Bosnian Abridged Explanation of the Quran — Enbiya 21:1 – Ankebut 29:69

Ljudima se bliži čas polaganja računa za djela koja čine na ovom svijetu, a oni žive bezbrižno, ne pripremaju se za Veliki dan, okreću leđa i zabavljaju se.

I ne kazuje im se ništa od časnog Kur’ana što ih iznova podsjeća na ahiret, a da iste te ajete ne slušaju ali im se rugaju i zabavljaju se; ne slušaju ih radi toga da opomenu prihvate.

Srca nevjernikā sasvim su nemarna u pogledu Kur’ana kojeg čuju, odvraćena su pomoću neistine i naklonjena slijeđenju strasti. Jednom, kurejšijski nevjernici sastali su se i šapatom rekli da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, samo čovjek, da se ni po čemu ne razlikuje od drugih ljudi. Zatim su rekli da je časni Kur’an, koji mu je objavljen, vradžbina i dodali: “Zar ćete povjerovati u Kur’an, a vidite da je čarolija, i zar ćete slijediti čovjeka poput vas?”

Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, samo rekao: “Moj Gospodar zna šta oni šapatom govore. On zna sve što se govori i na nebesima i na Zemlji. On čuje riječi Svojih robova i zna šta oni rade, te će im dati adekvatnu naknadu."

Oni vode diskusije u pogledu onoga što se Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljuje. Neki kažu da se radi o zbrkanim snovima koji nemaju značenja, neki tvrde da ga on izmišlja, da je pjesnik. Govorili su: Ako je istina što govori neka nam donese kakvo nadnaravno djelo kao što su to činili i prijašnji poslanici, poput Musaovog štapa ili Salihove deve.

Nisu povjerovali stanovnici gradova, prije ovih predlagača, kojima su njihovi poslanici čuda donosili, nakon što su to tražili i dobili kao što su tražili, pa zar će mekanski mnogobošci povjerovati ako im Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, donese čudo?

I prije Vjeronavjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Allah je samo ljude kao poslanike slao, a ne meleke, i objavljivao im je. Zato pitajte, o mekkanski bezbožnici, sljedbenike Knjige, jevreje i kršćane, ako to ne znate!

Allah, džellešanuhu, nije poslanicima dao osobinu da žive bez hrane, nego su kao i ostali ljudi. I nije im dao da vječno žive na ovom svijetu, smrtnici su kao i ostali ljudi.

Kasnije je Svevišnji Allah ispunjavao obećanje koje je dao vjerovjesnicima i pomagao im protiv nasilnika poricatelja koji su bili ogrezli u grijehu i prevršili svaku mjeru zla.

Allah vam je objavio ovaj Kur’an, u kojem je slava vaša, i ponos vaš, i uspjeh na ovom i budućem svijetu – ako ne zaboravite njegove poruke i ako budete prema njemu postupali.

Mnogo je bilo bezbožničkih sela i gradova čiji su stanovnici, ne vjerujući, sami sebi nasilje činili, pa ih je Svevišnji Allah uništio, a poslije njih druge narode doveo.

Kad bi nevjernici osjetili da im se bliži kazna, da će ih sustići Allahova srdžba, počeli bi bježati iz svojih domova.

I bili bi pozvani, rugajući im se: “Kuda bježite? Vratite se, živite udobno i zabavljajte se u svojim stanovima! Možda će vas neko upitati nešto o vašem dunjaluku.”

I oni bi, priznajući svoj nemar i grijehe, odgovorili: “Teško nama, propast nam predstoji! O, kako smo ne vjerujući u Allaha, ne zahvaljujući Mu i ne spominjući Ga, sami sebi nasilje učinili!”

I tako bi kukali, propast prizivajući i priznajući da su bili nevjernici, sve dok Svevišnji Allah na njih ne bi spustio Svoju kaznu, pa bi izgledali kao žito požnjeveno, nepomični i nemoćni.

I znajte da Allah, džellešanuhu, nije stvorio nebo i Zemlju za igru i zabavu, već ih je stvorio zarad goleme mudrosti i uspostave dokaza da Allah sve može učiniti.

Da smo htjeli imati suprugu i dijete, to bismo uzeli od samih Nas, ali Mi to ne činimo, jer nam ne dolikuje.

Svemogući Allah pomoću istine koju objavljuje Svome Poslaniku suzbija laž nevjernika i ona u potpunosti nestaje. A bezbožnici koji govore da Allah ima družicu i dijete, imat će strašnu kaznu u paklenoj vatri jer iznose goleme neistine o Jednom Jedinom, a to Njemu ne priliči.

Samo Uzvišenom Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji, On stvara i upravlja. Meleki, Allahu bliska stvorenja, ne zaziru od ibadeta niti im ibadet dosadi.

Meleki spominju Gospodara i zahvaljuju Mu noću i danju, besprekidno, ne malaksavaju u tome.

Mušrici obožavaju kumire, a ne Svevišnjeg Allaha, i pored toga što oni ne mogu mrtve oživiti. Kako onda mogu obožavati nekoga ko je nemoćan u tom pogledu?!

Da na Zemlji i nebesima postoje drugi bogovi koji imaju moć kao što je Allah ima, poremetio bi se red i nastala bi katastrofa u svemiru, zbog njihove borbe oko vlasti. Nemoguće je da postoje istinski bogovi mimo Allaha, On je Gospodar Arša veličanstvenog. Pa neka je uzvišen i slavljen Allah, Gospodar svjetova, i vrlo visoko iznad onog kako o Njemu govore nevjernici da ima ortake!

Jedan od dokaza da je Allah, džellešanuhu, jedini Stvoritelj i jedini Bog jest to što Ga niko ne može pitati niti će biti pitan o Svojim odredbama, a stvorenja će biti pozvana na odgovornost za svoja djela i pitana o njima.

Zar bezbožnici pored Allaha uzimaju bogove koje obožavaju!? Reci im, Božiji Poslaniče: “Podastrite ispravan bjelodan dokaz da lažni bogovi kojima robujete zbilja zaslužuju da ih se obožava! Ni u ovom Kur’anu, koji mi se objavljuje, ni u prijašnjim objavama nema dokaza da se pored Allaha smije robovati bilo kome drugom. Dakle, čime ćete poduprijeti svoju tvrdnju?” Pa ipak, nevjernici čine širk iz neznanja i slijepog slijeđenja svojih predaka, i zbog toga se otuđuju od istine i negiraju je.

Prije tebe, Allahov Poslaniče, Allah, džellešanuhu, nije poslao nijednog poslanika, a da mu nije objavio: “Svevišnji Allah jedini je Bog, Koji nema saučesnika, samo Njemu može se robovati, pa Mu robujte, iskreno Mu vjeru ispovijedajući!”

Zato što tvrde da su meleki Božije kćeri, bezvjerci govore: “Milostivi Allah ima dijete!” Neka je hvaljen Allah i vrlo visoko iznad onog kako o Njemu govore neznalice! Meleki su Allahova stvorenja, a nisu Njegove kćeri. Meleki su Allahu, džellešanuhu, veoma bliski položajem i Njegovi robovi poštovani.

Meleki su poslušni Allahu, ne govore ništa i ne čine ništa dok im to Allah ne dopusti. Oni se ne suprotstavljaju Njegovim naredbama.

Sveznajući Allah savršeno zna šta su meleki radili prije i šta će uraditi u budućnosti. Oni se zalažu za nekog tek pošto im to Milostivi Allah, džellešanuhu, dozvoli, samo za onog čijim je djelima On zadovoljan. Meleki su bogobojazni i zbog toga se čuvaju, te Mu se ne suprotstavljaju u onome što naredi ili zabrani.

Pod pretpostavkom da neki melek rekne da je on, pored Allaha, bog, bio bi kažnjen u paklenoj vatri. To je kazna svakom čovjeku koji sām sebi čini nasilje smatrajući da postoji neko Allahu ravan, to je kazna svakom čovjeku koji sebi pripisuje Božija svojstva, a ne pripadaju mu.

Zar ne znaju bezbožnici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina koju ništa nije razdvajalo, pa s neba nije kiša padala, i da ih je Svemogući Allah, Svojom moći i snagom, razdvojio i zatim učinio da pomoću kiše, koja pada s neba, raste raznovrsno bilje na Zemlji? I zar ne znaju da Svevišnji Allah od vode sve živo stvara? Pa hoće li bezbožnici, koji poriču Allahovu moć i jednoću, povjerovati u Njega i samo Njega obožavati?

Svemogući Allah stvorio je na Zemlji nepomične planine koje služe zato da se ne poremeti ravnoteža Zemlje, i po njima je stvorio široke puteve, ne bi li ljudima bilo lakše kretati se tamo gdje imaju namjeru da idu.

Allah je stvorio i nebesa golema bez stupova, svod koji pokriva Zemlju, i drži ga da ne padne, kao što ga čuva od šejtana. Međutim, nevjernici su nemarni, okreću se od svih ovih bjelodanih znamenja i očitih dokaza kao što su Sunce i Mjesec.

Allah je Onaj Koji je stvorio noć da bi ljudi u njoj počivali i odmarali se, i stvorio je dan da bi u njemu privređivali i trudili se, i stvorio je Sunce da bude izvor svjetlosti danju, i stvorio je Mjesec da svijetli noću. I Sunce i Mjesec imaju preciznu putanju od koje nimalo ne odstupaju.

Allah, džellešanuhu, nije odredio da prije tebe, o Poslaniče, ijedan čovjek vječno živi; ako ti umreš, zar će ovi poslije tebe vječno živjeti? Nikako!

Svako biće, vjernik ili nevjernik, okusit će smrt. O ljudi, Mi vas na dunjaluku ispitujemo i na kušnju stavljamo kroz zaduženja, dajući vam i dobro i zlo. Nakon smrti Nama ćete se vratiti i Mi ćemo vam za vaša djela adekvatnu naknadu dati.

Kad bezbožnici vide Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, rugaju se i govore: “Evo ovo je čovjek koji huli vaše bogove!” Rugajući se tebi oni poriču Allahova znamenja, negiraju časni Kur’an koji im je objavljen i okreću se od vjerovanja i poriču darovane blagodati. Budući da su krivovjerni objedinili sva ružna svojstva, njih treba huliti.

Allah, džellešanuhu, stvorio je čovjeka od žurbe, pa, nestrpljiv, požuruje stvari i ne može dočekati. Zbog toga nevjernici požuruju Allahovu kaznu, a On im je obećao je da će im pokazati kaznu koju požuruju. Kako će brzo doći ono što se mora dogoditi, nema potrebe da se požuruje.

Nevjernici koji poriču proživljenje, požuruju kaznu rugajući se: “Kad će već jednom Sudnji dan, kojim nam prijetite ti i vjernici koji su s tobom, Muhamede, ako je istina da će se uopće dogoditi?”

Da bezbožnici koji poriču proživljenje znaju kakva ih stravična kazna čeka u paklenoj vatri kada je ne budu mogli otkloniti od lica svojih niti leđa svojih, i kada ne bude pomagača koji će im patnju moći otkloniti, a da to znaju, ne bi ustrajali na poricanju i inatu, i ne bi požurivali da ih snađe kazna.

Oni ne znaju kada će ih paklena kazna snaći, jer ona će doći iznenada i neće je moći zaustaviti, niti će im biti odgođena kako bi se pokajali i milost dobili.

Ako ti se tvoj narod rugao, Poslaniče, u tome nisi izuzetak. Tako je bilo i sa drugim poslanicima. Oni koji nisu vjerovali i prije Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, rugali su se svojim poslanicima, pa je Svevišnji Allah dao da njih, nevjernike, stigne kazna kojoj su se rugali onda kad su ih poslanici njome zastrašivali.

Allahov Poslaniče, reci onima koji požuruju kaznu: “Osim Milostivog Allaha, niko vas ne može sačuvati i zaštititi, noću i danju,od kazne.” Ali ipak, oni koji ne vjeruju okreću glave, otuđuju se od časnog Kur’ana i nemaju na umu to da ih može stići kazna. Okrenuli su leđa, nemarni su i ne razmišljaju, jer su neznalice i bezumnici.

Mogu li božanstva kojima se klanjaju višebošci odbraniti svoje obožavaoce od Naše kazne? Ta božanstva kojima robuju ne mogu nimalo sebi pomoći, a kamoli da mogu pomoći kome drugom. Zaista, kipovi neće moći uzeti svoje obožavaoce u okrilje svoje zaštite i pažnje, te ih sačuvati od kazne u džehennemu.

Mi smo nevjernicima dali uživanje, a i njihovim precima blagodati mnoge smo dali, kako bismo ih postepeno ka kazni odveli. Vrijeme im se oduljilo pa ih je to obmanulo i nastavili su u svome nevjerstvu. Zar ovi koji su obmanuti i koji kaznu požuruju, ne vide da mi Zemlju s krajeva njenih umanjujemo, tako što vladamo njenim stanovnicima i pokoravamo ih, pa da iz toga pouku uzmu, kako im se ne bi desilo isto ono što se desilo i drugima?! Oni nisu pobjednici, nego gubitnici.

Poslaniče, reci nevjernicima: “Ja vas podsjećam na kaznu ovim Kur’anom, veličanstvenom knjigom, koji mi se objavljuje!” Ali nevjernici ne čuju kur’anske ajete onako kako ih čuju oni koji ih prihvataju, pa se oni upravo zato i otuđuju od Objave. Njima ne koristi zastrašivanje Allahovom kaznom.

O Poslaniče, kada bi ove koji požuruju kaznu, samo jedan njen dio dotakao, kazali bi: Propali smo, jer smo bili nepravedni, činili smo širk, i poricali istinu koju je donio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Na Dan ustanuća, Allah, džellešanuhu, postavit će ispravnu vagu radi vaganja dobrih i hrđavih djela, pa Gospodar nikom neće krivo učiniti dodavši mu grijeh ili mu pak oduzevši dobro djelo. Ako trudbenikovo djelo, bilo ono dobro ili hrđavo, bude teško koliko zrno gorušice, Allah ga neće zanemariti nego će za njega nagradu ili kaznu dati.

Allah, džellešanuhu, objavio je Musau i Harunu Tevrat, pomoću kojeg je rastavio istinu od neistine, dozvoljeno od zabranjenog i bio je svjetlo upute onima koji su se bojali Allaha i bili na Pravoj stazi.

To su oni koji imaju na umu da ih Sveznajući Allah vidi, vjeruju Ga iako Ga ne vide, i koji se boje kazne i polaganja računa na budućem svijetu.

Ovaj Kur’an, koji je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen, pouka je onima koji slijede njegova uputstva, on donosi golemu korist i blagoslov, pa zar ga vi, o mnogobošci, poričete i ne slijedite, a u njemu su bjelodani i nepobitni dokazi?

Plemeniti Allah uputio je Ibrahima, alejhis-selam, još dok je dječak bio i dao mu da čini djela kojima je On zadovoljan. Allah je dobro znao da poslanik Ibrahim zaslužuje da bude izabran i odlikovan.

Kad se Ibrahim, alejhis-selam, obratio svom ocu Azeru i svom narodu: “Kakvi su ovo kumiri koje ste napravili i kakvi su ovo kipovi koje ste isklesali, a kojima se neprestano klanjate?”

Oni odgovoriše: “Odrasli smo gledajući kako im se naši preci klanjaju, pa im se, evo, i mi klanjamo.”

Ibrahim im reče: "Vi i Vaši preci koje slijedite u jasnoj ste zabludi i skrenuli ste s pravog puta."

Ibrahimovi sunarodnici upitaše: “Govoriš li ti to istinu ili neistinu iznosiš kako bi nam se narugao."

“Ne govorim neistinu niti vam se rugam”, odgovori poslanik Ibrahim, alejhis-selam. “Vaš je Gospodar Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje iz ničega, On je jedini Bog. Ja sam svjedok da je istina ovo što govorim. Oni kojima se klanjate, a ne Allahu, nemaju baš nikakva udjela u stvaranju nebesa i Zemlje.”

“I tako mi Svevišnjeg Allaha, čim se udaljite, ja ću skovati spletku protiv vaših kumira i udesit ću ih”, nagovijestio je Ibrahim, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

I zaista, Ibrahim porazbija sve kipove u komadiće, a ostavi najvećeg kipa, da bi mu se mnogobošci mogli obratiti pitajući ga ko je to uradio.

Vrativši se, mnogobošci zatekoše kipove porazbijane i jedni druge zapitaše: “Ko li učini ovo bogovima našim? Onaj ko je ovo uradio nesumnjivo je nasilnik, prevršio je granicu u zlu.” Rekli su tako, jer su smatrali da se kipovi trebaju veličati i da se ne smiju skrnaviti.

Neki od onih koji su čuli Ibrahimovu, alejhis-selam, prijetnju, rekoše: “Čuli smo jednog momka, Ibrahim se zove, da vrijeđa i nipodaštava naše bogove. Vjerovatno je on to uradio.”

Velikodostojnici mnogobošci povikaše: “Dovedite Ibrahima pred narod, neka prizna svoje nedjelo i neka se dokaže njegova krivica na temelju iskaza svjedokā!”

Doveli su Ibrahima, alejhis-selam, i upitali ga, nadasve negodujući zbog njegova ponašanja: “Jesi li ti, Ibrahime, porazbijao naše bogove?”

Međutim, Ibrahim, alejhis-selam, osramotio ih je, sve, dokazavši da su nerazumni i maloumni, a njihovi bogovi nemoćni. Rekao im je: “Nisam ja porazbijao vaše bogove, to je učinio najveći kip među njima. Upitajte njih, svoje bogove, ako u njima ima života pa mogu govoriti!”

Kada su malo bolje promislili o svojim postupcima, bilo im je jasno da njihovi kipovi ne mogu donijeti ni korist ni štetu. Oni su, dakle, bili nepravedni kada su pored Allaha, njih obožavali.

No, u njima se probudila oholost, nisu se odrekli neistine nego su cijelu stvar izokrenuli pa su se protiv poslanika Ibrahima, alejhis-selam, pozvali na dokaz koji, zapravo, pobija njihov stav, a ne njegov. Rekli su mu: “Kako nas upućuješ da upitamo kipove, a oni, kao što dobro znaš, ne govore?!”

Osuđujući ih, Ibrahim, alejhis-selam, upita: “Zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate kipovima koji vam, ako ih obožavate, ne mogu nikakvu korist donijeti, kao ni sebi samima, a niti mogu sami sebe zaštiti?”

“Teško vama! Daleko bili, vi i vaši kipovi kojima robujete, a ne Uzvišenom Allahu, koji niti štete niti koriste!”, reče Ibrahim. “Zar nećete razmisliti o ogavnosti toga šta radite, pa da se Pravim putem uputite?”

Pošto je poslanik Ibrahim, alejhis-selam, pomoću jasnih i nepobitnih dokaza pobijedio nevjernike u raspravi, oni protiv njega upotrijebiše silu i prevlast. Povikaše: “Osvetite svoje bogove i neka oni pobjednici budu, pa spalite Ibrahima u vatri!”

Međutim, Svemogući Allah spasio je Svog miljenika Ibrahima od vatre; njoj je zapovjedio da postane hladna i da bude spas Ibrahimu, pa mu se ništa nije dogodilo.

Nevjernici su htjeli ubiti poslanika Ibrahima, alejhis-selam, ali je Allah, džellešanuhu, njih učinio gubitnicima, uništio je njihovu spletku, pobijedio ih i ponizio.

Allah, džellešanuhu, spasio je Ibrahima i Luta, koji je povjerovao u Ibrahimovo poslanstvo i slijedio ga, nakon čega ih je iz Iraka premjestio u Šam, blagoslovljenu zemlju s obilnim plodovima i brojnim dobrima, zemlju vjerovjesnikā.

Svevišnji Allah poklonio je Ibrahimu sina Ishaka, nakon što ga je molio da mu podari dijete, i još i unuka Jakuba uz to; sva trojica bijahu Allahu poslušni, čestiti i dobri.

Svevišnji Allah učinio je da Ibrahim, Ishak i Jakub budu uzor ljudima, pozivaju u poslušnost Allahu i postupaju u skladu s Njegovim vjerozakonom, i objavio im je da čine dobra djela, namaz obavljaju onako kako ga treba obavljati i zekat daju, pa su oni sve te Allahove zapovijedi izvršavali na najbolji način i bili su ponizni spram Uzvišenog Allaha.

Allah, džellešanuhu, dao je Lutu poslanstvo, korisno znanje i mudrost, u riječima, postupcima i suđenju među ljudima. Gospodar ga je spasio od stanovnika Sodome, čiji stanovnici, zločesti i neposlušni Svevišnjem Allahu, činjahu ogavna djela i razvrat.

Mi smo njemu ukazali Našu milost kada smo ga spasili od kazne koja je zadesila njegov narod. On je bio dobar rob, sprovodio je Naše naredbe i ostavljao ono što mu je zabranjeno.

I spomeni, Poslaniče, vjerovjesnika Nuha, alejhis-selam, kad je davno prije Ibrahima i Luta zavapio pa mu se Allah, džellešanuhu, odazvao na vapaj i spasio njega i vjernike s njime od golemog iskušenja i potopa.

Svemogući Allah pomogao je Nuhu, alejhis-selam, protiv njegovih sunarodnika koji su poricali Njegove ajete. Oni koji su utjerivali u laž Nuha, alejhis-selam, bijahu nadasve poročni, i Gospodar nebesa i Zemlje sve ih je potopio.

I spomeni, Allahov Poslaniče, vjerovjesnika Davuda i njegova sina Sulejmana kad su sudili o usjevu što su ga noću opasle ovce jednog čovjeka. Sveznajući Allah bio je svjedok njihovu suđenju i Njemu ništa nije promaklo.

Mi smo dali da Sulejman shvati dato pitanje, a ne Davud, njegov otac. I jednom i drugom dali smo vjerovjesništvo i znanje o vjerskim propisima. Brda smo potčinili Davudu, a i ptice, pa su ta stvorenja slavila Allaha kada Ga je i on slavio. Mi smo u stanju da darujemo razumijevanje, znanje i da stvorenja potčinimo jedna drugima.

Davuda smo, a ne Sulejmana, podučili pravljenju pancira koji štite vaša tijela od oružja i oruđa. O ljudi, da li ste zahvalni na toj blagodati?

A vjerovjesniku Sulejmanu Allah, džellešanuhu, potčinio je jake vjetrove koji su puhali prema Šamu, blagoslovljenoj zemlji zbog vjerovjesnika koje je tamo slao, zemlji raznovrsnih plodova i dobara. Allah, džellešanuhu, sve zna i ništa Mu nije skriveno.

Potčinio mu je Allah i šejtane koji su zarad njega ronili morem i vadili bisere i drugo, bavili se gradnjom. Allah im je, Svojom snagom i moći, omogućio da to mogu činiti. Allah je nad njima bdio, Njemu ništa ne može promaći.

Allahov Poslaniče, spomeni vjerovjesnika Ejjuba, alejhis-selam, kojeg je Allah, džellešanuhu, iskušao gubitkom porodice i imetka te teškom bolešću; on se strpio i nadao se Allahovoj nagradi, obraćajući se Najmilostivijem da otkloni nevolju koja ga je snašla.

I Plemeniti Allah uslišio je njegovu dovu, iz Svoje dobrote i samilosti, te mu je dao mnogostruko više nego što je imao članova porodice i djece, da bi Ejjub, alejhis-selam, bio uzor svakom nevoljniku u strpljivosti i poniznom obraćanju Allahu, Koji naposlijetku otkloni nevolju.

I spomeni, o Poslaniče, Ismaila, Idrisa i Zulkifla, koji su strpljivo izvršavali vjerske naredbe i sustezali se od vjerskih zabrana, te hrabro podnosili udarac sudbine.

Allah ih je uveo u okrilje Svoje milosti i pažnje, učinio ih vjerovjesnicima i dao im džennet, zato što su čineći dobra djela, a sustežući se od nevaljalih bili dobri i odani Allahu, javno i tajno.

Spomeni i vjerovjesnika Zunnuna, Junusa b. Mettaa, koji je napustio svoj narod, bez Allahove dozvole, nakon što mu se sunarodnici nisu htjeli odazvati na poziv u islam! Zunnun je pomislio da ga Allah, džellešanuhu, neće dovesti u nepriliku i da ga neće kazniti zbog toga što je napustio svoj narod. Međutim, Mudri Allah doveo ga je pred nevolju: učinio je da ga proguta kit, pa je Junus, alejhis-selam, u trima tminama: tmini mrkle noći, tmini mora i tmini utrobe kita kajući se zavapio: “Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam zaista bio jedan od zulumćara!”

Pa mu se Allah odazvao i izbavio ga iz goleme nevolje i tmina, iz utrobe kita. Allahovo je pravilo da svakom iskrenom vjerniku poslije teškoće da izlaz ako Ga zamoli.

Također spomeni Zekerijjaa, vjerovjesnika plemenitog, kad se obratio Svemogućem Allahu da ga ne ostavi bez potomstva; zamolio je da ima potomka koji će ga naslijediti i ostati iza njega.

I Zekarijjau, alejhis-selam, Allah se odazvao, pa mu je u poznim godinama poklonio sina Jahjaa, nakon što je izliječio njegovu ženu, do tad nerotkinju, davši da zatrudni i rodi. Zekerija sa sinom i ženom, oni su se svi natjecali, hitajući, da učine što više dobrih djela i obraćali su se dragom Allahu nadajući se u milost i u strahu od kazne, bili su ponizni prema Njemu, a prema ljudima bili su skromni.

I kazuj im, Poslaniče, o Merjemi, kćerci Imranovoj, koja se sačuvala od bluda, pa je Allah, džellešanuhu, zapovjedio da Džibril puhne u nju pa je ona zatrudnjela s Isaom, alejhis-selam! Ona i njen sin su dokaz Božije moći kojemu ništa nije nemoguće. Stvorio je Isaa bez oca.

Islam je vjera svih vjerovjesnika, a jedino je Allah Gospodar, Onaj Koji stvara, upravlja i opskrbljuje, pa se zato samo Njemu klanjajte, nikog Mu ne smatrajući ravnim!

Ljudi se se međutim razišli sa svojim vjerovjesnicima i među sobom se podijelili na skupine i tabore; neki su od njih, monoteisti - vjernici , a drugi su mnogobošci, nevjernici i svi će se vratiti Svevišnjem Allahu da ih pozove na odgovornost za djela koja su činili na dunjaluku.

Ko bude vjerovao u dragog Allaha i Njegove poslanike, iskreno, te radi Allaha bude činio dobra djela, njegov trud Allah neće poništiti, već će sve što učini uvećati i nagraditi pa će isti taj trudbenik naći svoj trud na Danu ustanuća i radovati mu se.

Nemoguće je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje je Allah, džellešanuhu, uništio zbog nevjerstva, vrate na ovaj svijet i pokaju zbog grijeha te poprave svoj odnos spram Allaha.

Nakon što se otvori brana koja zadržava narode Jedžudž i Medžudž, oni će izaći i razići se po svim dijelovima Zemlje, spuštajući se sa svake uzvisine. Oni će se veoma brzo kretati.

Njihovim izlaskom, približit će se vrijeme Smaka svijeta pa će se, uslijed nezamislive strahote, pogledi nevjernika ukočiti, oni neće treptati, govorit će: “Teško nama, nastradali smo! O, kako smo se samo zabavljali uživajući na ovom svijetu, ne spremajući se za ovaj teški dan i sami sebi čineći nepravdu, čineći nevjerstvo i grijehe.

O mnogobošci, vi, vaša božanstva koja ste obožavali, i svi ljudi i džini koji su bili zadovoljni tim činom, bit ćete gorivo džehennemsko. I vi, i vaša božanstva, u Vatru ćete ući.

O nevjernici, da su lažni bogovi kojima ste se klanjali bili dostojni da im se ibadet čini, oni ne bi s vama ušli u paklenu vatru! Vi i vaša božanstva, kojima ste se klanjali, a ne Allahu, u džehennemu ćete vječno boraviti i iz njega nikada neće izići.

Nevjernici paćenici u džehennemskoj će vatri prigušeno jecati i uzdisati, zbog teške patnje, muke i bezizlaza koji će ih snaći. Uslijed nezamislivo goleme i strahovite patnje, oni u paklenoj vatri ništa neće čuti.

Mušrici su govorili da će Isa i meleki koji su bili obožavani, u Vatru ući, ali Allah je rekao: "Oni koji su sretnici i kojima je to predodređeno, poput Isaa alejhisselam, bit će daleko od Vatre."

Oni neće čuti huku paklene vatre niti vapaje paćenika nesretnih, jer su stekli Allahovu naklonost i ušli u džennet, gdje su u Allahovoj blizini; imat će sve što njihove duše požele; u Allahovoj će blagodati vječno ostati.

Neće osjetiti strah zbog najvećeg užasa kada vatra obuzme njene stanovnike, niti će se prestraviti kad se oni prestrave, njih će meleki s radoviješću dočekivati: “Ovo je dan velikog uspjeha i spasa, koji vam je vaš Gospodar obećao!”

To će biti onog Dana kad Svemogući Allah smota nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Tog Dana Allah će stvoriti ljude onako kako ih je prvi put stvorio, pa će stati pred Njega. To je obećanje Allahovo, a On Svoja obećanja ne krši; niko ne može izbjeći Allahovo određenje niti iko može suzbiti Njegovu volju.

Allah, džellešanuhu, objavio je u knjigama, nakon što je to zapisano u Levhi-mahfuzu, da će Zemlju naslijediti Allahovi dobri robovi, oni koji Njemu istinski robuju i koji su Njemu poslušni, a to su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem i njegov ummet.

U ovim kur’anskim ajetima dovoljna je pouka i korist onima koji obožavaju Allaha onako kako je propisano. Oni će uzeti pouku iz toga.

Allah, džellešanuhu, poslao je Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kao milost svim stvorenjima, tim prije jer žudi da spasi ljude Allahove kazne i izvede ih na Pravi put.

Reci, Vjerovjesniče: “Allah mi je objavio da je Allah jedini Bog, te da niko drugi ne zaslužuje da ga se obožava, i da On nema saučesnika, pa Mu se povinujte, vjerujte u Njega i činite dobro!”

Ako nevjernici odbiju da prihvate islam, reci im: “Ja svima vama dostavljam objavu od Gospodara svjetova i uspostavljam dokaz. Vi i ja bit ćemo istovjetno upućeni u to. A ne znam hoće li vas uskoro ili nekad kasnije stići kazna kojom vam se prijeti.”

Samo Allah, džellešanuhu, zna šta vi glasno govorite i šta šapućete, Allahu ništa nije skriveno, On će vas pozvati na odgovornost za ono što ste činili.

A ja ne znam, možda vas Allah, džellešanuhu, time dovodi u kušnju, da bi vas postepeno kazni približio i pruža vam uživanje u ovozemaljskim strastima do nekog vremena, da bi u nevjerstvo i u zabludu ogrezli.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče, moleći svoga Gospodara: “Allahu, moj Gospodaru, presudi između nas i bezbožnikā po pravdi, pa nagradi vjernika, a kazni poricatelja! Naš Gospodar je Milostivi Allah, od Kojeg tražimo pomoć protiv vašeg nevjerovanja i negiranja."

O ljudi, bojte se vašeg Gospodara, tako što ćete izvršavati naredbe i ostaviti zabranjena djela. Doista, strahote koje će nastupiti prilikom Smaka svijeta, kao npr. žestoki potres Zemlje, bit će neopisivo strašne i zaprepašćujuće. Samo Sveznajući Allah zna težinu tih strahota, za koje se treba pripremati čineći djela kojima je On zadovoljan.

Kad ljudi dožive strahote Dana sudnjeg, majka koja će dojiti svoje dijete, zaboravit će ga iz straha, svaka će trudnica svoj plod pobaciti, jer će ga maternica izbaciti, ljudi će kao pijani izgledati – neće biti pijani nego će ih strahota Allahove kazne sasvim izbezumiti.

Neki bezbožnici negiraju Allahovu moć, pa govore da Allah neće oživiti mrtve, a ne raspolažu baš nikakvim znanjem o Allahovoj moći već se povode za svakim šejtanom prkosnim, neposlušnim i vođama koji pozivaju u zabludu.

Za šejtana prkosnoga, bilo da se radi o ljudskoj ili džinskoj vrsti, već je propisano da će svakog onog ko ga slijedi i uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu naputiti, čineći nevjerstvo i grijehe.

Ako sumnjate, o ljudi, u to da Allah može mrtve oživiti, razmislite o vašem stvaranju. Znajte da je Uzvišeni Allah vašeg praoca Adema stvorio od zemlje, a zatim dao da se njegovo potomstvo razmnožava od muške kaplje sjemena koje ubaci u maternicu žene, pa od zakvačka, to jest, zgrušane krvi, pa od mesne grude, veličine zalogajčića, koja ponekad bude potpuno oblikovana i dijete se rodi živo, a ponekad bude neoblikovana pa se dijete rodi kao nedonošče te umre – da Svemogući Allah u etapama stvaranja čovjeka pokaže ljudima Svoju moć. A u maternicama Allah, džellešanuhu, zadržava plod devet mjeseci, onoliko vremena koliko On hoće, zatim čini da se ljudi kao dojenčad rađaju, te daje da zrelost i napon snage i uma dostignu; neki umiru i prije toga, a dotle neki pak duboku starost dožive i zaborave sve što su znali, pa dostignu stepen gori od dječijeg. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, bez stabala i rastinja, a pošto na nju Plemeniti Allah s neba spusti vodu, ona zatreperi, bukne i po njoj iznikne svakovrsno zanosno bilje, pa izaziva divljenje i radost onih koji posmatraju.

Spomenuta znamenja i znakovi prvog stvaranja, etape i stanja rađanja čovjeka, jesu očit bjelodan, neporeciv dokaz da je Allah, džellešanuhu, jedini istinski Bog i da se samo Njemu smije robovati, te da je nezamislivo bilo koga ili bilo šta smatrati Njemu ravnim. Znajte da je Allah kadar mrtve oživiti i da sve može učiniti.

I navedeni fenomeni dokaz su da će Čas oživljenja zbilja, bez ikakve sumnje, doći, i da će Gospodar svjetova izvesti mrtve iz njihovih kaburova te ih pozvati na odgovornost za ono što su činili.

Neki bezvjerci bespravno negiraju Allahovu jednoću, a ne raspolažu baš nikakvim znanjem o tome niti za to imaju kakav dokaz. Oni se povode za neznanjem i lažima, a ne slijede Pravi put, nemaju dokaz protiv neistomišljenika, nemaju Knjigu od Allaha da raspoznaju istinu od laži.

