Bosnian Abridged Explanation of the Quran — Rum 30:1 – Fussılet 41:54

Značenje kur’anskih skraćenica razmatrali smo na početku sure el-Bekara.

Bizantinci su poraženi od Perzijanaca.

U dijelu Šama koji je najbliži Perziji poraženi su Bizantijci od strane Perzijanaca. Međutim, Bizantinci će uskoro pobijediti Perzijance, u to nema nikakve sumnje.

Naime, pobijedit će ih za nekoliko godina, to jest, u rasponu od tri do deset – a Uzvišenom Allahu pripadala je odluka i prije nego što će Perzijanci izvojevati pobjedu nad Bizantincima, a pripadat će i nakon što Bizantinci pobijede Perzijance – i tad će se pravovjerni veseliti.

Dakle, vjernici će se veseliti Allahovoj pomoći koju će dati Bizantincima – Allah, džellešanuhu, pomaže Svojim štićenicima, a unizuje i ostavlja bez podrške Svoje neprijatelje, one koji Mu se protive. Allah je apsolutni gospodar svega, i On je samilostan prema vjernicima.

Ovo obećanje stiglo je od Allaha, a On ne krši obećanja Svoja. Njegovim ostvarenjem, vjernicima se poveća uvjerenje u Allahovu pomoć, ali većina ljudi, zbog svoga nevjerovanja, nije u stanju pojmiti takvo nešto.

Oni koji ne vjeruju u Allaha i u Posljednji dan nisu upućeni u vjerovanje niti u vjerozakon, nego su upućeni samo u pojavnō, ljepote i ukrase života na ovom svijetu i izgradnju materijalne civilizacije. Oni ne znaju ništa o stvarnosti života na budućem svijetu, nehajni su spram Ahireta.

Zar bezbožnici poricatelji ne promisle o sebi – kako ih je Svemogući Allah stvorio iz ničeg, te o stvaranju nebesa i Zemlje i svega što se između njih nalazi – da su stvoreni s istinom, radi pravde i da će trajati do određenog roka. A zbilja mnogi ljudi ne vjeruju u Dan ustanuća i susret s Allahom, te se zato ne pripremaju za Sudnji dan, čineći dobra djela, pomoću kojih bi stigli do Njegovog zadovoljstva.

Zar krivovjerni nisu svijetom hodili i vidjeli, razmišljajući i pouku izvlačeći, šta je zadesilo narode prije njih, kao npr. narode Ad i Semud, koji poricahu i poslanike u laž utjerivahu? Prijašnji naraštaji bijahu moćniji od mekanskih nevjernika, tjelesno snažniji i više su uživali nego oni; zemlju su više obrađivali i na njoj gradili više nego što ovi grade. Međutim, to prijašnjim naraštajima nije bilo od koristi kad je došlo vrijeme da budu kažnjeni, a nastradali su upravo zbog toga što su utjerivali u laž svoje poslanike i ratovali protiv njih, te poricali bjelodane, jasne dokaze da je Allah jedini Bog. Ipak im Allah, džellešanuhu, nije učinio nepravdu uništivši ih – zaslužili su kaznu, oni su sami sebi nepravdu nanijeli poričući Allahove dokaze i proglašavajući lažnim Njegove poslanike.

Zatim je kraj silnika koji su širk i zlodjela činili i red na Zemlji remetili bio najgori kraj. Oni nisu vjerovali u Uzvišenog Allaha, nego su se rugali Božijim znamenjima i poslanicima, pa ih je zadesilo kobno stradanje.

Sveznajući Allah stvorio je sve bez presedana, On je Onaj Koji će stvorenja u prah pretvoriti te ponovo stvoriti, kao i prvi put. I naposlijetku će se svi ljudi vratiti Allahu, da nagradi dobre, a kazni zločince.

Kad nastupi Posljednji dan, nevjernici će izgubiti nadu u spas, bit će sigurni u to da će nastradati. Oni će, naime, izgubiti nadu u spas zbog toga što ničim neće moći opravdati svoje nevjerovanje koje se ogleda u odbijanju slijeđenja Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Lažna božanstva neće nimalo pomoći onima koji su bili mnogobošci, neće se za njih zauzeti nego će ih se pred Allahom odreći, a i ovi će se njih odreći kad se suoče s kaznom. Božanstva će ih se odreći onda kad oni koji su njima robovali budu u golemoj potrebi za njima. I božanstva i oni koji im robovahu bit će u istom položaju.

Na Dan kad Smak svijeta nastupi razdvojit će se u skladu s djelima koja su činili na dunjaluku, pa će neki biti uzdignuti na najviše razine, a neki će, opet, biti bačeni u najniže ponore.

Oni koji su vjerovali u dragog Allaha, te činili dobra djela bit će u džennetskim baščama uživanja, počašćeni i veseli; u njima će vječno ostati.

A oni koji su bili nevjernici u Allaha, bilo to u vidu poricanja ili u vidu nepokornosti koja izvodi iz islama, i koji su u laž utjerivali ajete objavljene Poslaniku, te koji su poricali proživljenje i polaganje računa, takvi će biti privedeni stradanju, neće im biti izlaska iz džehennemske vatre.

Kad omrknete (tad se klanjaju akšamski i jacijski namaz) i kad osvanete (tad se klanja sabahski namaz), slavite Allaha.

Allahu svaka hvala pripada, u podne i onda kad se ikindija-namaz klanja. Na nebesima ga hvale meleki, a na Zemlji stvorenja.

Allah je Onaj Koji izvodi živo iz neživog, kao npr. čovjeka iz sperme, ili pile iz jajeta, i izvodi neživo iz živog, kao npr. spermu iz čovjeka, ili jaje iz kokoši, i zemlju pomoću kiše oživljava nakon obamrlosti njezine – tako će i vas Svemogući Allah oživiti i dovesti na stajalište da položite račun za svoja djela.

Jedno od očitih znamenja da je Allah, džellešanuhu, svemoćan, veličanstven i jedini Bog jeste i to što je stvorio ljude od zemlje, tako što je Adema, praoca čovječanstva, od blata ustajalog stvorio, pa gle – vi, njegovi potomci, odjednom se namnožiste i nastaniste Zemlju, te se po njenim krajevima raširiste.

Jedan od znakova da je Allah jedini, svemogući Bog i da se samo Njemu može robovati jest to što je, o muškarci, od vrste vaše žene stvorio da s njima živite i da se uz njih smirite, uspostavivši među vama ljubav i samilost. Onom ko razmisli, pomno i nepristrasno, u tom je Božijem davanju veliki, bjelodani dokaz. Jedino oni koji razmišljaju imaju koristi od uma koji im je On dao.

Jedno od znamenja da dragi Allah može sve učiniti i da je jedini Bog jest to što je stvorio predivna nebesa, nezamislivo velikih dimenzija, i što je stvorio Zemlju, i što je učinio da se ljudi razlikuju po jezicima, narječjima, izgledu i boji kože. U svim tim znamenjima odista je očita pouka onima koji imaju korisno znanje pomoću kojeg mogu proniknuti u suštinu stvari i u tajne Božijeg davanja i stvaranja.

Na neograničenu Allahovu moć i jednoću ukazuje i san noću i danju, koji je Allah stvorio da bi se ljudi odmarali, te i to što je Svemogući Allah učinio dan u osnovi za privređivanje i bavljenje poslovima. U tome su dokazi onom ko čuje i odaziva se istini; samo će on korist iz njih izvući.

Jedan od znakova da Veličanstveni Allah može uraditi sve što On hoće i da je jedini Bog jest to što ljudima munju pokazuje koja izaziva suprotna osjećanja: strah od groma, i nadu da će pasti kiša kojom će Allah oživjeti suhu zemlju dajući da nikne razno bilje.U tome je za razumom obdarene očit dokaz da Svemogući i Mudri Allah može mrtve proživiti i obračunati.

Da je Allah, džellešanuhu, jedini i svemogući Bog, ukazuju nam i postojana nebesa i Zemlja. A na koncu ćete se, kad vas Svevišnji Allah samo jednom pozove da ustanete iz svojih kaburova, pojaviti žurno idući prema stajalištu, na kojem ćete položiti račun za ono što ste činili u životu na ovom svijetu.

Allah je Onaj Kojem pripadaju sva stvorenja na nebesima i na Zemlji, jer On stvara, opskrbljuje, određuje i upravlja, pred Njegovom veličinom svi su ponizni i svi su Njemu pokorni.

Svevišnji je Allah Onaj Koji iz ničega stvara i Koji će stvorenja, nakon što se u prah pretvore, ponovo stvoriti. Lakše je vratiti u život ono što je već postojalo nego stvoriti iz ničeg – a oboje, prvotno stvaranje i vraćanje u život onog što je već postojalo, lahko je Allahu. Allahu, džellešanuhu, pripada najuzvišeniji primjer u svakom pogledu, pa je svako Njegovo svojstvo sušto savršenstvo i izraz veličine. Dragi Allah silan je i svemoćan. On daje ponos onom ko Njega prihvati za zaštitnika, a unizuje sve one koji su Njegovi neprijatelji. Mudar je u stvaranju, upravljanju, propisivanju…

Vas same, o višebošci, Allah navodi kao primjer: jesu li oni koji su u posjedu vašem, robovi i robinje, vaši ravnopravni sudionici u opskrbi te se bojite njihova udjela onako kako se bojite da će vam, u pogledu podjele imetka, nauditi slobodni ljudi, koji imaju veće pravo od robova? Vi ne biste bili zadovoljni da robovima pripadnu prava koja imaju slobodni ljudi, pa kako onda možete biti zadovoljni time da Uzvišenom Allahu pripisujete saučesnike u pogledu stvaranja i prava na obožavanje? Evo, pomoću ovakvih i sličnih primjera Mudri Allah objašnjava očite dokaze i bjelodana znamenja onima koji razmišljaju, utoliko što ti primjeri jedino njima koristi.

Bezbožnici nisu u zabludi zato što im nisu ponuđeni dokazi niti zato što im oni nisu objašnjeni, nego su u zabludi zato što se povode za strastima i svojim precima, bez ikakva dokaza i lahkomisleno slijede njihov put, put neznanja i stranputice. A nijedan čovjek nije kadar izvesti na Pravu stazu onog kome je Pravedni Allah predodredio da će zalutati. Neka znaju bezvjerci da neće imati pomagača koji bi ih sačuvao od paklene kazne u koju će ih baciti Allah, Jedan Jedini.

Zato ti, Allahov Poslaniče, s vjernicima koji su s tobom, okreni svoje lice pravovaljanoj vjeri, islamu, a okreni se od svih drugih vjera. Islam je vjera prema kojoj je Allah, džellešanuhu, stvorio ljude. Niko ne može preinačiti Allahovo stvaranje i Njegovu vjeru. No, većina ljudi ne zna da je islam jedina ispravna vjera.

Budite predani Svevišnjem Gospodaru kajući se za grijehe, i budite bogobojazni izvršavajući naredbe, a sustežući se od zabrana, te obavljajte namaz izvršavajući sve njegove ruknove, vadžibe i preduvjete njegove ispravnosti; pažljivo i srčano klanjajte, onako kako je propisano da se klanja! I nemojte biti s onima koji Allahu širk čine, već budite monoteisti, samo Allahu klanjajte se!

I nemojte biti jedni od sljedbenika višeboštva, koji su iskrivili svoju vjeru, pa su, sukladno prohtjevima, prihvatali dio Knjige a drugi dio odbacivali, i koji su se potom pretvorili u sekte koje fanatično i slijepo slijede svoje vođe i mišljenja, pomažući jedni drugima u zlu i neprijateljstvu. A svaka se stranka veseli onom što zagovara te drži da je na strani istine, a da su njezini neistomišljenici na krivoj stazi.

Kad mnogobošce snađu kakva nevolja ili poteškoća u životu, kao npr. bolest, siromaštvo, suša, Allaha, džellešanuhu, iskreno zazivaju da ih poštedi i olakša im, a kad im Svevišnji Allah ukaže Svoju milost i otkloni nevolju, neki od njih klanjaju se lažnim božanstvima te i njima dovu upućuju.

Ako su nezahvalni Milostivom Allahu, Gospodaru nebesa i Zemlje, na ukazanoj im milosti i izbavljenju iz nevolje, i uživaju u svojim strastima na ovom kratkotrajnom svijetu, shvatit će na Sudnjem danu da su u očitoj zabludi bili.

Zar je Plemeniti Allah dostavio mekanskim mnogobošcima kakav jasan, nedvosmislen i nepobitan dokaz da im govori u prilog onih koje Allahu kao saučesnike pripisuju, i koji svjedoči da je njihovo nevjerovanje istina? Pa, šta ih je onda odvelo u mnogoboštvo, za koje baš nikakva dokaza nemaju!

Kad Svevišnji Allah ukaže ljudima neke od Svojih blagodati, kao npr. imetak, zdravlje, sigurnost, blagostanje, oni se vesele oholi i zadivljeni svojim dostignućima, a ne vesele se zahvaljujući dragom Allahu. Međutim, kad ih zadesi nevolja, siromaštvo, bolest, glad, strah, tegoba života – zbog grijehā i hrđavih postupaka koje su učinili – odjednom počnu očajavati i misle da nevolja neće nestati.

Zar ne shvataju ljudi da Allah, džellešanuhu, daje nekim ljudima obilnu opskrbu da bi ih iskušao hoće li zahvalni biti, i da je uskraćuje drugim ljudima da bi ih, isto tako, iskušao hoće li se strpjeti ili će pak pokazati nezadovoljstvo Allahovim davanjem? U činjenici da Uzvišeni Allah nekom daje obilnu nafaku, a dotle je nekom uskraćuje, očit je znak vjernicima da je Mudri Allah milostiv prema ljudima i da je savršeno upućen u sve njihove potrebe i poslove.

O muslimanu, daj bližnjem njegovo pravo u dobročinstvu i održavanju veze, i daj potrebnome ono čime će zadovoljiti svoju potrebu, i daj onom koji je krenuo na put pa mu nestalo imetka! Oni koji čeznu za Allahovim licem imat će veliko dobro ukoliko budu davali i udjeljivali ovim kategorijama. Oni koji budu pomagali druge i ispunjavali obaveze, imat će uspjeh koji se ogleda u tome da uđu u Džennet za kojim su tragali i da se spase kazne od koje su strahovali.

A novac koji posudite kao kamatni kredit, o ljudi, da bi se uvećao u tuđoj imovini, neće se kod Allaha uvećati, nego će Pravedni Allah uništiti blagoslov u istom tom novcu i uništit će ga! A novac koji date, o ljudi, iz zekata i milostinje onima koji zaslužuju da im se dadne, i žudeći za Allahovim licem i nagradom na budućem, boljem svijetu – bit će umnogostručen kod Allaha, i to je djelo koje će vam biti primljeno.

Jedino vas Allah iz ničeg stvara i zatim raznovrsnim blagodatima opskrbljuje, zatim vas usmrćuje, nakon što vam dođe smrtni čas, a naposlijetku će vas oživiti izvodeći vas iz kaburova i dovest će vas na stajalište na Sudnjem danu, da položite račun za svoja djela. Postoji li među vašim kipovima kojima se klanjate, a ne Svemogućem Allahu, makar jedno božanstvo koje može to učiniti? Neka je slava Allahu i neka je vrlo visoko iznad toga da Mu je bilo ko ravan, nema istinskog božanstva osim Allaha!

Zbog grijehā koje ljudi svojim rukama čine, nered se pojavio na kopnu i moru: suše, zarazne bolesti, siromaštvo, glad, svakojaki problemi, nesreće, prirodne katastrofe. Allah to daje da bi opomenuo ljude na ogavnost onog što čine, kako bi se vratili Allahu, iskreno se kajući.

Allahov Poslaniče, obrati se krivovjernima: “Svijetom se zaputite i gledajte, razmišljajući i pouku izvlačeći, šta je zadesilo prijašnje naraštaje! Većina njih bijahu mnogobošci, zbog čega su i uništeni!”

Zato ti okreni svoje lice ka Pravom putu i islamu, pravovaljanoj vjeri, prije nego što nastupi Dan konačnog polaganja računa, a koji niko neće moći odložiti niti odbiti. Tog Dana ljudi će biti u različitim kategorijama i pojavit će se odvojeno da im budu pokazana djela koja činjahu na dunjaluku; jedni će biti uvedeni u džennet, a drugi će biti bačeni u paklenu vatru.

Oni koji ne vjeruju u Silnog Allaha, Znalca svih tajni, sami će snositi posljedice i štetu nevjerovanja vječno boraveći u vatri, dok će oni koji vjeruju i, zarad Allahova lica, čine dobra djela sebi pripremiti mjesto i ugodno boravište u džennetu, u kojem će vječno boraviti.

To je tako, da bi Svevišnji Allah, iz Svoje milosti i dobrote, nagradio čestite vjernike najboljom nagradom. Odista Sveznajući Allah veoma mnogo mrzi one koji ne vjeruju i koji poriču poslanike, On će ih kazniti na Danu sudnjem.

Jedno od znamenja Božijih da je Allah jedini i svemogući Bog jest to što šalje vjetrove s kišnim oblacima koji nagovještavaju spuštanje kiše, da bi Allah, džellešanuhu, ljudima dao da kušaju Njegovu milost koja se ogleda u plodnosti koja dolazi nakon kiše, i kako bi, Allahovom voljom, lađe morem plovile, a na kojima trgovci prevoze trgovačku robu i hranu – ne bi li robovi bili zahvalni Stvoritelju, pa da im On još veće blagodati ukaže.

Dragi je Allah i prije Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem, slao poslanike njihovim narodima s jasnim, nepobitnim dokazima. Pa ipak, većina se njihovih sunarodnika otuđila od Allaha, a manjina je vjerovala. Uzvišeni Allah je kaznio pokvarenjake, a vjernicima monoteistima pomogao je, jer Allahovi štićenici, zbog svog stepena i blizine Njemu, zaslužuju Njegovu neizostavnu pomoć.

Jedino Allah, džellešanuhu, šalje vjetrove i oni tjeraju kišne oblake te ih nebom razastire kako On hoće, u parčad ih dijeleći, pa vidiš kišu kako izlazi iz njih. A kad Plemeniti Allah pomoću vjetrova potjera kišne oblake na predio na koji želi, ljudi se odjednom obraduju i nadasve radošću ispune zbog kiše koja će pasti Njegovom milošću, a uslijed koje će zemlja biljem, koje treba i njima i stoci njihovoj, obrasti.

Obraduju se, mada su ranije – prije nego što će Allah kišu spustiti – bili očajni.

Zato osmotri, Poslaniče, tragove kiše koju Allah spušta iz milosti prema stvorenjima, razmotri posljedicete kiše u vidu oživljavanja zemlje nakon mrtvila, i znaj da Onaj Ko je oživio tu suhu zemlju može oživjeti i mrtve, a On sve može.

A kad bi Sveznajući Allah poslao vjetar na zeleno rastinje, žitarice i plodove koji bi ih uništio i u žuto pretvorio, te kad bi oni vidjeli taj prizor, bili bi nezahvalni na Allahovim prethodnim blagodatima, ma koliko ih mnogo bilo.

Kao što nisi u stanju dozvati mrtve i gluhe, tako nisi kadar učiniti da čuju savjete oni koji su slični tim dvjema kategorijama ljudi, tj. one koji su okrenuli leđa i kojima opomena na koristi.

Isto tako, nisi kadar odvratiti od krivog puta one čija je srca Svevišnji Allah zapečatio i oduzeo im moć zapažanja istine. Tvoje će riječi čuti i prihvatiti samo oni koji čvrsto vjeruju u časni Kur’an, predaju se dragom Gospodaru i prihvataju bjelodane dokaze.

Jedino vas Svemogući Allah stvara, o ljudi, od sperme, neznatne, ništavne tekućine, pa se nemojte oholiti, i nakon bespomoćnosti u djetinjstvu, snagu vam podari, te vas opet vrati u bespomoćnost, starcima vas učini i dadne da doživite pozne godine! Allah, džellešanuhu, stvara šta želi i čini da prolazite kroz etape koje On hoće: bespomoćnost i snaga, djetinjstvo i mladost, muževno doba pa pozne godine. Allah sve savršeno stvara, jer je Sveznajući; čini šta hoće, jer je Svemogući.

A kad nastupi Čas oživljenja, griješnici će se zaklinjati da su u kaburovima ostali sasvim kratko vrijeme, tek jedan tren. Kao što su na dunjaluku bili odvraćeni od istine, isto tako će tad biti odvraćeni od spoznaje toga koliko su u kaburu vremena ostali.

Onda će poricateljima vjerovjesnici i meleki, kojima je Allah dao znanje, reći: “Prema Allahovoj odredbi, koja je proistekla iz Njegovog znanja, vi ste ostali otkako ste stvoreni pa sve dok niste oživljeni, a ovo je Dan oživljenja koji ste poricali."

Kad nastupi Dan strašnog polaganja računa, ispričavanje nevjernicima neće nimalo pomoći, od njih se neće tražiti da se Svevišnjem Allahu umile pomoću ibadeta, pokajanja i prihvatanja vjere, imali su priliku zaslužiti Božiju naklonost, a nisu je zaslužili; tad će biti vrijeme da budu kažnjeni.

U ovom je Kur’anu Sveznajući Allah objelodanio svakovrsne primjere pomoću kojih se raspoznaje istina od neistine. A kad bi ti, Poslaniče islama, donio krivovjernima bilo kakvo znamenje ili bilo kakav nepobitan dokaz da si zaista Poslanik, oni bi rekli: “Muhammede, ti i oni koji tebe slijede samo ste opčinjeni i obmanuti time što govorite!”

Kao što Svemogući Allah pečati srca nevjernikā, koji u tvoje ajete ne vjeruju, zapečatit će srca onih koji ne shvataju da je časni Kur’an, koji si donio, istina.

Allahov Poslaniče, trpeljivo podnosi poricanje i neprijatnosti koje ti nanose nevjernici griješnici! Allahovo obećanje da ćeš biti pomognut, da ćeš zavladati i da će kraj biti u tvoju korist, neupitno je. Zato, neka te oni koji nisu uvjereni u proživljenje ne navedu na to da požuruješ njihovu kaznu i budeš brzoplet.

Značenje kur’anskih skraćenica razmatrali smo na početku sure el-Bekara.

Ovo su ajeti časnog Kur’ana, savršene i mudre knjige, i Allah, džellešanuhu, objasnio ih je ljudima.

Kur’anski su ajeti milost vjernicima, koji dobra djela čine i naputak su im kako će poštovati Božija prava i prava Njegovih stvorenja.

Oni koji obavljaju namaz onako kako to Allah voli, drage volje daju zekat onima kojima on pripada i čvrsto vjeruju u Dan strašnog polaganja računa, i u Džennet i Džehennem.

Svevišnji Allah ukazao je na Pravu stazu onima u kojima su sabrane navedene moralne osobine, darovao im je svjetlo i uputio ih na slijeđenje istine; oni će svoje želje ostvariti i sačuvat će se kazne na Sudnjem danu.

Neki ljudi, poput En-Nadra ibnul-Harisa, kupuju sredstva za zabavu – a to je sve što odvraća od slijeđenja Pravog puta – i rugaju se Allahovim ajetima, upravo zato što su nevjernici iskvareni. Njih čeka ponižavajuće stradanje i sramotna, golema kazna na onom svijetu.

Kad se takvim griješnicima kazuju Božija znamenja i čitaju kur’anski ajeti, oni ne prihvataju istinu i ne slijede je, kao da ništa nisu ni čuli i kao da su oglušili pa ne čuju istinu. Allahov Poslaniče, obraduj ih bolnim stradanjem i strašnom patnjom u paklenoj vatri, koju treba da očekuju!

Čestitim vjernicima, koji čine dobra djela, Allah će dati džennetske blagodati, te će se njima koristiti i u njima uživati.

U džennetskim će baščama zauvijek ostati, uživat će u blagodatima kojih nikad neće nestati. A obećanje Allahovo istina je, On će ga izvršiti. Allah je silan i svemoćan, niko Ga ne može potčiniti. Mudar je u stvaranju, upravljanju, propisivanju.

Svemogući Allah stvorio je visoka nebesa bez stupova i odvojio ih od Zemlje – ljudi vide nebesa, golemo Allahovo znamenje – a u zemlju je čvrsto usadio planine da se Zemlja ne trese i da se njezina ravnoteža ne bi poremetila. Razasuo je po Zemlji raznovrsne životinje. On spušta s neba pitku, blagoslovljenu vodu pomoću koje, nakon suše, niče bilje, drveće s plodovima, svakovrsnim i plemenitim, različitih boja, ukusa i oblika, a kojima se koriste ljudi i životinje.

Sve što je spomenuto, o ljudi, dio je onog što je Allah, Jedini, pa pokažite Mi, o vi koji ne vjerujete, šta su stvorili lažni bogovi kojima se, a ne Allahu, klanjate! Ne, nego su nevjernici usred očite zablude, bezumni su i sasvim daleko od Prave staze, tim dalje od Boga jer se klanjaju onima koji ništa ne stvaraju, a i sami su stvoreni.

Uzvišeni Allah dao je dobrom čovjeku Lukmanu, iskrenom pokajniku, mudrost koja se ogledala u razumijevanju vjere, ispravnom promišljanju i mudrim savjetima, i naredio mu je da se zahvaljuje dragom Allahu na tim blagodatima čineći dobra djela i sustežući se od grijehā. Kako je Allah, džellešanuhu, neovisan od svih svjetova i kako On nema koristi od poslušnosti poslušnih niti štetu od neposlušnosti buntovnih, ko zahvaljuje – taj zahvaljuje u svoju korist, a ko poriče blagodati i ne vjeruje u Znalca svih tajni, Koji stvorenjima izdašno daje blagodati – pa Allah je samodovoljan, apsolutno neovisan, svaka hvala i zahvala Njemu pripada, uvijek i u svakom stanju.

I spomeni, Poslaniče, dan kad se Lukman obratio svom sinu, potičući ga na dobro, a odvraćajući ga od zla: "O sinčiću moj, nikog ne obožavaj osim Allaha, jer je to najveća nepravda prema samom sebi. Višeboštvo je grijeh koji vodi u vječnu patnju u Džehennemu.

Sveznajući Allah oporučio je i zapovjedio čovjeku da čini dobročinstvo svojim roditeljima da im se pokorava u onom u čemu nije neposluh prema Bogu. Majka ga je nosila jedva podnoseći trudnoću, trpeći sve teže i teže bolove i razne neprijatnosti; a odbija ga od dojenja u toku dvije godine. Eto tako je Allah, džellešanuhu, zapovjedio čovjeku da bude zahvalan Njemu na blagodatima koja mu je darovao, a zatim da bude zahvalan svojim roditeljima na odgoju i čuvanju od rođenja dok nije odrastao. Allahu ćemo se svi vratiti, pa će svako ono što je zaslužio dobiti.

Pa ipak, budu li te, čovječe, roditelji navraćali da činiš širk i griješiš, nemoj im se pokoriti u tome – poslušnost je samo u činjenju dobra, ne može se biti poslušno čovjeku u onom što je Svevišnji Allah zabranio da se čini. No, nemoj dozvoliti da te neposlušnost prema roditeljima, kad je riječ o zabranjenom, navede na ružno ponašanje prema njima, nego im čini dobro, druži se s njima i blago se prema njima ophodi, slijedeći pritom put pokajnikā, onih koji se vraćaju Silnom Allahu čineći dobra djela i sustežući se od porokā. A poslije smrti, znajte pouzdano, slijedi povratak Sveznajućem Allahu, Koji će svakog obavijestiti o onom šta je radio i, otuda, svakom dati prema zaslugama!

“Sinko moj”, obratio se zatim Lukman svom sinu, savjetujući ga, “Allah, džellešanuhu, zna za svako djelo, bilo ono dobro ili hrđavo, pa makar bilo teško kao zrno gorušice, na stijeni ili ma gdje na nebesima ili u zemlji, i On će ga pokazati na Danu sudnjem, da bi svako bio nagrađen ili kažnjen prema onom što je radio. Allah je blag spram ljudi, pa im daje dobro i čuva ih od zla na najljepši način. Allah je o svemu dobro obaviješten, ništa Mu nije skriveno.”

Mudri Lukman naredio je svom sinu da obavlja namaz onako kako to Allah voli, jer je namaz stup vjere i odvraća od nevaljalih djela i zla, i naredio mu je da podstiče na dobročinstvo. Usto ga je obavijestio da on glede toga nema izbora, nego da je to obaveza.

Lukman je svom sinu rekao i ovo: “Nemoj obraz svoj od ljudi okretati, iz oholosti i umišljenosti da si bolji od nekog, već budi veseo, blag i ugodan sagovornik! I nemoj nadmeno i umišljeno zemljom hoditi, ta, Allah ne voli gordog, oholog i samodopadljivog čovjeka, koji sebe smatra vrijednijim od drugih ljudi, te nije Bogu zahvalan na blagodatima koje mu je dao.”

“Kad hodaš, hodaj skromno i odmjereno, a ne bahato i oholo, i spusti glas kad govoriš – to spada u pravila lijepog ponašanja i ukazuje na umnost onih koji tako postupaju – nesumnjivo je glas magarca najružniji i najneprijatniji, pa nemoj podizati svoj glas bespotrebno; budeš li podizao glas u govoru, ličit ćeš magarcu."

Zar ne vidite, o ljudi, da vam je Allah, džellešanuhu, potčinio sve što je na nebesima: Sunce, Mjesec, planete, i sve što je na Zemlji: životinje, biljke, vode, te da izdašno na vas toči Svoje brojne i goleme vidljive blagodati, pa vam daje lijep izgled, i one blagodati koje se ne mogu vidjeti, kao npr. znanje, um. Pa ipak se neki ljudi spore o tome zaslužuje li samo Allah da se Njemu robuje i pokorava, o Njegovim imenima i svojstvima, bez ikakve učenosti, bez jasnog, nepobitnog dokaza i bez knjige na koju bi se pozvali i njome svoje mišljenje osnažili.

A kad se tim nevjernicima, koji o tom raspravljaju, rekne: “Slijedite ono što vam je Allah, džellešanuhu, objavio a Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, prenio, neka vam to bude naputak!”, oni se usprotive i odgovore: “Ne, nego ćemo slijediti svoje pretke, pa ćemo obožavati kipove i idole i smatrati ih Allahu ravnim.” Zar mogu tako činiti i onda kad im šejtan lijepim prikazuje činjenje širka i njihova ogavna djela, te ih na taj način poziva u vatru džehennemsku u kojoj će gorjeti oni koji nisu vjerovali!?

Ko se sasvim preda Uzvišenom Allahu, samo Njemu robuje, govori lijepe riječi, čini dobra djela i pazi na sve svoje postupke, taj se već uhvatio za najčvršći konopac i vezu koja će ga dovesti do Allahova zadovoljstva. Znajte da se sve stvari i ljudi Allahu vraćaju, On će dobre nagraditi, a zločeste će kazniti.

Onaj ko ne vjeruje u tvoje poslanstvo, Vjerovjesniče, i lažnim smatra ono u šta pozivaš – pa nemoj da te žalosti i zabrinjava njegovo krivovjerstvo! Ti si vjerno i iskreno dostavio ono što ti je Allah kao emanet dao, a Sveznajućem Allahu vratit će se i oni koji nisu vjerovali pa će ih On obavijestiti o hrđavim djelima koja činjahu na dunjaluku, nakon čega će ih kazniti u paklenoj vatri. To je tako, jer Allah dobro zna šta njedre grudi, šta ko misli, ništa Mu nije skriveno.

Allah, džellešanuhu, daje da se nevjernici naslađuju u ovozemaljskom, prolaznom i kratkom životu kao što daje da stoka uživa, a onda će ih, na Dan teškog polaganja računa, potjerati u paklenu vatru, gdje ih čekaju golemo stradanje i bolna patnja.

Vjeronavjestitelju, da upitaš ove mnogobošce ko je stvorio nebesa i Zemlju, kazali bi, bez sumnje, da ih je stvorio Allah, niko drugi, pa bi sami protiv sebe uspostavili dokaz. Kad reknu da je Allah jedini Stvoritelj, ti reci: “Neka je hvala Allahu, Koji je učinio da protiv vas bude uspostavljen dokaz!” A većina njih ne zna, zbog svoje neupućenosti, ko zaslužuje hvalu i zahvalu.

Allah je Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju, samo On daje nafaku, i određuje i upravlja svime. Nema istinskog božanstva osim Allaha, On je jedini Gospodar! Allah je samodovoljan, apsolutno neovisan. Samo Allahu pripada slava i zahvala, i to na oba svijeta.

Da se sva stabla koja se nalaze na Zemlji pretvore u pera, a da se more pretvori u tintu i uz njega još sedam mora, pa da se pomoću tih pera i tinte pišu Allahove, džellešanuhu, riječi, potrošili bi se pera i tinta a blagoslovljene Allahove riječi, koje ljudi ne mogu pobrojati i obuhvatiti, ne bi se ispisale. On je silan i svemoćan, niko Ga ne može potčiniti. Mudar je u stvaranju, upravljanju, propisivanju.

Sve vas stvoriti i proživiti zarad polaganja računa, o ljudi, isto je kao s jednom dušom to učiniti, jer je Allahu sve lahko! Uzvišeni Allah sve čuje, pa Ga čuvenje jednih glasova ne odvraća od čujenja drugih glasova istovremeno, viđenje jedne pojave ne odvraća Ga od viđenja druge pojave istovremeno, stvaranje nečeg ne odvraća Ga od stvaranja nečeg drugog istovremeno.

Zar ne vidiš da Svemogući Allah uvodi noć u dan, pa noć, ponekad, duže traje od dana, i dan uvodi u noć, pa dan postaje duži a noć kraća, i da je Gospodar svjetova potčinio Sunce i Mjesec – nebeska se tijela kreću do utvrđena roka – i da Allah dobro zna šta ko čini! Njemu ništa nije skriveno i On će vas za ono što ste radili nagraditi, odnosno kazniti.

Eto, sva ta predivna stvorenja i zapanjujuće dokaze Allah je, džellešanuhu, dao kako biste znali da samo On polaže pravo da Mu se robuje, da su Njegova imena, svojstva i djela istina, i kako biste znali da su lažna božanstva ona koja bezbožnici zazivaju, i kako biste znali da je Svemogući Allah uzvišen u pogledu Svojih imena i svojstava i kako biste znali da je Allah veći od svega.

Čovječe, zar ne vidiš da je Plemeniti Allah, iz Svoje dobrote i milosti spram ljudi, potčinio lađe da morem plove, da bi u tome ljudima bili dokazi Božije moći i milosti? U tome Gospodar svjetova daje očit, bjelodan dokaz da je svemoćan i veličanstven, onima koji strpljivo izvršavaju vjeronaredbe i sustežu se od vjerozabrana, te trpeljivo podnose udarac sudbine i zahvaljuju dragom Allahu na blagodatima.

Kad se mnogobošci ukrcaju u lađu i kad se more uzburka pa se dignu valovi veliki kao brda i oblaci, te se oni nasmrt prestrave i izbezume od neizvjesnosti – tad se Allahu iskreno mole čestito Mu vjeru ispovijedajući; a čim ih na kopno, na sigurno, izbavi, neki Allahu djelimično zahvalni ostaju, a dotle su drugi sasvim nezahvalni i čine širk robujući kipovima, a ne Allahu. Allahova znamenja i islam poriče samo svaki izdajnik koji ne drži do dogovora, i svaki nezahvalnik koji negira Božije blagodati i zaboravlja dobročinstvo.

Ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha, svog Gospodara, izvršavajući vjeronaredbe i sustežući se od vjerozabrana te strepite od Dana čija će kob biti svugdje prisutna! Imajte na umu da tad roditelj neće moći svom djetetu pomoći, niti će dijete moći roditelju pomoći; neće biti rodbinskih veza, ni zagovornika, ni pomagača! Da će Kijametski dan nastupiti – Allah vam obećava, to je istinito obećanje u koje nema nimalo sumnje, pa stoga nemojte dozvoliti da vas život ovozemaljski zavede, sa svojim ukrasima i čarima, jer on kratko traje, varljiv je i nestvaran. I nemojte nipošto dopustiti da vas pokoleba šejtan i obmani pozivajući se na Allahovu milost i izostanak kazne zbog grijeha!

