uništiti nepravednike, a to su oni koji ne vjeruju u Allaha i Njegove poslanike."

"I poslije njihovog uništenja ćemo vas, poslanike i one koji vas slijede, umjesto njih, na Zemlji nastaniti." To je obećanje onima koji veličaju Allaha, koji se trude da uvijek budu svjesni Njegovog nadziranja, i koji se boje Njegovih prijetnji.

Poslanici su tražili od svog Gospodara da ih pomogne protiv neprijatelja, pa je propao svaki oholnik koji se borio protiv istine, ne slijedeći je, iako mu je postala jasna.

Ispred ovog oholnika će na Sudnjem danu biti Džehennem, koji mu je stalno u zasjedi, i kada u njega bude ušao biće napajan gnojem i sukrvicom džehennemlija, što mu neće žeđ utoliti. Neprekidno će biti kažnjavan žeđu i raznim drugim vrstama kazne.

Mučit će se da to proguta, pokušavajući, što će mu teško padati zbog gorčine, vreline i smrada, pa neće moći progutati, a smrt će ga okruživati sa svih strana, zbog žestine kazne, ali neće moći da umre pa da se odmori. Ostat će živ, pateći, a ispred njega je i druga žestoka kazna koja ga čeka.

Primjer dobrih djela koja čine nevjernici, poput sadake, dobročinstva, pomaganja sirotinje, je kao primjer pepela kojeg raspršuju snažni vjetrovi na svakom mjestu, ne ostavivši mu traga. Njihova djela je raspršilo njihovo nevjerstvo, pa im na Sudnjem danu neće ništa koristiti. To djelo koje nije izgrađeno na vjerovanju predstavlja veliko skretanje sa pravog puta.

O čovječe, zar ne znaš da je Allah stvorio nebesa i Zemlju s Istinom, a ne uzalud? Da je On htio da vas zbriše sa lica Zemlje, o ljudi, i stvori druga stvorenja koja će Ga obožavati i koja će Mu se pokoravati umjesto vas, On bi to uradio, jer to je Njemu lahko.

Njemu nije nemoguće da vas uništi i stvori druga stvorenja, jer On je svemoćan.

Na Sudnjem danu će stvorenja izaći iz svojih grobova pred Allaha, pa će slabi koji su slijedili svoje velikane i prvake reći: "Mi smo vas slijedili, o prvaci, i vašim se naredbama i zabranama pokoravali, pa da li ćete od nas odagnati išta od Allahove kazne?" Njihovi velikani će reći: "Da nas je Allah uputio - i mi bismo vas uputili i svi bismo bili spašeni, ali mi smo u zabludu otišli pa smo i vas u zabludu odveli. Svejedno nam je da li možemo ili ne možemo podnijeti kaznu, nikako ne možemo pobjeći."

Nakon što džennetlije uđu u Džennet, a džehennemlije u Džehennem, Iblis će reći: "Allah vam je dao istinito obećanje, koje je ispunio, a ja sam vam dao nevaljano obećanje, koje sam prekršio. Ja vas na dunjaluku nisam mogao prisiliti da budete nevjernici i u zabludi, već sam vas pozivao u nevjerstvo i uljepšao vam grijehe, pa ste pohitali da me slijedite. Zato nemojte mene kriviti za vašu zabludu već krivite sebe. Vi ste preči da sebe krivite! Ja vas ne mogu spasiti od kazne, niti vi možete spasiti mene. Ja nemam ništa s time što ste me učinili sudrugom Allahu u obožavanju, i oni koji Njemu druge pripisuju i u Njega ne vjeruju na dunjaluku biće žestoko kažnjeni na Sudnjem danu."

Nasuprot završetka nepravednika, Allah će vjernike koji su činili dobra djela uvesti u Džennet kroz čije bašče rijeke teku, ispod dvoraca i drveća, u kojem će vječno boraviti dozvolom i moći Gospodara svojega. U njemu će jedni druge pozdravom selama pozdravljati, i meleki će ih pozdravljati, a i Gospodar njihov će ih pozdravljati.

O Poslaniče, zar ne znaš kako Allah navodi primjer za riječi monoteizma, riječi šehadeta: la ilahe illallah? On ih poredi sa lijepim drvetom, palmom, čiji je korijen duboko u zemlji iz koje crpi vodu svojim kvalitetnim korijenjem, a njena krošnja je visoko, ka nebu, gdje se na njoj formira rosa, i gdje udiše čist vazduh.

Ovo lijepo drvo daje svoje lijepe plodove u svakom vremenu, odredbom svoga Gospodara, i On navodi ljudima primjere kako bi pouku primili.

Loše riječi, riječi višeboštva, su poput lošeg drveta, poput hanzale (Citrullus colocynthis, kolocint) iščupane iz korijena, nije postojana na zemlji, niti je uzdignuta ka nebu. Kao takva, ona vehne i vjetrovi je raspršuju. Takve su riječi nevjerstva, na kraju će nestati, a dobra djela nevjernika ne uspinju se ka Allahu i ne bivaju primljena.

Allah učvršćuje vjernike postojanim govorom monoteizma, daje im čvrst iman na dunjaluku tako da ostanu vjernici do smrti, a nakon smrti, u grobovima svojim, učinit će ih postojanim pri odgovaranju na pitanja meleka, kao što će ih učiniti postojanim i na ispitu na Sudnjem danu. S druge strane, Allah nepravednike odvodi u zabludu, jer su nepravdu učinili tako što su bili višebošci ili nevjernici u Allaha, i ne daje im razboritost. Uzvišeni Alah čini ono što On hoće, neke ljude odvodi u zabludu, iz Svoje pravde, a neke upućuje, iz Svoje blagodarnosti i plemenitosti, i Njega niko ni na šta ne može prisiliti.

Vidiš stanje onih Kurejšija koji ne vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika, koji su Allahovu blagodat sigurnosti u mekkanskom haremu i blagodat slanja Muhammeda kao poslanika zamijenili poricanjem Njegovih blagodati i nezahvalnošću na njima, time što su utjerali u laž ono sa čim im je Poslanik došao od svog Gospodara, odvodeći svoje sljedbenike u vječnu propast.

Vječna propast je Džehennem, u koji će ući, u kojem će patiti od vreline, a grozno li je on boravište.

Višebošci su Allahu druge (u nečemu) sličnim smatrali kako bi svoje sljedbenike odvratili od pravog puta nakon što su i sami s njega skrenuli. Reci im, o Poslaniče: "Uživajte u svojim prohtjevima na ovom svijetu, šireći vašu zabludu, doista ćete skončati u Vatri, i od nje ne možete pobjeći."

O Poslaniče, reci vjernicima: "O vi koji vjerujete, obavljajte namaz na najpotpuniji način, udjeljujte dio onoga čime vas je Allah opskrbio, kroz obavezne i pohvalne vidove udjeljivanja, nekada tajno, da biste se sačuvali pretvaranja, a nekada javno želeći time da druge podstaknete na dobro. Činite ovo prije nego što dođe dan u kojem neće biti kupoprodaje niti će se iko moći iskupiti i sačuvati Allahove kazne, dan u kojem se drug za druga (bez Allahove dozvole) neće moći zauzimati."

O ljudi, Allah je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju ni iz čega, i On s neba spušta kišu koju čini uzrokom rađanja raznovrsnih plodova, koji predstavljaju vašu opskrbu, i On vam je podredio vaše lađe, omogućivši da po vodi plove, shodno Njegovim zakonima, i On vam je podredio rijeke iz kojih pijete i iz kojih napajate svoju stoku i svoje usjeve.

I On je učinio da se koristite Suncem i Mjesecom koji neprestano plove, i da se koristite noću i obdanicom tako što noću spavate i odmarate, a danju upražnjavate razne aktivnosti i poslove.

Allah vam daje od svega što od Njega tražite i što ne tražite, i kada biste Allahove blagodati brojali ne biste ih mogli nabrojati, zbog njihovog mnoštva i njihove raznovrsnosti. Ono što vam je ovdje spomenuo su samo neki primjeri blagodati, a čovjek je doista nepravedan prema sebi, i puno poriče Allahove blagodati.

O Poslaniče, spomeni kada je Ibrahim, nakon što je nastanio svog sina Ismaila sa svojom ženom Hadžer u mekkanskoj dolini, rekao: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto u kojem sam nastanio svoju porodicu, Mekku, sigurnim mjestom, u kojem se neće krv prolijevati, u kojem se nikom nepravda neće činiti, i udalji mene i moje potomstvo od obožavanja kipova."

"Gospodaru moj, doista su kipovi mnoge ljude u zabludu odveli, jer su pomislili da će se oni za njih kod Tebe zauzimati, pa su u smutnju upali i obožavali ih pored Allaha. Ko me bude slijedio u monoteizmu i pokornosti Tebi, takav je pripadnik moje skupine i moj pravi sljedbenik, a ko me u tome ne bude slijedio - pa Ti, Gospodaru, puno praštaš grijehe onome kome Ti hoćeš, i Ti si milostiv prema njima."

"Gospodaru naš, Ja sam neke svoje potomke, Ismaila i njegovo potomstvo, naselio u dolini, Mekki, u kojoj nema usjeva niti vode, pored Tvog svetog hrama. Gospodaru naš, ja sam ih tu nastanio kako bi namaz uspostavili, pa učini da srca ljudi čeznu za njima i za ovim mjestom, i opskrbi ih plodovima kako bi Ti zahvalni na Tvojim blagodatima bili."

"Gospodaru naš, Ti znaš sve ono što krijemo i što javno činimo, ništa Ti nije skriveno na nebesima ni na Zemlji, tako da znaš našu potrebu i ovisnost za Tobom."

"Sva zahvalnost i hvala pripadaju Allahu Uzvišenom, Koji je uslišao moju dovu i dao mi hairli potomstvo, Koji mi je sa Hadžerom dao Ismaila, i pored moje starosti, i sa Sarom mi dao Ishaka, a doista Allah čuje dove dovitelja."

"Gospodaru moj, učini mene i moje potomstvo od onih koji obavljaju namaz na najpotpuniji način, Gospodaru naš, usliši moju dovu i primi je."

"Gospodaru naš, oprosti mi grijehe moje i oprosti grijehe mojih roditelja." (Ovo je Ibrahim rekao prije nešto što je saznao da je njegov otac Allahov neprijatelj, a kada je to saznao - odrekao ga se). "I oprosti vjernicima grijehe njihove na dan kada će ljudi ustati radi obračuna pred Gospodarom svojim."

O Poslaniče, nemoj misliti da Allah ne mari za onim što rade nepravednici kada im odlaže kaznu, oni poriču istinu i odvraćaju od Allahovog puta i čine druga zla, i Allah sve to zna, jer Njemu ništa skriveno nije. On im odlaže kaznu do Sudnjeg dana u kojem će ljudi podignuti svoje poglede od strahote onoga što će vidjeti.

Kada ljudi žurno ustanu iz svojih grobova ka pozivaču, podignutih glava, gledajući panično ka nebu, ukočenih pogleda, od strahote onoga što će vidjeti. Srca će im biti prazna, bez razuma i razumijevanja, od strahote situacije u kojoj su se našli.

O Poslaniče, upozori tvoj ummet na Allahovu kaznu na Sudnjem danu, kada će oni koji su sebi činili nepravdu nevjerstvom i višeboštvom reći: "Gospodaru naš, odloži nam kaznu, vrati nas još malo na dunjaluk, da u Tebe vjerujemo i da poslanike koje si nam poslao slijedimo", pa će im biti odgovoreno podrugljivo: "Zar se na dunjaluku niste zaklinjali da se nećete preseliti na Ahiret, poričući proživljenje nakon smrti?"

"Zar niste bili nastanjeni u mjestima gdje su živjeli oni koji su prema sebi nepravdu učinili ne vjerujući u Allaha, poput Hudovog i Salihovog naroda, i bilo vam je jasno kako smo ih uništili? Mi smo vam primjere navodili u Našoj knjizi kako biste pouku primili, ali vi to niste učinili."

Ti stanovnici mjesta prijašnjih nepravednih naroda prave spletke da ubiju Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, i stanu u kraj njegovom pozivu, a Allah zna šta spletkare, jer Njemu ništa nije skriveno. Njihove su spletke slabe, jer one ne mogu uništiti planine niti nešto drugo, zbog svoje slabosti, za razliku od zamke koju je Allah njima priredio.

O Poslaniče, nemoj pomisliti da će Allah prekršiti obećanje koje je dao poslanicima, obećanje da će konačna pobjeda pripasti poslanicima i Njegovoj vjeri. Doista je On Silni, Onaj sa Kim se niko ne može nadjačavati, i On će počastiti i uzdignuti Svoje dobre robove, a žestoko kazniti Svoje neprijatelje, neprijatelje Njegovih poslanika.

Ovo kažnjavanje nevjernika će se desiti na Sudnjem danu, kada Zemlja bude zamijenjena drugom, bijele boje, čista, i kada nebesa budu zamijenjena drugim, i kada ljudi ustanu iz svojih kaburova, sa svojim tijelima i djelima, i stanu pred Allaha, Kome jedinom pripada vlast i veličanstvo, pred Svemoćnog Potčinitelja, Kome je sve potčinjeno i Koji nikom ne biva potčinjen.

O Poslaniče, na danu kada Zemlja bude zamijenjena drugom, i kada nebesa budu zamijenjena drugim, vidjećeš nevjernike i višebošce svezane, vidjećeš kako su im noge i ruke lancima svezane za vrat, i kako je njihova odjeća od katrana (jako zapaljive materije), a njihova smrknuta lica prekriva vatra.

O Poslaniče, na dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom, i kada nebesa budu zamijenjena drugim, vidjećeš nevjernike i višebošce jedne s drugim povezane, vidjećeš kako su im noge i ruke lancima svezane za vrat, i kako je njihova odjeća od katrana (jako zapaljive materije), a njihova smrknuta lica prekriva vatra.

To je zato da Allah svakome da ono što je zaslužio, dobro ili loše, a doista Allah brzo obračunava.

Ovaj Kur'an koji je objavljen Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem, je obznana ljudima od Allaha kako bi bili opomenuti strašnom prijetnjom koja se u njemu nalazi, da bi znali da samo Allah zaslužuje da bude obožavan, da Ga obožavaju i da Mu ne pripisuju druga, da bi pouku primili oni koji imaju zdrav razum, jer samo takvi pouke primaju.

O kur’anskim smo skraćenicama govorili na početku sure el-Bekara. Ovo su ajeti časnog i uzvišenog Kur’ana, kojeg je objavio Uzvišeni Allah i u njemu objasnio vjerovanje i vjerozakon.

Kad im na Sudnjem danu bude jasno da su na dunjaluku bili krivovjerni, da su vjerovali u neistinu, nevjernici će zažaliti što nisu bili muslimani.

Poslaniče, pusti poricatelje neka jedu kao što stoka jede i neka se naslađuju ovozemaljskim, prolaznim užicima koji im ulijevaju dugu nadu i odvraćaju od vjerovanja i činjenja dobrih djela. Znat će oni u kakvu će se nevolju uvaliti kad budu vraćeni Gospodaru na Sudnjem danu.

Mi smo gradove i sela čiji stanovnici bijahu zulumćari uništavali upravo onda kad bi došao njihov kraj poznat Allahu, ni prije ni poslije.

Neka zulumćari ne budu obmanuti time što im Allah daje vremena. Onda kad je određeno, određeni narod bude uništen.

Mekanski višebošci govorili su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Ej ti koji tvrdiš da ti se objavljuje Knjiga, tvrdeći to ti se ponašaš kao što se ludi ljudi ponašaju!”

Zbog čega ne dovedeš meleke koji će posvjedočiti u tvoju korist, ako je istina da si poslanik od Allaha i da će nas kazna zadesiti?!

Pobijajući ovaj zahtjev krivovjernih, Gospodar je rekao: “Meleke šaljemo u skladu s mudrosti koja to iziskuje, i to onda kad dođe vrijeme da određeni narod bude kažnjen. Ukoliko pošaljemo meleke da ih unište kao nevjernike, nećemo im dati roka, nego ćemo ih trenutno uništiti.”

Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, knjigu koja sadrži opomenu ljudima, i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti, tj. čuvat ćemo ga od dodavanja i oduzimanja, mijenjanja i iskrivljavanja.

Vjerovjesniče, prije tebe slali smo poslanike nevjerničkim zajednicama, no oni su ih u laž utjeravali. Dakle, ti nisi prvi poslanik koga njegov narod smatra lašcem.

Nevjerničkim zajednicama nijedan poslanik nije došao, a da ga nisu proglasili lašcem i da ga nisu ismijavali.

Kao što smo poricanje uveli u srce prijašnjih naroda, tako ćemo ga uvesti u srce mekanskih višebožaca, tim prije jer glave okreću i inate se.

Oni neće vjerovati u Knjigu koja je objavljena Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zna se da je Gospodar kažnjavao narode koji su poricali ono što su im poslanici njihovi donosili. Neka oni koji poriču uzmu pouku iz tvog poslanstva.

Kad bi Uzvišeni Allah dao da se inadžije, na temelju jasnih i nepobitnih dokaza, uvjere u istinu, i da im na nebu otvori kapiju kroz koju bi se uspinjali, oni opet ne bi povjerovali.

Dakle, ne bi povjerovali, nego bi rekli: “Onemogućeni smo da vidimo! Ovo što vidimo jest čarolija, i mi smo opčinjeni!”

Na nebu smo veličanstvena sazviježđa stvorili kako bi se ljudi prema njima upravljali na putovanjima, na moru i na kopnu. Ukrasili smo ih kako bi bila pokazatelj Allahove moći.

Svevišnji Allah sačuvao je nebo od svakog šejtana, koji je udaljen od Allahove milosti.

Onog šejtana koji kradom prisluškuje nebeske vijesti stigne svjetlica i uništi.

Zemlju smo prostrli, da bi ljudi na njoj živjeli, i po njoj čvrste palanine razbacali, kako se ne bi potresala. Pored toga, na Zemlji smo učinili da raste bilje, onoliko koliko treba i ono koje treba, u skladu s Našom mudrosti.

Ljudi, stvorili smo na Zemlji hranu i piće, koji su vam na raspolaganju sve dok živite. Mi hranimo ljude i životinje, a ne vi.

Jedino Mi stvaramo sve čime se koriste ljudi i životinje. Ono što stvorimo, to stvorimo u određenoj mjeri, sukladno Našoj mudrosti i htijenju.

Mi stvaramo kišu u nagomilanim oblacima, i vi tu vodu, koju vam spuštamo, ne možete pohraniti u Zemlji u vidu rijeka i bunara – Mi to činimo.

Mi ćemo mrtve proživiti nakon smrti, kao što živima, onda kad im dođe čas smrtni, uzimamo duše. Mi smo vječni, Mi ćemo naslijediti Zemlju i sve što se na njoj nalazi.

Mi znamo ko se prije vas rodio i umro, a znamo i ko će se poslije vas roditi te umrijeti. Ništa nam od toga nije skriveno.

Poslaniče, tvoj Gospodar će sve ljude sabrati na Danu sudnjem, kako bi dobre nagradio, a zločeste kaznio. On mudro određuje. On sve zna i ništa Mu ne promiče.

Mi smo stvorili Adema od suhe ilovače, koju kada pokucaš - čuje se zvuk, i ona je bila crne boje i njen se miris promijenio uslijed dugog stajanja.

A prije nego što ćemo stvoriti Adema, stvorili smo džine od vatre užarene.

Sjeti se i spomeni, Vjerovjesniče, kad se Gospodar obratio melekima – Iblis bijaše s njima zajedno: “Ja ću stvoriti čovjeka od suhe ilovače, koja ispušta zvuk kada se u nju pokuca i čiji se miris promijenio uslijed dugog stajanja.”

I kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite pokoravajući se Meni i pozdravljajući njega, Adema!

Meleki su sproveli ovu Allahovu zapovijed, svi, niko nije izostao.

Ali Iblis, koji bijaše s melekima, no ne bijaše jedan od njih, nije se poklonio Ademu.

“Zašto se nisi pokorio s melekima, koji su poslušali Moju zapovijest?”, upitao je Allah Iblisa.

Iblis je, oholeći se, odgovorio: “Ne priliči mi da se poklonim čovjeku koga si stvorio od blata ustajalog!”

Tad je Allah protjerao Iblisa iz Dženneta, i udaljio ga je od Svoje milosti.

I rekao mu da će ostati u prokletstvu i daleko od Allahove milosti, do Sudnjeg dana.

Iblis reče: “Gospodaru moj, daj mi vremena, nemoj me usmrtiti do Smaka svijeta!”

“Eto, bit ćeš jedan od onih kojima ću dati rok”, Allah reče.

Dat ću ti rok do prvog puhanja u rog, do trenutka kad će pomrijeti sve što postoji.

Iblis reče: “Gospodaru, zbog toga što si me u zabludu odveo, ja ću ljudima na Zemlji poroke lijepim prikazivati, i zacijelo ću ih odvoditi s Pravog puta!”

“Ali neću moći zavesti Tebi odane robove”, doda Iblis.

Allah je rekao: "Ovo je Pravi put k Meni", a to znači: ovo je put koji Meni vodi.

Ti, Iblise, nećeš imati nikakve vlasti nad onim Mojim robovima koji budu iskreni i Meni odani, već ćeš jedino moći zavoditi one zalutale.

Džehennem će biti mjesto sastanka za Iblisa i sve one koji ga budu slijedili.

Džehennem ima sedam kapija i kroz svaku će kapiju proći određen broj Iblisovih sljedbenika.

Oni koji su se Allaha bojali, pa su izvršavali vjerske naredbe, a sustezali se od onog što im je bilo zabranjeno, oni će u džennetskim baščama pored izvorā biti.

Prije nego što u Džennet stupe, njima će biti rečeno: “Uđite u Džennet sigurni, straha i svakog nedostatka oslobođeni!”

I Mi ćemo zlobu, neprijateljstvo i mržnju iz prsa njihovih odstraniti, pa će kao braća na divanima sjediti i jedni u druge gledati.

U Džennetu ih neće doticati umor. Oni iz Dženneta neće biti izvedeni, nego će u njemu zauvijek ostati.

Poslaniče, izvijesti Moje robove da sam Ja Oprostitelj, Onaj Koji prašta pokajnicima, te da sam prema njima milostiv.

Pored toga ih obavijesti da je Moja kazna veoma bolna, pa neka se pokaju da bi Moj oprost zaslužili i Moje se kazne sačuvali.

Poslaniče, izvijesti ljude o Ibrahimu, alejhis-selam, kome su meleki donijeli radosnu vijest da će dobiti sina i da će Lutov narod biti uništen.

Meleki su ušli kod Ibrahima i nazvali mu selam, a on im je otpozdravio na ljepši način. Zatim im je ponudio pečeno tele, misleći da se o ljudima radi. Pošto nisu počeli jesti, Ibrahim reče: “Mi smo se vas uplašili.”

Meleki odgovoriše: “Ne plaši se! Donijeli smo ti radosnu vijest, da ćeš imati sina koji će biti učen.”

Čudeći se toj radosnoj vijesti, koju su donijeli meleki, Ibrahim upita: “Ja sam ostario i snagu izgubio, pa kako je moguće da steknem dijete?”

Meleki izaslanici rekoše Ibrahimu: “Mi ti donosimo istinitu radosnu vijest, u koju nema nikakve sumnje. Zato nemoj biti jedan od onih koji gube nadu!”

“Nadu u Allahovu milost mogu izgubiti samo oni koji su skrenuli s Pravog puta”, kaza Ibrahim.

Zatim Ibrahim upita: “A koji je tačno razlog vašeg dolaska od Allaha, o izaslanici?”

Oni odgovoriše: “Nas je Gospodar poslao da uništimo Lutove sunarodnjake koji su ogrezli u zlu i koji uveliko remete red na Zemlji.”

Dodali su da će te kazne biti pošteđeni vjernici iz Lutove porodice i njegovi sljedbenici. Oni će, dakle, biti spašeni.

A žena Lutova, ona će biti kažnjena jer smo tako odredili i presudili.

Pošto meleki izaslanici dođoše Lutovoj porodici u ljudskom liku.

Lut im reče da su oni ljudi koje niko ne poznaje.

Izaslanici rekoše: “Ne boj se! Mi smo donijeli kaznu u koju sumnjaju tvoji sunarodnjaci.”

I kazaše da su donijeli istinu, u kojoj nema lakrdije, te da istinu govore.

Zapovjedili su mu da izvede svoju čeljad u gluho doba noći, te mu rekoše da se niko ne okreće da bi vidio kakve su kazne dopali krivovjerni. Kazaše mu da ide onamo kamo im je Gospodar naredio.

Stavili smo Lutu do znanja, posredstvom objave, da će njegovi sunarodnjaci nevjerici biti uništeni u svitanje.

Stanovnici Sodome dođoše veseli zbog Lutovih gostiju, očekujući da će s njima činiti nemoral.

Lut im reče: “Ovo su moji gosti, i nemojte me sramotiti pred njima time što ćete pokazati da s njima želite spolno općiti.”

Dodao je: “Bojte se Gospodara, te se sustegnite od nemorala, i nemojte me svojim gnusnim djelom ponižavati!”

Lutovi sunarodnjaci povikaše: “Zar ti nismo zabranili da ma koga ugostiš?”