Takvi se ohole, nadmeno hode i otuđuju se od Prave staze, da bi i druge od nje zastranili; njih će na ahiretu, budućem svijetu, Allah, džellešanuhu, osramotiti pred svim ljudima zato što su bili nevjernici zabludjeli na ovom svijetu, i kaznit će ih u paklenoj vatri.

Njemu će biti rečeno: “Kušaj ovu kaznu zbog svojih ogavnih djela, jer Allah kažnjava samo zbog onog što je čovjek počinio od grijeha!”

Ima ljudi koji se dvoume obožavajući Allaha i imaju sumnju u pogledu toga. Ako takvu osobu zadesi neko dobro, zdravlje ili bogatstvo, nastavi biti pokorna i vjerovati, a ukoliko je zadesiti iskušenje, bolest i siromaštvo, izgubi nadu i odmetne se od vjere. Takva osoba gubi ovaj svijet, jer njeno nevjerstvo neće joj povećati dunjalučka dobra. Također, gubi i onaj svijet, jer je čeka kazna od Allaha. To je, doista, vidljiv gubitak.

Ovi kolebljivi nevjernici poricatelji ne obožavaju Uzvišenog Allaha nego se mole lažnim bogovima, koji im se ne mogu osvetiti ako ih prestanu moliti, niti im mogu kakvu korist donijeti kad ih mole – to je sunovrat potpuni i zabluda golema.

Nevjernik se moli nekom ko će mu, jer donosi zlo, prije nauditi nego što će biti od koristi. Kako je lažno božanstvo hrđav zaštitnik od kojeg se zaštita traži i zao drug od kojeg se pomoć očekuje!

Plemeniti će Allah uvesti pravovjerne, dobre, u džennetske bašče podno čijih zamkova teku rijeke – ono što hoće Allah čini, On nagrađuje čestite, iz Svoje dobrote, a kažnjava grješnike, prema pravdi. Gospodara niko ne može ni na šta prisiliti.

Ko misli da Svevišnji Allah neće Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pomoći na ovom svijetu – dajući da islam i njegovi pripadnici pobijede, te na onom svijetu – dajući mu visoke razine u džennetu, neka rastegne uže do tavanice pa neka se objesi i neka zatim vidi hoće li njegova domišljatost dokinuti ono što ga srdi. Allah će, uprkos tom čovjeku koji sumnja ili širk čini, pomoći Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i dati pobjedu islamu.

Kao što je Sveznajući Allah pokazao nevjernicima očite, neporecive dokaze da je On sve kadar učiniti jer će mrtve oživjeti, i jer je objavio časni Kur’an, jasnih i lahko razumljivih ajeta, isto tako upućuje koga hoće, a niko, osim Njega, uputiti ne može.

Na Dan ustanuća Allah će presuditi i razdvojiti one koji su vjerovali u Allaha i slijedili Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jevreje, Sabijce (skupina kojoj je poslan vjerovjesnik), kršćane, vatropoklonike i idolopoklonike; vjernike će uvesti u džennet, a nevjernike baciti u paklenu vatru. Allah je zaista pouzdan i znan svjedok za sve što su ljudi činili na ovom svijetu i svakom će čovjeku dati ono što je svojim djelima zaslužio.

Zar ne znaš da se upravo Allahu povinuju, skrušeno i predano, sva stvorenja na nebesima, kao npr. meleki, i sve što se nalazi na Zemlji, od vjernika ljudi i džina, isto tako Sunce i Mjesec, zvijezde i planine, drveće i životinje, prisilnom pokornošću, kao i mnogi ljudi – vjernici, sljedbenici poslanikā, pokornošću ibadeta, a mnogi su nepokorni i ne povinuju se ibadetom pa će biti kažnjeni, nesretni i poniženi. A koga Sveznajući Allah ponizi, nema nikog ko će ga uvažavati. To je tako, jer Allah, džellešanuhu, čini ono što hoće i niko Njegovu volju ne može odbiti.

Ove dvije skupine spore se u vezi s Gospodarom svojim: jedna u Njega vjeruje, a druga ne vjeruje, premda svaka skupina tvrdi da je u pravu. Krivovjernima će biti skrojena odjeća od vatre, pa će njihova tijela gorjeti a lica se pržiti, dok će im na glave biti lijevana voda koja je dostigla najvišu temperaturu.

Uslijed vrele vode koja će biti lijevana na njihove glave istopit će se ono što je u stomacima nevjernikā, a zatim će se njihove kože raspadati.

Meleki će mlatiti teškim željeznim maljevima nevjernike po glavi.

I kad god pokušaju iz vatre izaći, ojađeni i napaćeni zbog raznovrsnih paklenih patnji, bit će u džehennem vraćeni i ukoreni: “Kušajte užas pakleni i gorite u vatri usplamsaloj!”

Allah će uvesti iskrene vjernike u džennetske bašče ispod čijih stabala i dvoraca teku rijeke, u njima će vječno boraviti. Allah će dati pa će se stanovnici dženneta, zlatnim narukvicama i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti.

Svoje dobre robove Allah, džellešanuhu, nadahnuo je na dunjaluku da govore najljepše riječi, kao npr. riječi: “La ilahe illallah”, da veličaju Allaha, zahvaljuju mu se... Uputio ih je u islam.

Nevjernici koji odvraćaju od Allahova puta, ratuju protiv Allaha i protive se Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji odvraćaju od Mesdžidul-harama (kible svih muslimana, kako sjedilacā tako i došljakā), kao što se to dogodilo šeste godine po Hidžri kad je potpisano primirje na Hudejbiji, te oni koji žele da se u Časnom hramu širi bezbožništvo i prelaze granice Allahovog šerijata – svima njima Svemogući Allah dat će da kušaju bolnu kaznu.

I spomeni da je Plemeniti Allah odredio i pokazao poslaniku Ibrahimu, alejhis-selam, na kojem će, dotad njemu nepoznatom, mjestu sagraditi Kabu naredivši mu da je utemelji na bogobojaznosti, vjerovanju, tevhidu i Njegovu zadovoljstvu, te tražeći da nevjerstvu i nečistoći tu ne bude mjesta, da bi Hram bio čist za one koji obilaze oko Kabe i koji stoje na kijamu, pregibajući se i čelima na tlo padajući.

Allah, džellešanuhu, naredio je poslaniku Ibrahimu, alejhis-selam: “Svim ljudima oglasi hadž da obiđu hram koji sam ti naredio da sagradiš!”, odazvat će se tvom pozivu stižući u Meku pješke i, izdaleka, na mnogim, zbog stalnog kretanja, mršavim i umornim devama.

Dolazit će da bi se okoristili – zaslužujući oprost grijehā, zarađujući dobra djela, postižući jedinstvo, čineći ibadet, i tome slično, te da bi spominjali Allahovo, džellešanuhu, ime prilikom klanja deva, krava i sitne stoke u prvih deset dana mjeseca zulhidžeta i u trima danima Kurbanskog bajrama, usto zahvaljujući Svevišnjem Allahu na blagodatima kojima ih je obasuo. Poželjno je da hadžije konzumiraju meso kurbana koji prinesu, hraneći njime siromahe uboge.

Zatim preostaje da hadžije obave obrede koji slijede poslije djelimičnog oslobađanja od ihramskih zabrana i preostaje također da uklone s tijela prljavštinu, podrežu nokte i obriju glavu, da bi na taj način obavili hadž, odnosno umru, odnosno zaklali kurban, odnosno učinili ibadet, na šta su se obavezali. I neka ophode oko Kabe, Božije kuće, koja je u drevno vrijeme podignuta. Ili je značenje: neka ophode oko Kabe, koju je Allah, džellešanuhu, oslobodio prevlasti vladarā silnikā.

Obavljanje obreda skidanje ihrama je naređeno, a obavlja se brijanjem glave, otsjecanjem noktiju te uklanjanjem prljavštine s tijela, ispunjavanjem zavjeta i ophođenje oko Kabe i to jesu hadžski propisi – Allah ih je naredio – i oni se moraju poštivati. A ko poštuje Allahove propise, u ihramima, obavljajući ih predano, pažljivo i brižno, slijedeći u tome Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, taj je zaslužio dobro na ovom i na budućem svijetu. Iz Svoje dobrote i milosti, Plemeniti Allah dozvolio je ljudima konzumiranje mesa domaćih životinja, (nije vam zabranio hamiju, behiru i vesilu), nije zabranio ništa drugo osim ono što se spominje u Kur'anu kao krv, konzumiranje mesa strvi i još nekih životinja, pa se ono što je Allah, džellešanuhu, zabranio mora izbjegavati. I klonite se, o ljudi, kumirske pogani, iznošenja laži na Sveznajućeg Allaha, Gospodara svjetova, i laganja na ljude.

Udaljite se od svake vjere, osim one s kojom je Allah zadovoljan. Nemojte nikoga pored Njega obožavati, jer onaj ko to učini, kao da je pao s nebesa ili su ptice rasparčale njegovo tijelo, ili ga je vjetar odnio u daleke predjele.

Tevhid, vjerovanje u jednog Boga, i iskrena, odana poslušnost samo Uzvišenom Allahu jesu stvari koje je On stavio ljudima u obavezu. Pa ko se odazove Allahu, svom Gospodaru, ibadet Mu čineći, kurban koljući i obrede hadža poštujući, dokazao se kao bogobojazan i čestit čovjek.

O ljudi, možete se služiti kurbanima koje vodite na hadž – jašući ih, koristeći se njihovom vunom, njihovim plodovima i pijući mlijeko koje daju, sve do vremena određenog za klanje dok ih ne zakoljete kod Kabe, tj. u Haremu, svetom pojasu, kao simbol njegovog oslobađanja od silnika.

Svakoj zajednici iz prijašnjih naroda naložili smo klanje kurbana, obredne žrtve, da bi spominjali isključivo Allahovo ime prilikom prinošenja žrtve i da bi Allahu bili zahvalni jer ih je opskrbio životinjama, devama, kravama i ovcama, i dozvolio da se njima koriste. O ljudi, vaš Bog je jedan jedini Bog, Allah, samo je On dostojan da Mu se klanjate, pa Mu se zato predano pokorite i Njega isključivo obožavajte. Poslaniče, smjerne skromne predane vjernike obraduj radosnom viješću – da će na ovom svijetu dobiti svako dobro i da će sretni biti, a da će na ahiretu zaslužiti džennetske bašče uživanja!

To su oni koji se boje Allahove kazne kada se On spomene, te se zbog toga udaljavaju od kršenja Njegovih naredbi, strpljivo podnose iskušenja, potpuno obavljaju namaz i u razne dobrotvorne svrhe daju dio imetka kojim ih je Allah opskrbio.

Sveznajući Allah odredio je da klanje deva i krava kod Kabe bude obilježje islama i obred koji se treba izvršiti, da bi se pomoću prinošenja žrtve ljudi približili Allahu. Ko se na taj način približi Allahu ima vjersku kao i korist na ovom svijetu, zato prilikom klanja treba izgovoriti bismillu. Deva se kolje u stajaćem položaju: jedna se njena noga sveže uz tijelo, dok stoji na ostale tri noge. A pošto deva padne zaklana na zemlju (i ispusti dušu), njeno će meso konzumirati onaj čija je to obredna žrtva i njime će nahraniti siromašne koji se suzdržavaju, pa ne prose, i one koje je siromaštvo natjeralo da to čine. Eto, tako vam je Svevišnji Allah potčinio deve i dao da se njima služite da biste bili jedni od onih koji zahvaljuju Allahu na blagodatima.

Meso i krv obrednih žrtava ne dopire do Uzvišenog Allaha, jer On je neovisan, ali će do Plemenitog Allaha doprijeti vaša iskrenost i želja da zaslužite Njegovu naklonost. Sveznajući Allah potčinio vam je deve da biste Allaha veličali i Njemu se zahvaljivali, jer vas je na Pravi put uputio. Allahov Poslaniče, obraduj Allahu predane vjernike i dobročinitelje onim što će ih sretnim učiniti.

Zaista Allah brani čestite vjernike od neprijatnosti, spletki i neprijateljstva nevjernikā grešnika zločestih, jer Allah, džellešanuhu, ne voli vjerolomnost i negiranje blagodati.

Sveznajući Allah dozvolio je borbu protiv onih koji ne vjeruju, tim prije jer se muslimanima činila nepravda. Uzvišeni je Allah moćan da pomogne vjernike protiv njihovih neprijatelja i bez njihove borbe, međutim, Njegova mudrost je u tome da iskuša vjernike sa borbom protiv nevjernika.

Uzvišeni je Allah dozvolio borbu onima koji su sa svojih ognjišta prognani bez ikakve krivice, već samo zato što su govorili: “Gospodar naš je Allah, samo Njemu robujemo!” A da Svemogući Allah dozvolom borbe vjernicima ne suzbija njihove neprijatelje onda bi bili bi uništeni objekti u kojima se spominje Božije ime: manastiri i crkve, u kojima kršćani obavljaju obredoslovlja, te sinagoge, u kojima se jevreji mole Bogu, kao i džamije, koje su predviđene za obavljanje namaza i zikrullah. A ko se bori na Allahovu putu za vjeru Njegovu i Njegovog Poslanika, njemu će Allah pomoći i poštovanim ga učiniti, jer je Allah zaista silan i moćan, pa Mu se niko ne može suprotstaviti.

Oni kojima je obećana pomoć, ustvari su ljudi koji kada dobiju vlast, obavljaju namaz na potpun način, daju zekat, izvršavaju obaveze i klone se zabrana. Allahu se sve vraća i On daje nagradu ili kaznu.

Poslaniče, budu li te tvoji sunarodnici lažnim smatrali, strpi se jer nisi prvi kojeg su njihovi narodi u laž ugonili – pa, i prijašnji su narodi lažnim smatrali svoje poslanike, Nuhov je narod poricao Nuha, narod Ada je u laž ugonio Huda a Semud Saliha, a.s.!

Osim spomenutih, poricali su ih kao poslanike i narod Ibrahimov i narod Lutov.

Zatim su stanovnici Medjena poricali Šuajba, alejhis-selam, pa i Musa, alejhis-selam, proglašavan je lažnim od faraona i njegova naroda, ali je Allah, džellešanuhu, davao odgodu poricateljima te ih potom na muke stavio; i pogledaj kakva je bila Moja osuda njihovih hrđavih postupaka, i kako sam ih žestoko kaznio i sasvim uništio zbog njihova nevjerstva!

Mnogo je naselja Uzvišeni Allah uništio iz temelja zbog njihovog nevjerstva: kuće ostadoše puste, bunarevi zapušteni, visoki dvorci ostavljeni, koji poricatelje nisu mogli zaštititi od kazne; nigdje nikog i nigdje ništa, sve napušteno i zapušteno.

Zbog čega se krivovjerni širom svijeta ne zapute pa da, izvlačeći pouku i razmišljajući, vide staništa uništenih nevjerničkih naroda i da čuju o njima predanja!? Zapravo, nisu oči slijepe, već su slijepa srca, pa nemaju moć zapažanja kad dopadnu zablude i sumnje.

Oni koji ne vjeruju, zbog neznanja, traže od tebe, Poslaniče, da ih što prije stigne Allahova kazna, na ovom svijetu, a kada su opomenuti, onda požuruju i ahiretsku kaznu. Allah neće iznevjeriti prijetnju Svoju da će uništiti bezbožnike, kazna će ih neizostavno stići. Ovosvjetska kazna desila se na Bedru, a dan onosvjetske patnje trajat će kao hiljadu godina, zbog onoga što ta patnja donosi.

Stanovnici mnogih naselja počinili su sebi nepravdu negirajući Allaha, pa im je Gospodar svjetova davao odgodu ne kaznivši ih, a to ih je obmanulo, nakon čega ih je Svemogući Allah potpuno uništavao iznenadnom kaznom; na onom svijetu bit će vraćeni Allahu pa će ih pozvati na odgovornost za ono što su radili i kazniti vječnom kaznom.

Reci: "O ljudi, ja vas jasno opominjem, upozoravam i dostavljam vam objavu u kojoj je sve potanko i dovoljno objašnjeno!”

Zato će iskrenim, čestitim vjernicima koji rade dobra djela, Allah, džellešanuhu, oprostiti grijehe, preći će preko njihovih hrđavih postupaka i dati im u džennetu prelijepu, blagoslovljenu opskrbu koje nikad neće nestati.

A oni koji se budu upinjali pokušavajući obezvrijediti i poreći Allahove ajete, smatrajući da će Allahu Uzvišenom umaći nekažnjeno – imat će strašnu kaznu u džehennemu, u kojem će uvijek biti.

Mi nijednog poslanika ni vjerovjesnika prije tebe, o Poslaniče, nismo poslali a da ga nije, kad bi kazivao Allahovu objavu, šejtan salijetao nastojeći mu ubaciti nešto što bi ljudi mogli smatrati objavom. No, Milostivi Allah uklanjao bi šejtanovo došaptavanje i učvrstio bi Svoje ajete. Allah zaista zna šta je bilo i šta će biti, javnō i tajnō; s mudrošću je sve stvorio, propisao i odredio.

Uzvišeni Allah davao je šejtanu priliku da ometa učenje Vjerovjesnika upravo zato da bi to bilo iskušenje onima u čijim se srcima licemjerstvo i sumnja nalaze te nevjernicima, čija su srca okorjela, pa im ne koristi nikakvo kazivanje. Dvoličnjaci i nevjernici u stalnom su ratu, protivljenju i neprijateljstvu spram Allaha, džellešanuhu, i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su daleko od Prave staze.

I zato da bi spoznali oni koji imaju korisno znanje, pomoću kojeg raspoznaju Pravi put i stranputicu, da je časni Kur’an, objava koju je Allah dao Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, istina u koju nema nikakve sumnje – eto, njima šejtan nema pristupa i njihovo se vjerovanje i bogobojaznost samo povećaju. Allah je Onaj Koji upućuje Svoje poslušne robove na Pravu stazu – islam, koji je odabrao između svih drugih vjera.

Oni koji ne vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano će sumnjati u časni Kur’an, sve do Kijametskog dana, koji će im iznenada doći, zatičući ih na neistini, ili dok im ne dođe patnja u jednom strahotnom danu, kada im milost neće biti ukazana, čija strahota neće prestati i u kojem za njih neće biti nikakva dobra.

Vlast i sud na Sudnjem danu pripadat će isključivo Silnom Allahu, Koji će donijeti presudu između vjernika i nevjernika. Presudit će svima po onome kako zaslužuju, a vjernike čestite uvest će u džennetske bašče uživanja u kojima će dovijeka ostati.

A nevjernike, koji poriču Allahovu jednoću i Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo, Svevišnji će Allah kazniti i iznad svega osramotiti u vatri džehennemskoj.

Onima koji su se iselili na Allahovu putu, radi toga da ih nevjernici ne odvrate od vjere, pa zatim poginuli boreći se za islam ili pak umrli kao muslimani – Plemeniti će Allah sigurno podariti zanosnu, vječnu nagradu u džennetu, jer upravo Allah daje najbolju opskrbu.

Allah će im dati mjesto s kojim će oni biti zadovoljni, a to su, ustvari, džennetska prebivališta. Allah zna njihove postupke i namjere, i On je blag, te ne žuri da ih kazni zbog propusta njihovih.

Eto tako, Allah te je obavijestio o džennetskoj nagradi koju će dati onima koji su se iselili na Allahovom putu, i dozvoli obespravljenom, koji trpi nepravdu od zulumćara, da uzvrati istom mjerom; ako zulumćar opet učini nepravdu, Allah će obespravljenom zaista pružiti pomoć. Odista Allah briše grijehe vjenicima i oprašta grijehe pokajnicima.

Eto tako je, a Allah, Onaj Koji je objavio ove propise pravedne, sve može učiniti pa i pomoći onome kome je nepravda učinjena. Jedan od pokazatelja Njegove moći i to je što su noć i dan nestalne dužine, jedno se nauštrb onog drugog povećava. Allah čuje sve riječi i vidi sva djela. On će svakom dati ono što je zaslužio.

To što Gospodar smjenjuje noć danom, a dan noću jest zato što nema istinskog božanstva osim Allaha, pa je robovanje Njemu istina, istina je i Njegovo obećanje kao i pomoć vjernicima, a robovanje svemu drugom neistina, koja nema osnove. Allah je Onaj Koji je uzvišen i Koji je iznad svih stvorenja, Svojim Bićem, savršenstvom i moći. Allah je Veliki, sve je u odnosu na Njega beznačajno.

Zar ne vidiš da Allah s neba spušta kišu pa zemlja ozeleni i nikne na njoj raznovrsno divno bilje. Allah, džellešanuhu, predobar je prema Svojim stvorenjima jer daje kišu i rastinje na zemlji, i dobro je obaviješten o svemu onom što im je od koristi, i ništa Mu skriveno nije.

Samo Allahu, jedinom Stvoritelju i Vladaru, pripada sve što se nalazi na nebesima i na Zemlji, On svime upravlja i sva su stvorenja definitivno u Njegovoj vlasti. Allah nije ni o kome ovisan, a sve što postoji ovisno je o Njemu. Allah je Onaj Koji je uvijek hvaljen.

Zar ne vidiš, o Poslaniče, da je Milostivi Allah tebi i ljudima potčinio sve što postoji: životinje i materiju, da bi se time koristili, i da im je potčinio lađe da na njima, ploveći po moru, putuju iz mjesta u mjesto? Allah je Onaj Koji drži nebo da ne padne na Zemlju; a past će ako On to dopusti. Allah, džellešanuhu, blag je prema ljudima, pa im je potčinio ove Svoje blagodati premda oni čine nepravdu.

Allah je Onaj Koji vas je, o ljudi, iz ničeg stvorio, a zatim će vas, kad svakom dođe njegov smrtni čas, usmrtiti i naposlijetku će vas oživiti iz vaših kaburova te vas pozvati na odgovornost za djela koja ste na dunjaluku činili. Ali ipak, čovjek je veoma nezahvalan, poriče Allahove ajete obožavajući sa Njim nešto drugo, i negira Njegove očite blagodati.

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kojem se trebala vladati. Poslaniče, ne dozvoli, nikako, da se pripadnici drugih vjera s tobom raspravljaju o tvom šerijatu. Ti pozivaj svom Gospodaru jer ti si, uistinu, na Pravom putu, koji ne sadrži nikakve nedostatke, a oni su u zabludi.

Budu li s tobom, Poslaniče, bezbožnici vodili raspravu oko onog šta ti je objavljeno, nakon ukazivanja jasnog dokaza, sustegni se od rasprave i reci u vidu prijetnje: “Allah predobro zna šta vi radite, ništa mu ne možete od vaših djela sakriti, On će vam dati ono što ste zaslužili!”

Allah je jedini Onaj Koji će na Dan konačnog polaganja računa donijeti presudu između pravovjernih i krivovjernih u onome u čemu su se razilazili na dunjaluku po pitanju vjere.

Zar ne znaš, o Poslaniče, da Allah, džellešanuhu, obuhvata Svojim znanjem sve što se nalazi na nebesima i na Zemlji? To je sve zabilježeno u Levhi-mahfuzu, Ploči pomno čuvanoj. Znati sve to, za Allaha je odista lahko, nije Mu teško niti nemoguće.

Međutim, oni koji ne vjeruju uporno se klanjaju lažnim božanstvima, a ne dragom Allahu, iznoseći laži na Njega. Naime, Allah, džellešanuhu, nije objavio da se može robovati lažnim božanstvima; višebošci nemaju nikakva znanja o svojim božanstvima, već s tim u vezi slijede svoje pretke, neznalice zalutale. A bezbožnici neće imati nikakva pomagača kad ih Allah, džellešanuhu, htjedne kazniti, niko ih neće moći izbaviti.

A kad se nevjernicima kazuje veličanstveni Kur’an, na njihovim licima vidiš negodovanje i zlovolju – samo što, iz mržnje prema istini, ne kidišu na one koji im kazuju kur’anske ajete. Vjeronavjestitelju, obrati se nevjernicima: “Hoćete li da vas izvijestim o tome šta će vam biti mrže od slušanja istine? To je vatra džehennemska koju vam je Allah pripremio na ahiretu, a užasno će ona povratište biti!”

O ljudi, Allah jedan primjer navodi, pa ga pomno poslušajte i o njemu razmislite: kad bi se vaša božanstva koja obožavate, a ne Allaha, džellešanuhu, sakupila radi toga da stvore mušicu, bezazleno stvorenje, ne bi je mogli stvoriti, pa zar su onda kadri stvoriti ono što je od mušice veće i složenije?! Vaša božanstva nisu u stanju izbaviti od mušice ono što im ona ugrabi, i to je upravo krajnja nemoć; vaši bogovi i mušica podjednako su nemoćni, pa na osnovu čega robujete bespomoćnim i nemoćnim kipovima?!

Oni ne veličaju Allaha onoliko koliko On zaslužuje, dok pored Njega obožavaju Njegova stvorenja. Allah je, doista, snažan, a pokazatelj te snage je stvaranje nebesa, Zemlje i onoga što je među njima. On je silan i niko Ga ne može nadvladati, za razliku od kumira koji su slabi i ništa ne mogu stvoriti.

Sveznajući Allah odabire poslanike među melekima, kao što je Džibril, a.s., da prenose objavu poslanicima, a među ljudima odabire poslanike da prenose Njegove riječi ljudima. Allah čuje ono što govore mušrici o Njegovim poslanicima i dobro vidi koga bira da dostavi poslanicu.

Uzvišeni Allah dobro zna šta je prethodilo stvaranju poslanika od melekā i poslanikā među ljudima i prije njihovog stvaranja i poslije njihove smrti. I naposlijetku se sve i svako Allahu vraća, On će ih proživjeti, a potom obračunati prema njihovim djelima koja su radili.

O vi koji vjerujete u Allaha i radite ono što vam je propisano, činite ruku' i padajte na sedždu obavljajući namaz i samo Allahu robujte, nikog Mu ravnim ne smatrajući, te činite dobra djela, poput sadake i održavajte rodbinske veze, s nadom da postignete željeno i da se sačuvate strahota.

I borite se na Allahovom putu iskreno, zarad Allahova lica, jer vas je On izabrao za prenošenje poslanice i objavio vam lahak vjerozakon (kojem je pripadao poslanik Ibrahim, alejhisselam) u kojem ništa teško nije propisao. Milostivi Allah nazvao vas je muslimanima u prijašnjim objavama i u časnom Kur’anu, davši vam tu visoku počast kako bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio svjedok protiv vas – da vam je dostavio poslanicu, i da biste vi bili svjedoci protiv svih drugih naroda – da su im njihovi poslanici dostavili od Allaha objavu. Zato tu Allahovu, džellešanuhu, blagodat cijenite onako kako je treba cijeniti i Njemu zahvalite, pa budite iskreni vjernici obavljajući namaz, predano i brižno, onako kako Allah želi da se obavlja, i dajite zekat na svoj imetak, a, pored svega toga, oslanjajte se na Svemogućeg Allaha i Njemu prepustite sve svoje poslove i potrebe. O, kako je Uzvišeni Allah divan Gospodar onima koji Njega uzmu za pomagača i zaštitnika! Zato od Njega tražite pomoć i zaštitu, On će vas pomoći i zaštiti.

Oni koji vjeruju u Svemogućeg Allaha te izvršavaju vjeronaredbe i sustežu se od vjerozabrana ostvarit će ono što žele i sačuvat će se od onog od čega strahuju.

Oni obavljaju namaz iskreno i predano, skrušeno i smireno, pribrana srca.

Oni se sustežu od svih riječi i djela od kojih nema koristi na ovom i na budućem svijetu.

Oni izdvajaju zekat iz svog imetka, čime čiste svoje duše od svega što ne valja i svoje imetke.

Oni čuvaju svoja stidna mjesta od svih poroka i svega što je Allah, džellešanuhu, zabranio, pa se sustežu od bluda, spolnog općenja s istim spolom. Oni su čedni i čestiti.

A naslađuju se svojim ženama i onima koje su u posjedu njihovu spolnim odnosom i na druge načine. Zbog toga im niko ne može prigovoriti.

A ko žudi i traži da se naslađuje mimo svoje žene ili robinje, taj je jedan od onih koji prelaze granice Allahova šerijata i jedan od onih što čine haram.

Oni su brižni u svojim emanetima koje im je Uzvišeni povjerio ili neki ljudi, ispunjavaju dogovore, vjerno opravdavaju ukazano povjerenje i ispunjavaju ono na šta su se obavezali, a ne varaju i ne krše dogovor.

Oni, također, obavljaju namaze pravovremeno, ne prije ni poslije namaskog vremena, i vode brigu o suštini i formi namaza; izvršavaju sastavne dijelove namaza, namaske vadžibe i sunnete.

Oni kod kojih se steknu navedene osobine bit će nasljednici.

Oni će džennet naslijediti, te će u njemu uvijek boraviti, uživat će u blagodatima kojih nikad neće nestati.

Svemogući Allah stvorio je i oblikovao Adema od blata.

A njegovo potomstvo zatim stvara od sjemena muškarca i žene, od kojega u maternici nastaje plod što u njoj boravi do rođenja.

Naime, Allah, džellešanuhu, kaplju sperme pretvori u zakvačak crvene boje, pa taj zakvačak u grudu mesa, veličine zalogajčića, pretvori, pa potom od grude mesa kosti stvori, koje zatim mesom odjene i zatim ga kao novo biće, udahnuvši u njega dušu, stvori – zato neka je slava Allahu, najljepšem Stvoritelju.

Najzad ćete, o ljudi, nakon što prođete kroz sve te etape, umrijeti, i to onda kad svakom nastupi njegov smrti čas.

Zatim ćete poslije smrti i berzeha, zagrobnog života, biti oživljeni i dovedeni na stajalište radi polaganja računa pred Sveznajućim Allahom.

Ljudi, Uzvišeni Allah sazdao je sedam nebeskih svodova, jedan iznad drugog, i nije prema stvorenome nehajan niti ono što je stvorio zaboravlja.

Plemeniti Allah s neba kišu, blagoslovljenu vodu, spušta, u potrebnoj mjeri – ne previše, pa da šteta nastane, a niti premalo, te da je ne bude u dovoljnim količinama. Zatim je u zemlji smješta i zadržava, da je koriste ljudi i životinje. Valja vam znati da je Allah kadar učiniti da ista ta voda nestane, pa je ne biste mogli koristiti.

I pomoću kiše Svemogući Allah podiže vrtove od palmi i vinove loze, u kojima postoje plodovi raznog ukusa i oblika, kao npr. smokva, nar i jabuka, koje jedete.

Pomoću kiše izbija maslinovo stablo koje raste u području Sinajske gore; od njega ulje i začine dobivate.

O ljudi, u stvaranju stoke, deva, krava, ovaca i koza, vama je pouka i predmet razmišljanja da je Allah blag prema vama i da sve može učiniti. On daje da pijete ukusno mlijeko, koje se nalazi u utrobama iste te stoke; služi vam, osim toga, i za jahanje, koristite se njihovom vunom, krznom, kožom. K tome, jedete njihovo meso.

Kao što na stoci, tj. devama putujete i prevozite teret, isto tako na lađama se vozite i na njima teret prevozite.

Svevišnji Allah poslao je Nuha, alejhis-selam, njegovim sunarodnicima da ih poziva u robovanje Allahu. On im se obratio: “Sunarodnici moji, jedino se Allahu klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Zar se nećete bojati Boga, te izvršavati vjerske naredbe, a sustezati se od vjerskih zabrana?”

No, odličnici Nuhova, alejhis-selam, naroda, koji nisu vjerovali u Gospodara, govorili su običnom svijetu i Nuhovim sljedbenicima: “Nuh, koji tvrdi da je poslanik, običan je čovjek kao što ste i vi, on pomoću ovog u što poziva želi steći ugled i prednost nad vama. Da vam je Allah htio poslati Svog izaslanika, poslao bi meleke, a ne čovjeka. Zbilja, Nuh je donio začudnu stvar koja nije bila poznata našim precima drevnim.”

Rekli su: “Nuh nije ništa drugo do lud čovjek, pa sačekajte da ljudima bude jasno njegovo pravo stanje!”

Nuh, alejhis-selam, obratio se Svemogućem Allahu zatraživši da uništi njegove sunarodnike zbog toga što poriču njegovo poslanstvo.

Svevišnji Allah objavio je Nuhu: “Gradi veliku lađu, Ja ću te gledati, čuvati i pružat ću ti Svoju pomoć i podršku! Kad dođe vrijeme da tvoj narod bude kažnjen i voda počne ispod peći šikljati, tad od svake vrste po jedan par, mužjaka i ženku, na lađu ukrcaj, da se sačuva životinjska vrsta, te vjernike iz svoje porodice ukrcaj, osim svoje supruge i sina, a za bezbožnike se ne zauzimaj – oni će neizostavno biti potopljeni i sasvim uništeni!”

“Pa kad zaposjedneš lađu, ti i oni uz tebe, spasivši se od potopa, reci: ‘Hvala Allahu, Koji nas je izbavio od bezbožničkog naroda, koga je uništio!’”

I reci, Nuhu: “Gospodaru, na blagoslovljeno i sigurno mjesto spusti me, jer na najbolje mjesto spuštaš Ti!”

U pomoći koju je Allah, džellešanuhu, pružio Nuhu i Svojim štićenicima, te u kazni koju daje onima što ne vjeruju jest očit, nepobitan i bjelodan dokaz da je Allah, džellešanuhu, kadar pružiti pomoć poslanicima, a uništiti poricatelje. Gospodar je stavio Nuhov narod na iskušenje poslavši mu Nuha, da bi se znalo ko je vjernik a ko nevjernik, ko je poslušan Bogu a ko Mu je neposlušan.

Poslije Nuhova, alejhis-selam, naroda Uzvišeni je Allah stvorio drugi narod.

I poslao je tom narodu poslanika koji im se obraćao: “Sunarodnici moji, jedino se Allahu klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Zar se nećete bojati Boga, te izvršavati vjerske naredbe, a sustezati se od vjerskih zabrana?”

Ali su prvaci naroda tog poslanika, koji su oživljenje (i,otuda, džennet i džehennem) poricali i nisu vjerovali u Allaha, Koji im je imetak i ugled dao, običnom svijetu i njegovim sljedbenicima rekli: “Ovaj čovjek što vas poziva da robujete Allahu samo je običan čovjek, kao što ste i vi sami – jede i pije, poput vas, pa u čemu nad vama ima prednost i zasluži da bude poslanik?”

