Boşnakça Meal — Besim Korkut — Tâhâ 20:1 – Ahzab 33:73

Tā Hā.

Ne objavljujemo Kur'an da se mučiš,

već da bude pouka onome koji se boji –

objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih,

Milostivi, koji se nad Aršom uzvisio.

Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom!

Ako se ti glasno moliš – pa, On zna i što drugom tajno rekneš i što samo pomisliš!

Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima!

A da li je do tebe doprla vijest o Musau,

kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati."

A kad do nje dođe, neko ga zovnu: "O Musa,

Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.

Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!

Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!

Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti.

I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.

A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?"

"Ovo je moj štap" – odgovori on – "kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe."

"Baci ga, o Musa!" – reče On.

I on ga baci, kad on – zmija koja mili.

"Uzmi je i ne boj se" – reče On – "Mi ćemo je vratiti u ono što je bila prije.

I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto – znamenje drugo,

da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda.

Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio!"

"Gospodaru moj" – reče Musa – "učini prostranim prsa moja

i olakšaj zadatak moj;

odriješi uzao sa jezika moga

da bi razumjeli govor moj

i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje

Haruna, brata mog;

osnaži me njime

i učini drûgom u zadatku mome,

da bismo Te mnogo hvalili

i da bismo Te mnogo spominjali,

Ti, uistinu, znaš za nas."

"Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!" – reče On –

"a ukazali smo ti milost Svoju još jednom,

kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stječe:

Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom Mojim.

Kada je sestra tvoja otišla i rekla: 'Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o njemu brinuti?' – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme došao

i Ja sam te za Sebe izabrao.

Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti,

idite faraonu, on se, doista, osilio,

pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!"

"Gospodaru naš" – rekoše oni – "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači."

"Ne bojte se!" – reče On – "Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim.

Idite k njemu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi!

Nama se objavljuje da će, sigurno, stići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.'"

"Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?" – upita faraon.

"Gospodar naš je Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo."

"A šta je sa narodima davnašnjim?" – upita on.

"O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja.

On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!" – Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.

Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju.

Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.

I Mi smo faraonu sve dokaze Naše pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio.

"Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa?" – upitao je.

"I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj doista pripremiti! Zakaži nam ročište koga ćemo se i mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i tebi!"

"Neka ročište bude za praznik" – reče Musa – "i nek se narod izjutra sakupi."

I faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe.

"Teško vama!" – reče im Musa. "Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti onaj koji laži iznosi!"

I oni se, tiho šapćući, stadoše o svome poslu između sebe raspravljati.

"Ova dvojica su čarobnjaci" – rekoše jedni drugima – "hoće vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvesti i uništiti vjeru vašu prelijepu;

zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići šta želi!"

"O Musa" – rekoše oni – "hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?"

"Bacite vi!" – reče on – i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću,

i Musa u sebi osjeti zebnju.

"Ne boj se!" – rekosmo Mi – "ti ćeš, doista, pobijediti!

Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti."

I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: "Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!"

"Vi ste mu povjerovali" – viknu faraon – "prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji!"

"Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" – odgovoriše oni – "pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu!

Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah je bolji i trajnije nagrađuje."

Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;

a one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stepeni,

edenski vrtovi kroz koje rijeke teku, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili.

I Mi objavismo Musau: "Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti."

A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili;

faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Pravi put izveo.

O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali.

"Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je!

Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu istraje."

"A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa?"

"Evo ide za mnom" – odgovori on – "a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan."

"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli" – reče On – "njega je zaveo Samirija."

I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. "O narode moj" – reče – "zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!"

"Nismo prekršili dato ti obećanje od svoje volje" – odgovoriše. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirija,

pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mûčē, i oni su onda rekli: "Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!"

Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?

A njima je Harun još prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje!"

"Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa" – odgovorili su oni.

"O Harune" – povika Musa – "šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali,

da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?"

"O sine majke moje" – reče Harun – "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: 'Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.'"

"A šta si to ti htio, o Samirija?" – upita Musa.

"Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli" – odgovori on – "pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao."

"E onda se gubi!" – reče Musa – "čitavog svog života ćeš govoriti: 'Neka me niko ne dotiče!', a čeka te još i određeni čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovog tvog 'boga' kojem si se klanjao; mi ćemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti.

Vaš bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!"

I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur'an.

Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti,

vječno će u muci ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti,

na Dan kada će se u Rog puhnuti. Toga dana ćemo nevjernike modre sakupiti

i jedan drugom će tiho govoriti: "Niste ostali više od deset dana."

Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne: "Ostali ste samo dan jedan!"

A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i razasuti,

a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti,

ni udubinā ni uzvisinā na Zemlji nećeš vidjeti."

Toga dana će se oni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti.

Toga dana će biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori.

On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.

Ljudi će se Živom i Vječnom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu će izgubiti,

a onaj ko je dobra djela činio, a vjernik bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti.

I eto tako, Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.

Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!"

A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio.

A kad smo melekima rekli: "Sedždu učinite Ademu!" – svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio.

"O Ademe" – rekli smo – "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.

U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti,

u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti."

Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?"

I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo.

Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.

"Izlazite iz njega svi" – reče On – "jedni drugima ćete neprijatelji biti!" Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.

"Gospodaru moj" – reći će – "zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?"

"Evo zašto" – reći će On: "Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen."

I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna.

Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne.

I da nije ranije izrečene riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna.

Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.

I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.

Naredi čeljadi svojoj da molitvu obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak.

Mnogobošci govore: "Zašto nam ne donese kakvo čudo od Gospodara svoga?" A zar im ne dolazi objašnjenje o onome što ima u davnašnjim listovima?

A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: "Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali."

Reci: "Svi mi čekamo, pa čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravome putu."

Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.

I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju

srcā rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?"

"Gospodar moj zna" – reče on – "šta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve čuje i sve zna!"

Oni, čak, govore: "To su samo smušeni snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!"

Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati?

I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte ljude od znanja, ako vi ne znate!

Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili.

Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spašavali, a one koji su nevaljali bili uništavali.

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?

A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!

I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.

"Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati."

"Teško nama" – oni bi govorili – "mi smo, zaista, zulumćari bili!"

I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.

Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih, da se zabavljamo.

Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne činimo,

nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog onoga što o Njemu iznosite!

Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se,

hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.

Zar će kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oživiti?

Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onoga što Mu pripisuju!

On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.

Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dokažite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave okreću.

Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"

Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani.

Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.

On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopoštovanja prema Njemu, brižni.

A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" – kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.

Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?

Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali.

I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.

I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.

Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?

Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.

Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vaše bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.

Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!

Oni govore: "Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"

A da nevjernici znaju da tada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć,

nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se vremena dati!

I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.

Reci: "Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur'ana glave okreću.

Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti!

Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?!

Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" – ali, gluhi ne čuju poziv kad se opominju.

A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!"

Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.

Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili,

za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli.

A i ovaj Kur'an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete?

Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?"

Oni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali."

"I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi" – reče.

"Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?" – upitaše oni.

"Ne" – reče – "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati.

Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!" –

I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.

"Ko uradi ovo sa bogovima našim" – povikaše oni – "zaista je nasilnik!"

"Čuli smo jednog momka kako ih huli" – rekoše – "ime mu je Ibrahim."

"Dovedite ga da ga ljudi vide" – rekoše – "da posvjedoče."

"Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" – upitaše.

"To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" – reče on.

I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!"

Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore!"

"Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?" – upita on.

"Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?" –

"Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!" – povikaše.

"O vatro" – rekosmo Mi – "postani hladna, i spas Ibrahimu!"

I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo

i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,

i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim,

i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.

I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao –

i u milost Našu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih.

I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo

i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.

I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu –

i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale; to smo Mi bili kadri učiniti.

I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni?

A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo – po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo;

i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.

I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!" –

i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.

I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.

I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri.

I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" –

odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.

I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!" –

odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.

A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.

Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!

I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.

Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.

A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili neće Nama vratiti.

I kada se otvore Jedžudž i Medžudž i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali

i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. "Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!"

I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate – bićete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete doista ući.

Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi će u njemu vječno boraviti,

u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.

A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti,

huku njegovu neće čuti, i vječno će u onome što im budu duše željele uživati,

neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: "Evo ovo je vaš dan, vama obećan!" –

onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.

Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.

U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,

a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!"

I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti;

On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,

a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme."

"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!" – reče on – "a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite."

O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti!

Na dan kad ga doživite svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj plod pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati zato što će Allahova kazna strašna biti.

Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog šejtana prkosnoga,

za koga je već određeno da će svakog onog ko ga uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti.

O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje – pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, da vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno,

zato što je Allah, baš On, zaista, istina, i što je On kadar mrtve oživiti, i što On sve može,

i što će Čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživiti.

Ima ljudi koji se o Allahu prepiru bez ikakva znanja i bez ikakva nadahnuća i bez Knjige svjetilje,

hodeći nadmeno da bi s Allahova puta odvraćali; njih na ovome svijetu čeka poniženje, a na onome svijetu daćemo im da iskuse patnju u ognju.

"Eto to je zbog djêlā ruku tvojih, jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim."

Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.

On se, pored Allaha, klanja onome koji od njega ne može nikakvu štetu otkloniti niti mu može bilo kakvu korist pribaviti; to je, zaista, velika zabluda;

klanja se onome čije će mu klanjanje prije nauditi nego od koristi biti; a takav je, doista, loš zaštitnik i zao drug!

Allah će one koji vjeruju i čine dobra djela, zaista, uvesti u džennetske bašče kroz koje rijeke teku; Allah radi ono što hoće!

Onaj ko misli da Poslaniku Allah neće pomoći ni na ovome ni na onome svijetu, neka rastegne uže do tavanice i neka razmisli da li će njegov postupak, ako se objesi, otkloniti ono zbog čega se on ljuti.

I tako, eto, Mi ga u vidu jasnih ajeta objavljujemo, a Allah će onome kome On hoće na Pravi put ukazati.

Allah će na Sudnjem danu odvojiti vjernike od jevreja, sabijaca, kršćana, poklonika vatre i mnogobožaca. Allah je, zaista, o svemu obaviješten.

Zar ne znaš da se i onī na nebesima i onī na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.

Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali biće odijela od vatre skrojena, a ključala voda biće na glave njihove ljevana;

od nje će se istopiti ono što je u trbusima njihovim, i koža,

a gvozdenim maljevima biće mlaćeni;

kad god pokušaju zbog teškog jada iz nje izići, biće u nju vraćeni: "Iskusite patnju u užasnoj vatri!"

A one koji budu vjerovali i dobra djela činili – Allah će sigurno uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti.

Oni su bili nadahnuti da govore lijepe riječi i bili su nadahnuti na Put Onoga koji je hvale dostojan.

Nevjernicima i onima koji odvraćaju od Allahova puta i Časnoga hrama – a Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka – i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini daćemo da patnju nesnosnu iskusi.

I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati

i oglasi ljudima hadž!" – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjêstā dalekih,

da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!

Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze.

Eto toliko! A ko poštuje Allahove svetinje, uživaće milost Gospodara svoga – a dozvoljena vam je stoka, osim one o kojoj vam je rečeno – pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor neistiniti,

budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikoga Njemu ravnim! A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – biće kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.

Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca.

Vama one služe do određenog roka, a poslije, njihovo mjesto je kraj Drevnoga hrama.

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte! A radosnom viješću obraduj poslušne,

čija srca, kad se Allah spomene, strah obuzme, i one koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese, i one koji molitvu obavljaju i koji, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju.

A kamile smo vam učinili jednim od Allahovih obreda hadža, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poredane; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili.

Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!

Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.

Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći –

onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!" A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan –

one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Allahu se na kraju sve vraća.

A to što te oni smatraju lažnim – pa i prije njih su narod Nuhov, i Ad, i Semud poslanike smatrali lažnim,

i narod Ibrahimov, i narod Lutov,

i stanovnici Medjena; a lažnim je smatran i Musa, i Ja sam nevjernicima vremena davao, zatim sam ih kažnjavao, i kakva je samo bila kazna Moja!

I koliko smo naselja uništili, čiji su žitelji grješni bili, i ona su opustjela, samo su ruševine ostale! I koliko bunareva ima zapuštenih i koliko visokih palata ima praznih!

Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.

Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, i Allah će ispuniti prijetnju Svoju; samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju.

I koliko je bilo naselja čiji su žitelji bili nepravedni, kojima sam Ja kaznu odlagao, da bih ih, najzad, kaznio! A Meni se sve vraća.

Reci: "O ljudi, ja sam tu da vas javno opomenem:

one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka oproštaj i opskrba plemenita;

a oni koji se budu trudili da dokaze Naše poreknu, uvjereni da će Nam umaći, biće stanovnici u Džehennemu."

Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio; Allah bi ono što bi šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječi Svoje učvrstio – Allah sve zna i mudar je –

da bi ono što je šejtan ubacio učinio iskušenjem za one čija su srca bolesna i za one čija su svirepa – a nevjernici su, zaista, u beskrajnoj neslozi –

i da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur'an istina od Gospodara tvoga, pa u nj povjerovali i da mu srca njihova budu sklona. A Allah će vjernike, doista, na Pravi put izvesti.

A nevjernici neće prestati u nj sumnjati, sve dok im iznenada smrt ne dođe ili dok ne osjete patnju na onome svijetu.

Tog dana vlast će samo Allah imati, On će im suditi: vjernici i oni koji su dobra djela činili biće u džennetskim baščama uživanja,

a nevjernici i oni koji su ajete Naše poricali, oni će u patnji sramnoj boraviti.