Samo Allah, niko drugi, zna kad će nastupiti Čas sudnji; samo On, niko drugi, čini da pada kiša iz oblaka; samo Znalac svih tajni zna šta je u svakoj materici; samo On zna šta će svaka duša sutra steći, a ona to ne zna; i samo lijepi Allah zna u kojoj će zemlji svaka duša umrijeti, a ona to ne zna. To je tako, jer je Allah Sveznajući, ništa Mu nije skriveno, On zna šta se tajno čini i šta se na javu iznosi!

Na početku sure el-Bekara razmatrali smo značenje kur’anskih skraćenica.

Ovaj je Kur’an, koji je objavljen Resulullahu, sallallahu 'alejhi ve sellem, nesumnjivo objava od Allaha, džellešanuhu, Gospodara svih svjetova.

Ipak, nevjernici govore laži: “Muhammed izmišlja Kur’an, a ne donosi ga od Allaha!” Naprotiv, časni je Kur’an objava u koju nema sumnje, a koja ti, Poslaniče, dolazi od Plemenitog Allaha, da bi opomenuo narod koji prije tebe nije imao opominjatelja nikakva, ne bi li se zaputili Pravom stazom, te postupali u skladu s njom Objavom.

Allah je Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest vremenskih razdoblja (dana), a ne zbog nemoći, ta Allah je kadar stvoriti šta želi, i to za onoliko vremena koliko traje treptaj oka. Nakon što je stvorio nebesa i Zemlju, Sveznajući Allah uzvisio se iznad Arša onako kako priliči Njegovom veličanstvu i savršenstvu. Osim dragog Allaha, ljudi nemaju nikakva zaštitnika da se brine o njima i udovoljava njihovim potrebama, niti imaju kakva zagovarača čije bi se zagovaranje primilo da budu pošteđeni kazne. Pa zašto ne razmislite o Božijim dokazima i ne opomenete se savjetima, te samo Njemu robujete?

Od nebesa do Zemlje Sveznajući Allah svemu daje raspored, samo On upravlja svime, a zatim se to raspoređivanje Allahu vraća u toku jednog dana što iznosi, prema našem računanju vremena, hiljadu godina.

Eto to je Allah, Onaj Koji stvara i upravlja svemirom, On poznaje ono što je skriveno od pogleda i zna sve što ljudske grudi kriju i ono što je vidljivo. Allah je silan u Svojoj vlasti, niko Ga ne može potčiniti, On kažnjava i ostavlja na cjedilu Svoje neprijatelje; milostiv je, usto, spram Svojih dobrih robova.

Imajte na umu da je Allah, džellešanuhu, Onaj Koji sve savršeno stvara i lijepim čini Svoja stvorenja, i da je Adema, praoca čovječanstva, od gline stvorio.

I znajte da potomstvo Ademovo stvara od sjemena, od tečnosti koja je ništavna.

Zatim čovjeku daje savršen oblik i snagu te u njega udahne dušu posredstvom meleka što je za to zadužen. Allah vam, o ljudi, daje čulo sluha, pomoću kojeg čujete; čulo vida, pomoću kojeg vidite; srce, pomoću kojeg shvatate. Pa ipak, zahvalnost je vaša na ovim blagodatima tako rijetka, i među vama je malo onih koji ove blagodati koriste u poslušnost Allahu.

Mnogobošci, poricatelji života poslije smrti, reći će: “Zar ćemo, kad se sa zemljom sjedinimo i prah postanemo, zaista biti stvoreni iznova? To je nezamislivo!” Tako govore, a zapravo ne vjeruju u mogućnost proživljenja poslije smrti.

Poslaniče islama, obrati se onima koji ne vjeruju: “Vas će usmrtiti Melek smrti, koji vam je za to od Allaha određen, upravo onda kad nastupi vaš smrtni čas! Zatim ćete se vratiti Uzvišenom Allahu na Dan konačnog polaganja računa, pa će vas pozvati na odgovornost za djela koja ste činili; dobre će nagraditi, a zločeste će kazniti.”

A kad bi samo mogao vidjeti poricatelje kako će pognuti glave pred Svemogućim Allahom, nadasve poniženi, osramoćeni i nasmrt prestravljeni. Reći će: “Gospodaru naš, vidjeli smo da smo zlo činili i čuli smo istinu u koju su nas pozivali vjerovjesnici Tvoji, znamo da smo griješili! Evo, kajemo se Tebi, pa nas vrati na dunjaluk da bismo činili dobra djela. Sad pouzdano znamo da smo bili nevjernici, da smo odbijali islam, Tvoju vjeru, poricali poslanike i negirali oživljenje.” Značenje je: kad bi mogao vidjeti taj prizor na Kijametskom danu, vidio bi, zbilja, strašnu i golemu nevolju koja je nevjernike skolila.

Da hoće, Uzvišeni Allah može uputiti nevjernike da povjeruju u istinu i prihvate islam, ali je istinita Allahova besjeda i mora se ostvariti – da će napuniti Džehennem griješnicima džinima i ljudima, zato što su dali prednost neistini nad istinom.

Kad budu ulazili u paklenu vatru, nevjernici će biti ukoreni: “Kušajte kaznu u Džehennemu zbog toga što ste zaboravljali na suočenje s polaganjem računa i kaznu, te zato što ste udovoljavali svojim prohtjevima na dunjaluku! Allah će vas ostaviti u džehennemskoj vatri sad, neće vas iz nje izvesti, niti će vam patnju ublažiti, pa trpite, zbog grijeha, patnju u kojoj ćete vječno ostati!”

U kur’anske ajete, koje je Allah objavio Poslaniku islama, vjeruju i slijede ih samo oni koji kad se njima opomenu, čelima po tlu padnu, ponizno i sa strahopoštovanjem, i koji hvalom veličaju Uzvišenog Allaha, i koji se nikad ne ohole kad se radi o padanju ničice i robovanju Allahu.

Bokovi tih dobrih ljudi lišavaju se postelja, ustaju iz straha od Uzvišenog Allaha pa obavljaju noćni namaz i čine druge ibadete iz straha od kazne i nadajući se nagradi. Oni, također, udjeljuju dio halal-imetka koji im Allah, džellešanuhu, daje.

I niko ne može znati niti može čak pretpostaviti kakva opskrba, u Allahovoj blizini, i skrivene radosti, i osjećaj širokogrudnosti, i sigurnost, čekaju te dobre ljude – kao nagrada za činjenje dobrih djela.

Zar da bude isto za bogobojaznog vjernika, koji čini dobro i susteže se od zla, i grešnika? Oni će biti tretirani na posve različit način.

Što se tiče onih koji su vjerovali i činili dobra djela, oni će biti uvedeni u džennetske vrtove utočišta i uživanja, gdje će biti savršeno lijepo dočekani zbog dobrih djela koja činjahu na dunjaluku, a koja je Allah, dželleša'nuhu, od njih primio.

A oni pak koji bijahu neposlušni Allahu čineći nevjerstvo i grijehe, njihovo će utočište vatra biti, u njoj će zauvijek ostati. Kad god pokušaju iz nje izaći, Svemogući Allah vratit će ih u nju i bit će žestoko ukoreni: “Kušajte patnju paklenu koju ste poricali u dunjalučkom životu, a na koju su vas upozoravali poslanici!”

Znajte da će Sveznajući Allah dati da nevjernici, prije najteže kazne u Džehennemu, kušaju blažu kaznu na ovom svijetu, ne bi li se povratili i pokajali Silnom Allahu i bili Mu poslušni.

Niko nije veći silnik od onog čovjeka koji je opomenut Allahovim znamenjima i riječima, objavljenim Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa im okrene leđa ne vjerujući u njih i ne postupajući sukladno njima. Allah će se, neminovno, žestoko osvetiti Svojim neprijateljima, koji su okretali leđa Njegovim znamenjima.

Kao što je Allah objavio Musau, alejhis-selam, Tevrat, isto tako je tebi, Poslaniče, objavio slavni Kur’an, pa nemoj nimalo sumnjati da ćeš se sresti s Musaom, alejhis-selam, na Miradžu! Dragi Allah učinio je Tevrat uputom i jasnom vodiljom sinovima Israilovim; on ih potiče na slijeđenje Pravog puta i ukazuje im na svako dobro.

Plemeniti Allah odredio je među sinovima Israilovim predvodnike u istini i dobru za kojima su se ljudi povodili, i koji su ih poticali na slijeđenje istine – zato što su bili strpljivi u izvršavanju vjeronaredbi i sustezanju od vjerozabrana, i zato što su trpjeli neugodnosti zbog pozivanja u vjeru, i zbog toga što su nepokolebljivo, čvrsto vjerovali u Allahove ajete objavljene svom poslaniku.

Tvoj će Gospodar, Poslaniče, pravedno presuditi na Danu strašnog i konačnog polaganja računa između vjernikā i onih koji nisu vjerovali u pogledu stvari oko kojih su se razilazili; nagradit će vjernike, a kaznit će zabludjele.

Zar mekanski nevjernici nisu upućeni u to koliko je Svemogući Allah prije njih naroda uništio, a oni, Kurejšije, eto hodaju sad po njihovim, porušenim i opustošenim, staništima, u kojima vide njihove tragove i slušaju o njima kazivanja? U njihovu uništenju i tragovima njihove nekadašnje egzistencije nepobitni su dokazi istinitosti vjerovjesništva vjerovjesnikā, istinitosti objave koju su donijeli i ogavnosti postupaka onih koji nisu vjerovali. Pa zar nevjernici ne čuju i ne vide, te prihvate dokaze koje je Allah, džellešanuhu, objavio poslanicima plemenitim?!

Zar višebošci, poricatelji proživljenja, ne primjećuju kako Allah, džellešanuhu, dovodi vodu u ogoljelu zemlju, u suhe predjele, pa pomoću nje izvodi usjeve i plodove zelene – hranu njima i stoci njihovoj, devama, kravama i ovcama? Zar neće, odista, razmisliti o moći i veličini Onog Koji to čini? Kad bi razmislili o tome, zaključili bi da je Allah kadar mrtve oživiti.

Bezvjerci požuruju Dan ustanuća, negirajući ga i sasvim isključujući mogućnost da se dogodi, pa govore: “Kad će, o muslimani, već jednom Dan konačnog suda, u kojem će Allah, po vašim tvrdnjama, presuditi između vas muslimana i nas nevjernika, pa će nas u Džehennem baciti, a vas u Džennet uvesti?”

Reci nevjernicima, Božiji Poslaniče: “Na Dan konačnog suda među ljudima neće vam biti od koristi što ćete tad vjerovati u Allaha, džellešanuhu, i Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, jer se tad kajanje neće prihvatati. Eto, neće vam se dati nimalo vremena niti ćete imati priliku da se vratite na dunjaluk, pa da budete vjernici pokajnici koji čine dobra djela.”

Naposljetku im, Vjeronavjestitelju, okreni leđa od ovih utonulih u zabludu, nemoj da te oni zaokupljaju, i pričekaj pa ćeš vidjeti kakvih će oni muka dopasti, jer oni su ti koji, također, iščekuju kakvih će muka vjernici dopasti!

O Božiji Poslaniče, uvijek se boj Uzvišenog Allaha čineći djela koja On voli, a sustežući se od svega što On ne voli. Nemoj se pokoravati nevjernicima i dvoličnjacima zanemarujući bilo koji vjerski propis ili popuštajući u odnosu prema neprijateljima vjere! Allah, džellešanuhu, sve zna, nijedna Mu tajna nije skrivena; On je mudar u stvaranju, propisivanju i određivanju.

I slijedi časni Kur’an i Sunnet, koje ti Sveznajući Allah objavljuje – zaista je Allah dobro obaviješten o onom što vi činite i On će svakog pozvati na odgovornost za djela; dobre će nagraditi, a zločeste će kazniti.

I pouzdaj se u Allaha, Gospodara svjetova, Njemu prepusti sve svoje poslove i potrebe! Poslaniče milosti, Allah ti je dovoljan kao zaštitnik i čuvar.

Svevišnji Allah nije dao nijednom čovjeku dva srca u prsima, niti je žene vaše majkama vašim učinio, u smislu zabrane. Također, Allah, džellešanuhu, nije učinio da posinci budu kao biološki sinovi. Zihar, odnosno zabrana supruge kao što su zabranjene majke i sestre, te posinovljenje, samo su predislamski običaji koje je islam ukinuo. Niti žena postaje majka ziharom, niti je posinak sin kako ga vi tretirate, nego je to samo vaša prazna priča u kojoj nema istine, Mudri Allah istinu govori da bi ljudi prema njoj postupali. On je Onaj Koji ukazuje na put istine.

Djecu pripisujte njihovim očevima i nemojte dozvoliti da se rodoslov pomiješa, to je kod Allaha ispravnije i tako je pravičnije. Ako ne znate ko su očevi određene djece, ili onih koji su ropstva oslobođeni, onda ih zovite obraćajući im se kao braći u vjeri. Kažite im: "Brate, amidžiću!" I nećete imati grijeh ako nenamjerno pogriješite, pa nekoga nekom pripišete, Allah će vam u grijeh upisati samo ako namjerno nešto zabranjeno izgovorite. Allah je Onaj Koji prelazi preko greške onog koji nehotično pogriješi, samilostan je prema pokajnicima koji ne ustrajavaju u griješenju.

Poslanik plemeniti preči je i bliži vjernicima od njih samih u pogledu vjere i ovozemaljskih dobara, pa makar njihove duše nekom drugom težile, a žene njegove majke su pravovjernima. Allah, džellešanuhu, zabranio je da iko poslije Resulullahove, sallallahu 'alejhi ve sellem, smrti stupi u brak s bilo kojom njegovu ženom. I znajte da su srodnici muslimani jedni drugima preči u pogledu nasljeđivanja nego što su to vjernici i muhadžiri. Naime, u prvo vrijeme islama ljudi su jedni druge nasljeđivali po liniji vjere, ali je taj propis kasnije derogiran, pa je ostalo da se nasljeđuju samo srodnici. Ali ipak, muslimani mogu učiniti dobročinstvo prilikom sastavljanja oporuke i onima koji im nisu nasljednici, pa oporučiti da im se od njihova imetka udijeli jedan dio. Allah je odredio spomenuti propis, on je bio zapisan u Levhi-mahfuzu, pa ga dosljedno izvršavajte.

Spomeni, Poslaniče islama, kad je Sveznajući Allah uzeo zavjet od vjerovjesnikā da će samo Njega obožavati, te da Mu nikog ravnim neće smatrati, i da će dostavljati Objavu ništa ne tajeći, vjerno i dosljedno! Tako je Allah, džellešanuhu, uzeo poseban, potvrđen zavjet za dostavljanje Objave od tebe, Vjerovjesniče, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina. Eto, tako smo od njih zavjet glede toga uzeli.

Uzvišeni Allah uzeo je zavjet od vjerovjesnikā zato da ih upita jesu li im se njihovi narodi odazvali, kao dodatni dokaz nad nevjernicima, da uvede u Džennet one koji su povjerovali, a da Džehennemom kazni one koji bijahu nevjernici.

Pravovjerni, koji vjerujete u Boga i postupate u skladu s onim što je objavio, sjetite se Allahove blagodati prema vama kad su vas savezničke vojske pohodile u Bici na Hendeku, okupivši arapske višebošce, medinske jevreje i munafike! Oni su vas sa svih strana opkolili, ali je Svemogući Allah na njihov logor poslao silni vjetar (es-saba), pomoću kojeg je pomagao Poslaniku. K tome, Plemeniti Allah poslao je meleke koje vi, vjernici, niste vidjeli, te su se bezvjernici dali u bijeg i vratili se poniženi i poraženi. Allah dobro vidi ono što činite, nije Mu nepoznato vaše ponašanje, On će vam dati ono što zaslužite.

Sjetite se kad su vam savezničke vojske došle s donje strane doline, s istoka, i s gornje strane doline, sa zapada, pa ste, zbunjeni i iznenađeni, oči razrogačili, a srca su vam, zbog teškog prizora i nepojmljivog straha, do grla stigla! Tad su mislima sumnje ovladale, pa ste čas pomišljali da pomoć neće doći, a čas da ćete biti pomognuti.

U tim teškim trenucima vjernici su bili na golemu kušnju stavljeni, a redovi su muslimanski očišćeni: očito se pokazalo ko je iskren a ko dvoličan. Muslimani su bili silno uznemireni i nasmrt prestravljeni.

Tog su dana govorili dvoličnjaci i oni u čijem je srcu sumnja bila: “Ništa do obmanu Allah i Poslanik Njegov nisu nam obećali kad su nam rekli da ćemo pobijediti i da će ponos i vlast nama pripasti!”

Sjeti se kad su neki dvoličnjaci, obraćajući se stanovnicima Medine (upotrebljavajući staro, predislamsko ime Medine) rekli: “O stanovnici Jesriba, zar ćete voditi bitku koja je unaprijed izgubljena? Valja vam se vratiti kući, unutar Medine, a ne boraviti kod brda Sel’, pored opkopa!” Dotle su neki od njih tražili od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, dopuštenje da se vrate kući ističući kako njihove kuće nisu zaštićene. A lagali su jer njihove kuće nisu bile nezaštićene već su oni, dvoličnjaci, htjeli izbjeći borbu i željeli su pobjeći.

A da su savezničke vojske prodrle u Medinu s raznih strana i da je zatim zatraženo od njih da zanevjeruju u dobrog Allaha, te da se odmetnu od islama, sigurno bi nevjerstvo prihvatili, osim malo njih, i ne bi se oko toga mnogo dvoumili.

Ovi licemjeri su obećali Allahu, nakon što su pobjegli sa bojnog polja na Uhudu, da će se žestoko boriti samo ako do boja dođe, te da zbog straha bježati neće, ali su obećanje prekršili. Neka jamačno znaju da će ih Sveznajući Allah pozvati na odgovornost za obećanje koje su dali, jer će se za obećanje Allahu dato odgovarati.

Reci, Vjerovjesniče, dvoličnjacima: “Akoli bježite od smrti ili pogibije, bježanje vam neće koristiti, jer bježanjem ne produžujete svoje život, ne odlažete smrt! Ako izbjegnete borbu, znajte da na ovom svijetu opet nećete vječno ostati; živjet ćete veoma kratko.”

Poslaniče islama, upitaj dvoličnjake: “Ko je taj što će vas od Allaha zaštititi i od Njegove vas kazne sačuvati ako bi vas On htio kazniti ili vam pak nagradu dati? Isključivo Allah, džellešanuhu, daje i uskraćuje, samo On određuje dobro i zlo.” Osim Allaha, dvoličnjaci neće nikakvog zaštitnika niti pomagača sebi pronaći, niko ih od Allahove kazne neće odbraniti.

Uzvišeni Allah savršeno zna one koji obeshrabruju druge i odvraćaju ih od borbe na Allahovom putu s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem; one koji su svojim prijateljima govorili: “K nama priđite, budite s nama, a ostavite Poslanika, nemojte se boriti u njihovim redovima! Budete li se pak borili – bojimo se da ćete poginuti.” Govorili su ovako svojim prijateljima obeshrabrujući ih, a u boj su vrlo rijetko išli. Tako su postupali da bi se sramote sačuvali, a ne da bi pomogli Allaha i Poslanika Njegovog.

Dvoličnjaci su bili škrti spram Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ashabā, pa nisu udjeljivali imetak, nisu zalagali svoje živote, nisu im poklanjali ljubav, nisu iskazivali prijateljstvo. Kad dođe do borbe i zavlada strah od smrti, vidiš dvoličnjake kako kolutaju očima zbog izbezumljenosti i uznemirenosti, pa liče čovjeku obeznanjenom uslijed težine smrtnih muka i neizvjesnosti. Pošto borba prestane i strah mine, oni vas vrijeđaju svojim, kao nož, oštrim jezicima. Eto tako je, a u srca dvoličnjakā nikad nije ušlo vjerovanje, pa će Allah, džellešanuhu, upropastiti njihova djela, neće im za njih dati nikakvu nagradu. Svemogućem je Allahu lahko kazniti dvoličnjake i osvetiti im se.

Dvoličnjaci misle da savezničke vojske, koje je Allah, džellešanuhu, ponizio i porazio, još nisu napustile okolicu Medine. A kad bi se saveznici ponovo pojavili nadomak Medine radi borbe protiv vjernikā, dvoličnjaci bi poželjeli da ne prisustvuju toj borbi nego da su negdje daleko među beduinima kako bi se raspitivali o ishodu borbe. Da dvoličnjaci sudjeluju s vama, o pravovjerni, u borbi na Allahu putu, tek malo bi se borili. Zbog toga na njih ne obraćajte pažnju i ne žalostite se zbog njih.

O vjernici, vi u Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, imate prekrasan uzor da slijedite njegovu praksu, riječi i djela! On je lično u boju učestvovao i borio se, pa kako se možete sustezati od borbe nakon toga! Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, slijedi i za njime se povodi samo onaj ko se nada nagradi, Allahovoj milosti i priprema se za Dan sudnji, čineći dobra djela i mnogo Allaha spominje. Onaj koji se ne priprema za Sudnji dan i koji mnogo Allaha ne spominje, taj ne slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

A kad su vjernici ugledali savezničke vojske oko Medine, znali su da se približilo ostvarenje Allahova obećanja da će im dati pobjedu, pa su rekli: “Ovo je, evo, kušnja i čišćenje naših redova! Mi ćemo pobijediti! Ovo su nam obećali Allah i Poslanik islama! Svevišnji Allah i Njegov Poslanik istinu su govorili!” To što su vidjeli saveznike samo je povećalo uvjerenje kod vjernikā u istinitost Allahovog obećanja, predanost, povinovanje i zadovoljstvo Njegovom odredbom.

Među vjernicima ima ljudi koji su iskreni u odnosu na zavjet dat Allahu, pa su Mu poslušni i odani, bore se na Njegovom putu, hrabro i postojano, te trpeljivo podnose poteškoće i neimaštinu. Među njima ima onih koji su već poginuli na Božijem putu, dok drugi očekuju jedno od dva dobra: pobjedu ili pogibiju, a, za razliku od dvoličnjakā, nisu ništa promijenili niti su obećanje prekršili.

To je stoga da bi Allah nagradio iskrene zbog iskrenosti njihove u riječima i djelima, te da bi, htjedne li, kaznio dvoličnjake, vjerolomne lažove, ne uputivši ih u islam pa da umru kao nevjernici; a možda neke uputi da se pokaju. Allah je, odista, Onaj Koji oprašta onima koji mnogo griješe, ako se pokaju, i On je Onaj Koji je samilostan spram onih koji se Njemu vrate priznajući svoje grijehe.

Allah je odbio nevjernike iz plemena Gatafan i Kurejš, od Medine, pa su se vratili noseći sa sobom poniženje, poraz i propast, nisu nikakva dobra vidjeli: nisu pobijedili, nisu ostvarili svoj naum. Osim toga, Plemeniti Allah poštedio je vjernike borbe, pomoću onog silnog vjetra i meleka koje je poslao s neba. Allah sve može učiniti, On unizuje Svoje neprijatelje i ostavlja ih na cjedilu; silan je u Svojoj vlasti i niko Mu nije ravan.

Sveznajući Allah izveo je jevrejsko pleme Kurejza iz njihovih utvrda jer su pomagali saveznicima protiv vjernikā, i u njihova je srca golemi strah ulio, pa su poraženi i nadasve poniženi: vjernici su neke od njih pogubili, a neke zarobili.

Potom vam je Allah, džellešanuhu, o muslimani, dao da naslijedite njihove domove, palmovike i bogatstvo: oružje i jahaće životinje, te vam je dao da stupite na njihovu teritoriju na koju, zbog zaštićenosti, prije niste stupali. Allah sve može učiniti i ništa Mu ne može umaći.

Božiji Poslaniče, reci svojim suprugama, koje su od tebe tražile da na njih trošiš više nego što si dotad trošio, a ti to nemaš: “Ako ovaj svijet i ukrase njegove želite, primite od mene otpremninu, dat ću vam onoliko koliko mogu i lijepo ću vas otpustiti, neću vas povrijediti niti ću vam kakvu štetu nanijeti.”

“A ako je vaš cilj pak pokoravanje Allahu i Njegovom Poslaniku te sticanje nagrade na budućem svijetu, onda se strpite i budite zadovoljne onim što vam je dragi Allah dao. Uzvišeni je Allah dobročiniteljkama među vama pripremio nezamislivo veliku nagradu u Džennetu.”

O žene Poslanikove, ako bi se dogodilo da neka od vas učini očiti grijeh, Allah bi joj dao dvostruku kaznu u odnosu na druge žene, utoliko jer je dragi Allah vās počastio i odabrao nad ostalim ženama davši da budete suprugama najboljeg čovjeka, Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem! Allah je, džellešanuhu, kadar tako žestoko kazniti, to je Njemu lahko.

S druge strane, Plemeniti Allah dat će, u odnosu na druge žene, dvostruku nagradu onoj Poslanikovoj ženi koja je odana Sveznajućem Allahu i koja dosljedno slijedi Poslanika islama – njoj je Allah, džellešanuhu, pripremio plemenitu opskrbu – džennet.

O žene Resulullahove, vi ste na višem položaju i vrednije ste od drugih žena! Štaviše, vaš stepen nijedna žena ne može dostići ukoliko budete izvršavale vjeronaredbe i sustezala se od vjerozabrana. Stoga ne razgovarajte sa stranim muškarcima zavodljivim glasom koji će probuditi požudu i navesti na grijeh one čija su srca bolesna. Kad govorite, govorite pristojne riječi u kojima se ogleda ozbiljnost, i to onoliko koliko je potrebno.

U kućama svojim boravite, u njima ste zaštićene i bliže ste čednosti; napolje izlazite samo onda kad to nalaže prijeka potreba. A nemojte, kao u davno neznabožačko doba prije islama, svoje draži i ljepotu pokazivati, te ne biti stidne. I obavljajte namaz, temeljito, pažljivo i odano, onako kako je propisan. I zekat na vaš imetak udjeljujte. Allahu se i Njegovom Poslaniku pokoravajte! Allah vam je ovo propisao upravo zato da vas, o porodico Resulullahova, sačuva i zaštiti od prljavštine grijeha i poroka. Allah vas želi temeljito očistiti od svega što vam ne priliči.

I pamtite, o žene Poslanikove, ajete i hadise koji se kazuju u Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, kućama. Allah je bio dobar prema vama kad vas je odabrao da budete Poslanikove žene, majke svih pravovjernih.

Pokornim i predanim Allahovim robovima i ropkinjama, i vjernicima i vjernicama u Allaha, i muškarcima i ženama koji su poslušni Allahu, i muškarcima i ženama koji su iskreni u vjerovanju i riječima, i muškarcima i ženama koji su strpljivi u pokornosti, ostavljanju grijeha i nedaćama, i muškarcima i ženama koji izdvajaju zekat i dobrovoljnu milostinju, i muškarcima i ženama koji poste obavezni i dobrovoljni post, i muškarcima i ženama koji su kreposni i ne čine ono što je zabranjeno, te ne pokazuju svoja stidna mjesta pred onima koji ih ne smiju vidjeti i ne gledaju u ono u šta se ne smije gledati, koji se bluda i svega što vodi njemu čuvaju, i muškarcima i ženama koji mnogo, javno i tajno, spominju Uzvišenog Allaha, srcem i jezikom – svima njima Uzvišeni je Allah pripremio na ahiretu, zaista, oprost i golemu nagradu – džennet.

Kad Sveznajući Allah i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donesu neki propis, nije dozvoljeno ni vjerniku ni vjernici da se protive istom tom propisu te da izaberu nešto drugo, već se moraju povinovati i biti time zadovoljni. Znajte da se prepustio očitoj stranputici i da pouzdano griješi onaj ko se protivi Allahu, džellešanuhu, i Njegovom Poslaniku!

I kad ti, Božiji Poslaniče, reče Zejdu b. Harisi, radijallahu anhu, koga je Allah blagodarovao islamom, a koga si i ti blagodarovao oslobodivši ga ropstva i posinivši ga: “Zejde, zadrži svoju ženu, Zejnebu b. Džahš, nemoj se od nje rastaviti i boj se Allaha izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana!”, u duši svojoj krio si da te Sveznajući Allah obavijestio da će se Zejd rastaviti od Zejnebe i da ćeš se ti njome oženiti; ti si skrivao da će Allah to objelodaniti. Ljudi si se plašio, a preče ti je Silnog se Allaha bojati. I nakon što je Zejd, radijallahu anhu, živio sa Zejnebom stanovito vrijeme i od nje se razveo te je istekao priček poslije rastave, Uzvišeni je Allah Poslanika oženio Zejnebom b. Džahš, radijallahu anha, da bi se obezvrijedio dotad važeći običaj da se ne stupa u brak sa ženom posinka nakon što se on od nje rastavi i njen priček istekne, i da objasni da vjernici koji tako postupe nisu griješni. Allahova se zapovijest neizostavno mora izvršiti.

Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije grijeh stupiti u brak sa ženom posinka nakon što se on od nje rastavi, to je Resulullahu Allah dozvolio, kao što je dozvolio i poslanicima prije njega. Allah je dakle to dozvolio, te Poslanik glede toga nema izbora. Allahova se odredba ne može poništiti.

Veliku će nagradu Svemogući Allah dati vjerovjesnicima, koji dostavljaju Allahove poslanice ljudima, pozivaju u islam, savjetodavno se odnoseći spram umeta i boje se isključivo Uzvišenog Allaha. A dovoljno je to što će se za sve riječi i djela pred Allahom račun polagati. Onaj ko bude dobro činio bit će dobrim nagrađen, a onaj ko zlo bude činio bit će kažnjen.

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije roditelj vaš, a ni Zejdov, pa da mu bude zabranjeno stupiti u brak s njegovom bivšom ženom, ali jest Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik. Svevišnji Allah dobro zna šta radite vi, nijedna Mu tajna nije skrivena.

O vi koji iskreno vjerujete u Allaha i u šerijat koji vam je objavio, valja vam Allaha danonoćno spominjati, jezikom, srcem i udovima.

Slavite dragog Allaha i svjedočite da je On jedini istinski Bog, i to ujutro, početkom dana, te navečer, krajem dana, tim prije jer su to odabrana vremena.

Allah, džellešanuhu, jest Onaj Koji vam ukazuje Svoju milost i pohvaljuje vas, a meleki za vas mole da bi vas izveo iz tmina nevjerstva ka svjetlosti vjerovanja. Uzvišeni je Allah samilostan prema vjernicima, te ih neće kazniti ukoliko budu izvršavali ono čime su vjerom obavezani, a budu se sustezali od onog što im je vjerom zabranjeno.

Pozdrav vjernikā u džennetu, na Dan kad sretnu Sveznajućeg Allaha, selam će biti (selam označava sigurnost i spas od svakog zla). Vjernicima je Plemeniti Allah u džennetu pripremio plemenitu nagradu zato što su Mu bili poslušni i sustezali se od činjenja grijeha.

Poslaniče, tebe je Sveznajući Allah poslao kao svjedoka protiv ljudi da si im dostavio Poslanicu s kojom si poslat, i kao radovjesnika vjernicima da će im Gospodar dati džennet, i kao opominjatelja nevjernicima da će imati neprebolnu patnju.

Allah te je, Poslaniče milosti, poslao kao onog koji će pozivati u to da se Allah smatra jedinim Bogom i da Mu se bude poslušno, te kao svjetionika blistavog za sve one koji žele Pravim putem poći.

Allahov Poslaniče, obraduj vjernike, koji prakticiraju vjeru, time da će im Allah, džellešanuhu, dati pobjedu na ovom svijetu i spas na ahiretu tako što će ući u džennet.

I nemoj, Poslaniče islama, nevjernike i dvoličnjake slušati u njihovu zahtjevu da se odvraća od Allahoovog puta, okreni se od njih! Možda će to doprinijeti da povjeruju i prihvate ono što si donio. Na dragog se Allaha u svemu osloni, Njemu sve Svoje potrebe povjeri, Allah će te sačuvati od onog od čega strahuješ, pomoći će ti protiv neprijatelja. Na Gospodara se ljudi oslanjaju u svjetovnim i vjerskim pitanjima, jer On im je dovoljan.

O vi koji vjerujete u Allaha i postupate u skladu sa šerijatom, kad se vjernicama vjenčate pa ih zatim pustite prije nego što stupite s njima u spolni odnos, one u tom slučaju nisu dužne čekati određeno vrijeme (iddet), bez obzira na to računao se iddet po mjesečnim pranjima ili mjesecima (pomoću toga se ustanovi jesu li noseće ili nisu), već ih darujte, shodno svojim mogućnostima, čime ćete ih utješiti i svoju nesmotrenost i podbacivanje ispraviti; od njih se rastavite na lijep način, bez vrijeđanja i uznemiravanja.

O Poslaniče, Mudri Allah dozvolio ti je da stupiš u brak sa ženama kojima si dao vjenčane darove njihove, i dozvolio ti je one žene koje ti Allah, iz Svoje dobrote, dodijeli kao robinje iz ratnog plijena, i dozvolio ti je da sklopiš brak s amidžičnama svojim, i s kćerima tetaka svojih po ocu, i s kćerima svog daidže, i s kćerima svojih tetaka po materi koje su se s tobom iselile iz Meke u Medinu, i dozvolio ti je Allah, Vjerovjesniče, da, bez davanja vjenčanog dara, stupiš u brak sa ženom vjernicom koja ti se daruje, ako se htjedneš njome oženiti – a ovo potonje samo za tebe važi, a ne i za ostale vjernike, tj. samo se ti možeš oženiti ženom koja ti se pokloni. Allah, džellešanuhu, dobro zna šta je propisao vjernicima u vezi s njihovim ženama i robinjama – da ne mogu imati više od četiri žene, a da mogu imati robinja onoliko koliko hoće. Allah je isključivo tebi, Vjeronavjestitelju, dao određene olakšice, da ne bi osjetio nelagodu u pogledu sklapanja braka sa spomenutim kategorijama. A Allah mnogo prašta Svojim robovima, samilostan je i izuzetno dobar prema iskrenim pokajnicima.

Koju god od svojih supruga hoćeš možeš zanemariti u pogledu njezina prava da noćiš kod nje, koju god hoćeš možeš primiti, a možeš onu koju si udaljio zatražiti da noćiš s njome – nijedno od toga neće ti biti upisano u grijeh. To što ti imaš pravo na izbor u ovom, samo će povećati njihovu radost, a neće se žalostiti, te će sve biti zadovoljne onim što im ti daješ. One znaju da nećeš izostaviti svoju obavezu i uskratiti njihovo pravo. Sveznajući Allah savršeno dobro zna da postoje ljudi koji ne vole svoje žene ravnomjerno. Allah, džellešanuhu, zna šta se nalazi u srcima vašim, blag je, pa ne izlaže griješnike kazni sve dok im ne pruži priliku da se pokaju i ne požuruje s kaznom, ne bi li se ljudi pokajali.