Lut im se obratio pred gostima, ograđujući se: “Eto vam žena, stupite u brak s njima ako želite udovoljavati svojim strastima.”

Tako mi života tvog, Poslaniče, Lutov narod bijaše duboko ogrezao u slijeđenju strasti.

Kad se Sunce pomaljalo, Lutove je sunarodnjake zadesio gromoglas.

Zatim smo njihova naselja izvrnuli, pa smo učinili da ono što je gore bude dolje. Potom smo na njih sručili kamenje od tvrde gline.

U kazni koja je pogodila Lutove sunarodnjake nalaze se znaci za one koji o tome razmišljaju.

Naselja u kojima je živio Lutov narod nalaze se pored puta, vide ih putnici koji njime prolaze.

To što se dogodilo sadrži pouke onima koji vjeruju.

Šuajbov narod, koji živjaše u Ejki, selu u kojem se nalazi brojno gusto drveće, bio je nasilnički narod, tim više jer nisu vjerovali u Allaha i smatrali su Šuajba lašcem.

Kaznili smo Šuajbova narod. Naselja u kojima su živjeli Lutov i Šuajbov narod nalaze se pored puta, vide ih putnici koji njime prolaze.

Stanovnici Hidžra, tj. Semud, poricali su sve poslanike time što su poricali Saliha, poslanika koji je njima poslan. (Hidžr je mjesto između Hidžaza i Šama.)

Stanovnicima Hidžra podastrli smo jasne dokaze da je istina ono u što ih Salih poziva i što im od Gospodara dostavlja. Jedan od tih dokaza jest pojava deve iz stijene. Pa ipak, oni te pokazatelje nisu uzimali u obzir i nisu im pridavali nikakvu pažnju.

Salihovi sunarodnjaci klesali su kuće u brdima, vjerujući da će im one pružiti zaštitu od svega od čega strahuju.

Međutim, njih u svitanje zadesi strašan glas.

Ni imeci koje su stekli ni njihove nastambe u brdima nisu ih mogli sačuvati od kazne.

Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro i s istinom stvorili, a ne uzalud. Čas oživljenja zacijelo će doći, zato se ti, Poslaniče, od višebožaca okreni i velikodušno im oprosti.

Poslaniče, tvoj Gospodar sve stvara i On sve zna.

Mi smo ti objavili el-Fatihu, koja se sastoji od sedam ajeta. Ona je Kur'an veličanstveni.

Vjerovjesniče, ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog toga što oni poriču vjerske istine, a prema vjernicima blag i ponizan budi!

I reci, Božiji Poslaniče: “Ja samo jasno upozoravam na kaznu!”

Opominjem vas kako vas ne bi zadesilo ono što je zadesilo one koji su podijelili Allahovu knjigu, pa u jedan dio povjerovali, a drugi dio porekli.

Dakle, opominjem vas kako vas ne bi zadesilo ono što je zadesilo one koji su podijelili Allahovu knjigu, pa su kazali da je sihr, odnosno poezija, odnosno proročanstvo.

Poslaniče, tako Mi tvog Gospodara, ti će ljudi biti pozvati na odgovornost za to što su Knjigu podijelili u dijelove.

Također ćemo ih pozvati na odgovornost zbog nevjerstva i grijeha koje su činili na dunjaluku.

Vjerovjesniče, dostavljaj vjeru i pozivaj Allahu, a nemoj se obazirati na ono što govore i rade višebošci.

Nemoj ih se bojati. Mi ćemo te, Poslaniče, osloboditi i sačuvati Kurejšija koji su vođe nevjerstva i što se rugaju.

Oni koji pored Allaha drugog boga uzimaju, takvi će saznati zle posljedice širka kojeg čine.

Poslaniče, Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog toga što te krivovjerni utjeruju u laž i rugaju ti se!

Zato ti slavi Allaha time što ćeš negirati sve ono što Mu ne priliči i hvali Ga iznoseći Njegova savršena svojstva. Uz to robuj Gospodaru i obavljaj namaz. Eto, pomoću toga ćeš odstraniti tugu i težinu u duši.

I budi ustrajan u robovanju Allahu, sve dok te na tome smrt ne zatekne.

Bliži se kazna koju vam je Gospodar pripremio, o nevjernici! Zato je nemojte požurivati. Hvaljen neka je Allah i neka je vrlo visoko iznad toga da ima saučesnike!

Allah šalje meleke s Objavom, po volji Svojoj, onim robovima koje odabere za poslanike: “Opominjite ljude, o poslanici, i odvraćajte ih od činjenja širka, jer sam Ja jedini kome se treba klanjati. O ljudi, bojte Me se, izvršavajući naredbe i sustežući se od zabrana!”

Uzvišeni Allah stvorio je nebesa i Zemlju s mudrošću i bez prethodnog primjera. Nije ih stvorio bez svrhe, nego zato da budu očit dokaz i pokazatelj Njegove veličine. Slavljen neka je On, Kome višebošci druge ravnim smatraju!

Svevišnji Allah stvara čovjeka od kapi tekućine, postepeno, a ne odjednom, kad, gle, on odjednom otvoreni protivnik: poziva se na neistinu kako bi pomoću nje pobio istinu.

I stoku, deve, krave i ovce, On za vas stvara. Vi se njome od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, kao npr. vunu, mlijeko, jahanje; njome se i hranite.

Stoka vam je i ukras kad je, navečer, vraćate s ispaše, a i kad je na ispašu gonite, ujutro.

Stoka, koju smo zarad vas stvorili, služi vam i za nošenje tereta u daleke predjele u koje bez velike muke ne biste stigli. Allah je, o ljudi, prema vam blag i milostiv zato što vam je stoku potčinio.

Ljudi, Allah vam je stvorio konje, mazge i magarce za jahanje i prenošenje tereta, a i kao ukras pomoću kojeg se ukrašavate pred ljudima. Gospodar će stvoriti i ono što vi ne znate.

Allahovo je da ukaže na Pravi put, koji Njemu vodi, a to je islam. Valja znati da ima i krivih, šejtanovih puteva, koji su daleko od istine. Mimo islama, svaki je put pogrešan. Da hoće, Uzvišeni bi Allah dao da svi vi budete vjernici.

Allah spušta iz oblaka vodu koju pijete i kojom pojite stoku. Pomoću iste te vode natapa se rastinje kojim stoku napasate.

Allah čini da pomoću te vode, koju spušta s neba, rastu žito, masline, palme, grožđe i svakovrsni plodovi. U spuštanju te vode i onom što nastaje uslijed toga dokaz je Allahove moći, i to za ljude koji razmišljaju o Njegovu stvaranju i time žele dokazivati Njegovu veličanstvenost.

Allah čini da se noćima koristite, pa tokom njih spavate i odmarate se, kao i danom, tokom kojeg radite. On vam je potčinio Sunce, čijom se svjetlošću koristite, i mjesec, koji vam kao svjetiljka služi, a i zvijezde vam je potčinio, koje vam služe kao putokazi na kopnu i moru, te pomoću njih, između ostalog, i vrijeme računate. U svemu tome nalaze se nepobitni znakovi Allahove moći za ljude koji koriste razum te proniknu u mudrost istih tih znakova.

K tome, Svemogući Allah potčinio vam je raznovrsne stvari koje je stvorio, kao npr. rude, životinje, bilje, žito. U svemu tome bjelodani su dokazi Allahova davanja i moći, i to za one koji shvataju da samo Allah daje blagodati i da sve može učiniti.

Allah vam je i more potčinio, pa vam je omogućio da njime plovite i da iz njega vadite svježe meso, tj. da lovite ribu, te da nakit, kojim se vi i vaše žene ukrašavate, vadite. Vidiš kako lađe, na kojima putujete kako biste trgujući zarađivali, siječu površinu vode. Nadati se da ćete biti zahvalni Gospodaru na tim blagodatima i da ćete jedino Njemu robovati.

Gospodar je na Zemlji stvorio nepomične planine, kako se Zemlja ne bi tresla. Na njoj je dao rijeke čiju vodu ljudi piju, kojom stoku napajaju i usjeve navodnjavaju. Također, učinio je da na Zemlji postoje putevi kojima se ljudi usmjeravaju i, ne gubeći se, stižu onamo kamo su naumili.

Allah je na Zemlji stvorio jasne putokaze po kojima se rukovodite danju, a stvorio je i zvijezde, pomoću kojih se orijentirate noću.

Pa je li onda Onaj Koji stvara sve to, a i drugo što nije spomenuto, kao onaj koji ne stvara!? Zar nećete imati na umu Božiju moć? Zar nećete imati na umu da je Allah jedini Stvoritelj i da samo Njemu trebate robovati ه nikog Mu ravnim ne smatrati?

Ljudi, pokušate li izbrojati Allahove blagodati kojima vas je obasuo, nećete ih nabrojati jer su raznovrsne i brojne. Allah je Oprostitelj, tim prije jer vas ne kažnjava kad zaboravite blagodati koje vam je dao, i samilostan je prema vama: nije vam Svoje blagodati uskratio zbog podbacivanja u zahvalnosti.

Allah zna šta tajite, o ljudi, a zna i šta javno iznosite. Njemu ništa nije skriveno. On će vas adekvatno tretirati za to.

A oni kojima se oni, višebošci, umjesto Allahu, klanjaju – ništa ne stvaraju, makar se radilo o nečem neznatnom. Štaviše, oni su sami stvoreni, napravili su ih oni koji im se klanjaju. Zar nije izvan razuma da čovjek napravi božanstvo i robuje mu?!

Osim toga, ista ta lažna božanstva tvari su, mrtva priroda, ništa ne znaju, nisu živi i ne znaju kad će biti oživljeni s onima koji ih obožavaju na ovom svijetu. Tad će zajedno s njima biti u Vatru gurnuti.

Allah je vaš Bog, On je Jedan Jedini, niko osim Njega nema pravo da bude obožavan! Oni koji ne vjeruju u proživljenje i polaganje računa na Kijametskom danu, takvi niječu Allahovu jednoću, jer ne strahuju od kazne. Oni su oholi, ne prihvataju istinu i njoj se ne povinuju.

Odista, Allah zna njihova tajna i javna djela, tim prije jer Njemu ništa nije skriveno. On će im dati ono što su zaslužili. Allah ne voli oholnike, one koji odbijaju da Njemu ibadet čine i ne povinuju Mu se. Upravo njih Gospodar najviše mrzi.

Kad neko upita one koji poriču Allahovu jednoću i proživljenje: “Šta to Gospodar vaš Muhammedu objavljuje?”, oni odgovaraju: “Ništa mu ne objavljuje! On donosi naroda drevnih izmišljotine!”

To je tako da bi oni na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje, neumanjeno, i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu odveli i od islama odvratili. A grozno je to što će oni nositi!

I nevjernici koji su prije njih živjeli spletke su pleli, pa je Allah iz temelja porušio, i krov se na njih srušio – stigla ih je kazna odakle nisu očekivali. Vjerovali su da će ih zgrade njihove sačuvati od kazne – u njima su uništeni.

A na Sudnjem danu Allah će ih poniziti i osramotiti. Upitat će ih: “Gdje su oni kojima ste ibadet činili pored Mene i zbog kojih ste ratovali protiv Mojih vjerovjesnikā i štićenika?” Učenjaci praktičari reći će: “Danas će bruka i muka nevjernike stići.”

To su oni kojima su meleki dušu uzeli u času kad su sebi time što su nevjernici bili nepravdu učinili. I oni će se pokoriti i reći, vjerujući da će im to koristiti: “Mi nismo nikakvo zlo činili!” Bit će im rečeno: “Lažete! Bili ste nevjernici i zlo ste činili! Allah, doista, dobro zna ono što ste radili na dunjaluku! Njemu ništa nije skriveno. On će vas za sve što ste činili nagraditi.”

Bit će im rečeno da uđu na kapije Džehennema, u kojem će vječno ostati; svako će biti kažnjen prema onom što je radio. O kako će prebivalište onih koji su se oholili, pa nisu Allaha obožavali, grozno biti!

A onima koji su se Allaha bojali (time što su izvršavali vjerske naredbe, a sustezali se od vjerskih zabrana) reći će se: “Šta je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljivao Gospodar vaš?” “Veliko dobro mu je objavljivao!”, odgovorit će. Oni koji čine dobra djela imat će još na ovom svijetu lijepu nagradu, kao npr. pomoć od Allaha i obilnu nafaku, a nagrada koju im je Allah pripremio na budućem svijetu je još bolja. O kako će divno biti boravište onih koji su se Allaha bojali!

Oni će boraviti u edenskim perivojima u koje će ući, kroz koje rijeke teku, i u kojima će sve što zažele imati, pa će imati hranu i piće koje požele. Takvom nagradom, kojom će nagraditi pripadnike Poslanikova umeta, Allah će nagraditi i muslimane iz prijašnjih naroda.

Onima kojima će Melek smrti i njegovi pomagači duše uzeti – a oni čisti od nevjerstva – meleki će govoriti: “Selam vama, oslobođeni ste od svih nedostataka! Uđite u Džennet zbog toga što ste na dunjaluku ispravno vjerovali i dobra djela činili!”

Zar mekkanski višebošci poricatelji čekaju da im dođu Melek smrti i pomagači njegovi da im dušu uzmu, prilikom čega će ih udarati po licima i plećima, ili pak čekaju da ih Gospodar potpuno uništi? Tako kako postupaju mekkanski višebošci postupali su i višebošci prije njih, te ih je Allah uništio. Allah nije bio nepravedan prema njima, oni su sami prema sebi bili nepravedni tako što su, poričući Allaha, sami sebe u propast doveli.

Eto tako, stigla ih je kazna za ružna djela koja su činili, i sa svih strana ih je snašla propast kojoj su se rugali kada su njome bili opominjani.

Oni koji Allahu druge smatraju ravnim govore: “Da je Allah htio, ne bismo se ni mi ni preci naši, pored Allaha, nikom klanjali, nego bismo jedino Njega obožavali. Također, da je htio, ne bismo ništa zabranjenim smatrali.” Isto to ništavno opravdanje iznosili su i oni prije njih. A zar su poslanici bili dužni što drugo već jasno obznaniti? Jedino to je njihova dužnost. Allah je onima koji ne vjeruju dao slobodno volju i mogućnost izbora, te im je poslao poslanike da ih pozivaju u vjeru, i zbog toga oni, nevjernici, nemaju pravo da se pravdaju kaderom, Božijim određenjem.

Mi smo svakom narodu poslanika poslali koji im je naređivao da samo Allahu ibadet čine, a da se prođu kumira, šejtana i svega drugog što ljudi obožavaju. Bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su ostali nevjernici u Allaha i poslanike. Zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali, tj. da vidite kakvom su kaznom kažnjeni.

Poslaniče, ma koliko ti želio da oni budu na Pravom putu i ma kakve korake glede toga poduzeo, Allah neće ukazati na Pravi put onom ko je zaslužio da ga u zabludi ostavi, i njima niko neće pomoći, niko ih neće od Allahove kazne odbraniti.

Oni koji poriču proživljenje zaklinju se Allahom, najtežom zakletvom, i tu svoju zakletvu potvrđuju, te govore: “Allah neće proživjeti onog ko umre!” Eto tako govore, a ne raspolažu baš nikakvim dokazom. A hoće, Allah će umrle proživjeti, to je Njegovo obećanje koje će se, doista, ispuniti – samo što to većina ljudi ne zna.

Svemogući će Allah na Sudnjem danu proživjeti umrle da bi im objasnio ono oko čega su se razilazili i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su lašci bili kad su govorili da je Allahu neko ravan i kad su proživljenje negirali.

Kad budemo htjeli umrle proživjeti, ništa Nas u tome neće spriječiti. To je tako, jer Mi samo reknemo: “Budi!” – i ono neizostavno bude.

One koji se isele Allaha radi, pa ostave svoj imetak i porodicu, napuste zemlju nevjerstva i odu u zemlju islama, i to nakon što su ih krivovjerni progonili i život im otežavali, takve ćemo još na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti i ponos ćemo im dati. A nagrada na onom svijetu bit će još veća. Kad bi oni koji se sustežu od hidžre samo znali kolika za to nagrada slijedi, ne bi se sustezali nego bi hidžru učinili.

Gospodar će dati veliku nagradu onima koji se isele na Božijem putu i strpljivo budu podnosili rastanak od voljeni i rodne grude, te budu strpljivi kad je riječ o poslušnosti Bogu, i budu se na Allaha oslanjali.

Mi smo i prije tebe, Poslaniče, samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im – nismo im kao poslanike meleke slali. To je zakon koji se ne mijenja. Ako u to sumnjate, pitajte sljedbenike Knjige, i oni će vam kazati da smo kao poslanike ljude, a ne meleke, slali. Eto, ako ne znate o tome, njih upitajte.

Naime, slali smo ljude kao poslanike i davali im nepobitne dokaze i knjige. A tebi, Poslaniče, objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se treba objasniti, i da bi oni koristili svoje umne sposobnosti te izvukli pouku iz sadržaja Knjige koju smo ti objavili.

A zar su sigurni oni koji ružne podmuklosti snuju da ih Allah neće u zemlju utjerati, kao što je Karuna u zemlju utjerao, i da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kaznu poslati?!

Odnosno, zar misle da ih neće kazniti kad budu na putovanjima ili kad otputuju nekuda radi trgovine? A oni Mu neće moći umaći.

Odnosno, zar misle da ih neće stići Božija kazna dok u strahu strepe od nje? Ali, Allah je blag i milostiv prema ljudima, pa ih ne žuri kazniti; daje im vremena ne bi li se pokajali.

Zar mekkanski poricatelji ne vide da sve ono što je Allah stvorio čije sjene se pružaju lijevo i desno, shodno kretanju Sunca danju i Mjeseca noću? I zar ne vide da je to Allahu poslušno i pokorno, te da Mu u pravom smislu te riječi pada ničice?

Allahu se klanja sve što se nalazi na nebesima i sve što se na Zemlji nalazi, u prvom redu meleki, koji nisu oholi pa da se sustežu od obožavanja Allaha i pokoravanja Njemu.

Pored toga što uvijek čine ibadet Gospodaru, meleki se boje Allaha, Koji se nalazi iznad njih Svojim Bićem i vlašću, i k tome oni izvršavaju Božije naredbe.

Svim ljudima i džinima Allah kaže: “Dvojici se bogova ne klanjajte – samo je jedan Bog, Koji nema saučesnika – i samo se Mene bojte!”

Sve što je na nebesima i na Zemlji Allahovo je, sve je On stvorio i svime On upravlja. Zato Mu treba uvijek poslušan biti. Zar nekog drugog, osim Allaha, da se bojite? Samo se Allaha bojte.

Ljudi, od Allaha je svaka blagodat, vjerska i svjetovna, koju uživate. Ljudi, čim vas kakva nevolja zadesi, kao npr. bolest ili siromaštvo, opet od Njega glasno pomoć tražite ne bi li od vas otklonio nedaću. Onaj Koji daje blagodati i otklanja neprijatnosti, Taj je, i niko drugi, dostojan da bude obožavan.

Nakon što vam Allah usliši dovu i nevolju otkloni, neki među vama isti čas Gospodara svog s drugim izjednače i drugim božanstvima se klanjaju. To je nepojmljiva niskost.

To što poricatelji čine širk navelo ih je na poricanje Allahovih blagodati koje im je ukazao. Zato im se rekne da uživaju u blagodatima u kojima se nalaze, sve dok ih ne zadesi Božija kazna, ovozemaljska i ahiretska.

višebošci svojim božanstvima, koja ništa ne znaju, ne donose dobro niti čuvaju od zla jer su neživa materija, ostavljaju dio hrane koju im Allah daje pa im se pomoću toga umiljavaju. Bit ćete, sigurno, pitani, višebošci, u vezi s lažima da su kipovi kojima se klanjate bogovi, te da im pripada udio u vašem imetku.

Višebošci Allahu pripisuju kćeri i tvrde da su to meleki, a sebi pripisuju sinove, kojima teže i koje vole. Eto tako Allahu pripisuju ono čime ni sami nisu zadovoljni i što sami ne žele. Neka je slavljen Allah i veoma visoko iznad onog što Mu pripisuju! Postoji li veća nepravda od toga?!

Kad se nekom od mekkanskih mnogobožaca dojavi da mu se rodila kći, lice mu potamni od prezira i srce mu se ispuni tugom i brigom. No, ipak, Allahu pripisuje kćeri, a sam njima nije zadovoljan.

Nakon te vijesti krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena i dvoumi se hoće li je tako prezren zadržati ili će je u zemlju zaroviti? Kako ružno višebošaci prosuđuju tvrdeći da Allah ima kćeri, a sami kćerima nisu zadovoljni!

U nevjernicima koji ne vjeruju u Ahiret sabrane su manjkavosti, pa su im potrebna djeca, neznalice su i krivovjerni, a kad je riječ o Svemogućem Allahu, On posjeduje uzvišena svojstva, savršenstvo, slavu, ljepotu, neovisnost, veličanstvenost, silu, nesavladivost. On mudro stvara i propisuje.

Kad bi Allah kažnjavao one koji ne vjeruju, iskorijenio bi sve što se nalazi na Zemlji. Međutim, Allah, džellešanuhu, daje vremena ljudima do roka unaprijed određenog; kad to vrijeme nastupi, Allah ih nabrzinu kazni, a oni ne mogu taj trenutak odgoditi niti ga mogu ubrzati.

Višebošci, dakle, pripisuju Allahu kćeri, a ne žele ih sebi pripisati, i još tvrde da ih čeka lijep završetak. Uistinu, oni će u vatri vječno gorjeti, ostavljeni i zaboravljeni

Tako Nam Allaha, Poslaniče, Gospodar je slao prije tebe, poslanike njihovim narodima, pa je istim tim narodima šejtan uljepšavao idolopoklonstvo i odvraćao ih od robovanja Uzvišenom Allahu. Šejtan je upravljao njima, odvodeći ih u zabludu i sprečavajući ih da pođu Pravim putem. Zbog toga ih čeka bolna i žestoka patnja.

Allah ti je objavio Kur’an, Vjerovjesniče, da bi svim ljudima objasnio ono oko čega se razilaze kad su posrijedi vjerovanje i propisi, te kako bi razjasnio istinu i uspostavio dokaz protiv njih. Allah upućuje onog koga želi, a ovim Kur’anom ukazuje milost onom ko vjeruje u njega, razmišlja o njemu i primjenjuje ga u praksi. U Kur’anu su spas, sreća, uputa i milost.

Samo je Allah Onaj Koji spušta vodu iz oblaka, pa čini da raste zeleno rastinje iz suhe neplodne zemlje. To je dokaz Allahove moći za one koji slušaju Allahove opomene i razmišljaju o njima.

Vi, o ljudi, imate pouku u devama, kravama i ovcama, pa razmislite o tome da vam Allah daje čisto, bijelo, slatko mlijeko iz njihova vimena. Premda mlijeko izlazi iz stomaka, između izmeta i krvi, a čisto je i slatko onima koji ga piju.

Jedna od Allahovih blagodati prema vama, o ljudi, i to je što se koristite plodovima palmi i vinove loze, a vi pravite opojna pića, koja uništavaju razum, te stoga ne spadaju u dobru opskrbu, ali uzimate i dobru opskrbu poput hurmi, grožđica, sirća itd. Ove su blagodati očit dokaz Allahove moći za ljude koji razmišljaju i uzimaju pouke.

Sveznajući Allah je Taj Koji je nadahnuo pčelu da pravi sebi kuće u brdima, na drveću i u onom što čovjek izgradi, to jest, u košnicama od dasaka i tome slično.

Također je dragi Allah nadahnuo pčelu da se hrani svim lijepim plodovima koje želi i da odlazi i vraća se putevima koje joj je Gospodar odredio. Fenomen je da pčela ne može zalutati u odlasku i povratku. Allah daje da izlazi čisti med iz utrobe pčele, koji može biti bijel, žut, crven. Med je sladak onima koji ga jedu, lijek je za sve bolesti. U svemu tome veliki je dokaz moći Mudrog Allaha, ali samo za one koji pouku primaju.

Allah vas je stvorio bez bez prethodnog primjera za to, potom će svakog usmrtiti onda kad nastupi njegov smrtni čas. Neki od vas ostare te postanu poput djeteta: ne znaju ono što su znali, zaboravljaju ono što su pamtili, ne poznaju onog koga su poznavali. Allahovo je znanje sveobuhvatno i ništa Mu nije skriveno; moćan je da stvori iz ničeg, da usmrti živog te da ga oživi.

Allah nekom daje više, a nekom manje nafake, te su jedni bogati, a drugi siromašni, jedni su vladari nadređenī, a drugi podanici podređenī. Međutim, vladari i nadređeni ne daju udjela svojim podanicima i podređenima u položaju, ugledu i bogatstvu jer nisu zadovoljni da podanici imaju poput njih. Pa kako su onda zadovoljni da Allahu pripisuju saučesnike među stvorenjima i smatraju ih Allahu ravnim?! Eto to je najveća nepravda i negiranje Allahovih blagodati, dobrote i milosti!

Allah vam, od vašeg roda, stvara žene kako biste s njima živjeli i uz njih se smirili, da bi se ljudska vrsta održala. Zatim, od žena vam daje djecu, a od djece unučad. Allah vas opskrbljuje i ukusnim jelima, slatkim pićima, voćem, povrćem, mesom, da biste se time potpomogli u pokornosti i poslušnosti Njemu. Pa zar nevjernici i nakon toga obožavaju kipove i nisu zahvalni Allahu umjesto da samo Njemu robuju jer to samo On zaslužuje?! I, zašto Allahu nisu zahvalni?!