Allah će zaista lijepo nagraditi one koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli – jer Allah najbolje nagrađuje;

On će ih u mjesto kojim će oni biti zadovoljni doista uvesti! – A Allah sve zna i blag je.

Eto tako! A onome ko istom mjerom uzvrati za učinjeno zlo, i kome opet nepravda bude učinjena, Allah će, sigurno, pomoći. – Allah je Onaj koji grijehe poništava i koji ih prašta.

Eto tako! A Allah smjenjuje noć danom, a dan noću, i Allah je Onaj koji sve čuje i sve vidi.

To je zato što Allah – postoji, a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – ne postoje, i zato što je Allah uzvišen i velik.

Zar ne vidiš da Allah s neba spušta kišu od koje zemlja zazeleni? – Allah je zaista dobar i Sveznajući,

Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Allah, doista, nije ni o kome ovisan, i On je jedini hvale dostojan!

Zar ne vidiš da je Allah sve što je na Zemlji vama podredio, pa i lađe koje, voljom Njegovom, morem plove? On drži ono što je na nebu da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti. – Allah je, uistinu, prema ljudima blag i milostiv.

On vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživiti; a čovjek je, zaista, nezahvalan!

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kojem se trebala vladati, i ne dopusti, nikako, da se s tobom o tome raspravljaju. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na Pravome putu.

A ako se oni budu s tobom prepirali, reci: "Allah dobro zna ono što vi radite!"

Allah će vam na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu se razilazite.

Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!

Mnogobošci se, pored Allaha, klanjaju onima za koje im On nije poslao nikakav dokaz, i o njima sami ništa ne znaju. A mnogobošcima neće niko pomoći.

A kad im se Naši jasni ajeti kazuju, ti primjećuješ veliko negodovanje na licima onih što ne vjeruju, koji umalo da ne nasrnu na one koji im riječi Naše kazuju. Reci: "Hoćete li da vam kažem što će vam biti mrže od toga? – Vatra kojom Allah nevjernicima prijeti, a grozno će ona prebivalište biti."

O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!"

Oni ne poznaju Allaha kako treba; a Allah je, uistinu, moćan i silan.

Allah odabire poslanike među melekima i ljudima. – Allah sve čuje i sve vidi;

On zna šta su uradili i šta će uraditi. A Allahu se sve vraća.

O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite,

i borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur'anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!

Ono što žele – vjernici će postići,

oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,

i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju,

i koji milostinju udjeljuju,

i koji stidna mjesta svoja čuvaju –

osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju –

a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju –

i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu,

i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju –

oni su dostojni nasljednici,

koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.

Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo,

zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo,

pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!

Vi ćete, poslije toga, pomrijeti,

zatim ćete, na onome svijetu, oživljeni biti.

Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili;

Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo –

i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete –

i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je onima koji jedu.

I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite,

i na njima, i na lađama se vozite.

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: "O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?"

Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: "Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka davnih,

on je lud čovjek, pa pustite ga neko vrijeme!"

"Gospodaru moj" – reče on – "pomozi mi, oni me u laž utjeruju!"

I Mi mu objavismo: "Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju, ali ne one o kojima je već sud donesen, i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni.

Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe – reci: 'Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!'

I reci: 'Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!'"

U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju.

Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,

i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: "Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"

Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onome svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovome svijetu raskošno žive, govorili: "On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete;

i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.

Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti?

Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!

Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti.

On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo."

"Gospodaru moj" – zamolio bi on – "pomozi mi, oni me u laž utjeruju!"

"Uskoro će se oni pokajati!" – odgovorio bi On.

I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili – stradao bi narod nasilnički!

A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali –

nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje –

i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!

Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim

faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.

"Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?" – govorili su,

i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.

Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi Pravim putem išli.

I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.

"O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite!

Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!"

A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda,

zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!

Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo,

da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.

Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju,

i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju,

i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju,

i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru –

oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.

Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti.

Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine.

A kada smo na muke stavili one među njima koji su raskošnim životom živjeli, oni su odmah zapomagali.

"Sada ne zapomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati,

vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali;

dičeći se Hramom i sijeleći, vi ste ružne riječi govorili."

Zašto oni o Kur'anu ne razmisle? Zar im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim precima davnim?

Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriču?

Kako govore: "Džini su u njemu!" Međutim, on im istinu donosi, ali većina njih prezire istinu.

Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima; Mi smo im dali Kur'an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju.

Ili od njih tražiš nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On najbolje nagrađuje.

Ti njih pozivaš na Pravi put,

ali oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću.

I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi oni u zabludi svojoj jednako lutali.

Mi smo ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upućivali,

tek kad im kapiju teške patnje otvorimo, oni će nadu izgubiti i u očajanje zapasti.

On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete!

On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti,

On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite?

Ali, oni govore kao što su govorili oni prije njih.

Govorili su: "Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?

I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali, to su samo izmišljotine naroda drevnih."

Upitaj: "Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?"

"Allahova!" – odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto onda ne dođete sebi?"

Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Arša veličanstvenog?"

"Allah!" – odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto se onda ne bojite?"

Upitaj: "U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?"

"Od Allaha!" – odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?"

Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista lažljivci:

Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose;

koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!

Reci: "Gospodaru moj, ako mi hoćeš pokazati ono čime se njima prijeti,

onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjerničkim!"

A Mi ti zaista možemo pokazati ono čime im prijetimo.

Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose,

i reci: "Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih,

i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!"

Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: "Gospodaru moj, povrati me

da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!" – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.

Pa kad se u Rog puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.

Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti,

a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti, u Džehennemu će vječno boraviti,

vatra će im lica pržiti i iskeženih zuba će u njemu ostati.

"Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?"

"Gospodaru naš" – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali.

Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili."

"Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!" – reći će On.

"Kad su neki robovi Moji govorili: 'Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!' –

vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali.

Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, postigli ono što su željeli.

A koliko ste godina na Zemlji proveli?" – upitaće On.

"Proveli smo dan ili samo dio dana" – odgovoriće – "pitaj one koji su brojali."

"Pa da, kratko ste proveli" – reći će On – "da ste samo znali!

Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?"

I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara Arša divnoga!

A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.

I reci: "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!"

Objavljujemo suru i njezine propise činimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili.

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!

Bludnik se ne treba ženiti osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima.

One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi,

osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!

A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu,

a peti put da ih pogodi Allahovo prokletstvo, ako lažu!

A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže,

a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu!

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da mudar nije… –

Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.

Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je očita potvora!"

Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci.

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovome i na onome svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili

kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.

Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: "Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!"

Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici,

i Allah vam propise objašnjava; a Allah sve zna i mudar je.

One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv…

O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.

Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.

Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i na ovome i na onome svijetu; njih čeka patnja nesnosna

na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili.

Toga Dana Allah će ih kazniti kaznom koju su zaslužili i oni će saznati da je Allah, doista, oličena istina.

Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene. Oni nisu krivi za ono što o njima govore; njih čeka oprost i veliko obilje.

O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se!

A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: "Vratite se!" – vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono što radite.

Nije vam grijeh da ulazite u nenastanjene zgrade, u kojima se nalaze stvari vaše, a Allah zna ono što javno pokazujete i ono što krijete.

Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.

A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.

Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.

I neka se suzdrže oni koji se nemaju mogućnosti oženiti, dok im Allah iz obilja Svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vašem koji se žele otkupiti, ako su u stanju to učiniti, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave – a one žele biti čestite – da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima samilostan biti.

Mi vam objavljujemo jasne ajete i primjere iz života onih koji su prije vas bili i nestali i pouku onima koji se budu Allaha bojali.

Allah je svjetlo nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, ni istočnim ni zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.

U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer,

ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni,

da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.

A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe – a zateći će kod njega Allaha i On će mu potpuno isplatiti račun njegov jer Allah veoma brzo obračunava –

ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.

Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će Ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade.

Samo je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vraća!

Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.

On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pameti imaju.

Allah sve životinje stvara od vode, neke od njih na trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode na četiri; Allah stvara što hoće, jer Allah sve može.

Mi objavljujemo ajete jasne; a Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.

A licemjeri govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se" – zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici.

Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu;

samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno.

Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego žele drugima nepravdu učiniti.

Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: "Slušamo i pokoravamo se!" – Oni će uspjeti.

Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će postići ono što budu željeli.

Licemjeri se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će sigurno ići u boj ako im ti narediš. Reci: "Ne zaklinjite se, zna se šta se od vas traži, Allah dobro zna ono što vi radite."

Reci: "Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!" A ako ne htjednete, on je dužan raditi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni raditi ono što se vama naređuje, pa ako mu budete poslušni, bićete na Pravom putu – a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.

Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.

A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost.

Nikako ne misli da će nevjernici umaći Njemu na Zemlji; njihovo boravište biće vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalište!

O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i koji još nisu spolno zreli: prije jutarnje molitve i kad u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavljanja noćne molitve. To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je.

A kada djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže dopuštenje za ulazak, kao što su tražili dopuštenje oni stariji od njih; tako vam Allah objašnjava propise Svoje! A Allah sve zna i mudar je.

A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu krjeposne. Allah sve čuje i zna.

Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama samima da jedete u kućama vašim, ili u kućama očeva vaših, ili u kućama matera vaših, ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara vaših, ili u kućama amidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu, ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po materi, ili u onih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg; nije vam grijeh da jedete zajednički ili pojedinačno. A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili!

Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s njim na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni koji od tebe traže dopuštenje, u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni zatraže dopuštenje od tebe zbog kakva posla svoga, dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prašta i On je milostiv.

Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete; Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.

Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On će ih obavijestiti o svemu što su radili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!

Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena,

Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio!

Neki pored Njega božanstva prihvaćaju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju od sebe neku štetu otkloniti ni sebi kakvu korist pribaviti i koja nemaju moći život oduzeti, život dati niti oživjeti.

Oni koji ne vjeruju govore: "Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu" – i čine nepravdu i potvoru

i govore: "To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju."

Reci: "Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On mnogo prašta i samilostan je."

I oni govore: "Šta je ovom 'poslaniku', on hranu uzima i po trgovima hoda; trebao mu se jedan melek poslati da zajedno sa njim opominje,

ili da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio!" I nevjernici još govore: "Vi samo začarana čovjeka slijedite!"

Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i Pravi put ne mogu naći.

Neka je uzvišen Onaj koji ti, ako hoće, može dati bolje od toga: vrtove kroz koje rijeke teku i dvorove.

Oni, čak, i Čas oživljenja poriču, a Mi smo za one koji Čas oživljenja poriču pripremili vatru razbuktalu –

kad od njih bude udaljena toliko da je mognu vidjeti, čuće kako gnjevna ključa i od bijesa huči,

a kad budu bačeni u nju, u tjesnac, vezanih ruku, propast će tamo prizivati.

"Ne prizivajte danas jednu propast, nego prizivajte mnoge propasti!"

Reci: "Da li je bolje to ili vječni Džennet koji je obećan onima koji se budu Allaha bojali? On će im nagrada i prebivalište biti,

u njemu će dovijeka sve što zažele imati; to je obećanje Gospodara tvoga; oni će imati pravo to iskati od Njega."

A na Dan kada ih On sakupi, a i one kojima su pored Allaha robovali, te upita: "Jeste li vi ove robove Moje u zabludu zaveli, ili su oni sami s Pravoga puta zalutali?" –

oni će reći: "Hvaljen nek si Ti, nezamislivo je da smo mi pored Tebe ikakve zaštitnike uzimali, nego, Ti si ovima i precima njihovim dao da uživaju, pa su zaboravili da Te se sjećaju; oni su propast zaslužili!"

Oni će poreći to što vi govorite, a vi nećete biti u mogućnosti da mučenje otklonite niti da pomoć nađete. A onome od vas koji je Njemu druge ravnim smatrao daćemo da patnju veliku iskusi.

Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.

Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati – govore: "Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?" Oni su, zaista, u dušama svojim oholi, a u nepravičnosti su sve granice prešli.

Onoga Dana kada ugledaju meleke grješnici se neće radovati i uzviknuće: "Sačuvaj nas Bože!"

I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.

Stanovnici Dženneta će tog dana najbolje prebivalište i najljepše odmaralište imati.

A na Dan kada se nebo rastvori i samo tanak oblak pojavi i kada se meleki sigurno spuste,

toga dana će istinska vlast biti samo u Milostivoga, a biće to mučan dan za nevjernike.

Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravoga puta držao,

kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo,

on me je od Kur'ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!" – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu –

Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!"

Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i kao pomagač!

Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen čitav, i to odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.

Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.

Oni koji budu lica okrenutih zemlji u Džehennem vučeni biće u najgorem položaju i u najvećoj nevolji.

Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna pomoćnikom učinili,

pa rekli: "Otiđite vas dvojica narodu koji dokaze Naše poriče" – i poslije smo taj narod potpuno uništili.

A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u laž utjerivali, potopili i ljudima ih poučnim primjerom učinili, a nevjernicima smo patnju bolnu pripremili,

i Adu i Semudu i stanovnicima Ressa i mnogim narodima između njih –

svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo poslije sasvim uništili.

A ovi prolaze pored grada na koji se sručila kobna kiša – zar ga ne vide? – pa ipak ne očekuju proživljenje.

Kad te vide, rugaju ti se: "Je li ovo onaj kojeg je Allah kao poslanika poslao?

Umalo da nas od božanstava naših nije odvratio, ali mi im vjerni ostadosmo." A kad dožive patnju, saznaće ko je dalje s Pravoga puta bio skrenuo.

Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?

Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli.

Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire – a da hoće, ostavio bi je da miruje – i kako smo uredili da na nju Sunce utječe,

a poslije je malo-pomalo Sebi privlačimo.