Poslaniče islama, nije ti dozvoljeno da se ženiš na žene koje imaš, niti imaš pravo umjesto svojih žena koje spadaju u neke prethodno spomenute kategorije, uzeti drugu ženu, a od svoje se rastaviti, pa makar te ova zadivila svojom ljepotom. A kad su posrijedi robinje, možeš ih imati koliko hoćeš. Imajte na umu da dragi Allah nad svime bdi. Ovaj propis ukazuje na vrijednost majki pravovjernih: Poslaniku je zabranjeno da se od njih rastavi, kao što je zabranjeno i to da na njih dovede neku ženu.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite šerijat, nemojte zalaziti u Poslanikove odaje, osim ako vam se dopusti da biste jeli, ali ne da biste spremanje jela čekali! Stoga, kad vam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvoli, uđite u njegovu kuću, jedite i raziđite se ne slušajući Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, razgovor sa svojom čeljadi. Budete li čekali spremanje jela i slušali šta Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govori sa svojom čeljadi, znajte da ste ga uznemirili i doveli u neprijatan položaj, a on, čovjek besprijekorna morala, pred vama se stidi, pa vam neće, iako to ima pravo, reći da izađete iz njegove kuće, dok se Allah ne stidi zapovjediti slijeđenje istine. Eto, Allah vam to naređuje, da ne biste uznemirili Poslanika islama. Vjernici, kad od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, žena zatražite nešto, iza zastora zatražite, daleko od svake sumnje i čuvajući čast. U tome za vas i za njih ima više kreposti, to je čistije za sve vas, utoliko jer se u ljudima i ženama nalaze određene primisli koje šejtan podstiče. Traženje iza zastora način je da se sačuva krepost, čistota i stid, a izravno traženje i gledanje u žene neizostavno vodi u smutnju. Znajte, o pravovjerni, da vam je zabranjeno uznemiravati Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, tako što ćete boraviti u njegovoj kući onoliko vremena koliko ne treba, i da vam je zabranjeno da se poslije smrti njegove ikad njegovim ženama oženite, jer su one majke pravovjernih, a čovjeku nije dozvoljeno da se oženi svojom majkom. Ako neko uznemiri Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili pak stupi u brak s njegovim ženama – to bi u Allaha bio grijeh golemi.

Budete li neka svoja djela javno činili ili ih pak budete tajili – pa Allah, jer je Sveznajući, dobro zna šta tajite i šta na javu iznosite, i svakom će dati ono što je zaslužio: onima koji su bili dobri, dobro će dati, a onima što zlo činjahu, kaznu će dati.

Ženama nije grijeh da budu otkrivene pred svojim očevima, i pred svojim sinovima, i pred svojom braćom, i pred sinovima braće svoje, i pred sinovima sestara svojih, bez obzira na to radilo se o srodstvu po krvi ili o srodstvu po mlijeku. I nije im grijeh da ih vjernice vide bez hidžaba, kao i robovi. O žene, bojte se Allaha izvršavajući vjeronaredbe i sustežući se od vjerozabrana. Allah zna šta činite!

Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, blagosilja Milostivi Allah hvaleći ga i spominjući kod meleka čestitih, a meleki, opet, blagosiljaju Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, moleći se Allahu za njega. O vi koji vjerujete u Allaha i postupate sukladno vjerozakonu koji je objavio, donosite na Poslanika milosti salavate i šaljite mu pozdrave!

One koji vrijeđaju Uzvišenog Allaha i Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, riječima ili djelima, Allah će udaljiti od Svoje milosti na oba svijeta. On im je na budućem svijetu pripremio ponižavajuću kaznu zbog toga što su uznemiravali Poslanika. To će im biti prikladna kazna.

A oni koji vrijeđaju vjernike i vjernice riječima i djelima, premda to oni nisu zaslužili, čine očitu potvoru i grijeh jasni uprtili su.

Allahov Poslaniče, naredi svojim ženama, i svojim kćerima, i ženama vjernikā da spuste svoje haljine, ogrtače, kako njihova stidna mjesta ne bi vidjeli muškarci stranci. Tako će najlakše staviti do znanja da su slobodne žene, a ne robinje, pa neće biti izložene eventualnim neprijatnostima zbog uvreda bezumnikā, za razliku od robinja. A Allah, džellešanuhu, mnogo prašta onima koji se kaju zbog grijeha, On je samilostan prema njima.

Ako se dvoličnjaci, koji pokazuju islam, a u sebi sakrivaju nevjerstvo, i oni čija su srca bolesna, te slijede svoje strasti, i oni koji šire glasine po Medini, izazivajući neslogu među vjernicima, ne sustegnu od zla, Allah će ti, Vjerovjesniče, narediti da ih kazniš i dati vlast nad njima, pa će oni samo zakratko s tobom u Medini ostati, jer će ih On zbog širenja nereda iz Medine uništiti ili istjerati.

Dvoličnjake je Svevišnji Allah udaljio od Svoje milosti, i oni nikad neće ući u džennet. Ma gdje se našli, bit će ščepani i temeljito pobijeni, jer šire nered i smutnju na Zemlji.

Bit će to prema Allahovu stalnom, savršenom zakonu glede dvoličnjaka kad pokažu licemjerstvo – da ih se, ma gdje bili, ščepa i temeljito pobije. A Allahovu zakonu nećeš nikakve zamjene pronaći, on je stalan i nepromjenjiv.

Pitaju te bezvjernici poričući i lažući a i Jevreji te pitaju, Vjeronavjestitelju, kad će nastupiti Čas suđeni i hoće li uopće nastupiti? Reci im: “Znanje o Času sudnjem posjeduje Allah jedini, a ne ja!” Poslaniče, možda je Sudnji dan sasvim blizu!

Uzvišeni Allah udaljio je i nevjernike od Svoje milosti i pripremio im je oganj razbuktali koji na njih čeka.

Oni koji nisu vjerovali zauvijek će u džehennemu, koji im je pripravljen, boraviti. Neće naći zaštitnika koji bi ih uzeo u svoje okrilje niti pomagača koji bi od njih patnju otklonio.

Na Dan kad se lica bezbožnikā budu u vatri prevrtala, oni će, poniženi i, zbog nemjerljivo velikog kajanja, sasvim izgubljeni, govoriti: “Kamo sreće da smo se pokoravali Allahu čineći dobra djela, a sustežući se od zla, i kamo sreće da smo slijedili Poslanika i slušali ga glede onog što nam je, od svoga Gospodara, dostavio!”

Krivovjerni će tad posegnuti za ništavnim dokazom, pa će kazati: “Gospodaru naš, mi smo se starješinama svojim i uglednicima pokoravali! Oni su nas naveli da skrenemo s Prave staze.”

“Allahu, Gospodaru naš, dvostruko kazni naše prvake koji su nas odveli u zabludu i prokletstvom strašnim Ti ih prokuni, udalji ih od Svoje milosti.”

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite šerijat, nemojte uznemiravati svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Budete li to činili, sličit ćete jevrejima koji su uznemirivali svog poslanika Musaa, alejhis-selam, kad su kazali da ima tjelesne nedostatke, pa ga je Sveznajući Allah nedužnim učinio u odnosu na ono što su o njemu govorili jer Musa, alejhis-selam, kod Znalca svih tajni uživa veliki ugled, ima visoki stepen, njegova molba i njegov trud kod Njega neće propasti.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite šerijat, bojte se Allaha izvršavajući vjeronaredbe i sustežući se od vjerozabrana! K tome, suštu istinu govorite, u kojoj nema laži, ni grijeha, uvijek i u svim prilikama!

Budete li se Svevišnjeg Allaha istinski bojali i budete li govorili suštu istinu, On će popraviti vaša djela i oprostit će vam vaše grijehe. Ko se Allahu i Poslaniku Njegovu pokori postići će ponos i uspjeh na ahiretu, zaslužit će Allahovu naklonost i uživanje u džennetu.

Uzvišeni Allah ponudio je emanet – izvršavanje vjerskih naredbi i sustezanje od vjerskih zabrana, te čuvanje imetka i tajni – nebesima, Zemlji i planinama, pa su se sustegnuli od tog emaneta iz straha da ga neće vjerno ispuniti i da to neće biti u stanju, a čovjek ga je uprtio, premda je bespomoćno stvorenje. Čovjek je, zaista, nepravedan i neznalica je veliki.

Čovjek, eto, uprti emanet jer je Allah tako odredio, da bi bili kažnjeni licemjeri i licemjerke zbog licemjerstva, i mnogobošci i mnogoboškinje zbog širka, te da bi Plemeniti Allah spasio i kazne poštedio vjernike i vjernice, koji su izvršili emanet. A Allah, džellešanuhu, mnogo prašta onima koji se kaju i samilostan je spram pokajnika.

Sva hvala i zahvala pripadaju samo Allahu, džellešanuhu, vlasniku svega što postoji na nebesima i na Zemlji, Onom Koji svime upravlja. Svevišnjem Allahu pripadat će savršena hvala i slava i na budućem svijetu, na Danu sudnjem. Allah je mudar u Svojim riječima i djelima, dobro je upućen u sve što postoji, u ono što je stvorio. Njemu ništa nije skriveno.

Allahu, džellešanuhu, znano je sve što ulazi u zemlju, kao npr. voda i rastinje; zna šta iz zemlje izlazi, kao npr. rastinje; zna šta se spušta s neba, kao npr. meleki, kiša, nafaka; zna šta se na nebo uspinje: meleki, ljudske riječi i djela, duše. Allah je samilostan spram vjernika i oprašta grijehe onima koji se kaju i mole Ga za oprost.

Oni što ne vjeruju u Allaha govore: “Čas sudnji doći nam neće, nikada!” Kaži im, Poslaniče: “Hoće, tako mi Gospodara mog, doći će vam Čas sudnji, zacijelo! A kad će Smak svijeta nastupiti, zna samo dragi Allah, Kojem ne izmiče ni koliko je mravuljak na nebesima ni na Zemlji; ne postoji ništa manje ni veće od toga a da nije zabilježeno u Levhi-mahfuzu jasno i detaljno, jer je u njemu zapisano sve što će se dogoditi do Dana sudnjeg.”

Gospodar je u Levhi-mahfuzu zapisao ono što je zapisao zato da bi golemom nagradom nagradio vjernike, dobre ljude, koje čekaju oprost grijeha – neće zbog njih biti kažnjeni, i imat će velike počasti i vječno uživanje u džennetskim baščama.

A oni koji su se upinjali nastojeći poništiti Allahove ajete, pa su za njih rekli da se radi o sihru, a Poslanika su okarakterizirali kao proroka, sihirbaza, pjesnika – takvi će na Dan ustanuća imati tešku patnju koju neće moći trpjeti.

Učeni ashabi i i oni koji su povjerovali iz reda sljedbenika Knjige svjedoče da je časni Kur’an, objavljen Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, istina u koju ne može biti nikakve sumnje, i da isti taj Kur’an vodi sreći i uspjehu, ka putu Silnog Allaha, Koga niko ne može nadvladati, i Kojem neizostavno pripada sva hvala i zahvala na oba svijeta.

Oni što ne vjeruju u Allaha kazuju među sobom, rugajući se onom što je donio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “Hoćete li da vas uputimo jednom čovjeku koji će vam predskazati kako ćete, nakon što umrete i pošto već budete u potpunom raspadu, biti iznova stvoreni i iz grobova izvedeni?”

I dodaju krivovjerni: “Iznosi li Muhammed laž o Allahu, pa tvrdi da ga je Allah poslao? Ili je on lud, ne shvata šta govori!” Bože sačuvaj, nemoguće je da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govori neistinu. Višebošci zaista iznose laži! One koji ne vjeruju u oživljenje poslije smrti nesumnjivo će stići golemo stradanje i patnja u paklenoj vatri; oni su daleko s Prave staze skrenuli.

Zar ne vide mnogobošci savršena Allahova stvorenja, iznad i ispod sebe, tj. nebesa i Zemlju, koja zapanjuju razum i ushićuju? Kad bi htio, Allah, džellešanuhu, utjerao bi nevjernike u zemlju, ili bi na njih sručio komade neba, tj. poslao bi na njih kaznu s neba. U tome je nepobitan i bjelodan dokaz svakom čovjeku koji se kaje Allahu, samo se Njemu pokorava i iskreno Mu robuje da Allah sve može učiniti. Eto, Onaj Koji je kadar to učiniti, Taj je kadar oživiti mrtve nakon što se potpuno raspadnu.

Plemeniti Allah podario je Davudu, alejhis-selam, poslanstvo i vlast, te je naredio brdima i pticama da izražavaju hvalu Allahu zajedno s Davudom. Osim toga, Svemogući Allah učinio je da gvožđe bude mekahno u Davudovim, alejhis-selam, rukama, pa ga je oblikovao kako je htio i od njega je pravio oruđa koja je htio.

Gospodar svjetova naredio je Davudu, alejhis-selam, da plete velike, savršene pancire (da se pomoću njih bori protiv neprijatelja) i da klinci, pomoću kojih su povezivani dijelovi pancira, budu odgovarajuće dužine i debljine; da su klinci bili širi od rupice, ne bi se snažno povezali dijelovi pancira, a da su bili uski i kratki, također ne bi bili svrsishodni. K tome, Allah, džellešanuhu, zapovjedio je Davudu, alejhis-selam, i njegovoj porodici da čine dobra djela i obavijestio ga je da je On Sveznajući, da dobro zna i vidi sve što se tajno i javno čini, te da će ljude pozvati na odgovornost za djela.

A Sulejmanu, alejhis-selam, Allah je potčinio vjetar, tako da je njegovo jutarnje puhanje iznosilo koliko mjesec, a večernje puhanje koliko mjesec dana umjerenog hoda. I dao je Allah, džellešanuhu, da Sulejmanu bakar teče poput vode, pa ga je mogao obrađivati kako god je htio. Uzasve to, potčinio mu je džine: neki su pred njim radili pokorno i poslušno, po naređenju Allahovu, a bilo je i onih koji su, opet, otkazali poslušnost Allahu i vjerovjesniku Sulejmanu, alejhis-selam, pa je Allah davao da osjete pakleno stradanje i vrelinu džehennemske vatre.

Džini su pravili Sulejmanu, alejhis-selam, šta god je htio, u kojem god je začudnom obliku htio: mjesta za obavljanje namaza, i spomenike od bakra i stakla, i velike zdjele za vodu kao čatrnje, i kotlove nepokretne zbog svoje veličine i težine. Allah je, džellešanuhu, zapovjedio porodici Davudovoj, alejhis-selam, da bude zahvalna Gospodaru svjetova na blagodatima koje im je ukazao. A malo je onih koji su zahvalni Znalcu svih tajni na onom što im je dao.

Pošto je Sveznajući Allah odredio da vjerovjesniku Sulejmanu, alejhis-selam, dođe smrtni čas i da umre, umro je stojećke, oslonjen na svoj štap, a džini to nisu saznali nego su radili svoj posao i dalje, sve dok se nije pojavio crv koji je izjeo štap na koji je bio naslonjen vjerovjesnik Sulejman, alejhis-selam, pa se nakon toga stropoštao. Tek tad džini shvatiše kako ne bi morali izvršavati teške poslove za Sulejmana, alejhis-selam, i biti u muci sramnoj da su znali ono što je nesaznatljivo. Džini mišljahu da je Sulejman, alejhis-selam, živ i da ih posmatra, a bio je mrtav.

Pleme Saba, koje je nastanjivalo Jemen, imalo je veliko znamenje i pokazatelj Allahove moći: dva vrta, jedan s desne, a drugi s lijeve strane doline. Ili je značenje da su svaku njihovu kuću obuhvatala dva vrta. Allah, džellešanuhu, naredio je stanovnicima Sabe da jedu opskrbu koju im daje, da Mu budu na tome zahvalni i da blagodati koje su im ukazane koriste u poslušnosti Njemu. Eto tako su živjeli u predivnom kraju s mnogo pitke vode i čistim zrakom, i traženo je od njih da robuju svom Gospodaru, Allahu, Koji mnogo oprašta grijehe onom ko se kaje.

Međutim, stanovnici Sabe nisu bili zahvalni dobrom Allahu na blagodatima i nisu povjerovali u poslanike, pa im je Svemogući Allah uskratio Svoje blagodati i na njih je sručio bujicu s brane, uslijed koje je njihovo prebivalište bilo sasvim uništeno: drveće i bilje počupano je, a stoka je nastradala. Svevišnji Allah zamijenio je zatim njihove zelene bogate vrtove s dva druga, drukčija vrta čiji su plodovi bili gorka ukusa, tj. dao im je metljiku bez plodova i divlji lotos neznatni.

Upravo zbog toga što su okrenuli leđa vjerovanju i bili nezahvalni, Svemogući Allah uskratio im je bolje a dao gore. A Allah, džellešanuhu, kažnjava samo one koji su nezahvalni na blagodatima.

Između prebivališta stanovnikā Sabe u Jemenu i Šama, čija je okolica blagoslovljena, Allah je podigao spojena naselja i odredio ih za to da se po njima bez imalo poteškoće putuje: “U sigurnosti, noću i danju, po njima putujte!” Bile su im ukazane blagodati, Allah im je davao hranu i piće, štitio ih je od straha i neizvjesnosti, od gladi i žeđi.

Ali su oni postali obijesni glede tih blagodati, pa su zamolili Allaha: “Gospodaru naš, povećaj razdaljinu između nastambi naših kako između nas i Šama ne bi bilo naselja, da bismo se umarali tokom putovanja i da bi došla do izražaja naša sposobnost prilikom prevaljivanja velikih razdaljina!” Oni su negirajući blagodati i zavideći siromašnima među sobom sebi nepravdu učinili – Allah ih je kaznio tako što ih je udaljio jedne od drugih, te se o njima samo pričalo. Ono što se dogodilo stanovnicima Sabe; prvo Božija blagodat, a potom kazna i osveta zbog nevjerstva i oholosti, znamenje je i pouka za svakog ko trpeljivo podnosi udarac sudbine, ko strpljivo izvršava vjerske naredbe i susteže se od vjerskih zabrana i odano Allahu zahvaljuje, te se zahvaljuje na blagodatima.

Iblis je vjerovao – pokazalo se da nije pogriješio – da će ih uspjeti zavesti i pridobiti ih da ga slijede u stranputici i nevjerstvu, osim jedne grupe onih koji su vjerovali: razočarao se i izgubio nadu u to da će ga oni slijediti.

No, ipak, šejtan nad nevjernicima nije imao nikakve vlasti, nije ih nikako mogao prisiliti na nevjerstvo, ali je Sveznajući Allah odredio da šejtan zavodi ljude lijepima im prikazujući poroke i ulijevajući im lažne nade. Allah je tako učinio da bi se razlučili oni koji vjeruju u ahiret i kaznu i nagradu na njemu, te oni što u to sumnjaju. Svevišnji Allah, o Poslaniče, nad svime bdi, upućen je u sve što robovi Njegovi rade, pa će ih pozvati na odgovornost i svakom dati ono što je zaslužio.

Reci, Vjerovjesniče, mekkanskim višebošcima: “Zazovite one koje smatrate Allahu ravnim, pa im se obratite zarad svojih potreba, neka vam osiguraju kakvo dobro, odnosno neka od vas otklone kakvo zlo! Neće vam se odazvati jer su nemoćni, ne vladaju koliko jednim trunom na nebesima i Zemlji, niti imaju bilo kakvog udjela u stvaranju! Allah je jedini Stvoritelj, On je vlasnik svega i svime samo On upravlja. Prilikom stvaranja nebesa i Zemlje, Allah, džellešanuhu, nije zatražio pomoć ni od jednog mnogobošca, niti od njihovih lažnih božanstava.”

Znajte, osim toga, da će zagovaranje za nekog biti od koristi tek pošto to Veličanstveni Allah dozvoli; zagovarat će se samo za onog čijim je djelima Allah zadovoljan. Kad Svevišnji Allah progovori objavom i stanovnici nebesa, meleki, čuju Njegove riječi, udare krilima povinujući se tome. A kad strah iščili, upitaju Džibrila: “Šta ono vaš Gospodar reče?” On odgovori: “Istinu je rekao. Allah je uzvišen u pogledu Svog Bića i moći, veći je od svega što postoji.”

Upitaj bezbožnike, o Poslaniče: “Ko vam daje nafaku s neba, u obliku kiše pomoću koje rastu plodovi, žitarice i voće?” Ti reci: “Allah je Onaj Koji opskrbu daje! Pa jesmo li onda mi ili ste vi na Putu pravom, odnosno usred zablude očite? Neko od nas ne postupa pravilno. Bez imalo sumnje, vjernici postupaju ispravno, a mnogobošci neispravno.”

Obrati se višebošcima, Vjerovjesniče: “Vi nećete biti odgovorni za naše grijehe na Kijametskom danu, niti ćemo mi biti odgovorni za ono što vi činite!”

Reci, Poslaniče, onima koji ne vjeruju: “Svemogući Allah sabrat će nas na Danu sudnjem, a zatim će nam pravedno presuditi u onom u čemu se nismo slagali. Allah je Onaj Koji sudi, Njegov je sud pravedan i neopoziv, zato što nikom ne čini nepravdu i zato što je savršeno upućen u ono o čemu sudi.”

Vjerovjesniče, obrati se mnogobošcima: “Pokažite mi one koje smatrate Allahu ravnim, pa se i njima, pored Allaha, klanjate! Ne, nego vi očito griješite tvrdeći da je Allahu bilo ko ravan. Allah je silan u Svojoj vlasti, te Ga niko ne može nadvladati; mudar je u stvaranju, upravljanju, propisivanju.”

Allah te je, Poslaniče, poslao svim ljudima, a kao radovjesnika onima koji su bogobojazni da će im Gospodar dati veliku nagradu, i kao opominjatelja nevjernicima da će imati bolnu patnju. No većina ljudi ne zna da si ti poslat s istinom; da oni to znaju, ne bi te proglasili lašcem.

Mnogobošci požuruju kaznu na koju ih se upozorava, te govore: “Kad će nas već jednom stići ta kazna? Izvijestite nas o tome, ako istinu govorite kad tvrdite da će Smak svijeta neizostavno nastupiti.”

Poslaniče, reci im: “Vaš dan određen je, neizostavno će doći, a to je Dan sudnji! Vi ga ne možete ni za čas odložiti, a niti ga pak možete ubrzati.”

Bezvjerci govore: “U ovaj Kur’an, za koji Muhammed tvrdi da mu se objavljuje, nećemo povjerovati, a niti u objave koje su mu prethodile!” A da ti je, Poslaniče, samo vidjeti kad oni koji ne vjeruju budu zaustavljeni pred Allahom, Znalcem svih tajni, i kad budu jedni drugima upućivali prigovore te jedni na druge budu odgovornost prebacivali. Naime, oni što bijahu potčinjeni i nemoćni govorit će oholim prvacima koji su ih odveli u zabludu: “Da nas vi niste odvratili od istine, povjerovali bismo u Allaha i slijedili bismo poslanike.”

“Zar smo vas mi odvratili od vjerovanja u Boga nakon što vam je stigla uputa koju je donio Muhammed? Ne, nego ste i sami bili zločesti i voljeli ste poroke, pa ste se eto zato otuđili od Prave staze, dobrovoljno”, kazat će potlačenim pristalicama prvaci koji su se oholili.

Na to će oni koji su se potčinjavali reći oholim vođama: “Ne, nego ste nas varali i zlo nam i neistinu lijepim predstavljali, noću i danju smišljali ste kako da nama ovladate i upravljate; evo, nastradali smo. Vi ste nam zapovijedali da ne vjerujemo u Silnog Allaha, poticali ste nas da Mu druge ravnim smatramo, da stvorenja obožavamo.” Obje će skupine, vođe i podanici, prikrivati kajanje, tugu i očaj kad ispred sebe ugledaju kaznu i očito stradanje, jer su na dunjaluku nevjernici bili. Allah će, džellešanuhu, onima koji nisu vjerovali staviti lance na vratove – samo zbog toga što su mimo Svevišnjeg Allaha obožavali lažna božanstva i što su poročni bili.

Sveznajući Allah ni u jedan grad niti naselje nije poslao nijednog poslanika da ih upozori, a da oni koji su vladali, bili ugledni i bogati nisu rekli: “Mi zaista ne vjerujemo, o poslanici, u ono s čime ste izaslani!”

I još su govorili, ponoseći se i uznoseći: “Mi imamo više blaga i djece od vas! Mi nismo onī koje će zadesiti stradanje na ovom niti na budućem svijetu! Vaše prijetnje da ćemo biti kažnjeni sušta su laž.”

Reci, Poslaniče, istim tim oholim ljudima koje je raskošan život obmanuo: “Odista Allah, džellešanuhu, daje ovozemaljska dobra i obilnu nafaku onom kome On hoće da bi vidio ko će biti zahvalan, a ko nezahvalan, i uskraćuje to kome On hoće da bi vidio hoće li strpljiv biti ili će pak huliti na sudbinu. Većini ljudi nije poznato to da je Allah mudar, te da svako Njegovo određenje sadrži savršenu mudrost, koju samo neki ljudi znaju.”

Ni blago ni djeca, kojima se diči, ne mogu čovjeku osigurati Allahovo zadovoljstvo. Samo će vjernici, čestiti, koji rade dobra djela imati umnogostručenu nagradu kod Allaha. Može se dogoditi da imetak i djeca, ako je čovjek iskreni vjernik, budu uzrok da se njegova nagrada umnogostruči: imetak, ako ga udjeljuje na Allahovu putu; djeca, ako za roditelja uče dove. Upravo takvi vjernici bit će smješteni u visoke džennetske odaje, bit će sigurni od kazne, smrti, briga, toga da će njihov užitak jednog dana prestati.

A nevjernici, koji su se upinjali u odvraćanju ljudi od Naših znamenja i u ostvarenju svojih ličnih ciljeva, pravi su stradalnici na ovom svijetu, a na ahiretu imat će strašnu patnju.

Allahov Poslaniče, obrati im se: “Plemeniti Allah daje obilnu opskrbu onom kome hoće, a dotle je uskraćuje kome hoće.” I znajte da će vam Plemeniti Allah nadoknaditi šta god vi udijelite na ovom svijetu – dajući vam još više imetka, ali i na ahiretu – dajući vam zanosnu nagradu u džennetu. To je tako, jer Allah najbolje opskrbljuje. Neka se onaj ko želi nafaku preda Svevišnjem Allahu i od Njega je traži.

Spomeni, o Poslaniče, Sudnji dan, u kojem će Svemogući Allah okupiti sve mnogobošce i meleke kojima su se mnogobošci, a ne Allahu, klanjali! Zatim će se obratiti melekima, a koreći nevjernike: “Zar su se ovi vama klanjali, a ne Nama?”

Meleki će odgovoriti: “Slavljen neka si, Allahu, Gospodaru naš, i visoko si iznad toga da Tebi neko bude ravan! Samo si Ti naš Bog i naš zaštitnik, mi s mnogobošcima nismo ništa imali! Mnogobošci su obožavali šejtane, koji su im govorili da su oni, šejtani, meleki. Većina njih vjerovala je u šejtane.”

Zato na Danu konačnog polaganja računa oni koje se obožavalo neće moći nimalo koristiti onima koji su ih obožavali, niti će ih moći kakva zla sačuvati. Allah, džellešanuhu, reći će nevjernicima, koji su sebi učinili nepravdu čineći nevjerstvo i grijehe: “Kušajte bolno stradanje u vatri koju ste poricali u dunjalučkom životu!”

Kad se mekkanskim mnogobošcima, koji poriču jasne ajete objavljene Muhammedu, uče isti ti ajeti, oni reknu: “Muhammed je samo čovjek koji hoće da vas odvrati od robovanja bogovima kojima su robovali vaši preci!” I dodaju: “Ovaj Kur’an, koji si donio, Muhammede, puka je izmišljotina i laž očita na Allaha!” A časni Kur’an karakteriziraju govoreći: “Kur’an je samo očigledna magija pomoću koje se rastavljaju supružnici, te djeca i roditelji.”

Sveznajući Allah nije mekkanskim nevjernicima dao, prije slavnog Kur’ana, nikakvih knjiga koje bi izučavali i došli do zaključka da je laž ono što im je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, donio. Niti im je Uzvišeni Allah prije Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, poslao nekog ko će ih opomenuti na strašnu kaznu na ahiretu.

Narodi prije mekkanskih mnogobožaca, kao npr. Ad, Semud i Lutov narod, poricali su Allahove riječi i u laž utjerivali Njegove poslanike. A mekkanski višebošci nisu dostigli ni deseti dio snage, imetka i brojčanog stanja prijašnjih naroda. Svi su oni poricali svoje poslanike. Imetak, snaga i brojčano stanje nije im nimalo koristilo, jer ih je pogodila kazna. Pogledaj i razmisli o tome kakvo je bilo Allahovo neodobravanje njihovih hrđavih postupaka, i kako ih je kaznio!

Reci, Poslaniče, mekkanskim nevjernicima: “Samo jedno savjetujem vam: ustajte, odazivajući se Allahovu glasniku, pred Allahom po dvoje ili kao pojedinci, pa potom promislite o mom ponašanju, emanetu, iskrenosti, da se uvjerite u to da nisam lud.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslat je kao opominjatelj na strašnu kaznu koja će zadesiti višebošce ukoliko ne prihvate islam.

Allahov Poslaniče, obrati se onima koji ne vjeruju: “Kakvu god bih nagradu od vas zatražio (pod pretpostavkom da me uopće možete nagraditi), eto je vama, zadržite je, ne tražim je od vas uopće – moja je nagrada za dostavljanje poslanice samo kod Allaha. Allah je svemu svjedok, pa je svjedok da sam vam dostavio Objavu. On je svjedok i vašim djelima, te će vam dati ono što ste zaslužili.”

Vjerovjesniče, reci: “Zaista moj Gospodar neistinu istinom napada, pa neistinu uništava i potire. On je Znalac svih tajni, pa Mu ništa nije skriveno, ni na nebesima ni na Zemlji. Njemu je poznato sve što ljudi rade.”

Poslaniče, reci poricateljima mnogobošcima: “Stigla je istina, tj. islam, a laž nije ovladala, iščezla je nepovratno!.”

Poslaniče, reci poricateljima mnogobošcima: “Ako zastranim, zastranio sam na svoju štetu, vas zbog toga nikakvo zlo neće stići; ako sam se naputio i pošao Pravom stazom – to je zbog časnog Kur’ana, koji mi Allah objavljuje. Moj Gospodar savršeno čuje sve riječi, On je bliski, i čuje ovo što govorim.”

A da ti je, Naš Poslaniče, samo vidjeti kad nevjernike obuzme nepojmljivo veliki strah, jer će vidjeti kaznu – vidio bi strašan prizor. Oni koji ne vjeruju neće moći umaći kazni, spasa im niotkud neće biti, s jednog bliskog mjesta bit će ščepani i u paklenu vatru odvedeni.

I reći će bezbožnici pošto ugledaju džehennemsku vatru, gdje će skončati: “Vjerujemo u Sudnji dan!” A zar će im biti od koristi što će tad povjerovati – više se vjerovanje ne prima i daleko su mjesto i vrijeme (ovozemaljski život) kad je vjerovanje bilo od koristi? To je tako, jer je dunjaluk kuća koja je predviđena za činjenje djela, a ahiret je kuća koja je predviđena za obračunavanje; uživanje ili patnju, a ne za djela.

A kako bi i mogli povjerovati i kako bi to od njih i bilo primljeno, kad su bili nevjernici na dunjaluku. Oni su govorili ono što im nije bilo poznato, što je od istine daleko bilo, nemajući pritom baš nikakav dokaz za svoje tvrdnje i pogrešno promišljanje, te su za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazali da je čarobnjak, vrač, pjesnik.

Između nevjernikā i vjerovanja u Allaha, pokajanja, traženja oprosta i povratka na dunjaluk bit će postavljena prepreka i krivovjerni to neće moći ostvariti, kao što je i ranije Svemogući Allah učinio s ranijim, njima sličnim, naraštajima. Zbilja, bezbožnici na ovom svijetu sumnjaju u Allaha, Gospodara svjetova, poriču poslanike, negiraju oživljenje i polaganje računa, pa je ista ta sumnja u njima podstaknula nevjerovanje.

Najljepša i najpotpunija zahvala pripada Allahu, Jednom Jedinom, Koji je stvorio i savršeno uredio nebesa i Zemlju, bez presedana, i Koji čini meleke izaslanicima, pa izvršavaju predodređene obaveze, donose objavu, zapovijesti i zabrane onom kome objavu Allah pošalje. Čudo neograničene Allahove moći ogleda se i u tome što stvara melekima krila; neki meleki imaju dva, neki tri, neki četiri, a neki, opet, i više krila, pa pomoću njih lete nebom, da bi dostavili Njegovu poslanicu ljudima. A Allah dodaje u svome stvaranju, kome hoće, i šta hoće od organa, ljepote ili glasa. To je tako, jer Allah, džellešanuhu, sve može učiniti, ništa Mu nije teško.

Sve je u Allahovim rukama. Niko ne može uskratiti Allahovu milost i Njegove blagodati, kao npr. imetak, sreću, uputu. S druge strane, htjedne li Uzvišeni Allah nekog lišiti ovih blagodati, ili nekih od njih, niko tom čovjeku ne može osigurati ono što mu Gospodar uskrati. On je silan i svemoćan, niko Ga ne može nadvladati. Allah je mudar u stvaranju, određivanju i upravljanju.

O ljudi, sjetite se Allahovih blagodati prema vama, zahvaljujući Mu srcem, jezikom i djelima! Postoji li, osim Allaha kakav stvoritelj koji vas opskrbljuje s neba dajući vam kišu uz pomoć koje rastu plodovi i žitarice? Samo je Allah, džellešanuhu, dostojan da Mu se čini ibadet. Znajući to, kako se možete odmetati od te istine, iznoseći na Gospodara laži i tvrdeći da On ima saučesnike?! Kako to možete činiti, a Allah je Onaj Koji vas je stvorio i On vam nafaku daje?!

Ako te, Poslaniče islama, višebošci budu lažnim proglašavali, strpi se, znajući da nisi prvi poslanik koga njegovi sunarodnici lašcem drže: i prijašnji su narodi, kao npr. Ad, Semud, Lutov narod, svoje poslanike lažnim proglašavali. Eto, Allahu se na koncu sve vraća. On uništi poricatelje, a pomogne poslanicima i vjernicima.

Ljudi, Allahova prijetnja da će On oživiti mrtve i pozvati ih na odgovornost istina je u koju nema nimalo sumnje! Stoga nemojte nipošto dozvoliti da vas ovozemaljski život zavede pomoću svojih blještavih ukrasa i užitaka koje nudi, te da zapostavite pripremanje za Sudnji dan i da odustanete od činjenja dobrih djela! I ne dopustite da vas prokleti šejtan zavede lijepim vam prikazujući ono što lijepo nije! Ne dopustite da se odate ovom svijetu!

Šejtan je vaš pravi i stalni neprijatelj, o ljudi, pa ga takvim i smatrajte te se pripremite za neprijateljevanje s njime! Imajte na umu da šejtan poziva svoje pristalice u nevjerovanje u Allaha, te da budu jedni od onih koji će na ahiretu nastanjivati Oganj rasplamsali.

One koji ne vjeruju u Gospodara svjetova jer slijede šejtana bolna patnja u džehennemskoj vatri čeka. A čestite, one koji vjerovahu u Allaha i dobra djela činjahu, čekaju Njegov oprost i nagrada u džennetu.

Nisu isti onaj kojem šejtan gnusna djela i činjenje porokā lijepim prikazuje, pa ih on i smatra lijepim, i onaj kojem je Allah, džellešanuhu, istinu lijepom prikazao, te je on prihvata. Allah je Onaj Koji u zabludu odvodi koga hoće, a ukazuje na Pravi put onom kome hoće; Njega niko ni na šta ne može prisiliti niti pridobiti. Poslaniče, zato svoju dušu ne satiri tugujući zbog toga što oni koji su zalutali u zabludi svojoj tumaraju! Sveznajući Allah, odista, dobro zna i savršeno je upućen u njihova djela, Njemu nijedno njihovo djelo nije skriveno.

Allah je Onaj Koji šalje vjetrove koji pokreću oblake i voljom Svojom šalje ih iznad predjela koje je suša zahvatila pa čini da se kiša spušta i bilje nikne te zemlja oživi. Kao što Uzvišeni Allah oživljuje mrtvu zemlju pomoću kiše, tako će i mrtve oživiti iz kaburova.