Rekli su: “Budete li slušali ovog čovjeka, bit ćete pravi stradalnici, tim više jer nikakvu korist nećete izvući iz toga što ćete ga slijediti, a napustiti robovanje svojim bogovima. To je tako, jer biste tad slijedili čovjeka koji nikave prednosti nad vama nema.”

Zar vam on, koji tvrdi da je poslanik, prijeti da ćete, nakon što pomrete pa postanete prah i kosti, biti izvedeni iz zemlje i u život vraćeni? Zar je takvo šta moguće?

“Prosto je nemoguće da budete oživljeni nakon što prah i kosti postanete.

“Samo ovozemaljski život naš postoji: živimo i umiremo, naraštaji se smjenjuju, to je vječno trajanje i neće biti nikakva oživljenja na ahiretu”, kazali su.

I najzad su zaključili: “On, koji govori da je poslat vama, samo je čovjek koji o Allahu laži iznosi, i nikad nećemo povjerovati u njegove riječi.”

Taj se poslanik obratio Silnom Allahu da uništi one koji ga utjeruju u laž.

Na to je Allah, džellešanuhu, odgovorio tom poslaniku: “Za kratko vrijeme kazna će neizostavno zadesiti nevjernike između tvog naroda i oni će se gorko kajati zbog toga što su poricali!”

I zaista, nedugo zatim zadesio je narod Ad strašni gromoglas, i Svemogući Allah uništio ih je, nikog nije poštedio, te su kao naplav, što ga bujica donese, izgledali – bestraga bili poricatelji koji su sami sebi nasilje učinili.

Nakon što je uništio taj narod, Svevišnji Allah stvorio je druge narode: Lutov, Šuajbov, Junusov narod.

I nijedan poricateljski narod nije mogao svoj čas suđeni ubrzati, a niti ga odložiti, bez obzira na mogućnosti kojima raspolaže.

Potom je Svevišnji Allah poslanike redom slao, jedne za drugim. Kad god bi nekoj zajednici došao njen poslanik, ona bi ga poricala, pa je Allah iste te zajednice uništavao redom, jednu za drugom, u puka ih predanja pretvarajući. Nesretan i daleko bio narod koji ne vjeruje u objavu koju poslanici donose od Gospodara!

Onda je Plemeniti Allah poslao Musaa i njegova brata Haruna s očitih devet znamenja: štap koji se pretvarao u zmiju, ruka, skakavci, krpelji, žabe, krv, poplave, sušne godine i manjak plodova. Allah im je očite znakove dao.

Dakle, poslanici Musa i Harun donijeli su faraonu i njegovom narodu, bjelodane dokaze, ali su se oni uzoholili pa su porekli istinu, činili nepravdu ljudima i remetili red na Zemlji.

Onda faraon i njegovi sunarodnici počeše govoriti: “Zar ćemo povjerovati dvojici ljudi običnih kao što smo i mi, koji baš nikakve prednosti nad nama nemaju, znajući da su Musaovi i Harunovi sunarodnici, sinovi Israilovi, naši robovi i nama potčinjeni?!”

Lažnim su smatrali ono što su njih dvojica donijeli, pa je to bilo uzrokom njihovog potapanja.

Musau, alejhis-selam, Allah je dao Tevrat, ne bi li pomoću njega krivovjerni Pravom stazom pošli i postupali u skladu s njime.

Također je Sveznajući Allah Isaa, alejhis-selam, i majku njegovu Merjemu znamenjem, poukom i dokazom Svoje moći učinio: stvorio je poslanika Isaa u utrobi njegove majke (Isa nema oca) i na jednoj im visoravni utočište dao, na kojoj bijaše stanište i izvor tekući.

“Poslanici, ukusnim dozvoljenim jelima hranite se, te činite djela ozakonjena šerijatom, Ja zaista dobro znam šta činite vi, Meni ništa nije skriveno!”

Također: “Ova vaša vjera, o vjerovjesnici, jest jedna vjera – islam, a Ja sam Gospodar vaš, Jedan Jedini, pa se Mene bojte izvršavajući vjeronaredbe i sustežući se od vjerozabrana!”

Ali su se zajednice podijelile u pitanjima vjere, pa su se u skupine i tabore raskolili i vjere razne izmislili; svaka se skupina veseli onom što zagovara, drži da je upravo ona na vjeri koju Allah voli te se na ono što drugi ljudi ispovijedaju ne osvrće.

Poslaniče islama, zbog toga mekanske bezbožnike još neko vrijeme prepusti zabludi i otuđenosti od istine – njih će na koncu snaći Allahova kazna.

Zar oni koji su se podijelili na skupine i raduju se onom što ispovijedaju misle da im Allah, džellešanuhu, daje imetak i sinove zbog toga što su to zaslužili? Nije onako kako misle da jest! Mi im to dajemo samo zato da bismo ih postepeno kazni približili, ali oni ne opažaju.

Zar oni koji su se podijelili na skupine i raduju se onom što ispovijedaju misle da im Allah, džellešanuhu, daje imetak i sinove zbog toga što su to zaslužili? Nije onako kako misle da jest! Mi im to dajemo samo zato da bismo ih postepeno kazni približili, ali oni ne opažaju.

Oni koji vjeruju, premda čine dobro, brižni su zbog straha od Allahove kazne i Njegove srdžbe.

Oni čvrsto vjeruju u Allahove ajete koje je objavio u časnom Kur’anu.

Oni robuju isključivo dobrom Allahu nikog Mu pritom ravnim ne smatrajući.

Oni se trude glede činjenja dobrih djela pomoću kojih se približavaju Allahu, a pritom se iskreno plaše i strijepe da im dobro, udjeljivanje i sva druga dobra djela, koje čine neće biti primljeno onog Dana kad se susretnu sa Sveznajućim Allahom.

Vjernici koji saberu u sebi ove osobine jesu onī koji hitaju da dobra djela čine i u tom uspijevaju druge preticati.

Imajte na umu da dragi Allah nikog ne zadužuje više nego što je u njegovoj moći, već mu u obavezu stavlja samo ono djelo koje može izvršiti. Sva djela zabilježena su kod Allaha u Knjizi koja kazuje po istini i neće nikom biti nepravda učinjena, pa im neće biti umanjena nagrada, a niti će im biti stavljeno u odgovornost ono što nisu uradili.

Ipak su srca nevjernikā griješnikā obamrla u vezi s tom Knjigom i veličanstvenim Kur’anom, koji im je objavljen. A oni su, mimo nevjerstva, i neka druga djela uradili.

A kad Allah, džellešanuhu, na Dan polaganja računa stradanju izloži one od njih koji su raskošno i razuzdano živjeli, oni će zakukati tražeći pomoć i izlaz.

Kako bi ih se dovelo u očaj glede Allahove milosti, bit će im rečeno: “Danas nemojte kukati i ne tražite pomoć, niko vam neće u pomoć priteći i Allahove vas kazne osloboditi!”

“Kur’anski ajeti bili su vam kazivani na dunjaluku, ali vi ste okretali leđa jer ste ih prezirali slušati.

“Uzdizali ste se iznad drugih ljudi i poricali onaj svijet, te se dičili Mesdžidul-haramom i tvrdili da ste zbog toga što vodite brigu o Kabi bolji od ostalih ljudi – a zapravo ste obnoć pored Kabe o ružnim stvarima pričali, tim prije jer Kabu niste veličali.”

Zašto bezbožnici ne razmisle o kur’anskim ajetima da se uvjere u to da je Kur’an od Allaha, te da postupaju prema njima? Ili ih od vjerovanja u Gospodara svjetova odvraća to što im je došla Poslanica koja nije došla njihovim precima davnim, pa su zbog toga leđa okrenuli i porekli Knjigu?

Ili ih je na poricanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navelo to što im nije poznato njegovo ime, porijeklo, iskrenost, odanost, povjerljivost?

Oni govore da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lud. To su samo laži koje oni govore! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, donosi istinu od Allaha u koju nema sumnje, ali oni mrze istinu, iz zavisti i inata, i iz slijepe privreženosti neistini.

Kad bi Allah, džellešanuhu, pojave usklađivao s prohtjevima onih koji ne vjeruju, nebesa i Zemlja bi u neredu stradala, i sve što se na njima nalazi, tim prije jer oni ne znaju kakve bi posljedice imalo to da oni, koji ne znaju kako treba, a kako ne treba vladati, upravljaju. Mi smo im dostavili Kur'an u kojem je njihova slava i čast, ali se oni okreću.

Je li, Poslaniče, nevjernike od vjerovanja odvratilo to što ti od njih tražiš materijalnu nadoknadu za dostavljanje islama, pa ti je, zbog škrtosti, ne mogu dati? Ti ni od koga ne tražiš nadoknadu za dostavljanje Poslanice. A riznice, dobra ovog svijeta i nagrada u Allahovim su rukama, On je najbolji Opskrbitelj.

Allahov Poslaniče, ti pozivaš ljude u islam, put u kojem nema zastranjivanja.

Međutim, oni koji negiraju onaj svijet, džennet i džehennem, kao i sve što će se na njemu zbiti, kako islam proklamuje, otuđuju se od Prave staze i priklanjaju se putevima koji u Vatru vode.

I kad bi Svemogući Allah ukazao Svoju milost krivovjernima učinivši da poslije suše kiša padne i da bilje nikne, oni bi se ipak nastavili inatiti i red na Zemlji remetiti, bježeći od Prave staze, lutajući bez ikakvog cilja i sumnjajući.

Premda je one koji ne vjeruju Allah, džellešanuhu, stavljao na razne muke i dovodio pred svakojaka iskušenja, oni se nisu povinovali Uzvišenom Allahu niti su se kajali zbog zlodjela u kojima su ogrezli.

Ali, kad Sveznajući Allah otvori na ahiretu kapiju teške, nesnosne patnje u kojoj će nevjernici nastradati, oni će tad izgubiti nadu u Allahovu milost i u bilo kakvo dobro.

Vi koji poričete oživljenje, jedino vam Allah daje uši da pomoću njih čujete, i oči da pomoću njih vidite, i pamet da pomoću nje dokučite i razumijete – a vi ste tako malo zahvalni na tim golemim blagodatima.

Allah je Onaj Koji stvara ljude na zemaljskoj kugli i samo će se Njemu sve što postoji na Dan polaganja računa vratiti, pa će On svakom ono što je zaslužio dati.

Jedino je Allah Onaj Koji iz ničeg stvara, i jedini Koji život i smrt daje. Jedino je Allah Onaj Koji čini da se noć, koja tmine donosi, i dan, koji svjetlo nosi, smjenjuju iako nisu iste dužine. Pa zašto ne shvatite da je Allah svemoćan te da jedino On stvara i upravlja svime?

Pa ipak, oni govore isto onako kako su govorili nevjernici iz prijašnjih naroda.

Isključujući mogućnost oživljenja, govore: “Je li zamislivo i je li moguće da ćemo, kad naša tijela istruhnu u zemlji i prah postanu, biti oživljeni zarad polaganja računa?”

“To što ti, Muhammede, govoriš”, kažu nevjernici, “govoreno je i našim davnim precima, ali se nije pokazalo da je to istina; to su samo priče i izmišljotine naroda prijašnjih!”

Upitaj, Vjerovjesniče, one koji ne vjeruju u ahiret: “Ko je Stvoritelj Zemlje i kome pripada sve što postoji na njoj? Odgovorite na ovo pitanje ako posjedujete znanje!”

Nevjernici će uistinu potvrditi da je jedino Allah Stvoritelj Zemlje i da je ona u Njegovoj vlasti, pa upitaj ih, Poslaniče: “Zar u tome nije pokazatelj da je Uzvišeni Allah kadar mrtve oživiti?”

Božiji Poslaniče, upitaj mnogobošce: “Ko je stvorio sedmera nebesa i ko njima upravlja? Ko je Gospodar Arša veličanstvenog, najvećeg i najuzvišenijeg stvorenja?”

Neizostavno će posvjedočiti da su sedmera nebesa i Arš u Allahovoj vlasti, pa ih podsjeti: “Zar se nećete bojati Boga izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana?”

Poslaniče islama, postavi višebošcima i sljedeće pitanje: “Ko apsolutno sve posjeduje i ko apsolutno svime upravlja? Ko uzima u zaštitu one kojima je ona potrebna i koju traže, i od koga niko ne može zlo otklonuti ako On to htjedne? Znate li šta o tome?”

Bezbožnici će priznati da je u Allahovim rukama sve i da On svime upravlja, pa ih upitaj: “Zar ste onda dozvolili da vas neko toliko zavede i odvrati od razmišljanja o Allahu, te vas navede da budete višebošci, da se lažnim božanstvima klanjate!”

Da, Plemeniti je Allah onima koji ne vjeruju istinu, u koju nema sumnje, donio, a oni su zaista pravi lažljivci, utoliko veći jer smatraju da Allah ima saučesnika i dijete. Neka je Gospodar uzvišen i veoma visoko iznad toga!

Svevišnji Allah nije uzeo Sebi dijete, kako to tvrde nevjernici, i s Njime nema boga, samo On zaslužuje da bude obožavan! Da postoji više bogova, svaki bi bog polagao pravo da upravlja onim što je stvorio, pa bi nastala pometnja u svemiru i vodila bi se borba među njima. Istina je da to nije i ne može biti. Dakle, Allah je jedini bog kojem se može klanjati. Neka je slavljen i hvaljen Allah, i neka je vrlo visoko iznad toga da ima dijete ili saučesnika, a što Mu pripisuju višebošci.

Samo Sveznajući Allah zna nevidljivo, ono što je daleko od očiju i osjetila, a zna i ono što se osjetilima može dokučiti. Njemu ništa nije skriveno, pa Ga slavi jer je nemoguće i nezamislivo da On ima saučesnika.

Allahov Poslaniče, reci: “Gospodaru, ako mi pokažeš kaznu koju si pripremio mnogobošcima, a kojom im prijetiš…”

“Onda me, Allahu, ako ih budeš kažnjavao dok ja svjedočim to, s narodom koji ne vjeruje nemoj uništiti!”

A Uzvišeni Allah kadar je da ti, Poslaniče milosti, pokaže ovosvjetsku kaznu kojom prijeti onima koji ne vjeruju. Allah je kadar i to učiniti, a i sve drugo.

Vjeronavjestitelju, nemoj na zlo koje ti ljudi učine zlim uzvraćati, već oprosti, pređi preko uvrede i uznemiravanja, strpi se! Sveznajućem Allahu savršeno je poznato šta krivovjerni iznose kad čine širk i kad poriču, te kad tebe karakteriziraju onako kako ne priliči (govore da si čarobnjak i lud).

I zamoli, Vjerovjesniče, dragog Gospodara: “Allahu, od Tebe zaštitu tražim, uzmi me u okrilje Svoje pažnje i milosti, pa me sačuvaj od ružnih misli pomoću kojih šejtan zavodi! Sačuvaj me od šejtanovog djelovanja!”

“I Tebi se, Allahu, Gospodaru moj, obraćam s dovom da udaljiš šejtane iz moje blizine kako mi ne bi naudili i omeli me u mojim poslovima!”

Pošto nevjerniku dođe smrtni čas i uvjeri se da će dopasti nezamislivo golemih muka, kajući se zbog propusta glede vjere uzvikne: “Allahu, vrati me na dunjaluk!”

Ja bih radio dobra djela kada bih bio vraćen. Ali nije tako! To su samo puste riječi. Kada bi bio vraćen na dunjaluk, ne bi ispunio obećanje. Između njega i povratka na dunjaluk stajat će prepreka do Dana ustanuća. Nikad se neće vratiti na ovaj svijet, neće mu se pružiti prilika da postupa drukčije od onog kako je postupao.

I kad nastupi vrijeme Sudnjeg dana te za to određen melek puhne u rog i ljudi se pojave na stajalištu, neće biti od koristi ni porijeklo, kojim se ljudi ponose, ni rodbinske veze, zbog zaokupljenosti strahotama Sudnjeg dana. Tog Dana ljudi neće jedni druge ništa pitati, svako će biti zaokupljen sobom i svojom mukom.

Onaj čovjek čija dobra djela, kad se stave na vagu, pretegnu, taj će sretno okončati: bit će uveden u džennet, a sačuvan od Vatre.

A prevagnut će hrđava djela onog ko nije vjerovao i nije činio dobra djela. Zbog toga će u džehennemskoj vatri vječno ostati, nikad iz nje izaći neće.

Kad je posrijedi ova potonja, nesretna kategorija ljudi, njihova će lica vatra pržiti pa će se, uslijed njezine žestine, njihova lica sasvim izobličiti i pocrnjeti, a usne će im se objesiti i zubi će im napolje ispasti.

Oni koji nisu vjerovali na Dan konačnog suda bit će ukoreni: “Zar vam ajeti Moji nisu kazivani u dunjalučkom životu, a vi ste ih poricali?”

Reći će: “Allahu, Gospodaru naš, grijesi i nevaljala djela, koje si nam Ti predodredio, bijahu jači od nas, pa smo se otuđili od istine i nismo na Pravoj stazi bili!”

“Gospodaru naš, izbavi nas iz džehennemske vatre i vrati nas na dunjaluk da bismo na Pravom putu bili!”, reći će. “Ako bismo se stranputici i nevjerstvu vratili, tad bismo zaista zulumćari bili i kaznu bismo odista zaslužili!”

“Ostanite u paklenoj vatri, poniženi i sasvim bezvrijedni i više Mi se nemojte obraćati!”, kazat će im Svevišnji Allah.

“Neki robovi Moji, iskreni vjernici, tražili su od Mene”, reći će Allah, “da im oprostim grijehe i pređem preko hrđavih djela njihovih, te da ih uvedem u Svoju milost, a Ja sam najmilostiviji…”

“Vi ste im se toliko rugali da ste zaboravili Mene spominjati; to vas je preko svake mjere zaokupljalo, pa se Meni niste klanjali, nego ste ostali krivovjerni; vjernicima ste se smijali.

“Eto, njih, iste te vjernike, Ja sam danas nagradio u džennetskim baščama uživanja zato što su strpljivo dobra djela činili i što su strpeljivo podnosili vaše uvrede.”

U paklenoj vatri, bezbožnici će biti upitani: “Koliko ste to godina na Zemlji živjeli, koliko ste godina protraćili?”

Odgovorit će: “Živjeli smo na dunjaluku dan ili samo dio dana. Pitaj one koji su upućeni u protok vremena, oni to bolje od nas znaju.”

“Na dunjaluku ste samo malo vremena proveli, toliko malo da uopće nije bilo teško biti poslušan Allahu, da samo znate!”, bit će im rečeno.

Allah će reći: “O robovi Moji, zar ste mislili da sam vas uzalud, bez ikakva cilja stvorio; da dobre neću nagraditi, a zločeste kazniti; da ću se prema vama kao prema životinjama odnositi; da nećete biti vraćeni Meni i da na odgovornost za djela nećete biti pozvani?”

Neka je slavljen i uzvišen Allah, i Koji upravlja stvorenim onako kako želi, i Koji je istina, i Čije je obećanje istina, i Čije su riječi istina, i osim Koga nema istinskog božanstva. On je Gospodar Arša veličanstvenog, najvećeg stvorenja! Onaj ko je gospodar najvećeg stvorenja, taj je gospodar i manjih stvorenja.

A onaj ko, pored Svevišnjeg Allaha, obožava drugog boga nemajući baš nikakvog dokaza da isti taj bog zaslužuje da mu se robuje (to je slučaj sa svim lažnim božanstvima), takav će se, zbog širka, ogavnog golemog grijeha, suočiti sa strašnim stradanjem i golemom patnjom. Imajte na umu da se krivovjerni neće spasiti niti će uspjeti na Dan konačnog polaganja računa!

Poslaniče islama, obrati se Uzvišenom Allahu: “Gospodaru, oprosti mi grijeh, pređi preko mog hrđavog djela i uzmi me u okrilje Svoje milosti, jer si najmilostiviji, primaš pokajanje i brišeš grijehe!”

Allah je objavio ovu suru i obavezao ljude da postupaju spram propisa koji su u njoj spomenuti. Ona sadrži jasne ajete, da biste vi, o vjernici, razmišljali o njezinim značenjima i izvukli pouku iz toga.

Kazna za čovjeka i ženu koji su počinili blud a prije toga nisu stupili u brak jest da svakō od njih bude udareno po stotinu puta bičem. I neka vas, o pravovjerni, u pogledu vršenja kazne nad bludnicima ne obuzme sažaljenje ni samilost, ukoliko vjerujete u Allaha, džellešanuhu, i Dan sudnji. Neka, uzasve to, skupina vjernika kažnjavanju prisustvuje, da u tome bude dodatna sramota prijestupnicima i da se pomoću toga i oni, kao i drugi ljudi, odvrate od bludnih radnji.

Kako bi omrazio blud u očima ljudi, Svevišnji je Allah kazao da bludnik u većini slučajeva teži braku s bludnicom ili višeboškinjom (koja se ne susteže od nemorala i s kojom se uopće ne smije stupiti u brak), odnosno da bludnica u većini slučajeva teži braku s bludnikom ili višebošcem (koji se ne susteže od nemorala i s kojim se uopće ne smije stupiti u brak). Sveznajući Allah zabranio je vjernicima da stupaju u brak s bludnicama, kao što je zabranio da vjernici svoje štićenice udaju za bludnike.

One koji obijede poštene, čedne žene (i čestite i čedne muškarce, također) i potom ne dovedu četiri čestita, iskrena svjedoka koji će potvrditi istinitost toga što su rekli – osamdeset puta bičem udarite, o vi koji imate vlast, kažnjavajući ih za potvoru, i nikad više njihova svjedočenja na prihvatajte jer se zna da su lašci. Griješnici su oni koji obijede poštene, čedne žene.

Ali onima koji se pokaju zbog potvore čestitih vjernica i osjete grižu savjesti te isprave svoju grešku – Milostivi Allah oprostit će i sakriti njihovu sramotu jer Allah, džellešanuhu, prašta pokajnicima i milostiv je prema njima.

Onaj čovjek koji vlastitu ženu obijedi a nema pravedne svjedoke da potvrde istinitost njegovih riječi mora posvjedočiti pred kadijom četiri puta da govori istinu, te reći: “Svjedočim da istinu govorim optužujući svoju suprugu za blud!”

Kad posvjedoči protiv nje četiri puta, prizvat će na sebe Allahovo, džellešanuhu, prokletstvo ako laže tvrdeći da je njegova supruga počinila blud.

Dakle, ovo muževo svjedočenje iziskuje da se nad suprugom izvrši kamenovanje, šerijatska kazna, no ista ta kazna bit će od nje otklonjena samo pod uvjetom da se četiri puta Allahu kao svjedoku prisegne da njezin muž laže optužujući je za blud.

Te da nakon toga rekne: “Neka se na mene sruči Allahova srdžba ako moj muž istinu govori optužujući me za blud!”

Ljudi, da nije Allahove dobrote i samilosti prema vama, i da On ne oprašta grijehe pokajnicima, i da nije mudar u propisivanju, upravljanju, određivanju, odmah bi vas kaznio zbog grijeha i osramotio bi vas.

Zaista je jedna skupina dvoličnjaka i onih čija su srca bolesna, a koji se vama, o vjernici, pripisuju, potvorila majku pravovjernih Aišu, radijallahu anha, da je učinila nemoral. Nemojte misliti, pravovjerni, da su njihove riječi neko zlo po vas, naprotiv za vas je to dobro, tim bolje jer je u tome nagrada za vjernike i njihovo čišćenje od grijeha, kao i povod da se dokažu čistota i nevinost majke pravovjernih Aiše, radijallahu anha. Svaki muškarac ili žena koji su prenosili potvoru ponijet će svoj udio u grijehu, a glavni potvornik koji će, dakako, ponijeti najveći grijeh jest kolovođa dvoličnjakā, Allahov neprijatelj Abdullah b. Ubejj b. Selul.

Čim su ogavnu i ružnu potvoru čuli, zašto vjernici i vjernice jedni o drugima nisu dobro pomislili, jer je načelno pravilo da su vjernici nevini, čestiti, neporočni. Zbog čega odmah nisu rekli: “Ovo je očigledna i jasna potvora!”

Zašto oni koji su potvorili Aišu, majku pravovjernih, nisu doveli četiri pravedna svjedoka koji bi potvrdili njihove riječi? Pa pošto ne dovedoše svjedoke, oni su za Allaha lažovi i griješnici, nesumnjivo.

A da vam nije lijepi Allah ukazao Svoju dobrotu i obasuo oprostom pokajnike među vama ne kaznivši ih, odmah, te da vas nije darovao Svojom milošću i sakrio vašu sramotu, sigurno bi vas zadesili golemo stradanje i teška patnja zbog potvore na Aišu.

Tad ste tu potvoru prepričavali i njome se bavili, pa ste na sva usta govorili nešto o čemu ništa niste znali i za šta niste imali baš nikakva dokaza ni saznanja, i pritom ste to smatrali beznačajnim, a to u Allaha ima golem značaj, tim veći zbog laži na onog ko je čist od onog što mu se pripisuje.

Kad ste potvoru čuli, zašto niste kazali: “Slavljen budi, Allahu! Ne dolikuje nam govoriti o laži i potvori na majku pravovjernih Aišu, radijallahu anha, Vjerovjesnikovu ženu! Ovo je kletva velika i zločin očiti!”

Allah, džellešanuhu, savjetuje vam da takvo šta nikad ne ponovite, On vam zabranjuje da prenosite potvore i širite glasine, ako ste pravi vjernici.

Allah vam tumači ajete Svoje, koji sadrže propise i pouke. Svevišnji Allah dobro zna čime se bavite, ništa Mu nije skriveno, On će vam dati ono što ste zaslužili. Mudar je u propisivanju, upravljanju, određivanju.

One što vole da se o muslimanima i među njima šire bestidnosti (u šta spada potvora za blud) i u tome sudjeluju, čeka fiksirana, bolna kazna za potvoru (haddul-kazfi), a na ahiretu čeka ih golema patnja u vatri džehennemskoj. Svemogućem su Allahu poznate njihove laži, upućen je u posljedice onog što ljudi rade, zna u čemu je dobro za njih, a vi u to niste upućeni.

Da nije dragi Allah ukazao Svoju dobrotu, milost i blagost onima koji su prepričavali potvoru i njome se bavili, kaznio bi vas strašnom kaznom, odmah, ali je On blag i milostiv prema ljudima.

O vi koji vjerujete u Sveznajućeg Allaha i postupate u skladu sa šerijatom, nemojte šejtanove stope slijediti, nemojte njegovim putem ići, jer šejtan po običaju zlo lijepim prikazuje! Onaj ko slijedi šejtanove stope zapovijeda da se čine bestidnosti i ogavnosti, da se govori ono što ne valja i da se protivi šerijatu! Vjernici, da vam nije Plemeniti Allah ukazao Svoju dobrotu, nijednog pokajnika između vas ne bi očistio od ružnoće grijeha i hrđavog djela, ali Sveznajući Allah kojeg hoće pokajanika očisti primivši njegovo pokajanje. Imajte na umu da Allah čuje svačije riječi i da zna svačija djela i namjere, te da će svakom dati ono što je zaslužio!

I neka se ne zaklinju vaši vrli dobročinitelji u vjeri i imućni da će svoju pomoć uskratiti siromašnoj rodbini, potrebitima i muhadžirima jer su učinili prijestup – neka im oproste posrnuće i neka ih ne kazne! Želite li da vama Allah oprosti i pređe preko vaših hrđavih djela, oprostite i vi njima i zaboravite šta su činili i govorili, jer i Silni Allah oprašta greške i prima pokajanje, pa neka se robovi Njegovi na to ugledaju. Ovaj ajet objavljen je povodom toga što se Ebu Bekr, radijallahu anhu, zakleo da će prestati materijalno pomagati Mistahu zbog toga što je sudjelovao u potvori na Aišu.

Oni koji obijede žene čestite, čiste i neporočne, koje ne pomišljaju na grijeh, takvim će ljudima Uzvišeni Allah uskratiti Svoju milost i neizostavno ih kazniti u paklenoj vatri.

Na Dan ustanuća protiv potvornikā svjedočit će njihovi vlastiti jezici, o potvorama koje su iznosili, i vlastite njihove ruke i noge, o grijesima koje su pomoću njih činili.

Tad će im Allah u potpunosti dati ono što su zaslužili, bez zakidanja i nepravde. Oni će na Dan oživljenja saznati da je Allah istiniti Bog, te da su Njegova djela, obavijesti, obećanja, prijetnje sušta istina u koju nema nimalo sumnje.

Nevaljale žene i nevaljali muškarci koji govore odvratne riječi i čine ogavna djela, pripadaju onima kakvi su i sami, a čestite žene i čestiti muškarci pripadaju onima kakvi su i sami. U odnosu na potvore koje o njima iznose nevaljali i iskvareni, čestiti vjernici su nedužni, i njima će Allah, džellešanuhu, oprostiti grijehe, zanemarit će njihova hrđava djela i dat će im dragocjenu opskrbu u džennetu, u Svojoj blizini.

O vi koji vjerujete u Allaha i postupate u skladu s islamskim vjerozakonom, kad htjednete ući u tuđe kuće, prije ulaska tražite dopuštenje i pozdravite ukućane rekavši: “Es-Selamu alejkum! Mogu li ući?” Za vas je bolje, čistije, čednije i dalje od sumnje da zatražite dopuštenje prije ulaska. Allah vas savjetuje da biste se opomenuli na Allahove propise i primijenili ih u praksi.

Ako u istim tim kućama ne zateknete nikog ko bi vam dopustio da uđete, nemojte ući; ako vam vlasnik kuće pak rekne da odstupite, vi odstupite, to više jer je to za vas bolje kod Allaha. Znajte da Sveznajući Allah savršeno zna šta činite i da ćete polagati račun za svoja djela!

Ali nije vam grijeh ulaziti u biblioteke i pijace, npr. koji su vlasništvo svih ljudi, tj. nisu svojina pojedinca. Allah je dobro obaviješten o svemu šta činite javno i tajno. Njemu baš ništa nije skriveno. Allah će vam dati ono što ste zaslužili.

Reci vjernicima, Poslaniče, neka obore poglede svoje, da ne gledaju u žene i u stidna mjesta, jer im je to zabranjeno, i neka se, k tome, čuvaju od svih nemoralnih radnji; one su zabranjene, i neka ne pokazuju svoje stidno mjesto onima koji ga ne smiju vidjeti. Naime, to je čednije i čistije, a Allah dobro zna šta čovjek čini, On će svakom dati ono što je zaslužio.

A reci i vjernicama neka obore poglede svoje, da ne gledaju u stidna mjesta, jer im je to zabranjeno, i neka se, k tome, čuvaju od svih nemoralnih radnji, koje nisu dopuštene, te neka ne pokazuju svoje ukrase muškarcima strancima nego neka spuste svoje ogrtače s glave, da pokriju kosu, lice i grudi, pokrivajući se onako kako to nalaže islam (odnosno, neka pokažu samo odjeću, tj. ono što se ne može sakriti). Žena svoje ukrase može pokazati samo mužu, ocu, svekru, sinovima, sinovima muža svog, braći svojoj, sinovima braće svoje, sinovima sestre svoje, prijateljici koja je pouzdana, pa makar se radilo i o nevjernici, onima koji su u posjedu njihovu, makar se radilo i o robovima, te onima koji nemaju muške prohtjeve i djeci koja nisu spoznala stidna mjesta žene. I neka ne udaraju prilikom hoda nogama, da se ne bi čuo zveket halhala koje nose oko nožnih članaka, a skrivaju ih. I svi se vi, pravovjerni, pokajte Silnom Allahu za zabranjene poglede i druge grijehe, da biste zaslužili Allahovu naklonost, milost i spas na ahiretu.

Vjernici, udavajte sve one koji su bračno nezbrinuti: slobodne muškarce i slobodne žene, te čestite robove i čestite robinje! Ako su siromašni, te nemaju mogućnosti da organiziraju bračni život i podnesu troškove, Allah će ih obogatiti iz dobrote Svoje, a Allah daje nesamjerljivu nafaku. Ono što On posjeduje neće umanjiti to što će nekog neovisnim učiniti. Allah zna prilike Svojih robova.

Neka se sustegnu od činjenja zabranjenog oni koji se, zbog siromaštva ili iz nekih drugih razloga, ne uspiju oženiti, dok ih Allah ne obogati i ne da im mogućnosti da stupe u bračnu vezu. A kad se radi o robovima i robinjama koji se žele otkupiti iz ropstva, njihovi vlasnici trebaju pristati na to ako znaju da su čestiti i da su se kadri otkupiti, te neka im njihovi gospodari olakšaju tako što će dio otkupa oprostiti, a i drugi imućni ljudi neka im u tome pomognu imetkom koji im je Allah dao. A robovlasniku nije dozvoljeno tjerati robinju na bavljenje nemoralom kako bi mu zarađivala novac (kako je radio Abdullah b. Ubejj, koji je svoje dvije robinje tjerao na to). Zar da je vlasnik na to tjera, a ona se trudi da bude čedna?! A ako pak neki robovlasnik prisili svoju robinju na činjenje bluda, Allah će joj, jer je bila prisiljena, oprostiti i spram nje samilostan biti, a grijeh će robovlasnik ponijeti.

Ljudi, Allah objavljuje vama bjelodane ajete, koji jasno i nedvosmisleno ukazuju na istinu, te navodi primjere prijašnjih naroda, vjernika i nevjernika, kao i pouke, ali one su od koristi samo bogobojaznima, koji čine dobra djela i sustežu se od zabranjenih postupaka.