On vam je noć učinio pokrivkom, san vam je učinio počinkom, a dan da se krećete.

I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo

da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.

Mi smo im o ovome često govorili da bi razmislili, ali većina ljudi poriče blagodati.

Da hoćemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje;

zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur'anom se svim silama protiv njih bori.

On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.

On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.

Umjesto Allahu oni se klanjaju onima koji nisu u stanju neku korist im pribaviti, niti od njih kakvu štetu otkloniti. Nevjernik je šejtanov saučesnik protiv njegovog Gospodara,

a Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.

Reci: "Za ovo od vas ne tražim druge nagrade, već da onaj koji hoće pođe Putem koji vodi njegovu Gospodaru."

Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna Onaj

koji je za šest dana nebesa i Zemlju i ono što je među njima stvorio, a onda se nad Aršom uzvisio; On je Milostivi i upitaj o Njemu onoga koji zna.

A kad im se rekne: "Padajte ničice pred Milostivim!" – oni pitaju: "A ko je Milostivi? Zar da padamo ničice samo zato što nam ti naređuješ?" I još se više otuđuju.

Neka je uzvišen Onaj koji je na nebu sazviježđa stvorio i u njima dao svjetiljku i Mjesec koji sja.

On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude blagodaran.

A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih neznalice oslove, odgovaraju: "Mir vama!",

i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tlo padajući i stojeći;

i oni koji govore: "Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna,

on je ružno prebivalište i boravište";

i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine;

i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu,

patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati;

ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je;

a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio;

i oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored besmislica, prolaze dostojanstveno;

i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu;

i oni koji govore: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!" –

oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani,

u njima će vječno ostati, a kako su one divno prebivalište i boravište!

Reci: "Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše molitve, a pošto ste vi poricali, neminovno vas čeka patnja."

Tā Sīn Mīm.

Ovo su ajeti Knjige jasne!

Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?

Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli.

I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu.

Oni poriču – pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu se izruguju.

Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?

To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje,

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi ogriješio,

narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao" –

on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju,

da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu,

a ja sam njima i odgovoran, pa se plašim da me ne ubiju."

"Neće!" – reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati.

Otiđite faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova,

dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!'"

"Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?" – reče faraon –

"i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?"

"Ja sam onda ono uradio nehotice" – reče –

"a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.

A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?"

"A ko je Gospodar svjetova?" – upita faraon.

"Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete" – odgovori on.

"Čujete li?" – reče onima oko sebe faraon.

"Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" – reče Musa.

"Poslanik koji vam je poslan uistinu je lud" – reče faraon.

"Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate" – reče Musa.

A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!"

"Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" – upita on.

"Pa daj ga, ako istinu govoriš!" – reče faraon.

I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava,

a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela.

"Ovaj je zaista vješt čarobnjak" – reče glavešinama oko sebe faraon –

"hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?"

"Ostavi njega i brata njegova!" – rekoše – "a u gradove pošalji da sakupljaju,

sve čarobnjake vješte će ti dovesti."

I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,

a narodu bî rečeno: "Hoćete li se iskupiti

da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!"

A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: "Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?"

"Hoće" – odgovori on – "bićete tada sigurno meni najbliži."

Musa im reče: "Bacite ono što želite baciti!"

I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: "Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!"

Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.

Čarobnjaci se onda na tle baciše

i rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,

Gospodara Musaova i Harunova!"

"Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!" – viknu faraon. – "On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!"

"Ništa strašno!" – rekoše oni – "mi ćemo se Gospodaru svome vratiti.

Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici."

I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni."

I faraon posla po gradovima sakupljače:

"Ovih je zaista malo

i rasrdili su nas,

a mi smo svi budni!"

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,

iz riznica i dvoraca divnih.

Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.

I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.

pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli!"

"Neće!" – reče on – "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati."

I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!" – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo;

i Mi onda tamo one druge približismo –

a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo –

i one druge potopismo.

To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici

a Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv.

I kaži im vijest o Ibrahimu

kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi klanjate?"

a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo",

on je rekao: "Da li vas oni čuju kad se molite,

ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?"

"Ne" – odgovoriše – "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju."

"A da li ste razmišljali" – upita on – "da su oni kojima se klanjate

vi i kojima su se klanjali davni preci vaši,

doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,

koji me je stvorio i na Pravi put uputio,

i koji me hrani i poji,

i koji me, kad se razbolim, liječi,

i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti,

i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!

Gospodaru moj, podari mi mudrost i uvrsti me među one koji su dobri

i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,

i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati –

i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih –

i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,

na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,

samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti."

I Džennet će se čestitima približiti,

a Džehennem zalutalima ukazati,

i reći će im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali,

a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?"

pa će i oni i onî koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni,

i vojske Iblisove – svi zajedno.

I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:

"Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi

kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,

a na stranputicu su nas naveli zlikovci,

pa nemamo ni zagovornika,

ni prisna prijatelja –

da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!"

U tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Nuh reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" –

oni rekoše: "Kako da te poslušamo, kad te slijede oni koji su najmizerniji?"

"Ne znam ja šta su oni radili" – reče on,

"svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,

a ja vjernike neću otjerati,

ja samo javno opominjem!"

"Ako se ne okaniš, o Nuhu!" – rekoše oni – "bićeš sigurno kamenovan!"

"Gospodaru moj" – reče on – "narod moj me u laž utjeruje,

pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!"

I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,

a ostale potopili.

To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,

a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv.

I Ad je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?"

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,

i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,

a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?

Bojte se Allaha i meni budite poslušni!

Bojte se Onoga koji vam daruje ono što znate:

daruje vam stoku i sinove,

i bašče i izvore.

Ja se, doista, bojim za vas na Velikom danu patnje" –

rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,

ovako su i narodi davnašnji vjerovali,

i mi nećemo biti mučeni."

I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

I Semud je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni,

u vrtovima i među izvorima,

u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?

Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete

zato se bojte Allaha i poslušni meni budite

i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,

koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju" –

rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;

ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!"

"Evo, to je kamila" – reče on – "u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi,

i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!"

Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.

I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.

Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite,

a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" –

rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan."

"Ja se gnušam toga što vi radite!" – reče on;

"Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!"

I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve,

osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,

a zatim smo ostale uništili

spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!

To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.

Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Pravo mjerite na litru i ne zakidajte

a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,

i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite,

i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se" –

rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;

i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;

zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!"

"Gospodar moj dobro zna šta vi radite" – reče on.

I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana.

To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

I Kur'an je, sigurno, objava Gospodara svjetova;

donosi ga povjerljivi Džibril

na srce tvoje, da opominješ

na jasnom arapskom jeziku;

on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih –

zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?

A da ga objavljujemo i nekom nearapu

pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali.

Eto, tako to Mi u srca grješnika uvodimo,

oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,

koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,

pa će reći: "Hoće li nam se imalo vremena dati?"