Nevjernici obožavaju idole i kipove koji im ne mogu ništa dati, ne mogu im spustiti kišu s neba, niti ih opskrbiti voćem i povrćem iz zemlje. Ta njihova božanstva ništa ne posjeduju, već su samo nemoćna i mrtva materija.

Pošto sa sigurnošću znate, o ljudi, da idoli i kumiri ne mogu donijeti dobro niti otkloniti zlo, ne smatrajte ih onda sličnim i jednakim Allahu! Gospodar zna da je savršen, a to vi ne znate, zbog čega i činite širk i tvrdite da su vaša božanstva ravna Gospodaru.

Allah navodi primjer pomoću kojeg objašnjava neispravnost mnogobožačkog vjerovanja govoreći o nemoćnom čovjeku koji je u tuđem vlasništvu i koji ničim ne raspolaže, i slobodnom čovjeku koji raspolaže svojim imetkom kako hoće, dijeleći ga tajno i javno. Jesu li jednaki njih dvojica? Isto tako, Allah, Stvoritelj, Opskrbitelj i Onaj Koji upravlja svime što postoji nije poput robovima jer su oni nejaki, manjkavi i u potrebi. Pa kako onda, o nevjernici, izjednačavate robove i Allaha, Jedinog, Silnog?! Samo Allahu pripada sva hvala i slava, ali većina ljudi to ne zna i nije svjesna da je samo Plemeniti Allah dostojan da Ga se obožava.

Sveznajući Allah nam navodi još jedan primjer ništavnosti višeboštva govoreći o gluhonijemom čovjeku koji ništa ne može shvatiti i, otuda, ne koristi ni sebi ni drugima, a pored toga je na velikom teretu svom skrbniku – kad mu se dodijeli neki zadatak, on ga ne obavi i od njega se, naposlijetku, ništa ne može očekivati. Drugi je čovjek, naveden u primjeru, bez mahane, koristi i sebi i drugima, sām obavlja svoje poslove i dužnosti, a pored toga je na Pravom putu, ispravno vjeruje i lijepo se ponaša. Hoće li razuman čovjek reći da su ova dvojica ljudi jednaki? Pa kako onda, o nevjernici, izjednačavate kamenje s Allahom Koji ima savršena i veličanstvena svojstva?! Kamen je gluh, nijem i slijep, ne može nikakvu korist donijeti, niti može bilo kakvo zlo otkloniti.

Allah dobro poznaje sve tajne nebesa i Zemlje, ništa Mu nije skriveno. A Sudnji dan dogodit će se brzo, poput treptaja oka, ili još brže. To je tako, a Allah sve može učiniti i On Svoju zapovijed provodi riječima: “Budi!”, i to bude.

Allah je Onaj Koji vas, kad se završi period trudnoće, izvodi iz majčinih utroba – tad niko od vas ništa ne zna, pa vam On daje čula pomoću kojih spoznajete: sluh, vid i srce, da biste Mu bili zahvalni i samo Njega obožavali.

Zašto nevjernici ne promisle o pticama, koje je Allah nadahnuo da, Njegovom moći i voljom, lete nebom? Ko ih, ako ne Allah, drži da ne padnu na Zemlju? U stvaranju ptica, njihovom letenju i zadržavanju u zraku jasan je dokaz Allahove moći za ljude koji vjeruju u Božiju jednoću i razmišljaju o savršenstvu Njegova davanja.

Samo je Allah Onaj Koji je pripremio za vas kuće u kojima spokojno živite i odmarate se sa svojim porodicama, u mjestu stalnog boravka. A kad je posrijedi putovanje ili seljenje, daje vam šatore koje pravite od krzna i kože, koji se lahko nose na putovanja, a lahko se postavljaju i u mjestu boravka. Allah čini da od ovčije vune, devine kože i kozije kostrijeti proizvodite prostirke i mnoge korisne stvari: odjeću, ogrtače, prekrivače, ćebad, šatore. Sve vam je to izuzetno korisno u životu.

Allah vam je dao ono pomoću čega se štitite od Sunčeve toplote, kao npr. drveće, a u planinama vam je podario pećine i skrovišta gdje se možete skloniti u slučaju prijeke potrebe. Omogućio vam je da pravite odjeću od pamuka i vune koja vas štiti od toplote i hladnoće, a od željeza spravljate pancire koji štite vaša tijela u borbi. Kao što vas je Svemilosni Allah obdario mnogim dobrima u pogledu vaših tijela, isto tako vas je počastio i ljepotom vjere i upute. Čini sve to kako biste Mu bili poslušni i samo Njega obožavali nikog Mu ravnim ne smatrajući.

Vjerovjesniče, ako pak nevjernici okrenu glave od vjerovanja i nakon što si im donio jasne dokaze, ne budi tužan zbog toga, tvoja je dužnost dostaviti poruku, a Allah će njih kazniti zato što te utjeruju u laž. Ti pozivaj, a Allah je Onaj Koji ukazuje na Pravi put.

Nevjernici su svjesni kolika je blagodat to što te je Allah, Poslaniče, poslao među njih, pa opet negiraju i poriču tvoje poslanstvo. Većina ljudi uporno poriče Naše blagodati.

I sjeti se, Poslaniče, velikog Dana u kojem će Allah dovesti po jednog poslanika iz svakog naroda da svjedoči u korist vjernikā, a protiv nevjernikā. Nevjernicima neće biti dopušteno tražiti izgovor pred Silnim Allahom za svoja nedjela i neće im se dati prilika za pokajanje, kasno će biti za to. Ahiret je, dakle, kuća u kojoj će ljudi polagati račun, a nije kuća u kojoj će moći kakvo dobro djelo učiniti.

Kad nevjernici ugledaju kaznu u vatri i uvjere se da joj neće umaći – ona im neće biti ni umanjena ni odgođena, neće im se dati ni vremena, bit će bolno i strašno kažnjeni. U Vatri će vječno ostati.

Nevjernici će susresti na Sudnjem danu i one koje su obožavali mimo Allaha, idole i kipove. Tad će kazati: “Gospodaru naš, mi smo ove obožavali, a ne Tebe; oni su time bili zadovoljni!” To će reći kako bi na njih prebacili odgovornost. Tad će Allah omogućiti božanstvima da utjeraju u laž svoje obožavaoce, pa ćē reći: “O nevjernici, vi ste bili u krivu obožavajući nās, a ne Allaha! Ta Allah nije imao i nema saučesnika!”

Tad će nevjernici pokazati pokornost, poniznost i potčinjenost Gospodaru svjetova, Gordom, a nestat će laži koje su izmišljali na dunjaluku – tvrdnji da će im njihova božanstva biti od koristi i zauzeti se za njih.

One koji ne vjeruju u Allaha i odvraćaju ljude od prihvatanja islama Allah će dvostruko kazniti; kaznit će ih zbog nevjerovanja i zbog odvraćanja ljudi od Prave staze i navraćanja na zabludu, u čemu je remećenje reda na Zemlji.

Sjetite se Dana u kojem će Allah dovesti po jednog poslanika iz svakog naroda, da bude svjedok u korist onih koji su vjerovali u njega i svjedok protiv onih koji su ga poricali. Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, dovest će se da bude svjedok protiv svog umeta, pa će posvjedočiti za one koji su ga slijedili, a protiv onih koji su mu se suprotstavljali. Milostivi Allah objavio je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, Kur’an, u kojem objašnjava vjerovanje, propise, pravila lijepog ponašanja, veličinu nagrade u Džennetu i strahotu kazne u Džehennemu. Poslanik islama poziva uz pomoć Kur’ana na Pravi put, samilostan je prema onima koji iskreno vjeruju u njega, te donosi radosne vijesti za one koji slijede kur’ansku uputu – da ih čeka pohvalan završetak, velika i vječna nagrada u Džennetu.

Allah naređuje Svojim robovima da izvršavaju obaveze kako prema Allahu tako i prema drugim stvorenjima, te da se nikome ne daje prednost osim s pravom. Naređuje dobročinstvo kroz udjeljivanje, praštanje i davanje bližnjima ono što im je potrebno. Zabranjuje sve što je ružno, bilo da se radi o riječima poput razvratnog govora ili djelima, poput bluda. Zabranjuje sve što je šerijatom pokuđeno, tj. grijehe, nepravdu, oholost nad ljudima. Allah vas savjetuje da činite ono što vam se naređuje i da ostavite ono što vam se zabranjuje u ovom ajetu, kako biste pouku uzeli i korist izvukli.

Ispunjavajte sve obaveze i zakletve koje su između vas i Allaha, ali i one između vas i drugih ljudi, ako nisu u suprotnosti sa šerijatom. Nipošto nemojte kršiti zakletve koje ste potvrdili pozivajući se na uzvišeno Božije ime i Allaha kao jamca uzeli za ono što ste obećali. Bojte se Allaha, On dobro zna ono što činite i pouzdano znajte da ćete odgovarati za svoja djela!

Nemojte kršiti dogovore, da ne biste bili poput žene koja je temeljito oprela svoju pređu pa je zatim rasprela i svoj trud poništila. Nemojte svojim zakletvama, koje ste izgovorili prilikom sklapanja dogovora i ugovora, varati i obmanjivati svoje ortake, pa makar oni bili bogati! Allah vas iskušava zapovijedajući vam dosljedno izvršavanje ugovora. Sveznajući Allah objasnit će vam na Sudnjem danu sve ono oko čega ste se sporili, kad će izaći na vidjelo ko je bio na istini, a ko je neistinu slijedio, te ko je istinu govorio, a ko je lagao.

Da Allah želi, sve bi ljude učinio sljedbenicima jedne vjere i ne biste se dijelili i razilazili, već biste bili pokorni vjernici. Međutim, Gospodar je htio odvesti u zabludu one Svoje robove koji su izabrali zabludu umjesto upute, pa im, na temelju Svoje pravde, ne dozvoljava da krenu Pravom stazom. S druge strane, one robove koji su odabrali uputu, nadahnuo je, iz Svoje dobrote, da prihvate istinu. On će sve ljude pitati o njihovim djelima na Sudnjem danu, dobrim i lošim.

Nemojte svojim zakletvama obmanjivati i varati one kojima se zakletvom obavezujete, pa da vam oni povjeruju, a vi, ustvari, lažete. Budete li tako postupali, stradat ćete nakon što ste bili sigurni i zaštićeni. U tom ćete slučaju biti kažnjeni još na dunjaluku, jer odvraćate od Allahova puta, a na Ahiretu čeka vas bolna patnja zbog varanja.

Nemojte kršiti obaveze i dogovore zbog sitne i bijedne koristi – a sva su dunjalučka bogatstva bezvrijedna. Nagrada koja vas čeka kod Allaha, u vidu pomoći i plijena na dunjaluku i vječnog uživanja na ahitetu, za izvršavanje obaveza bolja je i vrednija od neznatnih koristi koje izvlačite kršeći dogovore.

Ljudi, sve što imate na dunjaluku prolazno je i ništavno, a ono što je u Allaha, velika nagrada i vječno uživanje, trajno je i stabilno. Zar onda možete dati prednost onom što je prolazno nad onim što vječno je? One koji budu brižni glede ugovora Mi ćemo nagraditi boljom nagradom nego što su svojim djelima zaslužili, pa ćemo im dati desetostruku nagradu ili sedam stotina puta više, pa čak i više od toga.

Ko god bude činio dobra, ispravna djela, radi Allaha, bio muškarac ili žena, te vjeruje u Allaha, Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Njegovo obećanje i prijetnju – Allah će mu dati da ima lijep, ugodan, sretan i siguran život koji se ogleda u zadovoljstvu onim što mu je Allah dao i u uputi da čini dobra djela, i na Ahiretu ćemo im dati nagradu u skladu sa najboljim djelima koja su činili na dunjaluku.

Kad hoćeš, o vjerniče, učiti Allahovu knjigu, zatraži utočište kod Allaha od prokletog šejtana, udaljenog od Njegove milosti. Utočište se traži riječima: “Tražim Allahovu zaštitu od prokletog šejtana!”

Allah nije dao vlast šejtanu nad Svojim robovima koji se oslanjaju na Njega i koji Mu se u potpunosti prepuštaju.

Međutim, ovlastio ga je nad onima koji griješeći prema Allahu slijede šejtana, pokoravaju mu se i dragom Allahu pripisuju druga.

Kad Allah neki ajet derogira drugim ajetom – a Stvoritelj najbolje zna u čemu je dobrobit za ljude – nevjernici reknu: “Ti, Muhammede, lažeš na Allaha i govoriš ono što ti nije naređeno!” Većina njih ne zna da derogiranje sadrži golemu mudrost.

O Poslaniče, reci im: "Ovaj Kur'an donosi Džibril od Allaha kao istinit govor. U njemu nema greške niti je iskrivljen. Objavljen je da učvrsti vjernike u Allaha. Neki njegovi ajeti su dokinuti kako bi on bio uputa ka istini i radosna vijest vjernicima da ih čeka plemenita nagrada.

Svevišnji Allah zna da nevjernici govore: “Kur’an nije objava, već ga je Muhammed naučio od nekog čovjeka!” Govoreći to, nevjernici iznose laži i očito protivrječje: čovjek kojem pripisuju da poučava Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, Kur’anu ne poznaje izvorni i čisti arapski jezik, stranac je, a Kur’an je vrhunac rječitosti i jasnoće, na arapskom jeziku objavljen. Pa je li moguće da kur’anske ajete izgovara osoba koja nepravilno govori arapski jezik?!

Allah neće uputiti na Pravi put nevjernike koji poriču Njegove dokaze i u tome ustrajavaju. Njih čeka bolna i žestoka kazna u Vatri jer su bili nevjernici i poricali ajete.

Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, nije lažov u pogledu onoga što prenosi od Allaha. Laži izmišljaju oni koji u ajete ne vjeruje, jer se ne boje kazne i ne nadaju se nagradi. Oni koji su opisani nevjerovanje su lašci, jer laž je dio njihovog karaktera.

Onaj ko učini nevjerstvo nakon što je vjerovao i riječ, odnosno djelo kufra učini svojevoljno, odmetnik je od vjere, Allahova srdžba će se na njega spustiti i velika kazna ga čeka. Ta kazna nečega onoga ko pod prisilom izgovori riječi kufra, a srce mu je smireno i vjere puno.

Allaha niječe onaj koji preferira dunjaluk nad Ahiretom, jer više voli dunjaluk i njegove ljepote od Ahireta i nagrade koju će Allah, džellešanuhu, dati pravovjernima u Džennetu. Allah neće uputiti nevjernike, On će ih ostaviti na cjedilu.

Uzvišeni Allah je zatvorio sve prilaze uputi nevjernicima, te svjetlo vjerovanja ne može doći do njih, s obzirom na to da više vole dunjaluk nego Ahiret. Zapečatio im je uši, pa ne čuju kur’anske ajete; učinio ih je slijepim, pa ne vide jasne dokaze koji upućuju na Allahovu jednoću. Oni se nemarno odnose prema onom što im može sreću osigurati. Oni su nemarni prema kazni koju im je Allah pripremio.

Uistinu su nevjernici pravi stradalnici jer će vječno boraviti u Vatri, a kako da i ne budu stradalnici kad su izabrali krivi put, otuđivši se od Prave staze, pomoću koje bi stigli do Dženneta.

Tvoj će se Gospodar, Poslaniče, smilovati i oprostiti potlačenim vjernicima koje su nevjernici kažnjavali u Meki pa su bili prinuđeni izgovoriti riječi nevjerstva, no srca su im ostala čvrsta u islamu. Čim su bili u mogućnosti pobjeći u Medinu, to su učinili te se potom borili uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi Allahova riječ bila gornja. Oni su bili izuzetno strpljivi u činjenju dobrih djela i sustezanju od hrđavih postupaka. Stoga im je Allah oprostio sve prijašnje grijehe te im ukazao veliku milost uputivši ih na pokajanje, prethodno ih ne kaznivši.

Sjeti se, Poslaniče, Dana ustanuća, u kojem će svaka osoba doći i prepirati se u svoju korist, tražeći ispriku za neke grijehe, a negirajući neka druga djela koja je počinila. Tog će Dana svako biti nagrađen ili kažnjen shodno onom što je pripremio; dobročinitelji će biti nagrađeni, a zlotvori kažnjeni. Allah nikom neće nepravdu nanijeti, pa ničija dobra djela neće umanjiti, niti će čije grijehe umnogostručiti.

Allah navodi kao primjer grad (radi se o Meki) koji je živio siguran od neprijatelja, On ga je zaštitio, a njegovim je stanovnicima opskrba dolazila u obilju i sa svih strana. Pošto su međutim zanijekali Allahove blagodati, postali višebošci i svog poslanika u laž utjerali, Gospodar ih je iskušao siromaštvom, glađu, strahom, smutnjom i patnjom jer nisu vjerovali.

Plemeniti Allah poslao je Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, mekanskim nevjernicima, svjesnim njegove iskrenosti, povjerenja, i porijekla, pa su i pored toga odbili ono što im je ponudio i nisu ga slijedili nego su širk činili. Allah ih je zbog nevjerovanja iskušao poteškoćama i nesrećama u vidu gladi, straha, stradanja.

Jedite, o ljudi, ukusnu dopuštenu hranu kojom vas je dragi Allah počastio, a klonite se onog što je zabranjeno i odvratno! Budite zahvalni Gospodaru svjetova pokoravajući Mu se, ako jedino Njega obožavate.

Allah vam je zabranio da jedete meso onih životinja koje su umrle, a nisu zaklane, te krv koja istekne, svinjsko meso, ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, kao npr. radi idola, kipova, gatara i vračara. Ipak, ako se čovjek boji da će umrijeti od gladi ne pojede li nešto od spomenutog mesa, to mu tad postaje dopušteno, pod uvjetom da je u prijekoj potrebi i da pojede samo onoliko koliko će ga održati u životu. Neka zna da će mu se Allah smilovati i oprostiti mu.

Ne govorite, o nevjernici, izmišljajući laži: “Ovo je Allah dozvolio, a ovo zabranio!”, pripisujući Allahu saučesnika, o kojem ništa nije objavio. Oni koji pripisuju Allahu ono što On nije rekao neće postići dobro ni na dunjaluku ni na Ahiretu, niti će izbjeći kaznu u paklenoj vatri.

Njihovo je uživanje na ovom svijetu bezazleno i kratkotrajno, a na onom ih svijetu čeka bolna patnja u strašnoj džehennemskoj vatri.

Allah je jevrejima zabranio ono o čemu je još prije izvijestio Svog miljenika, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (u suri el-En'am, 146. ajet). Allah im time nije učinio nepravdu, već su oni razvratno živjeli i neprijateljstvo pokazivali, pa su zaslužili da ih Gospodar svjetova kazni zabranjujući im spomenuta jela.

Tvoj je Gospodar, Poslaniče, oprostio onima koji su zgriješili ne znajući za posljedice koje griješenje izaziva, a koji su se zatim pokajali i postali bolji muslimani čineći brojna dobra djela. Allah im je, eto, oprostio, nakon što su se pokajali i popravili, te im ukazao Svoju milost i primio njihova dobra djela.

Ibrahim, Allahov prijatelj, bio je predvodnik u dobru i primjer moralnog života, pokoran i skrušen bio je pred svojim Gospodarom. Bio je uvjeren u Allahovu jednoću, nikad Allahu nije pridružio druga.

Ibrahim je bio istinski zahvalan dragom Allahu na neizmjernim blagodatima kojima ga je počastio, zahvaljujući Mu srcem, jezikom i udovima. Uzvišeni Allah počastio je Ibrahima poslanstvom i uputio ga na Pravi put.

Svemilosni Allah mu je dao vođstvo, lijep spomen, znanje i mudrost na dunjaluku, a na Ahiretu čekaju ga uzvišeni stupnjevi u društvu dobrih i odabranih robova.

Kasnije je Allah objavio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i naredio mu da ustrajno i odano slijedi vjeru islam, kao što je to činio poslanik Ibrahim, istinski monoteist koji nije nikad učinio širk u bilo kojem obliku.

Allah, džellešanuhu, propisao je svetkovanje subote kroz neke obrede jevrejima koji su se razišli u pogledu toga, da bi se u tom danu posvetili ibadetu, nakon što su izgubili petak koji im je prije toga bio dat za posvećivanje ibadetu. Doista će tvoj Gospodar, o Poslaniče, presuditi između ovih koji su se razišli u onome oko čega su se razišli, i svakom će dati ono što je zaslužio.

Vjerovjesniče, ti i tvoji sljedbenici pozivajte u vjeru islam, njene propise i uzvišen moral, najljepšim i najblažim metodama. Govor daije treba biti umiljat, blag i nježan, a nikako grub, surov ni odbojan. Daija mora olakšavati, a ne otežavati; i obveseljavati, a ne strašiti. Musliman potiče na dobro, upozorava na zlo, blago savjetuje, mudro raspravlja. Gospodar dobro poznaje onog koji skrene s Njegova puta, ali i onog koji hodi stazama spašenih. I nemoj, Poslaniče, izgarati od tuge za onima koji ne žele vjerovati.

Ukoliko se želite osvetiti onom ko je napao na vas, učinite mu ono što je i on vama učinio, a ako se strpite i oprostite, to vam je bolje – pobijedit ćete na dunjaluku i biti nagrađeni na Ahiretu.

O Poslaniče, strpi se na poteškoćama koje ti se dešavaju, a nećeš moći biti strpljiv osim ako te Allah ne pomogne. Ne budi tužan ako se nevjernici od tebe okrenu i nemoj tugovati zbog spletki koje ti prave.

Uzvišeni Allah pomaže onom ko Ga se boji izvršavajući vjerske naredbe i sustežući se od vjerskih zabrana. Allah takvog čuva, štiti i brine se o njemu.

Allah je uzvišen, veličanstven i svemoguć, On je prenio Svog roba, vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom dijelu noći, tijelom i dušom, u budnom stanju iz Hrama časnog u Hram daleki - el-Mesdžidul-aksa. Okolina Hrama dalekog blagoslovljena je dunjalučkim dobrima, različitim plodovima, žitaricama, voćem, i on je bio stanište mnogih vjerovjesnika. Allah je Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, prenio iz Meke u Kuds kako bi mu pokazao čuda Svoje moći i očite dokaze koji upućuju na Njegovu jednoću. Allah, džellešanuhu, čuje molbe Svojih robova i vidi šta rade, ništa Mu nije skriveno niti nedokučivo.

I Musau smo dali Tevrat, učinivši ga uputom za Israelićane. Rekli smo im: "Osim Mene zaštitinika ne tražite, nekoga na koga ćete se oslanjati u svemu što radite."

“O potomci onih koje je Allah izbavio od sveopćeg potopa i sačuvao na lađi zajedno s Nuhom, pa budite svjesni ove blagodati i budite zahvalni Allahu Uzvišenom tako što ćete samo Njega obožavati i samo se Njemu pokoravati. U tome slijedite Nuha, koji je bio veoma zahvalan Allahu."

Obavijestili smo Israelićane preko Tevrata da će dva puta učiniti nered na Zemlji, čineći grijehe i bivajući oholi, i da će se nad drugim ljudima oholo uzdizati prelazeći svaku granicu.

Nakon što su Israelićani izazvali prvi nered na Zemlji, Allah je dao vlast nad njima jednoj izuzetno moćnoj, brojnoj i veoma pripremljenoj vojsci koja ih je ubijala i protjeravala. Oni su harali njihovim naseljimaز uništavajući sve do čega dođu. Ovo Allahovo obećanje je ispunjeno.

Zatim smo vam, o Israelićani, povratili državu i moć nad onima koji su vas prethodno savladali, nakon što ste se Allahu pokajali. Ojačali smo vas imetkom, nakon što vam je bio otet, i učinili smo vas brojnijim od vašeg neprijatelja.

Budete li dobri i čestiti, o Israelićani, pokoravajući se Gospodaru, to će vam se dobročinstvo vratiti i bit ćete nagrađeni. Allahu niste potrebni ni vi, ni vaša djela, pouzdano znajte. A budete li činili grijehe, čeka vas kazna i poniženje. Allahu ne koristi vaše dobročinstvo, niti Mu šteti vaša nepokornost. Kad počinite nered drugi put, Silni će vas Allah prepustiti mnogobrojnom strašnom neprijatelju koji će vas ubijati, ponižavati, sramotiti i pobjeđivati, pa ćete biti siromašni i bijedni. Vaš će neprijatelj upasti u Kuds i potpuno ga srušiti, kao i prvi put.

Možda će vam se vaš Gospodar, Uzvišeni Allah, o Israelićani, smilovati ako Mu se vratite i pokajete za nered i nepravdu koju ste učinili, te ukoliko loša djela dobrim zamijenite. No, vratite li se griješenju, nanošenju nepravde ljudima i činjenju nereda po Zemlji, po treći put, ili više, Allah će vas ponovo kazniti i poniziti. Što se tiče onog svijeta, Allah je pripremio vatru kao zatvor nevjernicima, iz koje nikad neće izaći.