Ako neko traži moć i veličinu ovog i budućeg svijeta – samo Allahu pripada sva veličina i sva moć – neka je traži od Njega. Dragom se Allahu zikr uspinje, a dobra djela pomažu u tome. A onima koji kuju spletke, kao što npr. pokušavaju ubiti Poslanika islama, pripada golema kazna na ahiretu. Spletke mekkanskih nevjernika bit će poništene, oni svoj cilj neće ostvariti.

Svemogući Allah stvorio je, o ljudi, vašeg praoca Adema od zemlje, a njegovo potomstvo, muškarce i žene, stvara od sperme. I nemoguće je da bilo koja žena zatrudni niti da rodi, a da to Sveznajući Allah ne zna. I nijednom se dugovijekom život ne produži, niti se nekom život skrati, a da to nije zapisano kod Gospodara u Levhi-mahfuzu, Ploči pomno čuvanoj. Stvaranje vas, o ljudi, upućenost u trajanje vaših životnih vijekova, u vaše smrtne časove – sve je to Allahu lahko i sve je zapisano u Ploči pomno čuvanoj.

Svemogući Allah učinio je da se vodene površine razlikuju, pa je jedna slatka i prijatna, njezina je voda ugodna i gasi žeđ, a druga je slana i gorka, njena se voda ne može piti. A u obje vodene površine lovite svježu, ukusnu ribu, i vadite nakit, bisere i merdžane, koji vam služi za ukrašavanje. I vidiš ogromne lađe kako sijeku vodu i njome plove radi prenošenja namirnica, trgovačke robe… Ove smo vam dokaze pružili upravo zato da biste bili zahvalni Allahu, džellešanuhu, na brojnim blagodatima.

Jedino Allah uvodi dan u noć, nakon što dan iščezne i nestane svjetlosti, a noć uvodi u dan, pošto nestane noćne tmine. Allah je odredio da su noć i dan nestalne dužine, jedno se povećava a drugo smanjuje. Gospodar svjetova potčinio je Sunce i Mjesec i oni teku do roka utvrđena, tj. do Smaka svijeta. Jedino Allah, Gospodar vaš, to čini, On je jedini Vladar. A oni koje nevjernici mimo Allaha zazivaju, lažni bogovi, doslovno ničim ne vladaju, ništa ne posjeduju, pa ni providni omotač oko koštice hurme. Pa, zar im se, a ne Meni, mogu klanjati?!

Ako zazivate lažna božanstva, a ne Svevišnjeg Allaha, znajte da oni ne čuju vaše dove; pod pretpostavkom da ih i čuju, ne bi vam se odazvali. I to nije sve! Na Dan ustanuća ista ta božanstva odreći će se onih koji su robovali njima, a ne Silnom Allahu. A niko te, Poslaniče, neće obavijestiti o bilo čemu iskrenije i znanije kao što će te obavijestiti Allah.

O ljudi, vi ste u odnosu na Allaha, džellešanuhu, siromasi, vi Njega trebate u svemu i u svim prilikama, a On je neovisan, ne trebate Mu, a niti Mu treba ijedno drugo stvorenje. Allah je, zbog onog što daje Svojim robovima, dostojan hvale na oba svijeta.

Htjedne li, Allah će vas uništiti i sasvim ukloniti! To će učiniti, a dovest će nove naraštaje koji će samo Njega obožavati pritom Mu nikog ravnim ne smatrajući.

I znajte da nije nemoguće da vas Svevišnji Allah uništi i ukloni, a druga stvorenja dovede.

Nijedan čovjek neće nositi grijehe drugog čovjeka, svako će biti pozvan na odgovornost za svoja djela. I ako onaj čovjek što je preopterećen grijesima zamoli nekog da se njegovi grijesi ponesu, neće naći nikog da udovolji toj molbi, pa makar mu to bio i bližnji. Poslaniče, ovim Kur’anom opominji samo one što strepe od Gospodara iako Ga ne vide, i one što obavljaju namaz, odano i pažljivo, i one koji se očiste od svih grijeha (a najveći grijeh jest širk). Oni koji tako čine, radi sebe čine, oni će, a ne Allah, od toga koristi imati. Eto, jedino takvima tvoja opomena koristi. I uvijek imajte na umu da će se sva stvorenja vratiti Allahu, Znalcu svih tajni, na Dan ustanuća, pa će svakom dati ono što je zaslužio!

Uopće nemaju isti status vjernici i nevjernici, kao što nisu jednaki onaj koji je slijep i onaj koji vidi.

Nisu, također, jednaki vjerovanje i nevjerstvo, kao što nisu jednaki tmine nevjerstva i svjetlo vjerovanja, imana.

Niti su jednaki džennet i džehennem, kao što nisu jednaki ugodna i prijatna hladovina, i vrući, spaljujući vjetar.

Opet, nemaju isti status oni koji vjeruju i oni koji ne vjeruju, kao što nemaju isti status živi i mrtvi. Allah omogući, kome On hoće, da čuje istinu i prihvati je, a ti, Poslaniče, nisi u stanju postići da višebošci, koji su slični mrtvima u grobovima, čuju istinu.

Ti si, Poslaniče islama, samo onaj koji opominje i zastrašuje nevjernike od Allahove srdžbe i kazne.

Allah te je, Vjerovjesniče, poslao s istinom u koju nema sumnje, te kao radovjesnika vjernicima da će uživati u džennetskim baščama, ali i kao opominjatelja nevjernicima da će gorjeti u paklenoj vatri. I baš svaki prijašnji narod imao je svog poslanika koji ih je upozoravao na Allahovu kaznu.

Ako te, Poslaniče islama, višebošci budu lažnim proglašavali, strpi se, znajući da nisi prvi poslanik koga njegovi sunarodnici lašcem drže: i prijašnji su narodi, kao npr. Ad, Semud, Lutov narod, svoje poslanike lažnim proglašavali. Njihovi su im poslanici donijeli od Uzvišenog Gospodara očite i nepobitne dokaze da istinu govore; donijeli su im listove i Knjigu, svjetilju koja je bila od koristi onima koji su o njoj razmišljali.

Potom je Svemogući Allah na razne načine kažnjavao nevjernike, koji nisu vjerovali u Njega i u objave koje su donijeli poslanici. I pogledaj, Poslaniče, kakvo je bilo Božije neodobravanje njihovih hrđavih postupaka, i kako ih je, da ne može biti žešće, kaznio!

Poslaniče, zar nisi vidio kako Allah s neba vodu spušta i njome poji zemlju te iz nje niču raznobojno bilje i raznobojni (crveni, zeleni, žuti) plodovi! I zar nisi vidio da je Sveznajući Allah stvorio raznobojne staze u brdima, bijele i crvene, a i crne!

Allah, džellešanuhu, stvorio je svakojakih vrsta i boja ljudi i gmizavaca i stoke (deva, krava, ovaca i koza). Allaha se istinski boje i istinski Ga štuju Njegovi robovi učenjaci, oni koji su u nauku sasvim upućeni – zato što su spoznali Allahova imena, svojstva, djela, vjerozakon i to da On sve može učiniti. Allah je silan u Svojoj vlasti, niko Ga ne može potčiniti; samilostan je prema onima koji se kaju te prelazi preko njihovih hrđavih djela.

Oni koji Allahovu knjigu uče, razmišljaju o njezinim porukama, i koji obavljaju namaz, odano i potpuno, onako kako ga treba obavljati, i koji daju zekat i udjeljuju milostinju – tajno i javno – eto takvi se nadaju da će zbog tih svojih djela zaslužiti kod dobrog Allaha nagradu koja im neće biti poništena.

...da im Svemogući Allah da potpunu nagradu i još više ih, iz Svoje dobrote, nagradi, tim više jer je On dostojan toga. Allah je Onaj Koji oprašta grijehe onima koji objedine navedene osobine, On je blagodaran prema njima zbog njihovih dobrih djela.

Ajeti koje ti objavljujemo, Poslaniče islama, istina su u koju nema sumnje, te ovjera prijašnjih objava. Allah je savršeno upućen u stanja Svojih robova, vidi šta rade. Allah je svakom poslaniku objavio ono što je bilo potrebno njegovu umetu.

Zatim smo dali časni Kur’an u naslijeđe odabranim ljudima iz Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta, koji smo odlikovali nad drugim ummetima. No, među njima ima onih koji sami sebi nasilje čine izostavljajući neke vadžibe, obaveze, i čineći neke grijehe. Ima među njima i umjerenih, i to su oni koji izvršavaju vadžibe i sustežu se od zabranjenog, ali usto čine neka pokuđena, a izostavljaju neka poželjna djela. A ima i onih koji hitaju ka dobrim djelima, a to su oni koji izvršavaju vadžibe i ono što je poželjno, a sustežu se od harama i svega što je pokuđeno, pritom nastojeći svojim dobrim djelima druge preteći i nadmašiti. To što je Svevišnji Allah odabrao ovaj ummet davši mu Kur’ani-kerim jest najveća Allahova blagodat.

Odabrane će Uzvišeni Allah uvesti u edenske perivoje, u bašče vječnog i neprekidnog uživanja, u kojima će se zlatnim narukvicama kititi, i biserom ukrašenim, a odjeća će im od tanke svile biti.

Oni će zboriti u džennetu: “Hvala Allahu, Koji je od nas odstranio svaki oblik tuge, koja se pojavljivala uslijed strahovanja od džehennemske vatre! Allah, odista, mnogo oprašta onima koji se kaju, i blagodaran je zbog dobrih djela koja čovjek učini!”

“Allah je Onaj Koji nas je, iz Svoje dobrote i milosti, nastanio u džennetu, kući vječnosti, iz koje nećemo biti izvedeni”, kazivat će. “On nas je u džennet uveo Svojom voljom, a ne našom snagom i zaslugama. U njemu nas neće umor dotaknuti, niti će nas klonulost dosegnuti!”

A krivovjerne na ahiretu čeka rasplamsala paklena vatra, u kojoj će vječno ostati. Oni u džehennemu neće biti osuđeni na smrt, pa da se oslobode kazne, a niti će im se patnja uopće ublažiti, pa da im lakše bude. Takvom će kaznom Allah, džellešanuhu, kazniti sve one koji su bili veoma nezahvalni na blagodatima.

Bezbožnici će u paklenoj vatri, zbog strašne patnje i okova u koje će biti okovani, veoma zapomagati i jaukati: “Gospodaru naš, izvedi nas iz džehennemskog stradanja i vrati nas na dunjaluk, da bismo se pokajali i činili dobra djela, a klonili se svojih pređašnjih nedjela, te da bismo se kazne spasili!” Allah će im odgovoriti: “Zar vam Allah, džellešanuhu, nije dao dug život i dovoljno vremena da se opomene onaj kome se opomenuti, a došao vam je i Poslanik s jasnim dokazima od Allaha? Vi nikakva dokaza ni opravdanja nemate! Zato kušajte patnju u džehennemskoj vatri! Onima koji su sami sebi nepravdu nanijeli ne vjerujući i čineći grijehe, niko neće pomoći, pa ih neće spasiti od kazne, niti će je čak moći bar malo ublažiti.”

Uistinu, Allah, džellešanuhu, zna ono što ljudi ne mogu znati niti vidjeti na nebesima i Zemlji, Njemu su poznate tajne, On zna šta nkriju grudi, bez obzira radilo se o dobru ili o zlu.

O ljudi, Allah je Onaj Koji je učinio da smjenjujete jedni druge na Zemlji, pa jedni umiru, a drugi se rađaju, da bi vidio kako ćete postupati. I pouzdano znajte da samom sebi, a ne Gospodaru, čini zlo onaj ko ne vjeruje u objave koje su poslanici donijeli. Nevjernicima će nevjerovanje njihovo u Allaha samo mržnju i odvratnost povećati; njima će nevjerovanje njihovo zabludu, propast, poniženje i kajanje povećati, tim više jer neće biti uvedeni u džennet; da su povjerovali, bili bi u njega uvedeni.

Reci, Allahov Poslaniče, mekkanskim mnogobošcima: “Obavijestite me o tome koji su dio Zemlje stvorila vaša božanstva kojima, a ne Allahu, robujete! Jesu li ona stvorila planine, rijeke, životinje? Imaju li vaša božanstva pak udjela u stvaranju nebesa!? Je li vam Allah, džellešanuhu, dao kakvu knjigu pa u njoj imate nekakve dokaze da je uredu to što mimo Allaha robujete lažnim božanstvima!? Ništa od toga nije! Naprotiv, nevjernici jedni druge obmanjuju činjenjem nevjerstva i poroka.”

Uzvišeni Allah drži nebesa i Zemlju, pa ne mogu nestati s mjesta na kojem se nalaze, samo ih On čuva. Pod pretpostavkom da nestanu, pa, samo bi Allah bio kadar vratiti ih. Allah je blag, ne kažnjava grešnike odmah, daje im vremena, a oprašta grijehe onima koji se pokaju.

Nevjernici poricatelji zaklinjali su se najvećom zakletvom svojom da će, ako im dođe opominjatelj, dosljednije od jevreja i kršćana slijediti Pravi put i da će biti bolji i čestitiji ljudi od njih. No, kad im je došao opominjatelj od Allaha – Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, njegov im je dolazak samo povećao obijest i otuđenost od Prave staze. Eto, nisu ispunili svoju tvrdu zakletvu da će biti bolji od prijašnjih naroda.

Bezbožnici su se zaklinjali iz oholosti i zarad spletkarenja, želeći prevariti svijet i iz oholosti, a nisu se zaklinjali iz čestitih pobuda i iskrenih namjera. Njihovo spletkarenje zadesit će one koji ih kuju, a neće nekog drugog. I zar oni, ohole inadžije, očekuju nešto drugo, a ne kaznu koja je snalazila prijašnje narode?! To je Allahovo pravilo u pogledu svakog oholog inadžije, a Allahovo pravilo niko ne može zamijeniti niti ga iko može preinačiti.

Zar pripadnici plemena Kurejš što te u laž utjeruju nisu hodili diljem Zemlje i posmatrali posljedice koje su stigle nevjerničke narode prije njih? A zar kraj tih naroda nije bio veoma strašan, jer ih je Allah sasvim uništio, premda su imali više snage i tjelesno bijahu jači od njih, mekkanskih nevjernika? Allahu ništa ne može umaći na nebesima i na Zemlji. Znajte da je Allah, džellešanuhu, dobro upućen u sve što nevjernici rade i govore, i da je kadar poniziti ih i sasvim uništiti kad god hoće.

Kad bi Allah kažnjavao ljude zbog grijeha i nerazumnih postupaka, nijedno živo stvorenje na Zemlji ostalo ne bi. Sve bi odmah uništio, pa i životinje i imetke koje posjeduju. Blagi Allah ostavlja griješnike do roka utvrđenog, koji je samo Njemu poznat, tj. do Sudnjeg dana. A kad njihov rok nastupi – pa Allah, znajte pouzdano, dobro vidi robove Svoje, zna i pobrojao je sva njihova djela, jer Mu ništa nije skriveno i pozvat će ih na odgovornost; dobre će nagraditi, a zločeste će kazniti.

O kur’anskim je skraćenicama bilo riječi na početku sure el-Bekara.

Sveznajući Allah zakleo se časnim Kur’anom, čije su riječi i značenja mudri i precizni i kojem je istina strana s bilo koje strane.

Ti si, Poslaniče milosti, odista jedan od onih ljudi koje je Plemeniti Allah poslao ljudima da im zapovjede da robuju jedino Allahu, jedinom istinskom Bogu.

Ti si, Vjerovjesniče, na Pravoj stazi, islamu, vjeri koju je objavio Silni Allah, Koga niko ne može nadvladati, Onaj Koji je milostiv prema vjernicima.

Ovaj Kur’an objavio je Allah, Koji je silan u Svojoj vlasti, i Koga niko ne može potčiniti, i Koji je samilostan prema pravovjernima.

Allah, džellešanuhu, objavio ti je ovaj Kur’an, Poslaniče, da bi njime opominjao nevjernike čiji preci nisu imali opominjatelja od Uzvišenog Allaha, pa su nehajni spram vjerovanja i robovanja Allahu (ovdje se misli na Arape). Isti je slučaj i sa svakim narodom koji nema opominjatelja: potreban mu je poslanik koji će ga opominjati.

Sveznajući Allah odredio je da će biti kažnjena većina ljudi nakon što je protiv njih uspostavljen dokaz jezikom poslanika, jer ne vjeruje i ne prihvata istinu već poriče Allaha i utjeruje u laž Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi ljudi ne znaju istinu koja im je došla.

Te ljude Allah je učinio poput ljudi na čije su vratove stavljeni okovi, tako da im i ruke sežu do podbradaka, te su im glave neizostavno uzdignute, te ih ne mogu spustiti. Eto tako su oni odvraćeni od vjerovanja u Svemogućeg Allaha, pa se nisu kadri povinovati Gospodaru i biti Mu ponizni.

Svevišnji Allah stavio je ispred onih koji ne vjeruju pregradu od tmina, i iza njih je pregradu postavio, te im je oduzeo moć zapažanja, zbog čega ne vide i ne izvlače koristi. To im se dogodilo nakon što su pokazali inat i ustrajali u nevjerstvu.

Kad se radi o nevjernicima, koji iz inata ne žele prihvatiti istinu, svejedno je njima – opominjao ih ili ne opominjao, Božiji Poslaniče, oni neće povjerovati u ono što si donio.

Tvoja će opomena, Vjeronavjestitelju, biti od koristi samo onom koji vjeruje u časni Kur’an i slijedi ga, te se uvijek, pa i u samoći, boji Milostivog Allaha, a ne vidi Ga niko drugi. Eto takvog obraduj oprostom svih grijeha i golemom nagradom u džennetu.

Svemogući Allah oživit će mrtve, izvest će ih iz kaburova radi polaganja računa, a sve je Allah zapisao, dobro i zlo, što su ljudi radili. Allah će dati nagradu za svako dobro kojem je čovjek bio uzrok, kao npr. trajna sadaka, odnosno kazniti za hrđavo djelo, kao npr. djelo nevjerstva koje ljudi čine ugledajući se na njega. Sveznajući je Allah sve to pobrojao u Levhi-mahfuzu.

Poslaniče milosti, navedi mekkanskim nevjernicima inadžijama pouku o kojoj će razmisliti, tj. primjer stanovnikā jednog grada kojima je Allah, džellešanuhu, slao poslanike.

Kad im je Svevišnji Allah poslao dvojicu poslanika da ih pozivaju da samo Allahu robuju, ali su stanovnici istog tog grada utjerali u laž dvojicu svojih poslanika, i Allah je trećim poslanikom izvršio pojačanje. Tad su sva trojica izvijestili svoje sugrađane da su im poslati od Allaha da ih pozovu u to da samo Njega obožavaju i slijede vjerozakon koji je objavio.

Pa ipak, krivovjerni su odbili poziv svojih poslanika i rekli: “Vi ste samo ljudi kao i mi, ni u čemu niste bolji od nas! Allah nijednom čovjeku ništa nije objavio! O vi koji tvrdite da ste poslanici, vi na Allaha laži iznosite!”

Ti poslanici rekoše svojim sunarodnicima što su poricali istinu: “Allah, Gospodar naš Koji nas je poslao, zna da smo mi vama, stanovnici ovog grada, uistinu poslati. I to nam je dovoljno kao dokaz.”

“Mi smo vam dužni dostaviti Allahovu poslanicu u potpunosti”, kazaše poslanici. “Eto to je naša obaveza, a Allahovo je hoće li vas uputiti ili će vas u zabludu odvesti.”

Međutim, griješni stanovnici onog grada rekoše: “Mi pak slutimo da nam vi nesreću donosite time u što nas pozivate. Ne prestanete li nas pozivati i upozoravati na Allahovu kaznu, kamenovat ćemo vas! Bolna će vas kazna od nas zadesiti, bez imalo dvojbe.”

Na to se poslanici obratiše svojim sunarodnicima: “Uzrok vašeg pesimizma jeste sami vi! Uzrok vaše nesreće leži u nevjerstvu koje činite. Zar nam prijetite kamenovanjem i vidite loš predznak u tome što vas podsjećamo na Allaha? Ta vi ste narod koji je pretjerao u činjenju nevjerstva i zlih djela.”

I s periferije grada stiže neki čovjek koji je saznao da su stanovnici grada čvrsto odlučili kazniti svoje poslanike smrtnom kaznom. Upozorio ih je: “O moji sunarodnici, vjerujte u ove poslanike!”

“Slijedite Allahove poslanike”, kazao je, “koji od vas ne traže nikakvu nadoknadu za trud koji ulažu u pozivanje Allahu, a pored toga su na istini, i dostavljaju objavu. Prijeko je potrebno da takve slijedite.”

Upitao ih je taj dobri čovjek: “Zašto ne bih obožavao jedino Allaha, Koji me je stvorio? Zašto vi ne biste obožavali jedino Allaha, Koji vas je stvorio? Njemu ćete se vratiti, pa će vas On oživiti i dati vam ono što ste zaslužili.”

Upitao ih je i ovo: “Zar da mimo Allaha obožavam druga, lažna božanstva, koja mi ne mogu nikakvo dobro donijeti niti me mogu od kakva zla sačuvati? Bude li Milostivi Allah htio da me snađe kakvo zlo, lažna božanstva neće mi uopće pomoći niti će me moći izbaviti ako umrem kao nevjernik.”

“Bio bih zaista u očitoj zabludi kad bih prihvatio lažna božanstva, a klonio se robovanja svom Gospodaru, dragom Allahu, Koji zaslužuje da Mu se robuje. Eto, to bi bila očita greška i otuđivanje od istine.”

“Ja zbilja vjerujem u vašeg Gospodara, Allaha, osim Kojeg nema drugog istinskog božanstva, i Njemu sam poslušan! Poslušajte ovo što vam govorim! Ne marim za prijetnjama da ćete me ubiti!” Pošto je ovaj dobri čovjek upozorio svoje sunarodnike, oni su ga ubili i Allah ga je uveo u džennet.

I nakon što je ovaj čovjek poginuo na Allahovom putu, radi uzdizanja Allahove riječi, rečeno mu je: “Uđi u džennet!”, a on, u džennetu, vidjevši kakvo ga uživanje i blagodat dočekaše, reče: “Samo kad bi moj narod mogao znati da sam nadasve sretan i počašćen, i da mi je Allah oprostio grijehe, te me počastio, povjerovao bi kako bi dobio ovakvu nagradu!”

Rečeno mu je zbog časti što je poginuo kao šehid: "Uđi u džennet!" A kada je ušao u džennet i vidjevši kakve su mu blagodati poželio je i kazao: “O kad bi moji sunarodnici mogli znati da mi je Allah, Gospodar moj, oprostio grijehe i dao mi visoke stepene zato što sam vjerovao u Njega, samo Njemu iskreno robovao i slijedio poslanike!”, dodao je. “Možda bi se odazvali Allahovim poslanicima pa bi i oni ušli u džennet, kao što sam, evo, ja ušao.”

To što su stanovnici spomenutog grada utjerivali u laž poslanike i ubili čovjeka koji ih je pozvao Allahu, nije bio razlog da Svemogući Allah pošalje Svoju vojsku meleka s neba. Oni su daleko slabiji od toga da Allah, džellešanuhu, protiv njih pošalje vojsku s neba. Oni su uništeni strašnim glasom, a ne preko meleka koji bi donijeli kaznu.

Allah, džellešanuhu, kažnjavao ih je i uništavao jednim gromoglasom, pa bi poslije njega svi pomrli i ostali tamo gdje su se zatekli. Njihov primjer je kao upaljena vatra, koja se ugasi. Nikakva traga od njih nije ostalo.

O, kako će ljudi biti jadni i kako će se kajati na Dan konačnog polaganja računa kad dožive strahote kojima im se prijeti! Eto, nijedan poslanik ljudima nije došao, da ih pozove u islam i tevhid, a da ga nisu ismijavali i rugali mu se. Zbog toga je njihov kraj bio kajanje na Sudnjem danu zbog toga što su podbacili u Allahovim pravima.

Zar nisu saznali mekanski nevjernici, koji poriču Boga i rugaju se poslanicima, koliko je prije njih naraštaja Allah, džellešanuhu, uništio, koji se više nisu vratili na ovaj svijet? Oni su stupili u svijet u kojem su zatekli djela koja su uradili, za koja će polagati račun.

I svi ti naraštaji, tj. svi narodi koji su uništeni bit će dovedeni pred Uzvišenog Allaha, Znalca svih tajni, da ih pozove na odgovornost za djela koja su činili na ovom svijetu.

Dokaz bezbožnicima da Allah sve može i da će oživiti mrtve jest suha, neplodna zemlja kojoj Allah, džellešanuhu, život dadne spuštajući kišu uslijed koje niknu raznovrsno bilje i prelijepi plodovi, hrana životinjama i čovjeku. Intencija je: Onaj Koji je kadar mrtvoj zemlji život dati kadar je mrtve oživiti.

Plemeniti Allah stvara po zemlji zelene, predivne bašče, palmovike i vinograde, i čini da iz zemlje izviru izvori pomoću čije se vode natapaju zelene površine.

Sve to Allah, džellešanuhu, stvara da ljudi jedu ukusne plodove, iz Svoje goleme milosti i dobrote, a ne zbog truda, moći i zalaganja ljudi. Pa zašto ljudi nisu zahvalni Allahu, džellešanuhu, na blagodatima odano Mu i iskreno robujući te vjerujući u poslanike?

Neka je hvaljen i uzvišen Slavljeni Allah, neka je uzvišeno Njegovo ime, On je Onaj Koji u drveću, plodovima, žitaricama i ljudima stvara par, muško i žensko, i Koji stvara druga, raznovrsna stvorenja koja ljudima nisu znana, na moru i kopnu, pa i drugdje.

Onima koji ne vjeruju dokaz Allahove jednoće jest i noć: Allah od nje, sa zalaskom Sunca, dan odvaja pa ljudi ostanu u tminama.

Dokaz nevjernicima da je Allah jedini Bog jest i Sunce, koje se kreće ka svom konačnom odredištu koje mu je Svemogući Allah odredio. To je odredba Silnog Allaha, Kome se niko ne može suprotstaviti. Allah je Sveznajući, te Mu ništa o Njegovim stvorenjima nije skriveno.

I naposlijetku, dokaz Allahove jednoće jest i Mjesec, kojem je Gospodar odredio faze, i on svake noći zauzme drugi položaj: pojavi se kao mlađak i neprestano se, malo-pomalo, povećava sve dok ne bude pun i zaobljen, a zatim se smanjuje te na koncu postane kao stara, žuta i suha palmina grana.

Allah je dao da Sunce i Mjesec, kao i dan i noć budu znamenja čije je kretanje precizno određeno. Nemoguće je da Sunce dostigne Mjesec, pa da izmijeni njegovu putanju ili da zauvijek utre njegovu svjetlost, jer se putanja i položaji ovih dvaju nebeskih tijela razlikuje; kao i Sunce, Mjesec plovi svojom utvrđenom putanjom. Isto tako, nezamislivo je da noć dan pretekne, pa da noći nestane prije nego što tome bude vrijeme. Sveznajući je Allah precizno odredio trajanje noći i dana, učinivši da se njihovo trajanje smanjuje i povećava. Sunce, Mjesec, zvijezde, planete – svi se kreću tačno utvrđenim putanjama i ne sudaraju se međusobno. Mudri Allah tako je odredio, On ih čuva.

Da je Allah jedini Bog i Onaj Koji daje blagodati stvorenjima dokaz je i to što je nosio potomke Ademove u Nuhovoj, alejhis-selam, lađi, natovarenoj raznovrsnim stvorenjima. Na njegovoj su se lađi, Allahovom voljom, od svake vrste nalazili mužjak i ženka.

Da je Allah jedini Bog i Onaj Koji daje blagodati stvorenjima dokaz je i to što je Allah, džellešanuhu, ljudima dao lađe, kao što je dao Nuhu lađu.

Ako bude želio, Allah može potopiti lađu sa svime što ona prenosi. I tad nema spasa ljudima: ne može ih niko izbaviti, a sami sebi ne mogu pomoći.

Osim akoli Allah, džellešanuhu, ukaže Svoju milost pa ih spasi od očitog stradanja, da bi tek do određenog vremena uživali, tj. do smrti, i ne bi li se pokajali i povjerovali u Gospodara.

Kad se kaže mekanskim mnogobošcima, koji okreću glavu od vjerovanja: “Bojte se kazne koja vas čeka na Ahiretu, time što ćete vjerovati u Kur'an i slijediti Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, čineći dobra djela, te se čuvajte vezivanja za dunjaluk, ne bi li vam se Allah smilovao i otklonio od vas patnju”, oni leđa okrenu ne odazvavši se.

Kada god je ovim mnogobošcima, koji iz inata neće da vjeruju u Uzvišenog Allaha, dođe jasan, bjelodan, nepobitan dokaz od Allaha, koji im ukazuje na to da je Allah jedini Bog i da jedino On zaslužuje da bude obožavan i bude Mu se pokorno, oni zapostave razmišljanje o tom dokazu i okrenu se od njega.

Kada se mekanskim mnogobošcima inadžijama kaže: “Pomozite siromasima i nevoljnicima onim čime vas Allah, iz Svoje dobrote, opskrbi”, uzvrate vjernicima: “Zar da nahranimo nekog koga bi Allah, da je htio, nahranio, jer Allah je Stvoritelj i On je neovisan?! O vi koji vjerujete, baš ste zastranili i zalutali kad od nas to zahtijevate!”

Usto, mnogobošci, negirajući i isključujući mogućnost oživljenja, govore: “Kad će, o vjernici, nastupiti Dan ustanuća? Ako istinu govorite da će se dogoditi Smak svijeta, kažite nam kad će to biti!”

Ovi poricatelji Sudnjeg dana nemarni i ne pripremaju se za konačni obračun. Oni ostaju nemarni sve dok ih ne iznenadi prvo puhanje u rog, tj. početak nastupanja Smaka svijeta, usred njihove obuzetosti dunjalučkim poslovima.

Kad krivovjerni budu čuli gromoglas propali su, jer neće biti vremena za pokajanje i strahote će goleme biti, pa ništa neće oporučiti svojim potomcima, a neće se uspjeti ni svojima kući vratiti: smrt će ih odjedanput zadesiti na putevima, pijacama i svim drugim mjestima.

I melek će puhnuti u rog, drugi put, pa će se duše vratiti u tijela koja će ustati iz grobova i odjednom pohrliti prema stajalištu, te će polagati račun za djela.

Nevjernici poricatelji će, pošto shvate da su nastradali, kajući se reći: “Teško nama! O goleme li naše propasti! Ko nas podiže iz počivališta naših?” Na to će im biti rečeno: “Ovo je ono što vam je obećao Allah, Koji ne krši obećanje! Ovo je ono što su poslanici prenijeli od Allaha, a istinu su, evo, govorili.”

Da bi ljudi bili oživljeni iz svojih mezara potrebno je samo jedno puhanje u rog i odjednom će biti privedeni Allahu, da polože račun za svoja djela i budu nagrađeni ili kažnjeni.

Na Danu sudnjem svako će dobiti ono što je zaslužio, bit će svima po pravdi presuđeno, nikom se neće nepravda učiniti, pa da mu se umanje dobra djela ili da mu se uvećaju hrđava djela koja je počinio. Dakle, nagrada ili kazna uslijedit će samo za ono što je čovjek lično uradio.

Stanovnici Dženneta će na Sudnjem danu uživati i neće razmišljati o drugima. Bit će zauzeti vječnim uživanjem, velikim trijumfom, uživajući u džennetskim ljepotama, presretni i razdragani.

Dženetlije i njihove žene uživat će u debeloj hladovini, na prelijepim i odmarajućim divanima naslonjeni.

Oni će u Džennetu imati raznovrsnog ukusnog voća, grožđa, smokava, narova npr., i imat će uopće sve što požele i zatraže.

K tome, najveći njihov uspjeh i najveći užitak bit će kad ih pozdravi Allah, Milostivi i Samilosni: “Mir vama!” Upravo tako će im se obratiti Plemeniti Allah, nakon čega će biti u vječitom spasu i zaštiti. Bit će pozdravljeni najboljim pozdravom koji postoji.

Nevjernicima će na stajalištu biti rečeno: “Odvojite se od vjernikā, nemojte se s njima miješati, ne priliči da oni s vama budu!” Bit će im tako rečeno, jer će jedni dobiti nagradu, a drugi kaznu; jedni su dobri bili, a drugi zločinitelji.

Sveznajući Allah obratit će se onima koji nisu vjerovali: “Zar vam nisam naredio, u Svojim objavama i posredstvom poslanikā, da ne robujete šejtanu, svom otvorenom neprijatelju, i da ga ne slušate? Kako priliči onome ko pameti ima da se pokorava onome ko izražava svoje otvoreno neprijateljstvo prema njemu?! ”

“I zar vam nisam stavio u obavezu da samo Mene smatrate jedinim Bogom, da Meni iskreno robujete i da samo Meni poslušni budete? I upravo je to Pravi put, koji vodi do Mog zadovoljstva i Dženneta, ali vi ste drugim putem išli i moje naređenje niste poslušali”

Šejtan je odvratio od vjerovanja mnoge ljude, pa zar nisu imali pameti koja bi ih potaknula da jedino Allaha obožavaju i budu Mu poslušni, i da se pomoću nje sustegnu od stranputice i pokoravanja šejtanu, koji im je bio otvoreni neprijatelj!

Evo ovo je rasplamsala paklena vatra za koju vam se prijetilo na dunjaluku, da ćete u njoj gorjeti budete li nevjernici poricatelji. Na dunjaluku Džehennem je bio gajb, onostrano, a na Ahiretu bit će nešto što će ljudi vidjeti.

Zato sad ulazite u Džehennem, pržite se u njemu i kušajte njegovu žestinu! To vam je kazna zato što niste vjerovali na dunjaluku.

Na Dan ustanuća, Allah, džellešanuhu, zapečatit će usta nevjernicima i oni neće govoriti – ruke će njihove govoriti šta su radile, a noge će svjedočiti o grijesima koje su činile, tj. da su radi harama koračale.

Da je Svemogući Allah htio, oduzeo bi nevjernicima vid, kao što je zapečatio njihova usta, pa bi požurili preći preko sirat-ćuprije. Da im je Allah vid oduzeo, kako bi uopće vidjeli kuda kroče htijući preko nje preći?

Da je htio, Allah, džellešanuhu, mogao je nevjernike pretvoriti u neka druga stvorenja, pa bi ostali na svojim mjestima i ne bi mogli ići naprijed, a niti bi se mogli vratiti.

Onog koga Allah, džellešanuhu, poživi do pozne starosti, vrati u prvu etapu života, etapu slabosti, pa zar oni koji neće da vjeruju ne razmisle, koristeći se razumom, o tome da je ovaj svijet prolazan i da je Ahiret vječna kuća.

Plemeniti Allah nije Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pjesništvu učio, ne priliči da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bude pjesnik. Allah ga je jasnoj Knjizi poučio, i to je jasno onom ko o tome pomno razmisli.

Da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zastrašuje i opominje onog u čijem srcu ima svjetlosti, koji može zapažati – samo njemu opomena koristi. Allah je, objavivši slavni Kur’an i poslavši Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio dokaz protiv krivovjernih, pa neće imati opravdanja.

Zar ljudi ne vide da je Svemogući Allah stvorio stoku zbog njih i da ju je njima potčinio? Zar ne vide da je Allah, džellešanuhu, dao da oni raspolažu stokom u svojim interesima?

Plemeniti je Allah učinio da se ljudi služe stokom, da im ona bude potčinjena, pa neke vrste kolju i hrane se njihovim mesom, neke vrste jašu, na nekima prenose teret.

Osim mesa i mlijeka, ljudi od stoke imaju i drugih koristi, kao npr. vunu i kostrijet, prodaju je, od nje prave prostirku i odjeću, i mlijekom njihovim se napajaju. Pa zašto dragom Allahu nisu zahvalni na tome, kao i na drugim blagodatima?

Oni koji ne vjeruju prihvataju lažne bogove, kipove i kumire, i obožavaju ih mimo Allaha, džellešanuhu, te se nadaju da će im njihovi bogovi pomoći i odbraniti ih od kazne koju im je Allah pripremio.