Uzvišeni je Allah svjetlost nebesa i Zemlje, On upućuje one koji su dostojni upute. Kao primjer Allahove svjetlosti (u srcu vjernika) kojom upućuje jest udubina na zidu u kojoj se nalazi svjetiljka koja snažno svijetli, svjetiljka je u staklenici, a staklenica nalikuje blistavoj zvijezdi; svjetiljka gori uz pomoć ulja maslinovog, koje se dobiva od blagoslovljenog, dovoljno izraslog stabla s predivnim plodovima i krošnjom. Sunce ga obasjava potkraj dana, a i jutrom – čije ulje, zbog bistrine i kvaliteta, gotovo da sija čak i onda kad ga vatra i ne dohvati, a kad ga vatra dohvati, onda savršeno svijetli – sama svjetlost nad svjetlošću: svjetlost koja dopire iz maslinova ulja pridodata na svjetlost koja izbija iz fitilja. Eto, s time Allah, džellešanuhu, upoređuje svjetlo koje dadne vjerniku u srce, uz svjetlo urođene vjere i Objave. Koga hoće Allah, džellešanuhu, navodi ka svjetlosti Svojoj, imanu i razumijevanju časnog Kur’ana, i primjere ljudima dragi Allah navodi da bi razumjeli propise islama i sve drugo što im je potrebno u životu. Allah je Sveznajući, zna šta ljudi javno i tajno rade.

Blistava svjetlost, spomenuta u prethodnom ajetu, nalazi se u džamijama, čije je podizanje i održavanje (pomoću imana i činjenja dobrih djela) Allah naredio, i u kojima se spominje Allahovo ime, uči ezan, obavlja namaz i čine druga dobra djela, i u kojima se obavlja namaz ujutro i navečer, te se u tim vremenima Allah mnogo spominje.

Allaha, džellešanuhu, dakle, spominju ljudi koje ni kupovina ni prodaja ne zaokupljaju od zikra, predanog obavljanja namaza, a ni od davanja zekata onima koji ga zaslužuju, i koji strepe od strahota Sudnjeg dana, u kojem će se srca uznemiriti i biti u neizvjesnosti, između nade u spas i straha od propasti, i u kojem će se i pogledi uznemiriti gledajući put koji vodi u džennet i drugi, koji vodi u džehennem.

To rade zato da ih Plemeniti Allah dostojno nagradi za njihova djela, još više im od dobrote Svoje darujući, jer Allah, džellešanuhu, kome hoće od Svojih robova dadne golemu, mnogostruku nagradu i bez ikakva računa, brojanja i vaganja, obilje podari.

A ovozemaljska djela onih koji ne vjeruju u dobrog Allaha nemaju nikakvu vrijednost u Gospodara i nalik su fatamorgani, pa se čovjeku čini da, u podnevnoj žezi, vidi vodu i kad žedan dođe do tog mjesta, ne zatekne ništa, kamoli vodu. Eto tako i nevjernik misli da će dobra djela koja je učinio na dunjaluku, odagnati od njega strahote Sudnjeg dana, ali kad nastupi taj Dan, neće nevjernik zateći nikakvu nagradu na ahiretu – tamo će, ispred sebe, zateći Allaha, Koji mu je pripremio strašnu kaznu zbog ogavnih djela koja je činio. Allah, odista, brzo račune svodi.

Ili će djela onih koji nisu vjerovali postati poput tmine u sinjoj pučini koju prekrivaju talasi sve jedan za drugim, a ponad visokih talasa su gusti oblaci (te ne vidi zvijezde da se prema njima ravna) – sve sāmā tmina u tmini, tako da se ni vlastiti prst pred okom ne vidi. Kako su tmine jedna na drugoj, tako su nagomilana hrđava djela onih koji ne vjeruju: neznanje, sumnja, izbezumljenost, zapečaćenost srca… A kome Allah, džellešanuhu, svjetlost ne podari, ne izvede ga na Pravi put i ne da znanje o Kur’anu, taj nikad neće na Pravi put izaći, niti će mu bilo koja druga knjiga biti od koristi.

Zar ne znaš, Poslaniče, da Uzvišenog Allaha slave sva stvorenja što su na nebesima i na Zemlji, pa i ptice dok lete krila šireći slave Ga! Sva je stvorenja Sveznajući Allah poučio kako će se klanjati i kako će spominjati i hvaliti svog Stvoritelja, kao što Ga i čovjek hvali i slavi. Allah dobro zna šta ljudi rade, nijedno njihovo djelo nije mu skriveno.

Samo Svemogućem Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji. Njemu će se sve vratiti na Sudnjem danu, On će svakom dati ono što je zaslužio.

Zar ne vidiš, Poslaniče, da Svemogući Allah razgoni oblake kuda hoće pa ih opet sastavlja, zatim ih u gomile pretvara pa ugledaš kako kišica iz njih, Allahovom voljom, sipi – iz tih nagomilanih oblaka, koji svojom veličinom podsjećaju na brda, Svevišnji Allah i led spušta – pa daje da ista ta kišica pada po nekim predjelima, a od nekih je predjela odvrati, iz Svoje goleme mudrosti. Sjaj munje, zbog svoje blještavosti, usred oblaka zamalo da oslijepi čovjeka koji ga vidi.

Jedan od očitih dokaza da Allah, džellešanuhu, stvara i upravlja jest i to što dan i noć smjenjuje, dajući da jedno poslije drugog nastupa i čineći da njihova dužina trajanja bude različita. Zbilja, u tome je jasno znamenje za one koji su razboriti i znaju da je Allah, džellešanuhu, jedini Bog i da On sve može učiniti.

Mudri je Allah od kapljice stvorio sve što se po Zemlji kreće. Neka stvorenja puze na trbuhu, kao npr. zmija, neka na dvije noge idu, kao npr. čovjek i ptice, a neke, opet, idu na četiri noge, kao npr. domaća stoka. Kako hoće i šta hoće, Svemogući Allah stvara; stvara i druga stvorenja koja nisu spomenuta. On sve može učiniti, ništa Mu nije nemoguće.

Gospodar je objavio Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, jasne dokaze koji ukazuju na put istine. Svevišnji Allah upućuje na Pravu stazu, u kojoj nema devijacije, onog koga On hoće od robova Svojih, te ga ona odvede do dženneta.

Dvoličnjaci tvrde da vjeruju u Sveznajućeg Allaha i u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da su poslušni Allahu i Njegovom Poslaniku, a zatim se neki od njih otuđe – nisu poslušni Gospodaru ni Poslaniku glede zapovijesti o vođenju borbe na Allahovu putu i glede drugih vjerskih naredbi, premda tvrde da vjeruju u Allaha i Poslanika i da su poslušni. To nisu vjernici, makar tvrdili da vjeruju.

Budu li dvoličnjaci pozvani Allahu i tome da im Poslanik Njegov presudi u njihovim nesuglasicama i sporovima, odjednom leđa okrenu, to više jer u srcu kriju licemjerstvo.

Ali, znaju li da je pravda na njihovoj strani, tj. znaju li da će biti presuđeno u njihovu korist, ponizni i poslušni dolaze.

Je li u njihovim srcima prisutna stalna bolest, ili sumnjaju u Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo, ili zato što se boje da će im, prihvate li Allahovu knjigu i Poslanikov sunnet za sudiju, biti učinjena nepravda? Ništa od toga nije razlog! Razlog je upravo to što se oni inate i otuđuju od šerijata.

Iskreni se vjernici ne ponašaju tako, njihov je običaj da se pokore dragom Allahu i Vjeronavjestitelju, sallallahu alejhi ve sellem, kad se pozovu da im se presudi prema objavi, časnom Kur’anu i sunnetu. Odazovu se i reknu: “Slušamo ono što nam se govori i pokoravamo se prihvatajući ono što se od nas traži!” Samo oni bit će spašeni na ovom i na budućem svijetu.

A ko dragom Allahu i Njegovu Poslaniku pokoran bude, preda se njihovom sudu, boji se posljedica grijeha, te Ga se boji, izvršavajući vjeronaredbe i sustežući se od vjerozabrana, upravo će takav postići dobro na oba svijeta.

Dvoličnjaci se Allahom zaklinju, najtežom zakletvom, da će zacijelo poći u borbu na Allahovom putu ako im to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi. Poslaniče islama, reci: “Nemojte se lažno zaklinjati! Pokornost vaša – zna se kakva je! Nemojte zaboraviti da je Allah veoma dobro obaviješten o onom što činite i da zna za sva vaša djela, ma koliko ih tajili vi!”

Poslaniče, obrati se dvoličnjacima: “Allahu se pokoravajte i Poslaniku Njegovu, javno i tajno!” Ako leđa okrenete ne htijući to provesti u praksu – pa Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio Poslanicu; njegovo je da dostavi, a vaše je da prihvatite i polagat ćete račun pred Allahom jeste li Poslanika milosti dosljedno slijedili. Budete li slušali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bit ćete upućeni na Pravu stazu. To je tako jer je Poslanik jedino dužan dostaviti Objavu, on nije dužan da vas prisili da Pravim putem pođete.

Svemogući Allah obećao je čestitim vjernicima, koji vjeruju u Allaha i čine dobra djela, pomoć nad neprijateljima i obećao je da će ih postaviti na Zemlji za nasljednike, kao što je učinio i dobre prethodnike, te je obećao da će učvrstiti islam, vjeru istinitu, uzdići je i učiniti iznad svih vjera, i da će, pouzdano, strah vjernicima sigurnošću zamijeniti budu li samo Allahu poslušni i odani i iskreno se Njemu klanjali ne smatrajući Mu nikog ravnim. A oni koji ostanu bezbožnici i nakon tih blagodati, takvi su pravi griješnici, oni prelaze granice Allahove.

Namaz obavljajte, o vjernici, brižno i skrušeno, onako kako je vjerom propisano da se obavlja, izdvajajte zekat onima kojima on pripada i Allahovom se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pokoravajte izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana, da biste zaslužili Allahovu, džellešanuhu, milost.

Poslaniče, nipošto ne misli da oni što ne vjeruju mogu umaći Allahu, Jednom Jedinom! On je kadar da ih iskorijeni. Na onom svijetu njihovo će povratište paklena vatra biti, a grozno je ona povratište i stjecište!

O vi koji vjerujete u Allaha i postupate u skladu s Njegovim vjerozakonom, naređujte svojim robovima i robinjama te djeci od roditelja koji nisu robovi, a koja nisu spolnu zrelost dostigla da u tri slučaja, kad vam žele ući, traže vaše dopuštenje: prije sabahskog namaza, jer se tad budi, svlači pidžama a oblači odjeća, zatim kad radi podnevnog odmora svoju odjeću odložite i poslije jacija-namaza, kad skinete odjeću i spremate se za spavanje! To su tri perioda vaše nagosti, tj. tad obično vodite manje brige o stidnim mjestima i oblačite se ležernije i oni neka traže dozvolu za ulazak. Kad je riječ o drugim periodima, ni vi a ni oni nisu griješni ako uđu ne zatraživši dozvolu, ta moraju vam ući da vas opsluže i obiđu. Kako je Allah, džellešanuhu, objasnio propise u vezi s traženjem dopuštenja za ulazak, tako je objasnio Svoje ajete i bjelodane dokaze i druge propise. Allah zna u čemu je dobrobit za ljude i šta im koristi. Allah mudro određuje sve što se odnosi na ljude.

Kad vaša djeca dostignu dob u kojoj postanu spolno zrela, obavezna su u svako vrijeme tražiti dopuštenje za ulazak u vaše odaje, kao što ga traže odrasli muškarci i žene, kategorija koja je spomenuta u prethodnom ajetu. Kako je Sveznajući Allah objasnio propise u vezi s traženjem dopuštenja za ulazak, tako je objasnio Svoje ajete. Uzvišeni Allah zna u čemu je dobrobit za vas; mudar je u donošenju propisa.

Ženama u starosti koje ne dobivaju mjesečni ciklus i, zbog starosti, ne mogu zanijeti, te se ne žele udati – nije grijeh ogrtače odložiti, ali neka ipak ne pokazuju mjesta gdje su im skriveni ukrasi, koje su, prema Allahovoj zapovijedi, dužne pokriti. Uzasve to, bolje im je ogrtače nositi jer je to čednije i čestitije. Allah čuje sve šta govorite, zna svačija djela i svako stanje, ništa Njemu nije skriveno. On će vas pozvati na odgovornost za ono što ste činili.

Kad se radi o džihadu, borbi na Allahovu putu, i obavljanju drugih vjerskih obaveza koje zahtijevaju fizičku sposobnost i snagu, izuzetak čine i imaju opravdanje: slijepac, onaj koji je hrom i onaj koji je bolestan. Zatim, o vjernici, nije vam grijeh da jedete u svojim kućama, u kućama svojih očeva, u kućama svojih majki, u kućama braće, u kućama sestara, u kućama amidža, u kućama tetaka po ocu, u kućama daidža, u kućama tetaka po majci, u onim kućama koje su vam povjerene na brigu pa njihove ključeve imate, u kućama prijatelja svojih, jer njima to u većini slučajeva ne smeta; nije vam, dakle, grijeh skupno ili pojedinačno jesti. Kad uđete u te kuće, nazovite selam njezinim ukućanima: “Es-Selamu alejkum!”, odnosno ako kuće prazne zateknete, recite: “Es-Selamu alejna va ala ibadillahis-salihin!” (To znači: mir nama i dobrim Božijim robovima!) Uzvišeni je Allah propisao nazivanje selama, blagoslovljenog i prelijepog pozdrava, da biste se međusobno zavoljeli i oraspoložili jedni druge prilikom susreta. Allah, džellešanuhu, objasnio vam je ove propise u ovoj suri da biste razumjeli njihov smisao te ih provodili u praksi.

Iskreni vjernici jesu samo oni koji vjeruju u Allaha i Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i kad su s Poslanikom islama u nekoj zajedničkoj misiji koja donosi dobro svim muslimanima, ne odlaze dok ne zatraže od Poslanika dopuštenje. Poslaniče, oni koji od tebe traže dopuštenje da odu zarad nekih svojih potreba, oni iskreno vjeruju u Allaha i Poslanika, pa dopusti onom kome ti hoćeš i moli Milostivog Allaha da im oprosti jer Allah pokajnicima mnogo prašta i milostiv je prema njima.

O vi koji vjerujete, ukažite Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, počast, pa ga ne zovite imenom: “Muhammede!” niti: “Sine Abdullahov!”, kao što jedni druge zovete, nego mu se obraćajte s poštovanjem, govoreći: “Allahov Poslaniče!” ili: “Allahov Vjerovjesniče!” Kad vas Poslanik pozove radi neke općekorisne stvari, nemojte taj poziv doživjeti kao bezazlen poziv koji upućujete jedni drugima, nego se žurno odazovite. Allahu su dobro znani oni što se izvlače i odlaze bez Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dopuštenja. I zato neka budu oprezni oni što se suprotstavljaju Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, naređenju – da ih kakva kušnja ili smutnje ne zadese, ili da ih ne snađe bolna i nepodnošljiva patnja!

Sveznajućem Allahu najzad pripada sve što se nalazi na nebesima i na Zemlji, On sve stvara, svime upravlja, svime gospodari. Samo On Svojim znanjem obuhvata sve vaše poslove i stanja, ono što javno činite i ono što tajite, ništa Mu vaše nije skriveno. Znajte da vas čeka Dan u kojem ćete se Allahu vratiti pa će vas On izvijestiti o vašim djelima i pozvat će vas na odgovornost za njih! Allah sve zna o svakoj stvari, javnoj i tajnoj, prisutnoj i odsutnoj. To je tako, a Gospodaru baš ništa nije skriveno ni na nebesima ni na Zemlji.

Allah, Koji je objavio Kur’ani-kerim Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posjednik je velikog dobra i svih blagoslova. On je objavio plemeniti Kur’an Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da bude Poslanik džinima i ljudima te da ih opomene na strašnu Božiju srdžbu i žestoku kaznu.

Jedino Allahu, džellešanuhu, pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema dijete, i Koji nema saučesnika u vlasti, i Koji je jedini Stvoritelj svega što postoji. On je Onaj Koji je sve savršeno stvorio i oblikovao te precizno odredio.

Pa ipak, pored Svevišnjeg Allaha, nevjernici obožavaju lažne bogove, koji ništa ne mogu stvoriti, pa makar i nešto posve malehno, pa štaviše, i sami su stvoreni – Gospodar ih je stvorio iz ničeg. Također, ista ta božanstva ne mogu kakvo dobro sebi donijeti, niti mogu od sebe štetu otkloniti, te ne mogu život oduzeti niti ga mogu dati i ne mogu oživiti mrtve iz kaburova.

Krivovjerni, koji ne vjeruju u Allaha i Poslanika, govore: “Kur’an je puka laž koju je izmislio Muhammed, a u čemu mu pomažu neki drugi ljudi.” Oni laži iznose. Časni je Kur’an Allahov govor, ni ljudi ni džini ne mogu donijeti nešto slično njemu.

Oni koji poriču slavni Kur’an također govore: “To su prazne, nakićene priče zapisane u knjigama naroda drevnih – ispisao ih je Muhammed, pa mu se kazuju ujutro i navečer.”

Allahov Poslaniče, obrati se mekanskim nevjernicima poricateljima: “Časni Kur’an objavio je Onaj Koji Svojim znanjem obuhvata sve što se nalazi na nebesima i na Zemlji, te nije izmišljen, kao što to vi tvrdite.” Zatim je Allah, džellešanuhu, potičući na pokajanje kazao da mnogo prašta onima koji se kaju i da je samilostan spram njih.

Višebošci, koji Poslanika milosti, sallallahu alejhi ve sellem, utjeruju u laž, također govore: “Šta li je ovom čovjeku koji tvrdi da je poslanik”, misleći na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, “hranu jede, kao što i mi jedemo, i odlazi na pijacu radi kupoprodaje, kao što i mi to činimo? Zašto mu kakav melek poslat nije, pa da potvrđuje ono što on govori i da mu pomaže u dostavljanju vjere!”

“Ili zašto mu kakvo blago s neba spušteno nije, ili zbog čega nema kakav plodovima bogat vrt da se njima hrani, pa da ne mora hodati po pijacama i stjecati nafaku?”, reći će oni koji ne vjeruju. Oni, pored toga, govore pravovjernima: “Vi ne slijedite poslanika, doli čovjeka koji je začaran i koji ne zna šta govori!”

Poslaniče, poslušaj i čudi se tome kakve neistine o tebi govore oni koji ne vjeruju. Govore da si čarobnjak, odnosno da si začaran, odnosno da si lud, i upravo zbog tih laži ne prihvataju istinu koju si im donio i ne mogu slijediti Pravi put. K tome, oni ne nalaze načina da te optuže glede iskrenosti i povjerljivosti.

Bez granica je Allahov blagoslov i neizmjerna je Njegova dobrota! Ako hoće, Allah ti može dati mnogo bolje od onog što nevjernici navode kao primjer: plodne, prelijepe, blistave vrtove podno kojih protječu rijeke, dvorove visoke i kuće prostrane, da u njima uživaš.

Neistinu koju donose nisu izgovorili zato da bi spoznali dokaz i, otuda, oni Čas oživljenja poriču. A Svemogući je Allah onima koji poriču Dan ustanuća pripremio veliku, rasplamsalu vatru.

Kad džehennem ugleda kako se prema njemu nevjernici tjeraju iz daljine, oni će tad začuti njegovo gnjevno buktanje i strašno stenjanje, zbog žestine prema njima.

A kad krivovjerni budu bačeni na jedno strašno i pretijesno mjesto u džehennemu i pritom im budu svezane ruke iza vratova – tamo će propast prizivati i tražiti izlaz iz Vatre.

Bit će im rečeno: “Ne prizivajte danas propast samo jedanput, nego na sebe propast prizivajte mnogo puta – nećete biti oslobođeni kazne, nego ćete u njoj vječno ostati!”

Obrati se, Vjerovjesniče, onima koji ne vjeruju: “Je li paklena vatra, s čijim vas je karakteristikama Svemogući Allah upoznao, bolja od dženneta vječnosti, kuće koja je obećana dobrim, čestitim vjernicima? Boravak u vječnim blagodatima i užicima bit će vjernicima nagrada i lijepo povratište zbog dobrih djela koja činjahu na dunjaluku.”

“Iskreni će vjernici u džennetu imat će sve što požele. Oni će u Kuću mira ući zbog Allahova obećanja čije će ostvarenje dobri, bogobojazni vjernici od Njega tražiti, a Allah Svoje obećanje neće iznevjeriti.”

Na Dan strašnog polaganja računa, Svemogući Allah sakupit će mnogobošce poricatelje i ono što su obožavali, pa će se obratiti njihovim lažnim božanstvima, koreći ih: “Jeste li vi odvratili Moje robove od Pravog puta i odveli ih u zabludu, ili su oni sami s Prave staze zastranili pa su se vama, a da vi to od njih niste tražili, klanjali?”

Na to će lažna božanstva koja su obožavana odgovoriti: “Slava Tebi neka je, Ti si uzvišen od toga da imaš saučesnike! Nama ne dolikuje da obožavamo nekog drugog mimo Tebe i da ga uzmemo za zaštitnika, i ne dolikuje nam da tražimo od ljudi da nama, a ne Tebi, robuju! Nego si Ti, Allahu Uzvišeni, njima i njihovim precima dao da uživaju u nasladama, toliko da si ih propasti malo-pomalo približavao, te ih je to zaokupilo, zbog čega su činili širk i zbog svoje nesreće posve nastradali.”

Višebošcima će biti rečeno: “Evo, ova lažna božanstva, kojima ste se klanjali, poriču tu vašu lažnu tvrdnju, pa vi od sebe ne možete patnju otkloniti, a ne možete ni njima, svojim božanstvima, pomoći.” Vjernici, onom ko umre nanoseći sam sebi nepravdu čineći širk, pripada strašna i bolna kazna u džehennemskoj vatri, kao što ista ta kazna pripada ovima koji su spomenuti.

Allahov Poslaniče, Allah nije poslao prije tebe nijednog poslanika a da nije bio iz ljudske vrste, i svi su poslanici jeli, pili i bavili se običnim poslovima kojima se bave svi drugi ljudi. Ti nisi prvi poslanik koji to radi. Ljudi, Sveznajući Allah učinio je da budete iskušenje jedni za druge zbog međusobne razlike u bogatstvu i siromaštvu, zdravlju i bolesti. Pa zar nećete otrpjeti udarac sudbine i trpeljivo podnijeti iskušenja, zbog čega će vas Allah nagraditi. A Gospodar tvoj vidi i zna ko je strpljiv, a ko to nije; ko Mu je poslušan, a ko neposlušan je.

Bezbožnici, koji ne vjeruju i ne nadaju se da će stati pred Allaha, džellešanuhu, na Danu sudnjem i ne boje se Njegove kazne, govore: “Da nam je Allah spustio meleke koji bi posvjedočili da Muhammed istinu govori ili da nam je svojim očima vidjeti Gospodara te čuti od Njega objavu!” Ovi nevjernici su u svojim dušama prekomjerno oholi i to ih je od vjerovanja odvratilo, a tim svojim govorom su u zlu i nevjerstvu prekoračili sve granice.

Oni koji ne vjeruju sigurno će vidjeti meleke kad budu umirali, u berzahu, kad budu proživljeni na Dan konačnog polaganja računa, onda kad budu vođeni prema mjestu na kojem će položiti račun i onda kad budu bacani u Vatru. Međutim, u tome im neće biti radovijest, za razliku od vjernika. Meleki će nevjernicima reći: “Radovijest od Allaha sasvim vam je uskraćena!”

Onda će Sveznajući Allah pristupiti djelima krivovjernih, zbog kojih neko može pomisliti da su oni bili bogobojazni i dobri ljudi, pa će ih poništiti i učiniti beskorisnim poput praški koje se vide na sunčevim zrakama da lebde u zraku. Gospodar će poništiti njihova djela zato što su nevjernici bili.

Dženetlije će na ahiretu imati bolje stanište od stanovnikā džehennema i ljepše odmaralište, jer su vjerovali i činili dobra djela.

Poslaniče, spomeni Dan sudnji kad će se nebo bijelom maglinom rascijepiti i meleke će Allah, džellešanuhu, masovno spustiti, da okruže ljude na stajalištu, ondje gdje će polagati račun.

Na Sudnjem danu će istinska vlast pripadati isključivo Milostivom Allahu. Težak će Dan ustanuća nevjernicima biti, za razliku od pravovjernih: njima će taj Dan lahak biti.

Spomeni, Poslaniče, Dan strašnog polaganja računa, kad će onaj koji je sam sebi nanio nepravdu vlastite ruke gristi, žestoko se kajući zato što nije slijedio Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Govorit će: “Kamo sreće da sam slijedio Allahova Poslanika, za njegovim se primjerom povodio i vjerovao u objavu koju je od svog Gospodara dobio, a koja bi me na put spasa izvela!”

Dodat će, kajući se i proklinjući sam sebe: “Teško meni! Kamo sreće da tog i tog čovjeka nevjernika nisam uzeo za prisnog prijatelja!”

Zatim će kazati: “Onaj me moj prijatelj nevjernik odvratio od Kur’ana nakon što mi je stigao posredstvom poslanika Muhammeda.” Šejtan čovjeka uvijek u teškoj situaciji iznevjeri i tek u propasti ga ostavi.

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je žaleći se na svoje sunarodnike nevjernike: “Allahu, Gospodaru moj, narod moj, kojem si me poslao, ostavio je ovaj Kur'an i leđa mu okrenuo.”

Kao što je Allah, Znalac svih tajni, dao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, zlikovce iz njegova naroda za neprijatelje, tako je prije njega svakom vjerovjesniku dao zlikovce iz njihovih naroda za neprijatelje. A dovoljno je da Allah upućuje na Pravu stazu i da On pomaže protiv neprijateljā.

Oni što ne vjeruju u Allaha govore: “Trebalo je da Muhammedu Kur’an bude objavljen odjednom i u cijelosti, a ne malo-pomalo!” Objavljujući časni Kur’an postepeno, dio po dio, Allah, džellešanuhu, učvršćuje Poslanikovo srce, te da ga može bolje razumjeti i lakše zapamtiti.

Poslaniče, nijedan ti prigovor mnogobošci neće uputiti niti će ti ijedan dokaz donijeti, a da te Sveznajući Allah neće uputiti kako ćeš im dati ispravan, ljepši i istinitiji odgovor.

Oni koji će prema džehennemskoj vatri biti naglavačke vučeni, to su ljudi s najgorim položajem, tim gore jer će biti stanovnici u Vatri i jer su najdalje od istine, a kročili su putem nevjerstva i zablude.

Svevišnji Allah dao je Musau, alejhis-selam, Tevrat i učinio je da mu brat Harun bude pomoćnik u pozivanju u vjeru.

Naredio im je Uzvišeni Allah da pođu faraonu i narodu njegovu, koji su poricali istinu i negirali sve očigledne dokaze da je Allah jedini Stvoritelj i da se isključivo Njemu smije robovati. Musa i Harun izvršili su tu Našu zapovijed i pošli faraonu i njegovim sunarodnicima. Međutim, oni su porekli njihovo poslanstvo, te ih je Gospodar teškom kaznom uništio.

Nuhov je, alejhis-selam, narod Allah, džellešanuhu, također uništio, pošto su poslanike u laž utjerivali – rečeno je da su proglašavali lažnim sve poslanike zato što su poricali Nuha – i učinio ih je poukom onima koji umiju pouku izvući, a njihovim uništenjem pokazao je da je u stanju potpuno uništi silnike. Njima i svim drugim nevjernicima Svevišnji Allah pripravio je bolnu patnju na Sudnjem danu.

I Ad, Hudov narod, i Semud, Salihov narod, te stanovnike u okolini bunara er-Ressa – sve ih je Svemogući Allah uništio, kao što je uništio i mnoge druge narode koji su u međuvremenu živjeli.

A svim je tim narodima Plemeniti Allah objelodanio očita znamenja i objasnio im kako je i zbog čega uništio prijašnje narode, da bi pouku uzeli. Sve smo ih zbog nevjerstva i inata na teške muke stavili.

Na putu u Šam radi trgovine, mekkanski nevjernici Kurejšije, tvoji sunarodnici, Poslaniče, prolaze pored naselja u kojem je živio Lutov narod, (tj. pored Sodome), čiji su razvratni stanovnici uništeni kamenjem s neba. Pa ipak mekkanski mnogobošci ne izvlače pouku iz uništenog naselja Sodome. Zar su slijepi da ne vide ovo nasilje? Ne, naprotiv oni čak ne vjeruju u oživljenje poslije smrti.

Kad te sretnu, Poslaniče, nevjernici te ismijavaju govoreći: “Je li to taj čovjek koji tvrdi da ga je Allah nama poslao?” Tim se riječima rugaju i poriču mogućnost da si poslanik.

I dodaju, uz krajnju ironiju: “Gotovo da nas, pomoću očiglednih dokaza, nije odvratio od obožavanja naših božanstava, ali smo, čvrsti u svojoj vjeri, ostali odani svojim božanstvima.” Nevjernici će već shvatiti kad se suoče sa strašnom kaznom, u svojim kaburovima i na Sudnjem danu, ko je upućeni a ko zabludjeli, je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na stranputici ili su oni bili?

Razmisli, Vjerovjesniče, o začudnom slučaju čovjeka koji se pokorava svojoj strasti kao što se vjernici Allahu pokoravaju, i koji ne robuje Allahu nego šejtanu koji ga je na stranputicu naveo! Jesi li ti, Poslaniče, u stanju sačuvati takvog čovjeka od krive staze i navesti ga na Pravi put?!

Poslaniče, zar misliš da većina krivovjernih, koje pozivaš u Allahovu jednoću i poslušnost Njemu, čuje kur’anske ajete onako kako ih čuju oni koji ih prihvataju i da shvataju dokaze i argumente? Baš kao stoka su oni: ne razumiju niti imaju ma kakve koristi od onog što im se govori. Da, oni su još dalje stranputicom otišli.

Poslaniče, zar ne vidiš kako Allah rasprostire sjenu po Zemlji? Da je htio, Svemogući Allah mogao je učiniti da sjena bude statična i da se ne kreće. Eto tako je Allah učinio da sjena od položaja Sunca zavisi i tako biva duža i kraća.

A potom se sjena smanjuje, malo-pomalo; sve što Sunce više odskoči, sjena je manja.

Jedino je Allah Onaj Koji vam je stvorio noć da se njome zaštitite, kao što se štitite odjećom; stvorio je san da se odmarate od dnevnih poslova, a dan je stvorio da u njemu privređujete.

Allah je Onaj Koji šalje vjetrove koji tjeraju oblake kao blagovijest robovima da će Allah, džellešanuhu, dati kišu; On s neba spušta čistu vodu kojom se ljudi čiste, kupaju i uzimaju abdest.

Allah, dakle, šalje kišu da njome oživi krajolik zamrli – zelenom travom, za životinje, i plodovima, za ljude, i njome poji mnogu stoku i mnoge ljude.

Svevišnji Allah iznio je u Kur’anu raznovrsne dokaze i objasnio ih, da bi izvukli pouku, ali većina ljudi odbija istinu, iz oholosti, i neće da vjeruje.

Kad bi Allah, džellešanuhu, htio, u svaki bi grad poslao poslanika da poziva stanovnike istog tog grada i upozorava na kaznu na ahiretu. Međutim, Svevišnji Allah to nije htio, nego je poslao poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svim svjetovima.

Zato se ne pokoravaj nevjernicima, Poslaniče, praveći ustupke i izostavljajući bilo šta od onog čime te Allah obavezao kao objavom koju moraš dostaviti ljudima! Nemoj ništa utajiti, nego se trudi pozivajući u islam i opominjući ljude, te se časnim Kur’anom bori protiv njih borbom velikom.

Svemogući Allah učinio je da dvije vodene površine jedna pored druge budu – jedna je slatka i prijatna, njena se voda ugodno pije i njome se gasi žeđ, a druga je slana i gorka, pa joj voda nije pitka, a među njima je prepreku i branu neprobojnu postavio zbog koje se njihove vode ne miješaju.

Allah je Onaj Koji od muškog i ženskog sjemena stvara ljude, muškarce i žene, pa se među njima uspostavljaju veze po krvi i tazbini. A Allah je kadar stvoriti šta hoće, niko Ga u tome ne može spriječiti. Stvaranje čovjeka od muškog i ženskog sjemena primjer je Njegove moći.

Nevjernici se klanjaju lažnim božanstvima, a ne Allahu, koja ne mogu pribaviti nikakvo dobro onom ko im robuje, niti mogu nanijeti kakvo zlo onom ko ih odbacuje. Nevjernik slijedi šejtana u onom što ljuti Svevišnjeg Allaha.

Samo kao radovjesnika, Poslaniče islama, Mi smo te poslali, i samo kao opominjatelja; radovjesnika onima koji vjeruju i čine dobra djela, a opominjatelja onima koji ne vjeruju i čine grijehe.

Obrati se ljudima, Allahov Poslaniče: “Za dostavljanje islama ja ne tražim od vas nikakvu nagradu, mene će Milostivi Allah nagraditi, samo želim da onaj ko hoće od vas povjeruje u dragog Allaha i da milostinju udjeljujući krene putem ka Njegovom zadovoljstvu.”

U svim svojim poslovima i stvarima osloni se na Allaha, Živog i Vječnog, Koji nikad neće umrijeti, i slavi Ga i veličaj, jer je savršen i nema nedostataka. A dosta je to što je Sveznajući Allah obaviješten o grijesima Svojih robova – nijedna Mu tajna nije skrivena – i što je pobrojao njihove grijehe, zbog kojih će ih, neka znaju, pozvati na odgovornost.

Allah je Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju i ono što se između njih nalazi za šest vremenskih razdoblja, zatim se uzvisio iznad Arša onako kako priliči Njegovoj veličini, savršenstvu i uzvišenosti. On je Milostivi. Poslaniče, o Allahu pitaj samo Njega, Koji sve zna i Kome ništa nije skriveno.

A kad se bezbožnicima kaže da padnu ničice pred Milostivim Allahom, oni se prave da ne znaju ko je Milostivi. Govore: “Nećemo pasti ničice! A ko je Milostivi? Ne znamo ko je to i ne priznajemo ga. Zar da padnemo ničice samo zbog zapovijesti tvoje, i to onom koga ne poznajemo?!” Oni se, zato što Vjeronavjestitelj od njih traži da robuju Allahu, još više otuđuju od istine.

Neka je hvaljen i uzvišen Allah, Onaj Koji je stvorio na nebu ogromna sazviježđa i na nebu dao Sunce kao svjetiljku i Mjesec koji osvjetljava Zemlju tako što se od njega odbijaju sunčeve zrake.

Mudri je Allah stvorio noć i dan koji se međusobno smjenjuju. U tome su pokazatelji Allahove veličine i mudrosti onima koji umiju izvući pouku ili koji žele biti zahvalni lijepom Allahu na nebrojenim blagodatima.