Zašto oni kaznu Našu požuruju?!

Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,

i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti,

zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?

Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali

da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.

Kur'an ne donose šejtani,

nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri,

oni ga nikako ne mogu prisluškivati.

Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni!

I opominji rodbinu svoju najbližu

i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!

A ako te ne budu poslušali, ti reci: "Ja nemam ništa s tim što vi radite."

I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,

koji te vidi kada ustaneš

da sa ostalima molitvu obaviš,

jer On, doista, sve čuje i sve zna.

Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?

Oni dolaze svakome lašcu, grješniku,

oni prisluškuju – i većinom oni lažu.

A zavedeni slijede pjesnike.

Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude

i da govore ono što ne rade,

tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti.

Tā Sīn. Ovo su ajeti Kur'ana i Knjige jasne,

upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,

koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju.

Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove – zato oni lutaju;

njih čeka zla kob, a na onome svijetu će biti posve izgubljeni,

a ti, zaista, primaš Kur'an od Mudrog i Sveznajućeg!

Kada Musa reče čeljadi svojoj: "Vidio sam vatru, donijeću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali",

neko ga, kada joj se približi, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!

O Musa, Ja sam – Allah, Silni i Mudri!

Baci svoj štap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega bojati;

a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti.

Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojaviće se bijela, ali neće biti bolesna – biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjernički.

I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: "Ovo je prava čarolija!"

I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: "Hvala Allahu koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!"

I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!"

I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni,

i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!"

I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!"

I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?

Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!"

I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.

Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni;

vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put

pa da se klanjaju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.

Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!"

"Vidjećemo" – reče Sulejman – "da li govoriš istinu ili ne.

Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!"

"O velikaši" – reče ona – "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo

od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!'

O velikaši" – reče ona – "savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!"

"Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!"

"Kad carevi osvoje neki grad" – reče ona – "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade.

Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti."

I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: "Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!

Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene."

"O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?"

"Ja ću ti ga donijeti" – reče Ifrit, jedan od džina – "prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan."

"A ja ću ti ga donijeti" – reče onaj koji je učio iz Knjige – "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.

Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!"

I kad ona dođe, bî joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" – "Kao da je on!" – uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani."

A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala.

"Uđi u dvoranu!" – bî joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!" – reče on. – "Gospodaru moj" – uzviknu ona – "ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"

A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu – a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.

"O narode moj" – govorio im je on – "zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?"

"Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!" – rekoše oni. – "Zloslutnja vaša kod Allaha je" – reče on – "vi ste narod koji je stavljen u iskušenje."

U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.

"Allahom se zakunite" – rekoše – "da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'"

I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali,

pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i narod njihov,

eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna –

a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

I Luta, kada reče narodu svome: "Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih?

Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici."

A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!"

I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti,

i pustili smo na njih kišu, a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!

Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!" Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju?

Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje;

Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi;

Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! –

Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! –

Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!"

Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.

Zar oni o onome svijetu da što znaju! Ništa! – oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu."

Nevjernici govore: "Zar ćemo, kada postanemo zemlja, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni?

Ovim nam se već odavno prijeti, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih."

Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili grješnici!"

I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih.

"Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?" – pitaju oni.

Reci: "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!"

A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna.

Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose.

Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.

Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze

i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje.

Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajući,

zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu!

Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leđima okrenu,

niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati.

I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni.

A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Naše poricali – oni će biti zadržani –

i kad dođu, On će upitati: "Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima, ili, šta ste to radili?"

I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni riječ izustiti.

Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim? – to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.

A na Dan kad se u Rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći.

Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.

Ko učini dobro djelo, dobiće veliku nagradu za njega i biće straha na Sudnjem danu pošteđen;

a oni koji budu zlo činili, u vatru će naglavačke biti gurnuti. "Zar se već kažnjavate za ono što ste radili?"

Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On učinio svetim – a Njemu sve pripada – i naređeno mi je da budem poslušan

i da Kur'an kazujem; onaj ko bude išao Pravim putem, na Pravome putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi, ti reci: "Ja samo opominjem."

I reci: "Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!" A Gospodar tvoj motri na ono što radite.

Tā Sīn Mīm.

Ovo su ajeti Knjige jasne!

Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je bilo, i to za one ljude koji vjeruju.

Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista je smutljivac bio.

A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo,

i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali.

I Mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti."

I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; – zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.

I žena faraonova reče: "On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti." A oni ništa ne predosjetiše.

I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.

I ona reče sestri njegovoj: "Idi za njim!" I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili.

A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa ona reče: "Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?"

I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna.

I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i – usmrti. "Ovo je šejtanov posao!" – uzviknu – "on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!

Gospodaru moj" – reče onda – "ja sam sâm sebi zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.

"Gospodaru moj" – reče – "tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!"

I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga onaj isti od jučer pozva ponovo u pomoć. "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" – reče mu Musa,

i kad htjede ščepati zajedničkog im neprijatelja, reče mu onaj: "O Musa, zar ćeš ubiti i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš."

I jedan čovjek s kraja grada dotrča: "O Musa" – reče – "glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik."

I Musa iziđe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se desiti. "Gospodaru moj" – reče – "spasi me naroda koji ne vjeruje!"

I kad se uputi prema Medjenu, on reče: "Gospodar moj će mi pokazati Pravi put!"

A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. "Šta vi radite?" – upita on. "Mi ne napajamo dok čobani ne odu" – odgovoriše one – "a otac nam je veoma star."

I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!"

I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: "Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!" I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: "Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!"

"O oče moj" – reče jedna od njih – "uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana."

"Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje" – reče on – "ali trebaš me osam godina služiti; a ako deset napuniš, biće dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar."

"Neka bude tako između mene i tebe!" – reče Musa – "koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili."

I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. "Pričekajte!" – reče čeljadi svojoj – "vidio sam vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete."

A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam – Allah, Gospodar svjetova!

Baci štap svoj!" I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on uzmače i ne vrati se. "O Musa, priđi i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi neće!

Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojaviće se bijela, a bez mahane, i priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glavešinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalašeni."

"Gospodaru moj" – reče – "ja sam ubio jednog njihovog čovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju.

A moj brat Harun je rječitiji od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem."

"Pomoći ćemo te bratom tvojim" – reče On – "i obojici ćemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi prići; s Našim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postaćete pobjednici."

I kada im Musa donese Naše jasne dokaze, oni povikaše: "Ovo je samo smišljena čarolija; nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba predaka naših!"

"Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od Njega" – reče Musa – "onoga koji će na kraju pobijediti, a nevjernici doista neće uspjeti!"

"O velikaši" – reče faraon – "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac!"

A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na Zemlji i mislili su da Nam neće biti vraćeni,

pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali nevjernici!

A bili smo ih učinili vođama koji su pozivali u ono zbog čega se ide u vatru – a na Sudnjem danu niko im neće pomoći –

i popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu, a na onome svijetu biće od svakog dobra udaljeni.