Ovaj Kur’an, koji je Allah objavio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na najbolji put, put islama. Kur’an vjernicima koji čine dobra djela donosi radosne vijesti, a to je da im je pripremio veličanstvenu nagradu u Džennetu.

I donosi nevjernicima u Sudnji dan loše vijesti: da im je na Sudnjem danu pripremljena bolna kazna.

Čovjek nekad, u ljutnji ili srdžbi, zamoli Allaha protiv sebe, svoje djece ili imetka, pa Allah, iz Svoje milosti, ne požuri da udovolji toj njegovoj dovi. Kada bi mu Allah uslišio te dove čovjek bi izgubio život, imetak i potomstvo. Doista je čovjek brzoplet, pa nekada požuruje ono što mu šteti.

Stvorili smo noć i dan učinivši ih znakovima Allahove jednoće i moći. Pouka je u njihovom konstantnom mijenjanju dužine i temperature, u tome što smo noć učinili tamnom, da bi se ljudi odmarali, a dan svijetlim, da bi u njemu privređivali, i učinili smo da se stalno smjenjuju pa da pomoću toga računate vrijeme: sate, dane, mjesece, godine. Sve smo potanko objasnili, kako bi se znalo šta je šta i kako bi postala jasna razlika između istine i zablude.

Djelo svakog čovjeka smo učinili neodvojivim od njega, poput ogrlice koja se stavi o vrat, i ono će ga pratiti sve dok ne bude za njega obračunat na Sudnjem danu. Tada ćemo svakom čovjeku dati da vidi svoju knjigu u kojoj piše sve što je radio, i dobro i loše.

Tog dana ćemo čovjeku reći: "Čitaj - o čovječe, i sebe obračunaj za ono što si činio! Dovoljno ti je danas muke da sam sebe obračunavaš!"

Ko krene pravim putem - u svoju korist je krenuo, a ko ode u zabludu - na svoju štetu to radi. Niko tuđi grijeh neće nositi, i nijedan narod nismo kažnjavali dok nad njima nismo dokaz uspostavili slanjem poslanika.

Kada hoćemo da uništimo neki grad zbog nepravde njegovih stanovnika, mi učinimo da oholnici koji su Nam nepokorni bili još više grijeha čine, zbog čega zasluže kaznu koja ih istrijebi.

Allah je već iskorijenio mnoge nevjerničke narode koji su živjeli nakon poslanika Nuha, poput 'Ada i Semuda. Poslaniče, dovoljno je to što Allah u tančine zna grijehe Svojih robova, i sve vidi, i svakom će dati ono što je zaslužio.

Onome koji čini dobra djela zarad prolaznih uživanja i ništavnih ukrasa ovog svijeta, pritom ne vjeruje u budući svijet i ne priprema se za polaganje računa, Allah će dati ono što On hoće, a ne što taj želi, a zatim će biti bačen u Vatru jer je izabrao dunjaluk i poricanje ahireta, ponižen, prezren i daleko od Allahove milosti.

Međutim, čovjeka koji čini dobra djela kako bi zaslužio nagradu koju je Allah pripremio u Džennetu, a ne da bi ga ljudi vidjeli i da bi imao dobru reputaciju, i vjerujući u ono što je obavezno vjerovati - Allah će prihvatiti i za njegovo zalaganje i trud obilno će ga nagraditi.

Mi, o Poslaniče, na ovom svijetu dajemo blagodati i dobrima i lošima, i nikom ih ne uskraćujemo.

Razmisli, Poslaniče, o tome kako Allah nekim ljudima daje više bogatstva nego drugima, nekima daje više pozicije nego drugima. Na Ahiretu će se još više međusobno razlikovati u svojim stepenima, pa neka vjernici teže uzvišenim stepenima.

Ne obožavaj, o čovječe, nikog pored Allaha, jer ćeš se kajati i biti ponižen, osramoćen i prezren, i kod Allaha i kod Njegovih dobrih robova.

Allah je naredio čovjeku da samo Njega obožava i da Mu nikog ne smatra ravnim, te da svojim roditeljima čini što više dobra, posebno kad ostare. Ako kod tebe dočekaju starost nemoj ispoljavati nezadovoljstvo pred njima, nemoj ih koriti, već im se samo riječima punim poštovanja i nježnosti obraćaj!

Budi milostiv i ponizan prema njima, i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se zato što su me odgajali i pazili dok sam bio mali."

Allah zna sve vaše namjere i tajne, pa ako vaš cilj bude da zaslužite Allahovo zadovoljstvo i blizinu, a, pored toga, budete iskreno činili dobra djela i budete činili dobro roditeljima – On će oprostiti grijehe onom ko se nada Njegovu oprostu. Allah će oprostiti onom ko se pokaje zbog podbacivanja u poslušnosti Allahu i činjenju dobra roditeljima.

O vjerniče, izvršavaj svoje obaveze prema bližnjima, održavaj rodbinske veze, pomozi siromaha, olakšaj nastavak putovanja onome ko je ostao bez sredstava, nemoj udjeljivati tamo gdje je grijeh i nemoj rasipati.

Oni koji dijele svoje imetke u zabranjene svrhe ili daju više nego što mogu podnijeti, slični su šejtanima, jer im se pokoravaju. A šejtanova osobina je da poriče Allahove blagodati i samo na ono što Allah mrzi navodi.

Ako neko od tebe zatraži a ti nemaš ništa da mu daš, i sām očekujući da te Allah opskrbi imetkom, onda mu barem kaži nešto lijepo i plemenito. Možeš npr. zamoliti Allaha da mu da ono što je potrebno ili možeš obećati da ćeš mu pomoći kad to budeš mogao.

Nemoj biti škrt, a nemoj ni rasipati! Ljudi će ti prigovoriti ako budeš škrtica; budeš li rasipnik, nestat će tvog imetka, te nećeš imati šta udijeliti.

Uzvišeni Allah obilno daje nekim Svojim robovima, dok drugima dā vrlo malo, shodno Svom savršenom znanju i mudrosti. Allah dobro poznaje tajne i On najbolje zna za koga je dobro da bude bogat, a za koga je bolje da bude siromašan.

Ne ubijajte svoju djecu bojeći se siromaštva zbog trošenja na njih. Mi ćemo vas opskrbiti. Ubijanje djece veliki je zločin i strašan grijeh, jer oni su bezgriješni i nedužni.

Nipošto se ne približujte onom što vodi bludu, jer postoji velika mogućnost da ga počinite! Blud je krajnje ružna stvar. On ima za posljedicu da se ne zna ko je kome roditelj i rođak, te vodi u Allahovu kaznu.

Ne ubijajte one čije je živote Allah zaštitio, poput vjernika, ili nevjernika kojima je Allah garantovao zaštitu. Može biti ubijen samo onaj nad kojim se vrši zakonska kazna odmazde (od strane nadležnih organa), ili smrtna kazna nad oženjenim bludnikom, ili nad otpadnikom. U slučaju svakog drugog ubistva, Allah je dao pravo nasljednicima ubijenog da od vlasti traže smrtnu kaznu za ubicu, ili da traže krvarinu od njega, ili da mu oproste. Niko nema pravo prelaziti granicu u odmazdi masakrirajući nekog ili da ga ubije nečim čime on nije ubio, ili da ubije onog ko nije ubio. Allah je uz porodicu ubijenog dokle god ne pređu granicu.

Nije vam dopušteno raspolagati imetkom djeteta koje nema oca, osim ako je u tome korist za njega, pa da se njegov imetak investira i uveća dok on ne bude dovoljno razborit da sam raspolaže svojim imetkom. Ispunjavajte obaveze prema Allahu i prema ljudima na najpotpuniji način. Allah će pitati čovjeka za sve obaveze, da li ih je ispunio. Ako čovjek ispuni obaveze, Allah će ga nagraditi, a ako bude lagao i varao, kaznit će ga.

Upotpunite mjeru kad mjerite na litru i nikad je ne umanjujte, a kad važete na kantaru, budite pravedni i dosljedni. To vam je bolje na oba svijeta, i to ima lijepe posljedice, za razliku od krivog mjerenja i varanja.

Nemoj se povoditi za onim što ne znaš i u šta nisi siguran, već sve provjeravaj kako bi otklonio svaku sumnju! Čovjek će odgovarati pred Allahom za sluh, vid i razum, pa bude li ih koristio u dobro, bit će nagrađen, a u protivnom će biti kažnjen.

Ne hodaj, čovječe, nadmeno i oholo po zemlji, jer si bespomoćno stvorenje i svojim hodom ne možeš probiti zemlju, niti možeš dosegnuti rastom planine. Čovječe, ti si malehan, sitan i neznatan. Čemu se onda oholiš?

Sva ogavna djela, spomenuta u prethodnim ajetima, Allahu su mrska i nije zadovoljan njihovim počiniocem.

Ono što je Uzvišeni Allah objasnio u vidu naredbi, zabrana i propisa je Allahova objava tebi. Prema tome, čovječe, ne obožavaj nikog pored Allaha, ili ćeš biti bačen u džehennemsku vatru, i sām ćeš sebe koriti, i ljudi će te koriti, i bit ćeš lišen Allahove milosti i svakog dobra.

Zar je vas, o nevjernici, Jedini i Silni Allah obdario sinovima, a Sebi uzeo meleke da Mu budu kćeri?! Ove vaše riječi predstavljaju veliku bezobzirnost, ružnoću i golemo nevjerstvo, s obzirom na to da pripisujete Allahu nešto što Mu ne priliči, što je još dublje ulaženje u nevjerstvo.

Allah objašnjava propise i navodi kazivanja i primjere u Kur’anu kako bi se ljudi okoristili i izvukli pouku, pa da rade ono što im koristi a da se klone onoga što im šteti. Nažalost, to samo povećava neposlušnost i zabludu kod nevjernikā i nasilnikā, tim više jer su odstupili od urođene vjere.

Reci višebošcima, Poslaniče islama: “Kad bi postojali drugi bogovi osim Allaha, kako to tvrde lažljivci, oni bi, uistinu, tražili način da nadvladaju Allaha, Gospodara prijestola veličanstvenog, i nastojali bi zavladati Njegovim carstvom.”

Allah je vrlo visoko iznad onog što Mu nevjernici pripisuju.

Allaha veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i stvorenja koja su na njima, hvale Ga, štuju, uvažavaju i slave onako kako Njemu priliči; Njemu pripada slava i zahvala na početku i na kraju. Ali to vi, o ljudi, ne razumijete, jer Allaha svako slavi na svom jeziku i na svoj način. Allah je blag i ne žuri da kazni grešnike, već im daje vremena, i mnogo prašta onima koji se iskreno pokaju i zatraže oprost.

Božiji Poslaniče, kad učiš Kur’an, koji sadrži opomene i upozorenja, i nevjernici te slušaju, Allah postavi nevidljiv zastor koji ih onemogućuje u razumijevanju kur’anskih ajetā, jer oni ne vjeruju u Ahiret. To im je kazna od Silnog Allaha zato što se svjesno okreću od istine.

Allah je stavio prekrivače na srca nevjernikā kako ne bi shvatili značenja Kur’ana, te ih je učinio gluhim i oni ga ne čuju na način koji bi im koristio. Kad spomeneš Allaha u Kur’anu, Poslaniče milosti, a ne spomeneš njihova božanstva, krivovjerni bježe od tebe ne želeći priznati da je Allah jedini bog i ne želeći Mu iskreno vjeru ispovijedati.

Poslaniče, Mi znamo kako glavešine mnogobošci slušaju tvoje učenje Kur’ana. Oni su zlonamjerni jer te ne slušaju da bi prihvatili istinu niti da bi se okoristili, već slušaju kako bi se ismijavali dok ti učiš. Allah sve zna o onome što tajno između sebe govore, o njihovim tvrdnjama da je Kur'an laž i o njihovom odvraćanju od Kur'ana. Ti nepravednici govore: “Čovjek kojeg slijedite opčinjen je i nije pametan!”, i time sami sebi zulum čine, jer u nevjerstvu lutaju.

Razmisli kako je čudno to što višebošci opisuju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ružnim opisima! Zbog toga su skrenuli s pravog puta i, ako tako nastave, neće biti upućeni.

Negirajući oživljenje poslije smrti, nevjernici se pozivaju na sljedeću sumnju: “Kako ćemo biti oživljeni nakon što postanemo smrvljene, truhle kosti?! To je, zaista, nemoguće!”

Reci, Poslaniče, višebošima: “Ako možete, budite čvrsti i tvrdi kao kamenje ili gvožđe! A to ne možete biti.”

“Ili, ako ste u stanju, pretvorite se u stvorenja koja su veća i jača od vas, i Gospodar, Koji vas je prvi put stvorio, oživio bi vas.” Pošto im dokažeš da je Allah moćan oživiti ih nakon smrti, oni će ti, poričući, kazati: “A ko je taj ko će nas vratiti u život nakon što umremo?!” Odmah im odgovori: “U život će vas poslije smrti vratiti Onaj Koji vas je prvi put iz ničeg stvorio!” Oni će se tad rugati i zatresti svojim glavama te, ne vjerujući i smatrajući nemogućim Sudnji dan, kazati: “Kad će biti to oživljenje?!” Reci im: “Sigurno je da će se dogoditi ubrzo, jer sve što će doći - blizu je!”

Na Dan kad vas Allah pozove da ustanete iz svojih kaburova, vi ćete Mu se odazvati, pokoriti se i veličati Ga. Na Sudnjem će danu biti tako strašan prizor da ćete pomisliti kako ste na dunjaluku živjeli vrlo malo vremena.

Reci, Vjerovjesniče, Mojim bogobojaznim robovima da kad razgovoraju i diskutiraju s drugim ljudima, govore lijepo, blago i umiljato, a ne grubo i surovo, jer se šejtan upinje da među vjernike unese neprijateljstvo i mržnju. Naime, ružan govor budi neprijateljstvo i može imati ružne posljedice na oba svijeta. Šejtan je čovjeku neprijatelj koji mu ne želi dobro i uspjeh, niti želi da vjernici budu jedinstveni i složni kao braća. Zbog toga se treba čuvati šejtana.

Allah zna šta javno i tajno činite: bude li želio, smilovat će vam se uputivši vas na Pravi put, a ako htjedne, odvest će vas u zabludu i učiniti da umrete kao nevjernici. Božiji Poslaniče, Mi te nismo poslali da bdiješ nad ljudima i da ih prisiliš da vjeruju i da im brojiš djela, već smo te poslali da dostaviš poslanicu.

Tvoj Gospodar, Vjerovjesniče, jedini zna sve što je na nebesima i na Zemlji, ništa Mu nije skriveno. On zna svačije stanje i svačije zasluge. Allah je odlikovao jedne vjerovjesnike nad drugim, s obzirom na to da je nekima objavio knjige, dao im mnogo znanja, razumijevanje, mudrost, i mnogo sljedbenika, a Davudu je objavio Zebur.

Poslaniče islama, reci nevjernicima: “Ova vaša božanstva, koja molite kad ste u nevolji i potrebi, ne mogu otkloniti od vas nesreću i teškoću! Također, to nemogu priuštiti nikom drugom, jer su nemoćna. Ne može biti Bog onaj ko je nemoćan.”

Oni kojima se krivovjerni mole da im otklone probleme – vjerovjesnici, meleki i dobri ljudi, i sami se međusobno natječu u dobrim djelima i u tome ko će se više približiti Allahu, očekujući Njegov oprost i milost te strahujući od kazne. A obaveza je bojati se Allahove kazne i nikad se ne smatrati sigurnim od nje.

Ne postoji nijedno selo ili grad čiji stanovnici nisu vjernici, a da ga Allah neće uništiti i kazniti na ovome svijetu, ili ga iskušati raznim nedaćama, ubijanjima i drugim nesrećama, a sve to zbog nevjerovanja. Allah je ovo uništenje i kaznu odredio i zapisao u Ploči pomno čuvanoj.

Allah ne šalje čuda (npr. vraćanje umrlih u život) koja traže nevjernici, a koja ukazuju na to da Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, govori istinu, samo zbog toga što su prijašnji narodi poricali čuda koja su njima dolazila, pa ih je Gospodar svjetova uništio. Semudu, Salihovu narodu, Allah, džellešanuhu, dao je devu iz stijene, očit dokaz i čudo, ali su oni to porekli te ih je Allah iskorijenio. Plemeniti je Allah slao vjerovjesnike, davao im čuda i očite dokaze da zastraši Svoje robove, ne bi li se vratili ispravnom putu.

I sjeti se, Vjerovjesniče, dana u kojem ti je Gospodar objavio da On Svojim znanjem i moći obuhata sve ljude! Čuda koja su ti pokazana na Israu samo su iskušenja za ljude; ona su pokazala ko je iskreni vjernik, a ko je lažac. Također, ukleto drvo Zekkum, spomenuto u Kur’anu, kušnja je robovima. Jedini i Svemoćni Allah zastrašuje nevjernike različitim vrstama kazni i čuda, pa i pored toga, oni su još veći nevjernici i grešnici.

I sjeti se kad je Allah naredio melekima da se poklone Ademu, iz poštovanja i uvažavanja, pa su Ga poslušali i poklonili se, izuzev Iblisa, koji nije poslušao, već se uzoholio i odbio Božiju zapovijest i prkoseći rekao: “Kako da se poklonim Ademu, bespomoćnom čovjeku stvorenom od zemlje?! Ja sam bolji i časniji od njega!”

Tad oholi buntovni šejtan reče: “Šta misliš o tome da me ostaviš u životu do Sudnjeg dana kako bih zavladao potomstvom ovog bespomoćnog stvorenja koje si odlikovao nadamnom? Odvodio bih ih u zabludu i poticao na smutnje, pa bih ih odvratio od Allahova puta. A to neću moći postići kad su posrijedi oni koji iskreno vjeruju i rade dobra djela.”

Prijeteći prokletom Iblisu i njegovim sljedbenicima do Sudnjeg dana, Allah je odgovorio: “Idite, i ti i oni koji te slijede skončat ćete u Džehennemu, što je posljedica vaših djela!”

“I pozivaj u griješenje koga god mogneš od ljudi i džina, sakupi svu svoju konjicu i pješadiju da ti pomognu u tome, te imaj udjela u njihovim imecima tako što ćeš ih poticati na stjecanje haram-imetka, i u njihovoj djeci tako što ćeš ih navoditi na da sebi pripisuju djecu koja nisu njihova, i da dobijaju djecu putem bluda, i da im daju mušrička imena. Svojim sljedbenicima i poklonicima daji lažna obećanja i puste nade”, rekao mu je Gospodar svjetova.

Šejtan ne može zavesti Allahove iskrene robove koji Mu se pokoravaju i slijede Njegove poslanike, jer Allah, Zaštitnik, njih čuva, štiti, brine se o njima i podržava ih, zato što se oni oslanjaju na Njega.

Vaš je Gospodar, o ljudi, Onaj Koji vam je olakšao da plovite morima kako biste trgovali i na druge načine stjecali nafaku. To je oličenje Allahove milosti prema vama.

O višebošci, kad se nađete u nevolji na moru i smrt vas skoli sa svih strana, tad zaboravite druga božanstva kojima ste se klanjali, na umu vam je Allah, Jedan Jedini! Tada samo Njega molite da vas spasi i sačuva! Pošto vas On iskrca na kopno, žive i zdrave, vi se opet okrećete od obožavanja samo Njega, te se vraćate mnogoboštvu i griješenju. Čovjek u velikoj mjeri negira Božije blagodati.

Jeste li sigurni da Allah neće uzdrmati zemlju pod vašim nogama, pa da propadnete u nju?! Ili, jeste li sigurni da Svemogući Allah neće izliti kišu kamenja na vas, koja bi vas raskomadala kao što je uradio sa Lutovim narodom?! Vi ne biste našli nikog da vas spasi i zaštiti od kazne.

O robovi, imate li kakvu garanciju da vas Silni Allah neće vratiti na more pa na vas poslati strašni vjetar koji će polomiti vaše čamce i potopiti vaše lađe, jer ste nezahvalni Allahu? Nakon što stradate, Allahu nećete moći ništa prigovoriti niti se žaliti.

Sveznajući Allah je odlikovao ljude nad ostalim stvorenjima tako što im je dao razum, i što je zatražio da meleki učine sedždu Ademu, i što im je dao da se koriste svime što postoji: raznim prevoznim sredstvima na kopnu i na moru, zatim ih je počastio raznim vrstama hrane, pića i odjeće, i dao da sklapaju brak, i mnoge druge blagodati im darovao. Allah je čovjeku dao mnoge blagodati koje nije dao mnogim drugim stvorenjima, i čovjek na tome treba biti zahvalan.

I sjeti se Sudnjeg dana, u kojem će Allah sakupiti sve ljude, prve i potonje, pa će svaka skupina biti pozvana sa svojim vođom kojeg su slijedili. Što se tiče dobrih ljudi, njima će Gospodar dati knjigu njihovih dobrih djela u desnu ruku, i oni će je čitati radosni i veseli. Nagrada za njihova dobra djela neće im biti umanjena ni koliko jedan trun.

Ko na dunjaluku bude slijep za dokaze i znakove Allahove jednoće i moći, pa ne bude vjerovao u ono što je donio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem – na Sudnjem danu neće biti u stanju vidjeti put do Dženneta, upravo zato što je bio daleko od Pravog puta. Kazna se podudara s onim zbog čega je zaslužena.

Nevjernici su nastojali da te odvrate, Poslaniče, od slavnog Kur’ana, knjige koja ti se objavljuje, kako bi ti izmislio na Allaha ono što On nije objavio. Da si ih poslušao učinivši ono što su tražili, oni bi te smatrali iskrenim i dragim prijateljem.

Da te Allah nije učvrstio na istini, Vjerovjesniče, i spasio te od zablude, ti bi se gotovo priklonio njihovim riječima i odustao od nekih stvari, a sve iz želje da ti se odazovu i krenu Pravim putem.

Da si se makar malo prilagodio i priklonio nevjernicima, Allah bi dao da iskusiš dvostruku kaznu na dunjaluku i Ahiretu. Poslaniče islama, tad ne bi nikog našao da te spasi i poštedi od Allahove kazne!

Pokušavali su nevjernici, Poslaniče, da te stalnim uznemiravanjem protjeraju iz Meke, ali ih je Allah u tome spriječio sve dok nisi učinio hidžru po naredbi tvog Gospodara; a da su to učinili, ni oni se u njoj ne bi dugo zadržali.

Ta Allahova presuda - da ne bi još dugo ostali ako bi te protjerali - je Allahova presuda svim narodima prije tebe koji su protjerali svoje poslanike. Allah ih uništavao, i to je Allahov zakon koji se ne mijenja promjenom vremena i mjesta.

Propisno klanjaj namaz od trenutka kad Sunce krene s polovine neba pa do noćne tmine, tj. podnevski, ikindijski, akšamski i jacijski namaz, a klanjaj i sabah-namaz učeći u njemu Kur’an duže. Meleki dana i meleki noći prisustvuju sabahskom namazu.

Poslaniče, nakon što malo odspavaš, ustani i provedi dio noći u namazu i učenju Kur’ana kako bi učinio što više dobrih djela i, odatle, dobio više stupnjeve kod Allaha. Allah će te učiniti, Vjerovjesniče, zagovornikom ljudi na Sudnjem danu, pa će im olakšati patnju čekanja suđenja; i ti ćeš dobiti mjesto koje zaslužuje pohvalu prijašnjih i potonjih generacija.

Reci, moleći svog Gospodara: “Gospodaru moj, uputi me na ono što je ispravno i dobro za mene u svakoj situaciji, da budem Tebi pokoran, te mi podari čvrste dokaze protiv neprijatelja.”

Božiji Poslaniče, kaži nevjernicima: “Došao je islam, i došla je Allahova pomoć koju je obećao, a nestalo je idolopoklonstva i nevjerstva! Doista laž nestaje pred istinom."

Milostivi Allah objavljuje kur’anske ajete koji liječe svako bolesno srce od sumnje, nevjerovanja i neznanja, i koji liječe tijela kada se uče kao rukja. Kur'an je milost onima koji rade po njemu, dok nevjernicima samo propast povećava, jer kada ga čuju - povećava se njihova mržnja, njihovo poricanje i njihovo odbijanje.

Kad Plemeniti Allah podari neku blagodat onom koji poriče Njegove znakove i negira Njegove blagodati, takav Mu postane neposlušan i čini grijehe. S druge strane, ukoliko ga zadesi nevolja, u vidu siromaštva ili bolesti, izgubi nadu u Allahovu milost.

Kaži ljudima, Poslaniče milosti: “Svako od vas radi ono što odgovara njegovom stanju i što mu je određeno. Allah savršeno zna ko je na Pravom putu.”

Vjerovjesniče, nevjernici sljedbenici Knjige pitaju te o suštini duše. Obavijesti ih da je suština duše znana samo Allahu, a ljudima je dato veoma malo znanja u odnosu na ono što Allah zna.

Da Allah hoće, On bi povukao Kur’an iz tvog srca, Poslaniče, jer Allah sve može, i u tom slučaju ne bi našao nikog ko bi ti pomogao da ne zaboraviš Kur’an, niti bi te iko ponovo Kur’anu poučio.

Međutim, tebi se Allah smilovao, Vjerovjesniče, pa je pohranio Svoju knjigu u tvojim prsima. Allahova je, džellešanuhu, dobrota prema tebi, uistinu, velika: počastio te vjerovjesništvom i Kur’anom, te je učinio da budeš posljednji poslanik.