Bogobojazni, čestiti Božiji robovi jesu oni koji skrušeno, skromno i smireno hode po Zemlji, a kad im se neprilično obrate bezumnici neznalice, oni im ne uzvrate istom mjerom, nego im blago i učtivo lijepe riječi govore.

Oni noći provode u ibadetu: čineći sedždu na svojim čelima i stojeći na kijamu Allahu se mole.

I mole Allaha da ih sačuva stradanja u džehennemu, jer je to sigurni sunovrat, tim prije jer kaznu ne može izbjeći onaj ko je zaslužuje.

Džehennemska je vatra grozno boravište onima koji se u njoj nalaze.

Čestiti, bogobojazni vjernici, o kojima je riječ, udjeljuju od onog čime ih je Uzvišeni Allah opskrbio ali ne do granica rasipništva. Isto tako, oni nisu stisnuti prema sebi niti prema onima o kojima su se dužni brinuti. Njihovo trošenje je zlatna sredina između rasipništva i škrtosti.

Oni, također, ne zazivaju i ne obožavaju mimo Allaha drugog boga, ne pripisuju Allahu nikog ravnim, već Njega smatraju jedinim Bogom, i ne ubijaju nikog koga je Mudri Allah zabranio da se ubije, osim onog ko učini nešto što će njegov život obezvrijediti, a to su ubica, murted i bludnik kada se za to ispune posebni uvjeti. I oni - Allahovi robovi - se čuvaju od bluda, a onaj ko bude činio spomenute grijehe suočit će se na ahiretu s teškom, bolnom patnjom.

Patnja će počiniocu ovih grijeha biti udvostručena na Sudnjem danu i u njoj će veoma dugo vremena ostati ponižen i osramoćen.

Ali onima koji se iskreno pokaju zbog ovih grijeha i uzvjeruju, čvrsto i nepokolebljivo, te vjerovanje poprate činjenjem dobrih djela, Plemeniti će Allah oprostiti grijehe i preći preko njihovih nedjela te ih dobrim djelima zamijeniti. Allah je Onaj Koji pokajnicima mnogo oprašta i Koji je samilostan spram onih koji su Allahu odani.

Ko se pokaje za grijehe te se iskreno obraća Allahu i dobra djela čini a grijeha se kloni, taj se Allahu, zbilja, iskreno vratio i pokajanje mu je kod Allaha primljeno.

Dobri vjernici ne svjedoče neistini i ne sudjeluju na sijelima na kojima se iznosi neistina i čine grijesi, a kad prođu pored bezumnikā, onih što se bave besmislicama i nepodopštinama i govore ružan govor, oni pored takvih prolaze dostojanstveno, ne pridružuju im se i ne iskazuju zadovoljstvo time.

Kad budu opomenuti Allahovim riječima i znamenjima, osjete u svojim srcima bogobojaznost, pa ne okrenu leđa i ne ostanu zbog opomene gluhi i slijepi.

Oni mole: “Gospodaru naš, podari nam u našim ženama i u našem potomstvu radost učinivši ih dobrim, čestitim ljudima i učini da budemo predvodnici onima koji su bogobojazni, da nas slijede u činjenju dobrih djela!”

Oni koji saberu u sebi osobine spomenute u ovim ajetima, bit će nagrađeni najuzvišenijim džennetskim odajama jer su bili strpljivi u činjenju dobrih djela; meleki će ih susretati u džennetu, Kući vječne radosti i sigurnosti, s pozdravima i dobrodošlicama, sa selamom i radovijestima.

Tako će oni u džennetu zauvijek ostati, nikad neće umrijeti, a niti će iz dženneta izvedeni biti. O, divnog li utočišta i staništa!

Poslaniče, reci onima koji su ustrajni u nevjerstvu da Allah naposlijetku ne mari za ljudima ako Njega ne obožavaju i Njemu ne upućuju dovu ibadeta i dovu traženja počasti i blagodati. A pošto ste nevjernici i poričete Poslanika i ono što je donio od Allaha, stići će vas stradanje u džehennemu, sunovrat sigurni, i kazna vas ne može mimoići.

(Tā Sīn Mīm) O kur’anskim smo skraćenicama govorili na početku sure el-Bekara.

Ovo su ajeti časnog Kur’ana koji odvajaju istinu od neistine.

Zar ćeš sebe upropastiti zbog toga što tvoji sunarodnici, o Poslaniče, neće da povjeruju, jer si odveć sažaljiv spram njih i želiš da budu vjernici?

Kad bi Allah, džellešanuhu, htio, poslao bi bezbožnicima s neba jedno znamenje, djelo izvan iskustvene stvarnosti, zbog kojeg bi neizostavno postali vjernici i povinovali bi se tom znamenju. Ali, Allah ne želi slati takva znamenja kako bi ih iskušao hoće li povjerovati u onostrano.

I mekkanskim mnogobošcima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivog Allaha koja sadrži dokaz da je Allah jedini bog i da je Muhammed Božiji poslanik, a da je ne odbiše i leđa joj ne okrenuše.

Krivovjerni poriču veličanstveni Kur’an i rugaju se njegovim ajetima – pa stići će ih sigurno posljedice njihova poricanja, ruganja i drugih gnusnih djela koja činjahu na ovom svijetu i snaći će ih kazna.

Zar mogu ustrajno poricati, a nisu razmislili o tome da je Svemogući Allah učinio da iz zemlje niče bilje različitih boja i oblika, lijepog izgleda i od velike koristi?

U nicanju raznolikog bilja iz zemlje bjelodan je dokaz da je onaj ko je u stanju učiniti da to bilje niče u stanju oživjeti mrtve, ali većina ljudi ne vjeruje.

Poslaniče, Gospodar tvoj, zaista je silan, te Ga niko ne može nadvladati. On je samilostan prema Svojim robovima.

Vjerovjesniče, spomeni ljudima da se Svevišnji Allah obratio poslaniku Musau, alejhis-selam, naredivši mu da pođe među nasilne ljude koji su sebi nepravdu počinili ne vjerujući u Allaha i porobljavajući sinove Israilove.

Naredio mu je da pođe među faraonov narod i da ga na blag i učtiv način podsjeti na neophodnost bogobojaznosti, a to je činjenje dobra, a sustezanje od zla.

Musa, alejhis-selam, reče: “Gospodaru moj, zaista se bojim da će me faraon i narod njegov lažovom proglasiti, te će odbiti ono što ću im od Tebe donijeti!”

“I bojim se da će me, poreknu li oni moje poslanstvo, obuzeti tuga i briga”, Musa, alejhis-selam, reče. “Allahu, zato pošalji Džibrila Harunu, mom bratu, s poslanicom, da bi mi on pomogao u dostavljanju vjere i pozivanju Tebi.”

Naposlijetku je Musa rekao: “A prema njima sam se ogriješio: ubio sam jednog njihova čovjeka, Kopta, pa me strah da će oni mene ubiti zbog toga.”

Allah, džellešanuhu, reče Musau, alejhis-selam: “Nikako! To se neće dogoditi, oni neće imati priliku da te ubiju.” Ti i tvoj brat Harun pođite faraonu s Našim ajetima, pomoću kojih ćete dokazati da govorite istinu. Mi ćemo biti s vama dvojicom, sa Svojim znanjem, podrškom, pomoći i čuvanjem. Mi čujemo šta vi njima govorite i šta se vama govori. Nama ništa ne promiče.”

Dakle, Musau i Harunu naređeno je da pođu faraonu i da ga izvijeste da su njih dvojica poslanici Allahovi, tj. da ih je poslao Stvoritelj svega što postoji.

I rekao im je da zatraže od faraona da oslobodi sinove Israilove, koji robovaše faraonu u Egiptu, te da dopusti da pođu s njima dvojicom.

Faraon se obratio Musau, alejhis-selam: “Zar si, o Musa, zaboravio da si kao dijete bio na našem dvorcu i da smo te mi odgajali!? Zar si zaboravio da si kod nas proveo mnoge godine!? Zbog čega sad tvrdiš da si poslanik?”

Faraon je rekao: “I počinio si veliko nedjelo onda kad si ubio Kopta pomažući svom sunarodniku! Nadasve si nezahvalan na blagodatima kojima sam te obasuo.”

“Jesam, ubio sam onog čovjeka, ali to se dogodilo prije nego što sam dobio Objavu”, priznao je Musa.

“A od vas sam pobjegao u Medjen plašeći se da ćete me ubiti, te mi je kasnije Gospodar moj znanje i mudrost darovao i među poslanike, koje šalje ljudima, uvrstio me”, objasnio je Musa.

Naposlijetku je Musa upitao: “Faraone, u pravu si što se pozivaš na svoje dobročinstvo spram mene! Nisi me porobio, premda si porobio moje sunarodnike, sinove Israilove. Ali sve to nije razlog da te ne pozovem u istinu!”

Utom je Musaa, alejhis-selam, faraon upitao: “Ko je Gospodar svjetova, za Koga kažeš da si Njegov poslanik?”

“Moj Gospodar je Onaj Koji posjeduje i upravlja svime što postoji, i Kojem pripadaju vlast i sud na nebesima i na Zemlji i na onom što je između njih”, odgovorio je poslanik Musa, alejhis-selam. “Ukoliko ste čvrsto uvjereni u to, robujte isključivo Allahu!”

“Zar ne čujete šta je odgovorio Musa? Zar ne čujete lažne tvrdnje koje iznosi?”, upita faraon svoje velikodostojnike i glavešine.

“Allah je Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih pretka?”, reče Musa.

Faraon se obrati svojim sunarodnicima Koptima: “Musa, koji tvrdi da je poslanik, mahnit je i sasvim lud, ne umije odgovoriti na pitanje i govori besmislice.”

Musa kaza: “Allah Uzvišeni, Kome vas pozivam, Gospodar je istoka, Gospodar zapada i Gospodar prostora koji se između njih nalazi, ako pameti imate, pa da o tome promislite.”

Ne mogavši se argumentima boriti, faraon zaprijeti Musau, alejhis-selam: “Prihvatiš li kakvog boga osim mene, sigurno ću te u tamnicu baciti!”

Musa, alejhis-selam, upita: “Zar ćeš me baciti u tamnicu i u slučaju da ti podastrem kategoričke dokaze i bjelodana znamenja da sam uistinu Božiji poslanik?”

“Ako istinu govoriš, o Musa”, faraon će, “podastri nam te dokaze i znamenja koje si spomenuo.”

A Musa, alejhis-selam, baci štap i on se odjednom u ogromnu, pravu zmiju pretvori koja poče puzati zemljom.

Zatim poslanik Musa, alejhis-selam, u njedra stavi ruku svoju, koja je bila sasvim uobičajena, te je potom izvuče iz njedara, kad ona posmatračima bijelom, svijetlom, blistavom se ukaza, bez ikakve bolesti i mahane.

Faraon se obrati velikodostojnicima oko sebe: “Musa je odista vješt mag, on je zbilja virtuoz u sihru!”

“Musa hoće ovom magijom da vas iz zemlje vaše izvede i da on njome zavlada”, primijeti faraon i reče velikodostojnicima: “Pa šta savjetujete? Šta nam je činiti u ovom slučaju?”

Velikodostojnici faraonova naroda rekoše: “Ostavi Musaa i Haruna, nemoj ih odmah kazniti, već u gradove pošalji vojsku da sakuplja čarobnjake!”

“Dakle, vojska će ti dovesti”, rekoše doglavnici faraonu, “sve izuzetno vješte čarobnjake.”

Tako faraon sakupi čarobnjake u određeno vrijeme i na određenom mjestu.

A svijetu bī rečeno da se iskupi radi prisustvovanja nadmetanju između Musaa, alejhis-selam, i čarobnjakā, da se uvjere u to ko će od njih biti pobjednik.

Njihov je cilj bio da slijede čarobnjake ispovijedajući njihovu vjeru, ako oni, a ne Musa, pobijede.

Pošto su stigli da se suprotstave Musau, čarobnjaci faraona upitaše: “Hoćemo li zaista dobiti nagradu, materijalnu ili nematerijalnu, ako pobijedimo Musaa?”

“Da, ako pobijedite, dobit ćete nagradu”, faraon odgovori. “I sigurno ćete biti jedni od onih što su meni najbliži, dat ću vam veoma visok položaj.”

Čarobnjacima se obratio Musa, vjerujući u Allahovu pomoć i u to da ono čime on raspolaže nije sihr: “Bacite na zemlju svoje štapove i konope, koje ste odlučili baciti!”

I čarobnjaci baciše na zemlju konope svoje i štapove svoje, a pritom se zakleše faraonovom moći i dostojanstvom da će oni Musaa danas pobijediti.

Onda poslanik Musa, alejhis-selam, baci svoj štap iz ruke i gle – Allah, džellešanuhu, pretvori ga u ogromnu strašnu zmiju koja proguta sve njihove konope i štapove – čaroliju koju su pripravili.

Vidjevši da ona ogromna zmija, koja je maločas bila štap, proguta i uništi čaroliju koju su pripremili, faraonovi čarobnjaci čelima po tlu popadaše.

Rekoše: “Vjerujemo u dragog Allaha, Gospodara svega što postoji!”

“Vjerujemo u Allaha, Gospodara Musaova i Harunova”, kazaše na kraju.

Negodujući zbog toga što su čarobnjaci povjerovali, faraon viknu: “Zar da povjerujete u Musaovo poslanstvo, a ja vam to nisam dopustio? Musa je vaš prvak, očigledno je, koji vas je magiji poučio i čini se da ste svi vi u zavjeri kako biste stanovnike Egipta iz njihove zemlje istjerali, ali – zapamtit ćete kakva će vas kazna snaći!” Zatim se prezreni grešnik faraon zakleo čarobnjacima da će im ruke i noge unakrsno odsjeći, tako što će odsjeći desnu nogu uz lijevu ruku ili obratno, a nakon čega će ih, sve odreda, iz osvete što su povjerovali u Musaa i postali njegovi sljedbenici, pobiti i porazapinjati na palmina stabla.

Čarobnjaci na to faraonu odgovoriše: “Nije strašna ovozemaljska kazna, kojom nam prijetiš! Tvoja je kazna, odista, kratkotrajna i prolazna. Mi ćemo se Allahu vratiti, i On će nas u vječnu milost uvesti.”

“Žudimo da nam Gospodar naš”, dometnuše oni, “pređe preko svih naših hrđavih djela koja smo prije činili, tim prije jer smo prvi koji su povjerovali u poslanika Musaa.”

I Sveznajući Allah objavi poslaniku Musau, alejhis-selam: “Povedi noću one sinove Israilove koji su povjerovali u tebe da bi se lakše skrivali, jer faraon će vas sa svojom vojskom zacijelo goniti, da vas vrati nazad.”

Čuvši da će Musa, alejhis-selam, napustiti Egipat sa svojim sunarodnicima, poslao je sakupljače u sve egipatske gradove, da bi sustigao Musaa i njegove sljedbenike te ih vratio u Egipat.

“Zaista, Musa i njegovi sljedbenici čine grupu koja je malehna, bezazlena i prezrena”, kazao je faraon umanjujući vrijednost sinova Israilovih.

“Premda ih je malo, dobro su nas rasrdili”, kaza faraon.

Silnik je naposlijetku rekao: “A svi smo mi na oprezu, spremni smo i pratimo šta oni rade.”

Tako je Allah, džellešanuhu, učinio da faraon i vojske njegove napuste Egipat, zemlju predivnih zelenih vrtova i pitkih voda.

I da napuste riznice zlata i srebra, stečeni imetak i prelijepe kuće u kojima su živjeli.

Kako je učinio da faraon i Kopti, narod koji ga je obožavao, napuste svoju zemlju, Allah je učinio da sinovi Israilovi uživaju u Šamu u istim takvim blagodatima.

Onda Egipćani, faraon i njegov narod, sustigoše sinove Israilove kad se Sunce rađalo.

I kad su se dvije skupine, Musaov narod i faraonovi poklonici, međusobno ugledale, Musaovi, alejhis-selam, drugovi povikaše: “Faraon i njegove vojske samo što nas nisu stigli! Mi nemamo snage da im se suprotstavimo!”

“Griješite! Nije tako kao što mislite! Allah će mi pomoći, On će me putem spasa povesti”, kaza Musa, alejhis-selam.

Onda je Uzvišeni Allah objavio Musau: “Udari štapom svojim po moru!” Uslijed Musaova, alejhis-selam, udarca more se razdvojilo na dvanaest prolaza, na onoliko koliko je bilo plemena koja su činila Musaov narod, pa je svaka strana mora izgledala kao ogromno brdo u svojoj čvrstini, tako da voda nije proticala.

Mudri Allah učinio je da se faraon i njegovi poklonici približe moru te da u njega zagaze misleći da i oni mogu proći.

A Musaa, alejhis-selam, i njegove sljedbenike Uzvišeni je Allah spasio: prešli su more i niko se od njih nije utopio.

Nakon što su se sinovi Israilovi spasili, Allah, džellešanuhu, uništio je faraona i njegove poklonike.

U Musaovu, alejhis-selam, spasenju (pomoću prolaza u moru koje se rastavilo) i faraonovu uništenju leži zaista očigledno znamenje i kategorički dokaz o istinitosti onog Musaova, alejhis-selam, poslanstva. Ali, većina onih što bijahu uz faraona nisu bili vjernici.

Poslaniče, Gospodar tvoj, zaista je silan, te se osvećuje Svojim neprijateljima; samilostan je prema pokajnicima.

Kazuj svojim sunarodnicima, Allahov Poslaniče, vijesti o Ibrahimu, alejhis-selam.

Jednom, poslanik Ibrahim, alejhis-selam, obratio se svom ocu Azeru i svojim sunarodnicima: “Šta to vi obožavate? Čemu se, a ne Svevišnjem Allahu, klanjate?”

Oni mu odgovoriše: “Obožavamo kumire, iskreno im se predajemo i njima se povazdan obraćamo.”

Ibrahim, alejhis-selam, reče svojim sunarodnicima: “Čuju li vas vaši kumiri kad im se obraćate?”

“Mogu li vam vaši bogovi kojima se klanjate pribaviti kakvo dobro – ako ste im vjerni i predani, odnosno mogu li vam kakvo zlo nanijeti – ako biste im okrenuli leđa?”, upita ih poslanik Ibrahim, alejhis-selam.

“Ne, oni ne čuju naše molbe, mi baš nikakvo dobro nemamo od toga što ih obožavamo, niti bismo bili na kakvoj šteti ako bismo ih prestali obožavati”, odgovoriše mnogobošci. “Ali, zatekli smo svoje pretke, djedove i očeve, da tako čine, pa ih mi, eto, u tome odano i brižno slijedimo.”

“A jeste li razmišljali”, ponovo će Ibrahim, “o tome što činite? Pa vi, uočite to, obožavate običnu materiju, a ne Allaha!”, reče im.

“I vi i davni preci vaši robujete kumirima”, kaza Ibrahim.

I reče: “Sva vaša božanstva kojima robujete, a ne Sveznajućem Allahu, neprijatelji su moji jer su neistina. Ali, moj neprijatelj nije Allah, Gospodar svih stvorenja.”

“Allah je Onaj Koji me je stvorio, On me Pravom stazom napućuje u pogledu dobrobiti ovog i budućeg svijeta”, objasni svom narodu poslanik Ibrahim, alejhis-selam.

Dodao je Allahov miljenik Ibrahim: “Allah je Onaj Koji me hrani kad sam gladan, i Koji me poji kad sam žedan.”

“Allah je Onaj Koji me, kad obolim, iscjeljuje, samo On može ozdravljenje dati, samo On bolest i lijek daje”, Ibrahim će.

“Allah je Onaj Koji će me usmrtiti kad dođe moj smrtni čas, a zatim će me oživiti iz mezara”, nastavio je Ibrahim, alejhis-selam.

I rekao je: “Allah je jedini Onaj Koji će mi – žudim za tim – oprostiti grijehe i preći preko mojih ružnih postupaka na Dan konačnog polaganja računa.”

Potom se poslanik Ibrahim, alejhis-selam, obratio Svevišnjem Allahu dovom: “Gospodaru moj, znanje mi vjersko i pronicljivost podari, i dobrīma me pridruži, u džennetskim baščama uživanja!”

“I učini, Allahu, da me naraštaji koji će doći poslije mene, do Dana sudnjeg, spominju po istini i dobru”, zamolio je Ibrahim.

Također je zamolio: “Allahu, učini me jednim od bogobojaznih i čestitih, dobrih i iskrenih ljudi koji će baštiniti blagodati džennetske! Nastani me u džennet!”

“I oprosti, Allahu, ocu mom jer je on, zato što čini širk, jedan od onih koji su zalutali!”, ovako je zamolio Ibrahim, alejhis-selam, ali prije nego što će se pokazati da je Azer, njegov otac, Allahov neprijatelj; odrekao se Ibrahim svog oca čim mu se pokazalo da je neprijatelj vjere i nije više za njega tražio oprost.

“I nemoj me, Allahu moj, osramotiti pred svim stvorenjima na Dan kad ćeš oživiti ljude radi polaganja računa”, zamolio je Ibrahim.

Te je dodao: “Smiluj mi se na Dan ustanuća, kad čovjeku neće imetak koji je skupljao koristiti, kao ni sinovi koji su bili uz njega na dunjaluku!”

Ibrahim je rekao da će uspjeti samo onaj ko kreposna srca pred Allaha stupi, tj. čije srce bude čisto od širka i licemjerstva, pokazivanja pred svijetom i zadivljenosti samim sobom. Takav će imati koristi od imetka koji je udlijelio na Božijem putu i od djece koja za njega budu upućivala dove.

Allah će, džellešanuhu, približiti džennet onima što su bili bogobojazni, pa su izvršavali vjerske naredbe i sustezali se od vjerskih zabrana.

A bezvjernicima, koji na dunjaluku nisu bili upućeni nego su u stranputici bili, Svevišnji Allah pokazat će džehennem usplamtjeli onda kad budu na stajalištu.

Krivovjerni će biti ukoreni, pa će im se reći: “Gdje su vaši kipovi i idoli kojima ste robovali na dunjaluku?”

“Eto, isti ti kipovi i idoli kojima ste robovali, a ne Svemogućem Allahu, tvrdeći da donose dobro i čuvaju od zla – mogu li vam sad pomoć pružiti i od neizbježne vas kazne zaštititi? Štaviše, mogu li sami sebi pomoć pružiti, pa stradanje izbjeći?”, kazat će im se.

Zatim će Svevišnji Allah strovaliti u paklenu vatru, na lice, i obožavaoce lažnih božanstava i njihova božanstva, sjedinit će u džehennemu kolovođe zablude i njihove pristalice.

I vojske Iblisove, njegovi pomagači, svi će, bez izuzetka, biti s idolopoklonicima bačeni u džehennemsku provaliju.

U paklenoj vatri, sporit će se mnogobošci, koji su smatrali da Allah ima saučesnike, svađat će se s onima koje su obožavali.

Govorit će: “Allaha nam, na dunjaluku bijasmo, zbilja, u očitoj zabludi!”

“Mi smo vas, lažne nemoćne bogove, izjednačavali sa Svevišnjim Allahom, Gospodarom svega što postoji, te smo vama, kao što smo Njemu, robovali”, reći će

“A samo zlikovci krivim nas putem povedoše, oni koji su nas poticali da obožavamo lažna božanstva, a ne Allaha”, kazat će.

“Zato sad”, požalit će se nesretnici, “nemamo nikakve zagovornike koji bi se zauzeli kod Uzvišenog Allaha i otklonili od nas kaznu.”

“I nemamo prijatelje koji nas iskreno vole, pa da se za nas zauzmu i brane nas”, reći će.

Te će na koncu zaključiti: “O, kamo sreće da imamo drugu priliku, eh, da se možemo vratiti na dunjaluk, pa da vjerujemo u Allaha!”

U ovom kazivanju o poslaniku Ibrahimu, alejhis-selam, i ružnom završetku poricatelja nalaze se znakovi, pouke i poruke onima koji imaju razuma, pa ipak većina onih koji su čuli ovo kazivanje ne vjeruje.

Poslaniče, Gospodar tvoj, zaista je silan, te se osvećuje Svojim neprijateljima; samilostan je prema pokajnicima.

Nuhov, alejhis-selam, narod proglašavao je lažnim svog poslanika Nuha, nije vjerovao u njegovo poslanstvo i samim time negirao je i sve ostale poslanike.

Kad je Nuh, alejhis-selam, svojim sunarodnicima rekao: “Šta vam je pa se ne bojite Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih kipova?”

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Nuh, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana”, Nuh reče. “I meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

I kazao je poslanik Nuh svojim sunarodnicima: “A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanju vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana”, Nuh reče. “I meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

Međutim, Nuhovi sunarodnici rekoše: “Zar ćemo povjerovati u to u šta nas pozivaš, kad te slijede najprezreniji i najmanje ugledni ljudi među nama? Među tvojim sljedbenicima nema ugledne gospode i prvaka!”

Nuh im odgovori: “Ja nisam odgovoran za poslove kojima se bave vjernici koji me slijede! Ja nisam poslat kao onaj ko će bilježiti njihova djela.”

Oni će pred Allahom, Koji zna ono što tajno i javno čine, račun položiti, a ne preda mnom. Kad biste znali istinu, ne biste takve odvratnosti govorili!

“A ja neću od sebe tjerati pravovjerne udovoljavajući vašem zahtjevu kako biste povjerovali”, reče poslanik Nuh, alejhis-selam.

I reče naposlijetku: “Ja sam samo onaj kojeg je Allah, džellešanuhu, poslao da javno, otvoreno i odano upozori na Allahovu kaznu.”

Nuhovi sunarodnici rekoše: “Ne prestaneš li, o Nuhu, pozivati u islam, sigurno ćemo te grditi i kamenjem sve do smrti gađati!”

Čuvši tu prijetnju, Nuh, alejhis-selam, uputi dovu Svemogućem Allahu protiv svog naroda: “Allahu, Gospodaru moj, moj me narod zaista u laž utjeruje, ne vjeruje u objavu koju sam od Tebe donio!”

“Allahu, Gospodaru moj”, zamolio je Znalca svih tajni poslanik Nuh, “zato Ti između njih i mene po pravdi presudi – spasi monoteiste iskrene, a uništi nevjernike bezbožne; zbog njihove ustrajnosti u zabludi, a spasi mene i vjernike koji su uz mene!”

Tako je Allah, džellešanuhu, spasio poslanika Nuha, alejhis-selam, uslišavajući mu molitvu, i vjernike koji su bili uz njega u lađi, prepunoj ljudi i raznih životinja.

A zatim je Sveznajući Allah potopio sve one koji nisu vjerovali u Nuha, alejhis-selam.

U kazivanju o Nuhu, alejhis-selam, spasenju njega i njegovih sljedbenika vjernika, te u uništenju onih koji nisu vjerovali bjelodani su znakovi i očiti pokazatelji ljudima, a većina onih koji su čuli ovo kazivanje nisu povjerovali nego su ostali nevjernici.

Poslaniče, Gospodar tvoj, zaista je silan, te se sveti Svojim neprijateljima; samilostan je prema pokajnicima.

Narod Ad poricao je Allahove poslanike tako što je lažnim smatrao svog poslanika Huda, alejhis-selam.

Spomeni kad Hud, alejhis-selam, svojim sunarodnicima reče: “Šta vam je pa se ne bojite Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih božanstava?”

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Hud, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana”, Hud reče. “I meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

I kazao je poslanik Hud svojim sunarodnicima: “A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanje vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

Zatim ih je upitao: “Šta vam je, zar na svakom visu gradite nepotrebne, ni na ovom ni na onom svijetu korisne, palate s kojih posmatrate ljude?”

“I podižete visoke dvorce i utvrde kao da nećete nikad umrijeti ostavljajući ovaj svijet iza sebe”, upozorio je Hud svoje sunarodnike.

“A kad nasrćete i kažnjavate, ubijate ili preko svake mjere udarate, silno, grubo i nepravedno, bez imalo sažaljivosti i milosti”, kazao je.

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjeronaredbe, a sustežući se od vjerozabrana”, opet je naglasio poslanik Hud, alejhis-selam, “i meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

“Čuvajte se srdžbe Onog Koji vas dariva raznovrsnim, brojnim blagodatima koje vidite!”, rekao je Hud, alejhis-selam.

“Bojte se Allaha, Koji vam dariva stoku, i Koji vam djecu dariva!”, podsjetio ih je na Allahovu dobrotu.

“Bojte se Gospodara svjetova, Koji vam dariva zelene, prelijepe, guste bašče, s mnogo različitih stabala i plodova, i Koji daje da kroz vaše boravište teku potoci s pitkom vodom!”, kazao je Hud.

Naposlijetku je rekao: “Sunarodnici moji, zaista strahujem za vas od nepodnošljive kazne na Sudnjem danu!”

Međutim, Hudovi, alejhis-selam, sunarodnici na to rekoše: “Savjetovao ti ili ne savjetovao – nama je svejedno: nećemo te slušati, nećemo te prihvatiti kao poslanika, nećemo se odreći ovog što ispovijedamo!”

“Preci naši, djedovi i očevi, vjerovali su upravo u ovo u šta mi vjerujemo. Ovako su oni postupali, ovako su se oni ponašali”, dodali su.

A zatim su konstatirali: “I neće nas Allah na muke staviti!”

No, ipak, oni su nastavili poricati Huda, alejhis-selam, svog poslanika, pa ih je Allah, džellešanuhu, uništio pomoću strašnog, hladnog vjetra. U uništenju naroda Ad nalaze se pouke za one kojima je do pouke, a većina njih ne vjeruje.

A Gospodar tvoj, zaista je silan, pa uništava Svoje neprijatelje, a milostiv je spram onih koji se kaju.

Narod Semud poricao je poslanike tako što je proglašavao lažnim poslanika Saliha.

Kad je Salih, alejhis-selam, svojim sunarodnicima po krvi, rekao: “Šta vam je pa se ne bojite dragog Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih kipova?”

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam Božiju poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Salih, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjeronaredbe, a sustežući se od vjerozabrana”, opet je naglasio Salih, alejhis-selam, “i meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

I kazao je poslanik Salih svojim sunarodnicima: “A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanje vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

Upitao ih je: “Mislite li da će vas Svemogući Allah zanemariti, te da vas neće kazniti, a dotle uživate u blagodatima, sigurni?”

“Zar mislite da ćete proći nekažnjeno, živeći u zelenim, prelijepim i plodovima bogatim vrtovima te među prekrasnim izvorima?”, rekao je Salih, alejhis-selam.

I kazao je: “Držite li da ćete, dakle, biti ostavljeni da uživate jedući usjeve, raznovrsne i prelijepe, među palmama koje nose zrele, ukusne plodove?”

Zatim je primijetio: “Vi dotle u brdima, u stijenama, vješto klešete kuće, te ih činite ugodnim za boravak.”

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjeronaredbe, a sustežući se od vjerozabrana”, reče Salih, alejhis-selam, “i meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

“A ne slušajte zapovijesti onih koji čineći grijehe pretjeruju i prelaze granice Božijeg vjerozakona”, preporučio je Salih, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

“Nemojte slijediti one koji na Zemlji siju smutnju tako što pozivaju u činjenje grijeha, a ne popravljaju se tako što su poslušni Allahu”, dodao je.

Međutim, Salihovi, alejhis-selam, sunarodnici na ovo rekoše: “Ti, Salihu, baš spadaš u opčinjene! Vidi se da je sihr na tebe izuzetno snažno djelovao, pa se ponašaš nerazumno.”

“Osim toga”, kazali su, “ti si čovjek samo, kao i mi što smo, te nemaš nad nama nikakve prednosti da budeš upravo ti poslanik. Nego – podastri ti nama kakav nepobitan dokaz i očigledno čudo da istinu govoriš tvrdeći da te je Allah poslao!”

Saliha je Svevišnji Allah pomogao znamenitim nadnaravnim djelom, devom koja se pojavila iz stijene. Rekao im je: “Evo, to je deva Allahova, kao što vidite! Ona će se napajati u dan koji određen je, a u poznati dan vi ćete se napajati; ona neće piti vodu u vašem danu, niti ćete vi piti u njezinom danu.”

“I nikakvo zlo nemojte joj učiniti, nemojte je tući, a pogotovu je nemojte ubiti”, upozorio je Salih, alejhis-selam, svoje sunarodnike. “Učinite li to, Allah će vas uništiti te će vas nesnosnom kaznom kazniti!”

Ipak, saglasiše se da zakolju istu tu devu, pa priđe nesretnik među njima i zakla je. Pošto vidješe šta su uradili i da će ih neizbježna kazna snaći, žestoko se pokajaše i zažališe zbog svog nepromišljenog postupka. No, nije im, nakon što su kaznu već svojim očima vidjeli, koristilo pokajanje.

Allah je, džellešanuhu, učinio da ih tad stigne strašna kazna kojom im se prijetilo, a to je potres i krik. U uništenju naroda Semud nalaze se pouke za one kojima je do pouke, a većina njih ne vjeruje.

A Gospodar tvoj, o Poslaniče, zaista je silan, pa uništava Svoje neprijatelje, a milostiv je spram onih koji se kaju.

Lutov narod proglašavao je lažnim sve poslanike time što je svog poslanika, Luta, alejhis-selam, u laž utjerivao.

Kad je Lut, alejhis-selam, svojim sunarodnicima rekao: “Šta vam je pa se ne bojite Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih božanstava?”

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam Božiju poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Lut, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjeronaredbe, a sustežući se od vjerozabrana”, rekao je Lut, alejhis-selam, “i meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

“A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanje vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

Zatim ih je upitao: “Zar vi, mimo sav svijet, muškarcima prilazite, u analni otvor?”

“A dotle žene svoje, koje je Allah, džellešanuhu, stvorio radi zajedničkog života i uživanja u braku, ostavljate?!”, ukorio ih je Lut, alejhis-selam. “A, vi ste narod koji prekoračuje granicu Allahovog šerijata time što činite ta izopačena djela.”

Ali Lutov, alejhis-selam, narod reče: “Lute, ne prestaneš li nas odvraćati od spolnog općenja s muškarcima i ne sustegneš li se od osuđivanja, mi ćemo te neizostavno iz našeg naselja protjerati, nećeš među nama boraviti!”

Lut, alejhis-selam, odvrati: “Pozivam Allaha kao svjedoka da se grozim vašeg gnusnog djela i da prezirem to što radite!”