No, ista ta božanstva ne mogu pomoći svojim obožavaocima, kao što ni sebi ne mogu pomoći.

Pa neka te, Vjerovjesniče, ne žaloste riječi krivovjernih: “Ti nisi poslanik!”; “Ti si lud” i slične laži! Sveznajući Allah savršeno zna šta oni taje a šta na javu iznose, šta pokazuju a šta u sebi skrivaju – pozvat će ih na odgovornost za djela koja su činili.

Zar onaj čovjek koji poriče oživljenje i polaganje računa na Sudnjem danu ne vidi da ga je Svemogući Allah stvorio od kapi sjemena, pa je kasnije, smjenom etapa, postao zreo čovjek koji, međutim, negira i otvoreni je protivnik? Zbog čega se ne rukovodi time kao dokazom da će Allah oživiti mrtve!?

I isti taj nemarni poricatelj, zaboravljajući od čega je stvoren, govori: “Ko može vratiti u život kosti kad budu truhle?” Smatra da je to nemoguće, a pritom zaboravlja da je iz ničega stvoren.

Allahov Vjerovjesniče, obrati se onom koji tako govori: “Kosti koje su već istruhle i prah postale vratit će u život Svemogući Allah, Koji ih prvi put stvori – a lakše je vratiti u život ono što je već postojalo nego stvoriti iz ničeg. Sveznajući Allah dobro zna Svoja stvorenja, nisu Mu skrivena njihova djela, niti bilo šta drugo.”

Allah je Onaj Koji vam od drveća, zelena i vlažna, stvara vatru, vrelu i spaljujuću. Pogledaj kako Svemogući Allah objedinjuje suprotnosti! Zbilja, Onaj Koji to čini kadar je mrtvoga pretvoriti u živog. I to je dovoljno kao pokazatelj i očit znak da je Allah, džellešanuhu, kadar mrtve oživiti.

Zar Allah, Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju, ono što je na njima i ono što je između njih, nije kadar stvoriti njima slične, pa ih oživiti kao što im je prvi put život dao? Dakako, Allah je to kadar učiniti, On sve stvara precizno i s mudrošću. Allah je Sveznajući, zna sve što se tajno i javno čini, ništa Mu nije skriveno.

Kad Allah želi da se nešto dogodi, odnosno da se nešto provede, odnosno da nešto stvori, On za to samo kaže: “Budi!”, i ono neizostavno bude. Allah, džellešanuhu, pomoću te riječi stvara, određuje, život i smrt daje.

Neka je zato Svevišnji Allah slavljen i hvaljen, neka je vrlo visoko iznad nemoći, koju mu višebošci pripisuju! Allah je Gospodar svega što postoji, On upravlja svim stvorenjima i određuje šta će se dogoditi. Allahu će se svi vratiti, na Dan konačnog polaganja računa, da nagradi za dobro, a da kazni za zlo.

Svevišnji Allah zaklinje se melekima, koji čine ibadet poredani u zbijene i pravilne redove.

I zaklinje se melekima koji odvraćaju i navraćaju oblake tjerajući ih iz jednog u drugi dio Zemlje, ondje gdje treba pasti kiša.

I zaklinje se melekima koji čitaju Njegovu veličanstvenu knjigu.

Vaš Bog je Allah, o ljudi, On je Jedan Jedini, Koji nema saučesnika, pa samo Njemu robujte. Samo je On dostojan da Mu robujete.

Jedino je Allah, džellešanuhu, Stvoritelj nebesa i Zemlje i onog što se nalazi između njih. On je Stvoritelj istokā, na kojima se pojavljuju Sunce i Mjesec tokom cijele godine.

Svemogući Allah ukrasio je zemaljsko nebo zvijezdama i planetama, pa izgledaju poput bisera poredanih.

I Allah pomoću zvijezda čuva nebo od svakog šejtana prkosnog, buntovnog.

Šejtane sa svih strana neba gađaju zvijezde plamteće, kako ne bi čuli šta od objave i propisa, od Božejeg određenja melekima.

Šejtani, dakle, budu daleko otjerani pa ne mogu čuti Objavu; a u paklenoj vatri čeka ih vječna, strašna i bolna patnja.

A može biti da neki šejtan, ipak, ugrabi riječ-dvije čuvši razgovor meleka, a što, opet, nije poznato na Zemlji, te ga pogodi zvijezda plamteća. Dogodi se i to da ga stigne zvijezda blistava prije nego što prenese ono što je čuo; ako ono što je čuo dostavi prorocima, oni na to dodaju stotinu laži.

Vjerovjesniče, upitaj one što poriču oživljenje je li njih bilo teže stvoriti ili druga stvorenja, kao npr. nebesa, Zemlju, meleke! A oni su stvoreni od krhke i ljepljive ilovače, pa su slabašni. Kako oni poriču proživljenje, a stvoreni su lahko, od ilovače ljepljive?

Ti se, Poslaniče milosti, čudiš Allahovoj moći i upravljanju stvorenim, i tome što oni poriču oživljenje! Mekanski mnogobošci toliko poriču oživljenje da ti se rugaju kad nešto u vezi s oživljenjem govoriš.

Nemarni su i okreću se od istine, ne izvlače korist iz objave kad im se kazuje i ne razmišljaju o njezinim porukama. Njihova su srca okrutna.

Kad god višebošci vide jasan dokaz koji ukazuje da je Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo istina, i kad god vide nadnaravno djelo, ismijavaju ono što su vidjeli.

Pritom krivovjerni govore: “O Muhammede, svakom je jasno da je očita čarolija ovo što si nam donio!”

Oni pitaju: “Zar ćemo, Muhammede, kad se naša tijela i kosti raspadnu u zemlji, i kad prašina postanemo, zar ćemo zaista biti vraćeni u život? Hoćemo li zbilja biti proživljeni? To je nemoguće!”

I dodaju: “Zar će biti oživljeni čak i naši preci koji su davno živjeli?”

Allahov Poslaniče, reci bezbožnicima: “Da, oživit će vas Allah, Onaj Koji vas je stvorio prvi put, a bit ćete poniženi i nećete imati nikakvu vrijednost na Dan konačnog polaganja računa! Allah će oživiti vas i pretke vaše, i to nakon što vaše kosti budu potpuno truhle.”

Ljudi će biti oživljeni uslijed samo jednog glasa (drugog puhanja u rog) i svi će odjednom izaći iz svojih kaburova i obreti se u strahotama Kijametskog dana i čekati šta će ih od Allaha snaći.

Oni koji nisu vjerovali reći će: “O, velike li propasti za nas i teško nama! Ovo je Dan konačnog polaganja računa, u kojem će Allah svakom dati prema onom što je radio na Ahiretu.”

Bit će im rečeno: “Ovo je Dan konačnog suda, u kojem će Allah presuditi među ljudima, a koji ste na dunjaluku poricali.”

Tog će dana biti rečeno melekima: “Sakupite mnogobošce, koji su sebi nepravdu nanijeli širk čineći, i njima slične njihove drugove u širku i poricanju, te sva lažna božanstva kojima su ljudi, a ne Svevišnjem Allahu, robovali i potjerajte ih ka Vatri. To je njihovo stalno stanište.”

Tog će dana biti rečeno melekima: “Sakupite mnogobošce, koji su sebi nepravdu nanijeli širk čineći, i njima slične njihove drugove u širku i poricanju, te sva lažna božanstva kojima su ljudi, a ne Svevišnjem Allahu, robovali i potjerajte ih ka Vatri. A vatra je boravište njihovo.”

O meleki, zaustavite nevjernike i njihova božanstva, prije negoli uđu u paklenu vatru, jer će ih Sveznajući Allah zaista pozvati na odgovornost za riječi i djela.

Da budu ukoreni, bit će im rečeno: “A zašto ne pomognete jedni drugima u ovom teškom Danu, kao što ste se na dunjaluku međusobno pomagali i tvrdili da vam božanstva vaša mogu pomoći?”

Međutim, nevjernici će na Sudnjem danu biti sasvim prepušteni Allahovoj volji i Njegovu sudu. Bespomoćni, neće jedni drugima moći pomoći.

Na Sudnjem danu nevjernici će se međusobno svađati, jedni će drugima prebacivati i jedni će druge koriti, onda kad to neće nimalo koristiti.

Podanici će se obratiti svojim glavešinama: “Vi ste nam se prikazivali, kad je riječ o slijeđenju istine i činjenju dobrih djela, kao dobronamjerni; odvraćali ste nas od islama, a navraćali na slijeđenje stranputice, nevjerstvo i činjenje širka.”

No, glavešine će odgovoriti potlačenima: “Vi ne govorite istinu! Svojevoljno ste izabrali zabludu, pa ste poricali Uzvišenog Allaha. Eto tako je bilo.”

“Mi, zaista, nismo imali nad vama vlast, niti smo raspolagali ikakvim dokazima da vas odvratimo od vjerovanja i slijeđenja Pravog puta”, kazat će prvaci. “Vi ste prelazili granice u zlu i činili sebi nepravdu otuđujući se od vjerovanja.”

I dodat će: “Zbog toga nas je, evo, Allahova kazna stigla, koja je spomenuta u ajetu: ‘...sigurno ću svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!’ (Sad, 85). Svi zajedno neizostavno ćemo kušati patnju kojom nam je Gospodar naš prijetio.”

Na kraju, glavešine će zaključiti: “Mi odista jesmo bili uzrok da vi budete nevjernici, da skrenete s Pravog puta, jer smo i sami, prije vas, zastranili.”

Kao što su na dunjaluku sudjelovali u nevjerstvu i zabludi, tako će podanici i glavešine na Ahiretu sudjelovati u patnji u Džehennemu.

Kao što ćemo ove zločinitelje kazni izložiti, isto tako, kaznit ćemo i druge zločinitelje.

Kad se nevjernicima govorilo: “Posvjedočite da nema istinskog božanstva osim Allaha i postupajte u skladu s tim izričajem”, oni su se otuđivali, inatili i odbijali istinu.

Dokazivajući valjanost svog nevjerstva, govorahu krivovjerni: “Zar ćemo napustiti robovanje svojim kipovima i idolima zbog toga što nam to govori jedan ludi pjesnik?”, misleći na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Govoreći to, veliku su laž iznijeli! Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pjesnik, niti je lud, nego je donio Knjigu koja potiče na vjerovanje u jednog Boga i slijeđenje Poslanika islama, te na vjerovanje u sve poslanike, koji su pozivali u vjerovanje u Allahovu jednoću i vjerovanje u Sudnji dan. Poslanik se glede toga nimalo ne razlikuje od prijašnjih poslanika.

O nevjernici, vi ćete, jer poričete Allaha i Njegove poslanike, sigurno iskusiti strašnu, bolnu patnju u džehennemskoj vatri.

O krivovjerni, kaznu ćete kušati samo zbog nevjerstva i grijeha koje ste činili na dunjaluku!

Ali će Božiji robovi koji su iskreno Allaha obožavali biti pošteđeni kazne.

Njih će Plemeniti Allah počastiti u džennetskim baščama posebnom opskrbom koje nikad neće nestati.

Ta posebna opskrba sastoji se od raznovrsnog voća kojeg volite i jedete; i uz to, dženetlije će u džennetskim baščama biti počašćeni visokim položajima i gledanjem u Allahovo plemenito lice.

Bogobojazni, iskreni vjernici boravit će u rajskim baščama, u njima će vječno ostati.

Sjedit će na divanima, jedni prema drugima licem okrenuti.

I dok tako budu sjedili, jedni prema drugima okrenuti, a sasvim zadovoljni, bit će služeni čašama u kojima će se nalaziti džennetsko vino koje je čisto poput bistre tekuće vode.

Međutim, ovo vino kojim će biti služeni nije slično dunjalučkom vinu; džennetsko je vino bijelo i ukusno.

Niti će se zbog džennetskog vina, za razliku od ovozemaljskog, pamet gubiti, niti će zbog njega čovjek osjetiti bilo kakve tjelesne tegobe, glavobolju, slabost…

Bogobojazni, iskreni vjernici, o kojima je ovdje riječ, imat će u džennetskim baščama prelijepe, čedne žene, koje će imati velike, krasne oči, a gledat će samo svoje muževe.

Kao da su hurije, džennetske ljepotice, čuvana jaja ptice koja ruke nisu dotakle niti su čije oči gledale.

Dobri će vjernici u Džennetu razgovarati jedni s drugima o minulim danima na dunjaluku.

Jedan od tih čestitih vjernika u Džennetu reći će: “Imao sam nerazdvojnog druga na dunjaluku, koji je proživljenje poricao…”

“A taj moj drug”, reći će dženetlija, “poricao je oživljenje i Dan strašnog polaganja računa. Negirajući vjerske istine, govorio je: ‘Zar i ti vjeruješ u ono što se govori?’”

“‘Zar zbilja vjeruješ da ćemo biti oživljeni poslije smrti, onda kad se sasvim raspadnemo i prah postanemo, i da ćemo biti pozvani na odgovornost za svoja djela?’ Eto tako mi je govorio.”, kazat će dženetlija.

Zatim će se vjernik obratiti svojim prijateljima dženetlijama: “Želite li pogledati kako je skončao taj moj nerazdvojni drug?”

I dženetlija će pogledati te će svog druga nevjernika ugledati kako gori usred paklene vatre.

I reći će dženetlija svom drugu bezbožniku: “Boga mi, zamalo me nisi odveo u zabludu, pa bih ušao s tobom u paklenu vatru, jer si me pozivao u nevjerovanje i poricanje oživljenja!”

I dodat će: “Da mi Allah, džellešanuhu, iz Svoje dobrote i milosti, nije ukazao na Pravi put i da nije dao da budem musliman, bio bih zacijelo jedan od onih kojima je Uzvišeni Allah dao da kušaju kaznu.”

I kazat će dženetlija: “A hoćemo li, zaista, u džennetskim baščama uživanja zauvijek boraviti? I zbilja, nećemo li više biti zatečeni smrću?”

“Mi više nikad nećemo umrijeti, nego ćemo u Džennetu vječno biti. Mi nećemo biti izloženi kazni kojoj su izloženi oni koji nisu vjerovali”, kazat će.

“Uživanje koje nam je dato, vječnost u Džennetu i spasenje od Vatre zbilja je uspjeh najveći i sreća neprekidna”, zaključit će.

Za ovaj, veliki uspjeh i vječno uživanje u Allahovoj blizini neka se trude trudbenici na ovom svijetu! To je unosna trgovina.

Pa, je li bolje ući u Džennet i uživati u blagodatima koje je Gospodar pripremio Svojim poslušnim robovima ili ući u paklenu vatru i jesti odvratne plodove ružnog drveta Zekkum, kojima će se hraniti nevjernici u Vatri, a koje ne može ni udebljati ni glad utoliti?

Svevišnji Allah učinio je da drvo Zekkum bude iskušenje onima koji su sebi nasilje učinili ne vjerujući i griješeći; onima koji su rekli da u vatri ne može postojati stablo jer vatra sagorijeva drvo.

Zekkum je drvo odvratnih plodova koje raste u dnu Džehennema.

Plod džehennemskog drveta Zekkum neopisivo ružno izgleda, sličan je šejtanskim glavama, pa je njegov okus izuzetno neprijatan.

Nevjernici će se u paklenoj vatri hraniti plodom ukletog drveta Zekkum i njime puniti svoje prazne trbuhe.

Nakon toga će oni što nisu vjerovali biti pojeni odvratnom, vrelom tekućinom.

Budući da će oni koji nisu vjerovali biti izlagani raznim vrstama patnji, bit će poslije toga vraćeni u oganj.

Oni koji su bili nevjernici u Allahovu Objavu i odbijali da slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da vjeruju u sve poslanike, zatekli su svoje pretke na stranputici, u zabludi i širku, pa su ih u tome slijepo slijedili.

Dakle, svoje su pretke u zabludi dosljedno slijedili.

Poslaniče islama, narodi koji živješe prije nevjernikā iz plemena Kurejš većinom su bili u zabludi, nisu spoznali Pravu stazu. Tvoji sunarodnici nisu prvi narod koji je s Pravog puta skrenuo.

Tako je bilo, premda im je Sveznajući Allah slao vjerovjesnike da ih opominju na kaznu u Vatri i zastrašuju Allahovom srdžbom. Oni su i dalje bili nevjernici.

Poslaniče, zato razmisli o tome kako su skončali nevjernički narodi, koje su poslanici upozoravali, ali ih oni nisu slijedili! Skončali su u džehennemskoj vatri, u kojoj će vječno ostati, jer su bili nevjernici i jer su poslanike u laž ugonili.

A iskrenim Allahovim robovima, koji su samo Allahu robovali i samo Njemu bili poslušni, Allah, džellešanuhu, ukazao je Svoju dobrotu i milost. Njih je Allah spasio kraja koji čeka nevjernike poricatelje.

Poslanik Nuh, alejhis-selam, obratio se Svemogućem Allahu molbom u teškoj nedaći koja ga je zadesila, da mu pomogne protiv njegovih sunarodnika nevjernika – Allah mu se ubrzo odazvao.

Uzvišeni je Allah spasio Nuha, alejhis-selam, i vjernike iz njegove porodice od uznemiravanja onih koji nisu vjerovali i od očite propasti, tj. od velikog potopa koji ih je zadesio.

Plemeniti Allah počastio je poslanika Nuha, alejhis-selam, ostavivši u životu njegove sljedbenike, vjernike, nakon što je nevjernike uništio u Potopu.

I sačuvao je Allah, džellešanuhu, spomen na Nuha, alejhis-selam: spominje ga se po dobru i hvali.

I neka je zato Nuhu mir i spas od dragog Allaha, pa ga se ne spominje niti će ga se spominjati po zlu.

Kako je dobri Allah nagradio i počastio poslanika Nuha, alejhis-selam, počastit će i nagraditi svakog ko je poslušan Uzvišenom Allahu i ko samo Njemu iskreno robuje.

Poslanik Nuh, alejhis-selam, bio je, odista, Allahov iskreni i odani rob.

Nakon što je Svemogući Allah spasio Nuha, alejhis-selam, i vjernike, potopio je nevjernike, sve ih je uništio.

Ibrahim je bio pripadnik Nuhove vjere. Kao i Nuh, Ibrahim je pozivao u Allahovu jednoću.

Spomeni kad je Ibrahim Znalcu svih tajni došao srca čista od mnogoboštva i iskrena prema ljudima.

Kad je osudio svog oca i svoje sunarodnike višebošce: “Kakva su ovo božanstva kojima se klanjate, a ne Allahu?”

“Zar robujete lažnim božanstvima koja ste sami izmislili?”, upitao ih je poslanik Ibrahim, alejhis-selam.

I dodao je: “I šta mislite, kako će s vama postupiti Allah, Gospodar svjetova, ako budete nevjernici i ako Njemu budete smatrali nekog ravnim?”

I poslanik Ibrahim pogleda zvijezde, kao onaj koji duboko razmišlja, želeći naći opravdanje da ne pođe sa svojim sunarodnicima na svetkovinu na koju su neizostavno odlazili.

Ibrahim, alejhis-selam, obratio se zatim svojim sunarodnicima rekavši da je bolestan, te da ne može s njima poći na svetkovinu.

Čuvši da Ibrahim to govori, otišli su a njega su ostavili.

A čim su višebošci napustili naselje, poslanik Ibrahim, alejhis-selam, ponese sjekiru i ode njihovim kumirima te im se naruga rekavši: “Zašto ne jedete ovu hranu koju su vam servirali višebošci?”

“Zar ne govorite? Zašto ne odgovarate na pitanja? Zar se ljudi vama, a ne Allahu, klanjaju!”

I on se primaknu te poče razbijati kumire desnicom.

Ibrahimovi, alejhis-selam, sunarodnici, obožavaoci tih kipova, dođoše trkom.

Hrabar i postojan, Ibrahim, alejhis-selam, upitao je višebošce, koreći ih: “Kako možete robovati kipovima – sami ste ih isklesali?!”

“Zar lažne bogove obožavate, a ne klanjate se Allahu, Koji stvara vas i djela vaša koja svojim rukama činite? Allah je Onaj Koji zaslužuje da Mu se robuje i da se samo On obožava."

Pošto je poslanik Ibrahim, alejhis-selam, pobijedio mnogobošce argumentima, posegnuli su za silom. Rekli su: “Pripremite golemu lomaču i bacite u nju Ibrahima!”

Mnogobošci su htjeli napakostiti Ibrahimu, alejhis-selam, svom sunarodniku, ali ih je Svemogući Allah iznad svega ponizio: poslanik Ibrahim pobijedio ih je i njihova je spletka sasvim propala. Gospodar je učinio da vatra u koju su Ibrahima bacili bude hladna i spasonosna.

Ibrahim, alejhis-selam, reče: “Evo, učinit ću hidžru iz nevjerničke zemlje onamo gdje ću moći slobodno robovati Allahu i činiti dobra djela! Allah će me, ne sumnjam u to, uputiti na najispravniji put u pogledu vjere i ovozemaljskih dobara.”

Potom je poslanik Ibrahim zamolio dobrog Allaha da mu daruje čestit porod koji će mi biti pomagač i nadomještaj za moje sunarodnike u tuđini.

Allah, džellešanuhu, odazvao se Ibrahimu, alejhis-selam, na dovu: darovao mu je sina Ismaila, koji se od ranog djetinjstva odlikovao pronicljivošću i kojeg je Allah blagoslovio u svim njegovim poslovima. To je bila radovijest koju je Allah dao poslaniku Ibrahimu.

Kad je Ismail odrastao i počeo pomagati ocu Ibrahimu, alejhis-selam, u poslu, Ibrahim reče: “Allah mi je odista pokazao u snu da te trebam žrtvovati, pa šta ti misliš o tome?” Rekao je ovako, a snovi vjerovjesnikā su istina i objava. Ismail se povinovao ovoj zapovijedi i samo rekao: “Oče moj, pristupi izvršenju Allahove naredbe i žrtvuj me! Vidjet ćeš da ću strpljivo podnijeti Allahovu odredbu, da ću Mu se pokoriti! Ja sam zadovoljan onim što Allah propiše i odredi.”

I njih dvojica, Ismail i Ibrahim, povinovaše se Allahovoj, džellešanuhu, naredbi. Ibrahim položi na tlo sina Ismaila kako bi ga zaklao.

Tad, u tom teškom trenutku, Sveznajući Allah zovnu Ibrahima.

Zovnuo ga je: “Ibrahime, izvršio si ono što se od tebe tražilo u snu! Kao što je tebe, Ibrahime, Plemeniti Allah nagradio zbog čvrstog vjerovanja i izvršenja Božije zapovijesti, isto tako nagradit će sve one koji se odazovu Znalcu svih tajni i sačuvat će ih od propasti.”

Zapovijest da Ibrahim, alejhis-selam, zakolje sina Ismaila bio je zbilja golemi ispit, koji je Ibrahim položio.

Allah, džellešanuhu, iskupio je Ismaila velikim ovnom kojeg je zaklao Ibrahim umjesto svog sina.

Osim toga, Svevišnji Allah sačuvao je lijep spomen na poslanika Ibrahima, alejhis-selam, u kasnijim naraštajima: svi ga spominju po dobru.

Neka je selam Ibrahimu, Božijem prijatelju, od Allaha, i sigurnost od svakog straha i svake neprijatnosti!

Kao što je Ibrahima dragi Allah nagradio zbog izvršenja zapovijesti, isto tako nagradit će sve dobročinitelje.

Poslanik Ibrahim, alejhis-selam, bio je jedan od Allahu odanih i iskrenih robova.

Svevišnji Allah obradovao je poslanika Ibrahima drugim sinom Ishakom, koga je učinio vjerovjesnikom također i odanim vjernikom – kao nagrada Ibrahimu za poslušnost Allahu i namjeru da zakolje sina jedinca Ismaila.

Uzvišeni Allah dao je da Ibrahim i Ishak budu blagoslovljeni, obasuo ih je brojnim blagodatima, u šta spada i to da su imali mnogo potomaka. I učinio je da među njihovim potomcima ima dobrih ljudi i bogobojaznih vjernika, ali i onih koji sami sebi nanose jasno nepravdu čineći širk i grijehe.

Plemeniti Allah ukazao je Svoju milost i dobrotu Musau i Harunu davši im poslanstvo.

Allah je Musaa, Haruna i potomke Israilove koji su vjerovali spasio od davljenja, a prije toga ih je izbavio od sveopćeg porobljavanja koje im je prijetilo od faraona.

Gospodar im je pomogao da pobijede faraona i da njihova riječ bude iznad riječi neprijatelja.

Allah je Musau i Harunu dao Tevrat, knjigu s jasnim ajetima; knjigu u kojoj nema nikakvih nejasnoća.

I njima dvojici dragi je Allah ukazao na Pravu stazu, u kojoj nema devijacije. To je islam, put koji vodi ka Allahovu zadovoljstvu.

Osim toga, Plemeniti Allah sačuvao je lijep spomen na poslanike Musaa i Haruna u kasnijim naraštajima.

Neka je selam, lijep i blagoslovljen, od Allaha Musau i Harunu, sigurnost od svakog straha i svih neprijatnosti i neka ih prati Njegovo zadovoljstvo!

Kao što je Allah, džellešanuhu, nagradio golemom nagradom Musaa i Haruna zbog toga što činiše dobra djela, isto tako nagradit će sve one koji se odazovu Allahu i Njemu se pokore.

Poslanici Musa i Harun bili su odani Allahovi robovi koji su radili ono što im je On propisao.

Il’jas, alejhis-selam, bio je jedan od onih koje je Sveznajući Allah odabrao i počastio vjerovjesništvom.

Il’jas, alejhis-selam, obratio se svojim sunarodnicima, sinovima Israilovim: “Bojte se Allaha tako što ćete izvršavati vjerske naredbe, a sustezati se od vjerskih zabrana; i širk je jedna od vjerskih zabrana!”

“Zar se klonite obožavanja Allaha, džellešanuhu, najljepšeg Stvoritelja, a obožavate Ba'la?”, ukorio ih je.

“Samo je Allah, džellešanuhu, vaš Gospodar, On vas je stvorio, kao i pretke vaše. On zaslužuje da Mu se robuje, a ne kipovi, koji ni zlo ni dobro ne mogu donijeti”, kazao je Il’jas.

Međutim, sinovi su Israilovi proglasili lašcem vjerovjesnika Il’jasa, koji im je bio poslat, i zato će ih Svemogući Allah baciti u vatru.

Ali one koji su bili odani Silnom Allahu i iskreno Ga obožavali Allah će, iz Svoje prevelike dobrote i milosti, sačuvati i spasiti.

Sveznajući Allah sačuvao je lijep spomen na Il’jasa u kasnijim naraštajima, pa će i njega spominjati po dobru.

Neka je Il’jasu selam od Svevišnjeg Allaha i pohvala!

Kao što je Uzvišeni Allah nagradio i počastio Il’jasa, nagradit će sve one koji se odazovu Allahu i Njemu se pokore.

Vjerovjesnik Il’jas bio je Allahu odani rob, nepokolebljiv i nadasve iskren u vjerovanju.

Lut, alejhis-selam, poslanik plemeniti, bio je jedan od onih koje je Sveznajući Allah počastio vjerovjesništvom i poslao ga kao onog koji radosne vijesti donosi i upozorava.

Sjeti se da je Silni Allah spasio i poštedio Lutovu, alejhis-selam, porodicu od strašne kazne koja je poslata na njegov narod.

Ali ipak, Gospodar svjetova nije dozvolio da se spasi Lutova, alejhis-selam, žena, oronula starica, jer je bila jedna od onih što nisu vjerovali u Allaha.

Zatim smo uništili poricatelje, one koji nisu povjerovali u ono što im je Lut govorio.

O Mekkelije, vi putujući u Šam prolazite ujutro pored nastambi Lutova naroda…

A i noću također prolazite pored nastambi uništenog naroda. Pa zašto ne razmislite o kazni koja ih je stigla zato što su bili nevjernici i zato što su činili razvrat koji dotad niko činio nije?

I Junus, alejhis-selam, bio je jedan od onih koje je Sveznajući Allah počastio vjerovjesništvom i odabrao za Svog izaslanika da donese radosne vijesti i da upozori.

Junus, alejhis-selam, napustio je svoj narod bez Allahove dozvole i ukrcao se na lađu koja je bila krcata ljudima i teretom.

Lađa na koju se ukrcao vjerovjesnik Junus, alejhis-selam, počela je pomalo tonuti uslijed tereta, pa su njezini vlasnici bacili kocku da se neko od putnika, radi rasterećenja lađe, baci u more. Kocka je pala na Junusa, alejhis-selam. On će biti bačen u more!

I zaista, bačen je u more pa ga je golema riba progutala. Napustivši svoje sunarodnike kojima je bio poslat a da mu to Sveznajući Allah nije bio dozvolio.

I da prije toga nije bio čestiti vjernik koji je uvijek slavio i neprestano spominjao Allaha, džellešanuhu, i da nije izgovorio zikr u utrobi ribe...

Dakle, da nije bio jedan od dobrih, ostao bi u utrobi ribe kao u kaburu, do Dana u kojem će Svemogući Allah oživiti mrtve.

Međutim, Milostivi Allah izveo ga je iz utrobe ribe i izbacio na pusto mjesto na kojem nije bilo ni rastinja ni ljudi. Junus, alejhis-selam, bio je, uzasve to, iscrpljen zbog toga što je neko vrijeme bio u utrobi ribe.

Iz Svoje dobrote i milosti, Plemeniti Allah učinio je da iznad Junusa, alejhis-selam, na tom pustom mjestu izraste vriježa tikve, da se skloni u hlad i jede njezine plodove.

Nakon što je Allah, džellešanuhu, izbavio vjerovjesnika Junusa, alejhis-selam, iz utrobe one ribe, poslao ga je svojim sunarodnicima kojih je bilo stotinu hiljada, pa i više.

I oni su povjerovali u njega i počeli su ga slijediti, pa im je Allah, džellešanuhu, dao da do smrti uživaju u blagodatima.

Upitaj, Vjerovjesniče, svoje sunarodnike, koreći ih: “Kako to da kćeri, koje vama nisu drage, pripisujete Allahu, a sinove, koje volite, pripisujete sebi?! Kakva je to podjela?”

I dometni, Poslaniče islama: “Jeste li bili prisutni kad je Svemogući Allah stvarao meleke kao žene, pa vi, eto, govorite ono što ste vidjeli i čemu ste lično svjedoci?”

Višebošci iznose i druge bezočne, ogavne laži: govore o Allahu da ima dijete. To su samo njihove lažne tvrdnje.

Višebošci iznose i druge bezočne, ogavne laži: govore o Allahu da ima dijete. To su samo njihove lažne tvrdnje.

Zbog čega bi Uzvišeni Allah kćeri sinovima pretpostavio, pa meleke Svojim kćerima učinio – neka je uzvišen od toga!

Mnogobošci, vaše je rasuđivanje ružno! O kako ste nepravedni u odabiru! O kako je gnusno da kćeri, koje njima nisu drage, Allahu pripisuju, a sinove, koje vole, sebi pripisuju!

Zar ne znate da je nemoguće, nezamislivo i nedopustivo da Uzvišeni Gospodar ima dijete?! Da imate pameti, ne biste takvo nešto govorili.

Imate li bjelodan i nepobitan dokaz iz Knjige ili riječi poslanika za svoju ništavnu tvrdnju?

Akoli pak imate bjelodan dokaz u Knjizi, pokažite mi ga, ako istinu govorite!

Mnogobošci vjeruju da između melekā i Allaha postoji srodstvo, a meleki znaju da će nevjernici biti dovedeni na Sudnji dan i da će biti u paklenoj vatri kažnjeni.

Allah je čist i daleko od onog kako o Njemu mnogobošci govore! Oni govore neprilične riječi, kažu da Allah ima dijete, saučesnika i tome slično.

A Božiji iskreni robovi ne govore o Gospodaru ono što ne priliči, nego Mu pripisuju uzvišena i savršena svojstva.

Vi, o bezbožnici, i oni kojima se klanjate, a ne Uzvišenom Allahu, nemoćni ste!

Dakle, nemoćni ste i ne možete nikog u zabludu odvesti.

Možete odvesti u zabludu samo onog kome je Allah, džellešanuhu, unaprijed znao da će preferirati stranputicu i da će zbog toga zaslužiti kaznu u paklenoj vatri. Allahovo znanje obuhvata budućnost, i shodno Svom savršenom znanju je to zapisao u Leuhi mahfuzu. A kad je riječ o vama i lažnim božanstvima kojima robujete, to nije u vašoj moći.

Govoreći o tome da robuju Allahu i da nemaju ništa s tvrdnjama višebožaca, meleki reknu: “Svako od nas ima određeno mjesto i ulogu kad se radi o poslušnosti Allahu.”

“Mi smo prilikom ibadeta u redove poredani i slavimo Allaha. Njemu ne pripisujemo ono što Mu ne priliči od svojstava i naziva...”, reknu.

“I mi u safove poredani slavimo Allaha, pa negiramo sve što Mu ne priliči, i hvalimo Ga spominjući Njegova svojstva savršena”, kažu meleki.

A bezbožnici su, prije nego što je Plemeniti Allah poslao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, iz neznanja govorili: "E da nam je prijašnja knjiga kao što je npr. Tevrat, onda bismo Allaha iskreno obožavali." Mada oni to lažu! Došao im je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa Kur'anom pa su porekli. Znaće oni kakva ih nesnosna patnja čeka na Sudnjem danu.

A bezbožnici su, prije nego što je Plemeniti Allah poslao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, iz neznanja govorili: "E da nam je prijašnja knjiga kao što je npr. Tevrat, onda bismo Allaha iskreno obožavali." Mada oni to lažu! Došao im je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa Kur'anom pa su porekli. Znaće oni kakva ih nesnosna patnja čeka na Sudnjem danu.

A bezbožnici su, prije nego što je Plemeniti Allah poslao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, iz neznanja govorili: "E da nam je prijašnja knjiga kao što je npr. Tevrat, onda bismo Allaha iskreno obožavali." Mada oni to lažu! Došao im je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa Kur'anom pa su porekli. Znaće oni kakva ih nesnosna patnja čeka na Sudnjem danu.

A bezbožnici su, prije nego što je Plemeniti Allah poslao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, iz neznanja govorili koješta: "E da nam je prijašnja knjiga kao što je npr. Tevrat, onda bismo Allaha iskreno obožavali." Mada oni to lažu! Konačno došao im je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa Kur'anom pa su porekli. Znaće oni kakva ih nesnosna patnja čeka na Sudnjem danu.

Riječ Allahova, koja se mora provesti i koju niko ne može odbiti, o Božijim poslanicima davno je rečena, da će protiv neprijatelja svojih biti pomognuti time što ih je Uzvišeni darovao snagom i argumentima i da je pobjeda Božijoj vojsci neminovna, kako bi Njegova riječ bila gornja.

Rečeno je da će kraj biti u njihovu korist, i da će oni i njihovi sljedbenici pobijediti, i da će im Allah, Znalac svih tajni, pomoći dajući im neoborive dokaze i snagu, te će Allahova riječ biti gornja.

Već smo rekli Našim poslanicima da će oni biti potpomognuti protiv njihovih neprijatelja argumentima i snagom, i da će Naša vojska koja se bori da Naša riječ bude gornja - pobijediti na kraju.

Zato se, Božiji Poslaniče, okreni od onih koji ne vjeruju i odbijaju se povinovati Bogu, sve dok ne istekne vrijeme koje im je Sveznajući Allah odredio, tj. dok ne dođe vrijeme da budu kažnjeni!

I posmatraj, pomno prateći na kakve će ih muke Svemogući Allah staviti, ali oni onda kada toga budu svjesni, to im od koristi neće biti.

Pa zar višebošci požuruju da ih stigne Allahova kazna?

I osvanut će zasigurno jutro u kojem će ih kazna stići, a grozno će to jutro biti!