I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost – da bi sebi došli.

Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni njegov savremenik.

Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo živjeli; a ti nisi boravio među stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše, nego ti Mi o njima kazujemo vijesti.

Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili,

i da ne reknu kad ih kazna stigne zbog onoga što su počinili: "Gospodaru naš, zašto nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici budemo?"

A kad im dolazi Istina od Nas, oni govore: "Zašto mu nije dato onako isto kao što je dato Musau?" A zar oni još davno nisu porekli ono što je Musau dato? Oni govore: "Dvije čarolije, jedna drugu podržava" – i govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo."

Reci: "Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na Pravi put upućuje, nju bih slijedio, ako istinu govorite!"

Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.

A Mi objavljujemo sve riječ po riječ, da bi razmislili.

Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nj,

a kad im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani."

Oni će dobiti dvostruku nagradu zato što trpe i što lijepim zlo uzvraćaju i što od onoga što im dajemo udjeljuju;

a kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: "Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih."

Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.

Oni govore: "Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bićemo brzo iz rodnog kraja protjerani." Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni; međutim, većina njih ne zna.

A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali.

A Gospodar tvoj nikada nije naselja uništavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Naše kazivao. I Mi smo samo onda naselja uništavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili.

Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovome svijetu; a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite?

Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovome svijetu, a koji će, poslije, na onome svijetu u vatru ubačen biti?

A na Dan kad ih On pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" –

reći će onī na kojima će se riječ obistiniti: "Gospodaru naš, ove što smo na stranputicu naveli – naveli smo zato što smo i sami na stranputici bili; mi ih se pred Tobom odričemo, oni se nama nisu klanjali."

"Pozovite božanstva vaša!" – reći će im se, pa će ih oni pozivati, ali im se ona neće odazvati, i patnju će doživjeti i zažaliće što na Pravom putu nisu bili.

A na Dan kad ih On pozove i upita: "Šta ste poslanicima odgovorili?" –

toga Dana oni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće ništa pitati.

A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela činio, on će postići šta je želio.

Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo birati. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s Njim izjednačuju!

Gospodar tvoj zna ono što srca njihova kriju i ono što oni iskazuju.

On je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovome i na onome svijetu! Samo On sudi i Njemu ćete se vratiti.

Reci: "Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?"

Reci: "Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite?

Iz milosti Svoje On vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete."

A na Dan kada ih On pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" –

iz svakog naroda dovešćemo svjedoka i reći: "Dajte svoj dokaz!" i oni će saznati da je Bog jedino Allah, a neće im biti onih koje su izmišljali.

Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" – govorili su mu ljudi iz naroda njegova –

"i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine."

"Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim" – govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti.

I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!" – govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu – "on je, uistinu, presretan."

"Teško vama!" – govorili su učeni – "onome koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena."

I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.

A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje? Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?"

Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.

Onaj ko učini dobro djelo dobiće deseterostruku nagradu za njega, a onaj ko uradi zlo – pa, oni koji budu zlo radili biće tačno prema zasluzi kažnjeni.

Onaj koji ti objavljuje Kur'an sigurno će te vratiti na onaj svijet. Reci: "Gospodar moj dobro zna ko je na Pravome putu i ko je u očitoj zabludi."

Ti nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena, ali, ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga; zato nikako ne budi nevjernicima saučesnik!

I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim!

I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njegovog lica, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!

Elif Lām Mīm.

Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni?

A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? – Loše prosuđuju!

Onaj ko se boji susreta sa Allahom – pa, doći će, sigurno, Dan obećani; a On sve čuje i sve zna!

A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.

Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo, sigurno, preko hrđavih postupaka njihovih, i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.

Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.

One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti.

Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" – a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvoga, sigurno će oni reći: "Bili smo uz vas!" A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim?

Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolični.

Nevjernici govore vjernicima: "Slijedite naš put, a mi ćemo nositi grijehe vaše!" – a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lažu,

ali će, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za laži koje su iznosili doista će na Sudnjem danu odgovarati.

Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu druge ravnim smatrali.

I Mi smo njega i one što su bili u lađi – spasili, i poučnim primjerom svjetovima je učinili.

A i Ibrahima. "Allahu se jedino klanjajte" – govorio je on narodu svome – "i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate.

Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha trážite i Njemu se klanjajte i Njemu zahvalni budite! – Njemu ćete se vratiti." –

Ako vi smatrate lažnim mene, pa smatrali su lažnim svoje poslanike i narodi prije vas; a poslanik je jedino dužan da jasno obznani.

Zar ovi ne vide kako Allah sve iz ničega stvara? On će to opet učiniti; Allahu je to, zaista, lahko.

Reci: "Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;

On kažnjava onoga koga On hoće i milost ukazuje onome kome On hoće, i Njemu ćete se vratiti.

Njegovoj kazni nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača.

A onima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s Njime, njima nije stalo do Moje milosti – njih čeka patnja nesnosna."

Odgovor naroda njegova bijaše: "Ubijte ga ili spalite!" – ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.

"Vi ste" – reče on – "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći."

I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar."

I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sačuvali, a na onome će, doista, jedan od onih dobrih biti.

I Luta. Kada narodu svome reče: "Vi činite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije činio:

s muškarcima općite, po drumovima presrećete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite" – odgovor naroda njegova bijaše: "Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!"

"Gospodaru moj" – reče on – "pomozi mi protiv naroda grješnog!"

I kad izaslanici Naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše, rekoše: "Mi ćemo uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici."

"U njemu je Lut" – reče Ibrahim. – "Mi dobro znamo ko je u njemu" – rekoše oni – "mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti."

I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. "Ne boj se i ne brini se" – rekoše oni – "mi ćemo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje; ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.

A na stanovnike ovoga grada spustićemo strašnu kaznu s neba zbog toga što su razvratnici."

I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali.

A u Medjen brata njihova Šuajba: "O narode moj" – govorio je on – "Allahu se jedino klanjajte i činite ono za što ćete dobiti nagradu na onome svijetu, a po Zemlji, nered praveći, zlo ne radite!"

Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.

A i Ada i Semuda – ostaci domova njihovih su vam vidljivi – šejtan im je lijepim njihove postupke predočio, pa ih, iako su razumni bili, od Pravog puta odvratio;

I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.

I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska, poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. – Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.

Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću, a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!

Allah dobro zna da ovi kojima se oni, pored Njega, klanjaju ništa ne predstavljaju; On je Silni i Mudri!

To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.

Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka onima koji vjeruju.

Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite.

I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo."

Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo već dali Knjigu – i u ovu vjeruju, a i od ovih neki u nju vjeruju, a dokaze Naše samo nevjernici osporavaju.

Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore.

A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Naše ajete samo nepravedni osporavaju –

i govore: "Zašto mu od Gospodara njegova nisu neka čuda poslana?" Reci: "Čuda su jedino u Allaha, a ja samo jasno opominjem."