Reci, Poslaniče: “Kad bi se sakupili svi ljudi i džini te se pokušali suprotstaviti Kur’anu i donijeti knjigu, po rječitosti i preciznosti u izražavanju, sličnu Kur’anu, oni to, zaista, ne bi uspjeli. Pa čak i kad bi jedni drugima u tome složno pomagali, opet bi bili bespomoćni pred ljepotom i savršenstvom Božijeg govora.”

Uzvišeni Allah navodi mnoge primjere, pouke i savjete u Svojoj knjizi, kako bi se ljudi okoristili i prihvatili kur’anske upute. Ali ipak, većina ljudi poriče i negira istinu te ustrajava u zabludi.

Kazali su: “Nećemo ti vjerovati, Muhammede, niti ćemo slijediti ono što si donio sve dok ne učiniš da poteče nepresušni izvor pitke vode u dolini Meke!”

Ili ćeš imati vrt palmi i grožđa, a kroz koji rijeke, bogate vodom, teku!

“Ili obori na nas komade neba, kao što si tvrdio da to možeš učiniti, ili nam pak dovedi Allaha i meleke kako bismo ih vidjeli svojim očima!”, tražili su.

I rekli su: “Ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se stepenicama ne popneš na nebo. Čak kad bi se i popeo na nebo, ne bismo ti vjerovali ako nam, usto, ne bi donio Knjigu od Allaha u kojoj piše da si ti Božiji poslanik!” Na ovo im je Poslanik islama, čudeći se njihovu negiranju, poricanju, oholosti i tvrdoglavosti, samo rekao: “Slava pripada mom Gospodaru! Ja sam samo Allahov rob kojem je On naredio da dostavi poslanicu, ne mogu vam ja od sebe donijeti čuda! Moja je dužnost dostaviti i objasniti!”

Nevjernici neće da povjeruju u Svemogućeg Allaha, Jednog Jedinog, i neće da slijede Vjerovjesnika odabranog, koji im je donio Kur’an od Allaha, zato što ne mogu prihvatiti, jer su ohole inadžije, da im je kao Božiji poslanik poslan čovjek, a ne melek.

Kaži im, Vjerovjesniče: “Kad bi meleki bili na Zemlji i kretali se smireno, Allah bi im poslao poslanika od njih, meleka, jer on je taj koji može da im objasni objavu s kojom je došao, i ne bi bilo mudro da im pošaljemo poslanika čovjeka. Isto tako je i sa vama, s obzirom na to da na Zemlji žive ljudi, njima je najkorisnije da im Allah pošalje čovjeka kao poslanika, da bi mogli razgovarati s njime, razumjeti njegov govor i slijediti njegov primjer.” Dakle, ne bi bilo mudro da ljudima pošaljemo meleka.

Reci nevjernicima, Božiji Poslaniče: “Allah je dovoljan kao svjedok da sam dostavio Objavu. On savršeno dobro zna šta Njegovi robovi rade, ništa Mu nije skriveno, zna sve njihove tajne.”

Koga Allah uputi da Mu bude pokoran i da slijedi dragog Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, taj je na istini i na Pravom putu, a kome Allah odredi zabludu, te ga prepusti samom sebi, niko ga neće moći uputiti. Sakupit će Allah sve nevjernike na Dan u koji nema sumnje i dovesti ih na mjesto polaganja računa – oborenih lica, pa ništa neće vidjeti, neće ništa govoriti, neće ništa čuti. Oni će vječno boraviti u džehennemskoj vatri i nikad iz nje neće izaći – kad god vatra zgasne, razbuktat će se i raspaliti.

Eto tako će Allahovi neprijatelji nevjernici biti kažnjeni zato što su poricali poslanstvo i odbijali poslušnost Svemogućem Allahu. Kad bi im se spomenulo oživljenje na Sudnjem danu, oni bi na ovom svijetu, iz oholosti i inata, upitali: “Kako da ponovo budemo oživljeni kad naše kosti istruhnu i kad nas rastoče crvi i pojede zemlja?!”

Kako se mekkanski nevjernici odmeću te neće da razmisle o Allahovoj moći, o jedinom Bogu, Koji je bez presedana stvorio nebesa i Zemlju i sva ostala začudna stvorenja?! Zar On ne može stvoriti stvorenja slična njima nakon što njih nestane?! Allah je odredio rok do kojeg će nevjernici živjeti, pa ćē umrijeti i biti kažnjeni. I pored vidljivih znakova i bjelodanih dokaza, nevjernici poriču, negiraju i oholo se ponašanju.

Vjerovjesniče, kaži krivovjernima: “Da su Allahove neizmjerne riznice i bogatstva, kojima nema kraja, u vašim rukama i da s njima vi raspolažete kako hoćete, zasigurno biste bili škrti i ne biste nikom ništa dali, bojeći se siromaštva! Čovjek je tvrdica, osim onih koje Allah uputi da budu vjernici, koji tad udjeljuju nadajući se Allahovoj nagradi."

Allah je poslaniku Musau podario devet očitih čuda koja svjedoče njegovu iskrenost i autentičnost njegove poslaničke misije: štap, ruka, suše, manjak plodova, poplave, skakavci, krpelji, žabe i krv. Pitaj jevreje, Vjerovjesniče, o ovim čudima s kojima je došao Musa, kad mu je faraon rekao: “Ti si začarana luda jer donosiš čuda, nisi poslanik!”

Musa je odgovorio faraonu: “Ti znaš da je Allah poslao ova čuda kao potvrdu moje iskrenosti i istinitosti mog poslanstva i da budu dokaz Allahove jednoće – ljudima koji imaju pameti. Ja znam da ćeš ti, o faraone, biti poražen, uništen, proklet, potučen i ponižen.”

Faraon tad odluči da kazni Musaa i njegove sljedbenike te da ih sve skupa protjera iz Egipta. Međutim, Allah je potopio u moru faraona i njegove vojske.

Nakon što su faraon i njegove vojske uništeni, Allah je objavio sinovima Israilovim da se nastane u zemlje Šama, a kad nastupi Sudnji dan, On će ih dovesti na okupljalište.

Uistinu je Uzvišeni Allah objavio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, časni Kur’an, koji ne sadrži nikakve devijacije, niti se može izmijeniti. Vjeronavjesniče, poslali smo te da obraduješ Džennetom one koji su bogobojazni i da zastrašiš Vatrom nevjernike i grešnike.

Kur’an je razdijeljen u dijelove, podrobno objašnjen da ga ljudi uče polahko, bez žurbe, kako bi bolje o njemu promišljali i bolje ga razumjeli. Objavljen je postepeno u skladu sa različitim situacijama.

Poslaniče, kaži nevjernicima: “Vjerovali vi ili ne vjerovali u Allahovu knjigu, vaše vjerovanje u nju neće joj povećati vrijednost, savršenstvo i potpunost – ona je ionako savršena i potpuna. S druge strane, vaše poricanje Kur’ana ne znači nikakvu manjkavost, propust i nedostatak sāmog Kur’ana, jer je on čist od svega toga. Kad se Kur’an uči pred pobožnim učenjacima koji poznaju prijašnje nebeske knjige, budu ganuti, strahuju od Gospodara i padaju Mu na sedždu, slaveći Ga i veličajući.”

Oni pritom govore: "Allah je uzvišen iznad toga da prekrši obećanje. Obećao je da će poslati Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, i to se moralo ispuniti kao i svako drugo Njegovo obećanje."

I oni padaju licem na tlo pred Allahom i plaču iz bogobojaznosti, jer im slušanje i promišljanje Kur'ana samo povećava pokornost i skrušenost prema Njemu.

Poslaniče, nevjernicima koji osporavaju tvoje molbe koje upućuješ riječima: “O Allahu, o Milostivi!”, ti slobodno kaži: “Molite Allaha, ili molite Milostivog – On je jedan jedini Gospodar i posjeduje mnogobrojna lijepa imena kojima Ga možete dozivati!” Ne uči Kur’an previše glasno u namazu, jer će te nevjernici čuti, ali ni previše tiho, jer te klanjači iza tebe neće čuti, već između to dvoje teži sredini.

I reci, Vjerovjesniče: “Allahu pripada sva hvala i pohvala, On je savršen, nije Sebi uzeo dijete, jer nije rodio i nije rođen, nema saučesnika ni u čemu,nije u potrebi da Ga neko pomaže. Zato, ne pripisuj Mu dijete i saučesnika u vlasti."

Allahu pripada hvala i zahvala, jer je On apsolutno savršeni i veličanstveni, i On je Taj koji daje sve blagodati, i vidljive i nevidljive. On je Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavio Kur’an, knjigu u kojoj nema otuđivanja od istine ni zanemarivanja pravde.

Kur’an je istinit, tačan, potpun, savršen i precizan, te u njemu nema kontradikcije. Zadaća Kur’ana je da zaprijeti kaznom i vatrom nevjernicima, a da dobročinitelje obraduje neizmjernom nagradom.

Vjernici će vječno uživati i naslađivati se u džennetskim blagodatima kojima će ih Svevišnji Allah počastiti.

Kur’an jevreje, kršćane i neke mnogobošce koji govore da Allah ima dijete upozorava na Božiju kaznu.

Mekanski nevjernici, kao i njihovi preci koje slijepo slijede, nemaju nikakvog dokaza za to što pripisuju Allahu da ima dijete. Nikakvog znanja oni o tome nemaju. To je, doista, velika laž, koju govore bez korišćenja razuma.

Zar ćeš ti, Božiji Poslaniče, patiti i tugovati zbog toga što oni okreću glave od tebe i poriču ovaj Kur’an? Tvoja je obaveza samo da dostaviš ono što ti Allah objavljuje, a ne da njihova srca uputiš.

Mi smo sva stvorenja koja smo stvorili i rasijali po Zemlji učinili ljepotom i ukrasom Zemlje, čime iskušavamo ljude: ko će od njih činiti dobra djela, koja Allah voli, a ko će činiti loša djela. Nakon toga ćemo svakome dati ono što je zaslužio.

Allah će nakon Smaka svijeta učiniti da Zemlja bude gola, bez usjeva, plodova, ukrasa, ljepote i obilježja. Neka zato iz toga izvuku pouku.

Nemoj misliti, Vjerovjesniče, da je kazivanje o stanovnicima Pećine i o ploči na kojoj su bila ispisana imena onih mladića čudno i neobično za Allaha; Njegova je moć veća od toga, Njemu ništa nije teško. Istinski zapanjujuće je Njegovo stvaranje nebesa i Zemlje.

Vjerovjesniče, sjeti se dana u kojem je nekoliko mladića vjernika ušlo u pećinu bježeći od sunarodnikā grešnikā koji su ih htjeli silom odvratiti od vjerovanja u Allaha i navesti na obožavanje idolā i šejtana. Tad su zamolili svog Gospodara: “Gospodaru naš, podari nam Svoju milost tako što ćeš nam oprostiti grijehe, spasiti nas od neprijatelja, i naše napuštanje nevjernika i naše vjerovanje učiniti uputom na pravi put!”

Nakon njihovog putovanja i traženja utočišta u pećini Mi smo ih tvrdo uspavali, tako da ne čuju glasove, i tako ih ostavili dugi niz godina.

Zatim, nakon njihovog dugog sna, probudili smo ih kako bi smo ukazali na to koja će od njihove dvije skupine bolje procijeniti dužinu njihovog boravka u pećini.

Poslaniče, Allah će ti ispričati istinito kazivanje o njima. To su bili mladići koji su samo Allaha obožavali i poslušni Mu bili, pa im je On uvećao uputu, uvjerenje i postojanost na istini.

Mi smo njihova srca ojačali time što smo im učvrstili vjerovanje i pomogli im da odlučno i strpljivo učine hidžru iz svojih domova, nakon što su ustali pred nevjerničkim vladarom i obznanili svoje vjerovanje u Allaha jedinog, rekavši mu: "Naš Gospodar u Kojeg vjerujemo i Kojeg obožavamo je Gospodar nebesa i Zemlje! Nikad nećemo obožavati nekog mimo Njega, jer sve su to lažna božanstva! Kada bi nekog drugog obožavali, bili bismo tad lažljivci i daleko od istine.”

Jedan od tih momaka reče drugima: “Ovaj naš narod obožava druga božanstva mimo Allaha, nemajući nikakav dokaz za ono što čini! Naši sunarodnici samo lažu i izmišljaju, a nema veće nepravde od toga da se izmisli laž na Gospodara tako što će Mu se pridružiti neko u obožavanju.”

I predložio je: “Kada napustite svoj narod i sva njihova božanstva kojima se klanjaju mimo Allaha, sklonite se u pećinu kako biste sačuvali svoju vjeru i spasili se smutnje. Allah će vam zauzvrat, iz Svoje neizmjerne milosti, dati ono čime ćete biti sačuvani od vaših neprijatelja, sačuvat će vas, i olakšat će vam sve ono za čime imate potrebu, a što će vam zamijenti život među vašim narodom.”

Pošto su se odazvali Allahovoj naredbi, On ih je nadahnuo, pa su zaspali. Da si ih vidio, vidio bi da se Sunce, kad izlazi s istoka, udaljuje od njih s desne strane, a kad zalazi, udaljuje se od njih s lijeve strane. Njima je bilo udobno u pećini, nije im smetala sunčeva toplota a imali su dovoljno zraka. To što im je Milostivi Allah dao, dokaz je Njegove savršene moći. Koga Allah, džellešanuhu, uputi na istinu, taj je, zaista, upućen, a koga On odvede u zabludu, nećeš naći nikog ko bi ga uputio na Pravi put. Isključivo Allah daje uputu i odvodi u zabludu.

Ko bi ih vidio, pomislio bi da su budni i da ne spavaju. Allah se obavezao da će se brinuti o njima, pa ih je, dok su spavali, čas okretao na desnu, čas na lijevu stranu, kako zemlja ne bi nagrizla njihova tijela. A njihov je pas ležao ispred pećine, ispruženih šapa. Da si ih vidio, uistinu bi pobjegao od straha i jeze jer su strašno izgledali.

Kao što je Svevišnji Allah pokazao čuda Svoje moći, te ih uspavao i sačuvao toliko vremena, tako ih je i probudio u istom stanju, pa su jedan drugog pitali: “Koliko dugo spavamo ovdje?!” Neki od njih rekoše: “Ostali smo dan, ili dio dana.”, dok drugi odgovoriše: “Prepustite to Allahu, samo On zna koliko smo vremena proveli u ovoj pećini, a vi se pobrinite za ono što će nas spasiti. Neka jedan od nas pođe u grad, s ovim srebrenjacima, pa neka kupi ukusnu halal hranu. Neka bude krajnje oprezan u svom odlasku i pažljiv u poslu, kako nas ne bi razotkrio i odao, što bi imalo štetne posljedice po nas.”

“Ukoliko naš narod sazna za nas, kamenovat će nas, ili će nas vratiti u svoju lažnu vjeru; a ako se vratimo u nevjerstvo, tad nećemo ući u Džennet, i nećemo se spasiti od paklene vatre! Tad bismo bili veliki gubitnici”, zaključio je.

Kao što ih je Allah mnogo godina držao uspavane, održao ih u životu, a nisu se promijenili, te ih nakon toga probudio iz dubokog sna, isto tako, On je učinio da njihov narod sazna za njih, kako bi taj narod u tome vidio znak istinitosti Allahovog obećanja da će pomoći vjernike, i istinitosti proživljenja i Sudnjeg dana, bez ikakve sumnje. Kada su ljudi saznali za njihov slučaj, i kada su stanovnici pećine umrli, njihov narod se razišao šta im je činiti. Jedan dio njih je rekao: "Na ulazu u njihovu pećinu sagradite nešto što će ih zastrti i čuvati. Allah najbolje zna njihovo stanje, a ono što mi vidimo je da oni imaju posebno mjesto kod Njega." S druge strane, ljudi koji su imali vlast i moć, ali nisu imali ispravno znanje, rekoše: "Mi ćemo na njihovom mjestu izgraditi bogomolju, iz počasti prema njima i kako bi ljudi znali njihovo mjesto."

Neki će ljudi koji se razilaze u pogledu broja stanovnika Pećine kazati da ih je bilo trojica, a da je pas bio četvrti, dok će drugi tvrditi da ih je bilo peterica, a da je pas bio šesti. Ni za jedno od ova dva mišljenja ne postoji dokaz, već su rezultat nagađanja. Neki će reći da ih je bilo sedam, a da je pas bio osmi. Reci, Vjerovjesniče: “Samo Allah zna koliko ih je bilo, a malo je ljudi koji to znaju, oni koje je Allah tome podučio.” Stoga ne raspravljaj sa sljedbenicima Knjige o broju stanovnika Pećine, osim uopšteno i načelno, ne ulazeći u detalje, kako ne bi došlo do sukoba i razilaženja. Dovoljno je da im ispričaš kazivanje onako kako ti je objavljeno, a nemoj njih pitati o detaljima budući da oni to ne znaju.

Kad poželiš i odlučiš nešto učiniti, nipošto nemoj kazati: “Sigurno ću to sutra uraditi!”, dok se ne pozoveš na Allahovu volju. Čovjek nije siguran da se između njegove volje i onog što želi neće nešto ispriječiti. Ovaj ajet sadrži preporuku i usmjerenje svakom muslimanu.

Naime, trebaš kazati: “Ako Bog da, učinit ću to i to.” Ako dragi Allah ne bude želio da se nešto dogodi, to se neće ni dogoditi. Zaboraviš li ipak, sjeti se svog Gospodara i dodaj “inšallah!” Ako zaboraviš to reći, kaži: "Nadam se da će me moj Gospodar uputiti na ono što je bolje."

Mladići su spavali u pećini tri stotine i devet godina.

O Poslaniče, reci: "Allah najbolje zna koliko su boravili u pećini, i On nas je obavijestio o tome. Nakon Njegove riječi niko nema šta dodati. Samo On, Uzvišeni, zna sve što je na nebesima i na Zemlji, a što drugi ne znaju, On sve stvara, sve zna, sve vidi i sve čuje. Ljudi nemaju drugog pomagača, i On nije Sebi sudruga uzeo u vladanju i propisivanju. Sva vlast i sav sud pripadaju Njemu, i On je jedini zakonodavac."

Kazuj, Vjerovjesniče, iz Kur’ana ono što ti Allah objavljuje i slijedi sve ono što u njemu piše, jer je to Knjiga čije se riječi i ajeti ne mijenjaju a čuda vječno ostaju. Kur’anska su kazivanja istinita, propisi koje on sadrži su pravedni. Samo kod Allaha možeš naći utočište, pa se Njemu predaj i na Njega se osloni!

Uvijek se druži sa onima koji samo Allahu molitve upućuju i samo Njega obožavaju, iskreno, i ujutru i naveče, i nemoj ih napuštati da bi se družio sa bogatašima i velikašima. Nemoj se poslušati one čija smo srca učinili nemarnim i zapečaćenim ako ti zatraže da udaljiš siromašne vjernike iz svog sijela. Takvi slijede prohtjeve a ne Allahove naredbe, i njihova će djela propasti.

O Poslaniče, reci onima čija su srca nemarna prema Allahu: "Ono sa čim sam vam došao je istina od Allaha, to nisam ja izmislio. Neću poslušati vaš zahtjev da otjeram vjernike. Ko od vas hoće da vjeruje u ovu istinu - neka vjeruje, i Allah će ga za to nagraditi lijepom nagradom, a ko neće da vjeruje - neka ne vjeruje, ali će ga Allah žestoko kazniti zbog toga. Mi smo takvima, koji sami sebi zulum učiniše kad nevjerstvo odabraše, pripremili usplamtjelu vatru koja će ih okružiti, pa neće moći pobjeći. Ako budu tražili vode, zbog žestoke žeđi koju će osjećati, bit će napojeni ključalom vodom koja je poput prljavog ulja, koja će pržiti njihova lica. To je, uistinu, grozno piće, i ono neće utoliti žeđ, niti će ugasiti vatru koja prži njihovu kožu. Doista je Džehennem grozno boravište."

Iskrene vjernike čeka neizmjerna nagrada kod Milostivog Allaha, i ona neće izostati, bit će potpuna, shodno dobrim djelima koja su činili na dunjaluku.

Pravovjerni će biti uvedeni u džennetske bašče u kojima će vječno uživati, u kojima ispod drveća i dvoraca tiho žubore rijeke. Uljepšavat će se zlatnim narukvicama i oblačiti zanosno lijepu odjeću od dibe i kadife, naslonjeni na blistave divane. Lijepe li nagrade i veličanstvenog li staništa za dobre ljude!

Poslaniče, navedi nevjernicima primjer dvojice ljudi, vjernika i nevjernika, a Uzvišeni je Allah nevjerniku dao dva vrta grožđem zasađena te mnogobrojnim palmama ograđena, u čijem je slobodnom dijelu uspijevalo raznovrsno bilje.

Oba vrta su dala svoje plodove: hurme, grožđe, povrće, bez pomanjkanja, i između njih smo dali da teče rijeka, kako bi lakše navodnjavali.

Onaj nevjernik, osim vrtova, imao je i mnoga druga dobra, pa svom drugu vjerniku jednom prilikom oholo reče: “Ja imam više imetka od tebe, a moji pomagači i rođaci jači su i ugledniji od tvojih!”

I jedne prilike nevjernik uđe u svoj vrt sa vjernikom, da bi mu pokazao šta sve ima. Taj je nevjernik pripisivao Allahu sudruga i poricao Sudnji dan, čime je sebi nepravdu učinio. On ponosno i zadivljeno uzviknu: “Uvjeren sam da ovaj moj vrt nikad neće propasti, jer sam s tim u vezi poduzeo sve potrebne korake!”

Na to je dodao: “Također sam uvjeren da se Sudnji dan neće dogoditi, već da postoji samo ovosvjetski život. Ako bismo hipotetički pretpostvili da će biti Sudnji dan, i da se ja vratim Allahu poslije smrti, na onom će me svijetu čekati nešto bolje od mog vrta. To što sam bogat na ovom svijetu znači da bih bio bogat i na onom svijetu."

Onaj mu vjernik, iskreno ga savjetujući, reče: “Kako ne vjeruješ u Allaha, a On je stvorio tvog oca Adema od zemlje, tebe je formirao od neznatne tekućine, a zatim ti na koncu najljepši oblik dao?! Ko je u stanju da stvori iz ničeg, taj može i proživiti nakon smrti.”

“Ja nisam kao ti, ja ne poričem oživljenje niti negiram Allahove blagodati, već smatram da je Allah jedini Stvoritelj i darežljivi Opskrbitelj, te ja Njemu nikog ni u čemu ravnim ne smatram, niti druga božanstva obožavam”, objasnio je vjernik.

“Zašto nisi, ugledavši prelijepi svoj vrt, diveći mu se, kazao: ‘Mašallah! La havle ve la kuvvete illa billah!’ Naime, Allah ti je, Svojom moći i voljom, omogućio da imaš sve to, a On radi ono što želi! I On je Moćni! Eto, ja imam manje bogatstva i potomstva od tebe”, (podsjetio je vjernik nevjernika).

Nastavio je zatim: “Znaj da je Allah kadar, iako sad imam manje od tebe, da mi da imetka i potomstva, pa da imam više nego ti, jer ja sam Allahu, džellešanuhu, zahvalan. Imaj na umu i to da ti Svevišnji Allah može oduzeti sve što ti je dao, jer si nezahvalan, a u stanju je i poslati s neba vatru na tvoj vrt koja bi ga spalila; vrt bi postao sasušena i neplodna pustinja i kroz njega se ne bi moglo ni proći, kamoli šta drugo.”

“Ili može učiniti da nestane voda koja se nalazi u vrtu, kojom napajaš plodove, i ne bi je mogao pronaći pa bi vrt tvoj presušio”, zaključio je.

I zaista, dogodilo se baš onako kako je to vjernik predvidio: Svemogući je Allah uništio nevjernikov vrt, spalio je njegove plodove, pa je bezbožnik počeo udarati rukom od ruku, kajući se i žaleći za svojim nekadašnjim bogatstvom. Povikao je: “Kamo sreće da sam bio zahvalan svom Gospodaru, samo Njega obožavao, nikog Mu ne pridružujući!”

I krivovjernom tad nije bilo pomoći, niko nije mogao spasiti njegov vrt, a nije bio u stanju ni sam sebi pomoći jer je bio slab i bespomoćan.

Prilikom iskušenja i nesreće snaga i pomoć pripadaju isključivo Allahu, Koji najbolje nagrađuje dobročinitelje. Završetak Božijih prijatelja bit će bolji i vredniji na Ahiretu od pomoći i pobjede na dunjaluku.

Vjerovjesniče, navedi primjer dunjaluka onima koji su njime obmanuti; on je poput biljaka koje izrastu nakon kiše i dostignu zrelost svoju, da bi se nakon toga sasušile, izlomile i vjetrom raspršene bile na sve strane, nakon čega to mjesto bude pusto kao i prije postojanja tih biljaka. Allah sve može i ništa se ne može suprotstaviti Njegovoj moći i odluci. Allah ostavlja u životu ono što želi, a uništava ono što želi.

Imetak i djeca su nešto dobro i lijepo na ovom prolaznom dunjaluku, ali imetak nestaje, djeca umiru, život prolazi, a dotle ostaju dobra djela, hvaljenje, slavljenje i veličanje Allaha. Čovjek će za dobra djela biti bolje nagrađen nego za imetak i za djecu, pa stoga treba činiti što više dobrih djela kako bi se zaslužila vječna blaženost u Džennetu.