Vjerovjesnik Lut uputio je sljedeću dovu: “Gospodaru, spasi mene i porodicu moju od odvratnosti onog što čini moj narod, i sačuvaj nas od kazne koja slijedi za razvrat koji oni čine!”

I Allah, džellešanuhu, uslišao je ovu dovu: ukazao je spas Lutu, alejhis-selam, i vjernicima, koji su ga slijedili.

Ali je Sveznajući Allah uništio, od Lutove porodice, njegovu ženu, staricu, koja nije vjerovala, te je ostala s onima koji su kaznu iskusili.

Nakon što je Lut sa svojom porodicom izišao, Svemogući Allah je uništio naselje Sodomu, pripadnike Lutova, alejhis-selam, naroda, i nikog od njih nije poštedio.

Uništio ih je sručivši na njih kamenje s neba, kao gustu kišu od bezbroj kapi sačinjenu – o, strašne li kiše u kojoj bijaše kazna za buntovnike koje je Lut upozorio, ali ga nisu poslušali nego su nastavili činiti gnusne poroke.

U uništenju Lutova, alejhis-selam, naroda, zbog razvrata kojeg su činili, nalaze se znakovi za kasnije naraštaje i pouke za one kojima je do pouke stalo, a većina ih ne vjeruje.

A Gospodar tvoj, zaista je silan, pa uništava Svoje neprijatelje, a milostiv je spram onih koji se kaju.

Stanovnici Ejke, u kojoj je raslo golemo stablo, proglašavali su lažnim sve poslanike time što su u laž utjerivali svog poslanika, Šuajba, alejhis-selam.

Kad im je Šuajb, alejhis-selam, rekao: “Šta vam je pa se ne bojite dragog Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih kipova?”

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam Božiju poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Šuajb, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

I dodao je: “Zato se bojte Allaha čineći ono što On voli, a sustežući se od svega što izaziva Njegovu srdžbu! Budite meni poslušni glede izvršavanja vjerskih naredbi i sustezanja od vjerskih zabrana!”

“A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanje vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

“Mjerite ljudima pravedno prilikom kupoprodaje i nemojte nipošto zakidati”, Šuajb im je govorio.

“I ispravnim mjerilom mjerite”, kazao je.

“I ljudima njihovo ne umanjujte”, Šuajb će, “i nemojte po Zemlji nered praviti čineći grijehe!”

“I bojte se Uzvišenog Allaha, Koji je vas, kao i narode pređašnje, stvorio! Čuvajte se Njegove kazne!”

Stanovnici Ejke na to rekoše: “Ti, Šuajbe, baš spadaš u opčinjene! Vidi se da je sihr izuzetno snažno djelovao na tebe, te se ponašaš nerazumno.”

“Osim toga”, kazali su, “ti si čovjek samo, kao i mi što smo. U čemu se onda razlikuješ od nas da nam budeš poslanik?! Štaviše, mi držimo da ti iznosiš laži na Allaha tvrdeći da te je On poslao!”

“Ako govoriš istinu, o Šuajbe”, rekli su naposlijetku, “da te je Allah poslao, zamoli svog Gospodara da na nas sruči komad neba koji će nas uništiti.”

Šuajb, alejhis-selam, samo reče: “Allah, Gospodar moj, upućen je u širk i grijehe koje činite, ništa od vaših dijela nije Mu skriveno.”

Pa ipak, stanovnici Ejke nastavili su, uporno i tvrdoglavo, utjerivati u laž vjerovjesnika Šuajba, alejhis-selam, te ih je Svemogući Allah uništio pomoću nezamislive vrućine zbog koje su bježali u sve hladove te su, na koncu, uočili oblak pod koji su se svi sklonili, a iz kojeg se sručila vatra na njih i sve ih spalila. Eto, to je bila strašna kazna koja ih je sustigla tog kobnog dana.

U kazni koja je spuštena na stanovnike Ejke nalaze se znakovi i pouke za one koji žele pouku izvući, a većina njih ne vjeruje.

A Gospodar tvoj, zaista je silan, pa uništava Svoje neprijatelje, a milostiv je spram onih koji se kaju.

Odista je ovaj veličanstveni Kur’an, koji je objavio Poslaniku islama, sallallahu alejhi ve sellem, objava Gospodara svega što postoji.

Od Allaha Milostivog časni Kur’an donosi melek Džibril, alejhis-selam.

Melek Džibril, alejhis-selam, donosi časni Kur’an na Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, srce da ga zapamti i razumije i dostavlja, upozoravajući na Allahovu kaznu.

Eto tako, Džibril donosi slavni Kur’an na književnom arapskom jeziku.

Ovaj slavni Kur’an spomenut je u knjigama prijašnjih poslanika: obavijestili su o njemu svoje narode prenoseći im tu veliku radovijest.

Zar mekkanskim poricateljima nije dovoljno kao dokaz da si ti uistinu poslanik to što su učenjaci među sinovima Israilovim znali da je sve to istina, kao npr. Abdullah b. Selam?

Da je Sveznajući Allah objavio ovaj Kur’an nekom nearapu koji ne vlada arapskim jezikom, opet bi ga negirali.

Dakle, da je Allah tako učinio, pa da višebošcima isti taj nearap kaziva kur’anske ajete, oni u časni Kur’an opet ne bi povjerovali, nego bi rekli da ga ne razumiju. Neka zahvaljuju Allahu jer je objavljen na njihovu jeziku.

Eto, tako Sveznajući Allah daje da se poricanje i nevjerstvo duboko uvriježi u srca grešnikā.

Stoga krivovjerni neće napustiti nevjerstvo dok se ne suoče sa stradanjem i kaznom.

A kazna će im nenadano doći, a da to oni i ne naslute, bez bilo kakvog upozorenja bit će dohvaćeni i uništeni.

A pošto ugledaju kaznu i uvjere se u njezinu neizbježnost, reći će, kajući se: “Hoće li nam se imalo vremena pružiti, da razmislimo, te povjerujemo u dobrog Allaha?”

Zar oni požuruju Našu kaznu govoreći: “Nećemo povjerovati dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš!”

Allahov Poslaniče, šta misliš, ako Allah, džellešanuhu, učini da mekkanski nevjernici požive dugo godina u blagodatima...

I na koncu, nakon tog vremena u kojem su uživali, ih snađe kazna kojom im se prijetilo…

Nevjernicima neće biti ni od kakve koristi to što su u dugom slatkom životu uživali, tim prije jer tih užitaka više nema.

Allah nije uništio nijedno naselje na Zemlji prije nego što je protiv njegovih stanovnika uspostavio dokaz poslavši poslanika i objavivši im Knjigu.

A slao je opominjatelje radi pouke i podsjećanja. Svevišnji Allah, neka se zna, nije nepravdu činio kaznivši one kojima je poslao poslanika i objavio Knjigu te oni nisu povjerovali.

Časni Kur’an ne donose šejtani Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Šejtani nisu u stanju okupirati njegovo srce, to zbilja nije u okvirima njihove moći.

Čak i mogućnost da ga oni čuju isključena je jer ne mogu na nebu doprijeti do njega. Pa kako je onda moguće da ga oni Poslaniku dostavljaju?

Zato ne smatraj da Allahu ima iko ravan i ne zazivaj nikog osim Njega! Budeš li činio širk, Allah će te neizostavno kazniti i niko te neće odbraniti od strašne kazne.

Poslaniče, opominji svoje najbliže saplemenike, počinjući od porodice i bližnjih, da će ih stići kazna ostanu li dosljedni činjenju širka.

I budi skroman, sasvim blag i učtivo se obraćaj onima što vjeruju u tvoj poziv i slijede tvoj naputak! Budi prema njima samilostan i učtiv.

A ne budu li te poslušali kad im zapovjediš da vjeruju u jednog Boga i da Njemu budu poslušni, reci im: “Odričem se širka i grijeha koje činite!”

I svaku svoju potrebu i svaki posao prepusti Allahu, Onom Koji se sveti Svojim neprijateljima, i Koji je samilostan prema pokajnicima.

Allah je Onaj Koji te vidi, Poslaniče milosti, kad ustaneš obaviti namaz.

Vidi te kad obavljaš namaz među onima što po tlu padaju ničice. Gospodaru nije skriveno ni ono što ti činiš ni ono što drugi ljudi čine.

Allah, džellešanuhu, čuje tvoje učenje časne Knjige, zikr koji činiš tokom namaza. On zna sve tvoje namjere.

Hoćete li, o ljudi, da vam kažem kome silaze šejtani, za koje velite da donose časni Kur’an?

Šejtani silaze onima proricateljima, koji lažu i čine razvrat i velike grijehe.

Šejtani prisluškuju ono što govore meleki, uzvišeno društvo, pa čuju jednu riječ koju hitro prenesu vračevima i prorocima – ovi većinom izmišljaju laži – pa na to zrno istine dodaju tovar laži.

A pjesnici, za koje tvrdite da je Poslanik islama jedan od njih, većinom svoju poeziju zasnivaju na neistini, pa se za njima, pjesnicima, povode, njima slični.

Zar ne znaš, Poslaniče, da se isti ti pjesnici bave svim i svačim, izgubljeni su i dezorjentirani u svakoj dolini, pa lažu, promiču nerealne stvari, vrijeđaju i hvale, a ponekad čine oboje.

I oni govore ono što svojim djelima ne potvrđuju: hvale se djelima koja nisu učinili.

Pa ipak, Allah, džellešanuhu, ne kori pjesnike vjernike, one koji čine dobra djela, a često Allaha spominju i bore se te pobijede Allahove neprijatelje nakon što im ovi nanesu nepravdu (kao što je bio slučaj s Hassanom b. Sabitom, radijallahu anhu). A saznat će oni koji čine sebi nepravdu čineći širk i nasilje vjernicima kakvo će ih povratište u Svevišnjeg Allaha čekati i kakvo ih detaljno polaganje računa čega.

O kur’anskim smo skraćenicama govorili na početku sure el-Bekara. Ovo što smo ti objavili jesu ajeti slavnog Kur’ana, u kojima nema nikakve nejasnoće. Onaj ko razmisli o Kur’anu shvatit će da je to Allahova objava.

Kur’anski ajeti upućuju na put spasa na ovom i na budućem svijetu, oni su radosne vijesti onima koji vjeruju u Allaha, džellešanuhu, i poslanike.

Vjernici, kojima su kur’anski ajeti naputak i radovijest, namaz obavljaju predano i brižno, te zekat izdvajaju, dobrovoljno ga dajući onima koji ga zaslužuju, i pritom u Dan ustanuća, kad će Pravedni Allah dobre nagraditi, a zločince kazniti, čvrsto vjeruju.

Onima koji poriču ahiret i oživljenje na budućem svijetu te nagradu i kaznu, Allah prikazuje njihove ogavne postupke kao lijepe, pa se još više, zlo čineći, otuđuju. Zato što su neopisivo veliki grešnici, lutaju po bespućima stranputice.

To su oni koje čeka užasno stradanje na ovom svijetu: poniženje, sramota, padanje u ropstvo i smrtno stradanje, a na ahiretu će biti najviše izgubljeni zato što će sebe i svoje porodice odvesti u vječnu kaznu u paklenoj vatri.

A tebi, Poslaniče milosti, odista, stiže časni Kur’an od Uzvišenog Allaha. Allah je mudar u stvaranju, određivanju, propisivanju; Svojim znanjem sve obuhvata, nije Mu skriveno ništa od onog što ljudima koristi.

Poslaniče, spomeni kazivanje o poslaniku Musau, alejhis-selam, kad je svojoj čeljadi rekao: “Zastanite ovdje i pričekajte me, jer nekakvu vatru opazih: možda ću sresti nekog ko poznaje ovaj kraj, a ko će mi kazati kuda treba ići ili ću vam kakvo dobro od nje donijeti ili ću vam pak glavnju, da biste se ogrijali, donijeti.”

Pa kad poslanik Musa, alejhis-selam, stiže do vatre, Allah ga zovnu i reče mu da se nalazi na blagoslovljenu mjestu, i da je Svevišnji Allah blagoslovio one što se nalaze blizu vatre i one što su oko nje – meleke, te je zatim rekao Musau da je On hvaljen, slavljen i čist od svega što Mu ne priliči, tj. da Mu se ne može pripisati nikakav nedostatak, a neki Mu zabludjeli ljudi i to pripisuju.

Allah, džellešanuhu, obratio se Musau: “To sam Ja – Allah, o Musa! Ja sam Onaj Koji je silan, niko Me ne može nadvladati! Ja sam Onaj Koji je mudar, pa sve s mudrošću stvaram, uređujem i propisujem!”

Zatim je Silni Allah naredio Musau da baci svoj štap i pošto je to Musa učinio, štap se njegov, Allahovom voljom, pretvorio u zmiju te se Musa, vidjevši da se ona trese, okrenu uzmičući i ne vrati se. Allah ga pozva: “O Musa, ne boj se! Poslanici se, zbog visoka položaja i mjesta koje uživaju kod Mene, ničeg ne boje, pa ni zmija!”

Potom je Sveznajući Allah izvijestio poslanika Musaa, alejhis-selam, da Njegova milost sve obuhvata i da On mnogo prašta, pa će oprostiti onima koji počine grijeh te se pokaju i zlo dobrim zamijene.

Zatim mu je naredio da uvuče ruku u svoja njedra, pod pazuho, te da će se ruka, poput snijega bijela, pojaviti, a bez bolesti ikakve – to spada, rekao mu je Allah, u devet bjelodanih znamenja, kojima je On osnažio Musaa i dao mu ih kao dokaz protiv faraona i njegova, nadasve otuđena od Allaha i preko svake mjere poročna, nevjerničkog naroda. Devet bjelodanih znamenja jesu sljedeća: ruka, štap, sušne godine, manjak plodova, poplave, skakavci, krpelji, žabe i krv.

A pošto Musa, alejhis-selam, donese faraonu i njegovu narodu ova očita nadnaravna djela, bjelodana i jasna, oni rekoše: “Ovo što je donio Musa jest prava magija, u to nema sumnje nikakve!”

Oni, međutim, porekoše nadnaravna djela koja im Musa, alejhis-selam, donese, ali su ih u sebi istinitim držali. Povod takvom njihovom ponašanju bili su činjenje nepravde i oholost kad je riječ o prihvatanju istine. Pa ti, Poslaniče, vidi kakva ih kob zadesi zbog toga što su bili nevjernici grešnici – Allah ih je sve uništio!

Plemeniti Allah podario je znanje vjerovjesnicima Davudu i njegovu sinu Sulejmanu. Vid tog znanja jeste što su razumjeli jezik ptica. Njih su dvojica kazali, zahvaljujući se Allahu, džellešanuhu: “Hvala Gospodaru, Koji nas je u odnosu na ostale Svoje robove vjernike odlikovao time što nam je dao znanje i vjerovjesništvo!”

I vjerovjesnik Sulejman naslijedi svog oca Davuda, alejhis-selam, u vjerovjesništvu, korisnom znanju i vlasti. Spominjući Allahove blagodati koje je Allah dao njemu i njegovu ocu Davudu, Sulejman se obratio svijetu: “O ljudi, Allah nas je poučio da razumijemo ptičije glasove i dao nam je svega onog što je dao prijašnjim vjerovjesnicima i vladarima! Sve te blagodati izraz su goleme Allahove dobrote spram nas.”

Onda se sakupiše Sulejmanove vojske koje sačinjavahu razna stvorenja: džini, ljudi, ptice; bijahu poredani precizno.

Pa kad vjerovjesnik Sulejman, alejhis-selam, stiže sa svojom vojskom do Mravlje doline (mjesto u Šamu), jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u svoje nastambe da vas ne pogaze Sulejman i njegove vojske, a da to ne predosjete; oni ne bi vaša staništa gazili kada bi za vas znali!”

I Sulejman, alejhis-selam, nasmiješi se tome mravu te zamoli Uzvišenog Allaha da ga potakne na zahvalnost na blagodatima: vjerovanju, slijeđenju Pravog puta i mudrosti, koje je njemu, Sulejmanu, i njegovim roditeljima ukazao Znalac svih tajni. K tome, Sulejman se, alejhis-selam, obratio Svemogućem Allahu da ga potakne na činjenje dobrih djela na zadovoljstvo Njegovo te da ga uvede u okrilje Svoje milosti i u džennet, s dobrim ljudima.

I Sulejman, alejhis-selam, izvrši smotru potčinjenih mu ptica, da vidi koje su prisutne a koje nisu, pa primijeti da pupavac nije na mjestu koje mu je dodijeljeno te, osuđujući njegovo odsustvo, reče: “Zašto ne vidim pupavca? Odsutan li je, ili se skriva?”

Uvjerivši se da je pupavac stvarno odsutan, vjerovjesnik Sulejman zaprijeti mu žestokom kazneno-popravnom mjerom ili će ga, rekao je, zaklati zbog odsustva i zapostavljanja dužnosti; ako pak donese valjano opravdanje, on će mu oprostiti.

Nedugo zatim pupavac dođe. Obrati se Sulejmanu: “Doznao sam i shvatio nešto što tebi nije poznato! Evo o čemu se radi: dolazim ti iz Sabe, nosim ti golemu vijest, siguran da je pouzdana istina ovo što ti prenosim.”

“Naime, tamo zatekoh”, pupavac reče, “neku ženu koja vlada stanovnicima Sabe; Allah joj je dao sve što je potrebno vladaru, a ima i prekrasan, veličanstven prijesto na kojem sjedi i izdaje naređenja.”

Dalje je rekao: “Zatekoh tu ženu, kao i njezine podanike, kako se suncu, umjesto Allahu Svevišnjem, klanjaju – šejtan ih je zaveo i lijepim im njihove postupke prikazao; naveo ih je da čine grijehe i širk, pa ih je to odvratilo od Pravog puta, te nikako ne mogu iz tmina izaći.”

“Eto tako je! Šejtan im je lijepim prikazao činjenje širka i poroka da ne bi ničice pred Milostivim Allahom padali, a On je Onaj Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i na Zemlji, kao npr. kišu i bilje, i On je Onaj Koji zna sve što Njegovi robovi čine, krili oni to ili na javu iznosili."

I naposlijetku je rekao: “Nema istinskog božanstva osim Allaha! Allah je Gospodar Arša veličanstvenog.”

Na to vjerovjesnik Sulejman, alejhis-selam, reče pupavcu: “Malo ćemo pričekati da utvrdimo je li istinita vijest koju si nam donio ili si nam pak samo lagao.”

Sulejman potom napisa pismo, dade ga pupavcu i reče: “Odnesi ovo pismo moje kraljici Sabe, i njenom narodu pa im ga predaj i zatim se izmakni, ali ne previše, da bi čuo šta će zaključiti i kakvu će odluku donijeti.”

Dobivši to pismo, kraljica je okupila velikodostojnike svog naroda i obratila im se: “Velikodostojnici, dobila sam jedno časno i poštovanja vrijedno pismo.”

“Pismo je od kralja Sulejmana i počinje s bismilom: u ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!…”, rekla je.

A zatim je dodala: “Sulejman poručuje: ‘Ne uznosite se iznad mene, već dođite preda me, ponizno priznajući da je Allah jedini istinski bog! Sustegnite se od činjenja širka, tj. ne obožavajte sunce!’”

Potom se kraljica obrati svojoj sviti: “O dostojanstvenici, savjetujte mi šta trebam uraditi u pogledu pisma koje dobih od Sulejmana – ništa mimo vas neću odlučiti, sve dok mi svoje mišljenje o ovom ne iznesete.

“Znano ti je da smo mi vrlo moćni, i silni, i brojni, i hrabri, i strpljivi ratnici”, dostojanstvenici odgovoriše kraljici, “a odluka je tvoja, pa vidi šta je u ovom slučaju najkorisnije za nas i tako odluči, a mi ćemo tvoju odluku bespogovorno provesti.”

Kraljica reče: “Kad kraljevi osvoje neki grad, uglednike njegove ponize i naprave pometnju ubijajući, porobljavajući, rušeći – tako moćniji postupaju na svakom mjestu i u svakom vremenu. Eto tako postupaju kako bi kod stanovnika mjesta koje osvoje izazvali strah i strahopoštovanje.”

“Ja ću onom ko mi je poslao ovo pismo i njegovim sunarodnicima vrijedan dar poslati”, zaključila je kraljica. “I sačekat ću da se izaslanici vrate od Sulejmana i obavijeste me o njegovoj reakciji.”

I kad dođe kraljičin izaslanik sa svojim pomoćnicima noseći skupocjeni, izvanredni dar Sulejmanu, on, Sulejman, taj njezin postupak osudi te reče: “Zar da me pomoću blaga primamite i odvratite od pohoda na vaše carstvo, kad mi je Silni Allah poslanstvo dao, i mudrost, i vlast, i znanje, i pronicljivost, i ugled, i bogatstvo, a to je vrednije od onog što je vama dao. Vi se trebate radovati ovozemaljskim darovima!”

“Vrati se kraljici i velikodostojnicima te ih obavijesti da ćemo na njih, izvan svake sumnje, povesti vojske kojima se neće moći suprotstaviti i da ćemo ih sigurno istjerati iz Sabe, ponižene i pokorene, ako nam se ne pokore”, dodao je vjerovjesnik Sulejman, alejhis-selam, obraćajući se izaslaniku kraljice Sabe.

A zatim se obratio svojim velikodostojnicima: “Ko će mi donijeti prijesto kraljice Sabe prije nego što ona i njezin narod dođu da mi se povinuju?”

Onda jedan snažni buntovni džin reče: “Prije nego što ustaneš iz sjednice u kojoj se nalaziš sada, ja ću ti donijeti njezin prijesto, jer sam snažan da to učinim i pouzdan sam; na prijestolju se neće ništa izmijeniti, ni dodati ni oduzeti.”

Međutim, čestiti učenjak što je posjedovao znanje iz Knjige koje obuhvata i najuzvišenije Božije ime, na koje se Gospodar odaziva, reče: “Prije nego što okom trepneš, njezin će prijesto biti pred tobom. Eto tako će biti jer ću zamoliti Allaha, i On će dati da njen prijesto bude ispred tebe!” Tako i bī. Čim je Sulejman otvorio oči, ugledao je veliki prijesto ispred sebe. Uzviknuo je, zahvaljujući se Allahu: “Ovo je blagodat Gospodara mog, Onog Koji je sve stvorio i Koji svime upravlja, da bi me iskušao hoću li biti zahvalan na Njegovim darovima i poslušan Mu ili ću pak nezahvalan biti! A ko je zahvalan na blagodatima – u svoju je korist zahvalan: Allah će mu uvećati blagodati i učiniti da one traju, a ko pak poriče Božije dobro i ne zahvaljuje Mu – pa, Allah je neovisan, ne treba Mu niko i ničija zahvalnost; plemenit je, Njegova plemenitost obuhvata zahvalne i nezahvalne, vjernike i nevjernike. Allahova se plemenitost ogleda i u tome što daje Svoje blagodati čak i onima koji ih negiraju.”

Najzad je rekao svojim vojskama: “Prerušite kraljičin prijesto, promijenite njegova obilježja da vidimo je li i koliko je pronicljiva – hoće li ga ili neće prepoznati!”

A kad kraljica Sabe, stiže, vjerovjesnik Sulejman, alejhis-selam, upita je, provjeravajući njenu pronicljivost: “Je li ovaj prijesto sličan tvom prijestolu?” “Kao da je on, sličan mu je”, odgovorila je neodređeno, tim prije jer je i pitanje neodređeno bilo. Sulejman, alejhis-selam, pošto mu je Allah dao tu moć, zaključi: “Svemogući, Allah nam dade znanje prije nego što ga je njoj dao, i mi smo muslimani, pokorni smo Allahu.”

To što je ona obožavala lažna božanstva slijepo slijedeći svoje sunarodnike odvratilo ju je od tevhida, vjerovanja u Allahovu jednoću. Živjela je s narodom nevjerničkim, pa je bila jedna od njih.

Kraljici bī rečeno da uđe u Sulejmanov, alejhis-selam, dvorac čija je dvorana bila napravljena od uglačanog stakla, ispod kojeg bijaše voda. Kad je to ugledala, kraljica pomisli da je ispred nje nemirna voda u kojoj će smočiti svoju haljinu. Ne znajući za ono staklo, ona zadiže haljinu uz noge da prođe, a vjerovjesnik Sulejman, alejhis-selam, reče joj: “Ovo je dvorana koja je uglačanim staklom popločana! Nećeš nakvasiti odjeću jer je iznad vode staklo.” Sulejman, alejhis-selam, pozva je u islam, te ga ona prihvati. Izjavila je: “Gospodaru, sebi sam učinila nepravdu smatrajući Tebi druge ravnima. Predajem se Tebi slijedeći vjerovjesnika Sulejmana, da bih zajedno s njime robovala Tebi, Gospodaru svega što postoji!”

Uzvišeni je Allah poslao Semudu Saliha, alejhis-selam, brata njihova po krvi, koji ih pozivaše da robuju jedino Allahu nikog Mu ravnim ne smatrajući. Čim je vjerovjesnik Salih, alejhis-selam, svoje sunarodnike pozvao u tevhid, oni su se podijelili u dvije skupine, vjerničku i nevjerničku, koje su se počele prepirati u vezi s time ko od njih istinu slijedi.

“O sunarodnici moji”, obratio im se vjerovjesnik Salih, alejhis-selam, “zašto tražite da vas što prije stigne kazna, a ne da vam se milost ukaže? Zašto odmah sad ne tražite oprost od Allaha kajući se za svoje grijehe?! Nadati se da će vam Plemeniti Allah, postupite li tako, ukazati milost i preći preko vaših hrđavih djela.”

“Slutimo da je zlo s tobom i s onima što tebe slijede!”, rekoše Salihu njegovi sunarodnici tvrdoglavo se ponašajući spram slijeđenja istine. Salih im uzvrati: “Šta god vam se dogodi, bilo dobro ili zlo, od Allaha je, znajte to dobro, jer se može dogoditi samo ono što On, Koji je Sveznajući, odredi. Allah vas dovodi pred iskušenje pomoću dobra i zla koje vam daje.”

U gradu Hidžr bilo je devet osoba koje su na Zemlji nered činile tako što nisu vjerovale i tako što su grijehe činile; nisu na Zemlji, pomoću vjerovanja i činjenja dobrih djela, red uspostavljale.

Onda su jedni drugima kazali: Neka se svako zakune Allahom da ćemo noću smaknuti Saliha i njegovu porodicu, neizostavno, a onda ćemo se njegovu najbližem krvnom srodniku obratiti: ‘Mi nismo prisustvovali pogibiji njegove porodice, bili smo odsutni, a istinu govorimo – u to nema sumnje.’”

I tajno su smišljali spletke svakojake protiv Saliha, alejhis-selam, i pravovjernih, ali je i Allah, džellešanuhu, spletke pleo kako bi pomogao i sačuvao od tih spletki vjerovjesnika Saliha, a njih, zločince, uništio. Krivovjerni nisu znali šta im se priprema.

Poslaniče, razmisli o kazni koja je zadesila zlikovce i pogledajte kakav je bio ishod njihova spletkarenja: Svemogući Allah uništio ih je, nikog nije poštedio niti je koga ostavio.

Eno – to su kuće njihove, opustjele i prazne, niko u njima ne živi nakon što je njih, zločince, Allah, džellešanuhu, uništio zbog nepravde koju su sami sebi nanijeli. U uništenju zulumćarskog Salihova naroda nalaze se znakovi i pouke za vjernike, jer jedino oni pouke uzimaju.

Kazna koju je Sveznajući Allah spustio na narod Semud nije zahvatila Saliha, alejhis-selam, i članove njegove porodice koji su bili poslušni Allahu i sustezali se od činjenja grijehā.

Poslaniče islama, spomeni vjerovjesnika Luta, alejhis-selam, kad je osudio svoje sunarodnike: “Zar činite ogavni porok (spolno općenje s muškarcima) na svojim sastajalištima, javno, gledajući jedni u druge?”

Vjerovjesnik Lut, alejhis-selam, rekao im je: “Zar svoje seksualne potrebe zadovoljavate spolno općeći s muškarcima, a ne sa ženama?! Ta, vi time želite samo udovoljiti svojim strastima! Spolno općeći s muškarcima ne možete imati namjeru steći porod niti biti čedni, nego samo upražnjavate životinjski nagon. Vi uopće ne znate da morate vjerovati u Allaha, biti neporočni i posve daleko od svih grijeha.”

Na osude i upozorenja svog vjerovjesnika Luta, alejhis-selam, ništa drugo nisu rekli nego što su jedni drugima, rugajući se, kazali: “Lutovu porodicu iz svog naselja protjerajte! Članovi njegove porodice spadaju u 'čistunce', ne bave se ovim čime se bavimo mi.” To su im rekli ismijavajući se sa njima, zato što Lutova porodica ne radi ono što i ostali, već to osuđuju.

Sačuvali smo luta i njegovu porodicu, osim njegove žene kojoj smo presudili da ostane među one koji će biti kažnjeni i uništeni.

Spustil smo na njih kišu od kamenja, uništivši time narod kojeg smo prije toga upozorili na kaznu, ali nisu primili pouku.

Reci Poslaniče: "Hvala Allahu na blagodatima koje nam je dao i što nas je kazne sačuvao, dok je kaznio narode Luta i Saliha.", i poselami ashabe. Reci: "Da li Allah jedini zaslužuje da bude obožavan, ili to zaslužuju i kumiri koje obožavaju višebošci, a koji ne mogu koristiti niti štetiti?"

I upitaj bezbožnike: “Ko je stvorio nebesa i Zemlju bez ni iz čega, i koji vam je s neba spustio kišu kojom je, da bi ste se vi koristili, učinio da niknu razni prelijepi vrtovi? Vi niste dali biljkama sposobnost rasta, jer vi to ne možete, već Allah! Pa kako možete obožavati nekog pored Njega?" Međutim, oni su ljudi koji ne žele istinu i koji nepravedno izjednačavaju stvorenja sa Stvoriteljem.

Upitaj krivovjerne: “Je li bolje biti poklonik lažnih bogova što ništa ne mogu učiniti ili se pak klanjati Svevišnjem Allahu, Onom Koji je Zemlju pogodnim staništem učinio, i Koji je dao da njome rijeke teku, i Koji je na njoj planine stamene usadio, i Koji je između dva mora, slanog i slatkog, pregradu postavio, pa se njihove vode ne miješaju, da ne bi slana pokvarila slatku za piće? Može li iko učiniti ono što Allah čini pa da mu se klanja i da ga se smatra Allahu ravnim? Ne može niko učiniti ono što Allah čini! No, ipak, nevjernici ne znaju. Da znaju, ne bi nikog Allahu smatrali ravnim.”

Obrati se mnogobošcima, Poslaniče islama: “Je li bolje robovati lažnim bogovima ili Plemenitom Allahu, Koji se odaziva nevoljniku kad Ga zazove pa otklanja nesreću, kao npr. bolest i siromaštvo, i Koji vas postavlja na Zemlji za namjesnike, generaciju za generacijom? Postoji li pored Allaha, džellešanuhu, drugi bog koji to može učiniti? O kako malo se pouku izvlačite!”

I upitaj ih: “Je li bolje biti poklonik lažnih božanstava ili obožavati Allaha, Koji vas upućuje dok putujete kroz kopnene i morske tmine pa izgubite orijentaciju, i Koji vjetrove kao radovjesnike skore kiše šalje te pomoću nje oživljuje obamrle predjele i tako ljudima ukaže Svoju milost? Može li iko, osim Allaha, to učiniti, pa da mu se klanja i da ga se smatra Allahu ravnim? Ne može niko učiniti ono što Allah čini! Slavljen je, hvaljen i uzvišen Allah u odnosu na one koje Mu pridružuju!”

Najzad, upitaj one koji ne vjeruju: “Ko u etapama stvara zametak u maternici, čineći da se razvija kroz stadijume, a zatim, nakon što stvorenja poumiru i prah postanu, ponovo im da život? Ko vas opskrbljuje s neba dajući da kiša pada pa pomoću nje iz zemlje bilje i plodovi izrastaju? Postoji li kakav drugi bog koji može učiniti ono što Allah čini?!” Nakon ovog pitanja reci višebošcima: “Ako istinu govorite, dajte dokaze za svoju ništavnu tvrdnju da Uzvišeni Allah ima saučesnike u pogledu vlasti, stvaranja, određivanja, obožavanja! Eto, vi tvrdite da ste na istini, pa podastrite kakve dokaze.”

Božiji Poslaniče, reci bezbožnicima: “Osim Sveznajućeg Allaha, Jednog Jedinog, na nebesima, niko ne poznaje gajb, ni meleki na nebu ni ljudi na Zemlji. To samo Uzvišeni Allah zna. Njemu je znano sve što postoji na nebesima i na Zemlji, i samo On zna kad će biti Sudnji dan, u kojem će stvorenja proživjeti da dobiju ono što su zaslužili.”

Imaju li oni dovoljno znanja o Ahiretu, pa su u njega uvjereni? Ne, oni sumnjaju u Ahiret i slijepa su im srca.

Nevjernici poriču, te govore: “Zar kad zemlja postanemo bit ćemo izvedeni iz kaburova i proživljeni!?”

I govore: “Nama i našim precima se odavno prijeti proživljenjem, a niko još nije oživljen poslije smrti. To su samo prazne priče predaka i izmišljotine naroda prijašnjih koje su u knjigama svojim zabilježili.”

Obrati se, Poslaniče islama, onima što poriču oživljenje: “Širom svijeta zaputite se pa gledajte, izvlačeći pouku i razmišljajući, staništa onih koji su zločinci bili jer su riječi Božije poricali – kako ih je Allah uništio zbog poricanja!”

I nemoj se žalostiti zbog toga što te nevjernici utjeruju u laž, i nemoj dozvoliti da zbog njihovih urota osjetiš tjeskobu u prsima! Tebi će Svemogući Allah pružiti pomoć protiv njih.

Krivovjerni pitaju: “Kad će nas već jednom zadesiti kazna kojom nam prijetiš, Muhammede?! Ako je istina to što govoriš, trebalo bi da smo već kažnjeni.”

Reci, Poslaniče: “Možda vam već stiže kazna koju požurujete, a vi to ne slutite!”

Gospodar tvoj, Poslaniče islama, dobar je prema ljudima: daje im vremena i ne kažnjava ih odmah zbog nevjerstva i poroka, ali većina ljudi nije dragom Allahu zahvalna na blagodatima.