Zato se, Vjerovjesniče, okreni od mnogobožaca sve dok ne istekne vrijeme koje im je Sveznajući Allah dao, tj. dok ne nastupi vrijeme kazne!

I posmatraj, Vjerovjesniče, pomno prateći na kakve će ih strašne muke Svemogući Allah staviti.

Muhammede, neka je slavljen i veličanstven Allah, Gospodar tvoj, Gospodar veličine, slave i dostojanstva, i neka je vrlo visoko iznad svega što o Njemu iznose neprijatelji vjere, koji Mu pripisuju manjkavosti!

I neka su vječni mir, sigurnost i blagoslov Božijim poslanicima, odabranim ljudima.

A zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svjetova, samo je On toga dostojan. On je Gospodar svega što postoji, nema Boga osim Njega.

Kad se radi o kur’anskim skraćenicama, o kojima smo govorili na početku sure el-Bekara. Svevišnji Allah zaklinje se časnim Kur’anom, u kojem se nalazi sve što je ljudima korisno glede ovog i budućeg svijeta. A Allah nema saučesnike, kako to misle mnogobošci.

No, oni koji ne vjeruju oholo se otuđuju od tevhida time što se suprotstavljaju Silnom Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Allah, džellešanuhu, uništio je mnoge nevjerničke narode prije ovog umeta, pa su isti ti narodi tražili pomoć od Boga kad ih je sustigla kazna, i povinovali su se Allahu kajući se, ali je za pokajanje bilo kasno.

Bezbožnici se čude što im je poslat Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, da ih upozori na to da će ih stići kazna ukoliko ostanu nevjernici. Mnogobošci su vidjeli jasne dokaze istinitosti Muhammedova poslanstva, pa ipak govore: “Muhammed samo laže i magijom vješto vara svoje sunarodnike! On laže tvrdeći da je Božiji poslanik kome se objavljuje.”

Usto, mnogobošci govore: “Zar taj čovjek može svesti brojne bogove na boga jednog? Taj njegov postupak odista je začudna stvar.”

Uglednici i prvaci između nevjernikā krenuše podsticati svoje istomišljenike, nevjernike poricatelje, da ostanu dosljedni robovanju kipovima, a ne Allahu, i da trpeljivo ustraju u svojoj (neispravnoj) vjeri. Rekli su: “Muhammed poziva u islam kako bi sebi osigurao veličinu i vlast na Zemlji, i želi da ga mi slijedimo!”

I dodali su: “Nismo čuli da naši preci spominju postojanje samo jednog Boga, osim Kojeg se nikom i ničem ne smije klanjati. Štaviše, nismo čuli ni da kršćani, Isaovi sljedbenici, govore da postoji samo jedan Bog. Eto, Muhammed samo izmišlja laži i donosi ono što je svima nepoznato.”

“Zašto da Bog između nas Muhammedu objavi Knjigu, a ne nama koji smo aristokrate i velikaši?”, rekli su također. Mnogobošci su u sumnji glede onog što ti je objavljeno, Poslaniče. Budući da ih još nije stigla kazna, žive u obmani; da ih kazna stige, ne bi činili nevjerstvo i širk, niti bi sumnjali u ono što ti se objavljuje.

Raspolažu li mekanski nevjernici riznicama Allahove milosti i dobrote? A Allah je silan, pa se niko protiv Njega ne može boriti, i izuzetno je darežljiv, te daje bez računa onom kome On hoće. Od njegove dobrote je da i vjerovjesništvo daje kome hoće. Oni ne raspolažu riznicama vjerovjesništva, pa da kome hoće daju ga, a kome hoće uskraćuju.

Ili, zar nevjernici vladaju nebesima i Zemljom i onim što je između njih, pa raspolažu milošću i nafakom te kome žele daju, a kome hoće uskraćuju? Ako imaju vlast na nebesima i Zemlji, neka se, onda, popnu uz ljestve na nebo da sebi osiguraju raspolaganje riznicama, iz kojih bi davali i čije bi blagodati uskraćivali. Oni to neće moći učiniti.

Mekanski nevjernici, koji poriču tvoje poslanstvo, bit će poraženi u sukobu s istinom, kao što su davno prije njih poraženi nevjernički narodi, koji poricahu poslanike.

Naime, nisu oni prvi koji su pricali istinu, i prije mekanskih bezbožnika poricali su narod Nuhov, zatim Ad, kojem je poslat Hud, i faraon, vlasnik moćnih vojski pomoću kojih je kažnjavao narod.

Prije njih poricali su Salihov narod Semud, i Lutov narod, i Šuajbov narod – svi su oni skupine udružene oko utjerivanja poslanikā u laž, i oko nevjerovanja u Objavu koja im je data.

Svi spomenuti narodi poricali su svoje poslanike i zaslužili su zbog toga Allahovu kaznu koja ih je neizostavno stigla, pa makar i nakon nekog vremena.

Oni koji poriču Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo ne čekaju ništa drugo osim drugog puhanja u rog, nakon kojeg im neće biti povratka na dunjaluk. Tad će ih snaći kazna ukoliko umru poričući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Rugajući se i negirajući mogućnost proživljenja, višebošci govore: “Gospodaru naš, kazni nas što prije na ovom svijetu, prije Časa suđenog!”

Božiji Poslaniče, otrpi ono negativnosti koje krivovjerni govore o tebi. Sjeti se, Poslaniče milosti, roba Božijeg, vjerovjesnika i dobrog čovjeka Davuda, alejhis-selam, koji je raspolagao velikom snagom i bio hrabar u borbi protiv nevjernikā, te se strpljivo pokoravao Allahu, i koji se mnogo i iskreno kajao, te koji je činio bogougodna djela.

Svemogući Allah potčinio je brda da zajedno s Davudom, alejhis-selam, hvale Allaha, pa su Ga slavila svako jutro i svako veče.

I ptice je Allah potčinio; okupljale su se kod vjerovjesnika Davuda, alejhis-selam, i slušale njegove zapovijesti u pogledu slavljenja Uzvišenog Allaha.

Sveznajući Allah učvrstio je Davudovu, alejhis-selam, vlast pomoću vojski i opreme, a i davši da ga ljudi uvažavaju i da ga se boje. Osim toga, Svevišnji Allah počastio ga je vjerovjesništvom, znanjem i sposobnošću da se lijepo izražava dok sudi među ljudima; sudio je svima pravedno.

Vjerovjesniče, je li do tebe doprla vijesti o dvojici parničara koji su prešli preko zida Hrama dok je Davud, alejhis-selam, u njemu činio ibadet?

Njih su dvojica upali Davudu, alejhis-selam, bez traženja dozvole, pa se uplašio. Rekli su mu, vidjevši ga uplašenog: “Nemoj se bojati, ne želimo ti nauditi, mi smo parničari! Naime, jedan od nas dvojice počinio je nasilje onom drugom, pa ti presudi između nas po pravdi, nemoj nikom učiniti nažao i uputi nas na najbolje rješenje.”

Jedan od njih dvojice reče Davudu: “Evo ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja imam samo jednu ovcu, i on želi, iz pohlepe, da uzme i moju ovcu, pa mi je rekao: ‘Daj ti nju meni!’ te me pobijedio u prepirci.”

Vjerovjesnik Davud na to reče onom parničaru što je optužio onog drugog: “Tvoj ti je prijatelj, odista, učinio nasilje tražeći da pripojiš njegovu stadu svoju jedinu ovcu. Mnogi ortaci čine jedni drugima nepravdu i ne odnose se jedni prema drugima uljudno, a tako se ne ponašaju oni koji vjeruju u Allaha, svog Gospodara, i strepe od Njegove kazne. U odnosu na brojnost nepravednih ortaka koji prelaze granice, malo je onih koji su pravedni i bogobojazni.” I Davud se uvjeri da ga je Allah, džellešanuhu, doveo pred kušnju pomoću te parnice, pa zatraži oprost od Milostivog Allaha, pade licem na tlo i pokaja se, iskreno i ponizno.

Allah, džellešanuhu, oprostio je Davudu, alejhis-selam, grešku, primio je njegovo pokajanje i Sebi ga približio te mu pripremio divno prebivalište na Ahiretu.

Davude, Svevišnji Allah učinio te je namjesnikom na Zemlji i učinio je da budeš sudija među ljudima i u vjerskim i svjetovnim pitanjima, pa zato sudi pravedno, a sudeći nipošto nemoj slijediti svoje prohtjeve i nemoj biti pristran prema svojim bližnjima ili prijateljima, pa da presudiš u njihovu korist nad strancima, odnosno nad neprijateljima! Ako bi ti pak slijedio svoje prohtjeve, skrenuo bi s Pravog puta i otuđio bi se od istine. One koji su skrenuli s Božijeg puta i druge odvode u zabludu čeka strašna, bolna patnja u paklenoj vatri zato što su zanemarili Dan ustanuća. Da su imali na umu Sudnji dan i polaganje računa, bojali bi se posljedica i ne bi slijedili svoje prohtjeve.

Sveznajući Allah stvorio je nebesa i Zemlju i ono što je između njih iz velike mudrosti; nije ih stvorio radi igre i zabave, kako to misle nevjernici. Teško njima u paklenoj vatri ako umru kao oni koji ne vjeruju u Boga i koji o Njemu imaju negativno mišljenje.

Prema onima koji vjeruju u Allaha i slijede Poslanika, te čine dobra djela Gospodar neće postupiti kao s nevjernicima griješnicima koji remete red na Zemlji čineći nevjerstvo i grijehe! Prema onima što su bogobojazni, pa izvršavaju narebe i sustežu se od zabrana nećemo postupiti kao s nevjernicima i dvoličnjacima, koji su ogrezli u grijesima. To bi bila nepravda, a ona ne priliči Gospodaru. Allah će bogobojazne vjernike nagraditi tako što će ih uvesti u Džennet, a nevjernike nesretne kaznit će tako što će ih baciti u Vatru. Te dvije kategorije ne mogu u Allaha imati isti status i, otuda, ne mogu imati isto povratište.

Ovaj Kur’an, koji je objavljen Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, blagoslovljena je knjiga koja sadrži brojna dobra, da ljudi promišljaju o značenju njenih ajeta i da oni bistre pameti pouku prime.

Svemogući Allah poklonio je plemenitom vjerovjesniku Davudu sina Sulejmana – dar od Sebe, počast i sreću. O, kako je Sulejman, alejhis-selam, dobar čovjek bio! On se često i iskreno kajao Uzvišenom Allahu, tražio je oprost i ponizno se Gospodaru obraćao.

Spomeni, Poslaniče islama, kad su pred Sulejmana, alejhis-selam, u kasno poslijepodne izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge potpuno stajali a četvrtom nogom samo dodirivali tlo vrhom kopite, jer su bili vitki i spremni za galop! Taj divni prizor zaokupio je vjerovjesnika Sulejmana, alejhis-selam, sve do sunčeva zalaska.

Vjerovjesnik Sulejman, alejhis-selam, reče: “Umjesto da obavim namaz i padnem ničice pred Allahom, ja sam pokazao ljubav prema konjima, ovozemaljskim ukrasom, i zakasnio sam na ikindiju dok nije zašlo Sunce!”

Zatim je Sulejman, alejhis-selam, zapovjedio da mu vrate konje koji su bili izvedeni pred njega, pa ih je zaklao u ime Allaha (kao kurban, da se iskupi za grešku).

Sveznajući Allah stavio je Sulejmana pred iskušenje kad je na njegov prijesto postavio šejtana u ljudskom obličju, koji je vladao kratak vremenski period. Nakon toga je Allah vratio Sulejmanu njegovu vlast i dao mu da vlada šejtanima.

Sulejman, alejhis-selam, zamolio je: “Allahu, Gospodaru moj, oprosti mi grijeh moj i daruj mi veliku vlast kakvu niko, osim mene, neće imati, ni uporedo sa mnom, a ni kasnije! Allahu, Ti si izuzetno darežljiv i činiš Svojim robovima golemo dobročinstvo.”

I Uzvišeni je Allah uslišao ovu Sulejmanovu, alejhis-selam, dovu: podario mu je vlast kakvu je tražio i potčinio mu je, usto, snažne vjetrove koji su blago ali brzo puhali onamo kuda je on, Sulejman, htio.

Svevišnji Allah potčinio je vjerovjesniku Sulejmanu, alejhis-selam, i šejtane, pa su za njega obavljali poslove koje je htio; neki su gradili nastambe i dvorce, a neki su, opet, ronili u dubokim morima i vadili biser iz njih.

A bili su mu potčinjeni i buntovni, obijesni šejtani; oni su bili svezani u lance, te se nisu mogli pomjeriti.

Allah je rekao: “Ova golema, neograničena vlast poseban je Moj dar tebi, Sulejmane! Tražio si to u dovi, pa smo ti dali. Zato daruj kome hoćeš, a liši koga hoćeš, i znaj da nećeš odgovarati pred Allahom, džellešanuhu, ni zbog davanja ni zbog uskraćivanja!”

Vjerovjesnika Sulejmana, alejhis-selam, čekaju u Džennetu, Kući vječnog zadovoljstva, predivno mjesto i visoke razine. On je bio Nama bliski rob.

Sjeti se, Božiji Poslaniče, dobrog čovjeka i vjerovjesnika Ejjuba, alejhis-selam, kad je zamolio Allaha: “Šejtan je bio uzrok da se razbolim, on me uznemirava i želi mi naštetiti!”

Sveznajući je Allah zapovjedio vjerovjesniku Ejjubu, alejhis-selam, da udari nogom o zemlju, na jednom mjestu, nakon čega je tu provrla hladna, pitka voda koju je Ejjub, alejhis-selam, pio i njome se kupao. Bila je to ljekovita voda pomoću koje je Allah, džellešanuhu, izliječio ovog vjerovjesnika i otklonio njegovu nevolju.

Nakon toga, Plemeniti Allah uslišio je Ejjubovu, alejhis-selam, dovu i otklonio od njega bolest, te mu dao žena i mnogo djece, unuka i potomaka – kao dar jer je vjerovjesnik Ejjub, alejhis-selam, bio strpljiv i zadovoljan sudbinom. Allah je tako dao da u tome bude pouka uviđavnima da Allah, džellešanuhu, poslije teškoće i kušnje daje izlaz, olakšicu i nagradu.

Svemogući Allah zapovjedio je Ejjubu, alejhis-selam, da uzme snop od 100 tankih grana i da njime udari svoju suprugu, da na taj način izvrši svoju zakletvu pa da to bude (ublažena) zamjena za stotinu udaraca. Ejjub, alejhis-selam, bio je strpljiv i odan Allahu, i bio je zadovoljan Njegovom odredbom. Ejjub bijaše divan Božiji rob, bogobojazan, poslušan, mnogo se kajao.

Allahov Poslaniče, spomeni dobre Božije robove i vjerovjesnike iskrene: Ibrahima, Ishaka i Jakuba, koji su bili odani dragom Allahu, i koji činjahu djela koja On voli. Oni su bili uviđavni i postojani u istini.

Njih je Allah, džellešanuhu, odlikovao posebnom vrlinom, a to je da uvijek imaju na umu Ahiret, da nikad ne zaboravljaju polaganje računa, pa su se pripremali za Dan ustanuća i ljude pozivali da se pripremaju za to.

Mi smo njih odlikovali da Nam budu poslušni i samo Nas obožavaju, te smo ih izabrali za to da nose emanet dostavljanja objave.

Sjeti se, Allahov Poslaniče, dobrih ljudi i vjerovjesnika iskrenih: Isma'ila, Ibrahimova sina, zatim El-Jese'a i Zul-Kifla, čiji se životopis s užitkom spominje! Svi su oni bili dobročinitelji i uviđavni; njih je Allah, džellešanuhu, odabrao za dostavljanje poslanice i podario im je najljepše odlike.

Ovo je u Kur’anu pohvala spomenutim ljudima. A bogobojazne, koji izvršavaju Allahove naredbe i sustežu se od Allahovih zabrana, čeka prelijepo prebivalište na budućem svijetu.

Čeka ih naslađivanje u vječnim baščama, iz kojih nikad neće biti izvedeni, a džennetske će kapije, kad oni do njega dođu, otvorene biti – kao izraz dobrodošlice i radosti zbog njihova dolaska.

Čestiti će se u Džennetu odmarati naslonjeni na urešenim divanima, gdje će tražiti najukusniju hranu, piće, vino, voće i sve što njihove duše požele.

Čestiti će u Džennetu pored sebe imati zanosno lijepe žene, čedne, istih godina, koje će gledati samo u njih, svoje muževe.

Ovo je lijepa nagrada koja je obećana onima koji su bili bogobojazni na dunjaluku, te su činili dobra djela.

Ovi plemeniti, blagoslovljeni darovi koje će Allah dati Svojim štićenicima jesu od Njega, oni nikad neće prestajati.

Ovako će na Danu konačnog polaganja računa biti dočekani vjernici, a dotle one koji su prelazili granice, pa bili nevjernici i činili grijehe čeka grozno povratište i neopisivo težak položaj na Danu sudnjem.

Njih će Silni Allah, Znalac svih tajni, kazniti u paklenoj vatri koja će ih pržiti iznad i ispod njih. Grozne li postelje u džehennemskoj vatri za one koji na dunjaluku bijahu poročni!

Evo, ovu groznu, bolnu patnju kušat će griješnici i bezbožnici. Bit će kažnjeni i tako što će, protiv svoje volje, biti napajani kipućom vodom (koja je dostigla krajnji stepen vreline) i smrdljivom, iznad svega odvratnom kapljevinom, tj. gnojem koji će curiti iz tijelā džehenemlija. Tim pićem neće žeđ ugasiti.

Griješnici će u paklenoj vatri biti kažnjavani i drugim mukama sličnim ovim koje su spomenute. Naime, bit će izloženi mnogostrukim kaznama i teškoćama.

Kad se griješnici budu tiskali na vratima Džehennema, svaka će skupina grditi onu drugu, pa će griješnici govoriti jedni drugima: “Ova će gomila džehenemlija ući u paklenu vatru tiskajući se s vama!” Na to će ovi odgovoriti: “Nisu dobrodošli i ne bilo im prostrano i ni ugodno boravište njihovo! Oni će, kao i mi, gorjeti u paklenoj vatri i kušat će njezinu vrelinu.”

Podanici će svojim glavešinama, reći: “Vi niste dobrodošli, niti imate ikakve vrijednosti! Vi ste bili uzrok da skrenemo s Prave staze. A grozno je džehennem boravište i grozno je povratište!” I jedni i drugi bit će stanovnici džehennema.

Podanici će reći: “Gospodaru naš, udvostruči patnju u paklenoj vatri onima koji su bili uzrok da skrenemo s puta istine i da se otuđimo!”

Glavešine zulumćari također će kazati: “Zašto u džehennemskoj vatri ne vidimo ljude koje smo na dunjaluku smatrali poročnima, onima koji zaslužuju kaznu?”

“Jesmo li to griješili kad smo ih ismijavali i nipodaštavali? Ili smo pak, ismijavajući ih, bili u pravu, pa su oni s nama u paklenoj vatri, ali ih još nismo vidjeli, te su nam se sasvim iz vida izgubili?”, reći će.

I znajte da će se raspravljanje među stanovnicima Džehennema, o kojem se ovdje govori, dogoditi.

Vjerovjesniče, obrati se bezbožnicima: “Ja sam vama poslat da vas opomenem i upozorim na bolnu patnju jer ne vjerujete i poričete poslanike! A nema istinskog božanstva osim Allaha, Jednog Jedinog, Koji nema saučesnika! Allah je jedinstven u pogledu Svog Bića, imenā, svojstava… On je svemoćan, niko Mu se ne može suprotstaviti. I zato se samo Njemu treba klanjati.”

I dodaj: “On je stvoritelj nebesa i Zemlje i onog što je između njih. On je silan u Svojoj vlasti, i niko Ga ne može nadvladati. On mnogo prašta onima koji se pokaju.”

Allahov Poslaniče, reci višebošcima: “U časnom Kur’anu, veličanstvenoj knjizi, nalaze se velike vijesti.”

“A vi, o nevjernici, glave okrećete i otuđujete se od časnog Kur’ana ne postupajući prema njegovim ajetima”, reci im.

“Ja nisam ništa znao o razgovoru melekā o stvaranju Adema, ali me je Allah, džellešanuhu, o tome obavijestio u veličanstvenom Kur’anu”, kaži Poslaniče milosti.

“Sveznajući Allah upoznao me je posredstvom objave sa nekim nepoznatim događajima, zbog toga što sam poslat da upozorim na Božiju kaznu.”

Spomeni dan kad se Plemeniti Allah obratio melekima: “Stvorit ću Adema od ilovače…”

“I kad stvorim njegove udove i savršen mu oblik i izgled dadnem pa zatim u njega dušu udahnem te on oživi, vi mu, o meleki, učinite sedždu!”

I meleki su se, bez izuzetka, poklonili Ademu, izvršavajući Allahovu zapovijest da time ukažu počast čovjeku.

Ali je Iblis odbio učiniti sedždu, iz zavisti, oholosti i inata. Zbog toga je postao nevjernik.

Gospodar je upitao Iblisa: “Zbog čega se nisi poklonio Ademu, kojeg sam, iz počasti prema njemu, dvjema rukama Svojim stvorio? Jesi li se to uzoholio nad Ademom ili se pak oholiš kad su posrijedi Moje zapovijesti?”

Na to Iblis odgovori: “Nisam učinio sedždu Ademu zato što sam bolji od njega, materija od koje sam stvoren plemenita je, za razliku od materije od koje je Adem stvoren. Mene si, Allahu, od vatre, a Adema od ilovače stvorio; vatra je bolja i korisnija od zemlje.”

“Izlazi iz Dženneta, nikad se više u njega nećeš vratiti, proklet si i lišen Moje milosti”, reče Iblisu Allah, džellešanuhu.

“Moje će te prokletstvo do Dana ustanuća pratiti, nikad ga se nećeš moći osloboditi.”

Iblis se obratio Silnom Allahu: “Gospodaru moj, nemoj me usmrtiti, već mi daj vremena do Dana ustanuća!”

“Dajem ti vremena”, Allah reče.

Allah, džellešanuhu, obećao je Iblisu da će ga ostaviti u životu do određenog vremena, kad će biti uništen.

Iblis reče: “Kunem se dostojanstvom Tvojim i veličinom Tvojom da ću zacijelo sve ljude odvraćati od poslušnosti Tebi i da ću ih navoditi na stranputicu!”

“Ali, neću moći odvesti u zabludu”, dodao je prokletnik, “one Tvoje robove koje uputiš na Pravu stazu, pa Ti budu poslušni, i koje sačuvaš te ih uzmeš u okrilje Svoje milosti i pažnje!”

Plemeniti Allah reče: “Ja, evo, istinu govorim, i Moje riječi su istina, jer samo istinu Ja govorim!”

Svemogući Allah obećao je da će napuniti Džehennem Iblisom i svima onima koji ga u nevjerstvu budu slijedili.

Obrati se, Vjerovjesniku, mekanskim mnogobošcima: “Ne tražim ja od vas nagradu niti kakvu nadoknadu za dostavljanje poslanice i savjetovanje! I nisam izvještačen, pa ne pokušavam učiniti više od onog što mi je naređeno.”

“Ovaj veličanstveni Kur’an nije ništa drugo osim opomena i upozorenje ljudima i džinima.”

Sigurno ćete saznati istinitost i ispravnost ovog Kur’ana, i to ubrzo, onda kad budete umirali.

Časni Kur’an Allahova je objava i ničija drugo. Allah je apsolutni Gospodar; i sve stvara, svime upravlja i sve propisuje u skladu sa Svojom apsolutnom mudrošću.

Allah tebi, Vjerovjesniku, objavljuje ovaj Kur’an, s istinom i pravdom, pa samo Allaha, džellešanuhu, jedinog Boga, obožavaj i iskreno Mu robuj, nikog Mu nemoj smatrati ravnim!

Obaveza je iskreno obožavati samo Svevišnjeg Allaha, pritom Mu nikog ne pripisujući kao saučesnika. Oni koji pored Svemogućeg Allaha obožavaju lažna božanstva i uzimaju njih za zaštitnike, a ne dragog Allaha, govore da obožavaju isključivo zato da se ovi zauzmu za njih kod Allaha i da ih Njemu približe, a ne zato što smatraju da ta božanstva imaju neku moć bez Allahove dozvole, ili da oni upravljaju nečime u svemiru. Plemeniti Allah presudit će između vjernikā i bezbožnikā u pogledu toga kome treba robovati. K tome, znajte da Sveznajući Allah neće ukazati na Pravu stazu niti će usrećiti onog ko laže pripisujući Mu saučesnika, niti će uputiti onog ko je nezahvalan na Božijim blagodatima.

Da je Allah, džellešanuhu, htio imati sina, odabrao bi za dijete nekog od Svojih stvorenja – neka je slavljen i hvaljen Allah, nemoguće je da On ima dijete. On je jedinstven glede Bića, svojstava i djela. U tome On nema saučesnika. On je potčinio sve što postoji.

Allah, džellešanuhu, stvorio je nebesa i Zemlju radi velike mudrosti i s ciljem, a nije ih stvorio radi zabave, kako to vele zulumćari – uzvišen je Allah i veoma daleko od toga. Allah je Onaj Koji čini da dođe noć a nestane dan, i obrnuto. Allah je Onaj Koji je potčinio Sunce i Mjesec, učinivši da se kreću svojom precizno utvrđenom putanjom ne prelazeći je, sve do Smaka svijeta. Odista je Allah silan u Svojoj vlasti, Koji kažnjava prkosne griješnike, apsolutno Moćni. On mnogo oprašta onima koji se kaju zbog grijeha.

O ljudi, Allah vas je stvorio od vašeg oca Adema i od njega je njegovu suprugu Havu stvorio. On je Onaj Koji vam je od sljedećih vrsta mužjaka i ženku stvorio: deve, krave, ovce i koze. Allah je Onaj Koji vas stvara u majčinim utrobama, u različitim etapama, i to u trima tminama: u tmini stomaka, tmini maternice i tmini košuljice. Eto tako Allah, Jedan Jedini, stvara, nema istinskog božanstva osim Njega, isključivo On polaže pravo da Mu se robuje. Ako znate sve to, kuda se onda odmećete klanjajući se lažnim božanstvima koja ne mogu baš ništa stvoriti i koja su stvorena!?

Ljudi, ukoliko poreknete Allahovo postojanje, Allah je neovisan, nema nikakve štete od vašeg nevjerstva, nego vi štetu od toga imate! Allah, džellešanuhu, nije zadovoljan da ljudi budu nevjernici, niti im naređuje da to budu, utoliko prije jer On ne zapovijeda činjenje onog što ne valja. A zadovoljan je da Mu budu zahvalni na blagodatima, i nagradit će ih. Znajte da niko neće odgovarati za grijehe drugog čovjeka, nego će svako odgovarati za ono što je lično on učinio. Vi ćete se naposlijetku, o ljudi, vratiti Uzvišenom Allahu radi polaganja računa, na Dan ustanuća, pa će vas On izvijestiti o vašim djelima i dati vam ono što ste zaslužili. Svevišnji je Allah savršeno upućen u sve tajne, zna šta ljudi kriju i šta potajno planiraju. Allahu ništa nije skriveno.

Nevjernik je takav da se vrati i ponizno obraća Svemogućem Allahu kad ga Gospodar dovede pred kakvu kušnju, učini ga bolesnim ili siromašnim, odnosno kad ga dovede u kakvu situaciju koja strah izaziva, kao npr. u životnu opasnost. No, nakon što mu Allah usliša molbu i otkloni kušnju i brigu, ukazavši mu Svoju dobrotu, isti taj čovjek zaboravlja Allahovo dobročinstvo, pripisuje Allahu druge ravnim, da bi odvodio druge ljude u zabludu i udaljio ih od Allahova puta. Reci, Vjerovjesniče, oholom inadžiji, poricatelju: “Uživaj na ovom prolaznom svijetu u nevjerovanju, bit ćeš, nesumnjivo, stanovnik u Džehennemu i u njemu ćeš vječno ostati!”

I, je li nevjernik, koji Allahu robuje samo u poteškoći, a u blagostanju Ga poriče, bolji od poniznog i Bogu poslušnog vjernika koji provodi noćne sate u namazu, učenju Kur’ana, zikru, namazu, objedinjujući strah od kazne na Danu sudnjem i nadu u Božiju milost?! Reci, Poslaniče islama: “Jesu li isti oni koji znaju čime ih Allah obavezuje, jer su spoznali Boga, i oni koji o tome ništa ne znaju? Nisu isti! A razliku između ove dvije kategorije ljudi mogu uočiti samo oni čija urođena priroda nije iskvarena.”

Božiji Poslaniče, obrati se onima koji vjeruju u Mene i poslanike Moje: “Čuvajte se Božije kazne izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana! One koji budu činili dobra djela na dunjaluku nagradit ćemo time što ćemo im pružiti pomoć, dati zdravlje i imetak, a na Ahiretu bit će u Džennet uvedeni. Zemlja je prostrana onima koji žele obožavati lijepog Allaha, pa neka se isele u drugu zemlju ako u određenoj zemlji ne mogu ispoljavati obilježja vjere. Allah će, džellešanuhu, samo strpljivima na Danu sudnjem dati nagradu bez obračuna, jer će golema i neizbrojiva biti.”

Vjerovjesniče, obrati se ljudima: “Meni i mojim sljedbenicima Svevišnji Allah naređuje da samo Njega obožavamo nikog Mu ne pripisujući kao saučesnika.”

“Svevišnji Allah naređuje mi da budem prvi od ovog umeta koji će se povinovati Njemu.”

Također reci, Božiji Poslaniče: “Bojim se da ću, budem li neposlušan Gospodaru svjetova, biti kažnjen na Danu sudnjem, čije će strahote biti neopisivo teške.”

I dodaj: “Ja robujem samo Svemogućem Allahu, svom Gospodaru, Jednom Jedinom! Njemu robujem nikog Mu ne pridružujući u ibadetu.”

I reci: “A vi, o nevjernici, robujte kojim god hoćete kipovima i idolima!” Ove riječi u vezi s mnogobošcima jesu svojevrsna prijetnja. Allahov Poslaniče, reci krivovjernima: “Stradalnici su oni koji na Dan strašnog polaganja računa upropaste sebe i svoje porodice, jer su ih odveli s Prave staze i tako bili uzrok da ne uđu u džennet, odnosno da budu bačeni u Vatru sa njima. Zaista je to pravo stradanje, bez ikakve sumnje.”

U džehennemskoj će vatri iznad bezbožnikā biti naslage vatre, vreline i dima koje će ih pokrivati, a i ispod njih bit će naslage vreline, vatre i dima. Allah, džellešanuhu, podsjeća na ovu tešku patnju zato da bi Ga se ljudi bojali čineći dobra djela, a sustežući se od porokā.

Onima koji izbjegavaju obožavanje idola i svega drugog čemu ljudi robuju mimo Allahu te koji se kaju – pripada radovijest prilikom smrti da će ući u Džennet, kao i to da će biti spašeni u kaburu i na Sudnjem danu. Poslaniče milosti, obraduj time dobre Božije robove!

A to su oni koji slušajući riječi umiju napraviti razliku između lijepog i ružnog, te slijede ono najljepše, jer je korisno. Eto, njih je Allah uputio na Pravu stazu i njih je potaknuo na činjenje najrazboritijih djela, te ih je učvrstio. Oni su odista uviđavni, oni svoju prirodu nisu iskvarili.

Jesi li, Božiji Poslaniče, kadar uputiti onog kome je Sveznajući Allah predodredio da će biti kažnjen jer, svojom voljom, odstupa od Prave staze i upada u nevjerstvo? Ili, jesi li u stanju takvog čovjeka spasiti od kazne u džehennemskoj vatri? Ti to nisi kadar.

A bogobojazne, čestite vjernike, koji su činili dobra djela i sustezali se od činjenja grijehā čekaju u Džennetu visoke odaje, jedne iznad drugih sagrađene; a ispod džennetskog drveća i dvoraca rijeke protječu. To je Allahovo obećanje dobrim ljudima, koje će On neizbježno ispuniti jer ne krši Svoja obećanja.

Zar ne vidiš da Svemogući Allah spušta iz oblaka blagoslovljenu kišu koja zatim ulazi u pukotine zemlje i od koje nastaju, Allahovom voljom, veliki izvori i rijeke. A zatim pomoću iste te kiše Allah, džellešanuhu, daje da raste bilje raznovrsnih boja i različitih karakteristika, koje se, nakon zelenila i života, osuši pa požuti i na koncu se skrši. U tim je Allahovim stvorenjima velika pouka onima koji imaju pameti i koji razmišljaju o Božijem davanju.

Zar su isti zabludjeli nesretnik čije je srce okorjelo, te ne spominje Allaha, i onaj čija je prsa Allah, džellešanuhu, učinio prostranim za prihvatanje islama, pa je spoznao istinu i slijedi je? Njih dvojica nikad neće biti isti. Upućene čeka spas, a one čije je srce okorjelo čeka propast. Ovi potonji u jasnoj su zabludi.

Svevišnji Allah objavljuje Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, blagoslovljenu knjigu Kur’an čije su riječi najljepše. Časni Kur’an je knjiga čiji su ajeti slični jedni drugima u savršenstvu, i dosljednosti, i neoprečnosti. U njemu se na različite načine govori o prijašnjim narodima i propisima, obećanju i prijetnji, o osobinama onih koji istinu slijede te onih koji u laž vjeruju. Bogobojazne jeza podilazi kad slušaju kur’anske ajete, jer strahuju od kazne na koju oni upozoravaju, a zatim se njihove kože i srca smiruju kad čuju radosne vijesti, ajete o milosti i poticaj na činjenje dobrih djela. I upravo to što vjernici osjete čitajući veličanstveni Kur’an jest Allahova dobrota spram njih, i uputa koju im je dao; a Allah na Pravu stazu upućuje koga On hoće. Valja vam znati da niko neće uputiti onog koga Sveznajući Allah odvede u zabludu!

Zar je isti onaj koji će na Dan ustanuća biti bačen u paklenu vatru na svoje lice, sa svezanim rukama iza leđa pa će se, jer je bio poricatelj, od vatre moći braniti samo licem, i onaj kojim će Plemeniti Allah biti zadovoljan te ga, kao vjernika čestita, uvesti u Džennet? Nisu njih dvojica isti, niti mogu biti. Nevjernicima, koji su sami sebi nanijeli nepravdu čineći širk i grijehe, bit će rečeno na Velikom danu: “Trpite posljedice hrđavih djela koja ste činili na dunjaluku! Ovo ste zaslužili.”

Kao što tvoj narod, Poslaniče, poriče, tako su poricali i prijašnji narodi, pa ih je Allah, džellešanuhu, kaznio kad su se kazni najmanje nadali, a, usto im nije naumpalo kakva će ih kazna stići, te da je neće osjetiti i da se neće stići pokajati.

Svevišnji Allah dao je da nevjernički narodi osjete bolnu patnju i poniženje na ovom svijetu, a na Ahiretu ih čeka patnja u paklenoj vatri, koja će biti najstrašnija i najteža. Da nevjernici to znaju!

Allah, džellešanuhu, u veličanstvenom Kur’anu, koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, navodi nevjernicima razne primjere dobra i zla, istine i neistine, vjerovanja i nevjerovanja... ne bi li izvukli pouku i sustegnuli se od nevjerstva i porokā.

Časni Kur’an je knjiga objavljena na arapskom jeziku čije su riječi jasne a značenje razumljivo, bez bilo kakvih komplikacija i začudnosti, kako bi ljudi, čitajući je, izvukli korist i bojali se Plemenitog Allaha čineći dobra djela, a sustežući se od porokā.