Sjeti se Dana u kojem će Svevišnji Allah ukloniti planine s njihovih mjesta pa će Zemlja postati velika pustinja na kojoj više neće biti ništa što zaklanja pogled. Allah će zatim sakupiti sva Svoja stvorenja i niko neće izostati.

Svi će ljudi biti dovedeni pred Allaha, i u redove će biti poredani; niko neće moći nikog sakriti. I ljudi će se vratiti Svevišnjem Allahu na Danu sudnjem onakvi kakvi su se rodili: bez imetka, djece i bilo čega drugog; a bili su uvjereni da ih Allah neće oživiti i pozvati na odgovornost.

Postavit će se Knjiga u kojoj su zapisana djela svakog čovjeka, dobra i loša, pa će je uzeti u desnu ili u lijevu ruku. Vidjet ćeš razvratnike grešnike prestravljene i uplašene zbog loših djela koja su činili, pa će, ugledavši Knjigu, uzviknuti: “Teško nama! Šta je s ovom Knjigom! Nijedno djelo, ni malo ni veliko, ona nije ispustila, sve je zabilježila!” Tvoj Gospodar neće učiniti ni trun nepravde bilo kojem robu; dobročinitelju neće oduzeti niti jedno dobro, a grešniku neće dodati ni jedan grijeh.

Poslaniče, sjeti se dana u kojem je Allah naredio melekima i Iblisu da se poklone Ademu, iz poštovanja. Svi su meleki poslušali i poklonili se, a Iblis je odbio poslušnost i nije se poklonio Ademu. Iblis je bio jedan od džina, koji je odbio poslušnost iz oholosti i zavisti, i nije bio od meleka. Zar ste zadovoljni njime, o ljudi, i njegovim porodom? Njih ste uzeli za svoje zaštitnike, a ne Allaha; slušate ih i slijedite, a oni su vam najveći neprijatelji?! Kako je ogavno to što su neki ljudi pokornost Allahu zamijenili pokornošću šejtanu i njegovim pomagačima!

Šejtan i njegovi pomagači nisu bili prisutni kad je Allah stvarao nebesa i Zemlju, niti je On u tome tražio pomoć od njih. A oni nisu bili svjedoci stvaranju njih samih, već je Svemogući Allah stvorio sve sām, bez pomagača i saučesnika. Allah, džellešanuhu, nije uzeo šejtane i njihove sljedbenike za pomagače Sebi, ta On je Jedan Jedini, On je Onaj Koji je neovisan i sve može.

Allah će na Sudnjem danu kazati nevjernicima: “Pozovite one koje ste mimo Mene obožavali, da vam pomognu i od kazne vas spase!” Višebošci će pozvati svoja božanstva, ali im se ona neće odazvati. Allah će tad uvesti u džehennemsku vatru i mnogobošce i njihova lažna božanstva, gdje će ih sve skupa kažnjavati.

Grešnici će ugledati vatru i uvjeriti se da u nju moraju ući, te da se, nakon što popadaju u nju, nikako i nikad neće moći izbaviti.

Dragi Allah ljudima objašnjava mnogobrojne korisne primjere u časnom Kur’anu, ne bi li poslušali savjet i izvukli pouku. A čovjek je najskloniji raspravljanju i polemiziranju.

Ljude ne odvraća od vjerovanja u Allaha, slijeđenja Njegova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i traženja oprosta od Njega za grijehe ništa drugo osim oholosti i tvrdoglavosti koju pokazuju prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, zatim traženje da ih zadesi ono što je zadesilo prijašnje nevjernike ili da im dođe očita kazna od Allaha.

Allah je slao poslanike Svojim robovima da vjernike obraduju Džennetom, a nevjernike upozore na Džehennem. Međutim, pored jasnih i bjelodanih znakova i dokaza, nevjernici polemiziraju, bez ikakvog dokaza, iz inata i neprijateljstva, kako bi pomoću laži odbacili istinu koju je donio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Također, oni se ismijavaju i rugaju Allahovoj knjizi, Njegovim dokazima i kazni kojom im se prijeti.

Nema nepravednijeg čovjeka na svijetu od onog koji bude savjetovan i opominjan jasnim Allahovim dokazima, ali se ipak odbije pokoriti, okrene glavu i zaboravi nedjela koja je počinio, ne pokajavši se. Allah je postavio zastor na srca krivovjernih kako se ne bi okoristili Kur’anom i kako ga ne bi razumjeli. Učinio ih je i slijepim, pa ne čuju uputu; njima savjeti nisu od koristi. Poslaniče islama, ako pozoveš nevjernike u vjerovanje, oni ti se neće odazvati jer su na njihovim srcima katanci i jer su gluhi za istinu.

Da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi iščekivao kaznu poricatelja, Allah mu je rekao: Tvoj Gospodar prašta grijehe onima koji Mu se iskreno pokaju i veoma je milostiv, toliko da Njegova milost obuhvata sve, dajući vremena grešnicima da se pokaju. Da Allah kažnjava nevjernike prema zaslugama njihovim, požurio bi im kaznu još na ovom svijetu, ali On, milostivi, samilosni im daje vremena i odgađa kaznu, kako bi se pokajali. Njima je čak određeno mjesto i vrijeme kada će biti kažnjeni zbog nevjerovanja, ukoliko se ne pokaju, i mimo Njega neće imati nikakve zaštite i mjesta gdje bi mogli pribjeći.

Ova vaša susjedna sela i gradovi, poput Hudovog, Salihovog, Lutovog i Šuajbovog naselja, Allah je uništio i njihove žitelje iskorijenio pošto su Njega i poslanike zanijekali. Allah je odredio da će ih pravovremeno kazniti, pa je to i učinio.

Sjeti se, Vjerovjesniče, trenutka kad je Musa, alejhis-selam, kazao svom slugi Jošui b. Nunu: “Ići ću sve dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili dok ne sretnem dobrog čovjeka koji će me poučiti mnogim stvarima.”

Kad su poslanik Musa i njegov sluga Jošua stigli do mjesta gdje se sastaju dva mora, sjeli su kod jedne stijene, ali su zaboravili ribu koja im je trebala biti poputnina. Jošua ju je nosio u korpi, ali je Svemogući Allah dao da ona oživi i klizne u more.

Pošto su nastavili pješačiti napustivši mjesto u kojem su zaboravili ribu, Musa ogladni – put ga je iscrpio – i zatraži obrok od Jošue.

Jošua odgovori Musau: “Sjećaš se kad smo se odmorili kod one stijene? Šejtan je učinio da zaboravim obavijestiti te da nam je riba oživjela i pobjegla u morska prostranstva. To je, zaista, veoma čudno!”

Musa mu tad reče: “Ovo je ono što sam tražio! Nestanak ribe znak mi je da smo u blizini dobrog čovjeka.” Potom su se, idući istim putem, vratili kod te stijene, kod koje je riba kliznula u vodu.

Musa i Jošua nađoše dobrog čovjeka el-Hidra kojem je Allah ukazao Svoju milost davši mu korisno znanje koje nije dao drugim ljudima. O tome govori ova priča.

Musa ga pozdravi i odmah upita: “Da li mi dozvoljavaš da ti pravim društvo kako bih se okoristio tvojim znanjem kojim bih se pomogao u slijeđenju istine?”

El-Hidr mu je odgovorio: “Ti se nećeš moći strpjeti u mom društvu, s obzirom na to da ćeš vidjeti stanovite tajanstvene stvari u koje nećeš moći prodrijeti, a nećeš moći ni prešutjeti moje postupke.”

“A i kako bi se strpio u situacijama koje nisu onakve kakvima izgledaju, ako nisi upućen u suštinu stvari?”, objasnio je Musau el-Hidr.

Musa na to reče: “Bit ću strpljiv, ako Bog da, i neću se suprotstavljati tvojim naredbama, vidjet ćeš.”

El-Hidr prihvati da ga poslanik Musa prati na putu, ali mu napomenu da ga ne pita o onom što mu nije jasno sve dok mu on, el-Hidr, sām ne objasni.

Oni, tako, krenuše obalom i naiđoše na lađu na koju se ukrcaše ništa ne plativši: vlasnici lađe ukazali su njima dvojici počast. El-Hidr domalo zatim odvali jednu podnu dasku te nastade rupa. Musa, alejhis-selam, odmah osudi taj njegov postupak i reče: “Ovi ljudi nisu nam naplatili plovidbu, a ti si im zauzvrat probušio lađu da bi je potopio? To je krupna stvar!”

El-Hidr ga opomenu: “Nisam li ti na početku rekao da se nećeš moći suzdržati u mom društvu?!”

Musa se pak izvini: “Oprosti mi, zaboravio sam za onaj naš dogovor! Budi blag i strpljiv sa mnom, a ne otežavaj mi.”

Njih se dvojica iskrcaše iz lađe i zaputiše obalom. Idući obalom, naišli su na djecu koja su se igrala, te el-Hidr ubi jednog dječaka. Musa se tome usprotivi. Upita: “Što ubi dijete bezgrešno! Ti si učinio nešto vema ružno!”

Podsjećajući Musaa na uvjet koji mu je, ono onda, postavio, el-Hidr reče: “Zar te nisam upozorio da se nećeš moći suzdržati kad vidiš neke moje postupke u čiju suštinu nećeš proniknuti?”

Musa obeća: “Ako te bilo šta nakon ovoga upitam, nemoj se družiti sa mnom. Imaš opravdanje da me napustiš, jer sam već dva puta prekršio tvoju naredbu."

Oni nastaviše putovati, a kad dođoše u jedan grad, zamoliše njegove stanovnike da ih nahrane, jer su gosti, no ovi to odbiše. Musa i Hidr tad vidješe neki zid koji tek što se nije srušio, pa ga Hidr ispravi i učvrsti. Musa se iznenadi i reče Hidru: “Trebao si im naplatiti ovu uslugu, pa da sebi kupimo hranu, jer nam ovi ljudi uskratiše gostoprimstvo.”

El-Hidr reče: “Došlo je vrijeme da se nas dvojica rastanemo. A prije nego što se konačno razdvojimo, objasnit ću ti neosnovanost tvojih prigovora u vezi s mojim postupcima.”

“Što se tiče one lađe čiju sam podnu dasku odvalio”, el-Hidr reče, “ona pripada siromasima koji žive prevozeći putnike na moru. Ispred njih nalazi se nepravedan vladar koji otuđuje svaku ispravnu lađu, pa sam htio da je malo oštetim kako im je onaj tiranin ne bi oduzeo.”

El-Hidr zatim reče: “Kad je posrijedi dječak kojeg sam ubio, on je postao nevjernik, po znanju Uzvišenog Allaha, a roditelji su mu vjernici. Da sam ga ostavio u životu, on bi, uistinu, utjecao na svoje roditelje da i oni postanu nevjernici, iz ljubavi prema njemu, ili zbog toga što bi materijalno zavisili od njega.”

“Željeli smo da im Allah, umjesto njega, podari boljeg, poslušnijeg i vrijednijeg dječaka”, dodao je.

I naposlijetku je el-Hidr kazao: “Kad je riječ o onom zidu što sam ga ispravio i učvrstio, on je pripadao dvojici dječaka, siročadi iz onog grada u kojem smo bili, a ispod zida nalaze se zlato i srebro, njihova svojina. Otac im je bio dobar i bogobojazan čovjek, pa je Allah, iz Svoje dobrote, želio da oni odrastu i izvade blago ispod zida. Jer da je zid pao, blago bi se otkrilo i bilo podložno propasti. Ništa od ovog nisam učinio po svom nahođenju, već Allahovom voljom i naredbom. To je objašnjenje za moje postupke koje si osudio. Eto tako je bilo, a ti nisi bio upućen u suštinu stvari, pa se nisi mogao suzdržati komentara.”

Pitaju te židovi i nevjernici, Vjerovjesniče, o pravednom vladaru Zulkarnejnu. Odgovori im da ćeš ih o tome obavijestiti po istini, da bi primili savjet i izvukli pouku.

Svemogući je Allah omogućio Zulkarnejnu da vlada Zemljom i dao mu je sve što je potrebno za to.

Ovaj ajet znači da je Zulkarnejn poduzimao sve potrebne korake i koristio se svim sredstvima koja smo mu pružili, da bi ostvario ono što je htio ostvariti. On se uputio prema zapadu.

Kada je Zulkarnejn stigao do mjesta gdje Sunce zalazi, učinilo mu se da ono zalazi u jedan vreo izvor, u crno blato. Na tom je mjestu zatekao neki nevjernički narod, pa mu je Gospodar stavio na izbor: da ih kazni, ubijajući ih i zarobljavajući – ako ne budu vjerovali u Allaha, ili da se prema njima odnosi na najljepši način.

Zulkarnejn reče: “Što se tiče onih koji ne vjeruju u Allaha, i ostanu na tome nakon što ih pozovemo da Allaha obožavaju, njih ću pobiti, a kad se vrate Allahu, na Sudnjem danu, On će ih vječno i zauvijek kažnjavati u vatri.”

“A kad je riječ o onima koji vjeruju u Allaha, slijede Njegove poslanike, izvršavaju vjerske naredbe i sustežu se od vjerskih zabrana, njih čekaju džennetske bašče u kojima će zauvijek boraviti; prema takvima ćemo postupati blago, plemenito i humano”, kazao je.

Potom se Zulkarnejn vrati suprotno od prvog usmjerenja, na istok.

Kad on dođe do mjesta gdje Sunce izlazi, tamo zateče narod koji nije imao ništa čime bi se zaštitio od sunčeve toplote, niti kuća, pa ni drveća koje bi mu pravilo hlad.

Tako se desilo u vezi Zulkarnejna. Allah Svojim znanjem obuhvata sve detalje vezane za snagu i vlast koju je Zulkarnejn imao.

Zatim je Zulkarnejn nastavio putovati, usmjerivši se novim putem, osim prva dva, između istoka i zapada.

Pošto je stigao među dvije planine koje razdvajaju ono što je iza njih, našao je ispred njih narod specifičnog jezika; jedva su razumjeli govor drugih ljudi.

Oni mu rekoše: “Zulkarnejne, narodi Jedžudž i Medžudž (mislili su time na dva velika naroda ljudskog roda) čine nered na Zemlji: ubijaju, porobljavaju, otimaju, na putevima presreću i čine nepravdu! Mi bismo ti dostojno platili kad bi između nas, s jedne strane, i Jedžudža i Medžudža, s druge strane, podigao veliki zid.”

Zulkarnejn im je odgovorio: “Vlast i bogatstvo koje mi je Allah dao bolji su od toga što vi imate i dajete mi. Međutim, pomozite mi koliko god možete da između vas i njih podignem zid koji će ih onemogućiti u tome da vas uznemiruju.”

“Donesite mi komade željeza!”, zapovjedi Zulkarnejn. Nakon što donesoše željezo i staviše ga jedno na drugo te izravnaše dvije strane brda, Zulkarnejn reče svojim pomagačima: “Raspalite veliku vatru,na njemu!” Pošto se željezo istopilo, naredio je da mu se donese bakar kojim će sve to zaliti, kako bi bilo čvršće.

Narodi Jedžudž i Medžudž nisu mogli preći preko zida – bio je izrazito visok, a nisu ga mogli ni prokopati, zbog njegove jačine.

Zulkarnejn je izjavio: “Ovaj zid, koji sam učinio zaštitom od Jedžudža i Medžudža, milost je Allahova prema meni i prema ljudima koji su to od mene tražili; u njegovu su podizanju velika korist i dobro. Kad dođe određeno vrijeme njihovog pojavljivanja prije Sudnjeg dana, Allah će ga razoriti i sravniti sa zemljom, jer će se Njegovo obećanje o njegovom razaranju sigurno ispuniti, kao i izlazak Jedžudža i Medžudža, a Allah ne krši Svoja obećanja.”

Allah će dati da se ljudi pred Sudnji dan međusobno sudaraju, zbog njihove brojnosti, a kad se puhne u rog, Allah će sakupiti sva stvorenja radi polaganja računa.

Pokazat će Uzvišeni Allah nevjernicima džehennem u svoj njegovoj realnosti, kako bi očito vidjeli svoje vječno stanište.

Nevjernicima ga pokazujemo, na čijim očima je bio zastor na dunjaluku, pa nisu zbog toga spominjali Allaha, nisu razmišljali o Njegovim znakovima niti su primali pouku. Također nisu bili u stanju čuti Božije ajete, tj. čuti ih i prihvatiti.

Zar nevjernici misle uzeti Allahove robove, meleke ili šejtane ili poslanike za božanstva koja će obožavati mimo Njega?! Neka znaju oni koji ne vjeruju da im je Silni Allah pripremio džehennemsku vatru za njihovo prebivalište!

Kaži, Vjerovjesniče: “Hoćete li da vas obavijestim o ljudima koji će sasvim nastradati na Sudnjem danu, biti izgubljeni i kajati se?”

To su oni koji će na Sudnjem danu vidjeti sve ono što su radili na dunjaluku, da im propade, a bili su uvjereni da čine dobro i da će biti nagrađeni, međutim, realnost je sasvim drukčija.

“Negirali su Allahove dokaze i poricali oživljenje nakon smrti, pa im je Allah poništio njihova djela zbog nevjerovanja. Stoga kod Allaha neće imati nikakav ugled niti vrijednost."

Zato što su negirali znakove, poricali čuda i rugali se poslanicima i Allahovim dokazima, bit će kažnjeni u paklenoj vatri.

Oni koji vjeruju u Allaha i Njegove poslanike, zatim iskreno i ispravno čine dobra djela, njima pripadaju najviši i najuzvišeniji stupnjevi u džennetu.

Ovi dobročinitelji zauvijek će ostati u njemu, nikad neće poželjeti da izađu iz dženneta i da ga zamijene nečim drugim, utoliko što mu ništa nije ravno.

Reci, Poslaniče: “Kad bi more bilo tinta a drveće pera kojim bi Allah pisao Svoj govor, more bi presušilo prije nego što bi presušile Allahove riječi, zbog brojnosti. Pa čak i kad bi Allah na prvo, dodao još mora, ne bi presahle Allahove riječi.”

Vjerovjesniče, obrati se nevjernicima: “Ja sam čovjek kao i vi, a nisam melek, Allahov sam rob i poslanik. Allah mi je objavio da nema istinskog božanstva osim Allaha, Koji nema sudruga. Stoga, ko se boji Allahove kazne i nada se Njegovoj milosti, a k tome, vjeruje u susret s Njime, neka čini dobra djela, samo radi svog Gospodara i u skladu s Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, praksom. Neka ne pripisuje u tome Allahu saučesnika.”

O kur’anskim skraćenicama već smo govorili, na početku sure el-Bekara.

U ovim je ajetima kazivanje o milosti koju je Allah, džellešanuhu, ukazao vjerovjesniku Zekerijjau, a u kojima se nalaze očite koristi, poruke i pouke.

Kad je vjerovjesnik Zekerijja, alejhis-selam, tiho zamolio Uzvišenog Allaha – tiha dova sadrži iskrenost i golemu nadu u to da će se Gospodar svjetova odazvati na molbu.

Ovaj vjerovjesnik zamolio je Plemenitog Allaha rekavši: “Allahu, već sam ostario i onemoćao, glava mi je osijedjela, a nikad mi nisi, kad sam Te, Allahu, zamolio, uskratio i molbu odbio!”

“Bojim se, Gospodaru”, zamolio je Zekerijja, “da će moji rođaci i bližnji, nakon što umrem, podbaciti u dostavljanju islama i pozivanju na put Tvoj, a žena mi je nerotkinja, pa mi pokloni od Sebe nasljednika pomoćnika!”

“Daj mi nasljednika, Allahu, koji će naslijediti moje poslanstvo i poslanstvo doma Jakubova! I molim Ti se da nasljednika kojeg ćeš mi podariti učiniš dobrim čovjekom te da si zadovoljan njime u njegovoj vjeri, ponašanju i znanju."

Svevišnji Allah mu je uslišao dovu i objavio je Zekerijjau, alejhis-selam: “Allah ti, o Zekerijja, šalje radovijest da je uslišao tvoju molbu i da će ti podariti dječaka čije će ime Jahja biti, a to ime niko prije njega nije nosio.”

Na to se vjerovjesnik Zekerijja, alejhis-selam, začudio na Allahovu moć i rekao: “Allahu moj, kako ću imati dijete kad moja žena ne može zatrudnjeti, a ja sam doživio duboku starost, ne mogu steći dijete?!”

Melek reče: “Eto tako je kako ti kaza da ti žena ne može roditi, da si dospio do kraj svoga života, ostario i oslabile kosti, ali tvoj Gospodar kaže: " Stvoriti Jahjaa od majke nerotkinje i oca koji je ostario, tvom Gospodaru, o Zekerijja, lahko je. Pa i tebe sam stvorio iz ničeg.”

Želeći da mu se srce smiri u pogledu ovog Allahovog obećanja, Zekerijja, alejhis-selam, zamoli: “Allahu, želim da mi dadneš neki znak po kojem ću znati da je istinito obećanje koje su mi donijeli meleki!” Svemogući Allah objavio je vjerovjesniku Zekerijjau: “Znak je to da nećeš moći nikako razgovarati s ljudima tri noći i tri dana, a sasvim ćeš zdrav biti.”

I Zekerijja, alejhis-selam, izađe iz svog hrama, i pokaza rukom, ne govorivši ništa, dajući svojim sunarodnicima na znanje da slave Uzvišenog Allaha ujutro i pred kraj dana.

I rodio mu se sin Jahja. Kad je odrastao toliko da može razumjeti ono što mu se govori, rekli smo mu: “Jahja, prihvati Tevrat odlučno i potrudi se u pogledu njega pamteći ga, razumijevajući, postupajući prema njemu i pozivajući u njegova načela!” To dok je još dječak bio.

Allah je podario Jahjau, alejhis-selam, milost, Svoju ljubav, sustezanje od grijehā, pa je bio bogobojazan izvršavajući vjeronaredbe i sustežući se od vjerozabrana.

Jahja je bio poslušan svojim roditeljima, činio im je dobročinstvo, bio sažaljiv prema njima; nije bio ohol ni drzak prema Allahu ni prema njima; nije bio neposlušan ni prema Allahu, džellešanuhu, niti prema roditeljima.

Neka su mir i spas Allahov Jahjau, alejhis-selam, na dan kad ga je majka donijela na ovaj svijet i na dan kad je umro i na dan kad ga Svemogući Allah oživi iz kabura. Ovo su tri situacije koje su za čovjeka najteže. Ako u njima bude pošteđen straha, bit će ga pošteđen i u svim drugim situacijama.

Vjerovjesniče, kazuj kur’ansko kazivanje o Merjemi, koja se povukla od svojih ukućana na istočnu stranu.

I Merjema je napravila zastor da se zakloni od svoje porodice, prilikom ibadeta svome Gospodaru, te joj je Svevišnji Allah poslao meleka Džibrila u liku prelijepog muškarca. Zbog toga se Merjema prepala da joj taj što se pojavio želi zlo nanijeti.

Vidjevši prelijepog muškarca u čiji se lik pretvorio melek Džibril, Merjema je uzviknula: “Utječem se Milostivom Allahu od tvog zla ili uznemiravanja, ako se Allaha bojiš!”

Džibril joj, međutim, reče: “Ja nisam ljudsko biće, nego izaslanik tvoga Gospodara, mene je Allah, džellešanuhu, poslao da ti poklonim neporočna, čestita i čista dječaka.”

“Kako ću roditi dječaka”, upitala je Merjema iznenađeno, “kad nisam živjela u braku, a niti sam počinila nemoral?”

Na to joj je Džibril rekao: “U pravu si, nisi bila udata, a niti si počinila nemoral, Allah te je sačuvao od nemorala. Međutim, Allahu je zaista lahko stvoriti dijete u utrobi žene, a da nije udata niti je počinila nemoral, jer Uzvišeni Allah može sve učiniti. I Gospodar će dati da se tako dogodi da bi to bio pokazatelj Njegove moći, i da Isa bude milost Božija u pogledu svoje majke i svog umeta. Eto, Svemogući Allah tako je odredio i to zapisao u Ploči pomno čuvanoj.”

I Merjema zanese Isaa, alejhis-selam, nakon što je melek Džibril puhnuo; ona se zatim sklonila daleko, onamo gdje je niko neće vidjeti.

I Merjemu porođajni bolovi prisiliše da dođe do stabla neke palme gdje je, strepeći od osude svog naroda, povikala: “Kamo sreće da sam umrla prije nego što sam ovo doživjela! Kamo sreće da nisam ni postojala! Kamo sreće da me niko nije poznavao, kako o meni loše ne bi mislio!”

Tad Merjemu pozva njezin sin Isa: “Ne žalosti se, ovo je Allahova odredba! On je dao da niže tebe poteče potok s pitkom vodom.”

“I zatresi palmino stablo pa će po tebi pasti zrele, ukusne datule u pravo vrijeme uzbrane."

“I jedi datule i pij vodu, te budi vesela zbog svog sina! A ako vidiš danas bilo koga i upita te u vezi s ovim, reci mu: ‘Ja sam se zavjetovala Milostivom Allahu da ću šutjeti, pokoravajući se Allahu, i da danas ni s kim neću govoriti!’”