Gospodar tvoj pouzdano zna šta taje grudi, On zna sve što se na javu iznosi i ono što nikom znano nije. On će svakom dati ono što je zaslužio.

Ni na nebesima ni na Zemlji nema nikakve tajne a da nije zapisana u Knjizi, Levhi-mahfuzu, koja se nalazi kod Allaha.

Ovaj Kur’an, koji je Sveznajući Allah objavio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, objašnjava sinovima Israilovim većinu onog u čemu se razilaze i otkriva njihove devijacije.

Časni je Kur’an, nesumnjivo, uputa, milost i spas od krive staze onima koji slijede njegova načela.

Poslaniče, Gospodar tvoj presudit će ljudima, vjernicima i nevjernicima, na Danu sudnjem, i to po pravdi, pa će se smilovati vjernicima, a kaznit će krivovjerne. Allah je Silni, Koji će kazniti Njegove neprijatelje, jedino On ima stvarnu vlast. On je Sveznajući, Kojem su savršeno poznati oni koji su na istini i oni koji su na neistini.

Zato se na Allaha osloni, Božiji Poslaniče, Njemu prepusti svoje poslove! Ti, odista, slijediš istinu koja je očita i veličanstvena!

Allahov Poslaniče, ti nisi u stanju učiniti da čuju savjete oni ljudi čija je srca Allah mrtvim učinio, jer su nevjernici, i kojima je oduzeo moć da čuju istinu u koju ih pozivaš, jer okreću leđa od tebe.

Niti si u stanju, Vjerovjesniče, uputiti one koje je Svemogući Allah slijepim učinio pa ne vide istinu. Eto, zato ne tuguj i nemoj se time opterećivati! Tvom pozivu će se odazvati samo oni koji vjeruju u Naše dokaze i pokoravaju se Allahovim naredbama.

A kad nastupi vrijeme da nevjernici budu kažnjeni zbog nevjerstva, grijehā i upornog prelaženja granica, i kad na Zemlji ostanu najgori ljudi, Sveznajući Allah će izvesti jednu životinju iz zemlje koja će im se obratiti shvatljivim govorom: “Ljudi nisu vjerovali u oživljenje poslije smrti, poricali su Allahove riječi i Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo!” Bit će to jedan od velikih predznaka Smaka svijeta.

Sjeti se, Poslaniče, Sudnjeg dana, kad će Uzvišeni Allah sakupiti grupu glavešina iz svake zajednice koji su poricali jasne i bjelodane dokaze koje je Allah slao, i bit će zadržani prvi da im se pridruže potonji, a zatim će biti povedeni na mjesto gdje će položiti račun.

I kad se sakupe pomenute skupine ljudi, Sveznajući Allah će ih prekoriti: “Zar ste poricali ajete Moje, koji ukazuju da sam Ja jedini i svemogući Bog, a koji sadrže Moj vjerozakon? Zar ste svojim znanjem prodrli u suštinu istih tih dokaza te ih, zaključivši da su lažni i ništavni, poricali? Šta ste to činili na dunjaluku: vjerovali ili poricali?”

I kad nastupi vrijeme da oni koji nisu vjerovali budu kažnjeni zbog nevjerstva i poricanja dokaza Božijih, oni neće prozboriti nikakvim, valjanim i kod Allaha primljenim, opravdanjem. Neće to moći jer su svi njihovi argumenti ništavni.

Zar nevjernici poricatelji oživljenja ne vidješe kako je Plemeniti Allah dao čovjeku noć da u njoj ugodno spava i spokojno odmara od dnevnih obaveza, i kako je podario dan, u kojem Sunce sija, kako bi mogli stjecati opskrbu? U tom svakodnevnom spavanju i buđenju (koji podsjećaju na umiranje i oživljenje) očiti su dokazi za one koji vjeruju.

Spomeni, Poslaniče islama, Smak svijeta, kad će melek Israfil drugi put puhnuti u rog tako da će se nasmrt prepasti i prestraviti sve što se nalazi na nebesima i na Zemlji, osim onog koga Milostivi Allah, iz Svoje dobrote, poštedi. A svako će stvorenje pred Allaha ponizno doći.

Ti ćeš tog Dana gledati planine i misliti da su nepokretne, a one će se poput oblakā kretati – Allahovo je to djelo, On ih pokreće, On je sve savršeno stvorio i dao. Allah je Sveznajući, On je o svemu dobro obaviješten, upućen je u ljudska djela, dobra i hrđava, za koja će pred Njime račun polagati.

Ko stane pred Uzvišenog Allaha kao vjernik i donese dobra djela, takav će dobiti Džennet. Njih će Allah sačuvati od najvećeg užasa na Danu sudnjem.

A ko pred Svemogućeg Allaha izađe kao nevjernik ili kao veliki grešnik, Allah će ga u Oganj gurnuti naglavačke. Bit će ukoreni, te će im biti rečeno: “Zar je ova kazna išta drugo osim prikladna ‘nagrada’ za gnusna djela, nevjerstvo i poroke, koje si činio na dunjuluku!” U tome će im biti poniženje.

Allahov Poslaniče, obrati im se: “Naređeno mi je da obožavam samo Gospodara ovog grada, Mekke, koji je Allah svetim učinio – u njemu nije dozvoljeno prolivati krv, ni loviti, ni trgati rastinje. Allahu sve pripada, On upravlja kako hoće. I naredio mi je moj Gospodar da budem jedan od onih koji su Mu poslušni i Njegovu vjerozakonu potčinjeni.”

Pored iskrenog ispovijedanja vjere, Uzvišeni Allah naredio mi je da kazujem časni Kur’an ljudima, pa ko krene pravim putem, sebi je dobročinstvo učinio, a ko zastrani i ne bude postupao u skladu s Kur’anom – kaži mu da je tvoja dužnost samo da opominješ, te da ničije srce ne možeš uputiti na pravi put.

Reci, Allahov Poslaniče: “Hvala Allahu na blagodatima, Koji će vam, o ljudi, pokazati Svoje dokaze, u svemirskim prostranstvima i u vama samima, na Zemlji i u hrani, pa ćete vi na osnovu istih tih dokaza spoznati šta je Pravi put a šta je stranputica!” Uzvišeni Allah nije nemaran u odnosu na vaša djela, On ih bilježi. Nemojte zaboraviti, polagat ćete račun za ono što ste činili!

Tā Sīn Mīm. O kur’anskim skraćenicama detaljno se govorilo na početku sure El-Bekara. U njima je izazov Arapima i svim drugim ljudima da donesu govor sličan časnom Kur’anu.

Ovo su ajeti slavnog Kur’ana. Oni su nadasve jasni.

Vjerovjesniče, u ovoj suri Sveznajući Allah obavijestit će te, po istini, o Musau i faraonu. Oni koji vjeruju nimalo ne sumnjaju u to, i jedino vjernici izvlače punu korist iz Kur’ana.

Zaista se faraon bio uzoholio u Egiptu i prešao sve granice zla ubijajući, protjerujući i sveteći se narodu kojeg je pocijepao u skupine. Jednu skupinu (sinove Israilove) tlačio je i ponižavao, mušku je njihovu djecu ubijao a žensku je djecu, da mu budu ponizne sluge, ostavljao u životu, čime je htio što više poniziti jevreje. Faraon je odista veliki zločinac, zulumćar i ohol bio.

Svevišnji Allah htio je počastiti sinove Israilove koje je faraon tlačio i ponižavao u Egiptu, tako što će uništiti faraona, a njih osloboditi poniženja, da od njih načini vođe za kojima će se povoditi u istini, te da od njih učini one koji će naslijediti blagoslovljeni Šam nakon što faraon i njegove vojske nastradaju. O tome je Uzvišeni Allah rekao: “A potlačenom narodu dadosmo u naslijeđe istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili...”

Allah je želio dati vlast na Zemlji onima koji su bili potlačeni, s jedne, a faraonu, Hamanu i vojskama njihovim dati da se suoče s onim sinovima Israilovim koji su bili vjernici, s druge strane, pa da faraon i Haman izgube vlast, i da njihovo carstvo propadne i da golemog poniženja dopadnu. Oni su se toga i pribojavali.

Svevišnji Allah nadahnuo je Musaovu majku da ga doji ne sumnjajući u Allahovo obećanje, pošto se počela plašiti da će njena sina Musaa faraon ubiti. Nadahnuo ju je i da ga, kad se uplaši da će biti razotkrivena, položi u drveni sanduk i baci u rijeku Nil, ne bojeći se da će se utopiti niti da će mu faraon i njegove pristalice nauditi i ne tugujući zbog rastanka sa svojim sinom, jer je Plemeniti Allah obećao da će ga vratiti živa i zdrava i da će ga, kasnije, poslanikom učiniti.

I ona zbilja postupi tako, položi u sanduk svoje dijete i baci ga u Nil, pa ga pronađe i uze faraonovaporodica, da ga prisvoje i da im bude od koristi. Međutim, to dijete će im biti neprijatelj i razlog njihove propasti i tuge i ostvariće se Allahova volja. Zaista su faraon, njegov vezir Haman i vojske njihove, zbog nevjerstva, velike grijehe činili i sve granice zla prelazili, sijućući nered po Zemlji.

Pošto je faraon htio ubiti Musaa, obratila mu se njegova žena: “Musa će biti radost za me i za te, nećemo se osjećati potišteno uz njega, pa mu nemoj nauditi! Može nam biti od koristi u životu, ili ćemo ga usvojiti.” Faraon i njegovi ljudi nisu naslutili niti su mogli znati da će dječak, kojeg su ostavili u životu, biti uzrok njihove propasti.

Utom srce Musaove majke opustje, samo je o sinu razmišljala i o njemu brinula, tako da zamalo ne odade narodu da je Musa upravo njezin sin – a odala bi se da je Uzvišeni Allah nije učvrstio i u njeno srce strpljenje ulio, da bude jedna od onih koji vjeruju, strpljivo podnose udarce sudbine i na Gospodara se oslanjaju.

Položivši Musaa u sanduk i stavivši ga u rijeku, majka se obrati njegovoj sestri: “Pođi za njim i vidi šta će se dogoditi!” I sestra je izdaleka motrila na Musaa, a dotle faraonovi ljudi nisu znali da je ona njegova sestra i da prati šta će se s njim dogoditi.

Mudri Allah odredio je da Musa, dojenče, mimo svoje majke ne doji nijednu ženu, pa je njegova sestra, vidjevši koliko se trude da mu nađu dojilju, rekla: “Hoćete li da vas uputim na porodicu čija će se domaćica o njemu brinuti, pažljivo ga dojiti, onako kako treba odgajati i za njegovo se dobro zalagati?”

Tako je Allah vratio Musaa njegovoj majci, da se raduje, da ne tuguje zbog rastanka sa njim, i da zna da je istinito Allahovo obećanje – u njega nema nikakve sumnje – da će joj On vratiti Musaa. Međutim, većina njih ne zna za ovo obećanje, niti iko zna da je ona njegova majka.

I kad je Musa zreo postao, tjelesno i umno, Sveznajući Allah mu je, prije poslanstva, mudrost i znanje dao, te ga uputio u znanje o vjerskim propisima. Kao što je Uzvišeni Allah nagradio Musaa za njegova dobra djela i bogobojaznost, nagradit će svakog dobročinitelja, i to u svakom vremenu i na svakom mjestu.

Onda Musa, alejhis-selam, uđe u grad u vrijeme kad su njegovi stanovnici odmarali. U gradu je zatekao dvojicu ljudi što se prepiru i tuku – jedan je pripadao njegovu narodu, sinovima Israilovim, a drugi je bio iz faraonova naroda, Kopt. Tako je od Musaa, alejhis-selam, zatražio pomoć njegov sunarodnik protiv Kopta, i Musa je onog iz neprijateljskog naroda udario pesnicom te ga usmrtio snagom udarca. Utom se poslanik Musa odmah pokaja i reče: “Šejtan mi je ovo lijepim prikazao i naveo me na ružno djelo! Šejtan je očiti neprijatelj čovjeku, koji ga odvodi s Pravog puta i nastoji navesti na činjenje pogubnih djela.”

Ubivši Kopta, Musa, alejhis-selam, zamoli i prizna svoj grijeh: “Gospodaru moj, sebi sam zlo učinio ubivši nevinog čovjeka, pa mi oprosti moj grijeh!” I Uzvišeni Allah oprosti Musau, jer je Allah milostiv i samilostan i milostiv prema onima koji se iskreno pokaju.

Gospodar je rekao da je Musa, alejhis-selam, dodao na svoju dovu sljedeće: “Allahu, Gospodaru moj, zbog blagodati koje si mi ukazao, snage, znanja i mudrosti, neću više nikad pomoći nijednom čovjeku koji čini prijestupe!”

Tako bi, i Musa, alejhis-selam, osvanu u faraonovom gradu prestrašen, pun zebnje. Očekivao je šta će se dogoditi. Nedugo zatim ugledao je svog sunarodnika koji je od njega jučer zatražio pomoć protiv Kopta: i danas poziva Musaa u pomoć protiv drugog Kopta. Musa mu reče: “Ti si u pravoj zabludi!”

Pošto je poslanik Musa, alejhis-selam, htio nasrnuti na Kopta, koji je njegov neprijatelj i neprijatelj njegova sunarodnika, njegov sunarodnik pomisli da Musa želi njega dohvatiti zato što je rekao: “Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!” Tako je pomislio i obratio se Musau: “Musa, zar ćeš ubiti i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš na Zemlji silu provoditi, te ubijati ljude bez ikakva prava; ti ne želiš miriti zavađene!”

Kad se pročulo šta se dogodilo, nekakav čovjek dotrča s kraja grada i izvijesti Musaa, alejhis-selam: “Glavešine ovog grada dogovaraju se da te smaknu – zato izlazi, bježi, jer ja sam tebi valjani, sažaljivi savjetnik.” Rekao je to Musau kako bi pobjegao i umakao potjeri.

Tako Musa, alejhis-selam, posluša savjet onog čovjeka i iz grada pobježe, prepun zebnje, strepeći da će ga uhvatiti faraonovi ljudi. Obratio se Svemogućem Allahu da ga spasi od ljudi koji čine nasilje, te da mu nikakvo zlo ne mogu nanijeti.

I kad se, bježeći od faraona, zaputio ka Medjenu rekao je: “Možda će me Allah, Gospodar moj, naputiti na najbolji put s kojeg neću skrenuti!”

A pošto Musa stiže medjenskoj vodi, zateče tu skupinu ljudi koja na njoj stoku poji, a zateče i dvije djevojke od njih odvojene, koje su branile svom stadu prilaz vodi. Bespomoćne, nisu se mogle miješati s muškarcima pa su čekale da oni napoje svoju stoku. Vidjevši nemoćne djevojke, Musa se sažali i upita: “Šta je s vama dvjema?” “Ne možemo se miješati s pastirima, pa čekamo da oni napoje svoju stoku”, odgovoriše djevojke. “A naš otac je starac oronuli, nije u stanju napojiti našu stoku, pa smo prisiljene same to učiniti."

Onda sa Musa na njih dvije sažali te napoji njihovu stoku a zatim se zaputi prema hladu jednog drveta, sjede i zamoli svog Gospodara: “Allahu, Gospodaru moj, potrebna mi je bilo kakva pomoć.”

Malo zatim, jedna od one dvije djevojke sramežljivo priđe Musau i reče: “Moj te otac zove da te nečim nagradi zato što si nam stoku napojio!” I Musa se zaputi s onom djevojkom, a kad dođe njezinom ocu, ispriča mu sve što se dogodilo u Egiptu – da je pobjegao od faraona i njegovih ljudi. Na to Musau otac onih djevojaka reče: “Ne boj se, Allah te je spasio od nasilnikā, faraona i njegovih ljudi! Oni ne mogu do nas doprijeti, neće ti nauditi.”

Jedna od dvije djevojke reče: “Oče, uzmi Musaa u najam da čuva stoku! On je dostojan da se unajmi, jer pri sebi ima i snagu i pouzdanje; obzirom da je snažan neće upropastiti stoku, a obzirom da je pošten neće nikog prevariti."

“Želim te oženiti jednom od ove svoje kćeri dvije”, obrati se onaj čovjek, otac dviju djevojaka, Musau, alejhis-selam, “s tim da ostaneš osam godina u najmu kod mene, čuvajući stoku – eto to će biti njezin vjenčani dar. Navršiš li deset godina, to je već od tvoje drage volje, a ne želim te na to siliti. Vidjet ćeš već, o Musa, ako Bog da, da spadam u dobre ljude koji se prema najamnicima odnose lijepo i da spadam u one ljude koji izvršavaju obećanje.”

“Ovo je dogovor između mene i tebe”, prihvati Musa, “ma koji od spomenuta dva roka, osam ili deset godina, proveo, ispoštovao sam dogovor, i nema se više od mene šta tražiti, a dobri je Allah jamac za ono što smo utanačili, On bdije nad našim djelima.”

I kad Musa provede ugovoreni rok – boravio je u Medjenu služeći onog dobrog čovjeka deset godina – pođe sa svojom porodicom na put u Egipat. Tokom puta, na jednoj strani gore Tur, opazi nekakvu vatru, te se obrati svojoj porodici: “Zastanite ovdje i pričekajte me, jer nekakvu vatru opazih. Možda ću sresti nekog ko poznaje ovaj kraj, a ko će mi kazati kuda treba ići ili ću vam kakvo dobro od vatre donijeti ili ću vam pak žeravicu za potpalu donijeti, da biste se ugrijali.”

Pošto Musa vatri priđe, Allah ga pozva s desne strane doline koju je blagoslovio, s mjesta pored kojeg je bilo drvo: “Musa, Ja sam Allah, Gospodar svih stvorenja!”

I naredio je Svevišnji Allah Musau, alejhis-selam, da baci svoj štap. On je izvršio Allahovu zapovijest te se štap, Allahovom voljom, pretvori u veliku zmiju koja se hitro kreće. A kad poslanik Musa, alejhis-selam, to vidje, pobježe i, uslijed straha, ne okrenu se. Allah ga pozva: “O Musa, priđi i ne boj se – ti spadaš u sigurne, i ništa ti se neće, od nje niti od nečeg drugog, loše dogoditi! Od svakog je zla siguran onaj koji se nalazi u okrilju Allahove pažnje i milosti.”

Gospodar svjetova rekao je zatim: “O Musa, uvuci ruku svoju u njedra kroz otvor na košulji pa će se bijela (poput snijega) pojaviti, ali će zdrava biti, bez bolesti ikakve. I pritisni rukom svojom grudi, da se sabereš od straha i da se smiriš. Štap-zmija i bijela ruka jesu dva neoboriva Božija dokaza faraonu i glavešinama njegova naroda. A faraon i njegove glavešine neposlušni su Allahu tako što čine nevjerstvo i grijehe.”

Umiljavajući se Gospodaru, Musa, alejhis-selam, zamoli: “Gospodaru moj, ubio sam jednog nevinog čovjeka koji je pripadao faraonovu narodu, strahujem da će mi se osvetiti ukoliko se pojavim među njima donijevši im poslanicu!”

“A moj brat Harun”, dodao je Musa, “raspolaže boljim govornim sposobnostima od mene, rječitiji je od mene i jasnije se izražava, pa ga pošalji sa mnom da mi bude potpora. Bojim da će me faraon lašcem proglasiti, tim prije jer je to bio običaj drevnih naroda: poricahu svoje poslanike.”

Allah se odazvao na ovu dovu Musaa, alejhis-selam: “Musa, tvojim bratom Harunom ojačat ćemo te i pomoći ćemo vas protiv faraona jasnim, kategoričkim, nepobitnim dokazima, te vam oni koji ne vjeruju neće nauditi. S Našim znamenjima istinitim, vas dvojica, o Musa i Harune, i oni koji vas budu slijedili pobijedit ćete faraona.”

Pa kad im Musa, alejhis-selam, donese bjelodane, neporecive dokaze od Allaha, Gospodara svjetova, oni rekoše: “Ovo je samo jedna vrsta magije, ti si sve ovo izmislio, ovo je puka laž! Nismo čuli u prijašnjim pokoljenjima za nešto slično!”

“Svevišnji Allah dobro zna onog ko je od Njega donio istinu”, Musa reče faraonu, “i Gospodar moj dobro zna kome će na kraju pripasti pobjeda i lijep završetak na Ahiretu. Doista zulumćari neće ostvariti nikakvo dobro niti će izbjeći ono čega se boje.”

Tad se faraon obrati uglednicima svog naroda: “O prvaci, nije mi poznato da imate drugo božanstvo osim mene! A ti, Hamane, peci mi opeke, čvrste i postojane, te mi sagradi toranj visoki ne bih li, popevši se na njega, vidio Boga kojem se Musa klanja! Ja smatram, zbilja, da Musa laže govoreći da ga je Bog poslao meni i mojim sunarodnicima.”

Faraon se bijaše uzoholio i uzvisio u Egiptu, kao i vojske njegove, čineći nered i nanoseći narodu nepravdu. Mislili su da neće biti vraćeni Allahu, Gospodaru svjetova, i da neće polagati račun za zla djela koja činjahu na ovom svijetu.

I Svemogući Allah uništio je u moru faraona i vojske njegove, iskorijenio ih je, pa pogledaj šta je zadesilo silnike! Razmisli, Poslaniče, o tome kako su skončali zulumćari!

Uzvišeni Allah učinio je faraona i njegov narod vođama koji su pozivali put paklene vatre – za njima su se povodili zabludjeli i oholi. Zbog toga što su druge poticali na činjenje hrđavih djela i slijeđenje zablude, na Dan ustanuća niko im neće moći pomoći. Oni će, osim za svoje grijehe, snositi odgovornost za grijehe onih koje su odveli s Pravog puta.

Sveznajući Allah dao je da faraona i njegov narod prate Njegovo prokletstvo i srdžba, sramota i poniženje na ovom svijetu, a na budućem svijetu, kad Allah mrtve oživi, bit će udaljeni od Božije milosti.

Uzvišeni Allah objavio je poslaniku Musau Tevrat nakon što je prijašnjim narodima poslao poslanike (te je narode uništio jer su bili poricatelji). U Tevratu se nalaze kategorički, jasni dokazi u vezi sa svime što donosi korist, te to treba činiti, i onim što štetu donosi, te se od toga treba sustezati. Tevrat je upućivao sinove Israilove svakom dobru, on je glede njih bio oličenje milosti oba svijeta, ne bi li imali na umu Božije blagodati, na njima se zahvaljivali i vjerovali.

Poslaniče milosti, ti nisi bio na zapadnoj strani planine Tur kad je Uzvišeni Allah razgovarao s Musaom, alejhis-selam, naredivši mu da pođe faraonu i njegovim glavešinama! Nisi bio ni Musaov savremenik da bi mogao prisustvovati tom značajnom događaju, pa da to možeš ljudima kazivati. Ono što im u vezi s tim kazuješ jest objava od Gospodara svjetova.

Nakon Musaa, stvorili smo mnoge naraštaje koji su dugo živjeli, pa su zaboravili da je samo Allah Bog i da se samo Njemu smije robovati, otuđili su se od islama. A ti, Muhammede, nisi boravio među stanovnicima Medjena da bi bio upućen u ono što se tamo desilo, nego smo ti Mi objavili kazivanje o Musau, alejhis-selam, koje si prenio svojim sunarodnicima.

I nisi bio pored gore Tur kad je Uzvišeni Allah razgovarao s poslanikom Musaom, alejhis-selam, ali ti je Plemeniti Allah, iz Svoje milosti i dobrote, objavio kazivanje o tom događaju, da bi opominjao ljude kojima prije tebe Sveznajući Allah nije poslao poslanika i da bi oni izvukli pouku te povjerovali u objavu koju si im od Boga donio.

I da Milostivi Allah ne bi poslao kaznu bezbožnicima zbog nevjerstva i poroka, pa da kažu, navodeći to kao ispriku: “Allahu, Gospodaru naš, zašto nam nisi, prije nego što si nas kaznio, poslanika poslao, da vjerujemo i slijedimo ajete koje si objavio!” Da toga nije, Mi bismo ih odmah kaznili, međutim, poslali smo im Poslanika i dali smo im vremena kako ne bi opravdanje imali.

A kad je mekanskim višebošcima došao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oni su u vezi s njime, mišljenje zatražili od jevreja, i ovi su im preporučili da kao dokaz navedu sljedeće: “Zašto Muhammedu nisu data opipljiva nadnaravna djela: štap-zmija i ruka čiji se ten promijeni kad se uvuče u njedra, a koja su data Musau?” Reci, Poslaniče islama: “Zar sinovi Israilovi još davno nisu porekli nadnaravna djela koja su data Musau?” Nevjernici govore: “Tevrat i Kur’an dvije su magije koje se međusobno podržavaju!” I dodaju: “Mi ne vjerujemo ni u Tevrat ni u Kur’an!”

Reci onima koji ne vjeruju, Božiji Poslaniče: “Onda vi od Allaha donesite kakvu knjigu koja napućuje bolje od Tevrata i časnog Kur’ana, a pomoću koje ću biti na Pravoj stazi i sukladno njoj postupati, ako ste već iskreni u tome što govorite! Ako takvu knjigu donesete ja ću je slijediti.

Ukoliko višebošci iz plemena Kurejš ne mognu donijeti kakvu knjigu, da se za njome, mimo Tevrata i časnog Kur’ana, povode, znaj da su oni jedni od onih što slijede strast svoju, a ne slijede dokaze. Niko nije više zabludio i zastranio od onog što se, otuđujući se od šerijata, povodi za svojim prohtjevima. Zato znajte da Znalac svih tajni neće ukazati na Pravu stazu onima što sami sebi čine nepravdu time što ne vjeruju u Allaha i ne slijede Njegovog Poslanika.

Svevišnji Allah objavio je mnogobošcima i jevrejima kur’anska kazivanja o drevnim narodima, te o kazni koja ih je skolila jer su poricatelji bili. Sve to uradili smo da bi oni izvukli pouku i povjerovali, te se na taj način spasili kazne koja je njih, prijašnje narode, pogodila.

Oni koji su čvrsto vjerovali u Tevrat prije nego što je objavljen Kur’an, oni u Kur’an također vjeruju, tim prije jer u njemu nalaze obavijest o Kur’anu.

Kad se kazuju kur’anski ajeti vjernicima iz reda sljedbenikā Knjige, oni govore: “Vjerujemo da je Kur’an istina, on je od Allaha i slijedimo ga, a mi smo bili monoteisti, slijedili smo vjeru islam u koju su pozivali svi poslanici, i prije nego što je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen časni Kur’an.”

Allah će onima koji su vjerovali u svoju Objavu, prije, i vjeruju u slavni Kur’an, sad, dati dvostruku nagradu zbog toga što su u svoju objavu strpljivo vjerovali i zato što vjeruju u Poslanika islama, sallallahu alejhi ve sellem. Oni čine dobra djela, pomoću čega otklanjaju grijehe koje su ranije počinili, te u dobrotvorne svrhe udjeljuju dio onog što smo im Mi dali.

A kad spomenuti dobri ljudi čuju besmislene riječi, ne slušaju ih, drže da njima to ne priliči, pa se okrenu i reknu onima koji iste te riječi govore: “Nama naša djela pripadaju, mi ćemo za njih odgovarati, a vama vaša djela pripadaju! Budite sigurni da vas ničim nećemo uvrijediti! Nama ne priliči da se bavimo neznalicama i da maloumnima uzvraćamo na isti način, jer je to štetno i za dunjaluk i za vjeru.

Božiji Poslaniče, ne napućuješ ti onog koga želiš uputiti, poput Ebu Taliba, ti samo pozivaš i objašnjavaš, a Allah je Onaj Koji upućuje na Pravi put. On oduvijek zna ko će na Pravom putu biti.

Iznoseći opravdanje zbog neslijeđenja islama i nevjerovanja u Boga, mekanski mnogobošci vele: “Ako se s tobom budemo držali vjere u jednog Boga koju si donio, nastradat ćemo u svom rodnom kraju, neprijatelji će nas nabrzinu pobiti.” Pa zar ih nije Svemogući Allah nastanio u Meki, gradu u kojem nema prolijevanja krvi ni nepravde ni straha od neprijatelja, u gradu čije stanovnike Silni Allah opskrbljuje svakovrsnim plodovima, voćem, povrćem, žitaricama? Ali ipak, većina višebožaca nije upućena u blagodati koje im Allah daje, pa da Mu budu zahvalni.

Mnogo je Uzvišeni Allah uništio sela i gradova čiji su stanovnici bili nezahvalni na blagodatima, i koji su prevršili svaku mjeru čineći grijehe, te smo ih uništili kaznom koju smo na njih poslali. Eno njihovih pustih staništa, vide se, malo ko ih, nakon njihova uništenja, nastanjuje; tu borave samo neki prolaznici. Na Sudnjem danu će biti očito da samo Allaho vlada nebesima, Zemljom i svim stvorenjima.

Poslaniče, Gospodar tvoj nije uništio gradove i sela oko Meke sve dok u glavni, najveći i najpoznatiji grad Meku, nije poslao tebe, poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Nismo uništavali stanovnike onog grada i sela koji su bili na Pravom putu, već smo uništavali samo one koji su sami sebi nanijeli nepravdu čineći nevjerstvo i poroke.

Sve što vam je Gospodar vaš dao, o ljudi, da se njime služite na ovom svijetu i uživate u tome, prolazno je, a ono što je u Allaha bolje je i trajnije za Božije štićenike. Zar nećete razmisliti o tome, te davati prednost vječnom nad onim što je prolazno!

Zar je onaj kome je Uzvišeni Allah obećao vječnu nagradu u Džennetu i vječno uživanje, jednak onom kome je Gospodar svjetova dao da uživa u ovozemaljskim nasladama, varljivim i kratkotrajnim, i koji će na Sudnjem danu biti bačen u Vatru!?

A kad na Kijametskom danu Sveznajući Allah pozove mnogobošce i obrati im se: “Gdje su božanstva koja ste obožavali pored Mene i za koja ste tvrdili da, kao i Ja, zaslužuju da im se robuje?”

Oni koji su pozivali u nevjerstvo, i kojima je presuđeno da će ih stići kazna, reći će: “Allahu, Gospodaru naš, ove koje smo zaveli – zaveli smo kao što smo zaveli i sebe i zbog toga što smo i sami na krivom putu bili; mi se danas odričemo njih pred Tobom, oni nisu nas obožavali nego su se klanjali šejtanima!”

Bit će im rečeno: “Zazivajte božanstva za koja ste tvrdili da su istinski bogovi i koja ste obožavali pored Allaha, neka vas izbave iz poniženja!” Oni će ih dozivati, ali im božanstva neće odgovoriti, te će se jasno suočiti s golemim stradanjem u paklenoj vatri. Tad će poželjeti da su na dunjaluku na Pravoj stazi bili.

A kad na Sudnjem danu Svevišnji Allah pozove one koji nisu vjerovali i upita ih: “Šta ste odgovorili svojim poslanicima, koji su vam poslati?”

Tad će biti nemušto njihovo kazivanje, neće raspolagati nikakvim dokazima, niti će moći bilo šta objasniti, nego će biti sasvim izgubljeni, uopće ne znajući šta da kažu. To će biti tako zato što će biti uvjereni u to da će biti kažnjeni.

Oni mnogobošci koji se pokaju od nevjerstva i višeboštva, povjeruju u Allaha i poslanike te čine dobra djela ostvarit će svoje želje i izbjeći će ono od čega strahuju.

Poslaniče, Gospodar tvoj stvara šta hoće i odabire za dostavljanje Svojih poslanica koga hoće! Nije na višebošcima da izbor vrše, pa da se imaju pravo protiviti Allahu. Neka je slava Allahu, neka je uzvišen i vrlo daleko iznad onih koje Mu smatraju ravnim!

Allah, Gospodar tvoj, zna šta taje grudi ljudske i šta oni jezicima svojim bjelodane. Allahu baš ništa nije skriveno. On će ljudima dati ono što su svojim djelima zaslužili.

On je Allah, osim Kojeg niko nije dostojan da mu se klanja, samo Njemu pripada sva hvala i sva zahvala, i na dunjaluku i na Ahiretu! Samo Allahu pripada pravo na presudu u svemu što se odnosi na stvorenja, i nju niko ne može poništiti. Njemu će se robovi vratiti na Danu sudnjem, da svakom da ono što je svojim djelima zaslužio.

Allahov Poslaniče, obrati se mnogobošcima: “Šta mislite, ako bi Svemogući Allah učinio da vam noć vječno, sve do Dana ustanuća traje – koji bog bi osim Allaha dao da vam u toj neprekidnoj tmini svjetlost sine? Zar baš ne čujete ove nepobitne dokaze, te da saznate da niko, osim Allaha, nije kadar dati svjetlost!”

Reci im, Božiji Poslaniče: “Šta mislite, ako bi Svevišnji Allah učinio da vam dan vječno, sve do Dana ustanuća traje – koji bog bi osim Allaha stvorio noć da u njoj zaspite i odmorite se od dnevnog umora? Zar baš ne vidite ove nepobitne dokaze, te da saznate da niko, osim Allaha, nije kadar dati da noć padne!”

Iz milosti Svoje prema ljudima, Uzvišeni Allah stvorio je noć i dan i dao im različite uloge: noć služi za spavanje i odmaranje nakon što se radom preko dana umorite, a dan je za privređivanje da bi ste opskrbu sticali i da bi bili zahvalni Uzvišenom Allahu na dobroti.

Na Dan konačnog polaganja računa, Uzvišeni će Allah pozvati nevjernike i upitati ih: “Gdje su vaša božanstva, koja ste mimo Mene obožavali i tvrdili da su oni Moji ortaci?"

Iz svake zajednice Sveznajući će Allah izvesti svjedoka protiv nje, tj. poslanika koji joj je poslat, pa će svjedočiti o njihovom nevjerstvu i gnusnim djelima. K tome, Allah će od nevjerničkih naroda zatražiti dokaz da su njihova božanstva, kojima su robovali, a ne Allahu, zaista dostojna da ih se obožava. E, tad će oni koji nisu vjerovali saznati da je u Allaha, džellešanuhu, istinski, nepobitan dokaz i da samo On, Kojem niko nije ravan, zaslužuje da bude obožavan. Nestat će svih božanstava koja su, izmišljajući, Allahu kao sudruge pripisivali.