Sveznajući Allah upoređuje mušrika sa robom koji je u vlasti više ljudi koji se otimaju oko njega, pa je isti taj rob izbezumljen i zbunjen ne znajući koga od njih da posluša; bilo kojeg da posluša, sigurno će izazvati srdžbu onog drugog. A monoteistu, koji je uvjeren u Ahiret i staložen, Znalac svih tajni upoređuje s robom koji je u vlasti jednog čovjeka pa se trudi da mu udovolji, sav usredsređen na želje i volju jednog vlasnika. Jesu li ova dva roba u istom položaju? Nisu. Milostivom Allahu pripadaju slava i hvala. Većina ljudi to ne zna, pa Allahu pripisuje sudruge.

Ti ćeš, Božiji Poslaniče, umrijeti, neumitno, a i tvoji će neprijatelji pomrijeti, bez imalo sumnje.

A zatim ćete se, o ljudi, prepirati pred Znalcem svih tajni na Sudnjem danu. Tad će se saznati ko je na istini, a ko na neistini bio.

Niko nije nepravedniji od onog ko o Allahu govori ono što Mu ne priliči, pa pripisuje Allahu druge ravnim ili smatra da Allah ima ženu i dijete. Niko nije nepravedniji ni od onog čovjeka koji poriče Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo i odbija uputu koju je on donio! A zar u paklenoj vatri neće biti mjesto i stalno stanište nevjernicima koji poriču Allaha i ono sa čime je došao Poslanik, s.a.v.s.? Da, u džehennemskoj će vatri njihovo stanište biti.

Onaj koji donosi istinu (objavu) od Allaha i voli istinoljubivost u riječima, djelima i ponašanju (to su poslanici i njihovi sljedbenici do Kijametskog dana), te onaj ko vjeruje u objavu i istinski je slijedi u riječima i djelima – svi su oni bogobojazni i čestiti. Oni su onī koji izvršavaju Allahove naredbe, a sustežu se od Njegovih zabrana.

Ovi istinoljubivi, dobri vjernici imat će kod Svevišnjeg Allaha razne, vječne radosti i užitke koje budu željeli. Bit će to nagrada onima koji bijahu dobročinitelji tako što su iskreno robovali Plemenitom Allahu i lijepo se prema ljudima ophodili.

Tako će biti, da bi Allah, džellešanuhu, prešao preko njihovih hrđavih postupaka i grijeha koje su učinili na dunjaluku, jer su bili vjernici koji su se kajali i činili dobra djela poslije učinjenog grijeha. I da bi ih Plemeniti Allah nagradio najljepšom nagradom uzevši u obzir ono djelo iz određene vrste koje je učinjeno najsavršenije i najiskrenije.

Zar Allah ne čuva Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je riječ o vjeri i životu, od uznemiravanja, spletki i zla nevjernikā, pa mu ničim ne mogu nauditi? Da, Allah mu je dovoljan. Vjerovjesniče, nevjernici, jer su neznalice i maloumni, plaše te božanstvima kojima se, a ne Allahu, klanjaju i tvrde da će ti ona nauditi, govoreći koješta! Onima kojima je Allah predodredio zabludu niko ne može pomoći niti im iko može na put razboritosti ukazati!

S druge strane, znajte da niko ne može odvesti u zabludu onog čovjeka kojeg je Allah, džellešanuhu, uputio. Zar Svevišnji Allah nije silan u Svojoj vlasti? On kažnjava i ostavlja bez podrške Svoje neprijatelje, Njemu se niko ne može usprotiviti. I zar Uzvišeni Allah ne kažnjava one koji Mu se suprotstavljaju? Da, Allah je silan i kažnjava Svoje neprijatelje.

Poslaniče islama, akoli upitaš mnogobošce: “Ko je stvorio nebesa i Zemlju?”, oni će ti odgovoriti da ih je stvorio Allah. Reci im, pokazujući nemoć božanstava kojima se oni klanjaju: “Jesu li vaši bogovi kojima mimo Allaha robujete u stanju spriječiti kakvo zlo koje mi je Allah predodredio ili ga pak od mene otkloniti ako me zadesi? I jesu li vaši bogovi kadri zadržati kakvo dobro koje mi Allah podari ili pak zadržati Njegovu milost koju mi ukaže?” Potom reci: “Meni je Allah, džellešanuhu, dovoljan, na Njega se oslanjam u svim poslovima. Na Njega se svaki monoteist oslanja.”

Božiji Poslaniče, reci bezbožnicima: “Postupajte onako kako postupate – ne vjerujete i poričete – a ja ću postupati sukladno Allahovoj uputi koju mi je dao, samo ću Njemu robovati i jedino Njemu biti pokoran te vjerovati u istinu i prema njoj postupati! Vi ćete neizostavno znati konačnicu moju i vašu.”

“Saznat ćete, osim toga, koga će stići Božija kazna koja će ga nadasve poniziti i osramotiti na ovom svijetu, i na njega se sručiti na budućem svijetu a iz koje mu nikad neće biti izlaska, i u kojoj će zasvagda ostati.”

Allah, džellešanuhu, objavio ti je časni Kur’an s istinom i pravdom da ljude upozoriš. Neće Allahu korist donijeti nečija uputa jer On je neovisan, nego samo sebi dobro čini i ličnu će korist izvući onaj ko bude vjerovao u veličanstveni Kur’an. A onaj ko dadne prednost zabludi i otuđi se od Prave staze bit će na gubitku i bit će kažnjen, sām će sebe time upropastiti, a Allahu neće time naštetiti. Ti, Vjeronavjestitelju, nisi opunomoćen da bilježiš šta ljudi rade, niti si dužan da ih pozivaš na odgovornost za njihova djela, niti si dužan prisiliti ljude da slijede Pravi put. Tvoje je da preneseš poslanicu.

Samo je Allah Onaj Koji uzima duše u času smrti, kad dođe vrijeme da stanovito živo biće umre. A i duše onih čiji edžel još nije izišao na spavanju. Uzvišeni Allah zadržava duše koje su umrle a one čiji edžel nije završio ostavlja do roka određenog i samo Njemu znanog. U uzimanju duše islanju duše onog koji spava, u smrti i životu, jesu bjelodani dokazi onima koji razmišljaju da je Allah, Koji to čini, kadar mrtve oživiti i pozvati ih na odgovornost za djela.

Nevjernici uzimaju posrednike u vidu svojih idola želeći da se okoriste njima a ne od Allaha! Reci, Vjerovjesniče: “Zar uzimate posrednike, a oni vam ne mogu nikakvo dobro osigurati, niti od vas mogu kakvo zlo otkloniti? Usto, božanstva kojima se klanjate uopće ne osjećaju da ih obožavate; materija su neživa, ne posjeduju razum, ne čuju, ne vide, ne mogu govoriti.”

Poslaniče islama, obrati se bezbožnicima: “Samo Allahu, džellešanuhu, pripada zagovorništvo. Kod Njega se može zauzeti samo onaj kome On dozvoli i čijim je zauzimanjem zadovoljan. Allahu pripada vlast na nebesima i Zemlji. A na Danu sudnjem vratit ćete se svi Allahu, o ljudi, da bi svakom dao ono što je zaslužio.”

Kad se jedino Allah spomene, a ne i božanstva mimo Njega, zamru srca nevjernikā grješnikā, onih koji poriču oživljenje na Ahiretu i polaganje računa. No, spomenu li se lažna božanstva kojima se oni klanjaju, njih odjednom radost obuzme.

Reci, Božiji Poslaniče: “Moj Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje iz ničeg stvorio, o Ti, Kojem je poznato ono što niko ne vidi i ono što je vidljivo, Ti ćeš presuditi među Svojim robovima na Kijametskom danu u pogledu vjerovanja, u čemu su se ljudi razilazili na ovom svijetu! Tad će se znati ko je bio u pravu, a ko u krivu; ko je sretan, a ko nesretan!”

Kad bi oni koji su čineći širk i grijehe sebi nepravdu nanijeli, imali sva blaga i riznice i mnogostruko toliko, sve bi to dali na Danu sudnjem da se iskupe od patnje koju će ugledati nakon oživljenja. A kad bi sve to i posjedovali i ponudili kao iskup od kazne, ne bi se od njih primilo. Od Svemogućeg Allaha snaći će ih vrste kazne koje nisu očekivali.

I bezbožnicima će biti predočena užasna kazna zbog širka i drugih grijeha koje činjahu na ovom svijetu. Sa svih strana snaći će ih bolna kazna – kao nagrada za ismijavanje s tom kaznom kojom su zastrašivani na ovom svijetu.

Ako nevjernika snađu nevolje i kušnje, kao npr. bolest i siromaštvo, iskreno se obraća Svevišnjem Allahu moleći Ga da mu ukaže na izlaz. Nakon što Plemeniti Allah otkloni nevolju i dajući mu blagodat zdravlja i imetka, nevjernik govori: “Ovo blagostanje dato mi je zato što Allah zna da ga zaslužujem!” A istina je da su to samo iskušenje i približavanje kazni. I većina nevjernika nije toga svjesna, pa budu obmanjeni Božijim blagodatima.

Tako pogrešno govore mekanski nevjernici, a isto su govorili i prijašnji narodi, pa ih od Allahove, džellešanuhu, kazne nisu odbranili njihovi imeci niti položaj.

I ranije nevjernike grešnike koji tako govorahu stiže kazna, kao posljedica neposlušnosti. One koji sebi nanose nepravdu time što čine širk i grijehe stići će kazna, kao i mnogobošce prije njih, te će snositi posljedice zbog svojih grijeha. I neka znaju da neće umaći Svemogućem Allahu i da se protiv Njega ne mogu boriti.

Zar ovi nevjernici ne znaju da Allah, džellešanuhu, daje ovozemaljske čari, imetak, djecu, ugled, vlast, onom kome hoće od robova Svojih, da bi se pokazalo hoće li zahvalan ili nezahvalan biti, odnosno da uskraćuje onom kome On hoće, pa čini čovjeka siromašnim i potrebnim, da se pokaže hoće li se strpjeti ili će huliti na sudbinu? Činjenica da Uzvišeni Allah nekom daje obilnu opskrbu a nekom je uskraćuje, jasan je dokaz da je On svemoćan i da savršeno upravlja Svojim stvorenjima. Ali taj dokaz od koristi je samo onima koji vjeruju, jer oni pouku uzimaju iz Njegovih dokaza. A kad je riječ o nevjernicima, oni pored tih dokaza ravnodušno prolaze i leđa im okreću.

Poslaniče, obrati se onima koji su sebi nepravdu učinili jer su grijehe činili i Allahu druga pridruživali: “Ne gubite nadu, o Allahovi robovi, u Njegovu milost ako ste počinili grijehe! Allahova je milost velika, Njegova je dobrota nemjerljiva. Allah će, džellešanuhu, oprostiti sve grijehe i preći će preko svih hrđavih postupaka ako se čovjek iskreno pokaje i bude žalio zbog svoje nepromišljenosti.”

Obraćajte se Allahu kajući Mu se i tražeći oprost, te se samo Njemu prepustite i povinujte, i to prije nego što vas stigne kazna Njegova na Sudnjem danu – neće vam poslije niko pomoći i neće vas niko u svoje okrilje uzeti, niti vaša porodica, niti lažna božanstva.

I slijedite, časni Kur’an, najljepše što je Allah objavio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, pa postupajte sukladno onom što se u njemu nalazi – izvršavajte vjerske naredbe, a sustežite se od vjerskih zabrana. Budite privrženi Kur’anu prije nego što dođe kazna iznenada, onda kad joj se budete najmanje nadali, te nećete imati vremena pokajati se za grijehe.

Uradite to zato da čovjek ne bi žalio zbog silnog kajanja na Sudnjem danu, govoreći: “Teško meni zbog onog što u odnosu na Allaha propustih, i zbog grijeha i nevjerstava koje počinih! I čak bijah jedan od onih što su se izrugivali vjernicima, onima što dobra djela činjahu.”

Ili da čovjek ne bi, pozivajući se na sudbinu, rekao: “Kamo sreće da me Svevišnji Allah uputio na Pravu stazu, pa bih zacijelo bio jedan od bogobojaznih, koji izvršavaju Njegove naredbe, a sustežu se od Njegovih zabrana!”

Ili da ne bi čovjek, pošto se suoči s kaznom grešnicima pripremljenom, rekao: “O, kad bih se mogao vratiti na dunjaluk pa da se pokajem i dobro činim!”

Ove će riječi grješnik uprazno govoriti, jer nije iskoristio priliku da čini dobra djela, i njemu su Allahova, džellešanuhu, znamenja dolazila, posredstvom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ali ih je on, oholi poricatelj i inadžija, negirao i oholio se, pa nije htio vjerovati u Allaha i poslanike.

Na Dan ustanuća vidjet ćeš one što su na Allaha lagali smatrajući Mu druge ravnim ili Mu pripisujući dijete ili ženu – lica će im potamnjeti, kao pokazatelj nesreće u kojoj se nalaze. A nije li u Džehennemu konačno stanište svim oholim inadžijama koji nisu vjerovali u Boga i Njegove poslanike? Da, u Džehennemu je njima mjesto.

Allah će od paklene vatre spasiti čestite, bogobojazne vjernike, koji su bili poslušni Allahu, Jednom Jedinom, i sustezali se od činjenja porokā, te će ostvariti uspjeh – dobit će Allahovo zadovoljstvo i Džennet. Eto, njih neće vatra doticati, niti će ih ikakvo zlo zadesiti, neće tugovati za dunjalučkim čarima koje su ih mimoišle.

Svevišnji Allah jedini je stvoritelj svega što postoji, On svime upravlja i raspolaže, On sve što postoji čuva.

U Allahovoj su ruci ključevi i riznice nebesa i Zemlje, daje ih kome hoća, a uskraćuje kome hoće. A pravi su stradalnici i bit će sasvim izgubljeni, na dunjaluku i na Ahiretu, oni koji poriču jasne, nepobitne Allahove dokaze, tim više jer im je na dunjaluku bilo uskraćeno vjerovanje zbog djela njihovih i jer će na Ahiretu vječno u Vatri ostati.

Poslaniče islama, obrati se bezbožnicima što od tebe zahtijevaju da ibadet činiš kipovima: “O vi koji niste spoznali Gospodara, zar da obožavam nekog drugog, a ne Allaha? Nema istinskog božanstva osim Allaha, samo se Njemu treba klanjati, jedino On to zaslužuje!”

Allah, džellešanuhu, objavio je tebi, Vjerovjesniče, u sklopu cjelokupne objave, a i vjerovjesnicima koji bijahu prije tebe objavio je također: “Budeš li Allahu pripisivao saučesnika, ma koga ili bilo šta, u ibadetu, Allah će tvoja djela i trud poništiti, sigurno, i bit ćeš, nesumnjivo, jedan od zalutalih i nastradalih, pa ćeš biti izgubljen na oba svijeta!”

Nego, ti obožavaj Allaha, jedinog Boga, samo On zaslužuje da Mu se robuje, Njemu budi poslušan, budi Mu zahvalan na blagodatima kojima te obasuo.

Mnogobošci ne štuju Allaha onako kako Ga treba štovati, jer Mu pripisuju kao saučesnike stvorenja, a sva stvorenja su nemoćna za bilo šta osim ako im Allah podari snagu. O, kako su oni u nemaru jer ne znaju da se Allahova veličina i moć ogledaju i u tome da će na Danu sudnjem cijela Zemlja (planine, stabla, rijeke, mora) biti u Njegovoj šaci, a sedmera će nebesa Svojom desnom rukom smotati kao što se smotaju knjižni listovi. Slavljen neka je Allah, džellešanuhu, i vrlo visoko iznad onog što o njemu govore višebošci!

Nakon što melek Israfil puhne u rog, sve će na nebesima i na Zemlji umrijeti, osim onih za koje Allah bude htio da ne umru. A zatim će puhnuti u rog drugi put pa će sva živa bića biti oživljena, čekajući polaganje računa i sa strepnjom iščekujući šta će Allah učiniti sa njima.

Zemlja će bljesnuti svjetlošću Gospodara svog na Danu konačnog polaganja računa kad se pojavi Allah, Znalac svih tajni, radi suđenja Svojim robovima. Bit će raširene knjige dobrih i loših djela, i bit će dovedeni poslanici i svjedoci da posvjedoče o ljudskim djelima. Svevišnji Allah pozvat će Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, ummet da svjedoči protiv svih ostalih naroda, a u korist vjerovjesnika što su istim tim narodima poslati. Zatim će presuditi među ljudima po pravdi. Allah, džellešanuhu, neće nikom učiniti nepravdu, pa neće dobročinitelju oduzeti nijedno dobro djelo, a grješniku neće dodati nijedno hrđavo djelo.

Uzvišeni Allah dat će svakom prema onom što je zaslužio, za dobro će dobrim nagraditi, a za zlo će kazniti. Allah zaista zna šta je ko na dunjaluku radio, zna ko je bio dobar, a ko loš; zna ko je radio dobro, a ko zlo. Allahu ništa tog Dana neće biti skriveno.

Meleki će potjerati bezbožnike u paklenu vatru u gomilama; pošto ih se, ponižene i osramoćene, dotjera do Vatre, bit će naređeno da čuvari Džehennema otvore kapije. Čuvari će reći, koreći ih: “Zar vam na dunjaluku nisu dolazili vaši poslanici, koji su vam kazivali ajete iz Allahove knjige, upozoravali vas na Dan strašnog polaganja računa, odvraćali vas od širka i neposlušnosti prema Bogu?” Priznajući i kajući se nevjernici će reći: “Dakako, dolazili su nam poslanici, upozoravajući nas i pozivajući u vjerovanje, ali prijetnja da će nastradati poricatelji, oni koji leđa okreću, mora se ostvariti, a mi smo nevjernici bili.”

Krivovjerni će biti ukoreni i poniženi tako što će im se reći: “Ulazite na džehennemske kapije da biste u njemu vječno ostali! Iz Džehennema nikad nećete izaći, niti će vam se u njemu patnja imalo ublažiti!” O, kako će užasno prebivalište biti za one koji su se oholili ne prihvatajući istinu, otuđivali se od Prave staze.

A bogobojazni, koji su činili dobra djela i sustezali se od grijeha, bit će u skupinama prema Džennetu vođeni. I kad dospiju do Dženneta, zateći će njegove kapije širom otvorene – kao dobrodošlica i počast; meleki će ih pozdraviti i obradovati, čestitajući im što su bili čestiti i što su dobro činili. Kazat će im da ih, zbog neporočnosti i dobrote, čeka sigurnost od svake neprijatnosti i straha, te da će u Džennetu, Kući spasa i uspjeha, vječno boraviti.

Nakon što vjernici stupe u Džennet reći će: “Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Koji ispuni obećanje dato na jeziku poslanikā – da će čestiti biti nagrađeni u vječnoj kući Džennetu! Neka je hvala Uzvišenom Allahu, Koji nam je ubaštinio Džennet i njegove užitke, da se u njemu krećemo, onuda kuda želimo i kako želimo, vječno sretni, radosni i raspoloženi!” O, kako će biti divna nagrada dobročiniteljima koji su zarad Allahova lica dobro činili.

I ugledat ćeš na Sudnjem danu meleke kako Arš, Allahov prijesto, okružuju i Gospodara svog hvalom veličaju i slave Ga negirajući ono što Mu nije prilično, a što su nevjernici o Njemu govorili. Svima će Allah, džellešanuhu, po pravdi presuditi i nikom neće nepravdu učiniti; vjernike će u Džennet uvesti, a bezbožnike će u Vatru baciti. Nakon što Znalac svih tajni presudi svim ljudima i nakon što dobri dobiju nagradu, a zločesti kaznu, bit će rečeno: “Neka je hvaljen Allah, Gospodar svih svjetova, zbog pravedne presude!” Plemeniti Allah bit će hvaljen zbog Svoje dobrote i dobročinstva prema čestitima, kao i zbog pravedne kazne kojom će kazniti Svoje neprijatelje.

O kur’anskim skraćenicama već je bilo govora, na početku sure el-Bekara.

Kur’an je knjiga koju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljuje Allah, Silni, Koga niko ne može nadvladati, i Sveznajući, Koji zna šta ljudima treba.

Allah, džellešanuhu, oprašta grijehe onima koji traže oprost, prima pokajanje pokajnikā i blagonaklon je spram iskrenih robova, a, s druge strane, žestoko kažnjava one koji prelaze Njegove granice olahko se prema njima odnoseći i ustrajavaju u činjenju grijehā. Allah ljude, džine i sva druga stvorenja obasipa brojnim blagodatima, nema istinskog božanstva osim Njega, On nema saučesnika, On će oživjeti stvorenja poslije smrti i nagradit će ili kazniti prema zaslugama.

Dokaze koje je Allah objavio poriču samo ohole inadžije, oni negiraju argumente Allahove jednoće, i neka te, Vjerovjesniče, ne obmanjuje to što nevjernici putuju po Zemlji radi zgrtanja imetka, pokretnina i nekretnina, niti njihovo uživanje i naslađivanje čarima ovog svijeta. Allah ih time približava kazni.

I prije mekanskih bezvjernika, Nuhov, alejhis-selam, narod, poricao je, a i oni narodi koji su se docnije pojavili: Ad, Semud, Lutov narod, stanovnici Medjena, faraon. Oni su se podijelili u tabore pa su nastojali, poričući i ubijajući neke poslanike, nanijeti vjeri i poslanicima što više zla. Suprotstavljali su se istini, izbjegavali uputu i odbijali očita znamenja htijući utrnuti Allahovo svjetlo i obesnažiti istinu. Međutim, Allah ih je uništio, pa pogledaj kakva je bila Allahova osveta i kakve su muke dopali Njegovi neprijatelji.

Kako su prijašnji narodi zbog poricanja zaslužili kaznu, isto tako su i mekanski neznabošci, jer ne vjeruju u Svemogućeg Allaha, zaslužili da ih Bog kazni.

Meleki koji nose Arš, Allahov prijesto te odabrani meleki koji se nalaze oko Arša veličaju Gospodara, slave Ga i negiraju sve ono što Mu ne dolikuje. Oni negiraju svaku manjkavost u pogledu Allaha i čvrsto u Njega vjeruju. Dakle, spomenuti meleki mole se Sveznajućem Allahu da oprosti vjernicima, pa govore: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem, pa oprosti onima koji su se pokajali od bezboštva i grijehā, i koji slijede Tvoj Pravi put, i koji ispovijedaju vjeru islam! Poštedi ih i sačuvaj od džehennemske kazne, Ti si izuzetno milostiv!”

“Allahu, uvedi Svoje dobre robove u edenske vrtove, koje si im obećao, jer su vjerovali i činili dobra djela. I smiluj se dobrim vjernicima, njihovim očevima, suprugama i djeci, koji su vjernici bili, uvedi ih u Džennet, a Ti si Silni i Svemogući, Tvoja se riječ ne mijenja, Ti si Mudri, Koji sve savršeno stvara, određuje i propisuje”, mole meleki.

“Allahu, poštedi ih posljedica grijehā, oprosti im, nemoj ih kazniti, jer koga Ti poštediš posljedica hrđavih djela već si mu ukazao milost i omogućio mu uspjeh – da uđe u Džennet i zasluži Tvoje zadovoljstvo. To je, zaista, najveći stupanj koji čovjek može zaslužiti”, dodaju meleki u svojoj dovi.

Meleki čuvari Vatre doviknut će nevjernicima u Allaha i poslanike, koji će sami sebe koriti u Džehennemu zbog nevjerovanja na dunjaluku i zbog očite propasti: “Allahov je prezir spram vas, kad ste Mu na dunjaluku bili neposlušni, niste u Njega vjerovali, nego ste Mu druge ravnim smatrali, bio veći od vaše odvratnosti spram sebe sad.”

Neznabošci će reći, priznajući svoje grijehe onda kad priznanje i kajanje neće biti od koristi: “Gospodaru naš, dva si nas učinio neživim: prije nego što si nas stvorio pa si nas stvorio, i kad nam je došao smrtni čas. A dva si nas puta oživio: jednom na dunjaluku, kad si nas stvorio nakon što nismo postojali, i drugi put onda kad si nas, nakon smrti naše, oživio. Mi, evo, priznajemo svoje grijehe, pa ima li ikakva načina da izađemo iz džehennemske vatre i da se vratimo na dunjaluk, gdje bismo, nesumnjivo, činili dobro pa da Ti budeš zadovoljan nama?!”

“Nevjernici, kazna vas je stigla upravo zato što vas se pozivalo da obožavate samo Allaha nikog Mu ne pridružujući, a vi niste htjeli biti vjernici i druge ste Mu pridruživali. Kada bi ljudi obožavali druge pored Allaha, vi biste u to vjerovali. Sud pripada jedino Allahu, Onom Koji je uzvišen Svojim Bićem, položajem, i Svojom moći. On je najveći, sve što postoji manje je od Njega.”

Allah vam, o ljudi, daje mogućnost da uočite znamenja Njegova savršenog stvaranja u svemirskim prostranstvima i u vama samima, da vam to bude dokaz Njegove moći i jednoće. I čini da pada blagoslovljena kiša pomoću koje raste divno bilje i opstoji život na Zemlji. No, iz tih znamenja pouku uzimaju samo oni koji su poslušni Bogu, i koji su iskreni, i koji se mnogo kaju.

Vjernici, iskreno se i odano obraćajte Svevišnjem Allahu nikog Mu ne smatrajući ravnim, pa makar se zbog toga što činite ljutili vaši neprijatelji nezvjernici.

Klanjajte se Uzvišenom Allahu, Koji je iznad stvorenja u svakom pogledu! Predajte se Gospodaru, vlasniku Arša veličanstvenog. Allah je, iz Svoje neizmjerne milosti, slao vjerovjesnike i poslanike i objavljivao im mudrost, znanje i uputu, koji su čovjeku važniji od duše, bez koje ne može živjeti. Pomoću objave vjerovjesnici i poslanici podsjećali su i upozoravali svoje narode na pogubnost svih djela koja iziskuju kaznu i upozoravali su ih na polaganje računa u teškom Danu, u kojem će Allah oživiti prijašnje i potonje narode.

Na Kijametskom danu, kad ljudi zajedno sakupljeni na jednom mjestu budu čekali Božiju presudu, Gospodaru svjetova ništa neće biti skriveno, nijedno djelo ni riječ – sve je Allah zapisao, i pozvat će čovjeka na odgovornost za sve što je uradio i rekao. Na Sudnjem danu Svevišnji će Allah reći: “Kome pripada vlast danas?” i, kako Mu neće odgovoriti ni melek odabrani ni vjerovjesnik poslati, sām će Sebi odgovoriti rekavši da vlast pripada Allahu, osim Koga nema istinskog Boga, Onom Koji je jedinstven glede Bića i svojstava, Svemogućem, Onom Kome je sve potčinjeno.

Allah će na Kijametskom danu svakog čovjeka nagraditi ili kazniti shodno onom što je činio, nikom neće biti učinjena nepravda; nikom neće biti uvećani grijesi niti će ikom biti umanjena njegova dobra djela. Allah, zaista, brzo svodi račun, tim brže jer Svojim znanjem sve obuhvata.

Opomeni, Poslaniče islama, i podsjeti narod na blizinu Smaka svijeta, kad će srca zbog straha, velike neizvjesnosti i nepojmljivo duboke tuge doprijeti do grkljana. Tada niko neće glasa pustiti osim onoga kome Milostivi dozvoli. A oni što su sebi nanijeli nepravdu čineći širk i grijehe neće imati bližnjeg koji će im pomoći, niti zaštitnika koji će se za njih zauzeti, niti pomagača koji će od njih patnju otkloniti. Sudnji dan će doći, a sve što dolazi, brzo dolazi.

Sveznajući Allah zna u šta čovjek kriomice gleda i znane su Mu tajne koje grudi kriju. Allahu, džellešanuhu, nije nepoznat nijedan pokret oka, a ni ono što čovjek učini pa nastoji sakriti. Njemu ništa nije skriveno.

Allah će, džellešanuhu, na Sudnjem danu presuditi po pravdi Svojim robovima. Nikom neće umanjiti dobra djela, niti će kome dodati hrđavo djelo koje nije učinio. A božanstva kojima se ljudi klanjaju ne mogu suditi, nisu za to kadra. Allah čuje sve glasove, vidi sve pokrete i savršeno zna svačije namjere. On će svakom dati odgovarajuću naknadu.

Zbog čega nevjernici ne putuju po svijetu pa da vide tragove koje su iza sebe ostavili grješnici? Neka putuju i vide kako ih je Svemogući Allah uništio. Usto su bili moćniji i tjelesno snažniji od mekanskih višebožaca, no nisu im bili od koristi tragovi moći niti civilizacija, koje su ostavili iza sebe i nisu našli pomagača protiv Gospodara.

Kazna je prijašnje narode stigla upravo zbog toga što su bili nevjernici u Allaha time što su utjerivali poslanike u laž i poricali njihove dokaze, a bili su su moćni na ovom svijetu. Sve su to činili nakon što su im prispjeli očiti i nepobitni dokazi da poslanici govore istinu i da je Allah jedini Bog. On je Jaki i Onaj Koji silno kažnjava one što u Njega ne vjeruju i što poslanike utjeruju u laž.

Plemeniti je Allah poslao Musaa, alejhis-selam, sa znamenjima i očitim, nepobitnim dokazima.

Faraonu, silniku Egipta, njegovu ministru Hamanu, te Karunu, vlasniku riznica, poslat je Musa s očitim dokazima, ali su oni porekli Musaovu poslanicu i utjerali ga u laž. Rekli su da je čarobnjak i lažac u svojoj tvrdnji da je poslanik.

I ne samo da su porekli Musaovo, alejhis-selam, poslanstvo već su prešli granicu u zlu, pa su ubijali mušku djecu Musaova naroda, a dotle su ostavljali žensku djecu da im budu sluškinje. A to što nevjernici nastoje ubijati vjernike kako bi ih bilo manje spletka je koja im neće uspjeti.

Faraon se obratio uglednicima svog naroda: “Pustite me da ubijem Musaa, a neka on traži od Boga, Koji ga je poslao ljudima – kako on to tvrdi – da ga zaštiti od mene! Strahujem da će vas odvratiti od vaše vjere mijenjajući je! I pretpostavljam da će izazvati veliki nered i ubistva time što čini u Egiptu.”

Na to se Musa obratio faraonu i njegovu narodu rekavši: "Ja od Allaha, Koji je moj i vaš Gospodar, tražim zaštitu od svakog oholnika koji poriče istinu, koji ne vjeruje u Sudnji dan i polaganje računa.

U raspravu se uključio jedan čovjek iz faraonove porodice, koji je tajno vjerovao u Allaha i podržavao Musaa, alejhis-selam. Upitao je faraonove poklonike: “Zar ćete ubiti nevina čovjeka samo zato što prihvata Allaha za Gospodara – a samo Allah polaže pravo da Mu se robuje!? Zar ćete ubiti čovjeka koji vam je donio bjelodane dokaze da je Božiji poslanik!? Ako Musa laže govoreći da je poslanik, laže na svoju štetu i sam će snositi posljedice svoje laži. Međutim, ako istinu govori, onda će vas, budete li ga smatrali lašcem, neizostavno stići nešto od onog čime vam prijeti. Znajte da Uzvišeni Allah neće uputiti one ljude koji prelaze granice u grijesima, a usto iznose laži na Njega i na Njegove poslanike.”

Zatim im se obratio: “Narode moj, danas vama pripada vlast u Egiptu, vi ste glavešine sinova Israilovih, to ne poričem, ali ko će nas zaštititi od kazne koju će Svevišnji Allah, htjedne li, poslati na nas?!” Faraon reče: “Biće po mom mišljenju i mojoj presudi. Smatram da treba ubiti Musaa! To iz razloga da predupredim zlo i nered. I ja vas ne upućujem osim na ono što je ispravno i dobro!"

Podsjećajući i upozoravajući svoje sunarodnike, vjernik iz faraonove porodice reče: “Narode moj, bojim se za vas kobnog dana u kojem ćete doživjeti kaznu ako ubijete Musaa, alejhis-selam, nepravedno! Zar nisu hrđavo skončali oni koji su se urotili protiv poslanikā?!”

“Nuhov narod, Ad i Semud, kao i kasnija pokoljenja obično su se protivili poslanicima, utjerivali su ih u laž i pokazivali otvoreno nevjerstvo, pa ih je Svemogući Allah, pravedno, uništio”, rekao je vjernik iz faraonove porodice. “Znajte da Allah, džellešanuhu, kažnjava pravedno, a da milost ukazuje iz Svoje dobrote!”

“Narode moj, plašim se da će vas, budete li bezvjernici, stići kazna na Sudnjem danu, kad će se ljudi, zbog teškog položaja u kojem će se nalaziti, međusobno dozivati pogrešno misleći da će im rodbinske veze ili položaj koji su imali nešto koristiti.”

“Uzmicat ćete i bježati na Kijametskom danu od strahota Vatre, ali zaštitu nećete naći, ni pomagača koji bi vam pomogao i od vas patnju otklonio. Kome Allah uskrati uputu i ne usreći ga, njemu nijedan čovjek ne može ukazati na Pravi put."

Poslanik Jusuf, alejhis-selam, još davno, prije Musaa, a.s., vam je podastro očite i neoborive dokaze da je samo Allah Bog, no vi ste, za njegova života, sumnjali i bili u nedoumici, a kad ga je Sveznajući Allah usmrtio, onda ste još više sumnjali i bili umnogome više zbunjeni, te ste rekli: “Poslije Jusufove smrti Allah neće više poslati poslanika ljudima!” Eto takvu zabludu, u kojoj vi lutate, Uzvišeni Allah odredi onima koji prelaze granice i sumnjaju u Njegovu jednoću.

Oni ljudi koji se pozivaju na neistinu i odbijaju bjelodane dokaze i uputu koje su donijeli poslanici, nemaju za to nikakva dokaza. Allah mrzi njihovo raspravljanje, jer je neumjesno, a i vjernici ga mrze. Onako kako je Svevišnji Allah zapečatio srce svakom pripadniku prijašnjih naroda koji se poziva na neistinu, tako će zapečatiti srce svakom oholom, nepravednom inadžiji kojem oholost ne dopušta prihvatanje istine.

Pošto je zanegirao dokaze koje je donio Musa utjeravši ga u laž, faraon je, izazivajući i prijeteći, rekao: “Hamane, napravi mi visoku građevinu kako bih dospio do nebeskih staza…”

“Pa ću se, pošto do njih stignem”, dodao je, “lično uvjeriti u ono što Musa govori i vidjet ću njegova Boga, za Koga tvrdi da zaslužuje da Mu se robuje, e da bih pouzdano znao govori li Musa istinu ili pak laže. I, premda se nisam uspeo, mislim da je Musa doista lažac, mislim da on nije poslanik.” Tako je faraon mnio da čini pohvalno djelo, a nije opazio ogavnost svojih postupaka. Zbog slijeđenja neistine, koja mu je prikazana lijepom, faraon bijaše odvraćen od Pravog puta. Njegovo lukavstvo i spletkarenje radi pobijanja Musaove, alejhis-selam, tvrdnje da je poslanik završila se na štetu njegovu, tim prije je je poništen sav faraonov trud, i to ima za posljedicu da vječno bude nesretan.

Onaj se vjernik ponovo obratio svojim sunarodnicima savjetujući ih: “Narode moj, ja vas zaista pozivam u istinu, ukazujem vam na razborit put, a ne želim da pođete stranputicom, pa mene slijedite!”

“Narode moj, kratak je život na dunjaluku, uživanje na njemu brzo prođe, zato nemojte dopustiti da vas obmanu čari ovog svijeta, nemojte misliti da ćete na njemu vječno ostati. A, s druge strane, imajte na umu da će na ahiretu, budućem svijetu, uživati onī koji budu vjerovali i dobro činili, bit će u Džennetu uvijek radosni, sigurni i vječno zadovoljni. Stoga se čuvajte da nas ne zaokupi ovaj svijet od ahireta."