I nakon što je Merjema otišla daleko od svojih sunarodnika, pojavila se, noseći Isaa. Pošto su je vidjeli, rekoše: “O Merjemo, zaista si učinila nešto čemu se nismo od tebe nadali! Dolaziš sa djetetom koje oca nema.”

I dodali su: “O ti koja si u ibadetu slična dobrom čovjeku Harunu, tvoj otac nije bio loš čovjek, niti je tvoja majka bila bludnica! Pa kako je moguće da doneseš dijete, bez oca?!”

Međutim, Merjema im ništa nije odgovorila već je pokazala na Isaa, koji bijaše u kolijevci – da njega upitaju o ovom slučaju. Oni rekoše: “Kako ćemo govoriti s djetetom u kolijevci, koje ne govori niti uopće šta razumije?”

Isa reče: “Ja sam Allahov rob, meni će Allah Indžil objaviti i poslanikom me učiniti."

“K tome, Svemogući Allah učinit će da budem od velike koristi, ma gdje se nalazio. On će mi narediti da obavljam namaz i dajem zekat dok sam živ.”

“Svevišnji Allah učinit će da budem poslušan, blag i sažaljiv spram svoje majke, a neće dopustiti da budem ohol, osoran, grub i neposlušan Njemu; dat će da budem dobar čovjek.”

“I neka je od Allaha sigurnost meni od svakog straha i spas od svake manjkavosti na dan kad sam se rodio i na dan kad umrem i na Dan ustanuća, kad me Allah oživi. Šejtan mi neće moći nauditi u spomenutim trima situacijama.”

Ovako opisani je, nesumnjivo Isa sin Merjemin. Nesumnjivo je i pouzdano da je ovo istiniti govor o njemu, a ne onako kako mu pripisuju, oni koji su zalutali, lažući na njega, i razilazeći se o njemu.

Nije Allahovo da ima dijete, Njemu to ne priliči, niti to može biti! On je vrlo visoko iznad toga da Sebi uzme dijete između Svojih stvorenja. Allah je, džellešanuhu, svemoguć, pa kad nešto odluči učiniti, samo rekne: “Budi” i ono bude. Ko je sa tom sposobnošću on je iznad toga da ima dijete.

Allah je moj i vaš Gospodar, Njemu jedinom upućujte ibadet! Eto to je Prava staza, koja vodi Njegovom zadovoljstvu.

Međutim, sinovi Israilovi podvojili su se u pogledu Isaa, alejhis-selam, pa su se razišli na grupe u njegovom narodu. Neki su priznali: - On je Poslanik, dok su drugi osporili kao što su židovi. Neke grupe su otišle u ekstrem pa su kazali: - On je bog, a drugi opet: -Da je božiji sin. Uzvišen je Allah od onoga što mu pripisuju, a teško onima koji se razilaze o njemu na Dan proživljenja kada nastupi Sudnji dan i kada se bude obračunavalo i kažnjavalo.

O kako će nevjernici dobro čuti strahotne zvukove i kako će jasno vidjeti strašne prizore onog Dana kad budu polagali račun pred Sveznajućim Allahom. Zulumćari su na dunjaluku bili daleko od Pravog puta, koji je veoma jasan, pa se nisu pripremali za suočavanje s polaganjem računa na ahiretu, sve dok nisu umrli kao zulumćari.

I opomeni ljude, Poslaniče, na Sudnji dan, dan tuge zbog podbacivanja u Allahovim pravima, u kojem će tugovati onaj ko je činio loše zbog svoga griješenja, a onaj ko je činio dobro što nije činio više, kada se zatvore registri djela i kada se svede račun, pa svako dobije po zasluzi. Međutim, nevjernici su na ovom svijetu nemarni spram Dana sudnjeg jer okreću glave od istine i slijede neistinu, i ne vjeruju u Sudnji dan.

Samo će Svemogući Allah naslijediti Zemlju i one koji žive na njoj, kad će učiniti da sva stvorenja poumiru i kad će samo On, jer je Živi, Onaj Koji ne umire, ostati. I Allahu, džellešanuhu, sve će se naposlijetku vratiti pa će On, svodeći obračun, dobre nagraditi, a zločeste kazniti.

Poslaniče, kazuj kur’ansko kazivanje o Ibrahimu, alejhis-selam, istinoljubivom koji je potvrđivao Allahova znamenja; njega je Svevišnji Allah počastio vjerovjesništvom.

Kad se Ibrahim, alejhis-selam, obratio svom ocu Azeru: “Zašto, o oče moj, obožavaš kipove, materiju koja ne čuje niti vidi tvoj ibadet, niti te može od zla sačuvati, niti ti može kakvo dobro donijeti? ”

I rekao mu je: “Mene je, oče moj, Svevišnji Allah počastio korisnim znanjem koje mi je dao u vidu objave, pa primi moj savjet i slijedi Pravi put, na koji ću ti ukazati.”

“O oče moj, nemoj slijediti šejtanove stope, obožavajući ga! Šejtan je, znaj to, Allahu nepokoran, bio mu je naredio sedždu Ademu, pa se nije pokorio.”

“O oče moj, bojim se da ćeš umrijeti kao nevjernik, pa će te neizostavno stići Allahova kazna u paklenoj vatri, u kojoj ćeš zauvijek ostati i sa šejtanom, zbog naklonjenosti njemu, u Džehennemu biti.”

Azer odgovori sinu Ibrahimu: “Zar ti, o Ibrahime, želiš obožavati neke druge, a ne moje bogove? Ako ne prestaneš vrijeđati i nipodaštavati moje bogove, zbilja ću te kamenovati. Idi od mene, ne želim te dugo vidjeti, niti s tobom razgovarati i ne želim se uopće s tobom sastajati!”

Poslanik Ibrahim, alejhis-selam, reče ocu: “Od mene nećeš doživjeti nikakvu neprijatnost, sigurno. Molit ću dragog Allaha da te uputi na Pravu stazu i da ti oprosti grijehe. Moj Gospodar mi uvijek usliša dovu i nikad se u Njega ne razočaram.”

“I povlačim se od tebe, i naroda tvog, i lažnih božanstava kojima se klanjate, a ne Sveznajućem Allahu. Neću odustajati od robovanja Allahu, džellešanuhu, uvijek ću Ga zazivati, iskreno Mu vjeru ispovijedajući; Allah me neće nesretnim učiniti odbivši moju molbu.”

Nakon što je poslanik Ibrahim, alejhis-selam, napustio svog oca i višebošce među svojim narodom, porekavši ispravnost robovanja kipovima, Uzvišeni Allah darovao mu je sina Ishaka, kao zamjenu za izgubljenu porodicu, koji je, opet, stekao sina Jakuba, i obojicu je učinio vjerovjesnicima.

I sve njih, Ibrahima i njegove sinove, Plemeniti je Allah odlikovao visokim razinama: poslanstvom, mudrošću i lijepim spomenom među robovima.

Poslaniče, kazuj kur’ansko kazivanje o poslaniku Musau, alejhis-selam, kojeg je Svemogući Allah izabrao i kao poslanika i vjerovjesnika poslao.

Allah, džellešanuhu, zovnuo je Musaa, alejhis-selam, s desne strane brda Sinaj i Sebi ga približio time što je s njime razgovarao i darovao ga poslanicom.

Allah, džellešanuhu, darovao je Musau, alejhis-selam, njegova brata Haruna kao vjerovjesnika i pomagača. Gospodar je uslišio Musaovu dovu koju je u vezi s tim uputio.

Poslaniče, kazuj kur’ansko kazivanje o vjerovjesniku Ismailu, alejhis-selam, koji je ispunjavao dato obećanje: kad god bi obećao, ispunio bi, nikad obećanje nije prekršio; i bio je poslanik, Allah ga je odlikovao poslanstvom.

Ismail, alejhis-selam, zahtijevao je od svoje čeljadi obavljanje namaza i davanje zekata; Svevišnji Allah bio je njime zadovoljan.

Vjerovjesniče, također kazuj kur’ansko kazivanje o vjerovjesniku Idrisu, alejhis-selam,koji je bio iskren i vjerovao je u Allahove ajete.

Mi smo uzdigli njegov spomen kroz vjerovjesništvo koje smo mu dali i on uživa visok položaj.

Ovi vjerovjesnici, od Zekerijaa pa do Idrisa, a.s., koje je Svevišnji Allah spomenuo ovdje jesu onī koje je obasuo Svojom dobrotom, uputio ih, podario im poslanstvo i uputio na činjenje svakog dobra. Oni su potomci Ademovi i onih koje je Allah, džellešanuhu, nosio u lađi s Nuhom, alejhis-selam, i potomci Ibrahimovi i Jakubovi. Kad bi im se Allahovi ajeti učili, oni bi padali ničice, ponizno i plačući iz strahopoštovanja prema Allahu, jer su iskreni i poslušni vjernici.

No, poslije ovih dobrih ljudi došli su zločesti i zalutali ljudi koji su namaz upropastili, nisu ga kako treba obavljali, povodili su se za niskim požudama čineći vjerozabrane kao što je blud. Oni će se na budućem svijetu razočarati, bit će nesretni i kajat će se u vatri paklenoj.

Ali oni koji se pokaju zbog svog griješenja i nemara, vjerujući i dobra djela čineći, Uzvišeni će Allah primiti njihovo pokajanje i preći će preko njihovih hrđavih djela i neće im nimalo umanjiti nagradu za dobro (makar i neznatno bilo) koje činjaše, dat će im nagradu u cijelosti.

I uvest će ih u Džennet uživanja, koji im je Svevišnji Allah obećao zato što su u njega čvrsto vjerovali, a nisu ga vidjeli. A Allahovo će se obećanje neizostavno ispuniti, nemoguće je da Allah prekrši Svoje obećanje.

Dženetlije neće u džennetu slušati besmislice i besadržajan govor, već će slušati selam jedni drugih i od meleka, (pozdrav koji će im se upućivati, a u kojem je sadržana dova da ih mimoiđe svaka neprijatnost i da budu sigurni od svakog straha). U džennetu bit će ujutro i navečer opskrbljeni hranom kakvu budu željeli.

Eto takav Džennet Svemogući Allah pripremio je vjernicima bogobojaznim, a bogobojazan je svako ko izvršava vjeronaredbe i susteže se od vjerozabrana.

Džibril se obrati Poslaniku islama, sallallahu alejhi ve sellem: “Mi, meleki, spuštamo se s neba samo po naredbi Allahovoj. Njemu pripada znanje o svemu šta nas čeka na ahiretu, o onom šta je prošlo na dunjaluku i onom šta je između dunjaluka i ahireta. Allahu je znano sve što se dogodilo, u svakom vremenu i na svakom mjestu; Svevišnji Allah ništa ne zaboravlja.”

Jedino je Allah, džellešanuhu, Gospodar, Stvoritelj i Vladar nebesa i Zemlje i onog što je između njih, On sve to održava, pa samo Njemu robuj, iskreno i ustrajno, nikog Mu ne smatrajući ravnim! Jer, Allahu niko nije sličan ni ravan u bilo čemu da se obožava.

Poričući oživljenje na ahiretu, i ismijavajući se, nevjernik govori: “Nemoguće je da ću poslije smrti, kad postanem prašina, biti vraćen u život.”

I taj nevjernik poricatelj ne sjeća se da ga je Svemogući Allah davno, iz ničeg stvorio, kad je bio ništa, tako da se prvim stvaranjem dokazuje drugo jer je lakše ponovo stvoriti ono što je već postojalo – a Allahu je sve lahko.

Kunem se tvojim Gospodarom, Vjerovjesniče, zacijelo će Uzvišeni Allah oživiti poricatelje skupa sa šejtanima, koji su ih zavodili, i zatim ih sigurno dovesti da oko džehennemske vatre na koljenima kleče! – Klečat će od nezamislivo velikog straha i strahotnih prizora.

Zatim će Svevišnji Allah prvo kazniti one koji su bili najveći nevjernici i zulumćari, one koji su bili najviše oholi i buntovni, te će oni biti njihovi predvodnici.

To će tako biti, jer Sveznajući Allah najbolje zna koji su najviše zaslužili da budu izgarani u paklenoj vatri i da trpe njezinu žestinu.

I ne postoji nijedan čovjek a da neće preko sirat-ćuprije prelaziti, iznad Vatre postavljene; prelazit će različitom brzinom, tj. shodno svojim djelima. Neupitan je prelazak preko sirat-ćuprije – Silni se Allah obavezao da će to tako biti.

A onda će Plemeniti Allah spasiti one koji su Ga se bojali postupajući sukladno Njegovu šerijatu, a u paklenoj vatri ostavit će da kleče na koljenima zulumćari, te neće moći pobjeći niti se patnje osloboditi.

Kad se kazuju jasni kur’anski ajeti, nevjernici su govorili vjernicima: “Šta mislite, jesmo li mi ili ste vi bolji mjestom i bolji sazivom?”

A koliko je samo Allah, džellešanuhu, uništio naroda prije mekanskih mnogobožaca poricatelja, a bijahu bogatiji od ovih nevjernika i svojim izgledom više su divljenja izazivali zbog raskoši odjeće i tjelesnog uživanja.

Poslaniče, reci: “Allah će onog ko je u zabludi ostaviti da luta, dat će mu vremena, ali će taj zabludjeli, kad ugleda prijetnju Njegovu: blisku propast na ovom svijetu ili nastupanje Smaka svijeta – sigurno saznati ko je gori položajem i ko je slabiji vojskom i pomagačima, da li je to njihov ili tabor vjernika.”

Nasuprot toga što ove ostavlja da povećaju svoju zabludu, Plemeniti će Allah onima koji vjeruju i čine dobra djela samo povećati vjerovanje zato što su poslušni Allahu i zato što dosljedno slijede Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog onih djela koja je islam označio dobrim djelima čovjek će u Allaha imati golemu nagradu i lijepo povratište, naći će ih onda kad mu budu najpotrebnija.

Zar se, Poslaniče, ne čudiš nevjernicima koji poriču Allahova znamenja i negiraju naše opomene na Dan suda, i govore da će na ahiretu biti u dobrom položaju, da će mu biti dati užici i da će biti sa svojom djecom!

Je li on spoznao onostrano, nevidljivo, pa da za to što tvrdi dokaz ima, ili mu je pak Milostivi Allah obećao da će ga u džennet uvesti, dati mu imetak i djecu!?

Niti je spoznao nevidljivo, niti je od Allaha obećanje primio, nego je lažac. Sveznajući Allah zapisat će njegove laži i dat će mu veoma golemu patnju zato što je neistine iznosio.

A sve ono što mu je Allah, džellešanuhu, dao, oduzet će mu kad ga uništi, pa će pred Nas stati sām, bez pomagača i ma kakvog oslonca.

Nevjernici imaju nekakva božanstva kojima se, a ne Uzvišenom Allahu, klanjaju, i traže od njih ponos i veličinu.

Nikad nevjernici neće steći veličinu i ponos robujući kipovima, a ne Svevišnjem Allahu! Štaviše, isti ti kipovi poreći će na Danu sudnjem da su ih ovi obožavali, bit će im protivnici koji će ih u laž utjerivati.

Ne vidiš li, Allahov Poslaniče, da je Allah, džellešanuhu, nevjernike šejtanima prepustio i oni ih zavode i navode na činjenje grijeha, udaljavajući ih od vjere?

Zbog toga, Poslaniče, ne moli Allaha da što prije uništi nevjernike. Allah polahko njihove dane odbrojava i bilježi sva djela njihova, nijedno ne zapostavljajući. Onda kad istekne vrijeme predviđeno za čekanje, oni će biti kažnjeni na odgovarajući način, onako kako zaslužuju.

Poslaniče, spomeni im Sudnji dan, kada ćemo bogobojazne, koji su izvršavali naredbe i klonili se zabrana, pred Gospodarom skupiti i počast im ukazati.

Nevjernici će se žedni prema Džehennemu tjerati.

Krivovjerni se neće moći jedni za druge zauzimati. To će moći samo oni koji su na dunjaluku vjerovali u Allaha i poslanike.

Iznoseći laži, Jevreji i kršćani, kao i neki drugi nevjernici, tvrde da je Allah, džellešanuhu, Sebi uzeo dijete.

O nevjernici, vi, odista, govorite strašne, gnusne riječi o Svevišnjem Allahu, tvrdeći da je Sebi uzeo dijete!

Gotovo da se zbog ogavnosti tih vaših riječi nebesa rascijepe, a Zemlja raspukne i padnu planine, rušeći se.

Gotovo da se dogodi ta velika katastrofa zato što bezvjerci, laži i potvore iznoseći, govore da je Svevišnji Allah Sebi uzeo dijete. Zaista, Allah je vrlo visoko iznad onog kako Ga karakteriziraju bezbožnici.

Allahu Milostivom ne priliči da ima dijete, On je od toga čist.

Svi koji se nalaze na nebesima i na Zemlji, meleki, ljudi i džini, vratit će se Silnom Allahu na Sudnjem danu ponizni, skrušeni i strahopoštovanja puni.

Sveznajući je Allah sva stvorenja pobrojao i zna koliko ih ima, ništa Mu nije nepoznato.

Svaki će čovjek na Dan ustanuća Allahu, džellešanuhu, doći sam, bez igdje ikog, bez imetka, pomagača i vlasti.

One ljude koji vjeruju u dragog Allaha i čine sve ono što je islam označio dobrim djelima – Allah će uvesti u Svoju milost i učiniti da ih ljudi vole, prihvatit će ih i dati da ih ljudi prihvate te da ih po dobru spominju.

Vjerovjesniče, Plemeniti je Allah ovaj Kur’an učinio lahkim, na tvom, arapskom jeziku, da bi pomoću njega obradovao bogobojazne čestite vjernike Allahovim zadovoljstvom i džennetom, a da bi velike svadljivce grešnike koji slijepo slijede stranputicu i bore se za nju upozorio na paklenu vatru.

Mnogo je prijašnjih naroda Svemogući Allah uništio prije tvoga naroda, ne vidiš nijednog od njih niti čuješ njihove glasove. Čuješ li makar njihov šapat!? Kao što smo njih uništili, tako ćemo uništiti nevjernike ovog umeta, i to onda kad Allah htjedne.

O kur’anskim skraćenicama već smo govorili, na početku sure el-Bekara.

Poslaniče, Mi ti ne objavljujemo ovaj Kur’an zato da bude uzrok tvoje tuge uslijed toga što tvoji sunarodnici ne žele prihvatiti vjeru.

Allah, džellešanuhu, objavio je časni Kur’an da pomoću njega upozoriš one koji se boje Allaha.

Veličanstveni Kur’an objavljuje ti Allah, Onaj Koji je stvorio Zemlju i visoko uzdignuta nebesa. To je Kur'an veličanstveni koji se objavljuje od Veličanstvenog.

Kur’an je objava od Milostivog Allaha, Koji se uzvisio iznad Arša, prijestolja koji se nalazi iznad nebesa golemih, onako kako priliči Njegovoj veličini.

Samo Jedinom Allahu, pripada sve što je na nebesima i na Zemlji i sve što je između njih i sve što je pod zemljom. Isključivo On sve stvara, svime upravlja i vlada.

Ako glasno govoriš ili ako se tiho obraćaš, znaj da Allah, džellešanuhu, savršeno zna ono što javno i što tajno govoriš, a zna i ono što je od tajne skrivenije – misao.

Samo je Allah Bog, niko osim Njega ne zaslužuje da ga se obožava. Allah ima najljepša imena i savršena imena.

Jesi li, o Poslaniče, saznao za kazivanje o Musau sinu Imrana, alejhis-selam?

Kad je ugledao vatru kako plamti, obratio se svojoj čeljadi: “Sačekajte me ovdje, ja sam vatru vidio, otići ću do nje i donijeti vam glavnju, ili ću pored vatre pak naći nekog ko će mi kazati kuda trebamo dalje ići!”

Pošto je Musa, alejhis-selam, došao do one vatre, Svevišnji Allah zovnuo ga je: “O Musa!”

Ja sam tvoj Gospodar i zato izuj obuću svoju kako bi bio spreman za razgovor sa Mnom, jer ti si u svetoj dolini Tuva.

Allah se obratio Musau: “Tebe sam izabrao za dostavljanje poslanice, pa pomno i sabrano slušaj šta ti se objavljuje!”

“Ja sam, zaista, Allah, ne postoji drugo božanstvo koje zaslužuje da mu se robuje, to samo Ja zaslužujem! Ja nemam saučesnika, pa Mi robuj, samo se Meni pokoravaj i obavljaj namaz da bi Me spominjao!”

“Znaj, Musa, da će Čas oživljenja neizostavno, doći! Gotovo da znanje o Njemu sakrijem (i od Sebe), pa kako će nekom drugom dati znanje o času njegova nastupanja?! Čas oživljenja doći će da bi svaki čovjek bio nagrađen ili kažnjen za ono što je radio. Premda ne znate kad će on nastupiti, postoje predznaci na temelju kojih se može znati da je Sudnji dan blizu.”

“I neka te zato, o Musa, od vjerovanja u Sudnji dan i pripremanja za njega ne odvrati onaj ko ga poriče – takav nije na Pravoj stazi već slijedi svoje strasti! Ako budeš slijedio takve ljude, zacijelo ćeš nastradati.”

Allah je upitao Musaa, alejhis-selam, šta drži u svojoj desnoj ruci.

Musa odgovori: “Ovo je moj štap, njime se poštapam hodajući i mlatim lišće ovcama, a služi mi i za druge potrebe.”

I tad je Svemogući Allah zapovjedio poslaniku Musau, alejhis-selam, da baci štap iz ruke.

Musa je izvršio Božiju zapovijest: bacio je štap na zemlju pa ga je Sveznajući Allah pretvorio u zmiju koja brzo puže.

Međutim, Svevišnji Allah naredio mu je da uzme zmiju i da je se ne boji jer mu neće nauditi. Rekao mu je da će se zmija, čim je Musa uzme, pretvoriti u svoj prvobitni oblik.

I naredio mu je da uvuče ruku pod pazuho, pa će se pojaviti bijela, ali bez nedostatka, bolesti i šuge, u čemu je bilo drugo Musaovo, alejhis-selam, znamenje.

Ovo je Allah, džellešanuhu, naredio Musau kako bi vidio dva Njegova velika čuda – dokaz Allahove moći, veličine i jednoće i da je on Allahov poslanik.

I naposlijetku je Plemeniti Allah naredio poslaniku Musau da ide faraonu jer je on, faraon, prevršio svaku mjeru u nevjerstvu.

Tad se Musa, alejhis-selam, obratio Allahu, džellešanuhu, dovom da učini prostranim njegova prsa, da bi mogao podnijeti poteškoće na putu dostave poslanice ljudima.

I zamolio je da mu Gospodar olakša obavezu koju treba izvršiti.

I zamolio je da razveže uzao s njegova jezika, da tečno govori i da se ne zapliće u govoru.

Da bi oni koje ću pozvati razumjeli moj govor kada im dostavljam Tvoju poslanicu.

I podari mi pomoćnika iz moje porodice koji će mi pomoći u dostavljanju poslanice.

Neka taj pomoćnik bude Harun b. Imran, brat moj.

Osnaži me bratom mojim Harunom i pomozi me njime.

I njemu dadni da bude moj sudrug u poslanstvu.

Da bismo te mnogo slavili i veličali.

I da bismo mnogo spominjali ime Tvoje.

Allahu, Ti, zaista, vidiš naš položaj i nije Ti ništa skriveno.

Allah je udovoljio ovoj Musaovoj, alejhis-selam, dovi i dao mu sve što je od Njega tražio.

Prije ove, Plemeniti je Allah dao Musau još jednu blagodat.

Kad je Allah, džellešanuhu, majku Musaovu, alejhis-selam, nadahnuo kako će postupiti da sačuva svog sina od faraonove spletke.

Allah ju je nadahnuo da stavi svog sina Musaa u sanduk i baci ga u more koje će ga nositi do obale, Njgovom odredbom, i odnijeti ravno faraonu, Allahovu neprijatelju i neprijatelju Musaovu. I Uzvišeni je Allah dao da ljudi zavole i prihvate Musaa, te učinio da raste pod okom Njegovim i u okrilju Njegove pažnje.

Dokaz da smo, Musa, vodili brigu o tebi i držali situaciju pod kontrolom jest to što smo učinili da tvoja sestra prati sanduk pa je rekla onima što su te uzeli: ‘Hoćete li da vam pokažem ženu koja će se brinuti o njemu i dojiti ga?’ I Gospodar te vratio majci da te doji i pazi, vesela zbog toga što si živ i zdrav; nije više tugovala. I oslobodili smo te, o Musa, goleme brige i straha od pogubljenja koji te snašao pošto si ubio onog Kopta. Bila je to kušnja na koju te Allah stavio kako bi te pripremio i izabrao. I ti si, o Musa, poslije toga, napustio Egipat i otišao među stanovnike Medjena, gdje si ostao nekoliko godina, zatim si došao da se susretneš s Nama i govoriš, onda kad smo Mi to odredili.

I Ja sam te, o Musa, izabrao za Svog poslanika koji će dostaviti Moju poslanicu ljudima i postupati sukladno Mom šerijatu.