Karun je bio iz Musaova, alejhis-selam, naroda i oholio se nad njime zbog imetka koji mu je Allah dao. Imao je toliko imetka da je ključeve njegovih riznica jedva mogla nositi skupina snažnih ljudi. Savjetujući ga, njegovi su mu sunarodnici govorili: “Nemoj biti ohol, Karune, i nemoj likovati zato što ti je dato bogatstvo! Silni Allah ne voli ohole i obijesne! Takve Allah mrzi, te ih kazni.”

“Već žudi da uz pomoć imetka koji ti je dat zaslužiš Božiju naklonost i nagradu na ahiretu time što ćeš udjeljivati u dobrotvorne svrhe, ali ne zaboravi svoju priliku na ovom svijetu, tj. nemoj zanemariti udio u dozvoljenom uživanju, u jelu, piću, odjeći, ali se ne oholi i ne hvali. Čini dobro ljudima pomažući im u svakom smislu, kao što je tebi Allah dobro učinio davši ti nebrojeno blago”, rekli su mu dobri ljudi. “Ne pravi po Zemlji nered čineći grijehe i izostavljajući činjenje dobrih djela, jer dragi Allah ne voli one koji siju smutnju na dunjaluku; On ih mrzi.”

Međutim, Karun je onima što ga savjetovaše govorio: “Ova su mi blaga data upravo zato što raspolažem znanjem i snalažljivošću!” Zar nije znao Karun da je Svemogući Allah prije njega uništio mnoge naraštaje koji bijahu moćniji od njega i imahu više ovozemaljskog blaga koje im nije bilo od pomoći? Zločince Allah neće čak ni pitati za grijehe njihove, tim više jer On savršeno dobro zna šta su radili; samo će biti pitani zarad toga da ih se ukori i osudi.

Onda se Karun, u sjaju svoje skupocjene odjeće, pojavi pred svojim sunarodnicima, samozadivljen i hvališući se svojim imetkom, pa oni što su žudjeli za čarima ovozemaljskog života rekoše: “Ah, da nam je takvo šta kao u Karuna što je – zaista, presretan je zbog onog što mu je dato! Ah, da nam je onoliko imetka koliko on ima, i sjaja, i ugleda!”

A oni koji su bili temeljito upućeni u vjerske nauke, kad vidješe Karuna u toj raskoši i kad čuše one što za imetkom žudješe, rekoše: “Teško vama! Nagrada koju Uzvišeni Allah obećava onima koji se Njega boje i dobra djela čine bolja je i vrednija od imetka i ugleda koji su dati Karunu!" Allah na izgovaranje ovih riječi i postupanje u skladu s njima potakne samo one koji trpeljivo daju prednost ahiretskoj nagradi nad ovozemaljskim prolaznim čarima.

Potom je Uzvišeni Allah utjerao u zemlju Karuna, dok je bio u svojim odajama, a nikog mimo Allaha nije imao da mu pomogne, niti je mogao pomoći sebi samom jer je bio bespomoćan u odnosu na Božiju moć.

Oni koji su, ushićeni Karunovim imetkom i njegovim položajem, priželjkivali da i njima budu dati ovozemaljski ukrasi, počeše govoriti kajući se: “Allah je Onaj Koji podastire opskrbu Svojim robovima kojima hoće i uskraćuje je kome On hoće! Da nam dragi Allah nije Svoju milost i dobrotu ukazao, sigurno bi i nas, s Karunom, u zemlju utjerao, tim više jer smo bili zadivljeni njegovim imetkom i položajem. Pa zar ne vidite da nevjernici neće postići ono što žele i da se neće spasiti od onog od čega strepe, ni na dunjaluku, ni na Ahiretu, te da će njihov kraj koban biti?”

Eto to je Ahiret, Kuća vječnosti u kojoj je Allah pripremio uživanje za one što su skromni i ponizni na dunjaluku, i koji se ne uznose pred Allahom, džellešanuhu, a ni pred stvorenjima, te ne čine nered na Zemlji nanoseći drugim ljudima nepravdu i čineći grijehe. Dobar ishod na Ahiretu – nagrada u Kući spasa čeka bogobojazne, koji su izvršavali naredbe i sustezali se od zabrana.

Ko susretne Uzvišenog Allaha na Dan ustanuća s namazom, zekatom, postom i drugim dobrim djelima, takav će dobiti nagradu bolju nego što je zaslužio: dobit će desetostruku nagradu. A ko se Gospodaru svjetova vrati kao grešnik, onaj koji je činio nevjerstvo, poslovao uz kamatu, činio blud, taj će biti kažnjen i ponižen samo prema zlim djelima koja je lično on učinio, ne više od toga.

Allahov Poslaniče, Allah, Koji ti je objavio časni Kur’an i zadužio te da ga dostavljaš ljudima i postupaš sukladno njemu – vratit će te kao pobjednika u Meku, iz koje si učinio hidžru. Vjerovjesniče, reci nevjernicima: “Samo Gospodar moj zna ko je od nas upućen i ko je donio očitu istinu, a ko se otuđio od Pravog puta i zastranio.”

Božiji Poslaniče, ti se nisi nadao niti si očekivao da ti Uzvišeni Allah objavi časni Kur’an, ali ti je Mudri Allah objavio ovu veličanstvenu Knjigu, pa ne budi jedan od onih što pomažu nevjernike kad je riječ o slijeđenju zablude.

I ne dozvoli, Poslaniče islama, da te mekanski višebošci odvrate od dostavljanja Božijih ajeta, nakon što te je Allah njima počastio, pa da ih ne učiš i ne dostavljaš narodu! Pozivaj ljude u vjerovanje u jednog Boga i postupanje u skladu s onim što je On objavio! I nipošto se ne poistovijeti s višebošcima, ne budi jedan od onih što obožavaju Allaha i druga božanstva! Budi monoteist, jedan od onih koji isključivo Allahu robuju.

I ne moli se, mimo Allaha, drugim božanstvima – nema istinskog božanstva osim Allaha. Samo On, Kojem niko nije ravan, zaslužuje da Mu se robuje! Svemu su predodređeni smrt i nestanak, a samo Uzvišeni Allah ostaje. Allahov sud je u svemu, On sudi kako hoće, jer Njemu sve pripada i On svime upravlja. Sveznajućem Allahu bit će vraćeni ljudi na Dan ustanuća, da svakog nagradi ili kazni prema zaslugama.

O značenju kur’anskih skraćenica bilo je govora na početku sure el-Bekara.

Zar misle ljudi da će biti pušteni da govore: “Vjerujemo”, a da neće biti iskušani?! Bit će dovedeni pred kušnje, da bi se znalo jesu li iskreni vjernici. Dakle, nije onako kako oni misle.

I prijašnje je narode Uzvišeni Allah iskušao, pa je praktično ukazao na one koji su iskreni u pogledu vjerovanja i na one koji lažu govoreći da su vjernici.

Zar oni koji čine grijehe i širk misle da mogu Nama umaći i da mogu Našu kaznu izbjeći? O kako loše prosuđuju nevjernici! Ako umru kao nevjernici, neće Božiju kaznu izbjeći.

Ko se nada da će Allaha sresti na Dan strašnog polaganja računa i nada se nagradi na Ahiretu, neka zna da je taj čas blizu. Allah sve čuje i sve vidi, ništa Mu ne može umaći, On će svakom dati ono što zasluži.

A onaj ko se bori protiv sebe kako bi činio dobra djela, a od hrđavih se sustezao, i ko se bori na Allahovu putu radi uzdizanja islama – on time sebi koristi i nagradu će lično on dobiti. Allah je apsolutno neovisan, ne treba Mu ničije dobro djelo, On nema koristi od nečije čestitosti, niti ima štetu od ma čijeg griješenja.

Plemeniti Allah oprostit će grijehe i preći će preko hrđavih postupaka onima koji vjeruju i čine dobra djela, i to zbog dobra koje su na ovom svijetu činili. Svevišnji će im Allah na Ahiretu dati bolje nego što su zaslužili.

Čovjeku je Uzvišeni Allah oporučio da svojim roditeljima dobro čini, da prema njima bude blag, milostiv i sažaljiv, ali samo u onom u čemu nije protivljenje Allahu, džellešanuhu. No, budu li se roditelji trudili da navedu dijete na činjenje širka ili na nevjerstvo, ne smije ih u tom poslušati, jer nema poslušnosti stvorenju u onom u čemu je neposlušnost Stvoritelju. Ashabu koji se zvao Sa’d b. Ebi Vekkas, radijallahu anhu, dogodilo se da ga je njegova majka pokušavala odvratiti od islama, pa je nije poslušao. Uzvišenom Allahu vratit će se svi robovi, pa će ih On pozvati na odgovornost za djela i svakom će dati ono što je zaslužio.

One koji vjeruju u Sveznajućeg Allaha i čine dobra djela priključit ćemo dobrima na Sudnjem danu, s njima ćemo ih proživiti i istovjetnu im nagradu dati.

Ima ljudi koji govore da vjeruju u Allaha, a ako ih višebošci stave na muke zbog pripadnosti islamu, tad osjete nelagodu i srde se, smatrajući da je ljudsko iskušavanje slično Allahovoj kazni, te izgube strpljenje i odreknu se islama. A kad bi Uzvišeni Allah pomogao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimanima, isti ti kolebljivci obratili bi se muslimanima: “Mi smo bili uz vas, borili smo se protiv mnogobožaca!” Zar Allah nije Onaj Koji najbolje zna šta grudi kriju, i zar On ne zna ko je iskren a ko lažac, ko je vjernik a ko dvoličnjak?

Sveznajući Allah dobro poznaje one koji su iskreni u svom vjerovanju, kao i one koji tvrde da su vjernici, a u sebi skrivaju nevjerstvo.

Krivovjerni govore pravovjernim: “Ostavite islam i prihvatite našu vjeru, i mi ćemo na sebe preuzeti odgovornost za vaše grijehe!” Nesumnjivo, oni su lažovi – ništa od grijeha njihovih ne bi ponijeli, pa ni grijeh težine gorušice. Oni upravo lažu.

A sigurno će bezbožnici ponijeti svoje breme, bit će odgovorni za ono što su činili, a, osim toga, bit će odgovorni za grijehe svih onih ljudi koje su u zabludu odveli, ne umanjujući nimalo njihovu odgovornost ni težinu grijehā. Neka znaju pouzdano da će biti odgovorni na Dan ustanuća za ove lažne riječi koje su govorili!

Gospodar svjetova poslao je Nuha, alejhis-selam, da poziva svoj narod u monoteizam i robovanje Allahu, te on među njima proboravi devesto pedeset godina, no oni ga u laž utjerivahu pa ih, Allahovom voljom, potop zadesi. Svemogući Allah nije im učinio nepravdu, nego su oni sami sebi učinili nepravdu poričući i ne vjerujući u istinu.

Zatim je Silni Allah spasio poslanika Nuha, alejhis-selam, i vjernike koji su bili s njime u lađi, i to je Allah znamenjem i poukom za sve kasnije naraštaje učinio.

Poslaniče, spomeni i poslanika Ibrahima, alejhis-selam, kad je pozvao svoj narod da vjeruje u Allaha, jedinog Boga, da samo Njemu robuje, čini dobro i susteže se od zla. Kazao im je da je u tome dobro za njih, ako znaju.

I izvijestio je Ibrahim, alejhis-selam, svoje sunarodnike da oni samo laži tvore i izmišljaju tvrdeći da su njihovi idoli odista bogovi – idoli njihovi ne mogu baš nikakvu korist donijeti, niti mogu ma kakvo zlo otkloniti. Podsjetio ih je na to da njihova božanstva ne mogu dati nafaku, jer nafaku daje jedino Allah, Gospodar nebesa i Zemlje, te da je čovjek treba od Allaha tražiti, samo Njemu robujući i samo Njemu zahvaljujući. Istinska zahvalnost je da čovjek koristi Allahove blagodati za približavanje Allahu. Zatim ih je opomenuo na neupitnu istinu: da će svi ljudi na Sudnjem danu biti vraćeni Sveznajućem Allahu, a ne idolima, i da će položiti račun za svoja djela.

Ako poričete, višebošci, objavu koju dostavlja Allahov poslanik Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, pa, poricali su i prijašnji narodi, kao npr. Nuhov narod, Ad i Semud. Eto tako je bilo, a znajte da je poslanikovo da jasno obznani i dostavi Objavu svom narodu, a vama je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio ono što mu je Njegov Gospodar naredio da vam dostavi.

Zar mekanski višebošci ne vide da je Svemogući Allah sve prvotno stvorio, i da će opet, nakon što stvorenja poumiru i prah postanu, stvaranje ponoviti. Uzvišenom Allahu to nije teško, On može sve učiniti.

Reci, Božiji Poslaniče, onima što negiraju proživljenje: “Zaputite se po svijetu pa pogledajte i pomno razmislite o prvom Božijem stvaranju! On će ljude, nakon ovozemaljskog života, proživiti zarad polaganja računa. Svevišnjem Allahu ništa nije teško, On sve može učiniti. Kao što je bio kadar ljude prvi put stvoriti, isto tako, kadar ih je proživiti.”

I dometni, Vjerovjesniče: “Koga hoće, Uzvišeni Allah pravedno kazni, a dotle Svoju milost, jer je dobar, podari onom kome hoće. Njemu će se svi vratiti na Sudnjem danu, On će sve proživiti i pozvati na odgovornost.”

Vi ne možete umaći Allahovoj kazni ni na Zemlji ni na nebu! Imajte na umu da nemate, mimo Silnog Allaha, zaštitnika da se pobrine o vama, niti imate pomagača da vas odbrani od Božije kazne koja vas zadesi.

A oni koji poriču Božije ajete i suočavanje s Njime na Sudnjem danu, takvi nemaju nikakve nade u Allahovu milost. Zato što su bili nevjernici, oni nikad neće ući u Džennet, nego će na Ahiretu biti teškom kaznom kažnjeni.

Ibrahim je, alejhis-selam, svoje sunarodnike upozorio na to da moraju samo Allahu robovati, te su se oni dogovorili da njega, Ibrahima, ubiju ili da ga spale kako bi osvetili svoja božanstva. I zaista, baciše Ibrahima, alejhis-selam, u vatru, ali ga Uzvišeni Allah od vatre izbavi učinivši je studenom i spasonosnom za njega. U tome što je Svemogući Allah spasio poslanika Ibrahima od vatre očito je znamenje za ljude koji vjeruju, jer samo oni pouke uzimaju.

Savjetujući svoje sunarodnike, Allahov miljenik Ibrahim reče: “Vi ste idole mimo Allaha prihvatili, njima ibadet činite i na toj osnovi gradite međusobnu ljubav i prijateljstvo na ovom svijetu. Međutim, na Sudnjem danu, ta vaša ljubav će se prekinuti, i jedni drugima ćete neprijatelji biti, jedni drugih ćete se odricati i međusobno ćete se proklinjati. Zatim će vaše povratište džehennemska vatra biti, čiju kaznu od vas niko neće moći otkloniti, pa ni božanstva koja ste obožavali.”

I Lut povjerova Ibrahimu, prihvati ono što je poslanik Ibrahim donio i poče ga slijediti. A Božiji miljenik Ibrahim, alejhis-selam, reče: “Zaista ću se iseliti u Šam, blagoslovljenu zemlju. Allah je silan, pobjeđuje i unizuje one koji se dignu protiv Njega; mudar je u stvaranju, upravljanju, propisivanju. K tome, On neće poniziti ni na cjedilu ostaviti onog ko se iseli u ime Njega.”

Allah je podario Ibrahimu Ishaka, vjerovjesnika, a preko njega i unuka Jakuba, također vjerovjesnika. Nakon toga smo vjerovjesništvo dali među potomcima Ibrahimovim, i njima smo knjige objavljivali. Ibrahimu smo time, a i mnogočim drugim, nagradili još na dunjaluku što je bio postojan na istini, a na Ahiretu ćemo mu dati nagradu koju dajemo najboljim ljudima. Nagrada koju je dobio na ovom svijetu nimalo neće umanjiti udio u nagradi na budućem svijetu.

I Luta spomeni, Poslaniče islama, koji je, obraćajući se svom narodu, osudio spolno općenje s muškarcima, naglasivši da je to što čine razvrat koji nijedan prijašnji narod nije činio, jer se protivi zdravoj ljudskoj prirodi i načelima čestitosti.

"Vi imate spolni odnos sa muškarcima, presrećete putnike po drumovima, pa nisu smjeli prolaziti blizu vas bojeći se vašeg razvrata. Vi na svojim sastancima činite najgnusnije stvari: skidate odjeću i uznemiravate prolaznike." Međutim, nakon što bi ih Lut opomenuo, oni mi rekli: “Daj nam kaznu Allahovu kojom nam prijetiš, ako istinu govoriš da si nam poslat kao vjerovjesnik!”

“Svemogući Allahu, Gospodaru moj”, zamoli Lut, alejhis-selam, protiv svojih sunarodnika što su tražili da ih pogodi kazna s neba, kojoj su se rugali, “molim Ti se da mi pomogneš protiv razvratnih, zločestih ljudi spustivši na njih kaznu s neba!”

Kad su meleki donijeli Ibrahimu, alejhis-selam, radosnu vijest da će dobiti sina Ishaka, vjerovjesnika, a nakon njega i unuka Jakuba, također vjerovjesnika, rekoše meleki Ibrahimu da im je Silni Allah zapovijedio da unište Sodomu, naselje Lutova naroda, mnogobošce poročne.

Božiji miljenik Ibrahim obratio se melekima: “Kako ćete uništiti ovo naselje, a u njemu se nalazi Lut, Allahov vjerovjesnik? On ne zaslužuje kaznu!” Na to meleki odgovoriše da im je Sveznajući Allah stavio na znanje ko se nalazi u naselju, i da oni mogu razlikovati između čestitih i zločestih ljudi. Meleki su, objašnjavajući to Ibrahimu, alejhis-selam, dodali da će spasiti Luta, alejhis-selam, njegovu porodicu i vjernike, nesumnjivo, te da ih neće stići kazna koja će stići razvratnike. Ali neće, kazali su, spasiti Lutovu ženu – ona će ostati s nevjernicima i bit će kažnjena jer je, kao i oni, činila razvratna djela.

Pošto su meleki, Božiji izaslanici, došli Lutu, alejhis-selam, u ljudskom liku, on se zbog njih, ne znajući da su meleki, sneveseli i nađe se u neprilici: znao je da su njegovi sunarodnici iskvareni i da žele spolno općiti s muškarcima. Meleki se obratiše Lutu, alejhis-selam: “Ne boj se za nas, oni nam ne mogu nauditi, Allah će nas sačuvati od njih! I nemoj se žalostiti zbog saznanja o skorom uništenju svog naroda, a tebe i tvoju porodicu kazna će – tako je Allah odredio – zaobići, osim što će tvoja žena biti uništena zajedno s onima koji će kaznu iskusiti.”

“Allah će na stanovnike ovog poročnog naselja”, dodali su meleki, “spustiti kaznu s neba – kamenje koje će ih pogađati i kidati njihove udove, jer nisu bili poslušni Allahu i činili su odvratna djela i razvrat (spolno općenje s muškarcima) koji nijedan narod prije njih nije činio.”

Od Sodome, naselja u kojem je živio Lutov, alejhis-selam, narod, Allah je ostavio jasno znamenje i očit pokazatelj da su razvratni stanovnici tog naselja uništeni – za onog ko pomno razmišlja o Božijim znakovima.

A narodu Medjena smo poslali brata njihova po porijeklu, Šuajba, te je on pozvao njegove stanovnike da jedino Allaha obožavaju, da Njemu budu predani, da čine dobra djela zarad nagrade na Ahiretu, zabranivši im, s druge strane, remećenje reda na Zemlji činjenjem grijeha i pozivanjem u njih.

Ali ipak, vjerovjesnika Šuajba, alejhis-selam, lažnim su proglasili stanovnici Medjena i odbili ono što im je donio, pa ih je zadesio strahoviti potres, koji je porušio njihove domove i oni u njima osvanuše povaljani, licima u prašini.

I Ad, Hudov narod, i Semud, Salihov narod, uništio je Svemogući Allah. Stanovnici Mekke, na temelju njihovih staništa u Šihru kod Hadremevta i Hidžra, možete zaključiti da je Uzvišeni Allah na njih sručio strahovitu kaznu. Njima je šejtan lijepim prikazivao razvratna djela, nevjerstvo i činjenje grijehā, te ih je odvratio od Prave staze. Njihovi su ih poslanici poučili tome da budu uviđavni i da razlikuju Pravu stazu od zablude, no oni su zabludu nad uputom izabrali.

Uzvišeni je Allah Karuna, koji je tlačio Musaov narod, utjerao u zemlju, kao i njegov dvorac, te faraona i njegova vezira Hamana potopivši ih u moru. Svima njima došao je poslanik Musa s nepobitnim, bjelodanim dokazima da je on zaista Allahov poslanik, ali su se oni uzoholili smatrajući da su, zbog vlasti i imetka, bolji od drugih ljudi, a, k tome, remetili su red na Zemlji. Pa ipak, nisu mogli umaći Svemogućem Allahu, u Čijoj su šaci i vlasti bili.

Tako je Pravedni Allah sve njih uništio zbog grijeha koje su činili: na neke je kamanje od pečena blata s neba poslao – tako je uništio Lutov narod, druge je uništio gromoglasom – Šuajbov i Lutov narod tako su nastradali, neke je u zemlju utjerao – Karuna je tako uništio, a neke je potopio – Nuhov narod te faraona i Hamana uništio je pomoću vode. Eto tako je bilo, a Svevišnji Allah nije ih nedužne kaznio, nije ih kaznio zbog grijeha drugih naroda, nego zbog grijeha koje su lično oni učinili. Oni su sami sebi nepravdu učinili čineći grijehe, te su zaslužili kaznu.

Oni koji obožavaju idole i kipove, a ne Svevišnjeg Allaha, nadajući se da će im oni donijeti dobro i sačuvati ih od zla slični su pauku koji sebi sagradi kuću, trošnu, slabu i beskorisnu upravo onda kad mu treba sklonište. A najslabija kuća jest paukova kuća u smislu da ne štiti od napasnika. Isto tako ni lažna božanstva ne mogu dobro osigurati, kao što ne mogu ni zlo spriječiti. Da su mnogobošci upućeni u to, ne bi lažnim božanstvima ibadet činili.

Sveznajući Allah dobro zna šta i koga nevjernici obožavaju, tim prije jer Njemu ništa nije skriveno. Allah je silan, pobjeđuje one koji se dignu protiv Njega, i Niko Ga ne može nadvladati; mudar je u stvaranju, upravljanju, propisivanju.

Ove primjere Uzvišeni Allah navodi ljudima da im se objelodani istina i ukaže na Pravi put, a njima se onako kako treba koriste isključivo oni koji su spoznali šerijat i njegove mudrosti.

Nebesa i Zemlju Svemogući je Allah stvorio s istinom, razložno i radi zavođenja pravde, nije ih stvorio radi igre i zabave. U stvaranju golemih nebesa i široke Zemlje jesu znamenja za vjernike koja ih upućuju na to da Allah sve može učiniti. U tome su znamenja upravo za vjernike, tim više jer oni na temelju njih dokazuju postojanje Uzvišenog Allaha. A kad se radi o onima koji ne vjeruju, oni prolaze pored jasnih dokaza koje vide oko sebe i u sebi a da na njih uopće ne obrate pažnju niti ih isti ti dokazi podsjećaju na Božiju veličinu i moć.

Božiji Poslaniče, kazuj ljudima kur’anske ajete koje ti Allah objavljuje, i obavljaj namaz onako kako je propisano da se obavlja: obavljanje namaza, sa svim onim što iz tog namaza proističe, sprečava čovjeka u činjenju grijehā i razvrata. Naime, dragi Allah imanom prosvijetli srce onog ko namaz pažljivo i iskreno obavlja i dadne mu čvrstinu u islamu pa isti taj čovjek bude bogobojazan, voli čestitost i prezire nemoral; i poriv zla bude pobjeđen. Znajte i to da je zikrullah, spominjanje Allaha, u namazu i u drugim prilikama, najznamenitije i najbolje djelo. A Uzvišeni Allah zna šta Njegovi robovi čine, On će ih pozvati na odgovornost za djela, dobra i hrđava, te će dobre nagraditi, a zločince će kazniti.

O vjernici, sa sljedbenicima Knjige, jevrejima i kršćanima, raspravljajte isključivo lijepim riječima, na najljepši način i blago, kako bi istina bila akcentirana a dokaz na koji se pozivate prihvaćen. Ali se prema onima koji su inadžije i objave vam rat - suprotstavite im se i protiv njih borbu vodite, dok se ne predaju i daju džizju poslušni i pokorni. I recite jevrejima i kršćanima: “Mi vjerujemo u časni Kur’an, objavljen poslaniku Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem, i u Tevrat, objavljen poslaniku Musau, alejhis-selam, te u Indžil, koji je objavljen poslaniku Isau, alejhis-selam! Jedino je Allah naš i vaš Bog i Gospodar. On nema saučesnika u pravu da bude obožavan, niti u Svom gospodarenju, niti u Svom savršenstvu. Mi smo Allahu sasvim predani, Njemu smo poslušni i pred Njim ponizni.”

Kao što smo objavljivali prijašnjim vjerovjesnicima, Mi tebi, Božiji Poslaniče, objavljujemo ovaj Kur’an veličanstveni. A neki sljedbenici Knjige koji čitaju Tevrat, poput jevrejina Abdullaha ibn Selama, vjeruju u Muhammeda, jer nalaze njegov opis u svojim knjigama, a i među mnogobošcima ima onih koji su povjerovali u njega. Kur’an osporava i u njega sumnja samo onaj koji se inati, poriče i negira očite istine.

Allahov Poslaniče, ti nikakvu knjigu prije časnog Kur’ana nisi čitao, a nisi ni jedno jedino slovo rukom svojom napisao, jer ne umiješ čitati i pisati, tvoji sunarodnici to dobro znaju. Da si znao čitati i pisati, posumnjali bi lažotvori i rekli bi: “Muhammed je smisao ovog što govori uzeo iz prijašnjih knjiga.” ili bi kazali: “Kur’anske je ajete prepisao iz prijašnjih objava!”

Kur’an je istina, njega čine jasni i nedvosmisleni ajeti koji napućuju ka istini, i njega čuvaju u svojim srcima oni koji su učeni vjernici. A slavni Kur’an poriču samo zulumćari, koji su sami sebi nepravdu učinili i poricatelji koji Mu sudruga pripisuju.

Krivovjerni govore i ovo: “Zašto Allah ne pošalje Muhammedu znamenja koja se mogu vidjeti i dodirnuti, kao što je dato prijašnjim poslanicima?" Njima, koji to sugeriraju, reci: “Allah je Taj Ko njima raspolaže, daje ih kome hoće a uskraćuje ih kome hoće. Ja sam samo rob i poslanik koji je poslat da vas upozori na strašnu kaznu.”

Zar onima koji ne vjeruju nije dovoljno saznanje to što ti je, Poslaniče odabrani, Allah objavio slavni Kur’an, knjigu čiji im se ajeti uvijek kazuju? Časni Kur’an, objavljen Resulullahu, sallallahu 'alejhi ve sellem, izraz je milosti ljudima koji vjeruju u Objavu i postupaju sukladno njoj, te opomena koja je od koristi onima koji o njoj pomno, nepristrasno razmisle. Ono što im je Allah poslao kao objavu bolje je od onog što oni predlažu a objavljeno je prijašnjim poslanicima.

Obrati se, Vjeronavjestitelju, bezbožnicima: “Između vas i mene Allah je dostatni svjedok istinitosti mog poslanstva, i da ste vi poricatelji nevjernici koji osporavaju ono što je meni objavljeno! Allahu je znano sve što se događa na nebesima i na Zemlji, ništa Mu nije skriveno, niti Mu išta može umaći! A mnogobošci, koji vjeruju u sve što se obožava mimo Allaha, te poriču časni Kur’an, objavljen Resulullahu, sallallahu 'alejhi ve sellem – takvi su pravi gubitnici na ovom i na budućem svijetu, jer su vjerovanje zamijenili nevjerovanjem.”

Požuruju te krivovjerni, o Poslaniče islama, da ih kazna zadesi, rugajući se i osporavajući svaku mogućnost da se dogodi ono što spominješ. A da Sveznajući Allah nije odredio rok utvrđeni kad će biti kažnjeni, odista bi ih kazna snašla neposredno nakon što je zatraže. Neka znaju oni koji ne vjeruju da će ih kazna iznenada snaći, oni je neće naslutiti niti će osjetiti da im se približava.

Nevjernici traže od tebe, Allahov Poslaniče, da ih što prije stigne kazna, na ovom svijetu, a ona će ih, nesumnjivo, stići; džehennemska će vatra obujmiti nevjernike, neće je moći izbjeći niti će od nje moći pobjeći.

Na Danu sudnjem krivovjerne će zahvatiti kazna odozgo, iznad njihovih glava, i odozdo, ispod njihovih nogu, i sa strana, pa će im Svevišnji Allah reći: “Trpite zbog širka i grijeha koje ste činili na dunjaluku!”

O iskreni, dobri robovi, akoli u jednoj zemlji ne možete ispoljavati vjerska obilježja i slobodno robovati Allahu, iselite se u drugu zemlju da možete neometano prakticirati propise islama! Allahova je Zemlja široka i prostrana, pa samo Uzvišenom Allahu ibadet činite!

Neka vas od iseljenja ne odvrati strah od smrti jer je određeno da će svaka duša smrt kušati i određeno je da će se ljudi Allahu vratiti pa će pred Njime račun polagati, te biti kažnjeni ili nagrađeni.

One koji vjeruju u Allaha i čine dobra djela kojima se Njemu približavaju, nastanit ćemo na uzvišenim džennetskim položajima, ispod kojih rijeke teču. Oni će u njima vječno uživati. Divne li nagrade trudbenicima koji bijahu Allahu poslušni!

U ovim visokim, zanosnim džennetskim sobama bit će smješteni oni koji su bili odani dobrom Allahu, pa su izvršavali vjerske naredbe i sustezali se od vjerskih zabrana, trpeljivo, i koji su se oslanjali na Svemogućeg Allaha u svim svojim poslovima Njemu se predajući i prepuštajući.

Ima nebrojeno mnogo životinja na Zemlji koje ne gomilaju i ne čuvaju hranu za sutra, za razliku od čovjeka, a Allah, džellešanuhu, daje im nafaku kao što je daje ljudima. Eto, i to je pokazatelj da nemate opravdanja u sustezanju od iseljenja na Božijem putu. Sveznajući Allah, zbilja, čuje sve glasove, znana su Mu sva djela, ljudske namjere i tajne.

Božiji Poslaniče, da upitaš krivovjerne ko je stvorio nebesa i Zemlju, te ko je potčinio Sunce i Mjesec, oni bi, nesumnjivo, odgovorili: “Svemogući Allah, Jedan Jedini, stvorio je sve to!” Pa kamo se nevjernici onda odmeću od vjerovanja, obožavajući lažna božanstva, koja ne mogu ni štetu ni korist donijeti!

Allah, džellešanuhu, obilno nafaku dariva kome hoće od robova Svojih, a nekima je i uskraćuje, jer samo On, Mudri, zna kome treba dati a kome treba uskratiti. Plemeniti je Allah savršeno upućen u sve ljudske poslove i stanja, ništa Mu nije skriveno što koristi Njegovim na ovom svijetu, i sve obuhvata Svojom milošću.

Upitaš li, Allahov Poslaniče, nevjernike o tome ko s neba blagoslovljenu vodu spušta pa njome zemlju oživi nakon suše i obamrlosti, oni će odgovoriti da to Allah, Jedan Jedini, čini. Ti reci: “Hvala pripada Allahu, Koji je uspostavio dokaz protiv krivovjernih i učinio da sami sebe demantiraju!” A većina ljudi ne zna u čemu je za njih dobrobit a u čemu je šteta; i da su ljudi upućeni u Allahovu veličinu i Njegovu moć, ne bi Mu druge ravnim smatrali, ne bi obožavali kipove, koji nikakvo dobro ne mogu donijeti, niti mogu ma kakvo zlo otkloniti.

Puka zabava i igra je život ovozemaljski, brzo i neopaženo završava; zabava za srce a igra za tijelo, tim više jer odvraća, pomoću svojih čari, ljepota i strasti, od robovanja Allahu, Znalcu svih tajni, te svojim očaravajućim ljepotama navodi na zaboravljanje budućeg svijeta. A na Ahiretu je istinski, vječni život. Kad bi to ljudi znali, istinski i pouzdano, ne bi davali prednost ovom, prolaznom dunjaluku nad vječnim Ahiretom!

Pošto se krivovjerni u lađu ukrcaju i pošto se otisnu na pučinu te im zaprijeti smrt, samo Allaha zazivaju, iskreno Mu i čestito vjeru ispovijedajući; zaboravljaju u nevolji svoja lažna božanstva, a nakon što ih dobri Allah na kopno izbavi i spasi od smrti, oni se najednom vraćaju na stare stope širk čineći.

Čine tako da bi pokazali kako ne vjeruju u Svevišnjeg Allaha i da Mu nisu zahvalni na blagodatima. Pa neka kratko uživaju na ovom prolaznom svijetu, ali – njima će se, pošto umru, pokazati posljedice gnusnih djela koja činjahu na dunjaluku.

Ne uočavaju li drugu blagodat oni koji ne zahvaljuju Plemenitom Allahu na izbavljenju od davljenja u moru, a to je da je Meku sigurnim gradom učinio, u kojem su krv i imetak maksimalno zaštićeni, dok se unaokolo presreću, ubijaju i porobljavaju njihove žene i djeca, te im se imetak otima?! Pa zar bezbožnici vjeruju u opravdanost širka i nezahvalnosti Allahu dok žive unutar Harema sigurni i svakojakim blagodatima obasuti, na kojima Mu nisu zahvalni?

Niko na svijetu nije nepravedniji od onog ko pripisuje Svevišnjem Allahu saučesnike, ženu i dijete – uzvišen neka je Allah od tih laži! I niko nije nepravedniji od onog ko negira istinu s kojom je poslat Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem! U džehennemskoj će vatri biti prebivalište nevjernicima i onima koji su njima slični.

Allah, džellešanuhu, zaklinje se da će Svojim stazama uputiti one koji se bore da ukrote svoje duše, radi Allahovog zadovoljstva. A Allah je, pouzdano, uz dobročinitelje: čuva ih, pomaže i brine se o njima.