“Allah će onog ko čini zlo kazniti shodno veličini njegova grijeha, ne više od toga, a onima koji čine dobro zarad Allahova lica, bili muškarci ili žene, a vjeruju u Boga i poslanike, Gospodar će takvima dati Džennet, u kojem će vječno uživati; u njemu će im Allah, bez računa, dati najljepšu hranu i piće, te vječnu nagradu.”

“Narode moj, začudno je to što ja vas pozivam u monoteizam i činjenje dobrih djela, a vi mene pozivate u nevjerstvo u Boga i činjenje grijeha, što će imati za posljedicu očitu propast i vječnu patnju u džehennemskoj vatri!”

I dodao je: “Vi mene pozivate da budem ateist ili mnogobožac i da budem neposlušan Allahu i da obožavam uz Njega drugoga za kojeg nema nikakav dokaz da je valjano njegovo obožavanje – i znam da niko, osim Allaha, polaže pravo da Mu se robuje. Ja vas pozivam da robujete Allahu, Koji je silan u upravljanju i vladanju, i Koji žestoko kažnjava, ali Koji oprašta onima koji se kaju i Njemu se ponizno obraćaju.”

“Nimalo ne sumnjam u to da oni čijim me robom nastojite učiniti ne zaslužuju da im se robuje niti da im se obraća dovom. Ne sumnjam ni u to da se njima treba obraćati u pogledu ovosvjetskih, a pogotovu u pogledu onosvjetskih potreba. Također, nimalo ne sumnjam da će se svi ljudi vratiti Allahu, Koji će ih pozvati na odgovornost za djela koja činjahu u životu na ovom svijetu, i da će u džehennemskoj vatri završiti svi oni koji prelaziše granice Božijeg vjerozakona. Oni će u Vatri zasvagda ostati.”

Nakon što im je uputio savjet i upozorenje pa izgubio nadu da će ga poslušati, vjernik iz faraonove porodice izvijestio je svoje sunarodnike da će se oni žestoko kajati onda kad se neće prihvatiti pokajanje onih koji su na dunjaluku pokliznuli. Kazao im je i to da se on pouzdava u Allaha i da se stavlja u Njegovo okrilje, jer Allah dobro zna šta svi ljudi govore i čine i ništa Mu nije skriveno.

Svemogući je Allah sačuvao vjernika iz faraonove porodice od osvete nevjernikā i njihova kobnog spletkarenja kada ga htjedoše ubiti, jer se pouzdao u Allaha; nevjernike je zadesila kazna još na ovom svijetu. Naime, Allah je potopio faraona i njegove vojske.

Allah, džellešanuhu, potopio je faraona i njegove pristalice i upravo od tog trenutka izlaže ih džehennemskoj vatri, ujutro i navečer, u njihovim kaburovima. A faraonovi će ljudi na Kijametskom danu biti uvedeni u tešku, vječnu patnju, bit će im to prikladna kazna za bezvjerstvo, poricanje i odvraćanje od Allahovog puta.

Spomeni, Poslaniče, da će se sljedbenici prepirati u džehennemskoj vatri sa onima koje su slijedili. Naime, potlačeni sljedbenici će reći oholim vođama: “Mi smo se za vama na dunjaluku u pogledu vjere povodili, pa možete li, zato što ste bili uzrok naše zablude i nevjerstva, na sebe preuzeti makar dio patnje u kojoj se nalazimo?”

Glavešine će odgovoriti da to ne mogu učiniti, da su svi u Vatri, i sljedbenici i slijeđeni, jer je Allah tako presudio, niko za drugoga kaznu neće moći iskusiti, a On im je po pravdi dao, odnosno kaznio je one koji su kaznu zaslužili.

Nakon što izgube nadu u izlazak iz Vatre i povratak na dunjaluk, gdje bi se pokajali, podanici i vođe nevjernici obratit će se džehennemskim čuvarima: “Zamolite Allaha da nam patnju ublaži bar jedan dan, da se, eto, makar malo odmorimo!”

A džehennemski će im čuvari odgovoriti: “Zar vam poslanici nisu donosili jasne argumente da je Allah jedini Bog i da su poslanice istina, pa ste poricali i odbijali povjerovati?” I nakon što nevjernici priznaju da su poricali Allahove, džellešanuhu, ajete, čuvari će im reći: “E, mi se za vas nećemo moliti, niti ćemo se za vas zauzimati! Molite se vi, ali je vaša molba beskorisna i neće vam se Gospodar odazvati, utoliko prije jer ste bezbožnici, a oni se mole uprazno.”

Svemogući će Allah, doista, pomoći poslanike i vjernike još na ovom svijetu, pa će pobijediti one koji ratuju protiv vjere, a pomoći će im i na Sudnjem danu, kad će meleki, poslanici i vjernici svjedočiti protiv nevjernikā – da su ih vjerovjesnici pozivali u vjeru, a da su krivovjerni svoje poslanike lašcima proglasili.

Na Kijametskom danu, kad nevjernici budu lišeni sveobuhvatne Allahove milosti, neće im koristiti opravdanja; njih čeka najgore prebivalište, Džehennem, u kojem će biti izloženi bolnoj patnji.

Uzvišeni je Allah Musau, alejhis-selam, dao znanje, u kojem je uputstvo i objašnjenje propisa koji vode ka istini; Allah je učinio da sinovi Israilovi nasljeđuju Tevrat i prenose ga s koljena na koljeno.

Tevrat je sadržavao uputu i pouke, poticao je na slijeđenje Pravog puta i podsjećao one koji su razumom obdareni i koji nisu odstupili od urođene prirode.

Poslaniče milosti, strpljivo podnesi poricanje nevjernikā i uznemiravanje grješnikā, Allah je tebi obećao pomoć i vlast! Tvoja je dužnost, Vjerovjesniče, moliti za oprost grijehā. I slavi svog Gospodara, ujutro i navečer.

One koji se raspravljaju o Allahovim ajetima kako bi ih pokušali poništiti, bez bilo kakvog dokaza od Allaha, na to navodi oholost i odbijanje istine. Oni nisu u stanju ostvariti ono što žele. Tvoje je da se staviš u Allahovo okrilje i tražiš Njegovu zaštitu. Allah savršeno čuje i vidi sve ono što Njegovi robovi čine, On će im dati ono što su zaslužili, ništa Mu ne može promaknuti.

Fenomen stvaranja golemih nebesa i Zemlje veći je od fenomena stvaranja ljudskog roda. Onaj ko ih stvori, može ih oživjeti poslije smrti i pozvati na odgovornost! Većina ljudi ne zna, te ne izvlači pouku iz tog fenomena i ne dokazuje njime mogućnost proživljenja, iako je dokaz očit.

Slijepac i onaj koji vidi doista nisu jednaki! Isto tako, nisu jednaki ni čestiti vjernici, koji vjeruju u Allaha i poslanike te čine dobra djela, i oholi nevjernici, koji čine nered i grijehe. Ljudi, malo vas je koji pouku primate! Da pouku primite, znali biste da postoji razlika između spomenute dvije kategorije, te biste se upinjali da budete od onih koji vjeruju i čine dobra djela zarad Allahova zadovoljstva.

Nemoguće je da ne dođe Sudnji dan, u kojem će Allah oživiti mrtve i pozvati ih na odgovornost za djela! A većina ljudi ne vjeruje u Kijametski dan, nemarna je spram polaganja računa.

Ljudi, Allah je rekao: “Ibadet činite samo Meni, samo Meni uputite molitvu, pa ću vam se odazvati, udovoljit ću vašim potrebama i otklonit ću vaše nevolje! Oni koji se ohole, pa neće da Me obožavaju i ne priznaju da sam Ja jedini Bog bit će bačeni u Džehennem; oni će biti stradalnici poniženi.”

Allah je Onaj Koji je stvorio noć da se odmarate od dnevnih poslova spavajući, a stvorio je i dan da privređujete za život. Velike su Božije blagodati prema ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna na tome.

Samo vas Uzvišeni Allah obasipa blagodatima, samo je On vaš Gospodar, Stvoritelj; osim Njega, niko ne polaže pravo da mu se robuje, On nema saučesnika. Dakle, kako možete zastranjivati pa, umjesto da Njemu robujete, činiti širk obožavajući druga, lažna božanstva, koja vam ne mogu korist pribaviti niti od vas štetu otkloniti?

Kao što ste vi zastranili i okrenuli leđa robovanju Allahu, tako će zastraniti svaki inadžija, u svakom vremenu i na svakom mjestu, koji niječe dokaze i ne prihvata istinu. Eto, Allah ga neće uputiti.

Allah je Onaj Koji vam je, o ljudi, Zemlju učinio pogodnom za život i olakšao vam obitavanje na njoj, a iznad nje stvorio je nebesa kao krov. A vas je stvorio u najljepšem obliku i obasuo vas svakovrsnim blagodatima. Još jednom, valja vam znati da je Allahova blagodat prema vama zaista velika, i da je Njegova dobrota neizmjerna, i da je Njegovo dobročinstvo prema vama nemjerljivo. Pa, neka je slavljen Allah, svih svjetova Gospodar! On je jedini Bog.

Allahov je život savršen, On je Živi i Vječni. Niko osim Allaha, džellešanuhu, ne zaslužuje da mu se robuje; budite Njegovi iskreni, poslušni robovi i nemojte Mu nikog pridruživati. Samo je Allah dostojan svake pohvale i zahvale.

Poslaniče, obrati se bezbožnicima: “Meni je Allah zabranio da obožavam božanstva koja vi obožavate: Nijedno božanstvo mimo Njega ne donosi ni dobro niti zlo; nemoćni su. Allah mi je naredio, uz jasne dokaze, da Njega smatram za jedinog Gospodara, da se Njemu pokoravam i da se povinujem Njegovoj naredbi. On je jedini Stvoritelj i Gospodar svega postojećeg.”

Ljudi, Allah je Onaj Koji je stvorio vašeg praoca Adema, alejhis-selam, od zemlje, a vas stvara jedne od drugih, tj. od sperme, neznatne tekućine, koja se u maternici pretvori u zakvačak, a nešto kasnije, iz utroba majki vaših izvede vas kao malu djecu, zatim doživite napon snage i mladosti, a onda starci nemoćni postanete; neki umru i prije toga dospijevajući do roka u Božijem znanju određenog, ni više ni manje. Neka su vam na umu etape stvaranja da biste time dokazali Allahovu moć i jednoću.

Svemogući Allah stvara iz ničeg i On umrtvljuje. Kad želi nešto učiniti, Gospodar svjetova samo rekne: “Budi!”, i ono bude.

Zar se ne čudiš, Poslaniče milosti, nevjernicima koji raspravljaju o Allahovim istinitim, neosporivim dokazima koji su tako bjelodani!? Začudno je to što oni odstupaju od vjerovanja u te iste dokaze, premda su nepobitni, i začudno je da lutaju nakon što je protiv njih uspostavljen jasan dokaz.

Nevjernici, koji poriču časni Kur’an i ostale objave saznat će šta su za sebe pripremili kad ih Svemogući Allah kazni velikom, nesnosnom kaznom na Sudnjem danu.

Na vratove nevjernikā bit će na Kijametskom danu stavljeni okovi, a na njihovim će nogama biti sindžiri. Zebanije, meleki kazne, će ih vući.

Dakle, zebanije, meleki zaduženi za kažnjavanje nevjernikā, vući će nevjernike u vreloj vodi, a zatim će ti isti nevjernici biti prženi u vatri džehennemskoj.

Dok se budu pekli u džehennemskoj vatri, bit će ukoreni: “Gdje su vam sad vaša lažna božanstva kojima ste se klanjali?!"

“Mogu li vam vaša božanstva pomoći? Mogu li danas od vas otkloniti kaznu koju vam je Gospodar priredio?”, upitat će nevjernike meleki, a oni će odgovoriti: “Zbilja, naša su se božanstva izgubila iz vida, ostavila su nas na cjedilu i ništa nam ne mogu pomoći.” Kao što je Allah, džellešanuhu, odveo u zabludu ove nevjernike, jer su obožavali nekog drugog pored Njega, isto tako će prepustiti zabludi sve ohole inadžije, na svakom mjestu i u svakom vremenu.

Biće im kazano: "Nevjernici, kazna koje ste dopali posljedica je širka i pretjeranog likovanja prilikom činjenja širka.

Nevjernicima će biti rečeno da uđu kroz kapije Džehennema, gdje će biti u vječnoj, neprestanoj patnji. Kako će Džehennem biti grozno prebivalište oholih i kako će njegovi stanovnici grozni biti!

Zbog toga se, Vjerovjesniče, strpi noseći na svojim plećima teret pozivanja u islam, podnesi sve neprijatnosti na Allahovu putu, budi postojan na istini, a On će Svoje obećanje ispuniti. Ti ćeš možda doživjeti da vidiš nešto od onog čime je Uzvišeni Allah zaprijetio nevjernicima, kao što se desilo na Bedru, a možda ćeš i umrijeti prije nego što ih kazna zadesi. Bilo kako bilo, nevjernici će se vratiti Svevišnjem Allahu i On će ih na Sudnjem danu kazniti zbog nevjerstva, poricanja i hrđavih djela. Uvest će ih u Vatru, u kojoj će zasvagda ostati.

Sveznajući je Allah i prije tebe, Božiji Poslaniče, slao poslanike njihovim narodima, te su ih oni u laž utjerivali i uznemirivali; poslanici su to trpjeli. O nekima ti je Gospodar objavio u Kur’anu, a o nekima nije; svi su prenijeli Božiju poruku svojim narodima. I znaj da nijedan poslanik svom narodu nije mogao doći sa čudom osim Allahovom voljom. Zbog toga je traženje nevjernika da se to desi nepravedno. A kad dođe vrijeme da bezbožnici budu kažnjeni, Allah, džellešanuhu, pravedno presudi između poslanikā i njihovih naroda, poricatelja, pa ovi potonji budu uništeni zbog iznošenja laži na Allaha i zbog nevjerstva.

Allah vam je stvorio životinje, o ljudi, i dao vam u njima brojne koristi: neke jašete, neke koljete te konzumirate njihovo meso…

U životinjama, koje vam je Plemeniti Allah stvorio, imate i mnoge druge koristi, i to uvijek. Neke koristite kao prevozno sredstvo putujući u daleke predjele, a na nekima, opet, prevozite robu; najvidljivija korist je da na njima putujete kopnom i plovite morem.

Sveznajući vam Allah podastire očite dokaze da je On jedini Bog, da je veličanstven i da savršeno stvara. Postoji li ijedan dokaz koji vam je skriven, pa ga zato niste svjesni?!

Zašto mekanski nevjernici ne putuju po svijetu, pa da vide ostatke civilizacija koje je uništio Svemogući i Silni Allah? Trebali bi putovati i vidjeti kako su završili oni koji bijahu snažniji, bogatiji i silniji u svemu od njih, mekanskih mnogobožaca – iako su bili jaki, opremljeni i obdareni tjelesnom snagom, nisu se spasili Božije kazne, već ih je Gospodar uništio nikog ne ostavljajući.

Poslanici su svojim narodima donosili očita znamenja, no njihovi su se obmanuti narodi, tumarajući u neznanju, radovali i ponosili znanjem koje su imali, a koje je bilo u kontradikciji sa objavom. A domalo bi ih stigla zaslužena kazna kojoj su se rugali onda kad bi njome bili zastrašeni.

Nakon što bi se nevjernici, poricatelji poslanikā, uvjerili da će biti kažnjeni, priznali bi odmah svoju grešku, ali se tad njihovo priznanje ne bi uzelo u obzir. Izjavili bi da vjeruju u Allaha, Silnog, Milostivog, te da se odriču svih drugih božanstava, kumira i idola, kojima su robovali.

Međutim, njima to priznanje nimalo ne bi koristilo, jer je došlo kasno; kad nastupi kazna, pokajanje se tad ne uzima u obzir. Allahov je zakon u svemiru da se od nevjernikā ne prima vjerovanje niti pokajanje nakon što ih pogodi kazna. Ovako Svemogući Allah uništava Svoje neprijatelje, ohole, one koji se ne pokaju onda kad je pokajanje mjerodavno.

O kur’anskim skraćenicama već je bilo govora na početku sure el-Bekara.

Ovu mudru Knjigu Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljuje Allah, Milostivi i Samilosni.

Kur’an je knjiga čiji su ajeti, propisi i mudžize jasno izloženi; Allah je Knjigu objavio na književnom arapskom jeziku kako bi ga svi ljudi, slušajući i čitajući njegove ajete, mogli razumjeti i okoristiti se uputom ka istini.

Časni Kur’an donosi radosne vijesti da će vjernici biti nagrađeni, a upozorava bezvjerce da će biti kažnjeni, no većina ljudi okreće leđa Kur’anu, ne sluša njegove ajete te ih i ne prihvata.

Nevjernici su rekli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “U naša srca, jer su zapečaćena, ne može dospjeti poslanica u koju nas pozivaš, mi ne možemo razumjeti tvoje riječi, i gluhi smo – ne čujemo ono što govoriš. Između nas i tebe je pregrada koja nam ne dopušta da ti se odazovemo i da te slijedimo. Zato, ti radi shodno vjeri koju si donio, a mi ćemo raditi u skladu sa svojom vjerom, tj. u skladu s vjerom naših predaka. Nećemo te slijediti!”

Poslaniče, obrati se inadžijama: “Ja sam čovjek poput vas, ali Allah me je učinio vjerovjesnikom i objavljuje mi. Pozivam vas da robujete samo Allahu nikog Mu ravnim ne smatrajući, ja od vas tražim da budete monoteisti. Pođite Pravim putem, koji će vas Njemu odvesti. Molite Plemenitog Allaha da vam oprosti grijehe! Valja vam znati da mnogobošcima predstoji neizostavna propast.”

Eto to su nevjernici, koji ne daju zekat i ne vjeruju u nagradu i kaznu na Ahiretu.

Reci im i to da će vjernici u Allaha i Njegove poslanike, na Ahiretu dobiti veličanstvenu, zanosnu nagradu i da će vječno uživati; uživanje im neće biti uskraćeno ni zabranjeno.

Božiji Poslaniče, osudi nevjernike i reci im: “Zar nećete povjerovati u Svemogućeg Allaha i zar ćete Mu smatrati ravnim kojekakva božanstva, a On je u dva dana (u nedjelju i ponedjeljak) Zemlju stvorio? Uzvišen neka je, stvorio je i sve drugo što se nalazi u svemiru.”

Uzvišeni je Allah po Zemlji stvorio visoka brda, čija je uloga da Zemljinu koru učine postojanom, i blagoslovio ju je stvorivši na njoj raznorazna dobra za njene stanovnike. Na njoj je odredio hranu za ljude i životinje, u četiri dana, kao upotpunjenje za dva već spomenuta dana, utorak i srijedu. Dakle, sa prethodna dva dana, to su četiri dana. I u tome je odgovor svima onima koji se o tome raspituju.

Potom je Svevišnji Allah pristupio stvaranju neba, a ono je tad još maglina bilo, pa je rekao nebu i Zemlji: “Povinujte se Mojoj volji, milom ili silom!” Nebo i Zemlja odgovorili su: “Mi smo Tebi poslušni i prema Tebi ponizni! Nemamo snage da Ti se suprotstavimo, naša volja ne može nadvladati Tvoju volju!”

Allah je, džellešanuhu, u dva dana (u četvrtak i petak), također, savršeno stvorio sedmera nebesa, pa stvaranje nebesa i Zemlje iznosi šest dana. Silni Allah odredio je, u skladu sa Svojom voljom, šta će se na svakom nebu nalaziti i šta će gdje narediti kad se radi o robovanju Allahu i poslušnosti Njemu; dunjalučko je nebo ukrasio sjajnim, ukrašavajućim zvijezdama, koje ga, pored toga, čuvaju od šejtana koji prisluškuju nebeske vijesti. Eto, sva ta stvorenja koja je Plemeniti Allah savršeno stvorio nastala su sukladno Njegovoj volji i htijenju. Allah je mudar i silan, sve može i sve zna.

Ako nevjernici ni poslije ovog ne povjeruju, ti ih, Poslaniče, upozori na bolnu kaznu kojom će biti kažnjeni kao što su, zbog bezbožništva i poricanja poslanikā, kažnjeni narodi poslanika Huda i Saliha (Ad i Semud).

Adu i Semudu Allah je slao poslanike jedne za drugim, koji su ih pozivali u tevhid i poslušnost Bogu, ali su ih krivovjerni utjerivali u laž i govorili: “Da je Allah htio da obožavamo samo Njega i da Mu nikog ne smatramo ravnim, poslao bi s neba meleke da nas pozivaju u tevhid, a ne bi nam poslao ljude poput nas! Eto, mi smatramo da vi lažete, i ne vjerujemo u ono što govorite!”

Hudovi sunarodnici iz plemena Ad koji bijahu nevjernici oholiše se na Zemlji bez ikakva razloga i govoriše, iz inata i umišljenosti: “Niko nije jači od nas!” Allah im je odgovorio: "A zar oni, neznalice, nisu svjesni da je Allah, Koji ih je iz ničeg stvorio, jači od njih i moćniji?! Ad, narod Hudov, poricao je znamenja da je Allah, džellešanuhu, jedini Bog."

Da narod 'Ad iskusi patnju i poniženje na ovom svijetu, Allah je na njih u tegobnom i teškom danu poslao ledeni vjetar koji je sa sobom nosio strašan zvuk. A kazna na Ahiretu, u džehennemskoj vatri, bit će još strašnija i nosit će veće poniženje. I valja znati da niko narodu 'Ad neće moći pomoći niti će iko od njih moći Allahovu kaznu otkloniti.

Semudu, narodu Salihovom, pojasnili smo Pravi put, ali su se oni opredijelili za stranputicu, a ne za uputu. Uništeni su munjom, koja im je bila ponižavajuća kazna jer su bili nevjernici i odani grijesima.

No, Allah je među narodima 'Ad i Semud spasio vjernike, koji su slijedili poslanike, bojali se Uzvišenog i bili Mu poslušni tako što su izvršavali vjeronaredbe i sustezali se od vjerozabrana. Njih nije zadesila kazna koja je zadesila njihove sunarodnike.

Na Sudnjem danu meleki zebanije potjerat će sve nevjernike, bez izuzetka, prema džehennemskoj vatri. Oni joj neće moći umaći.

A kad stignu do Džehennema (prema njemu će biti tjerani), poreći će gnusna djela koja činjahu na dunjaluku, a tad će protiv njih posvjedočiti njihove uši, i oči, i kože da su nevjerstvo i grijehe činili.

Kad protiv nevjernika posvjedoče njihove kože, oni će se obratiti kožama: “Zašto svjedočite protiv nas i iznosite grijehe koje smo činili?!” “Ovo što činimo, činimo po Allahovoj odredbi, On je svakom biću dao sposobnost govora; dao ga je, evo, i nama.”, reći će kože. “Allah vas je prvi put stvorio, kad niste ništa bili, te vas je, evo, oživio radi polaganja računa.”

“Čineći grijehe vi se niste krili iz straha od toga da će vaše uši, i oči, i kože protiv vas svjedočiti na Dan polaganja računa, jer vi niste vjerovali u obračun niti u polaganje računa niti u nagradu poslije smrti, već ste se krili vjerujući da se možete sakriti od Božijeg pogleda, vjerujući da On neće znati mnogo što ste činili, te vas je to obmanulo”, kazat će.

“Eto, to vaše hrđavo uvjerenje o Svevišnjem Allahu – da neće saznati za mnoge vaše grijehe upropastilo vas je na oba svijeta; došli se na Dan strašnog obračuna kao gubitnici i stradalnici, oni koji su upropastili i sebe i svoje porodice.”

Makar oni, protiv kojih će posvjedočiti njihove uši, oči i koža, budu trpjeli, pa, Vatra će njihovo boravište biti. Ako budu tražili da se patnja ukine i da Allah njima bude zadovoljan, u tome im se neće udovoljiti, niti će ikad u Džennet ući.

Sveznajući Allah odredio je da bezbožnici na dunjaluku imaju zle drugove među ljudima i džinima, koji im lijepim prikazuju činjenje grijehā, navraćaju ih na činjenje zabranjenih djela i na udovoljavanje strastima te ih odvraćaju od poslušnosti Bogu. Njihovi im poročni drugovi, k tome, lijepim prikazuju nijekanje Ahireta, pa ovi u potpunosti zanemaruju budući svijet i negiraju sve ono što će se dogoditi na Dan obračuna. Zato je Uzvišeni Allah učinio obavezujućim da oni, s prijašnjim narodima džina i ljudi, uđu u Vatru, jer su bili nevjernici, Allahu nepokorni. Uistinu će nevjernici nastradati, upropastit će svoje porodice i bit će uzalud sve što su činili na dunjaluku.

Potpomažući se u zlu, a nakon što na argument nisu mogli odgovoriti argumentom, oni koji ne vjeruju govore jedni drugima da ne slušaju učenje časnog Kur’ana, da ga ne slijede i ne prihvataju, te govore da kad ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči, trebaju da prave buku ne bi li ga nadvikali i ne bi li Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ušutkan i pobijeđen prestao recitirati Kur’an i pozivati u islam.

Allah će onima koji nisu vjerovali i koji su poslanike poricali dati da iskuse tešku patnju u džehennemskoj vatri. Allah će ih zbog njihovih gnusnih djela i nevjerstva kazniti najtežom kaznom.

Eto, to je kazna kojom će Gospodar kazniti din-dušmane, one koji nisu u Njega vjerovali i koji su poslanike u laž utjerivali – vatra u kojoj će vječno ostati. To će im biti prikladna kazna jer su poricali Božija znamenja, premda su jasna i nepobitna.

U Vatri, nevjernici će moliti Allaha da im pokaže džine i ljude koji su ih odveli od puta islama kako bi ih gazili, jer su oni uzrok njihove zablude i nesreće. Tražit će to kako bi oni imali najveću patnju, tim veću jer će na dnu Vatre biti.

Iskrenim monoteistima, dobrima, koji nikog ne pridružuju Allahu ni u čemu, i koji istraju na Pravom putu izvršavajući Allahove naredbe, a sustežući se od Njegovih zabrana i slijedeći Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem – na samrti će dolaziti meleki i govoriti im: “Radujte se sreći koju vam je Allah odredio! Nemojte se bojati smrti niti strahota koje poslije smrti dolaze! Nemojte se žalostiti zbog imetka i poroda koje ste ostavili iza sebe na dunjaluku! Neka ste radosni zato što ćete vječno biti u Džennetu, koji vam je, zbog vjerovanja u Boga i činjenja dobra, obećan na dunjaluku.”

Vjernicima će meleki reći: “Mi smo vaši pomagači i prijatelji na ovom svijetu: čuvamo vas od neprijatnosti, shodno Allahovoj volji. A bit ćemo s vama na Ahiretu, ulijevat ćemo vam sigurnost, pa se ničeg nećete bojati. Vi ćete u Džennetu imati sve što budete željeli. Sve što poželite bit će vam dato.”

“Taj užitak”, kazat će im meleki, “bit će gošćenje Milostivog Allaha, Onog Koji vam je oprostio grijehe i, zbog Svoje velike milosti.”

Niko na ovom svijetu ne govori ljepše od onog koji poziva da se samo Allah, džellešanuhu, obožava, da se čine dobra djela, kojima je Allah zadovoljan, i koji govori da je musliman, jedan od onih koji su ponizni i spremni prihvatiti šerijatske propise. Onaj ko tako govori, najljepše govori.

Nije isto dobro i zlo, Allah voli dobro a mrzi zlo! Vjerniče, ti pomoću svoje blagosti na zlo dobrim uzvrati, na ružno lijepim odgovori, i tad će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj i zaštitnik postati, sažalijevat će te kao da ti je bliski rođak.

Međutim, uzvratiti na zlo dobrim i pritom oprostiti te ostati u granicama blagosti prema onom ko čini zlo, mogu samo oni koji neprijatnosti strpljivo podnose i koji se ne svete radi sebe. To mogu postići samo sretni. U tome su veliko dobro i ogromna korist.

Ako te šejtan svojom vesvesom pokuša navesti, u bilo kom vremenu, da učiniš zlo, zatraži utočište u Allaha. Ako te šejtan pokuša navesti na zlo, zaštiti se zikrullahom, On čuje sve glasove i vidi sve postupke; sve čuje i sve zna.

Smjena dana i noći, precizna smjena Sunca i Mjeseca i njihova plovidba svemirom Allahovo je davanje i pokazatelj da je Allah jedini i svemogući Bog. Zato se, ljudi, nemojte klanjati ni Suncu ni Mjesecu – oni su samo stvorenja, kojima Allah upravlja – već se klanjajte Allahu, Koji ih je savršeno stvorio, ako Ga istinski obožavate.

Možda te, Poslaniče, nevjernici neće poslušati u tome, možda će se uzoholiti – ako se to dogodi, valja ti znati da meleki čestiti slave Svevišnjeg Allaha noću i danju i da im to nikad ne dosadi.

Jedan od dokaza Božije jednoće i veličine i Njegove moći da da proživljenje jest i to što, o čovječe, vidiš zemlju suhu i zamrlu, bez plodova, na koju Uzvišeni Allah spusti kišu s neba pa ona uzbuja i obraste zelenilom, stabljikama i cvijećem i na kojoj niknu trava i bilje. Eto, Allah, Onaj Koji na taj način zemlju oživljava, kadar je mrtve oživiti i izvesti ih iz kaburova. Allah sve može učiniti.

Oni koji iskrivljuju Božije riječi, otuđuju se od imana, ne vjeruju u Milostivog Allaha i niječu časni Kur’an – ne mogu se od Allaha sakriti, On dobro zna šta oni čine, upućen je u sve njihove postupke. Pa je li taj koji negira Allaha i poriče poslanike, a koji će na onom svijetu biti bačen u džehennemsku vatru s licem dolje okrenutim, bolji od vjernika, koji će doći na Kijametski dan siguran od Allahove kazne i uveden u Allahovu milost?! Ljudi, radite šta hoćete, dobro ili zlo - a Mi smo objasnili i dobro i zlo - ali imajte na umu da nijedno vaše djelo nije skriveno Sveznajućem Allahu!

Nastradat će i bit će kažnjeni oni koji poriču kur’anske istine, a Kur’an je uzvišena knjiga, objava od Allaha, džellešanuhu, na njega se ništa ne može dodati niti oduzeti, ne može ga se iskriviti ni promijeniti jer ga Plemeniti Allah čuva.

Nemoguće je da se Kur’anu prikrade laž i nedostatak, ljudski upliv ili dodatak i promjena, ni sa koje strane. Kur’an je knjiga koju je Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavio Sveznajući Allah, Onaj Koji mudro stvara i svime savršeno upravlja, i Koji je hvaljen svakom prilikom.

Poslaniče, tebi nevjernici neće reći ništa što već nisu rekli poslanicima prije tebe; proglasit će te lašcem i rugat će ti se! Ali ti strpljivo podnesi njihovo uznemiravanje i podnesi teret pozivanja u islam! Gospodar je tvoj izuzetno milostiv prema onima koji se pokaju, a bolno kažnjava one koji, ne pokajavši se, ustraju u nevjerstvu i poricanju poslanikā.

Da je Plemeniti Allah objavio veličanstveni Kur’an Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na tuđem jeziku, krivovjerni bi sigurno rekli: “Zašto nam Kur’an nije objavljen na arapskom jeziku? Da je objavljen na arapskom jeziku, razumjeli bismo ga! Je li pravično da Kur’an bude na tuđem jeziku, a onaj kome je objavljen Arap?!” Reci im Poslaniče islama: “Ovaj Kur’an upućuje vjernike, oni pomoću njega razlučuju istinu od zablude, u njemu je lijek za sumnje i nemire kojima su ljudi izloženi. A gluhi su i slijepi oni koji ga negiraju, pa ne mogu razumjeti kur’anske ajete. Naime, kad god čuju njegovo učenje, poriču pa se još više otuđuju. Kad ih se poziva u iman, nevjernici su slični onima koje neko poziva izdaleka, s prevelike udaljenosti – uopće ga ne čuju i, odatle, ne mogu mu se odazvati.”

Allah je, džellešanuhu, Musau, alejhis-selam, dao Tevrat, ali su se sinovi Israilovi podvojili u pogledu njega: neki su povjerovali, a neki su ga porekli. Da Mudri Allah nije odredio odlaganje kazne nevjernicima, presudio bi odmah da budu uništeni, ne bi im dao nimalo vremena. Nevjernici su u nedoumici, negiraju Kur’an i poriču neupitne istine koje donosi.

Onaj ko čini dobro, taj će imati od toga koristi na Ahiretu, tim prije jer Allah nema koristi od ma čijeg dobrog djela. A onaj ko je neposlušan Allahu, takav sebi štetu nanosi, utoliko što Allahu ne može nauditi ma čiji grijeh. Allah nije nepravedan, pa da dobročinitelju umanji sevape, a niti da grešniku uveća grijehe.

Kod Njega je skriveno znanje o Smaku svijeta i samo On zna kada će se on desiti. U Njegovom znanju je i kada plod izbije iz cvjetnih čaški, kao i ono što žena u utrobi nosi i što će roditi. Ništa od toga Njemu ne promiče. Na Sudnjem danu, Allah Uzvišeni, koreći i sramoteći mušrike koji su pored Njega obožavali kipove, upitat će: "Gdje su oni koje ste Mi drugovima smatrali?" Mušrici će odgovoriti: "Pred Tobom priznajemo da među nama nema nikog ko će svjedok biti da Ti imaš sudruga."

Nestat će onih kipova koje su dozivali i kojima su se molili, i tada će im biti sasvim jasno da od Allahove kazne nikud ne mogu pobjeći i da im nema izlaza.

Čovjeku ne dosadi da traži zdravlje, imetak, potomke i druge blagodati, a ako ga zadesi siromaštvo, bolest ili neka druga nedaća, on odmah izgubi nadu u Allahovu milost.

Ako mu dadnemo zdravlje i bogatstvo poslije nesreće ili bolesti koja ga zadesi, on će zacijelo reći: “Ovo je moje i ja sam to zaslužio, i ja ne mislim da će Čas sudnji doći. A ako se i desi Smak svijeta, kod Allaha me čeka bogatstvo i imetak. I kao što mi je Allah na dunjaluku dao blagodati jer sam to zaslužio, dat će mi ih i na onome svijetu.” A Mi ćemo one koji nisu vjerovali u Allaha, sasvim sigurno, o njihovom nevjerovanju i grijesima koje su činili, obavijestiti i da iskuse patnju tešku – doista ćemo im dati.

Kada čovjeku milost Svoju i blagodati darujemo, u vidu zdravlja i dr., on se okreće i bude nemaran spram spominjanja Allaha, i udalji se oholo od Njega, a kad ga bolest, siromaštvo ili neka druga nevolja dotakne, onda se dugo Allahu obraća i moli Ga da ukloni nedaću koja ga je pogodila. Takav se ne zahvaljuje Allahu na blagodatima koje mu daje, niti je strpljiv na iskušenjima i nedaćama koje ga zadese.

Reci, o Poslaniče ovim mušricima koji poriču: “Šta mislite, ako je Kur’an od Allaha, a vi u njega nećete da vjerujete i poričete ga – kakvo će tada biti vaše stanje i ko je onda u većoj zabludi od onoga koji je u protivrječju dalekom od Istine, iako je ona jasna i jaka?”

Mi ćemo nevjernicima Kurejša pokazati znakove Naše u daljini – na obzorjima, i kroz osvajanja koja će Allah dati muslimanima, a i u njima samim, kroz oslobođenje Mekke, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina u koju nema nikakve sumnje. A zar nije dovoljno mušricima to što je Gospodar tvoj svjedok da je Kur'an istina i da je od Njega? Čije je svjedočenje veće od Allahovog? Kada bi oni htjeli istinu, bilo bi im dovoljno svjedočenje njihova Gospodara.

Mušrici sumnjaju da će na Sudnjem danu pred Gospodara svoga stati, jer poriču proživljenje i ne vjeruju u onaj svijet, pa se zato i ne spremaju za njega dobrim djelima, a Allah, zaista, svojom moći i znanjem obuhvata sve.