I naredio je Musau da on i brat njegov Harun idu, s dokazima koji ukazuju na to da je Allah, džellešanuhu, jedan jedini svemogući Bog, naredivši im da uvijek spominju Boga i da ostanu snažni kad je riječ o dostavljanju vjere.

Allah, džellešanuhu, naredio je Musau i njegovom bratu Harunu da pođu faraonu jer se bio osilio na Zemlji i prelazio granice u nevjerstvu, nasilju i širenju neredu.

Allah im je stavio u obavezu da se faraonu obrate na lijep način i blago, a ne strogo i grubo, da bi faraon što lakše i što prije prihvatio poziv.

Musa i Harun rekoše: “Bojimo se, Gospodaru naš, da će nas faraon odmah kazniti i bojimo se da će odbiti istinu; možda će nas staviti na muke, ubiti nas i sl."

Allah, džellešanuhu, objavio im je da se ne boje faraona, jer je On, Znalac svih tajni, s njima, daje im podršku i pomoć, čuje njihove riječi i vidi njihov položaj.

I naredio je Musau i Harunu da obavijeste faraona da su njih dvojica izaslanici Gospodara svjetova, Koji je i njegov, faraonov, Gospodar, i da zatraže od njega da pusti sinove Israilove da ih ne muči ubijanjem muške i porobljavanjem ženske djece. I donijeli su faraonu očito znamenje, nadnaravno djelo koje ukazuje da su njih dvojica zbilja Božiji poslanici, rekavši mu da će u miru živjeti, na ovom svijetu, a biti siguran od kazne, na budućem svijetu onaj koji slijedi Pravu stazu.

Allah, džellešanuhu, objavio nam je da će kazna stići one koji budu poricali Njegove poslanike i okretali glavu od Njegovog šerijata.

Faraon, inadžija i poricatelj, upitao je: “A ko je, o Musa, vaš Gospodar, za kojeg tvrdite da vas je meni poslao?”

Na ovo pitanje Musa, alejhis-selam, odgovorio je: “Naš Gospodar je Onaj Koji je sve savršeno i prelijepo stvorio, a zatim svako stvorenje nadahnuo da se koristi onim što je za njega stvoreno i da se održi u životu.”

“A šta je s prijašnjim narodima, pa i oni su poricali i negirali postojanje Boga?”, upita faraon.

Musa, alejhis-selam, odgovorio je: “Samo Plemeniti Allah zna o tim drevnim narodima i o njihovim djelima, koja su zapisana u Ploči pomno čuvanoj. Moj Gospodar ne griješi u onom što čini, niti zaboravlja."

Samo je Allah Onaj Koji vam je Zemlju potčinio da se koristite njezinim dobrima, da živite na njoj i utro vam je puteve na njoj da biste se bez poteškoće kretali, i samo je Allah Onaj Koji daje da pada kiša. Uz pomoć kiše raste raznovrsno bilje.

O robovi Moji, jedite ukusna dozvoljena jela koja vam je Allah dao na Zemlji i napasajte na pašnjacima svoju stoku! U tome spomenutom od Allahovih blagodati, dokaz je Njegove moći i jednoće, i to onima koji imaju pameti.

Allah, džellešanuhu, stvorio je vašeg praoca, Adema, a.s., od zemlje i u nju vas vraća, nakon što umrete, i iz nje će vas ponovo oživjeti na Sudnjem danu.

Sveznajući Allah pokazao je faraonu svih devet dokaza i nadnaravnih djela, no faraon, uprkos toga i njihove realnosi kojoj je svjedočio, porekao je sva znamenja i odbio slijeđenje istine.

Faraon je upitao Musaa, alejhis-selam: “Jesi li to, o Musa, došao da nas pomoću svog sihra istjeraš iz naše zemlje, pa da tebi pripadne vlast nad Egiptom?”

Znaj da ćemo mi tebi vradžbinu sličnu tvojoj pripremiti, o Musa, pa zakaži ročište, oderđenog termina i poznatog mjesta kojeg će se dosljedno pridržavati obje suprotstavljene strane, i neka bude na središnjem mjestu između dva tabora koje nam u potpunosti odgovara.

Musa im reče da ročište bude praznikom, kad se svi pripremaju i radi njega okupljaju; neka se svi izjutra sakupe.

Faraon se okrenu od istine i sakupi čarobnjake te dođe na ročište u određenom vremenu na određeno mjesto.

Poslanik Musa, alejhis-selam, upozorio je čarobnjake na opasnost iznošenja laži na Svevišnjeg Allaha, time što će obmanjivati ljude sa čarolijom, jer bi ih Allah, učine li to, mogao uništiti – a pravi je stradalnik onaj koji iznosi neistine na Uzvišenog Allaha.

I čarobnjaci se podvojiše u mišljenju te se počeše sašaptavati između sebe da prisutni ne bi čuli njihove riječi.

Čarobnjaci među sobom tajno rekoše: “Musa i Harun čarobnjaci su koji žele, pomoću svojih trikova, izvesti vas iz Egipta te žele uništiti vašu visoku i naprednu praksu.”

“Zato budite pametni i lukavi, nemojte se podvajati, i zajedno protiv njih dvojice nastupite”, kazali su čarobnjaci. “Bacite svi svoje konopce odlučno, odjednom, da biste zapanjili prisutne i pobijedili Musaa i Haruna! Pobjednik je onaj ko danas nadvlada svog protivnika.”

“O Musa, tebi prepuštamo da odabereš ko će prije baciti ono što drži u rukama. Ti kaži, hoćeš li ti prvi baciti svoj štap ili ćemo mi baciti svoje konopce”, rekli su.

“Vi prvi bacite svoje konopce”, reče Musa, alejhis-selam. I pošto su čarobnjaci pobacali svoje konopce, Musau se pričini, pod djelovanjem njihove čarolije, da su njihovi konopci zmije koje se kreću.

Vidjevši to, poslanik Musa, alejhis-selam, osjetio je da ga prožimaju strah i zebnja, nije mu bilo jednostavno gledati taj njihov trik.

Tad je Allah, džellešanuhu, objavio Musau, smirujući ga: “Budi postojan i ne osjećaj strah i zebnju zbog onog što si vidio! Ti ćeš danas, uz Allahovu dozvolu, pobijediti.”

“Baci štap, koji se nalazi u tvojoj desnoj ruci”, rekao mu je Svevišnji Allah, “i on će progutati njihove štapove i konopce, jer su oni izveli samo vješt trik i veliku obmanu, a sihirbaz ne može, ma gdje došao, uspjeti.”

Musa je bacio svoj štap koji postade zmija i proguta ono što su napravili sihirbazi. Tada su oni pali Allahu na sedždu, jer su spoznali da ono što Musa čini nije sihr, nego da dolazi od Allaha. Rekli su: "Vjerujemo u Musaovog i Harunovog Gospodara, Koji je Gospodar svih stvorenja."

Utom se njima obrati faraon prijetnjom: “Zar ste povjerovali u ono što je Musa donio, a to vam nisam dozvolio? Musa vas je i naučio čarobnjaštvu, on je vaš prvak u tome! E, ja ću vam ruke i noge unakrst poodsijecati, desnu ruku i lijevu nogu, ili obratno, i nakon toga ću vas povješati na stabla palmi da pocrkate i budete pouka drugim ljudima! Osim toga, znat ćete ko kažnjava žešće i istrajnije: ja ili Gospodar Musaov.”

Oni mu rekoše: “Nećemo tebi dati prednost nad istinom koju je donio Musa i nećemo dati prednost tebi, lažnom božanstvu, nad robovanjem Svevišnjem Allahu, Jednom Jedinom, Koji nas je stvorio. Čini šta hoćeš! Tvoja se moć nad nama ogleda samo u životu na ovom prolaznom svijetu, a ona je prolazna.”

“Mi vjerujemo da samo Allah zaslužuje da Mu se robuje i vjerujemo u Musaovo poslanstvo, nadajući se da će nam dragi Allah oprostiti grijehe i zlo koje smo nanijeli ljudima time što si nas ti prisilio na poučavanje sihra, njegovu praksu i pokušaj da se Musa pobijedi njime. I znaj, faraone, da Allah bolje od tebe nagrađuje one koji su Mu odani, i da trajnije kažnjava one koji Mu se protive, nego što ti možeš.”

Zaista, paklena vatra bit će prebivalište onom ko pred Silnog Allaha izađe kao nevjernik, u njoj će dovijeka skapavati, neće umrijeti, pa da se oslobodi muke, a niti će živjeti životom dostojnim čovjeka.

A ko pred svoga Gospodara, na Dan ustanuća, izađe kao vjernik, a koji je činio dobra djela, propisana islamom, takav će imati visoke stanove, stepene i razine.

On će boraviti u džennetskim baščama, ispod čijeg drveća rijeke protječu, u njima će zauvijek ostati. I bit će to nagrada svima onima koji se očiste od grijeha i nevjerstva.

Svevišnji Allah objavio je poslaniku Musau: “Noću, da niko ne osjeti, izvedi sinove Israilove, robove Moje, iz Egipta i uputi se s njima kroz more, suhim putem, nakon što po moru štapom udariš, ne strahujući da će te faraon stići niti da ćeš se utopiti.”

A dotle ih je faraon slijedio sa svojim vojskama, no golemi su ih talasi mora prekrili, o čemu istinu ne zna niko osim Allaha. Svi su se utopili i propali, a spasio se Musa i oni koji su bili sa njim.

Faraon je svoj narod u zabludu odveo i lijepim mu stranputicu i nevjerstvo prikazao, a nije mu ukazao na Pravu stazu, na put spasa.

Allah, džellešanuhu, naredio je sinovima Israilovim da se sjete Njegovih blagodati kad ih je izbavio od faraona i njegovih vojski, te im odredio rok u kojem će doći na desnu stranu Sinajske gore da tamo objavi Tevrat Musau, alejhis-selam, i da se sjete kao med ukusne hrane i ukusnog prepeličijeg mesa.

Svemogući Allah zapovjedio je sinovima Israilovim da jedu dozvoljena ukusna jela kojima ih On opskrbljuje, ali da ne prelaze granice, i da ne budu obijesni konzumirajući zabranjena jela i čineći grijehe. Naime, budu li prelazili granice i činili grijehe, stići će ih Njegova srdžba, a nastradat će, na oba svijeta, onaj koga stigne ta srdžba.

Ja, zaista mnogo opraštam onima koji se iskreno pokaju, vjeruju u ono što objavljujem, čine dobra djela, koja je islam ozakonio, a zatim ustraju na Pravoj stazi.

Sveznajući Allah upitao je poslanika Musaa, alejhis-selam: “Zašto si požurio na desnu stranu Sinajske gore, o Musa, ostavivši svoje sunarodnike iza sebe?”

Musa je odgovorio: “Moj Gospodaru, evo ide za mnom narod moj, sustići će me, a požurio sam Tebi da mnome budeš zadovoljan.”

I tad je Allah, džellešanuhu, izvijestio Musaa, alejhis-selam, da je njegove sunarodnike doveo u kušnju davši da počnu obožavati tele nakon što ih je on, Musa, napustio, i da je Samirija njegov narod u zabludu odveo.

I Musa, alejhis-selam, vratio se svojim sunarodnicima kad su počeli obožavati tele, srdit i tužan zbog toga, pa ih je žestoko ukorio: “Narode moj, zar vam Allah, džellešanuhu, nije dao lijepo obećanje da će mi objaviti Tevrat i da će vas u džennet uvesti? Pa zar se vaše čekanje oduljilo pa ste zaboravili ili ste pak počeli smatrati da je ono tele ravno Allahu, htijući da vas stignu Allahova srdžba i kazna, pa ste prekršili obećanje koje ste mi dali da ćete do mog povratka pokorni biti!”

Sinovi Israilovi odgovoriše svom poslaniku: “O Musa, nismo te iznevjerili kršeći dato obećanje od svoje volje, već smo nosili nakit faraonova naroda sa sobom i pobacali ga u neku rupu kako bi ga se riješili.” A ِSamirija je uzeo šaku zemlje ispod Džibrilova konja i bacio ga na ono zlato i na vatru.

I od istopljenog zlata Samirija je izlio sinovima Israilovim tele, bez duše, koje je davalo glas kao da mūče, pa su zatim oni koji su time zavedeni, govoreći ono što nije istina, rekli drugima: “Ovo je tele vaš bog, pa ga obožavajte. Ovo je i Musaov bog, ali ga je on zaboravio i zapostavio.”

Zar oni koji su obožavali tele i koji su njime iskušani ne vide da je isto to tele materija, da ne govori niti se odaziva na poziv, te da ne može svojim obožavaocima, ni drugima, donijeti ni dobro ni zla ih sačuvati, pa na temelju čega su ga obožavali?

Harun, alejhis-selam, upozorio je sinove Israilove prije nego što se Musa, alejhis-selam, vratio: “Narode moj, ovo tele kušnja je u koju ste dovedeni, da bi se znalo ko je iskren a ko lažac! Znajte da je Gospodar vaš Milostivi Allah, jedini Bog, samo je On dostojan da Mu robujete, a ne ono što vam korist ne može donijeti niti štetu otkloniti, pa slijedite mene u robovanju Allahu i slušajte moje zapovijesti da se klonete obožavanja drugog osim Njega!”

Međutim, oni koji su obožavali tele rekli su Harunu, alejhis-selam: “Mi ćemo ipak obožavati ovo tele sve dok nam se ne vrati Musa.”

Nakon što se vratio, Musa povika: “Harune, šta te je spriječilo, pa nisi pošao za mnom kad si vidio da su počeli obožavati tele, a ne Svemogućeg Allaha?”

Zašto ih nisi ostavio i zaputio se za mnom? Jesi li se htio suprotstaviti mom naređenju da popravljaš stanje sinova Israilovih i da me mijenjaš?

Zatim je Musa, alejhis-selam, iz ljutnje, dohvatio Haruna za bradu i za kosu, vukući ga sebi, na šta je Harun rekao, pokušavajući da ga odobrovolji: “Brate moj, ne vuci me za bradu i za kosu! Ja imam opravdanje što sam ostao sa njima. Plašio sam se ako pođem za tobom da će se podvojiti i da ćeš ti reći: ‘Ostavio si sinove Israilove razjedinjene, nisi im posvećivao pažnje i poslušao moju oporuku!’”

Musa se utom obrati Samiriji: “Šta te ponukalo da zavedeš sinove Israilove i načiniš im tele koje su počeli obožavati?”

Samirija odgovori: “Ono što drugi nisu vidjeli, ja sam vidio! Vidio sam Džibrila, alejhis-selam, da jaše na konju, pa sam uzeo šaku zemlje ispod kopita Džibrilova konja koju sam bacio na ono zlato u liku teleta, zatim je od toga postalo tele koje muče. Eto tako me je moja zločesta duša navratila na zlodjelo.”

Musa mu reče: “Gubi se odavde! Bit ćeš kažnjen time što ćeš živjeti sām, izopćen i zanemaren, a i time što ćeš cijelog života govoriti: ‘Neka me niko ne dotiče! Neka me niko ne dotiče!' K tome, čeka te kazna na ahiretu: Allah će te kazniti zbog golemog zločina koji si učinio navodeći sinove Israilove da obožavaju tele. Evo, pogledaj ovo tele koje ste obožavali, a ne Svevišnjeg Allaha: spalit ćemo ga, nesumnjivo, i njegov pepeo rasuti po moru.”

O ljudi, samo je Allah dostojan da Mu se robuje, On je vaš jedini Bog, Jedan Jedini, Koji nema saučesnika! On Svojim znanjem sve obuhvata, ništa Mu ne može umaknuti i ništa Mu nije nepoznato.

Kao što ti je, Vjerovjesniče, Sveznajući Allah objavio kazivanje o Musau, alejhis-selam, i faraonu, isto tako, On ti objavljuje vijesti o prijašnjim poslanicima i drevnim narodima, kao satisfakciju i da te učvrsti time. O tome ti govori u časnom Kur’anu, u kojem su pouka i opomena onima koji žele pouku izvući.

Ko okrene leđa Kur’anu koji se tebi objavljuje ne slijedeći njegove upute i ne postupajući u skladu s njegovim zabranama, doći će na Sudnji dan noseći golemi grijeh zbog toga i zaslužit će bolnu kaznu.

Takav će u bolnoj kazni vječno ostati, a jeziv će tovar na svojim leđima nositi na Dan ustanuća.

To će biti onog dana kad melek puhne u rog, drugi put, radi nastupanja Časa suđenog i oživljenja stvorenjā. Tad će Svemogući Allah učiniti da meleki potjeraju nevjernike, modrih očiju i kože; pomodrjet će zbog strahovitih prizora koje će vidjeti.

Nevjernici će se međusobno sašaptavati, veoma tiho, i jedni drugima govoriti: “U zagrobnom životu, nakon smrti, niste proveli više od deset noći.”

A Uzvišeni Allah savršeno zna o čemu će oni govoriti kad najučeniji i najrazboritiji među njima zaključi: “U zagrobnom životu ostali ste samo dan, ne više!”

Božiji Poslaniče, nevjernici te pitaju šta će se dogoditi s planinama, na Sudnjem danu, pa ih izvijesti da će Allah, džellešanuhu, planine iščupati sa Zemlje i pretvoriti ih u prah.

Pa će Zemlja nakon toga ravnom glatkom ledinom postati; na njoj neće biti nikakvih građevina, a ni bilja.

Na Zemlji tad neće postojati ni dolina ni brežuljaka, bit će sasvim ravna.

Na Dan ustanuća, ljudi će se odazvati glasniku, hrleći na stajalište, i svi će utišati svoje glasove, iz poniznosti i strahopoštovanja prema Allahu Velikom, samo će se šapat čuti.

Na Danu konačnog, strašnog polaganja računa od koristi će biti posredovanje samo onom kome Allah dozvoli da posreduje i bude zadovoljan da se zauzima, niko osim njih.

Svevišnji Allah savršeno zna šta ljude čeka na ahiretu, On dobro zna šta su iza sebe ostavili na dunjaluku. Ljudi ne mogu znanjem obuhvatiti Allahovo Biće i svojstva.

Svi će se ljudi Allahu, Živom i Vječnom, Onom Koji ne umire, Onom Koji uređuje sve što postoji pokoriti. A nastradat će i svaku će nadu izgubiti oni koji pred Allaha, izađu sa grijehom koji će ih upropastiti.

Oni koji su činili dobra djela i, pored toga, vjerovali u Svevišnjeg Allaha i Njegove poslanike, neće se plašiti da će im dragi Allah učiniti nepravdu upisavši im grijeh koji nisu počinili ili ih zakinuvši u dobrim djelima koja su činili.

Kao što smo objavili kazivanje o prijašnjim narodima, tako objavljujemo i ovaj Kuran na jasnom arapskom jeziku, pojašnjavajući u njemu razne vrste prijetnji, s ciljem da se poboje Allaha i da ih Kur'an podstakne na razmišljanje.

Neka je Uzvišen Allah, Vladar kojem sva vlast pripada, koji je Istina i Njegove su riječi istina, On je visoko iznad onoga čime Ga oni opisuju. O Poslaniče, ne žuri s učenjem Kur'ana prije nego što Džibril završi njegovo dostavljanje, i reci: 'Gospodaru, povećaj moje znanje.'

Mi smo Ademu još davno naredili da ne jede plodove zabranjenog drveta i pojasnili smo mu posljedice tog djela, ali on je zaboravio i plod taj probao. Nismo vidjeli da je bio odlučan u pogledu sprovođenja te naredbe.

Poslaniče, spomeni dan u kojem je Sveznajući Allah zapovjedio melekima da učine Ademu pozdravnu sedždu! I svi su Ademu pali ničice, samo Iblis koji je bio sa njima to nije učinio, on se uzoholio i usprotivio sedždi.

Tad je Uzvišeni Allah kazao Ademu da je Iblis neprijatelj njemu i njegovoj ženi Havi, pa neka se pripaze i ne slijede njegova došaptavanja, jer bi ih on mogao iz dženneta izvesti i sasvim ih upropastiti.

Imaš Moje obećanje da u džennetu nikad nećeš ogladnjeti niti go biti, jer hrane ima u izobilju, a nećeš ni go biti, jer u džennetu ima dovoljno odjeće!”

U džennetu ćete napojiti, nećeš nikad žeđ osjetiti, i hladom će te zaštiti pa te vrelina sunca neće pogoditi.

Međutim, Iblis je počeo bajati Ademu zavodeći ga i ulijevajući mu lažne nade: “Ademe, želiš li da ti ukažem na drvo zbog čijih ćeš plodova besmrtan postati, pa ćeš u džennetu vječno ostati i kralj u njemu zauvijek biti?”

Pa ipak, Adem i Hava pojedoše plodove sa zabranjenog drveta i ukazaše im se njihova stidna mjesta, zbog grijeha, a bila su pokrivena, i oni počeše po njima lišće džennetsko stavljati, da se pokriju. Adem se suprotstavio Allahovoj zabrani te je, jedući plodove s onog drveta, skrenuo i zastranio, što mu dozvoljeno nije bilo.

Kasnije ga je Svevišnji Allah izabranikom učinio i Sebi ga približio, oprostio mu je grijeh i primio pokajanje te njega, Adema, premda je bio zastranio, na Pravi put izveo.

Allah, džellešanuhu, naredio je da Adem i Hava napuste džennet i da se nastane na Zemlji, zajedno sa šejtanom, i rekao je da će njih dvoje i njihovi potomci biti u vječnom neprijateljstvu s Iblisom. A kad ljudima od Svevišnjeg Allaha dođe naputak posredstvom poslanikā, upućen će biti onaj ko bude slijedio poslanike, na dunjaluku, a sretan i počašćen na ahiretu. Allah će ga u džennet uvesti.

Međutim, ko zanemari uputu i vjerovanje u Allaha, takav će nepodnošljivo teškim životom živjeti, na ovom i u zagrobnom životu. A na Danu ustanuća Allah će ga slijepim oživiti, nikakva izgovora takav neće imati.

Onaj ko je okrenuo glavu od Allaha reći će: “Gospodaru moj, zašto si me doveo na stajalište slijepa kad sam na dunjaluku vid imao?”

Allah će kazat tom čovjeku da ga je slijepim oživio zato što je okretao glavu od vjerovanja, Kur’ana i poslušnosti Allahu. Kao što je zanemarivao, na dunjaluku, poslušnost dragom Allahu, isto tako bit će i sām zanemaren u paklenoj vatri.

Eto tako će Svemogući Allah kazniti sve one koji budu činili grijehe, ne budu vjerovali u Njega i budu zapostavljali dokaze od svoga Gospodara jasne. A znajte da je kazna na budućem svijetu strašnija, bolnija od teškog života na dunjaluku i u zagrobnom životu, vječna je, te nikad neće prestati.

Zar bezbožnicima nije poznato koliko je Svemogući Allah uništio grješnih naroda poricatelja, onih po čijim se selima i gradovima kreću nevjernici! U njihovom uništenju i ostacima njihovih sela i gradova jest pouka za one koji imaju razuma.

I da Sveznajući Allah u praiskonu nije odredio da će biti ostavljeni do roka određenog, On bi ih kaznio odmah jer su kaznu zaslužili.

Zato otrpi, Poslaniče, spletke i uznemiravanje nevjernikā, slaveći i hvaleći Allaha, džellešanuhu, na sabahskom, podnevskom, ikindijskom, akšamskom i jacijskom namazu! Neki od ovih namaza obavljaju se prije sunčeva izlaska, neki prije njegova zalaska, a neki, opet, u noćnim satima, te na krajevima dana. Obavljaj namaze da bi te Allah, džellešanuhu, nagradio onim čime ćeš biti zadovoljan i da bi bio sretan spominjući ime svog Gospodara.

I nemoj, diveći se i sa željom, gledati varljive ljepote i ukrase koje je Allah, džellešanuhu, dao nevjernicima na ovom, prolaznom svijetu! Oni su samo dovedeni u kušnju i smutnju pomoću njih, sve je to što im damo prolazno, a halal-nafaka i nagrada bolji su od tih prolaznih uživanja; a nagrada u džennetu vječno traje.

Vjerovjesniče, naredi svojoj čeljadi da namaz uspostavljaju, strpljivo i odano, u pravom namaskom vremenu! Allah, džellešanuhu, ne traži od tebe da se sam hraniš, ili da nekog drugog opskrbljuješ, ta On tebe hrani. A lijep završetak u svakom pogledu čeka one koji se boje Uzvišenog Allaha, izvršavajući obaveze, a kloneći se zabrana.

Bezvjerci će reći: “Zašto nam Muhammed ne donese kakvo čudo kojim će potvrditi da je zaista izaslanik Gospodara svjetova?” A zar im nije dovoljno to što je dragi Allah objavio ovaj Kur’an, nadnaravnu knjigu, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, a koji je ovjera prijašnjim objavama!

Da je Svemogući Allah kaznio mekanske mnogobošce prije nego što je poslao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i objavio Kur’an, oni bi zacijelo, na Sudnjem danu rekli pravdajući svoje nevjerovanje: “Gospodaru naš, zašto nam nisi od Sebe poslanika poslao, pa da vjerujemo u objavu koju bi nam donio i zaputimo se Pravim putem prije nego što smo poniženi i osramoćeni u paklenoj vatri?”

Reci, Poslaniče, mekanskim poricateljima: “Svi mi čekamo šta će se dogoditi, pa čekajte i vi, a neizostavno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravom putu: mi ili vi.”