A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.

Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, On zna sve što je na nebesima i na Zemlji. A oni koji u kumire vjeruju, a u Allaha ne vjeruju, oni su izgubljeni.

Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, oni neće predosjetiti.

Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna, a Džehennem će sigurno sve nevjernike obuhvatiti

na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, a melek rekne: "Ispaštajte za ono što ste radili!"

O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato se samo Meni klanjajte!

Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.

One koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestićemo u džennetske odaje, ispred kojih rijeke teku, u njima će vječno boraviti. Kako će divna biti nagrada onima koji su se trudili,

onima koji su trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali!

A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve čuje i sve zna.

A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?" – sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću?

Allah u izobilju daje hranu onome kome hoće od robova Svojih, a nekome i uskraćuje; – Allah, zaista, zna sve.

A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?" – sigurno će reći: "Allah!" – a ti reci: "Hvala Allahu!" – ali većina njih ne shvaća.

Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!

Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju

da bi pokazali nezahvalnost prema onome što im Mi dajemo, i da bi uživali. A znaće oni!

Zar ne vide da smo Harem svetim i sigurnim učinili, dok se svuda okolo njih otima i pljačka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim blagodatima su nezahvalni?

I ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži ili poriče Istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u Džehennemu?

One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!

Elif Lām Mīm.

Bizantinci su pobijeđeni

u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti

za nekoliko godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada će se vjernici radovati

Allahovoj pomoći – On pomaže kome hoće, On je Silni i Samilosni –

obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna;

oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovome svijetu, a prema onome svijetu su ravnodušni.

A zašto ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih – sa ciljem i do roka određenog. A mnogi ljudi ne vjeruju da će pred Gospodara svoga doista izaći.

Zašto ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih? Oni su bili od njih jači, i zemlju su orali i obrađivali je više nego što je obrađuju ovi, i poslanici su im donosili jasne dokaze; Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.

Oni koji su zlo činili završiće najužasnijom patnjom, zato što su Allahove riječi poricali i što su ih ruglu izvrgavali.

Allah iz ničega stvara, On će to ponovo učiniti i na kraju Njemu ćete se vratiti.

Na dan kad nastupi Čas – mnogobošci će svaku nadu izgubiti:

božanstva njihova neće im biti zagovornici, a zbog božanstava svojih bili su nevjernici.

Na dan kad nastupi Čas oživljenja – ljudi će se razdvojiti:

oni koji su vjerovali i dobra djela činili – u džennetskom perivoju će se radovati,

a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše i susret na Sudnjem danu poricali – u trajnoj će muci biti.

Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete –

Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji – i predvečer i u podne! –

On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni.

Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih;

i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;

i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju;

i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju;

i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju.

I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom. Zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati.

Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno.

On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.

On vam kao primjer navodi vas same: da li su oni koji su u posjedu vašem izjednačeni s vama u onome što vam Mi dajemo, pa ste u tome isti, i da li ih se bojite kao što se vi jedni drugih bojite? – Eto, tako Mi, podrobno, izlažemo dokaze Naše ljudima koji razmišljaju.

Ali, nevjernici lahkomisleno slijede strasti svoje – a ko će na Pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio? – njima neće moći niko u pomoć priteći.

Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba se mijenjati Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna –

obraćajući Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju,

od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.

A kad ljude nevolja snađe, oni se Gospodaru svome pokajnički obraćaju, a poslije, kad im On dâ da okuse milost Njegovu, odjednom neki od njih Gospodaru svome druge ravnim smatraju

da bi bili nezahvalni na onome što im Mi dajemo. "Pa uživajte, a saznaćete!"

Zar smo im Mi poslali kakav dokaz koji govori u prilog onih koje Njemu ravnim smatraju?

Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju, oni im se obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove činile, odjednom očajavaju.

Zar oni ne znaju da Allah u obilju daje hranu onome kome On hoće, i da uskraćuje? To su, uistinu, dokazi za ljude koji vjeruju.

Zato podaj bližnjemu pravo njegovo, i siromahu i putniku! To je bolje za one koji žele lice Allahovo; ti će postići šta žele.

A novac koji dajete da se uveća novcem drugih ljudi neće se kod Allaha uvećati, a za milostinju koju udijelite iz želje za licem Allahovim – takvi će dobra djela svoja umnogostručiti.

Allah vas stvara, i opskrbljuje; On će vam život oduzeti i na kraju vas oživiti. Postoji li ijedno božanstvo vaše koje bilo šta od toga čini? Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!

Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.

Reci: "Putujte po svijetu pa pogledajte kako su onī prije završili; većinom su oni mnogobošci bili."

Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vjeri, prije nego što Allahovom voljom nastupi Dan koji niko neće moći odbiti. Toga dana On će ih razdvojiti:

oni koji nisu vjerovali – na svoju štetu nisu vjerovali, a oni koji su dobra djela činili – sebi su Džennet pripremili,

da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vjerovali i dobra djela činili; a On, zaista, ne voli nevjernike.

Jedan od dokaza Njegovih je to što On šalje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti da vam dâ da milost Njegovu osjetite i da lađe voljom Njegovom plove i da iz obilja Njegova stječete, i da biste zahvalni bili.

I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im prave dokaze donosili, pa smo one koji su griješili kažnjavali – a dužnost Nam je bila vjernike pomoći.

Allah je Taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune,

iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih.

Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživiti, On sve može.

A da pošaljemo vjetar i da oni vide da je sve požutjelo, oni bi, i poslije toga, blagodati poricali.

Ti ne možeš mrtve dozvati, ni gluhe, kad se od tebe okrenu, dovikati,

niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u ajete Naše vjeruju, jedino oni će se odazvati.

Allah je Taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve zna i sve može.

A na Dan kad nastupi Čas oživljenja, zločinci će se zaklinjati da su u grobovima samo jedan čas ostali; a i prije su istinu izbjegavali.

A reći će oni kojima je dato znanje i vjerovanje: "Vi ste ostali, prema Allahovoj odredbi, sve do Dana oživljenja – a ovo je Dan oživljenja, samo što vi niste znali."

Toga Dana neće ničem poslužiti pravdanja onima koji su se prema sebi ogriješili i neće na ovaj svijet vraćeni biti.

U ovom Kur'anu Mi navodimo ljudima svakovrsne primjere. A kad bi im ti ne znam kakvo čudo donio, opet bi rekli oni koji neće da vjeruju: "Vi samo iznosite laži!"

Eto tako Allah pečati srca onih koji neće da znaju.

A ti budi strpljiv! Allahovo obećanje je, zaista, istina i neka te nikako ne obmanu oni koji čvrsto ne vjeruju.

Elif Lām Mīm.

Ovo su ajeti mudre Knjige,

upute i milosti onima koji budu dobro činili,

onima koji molitvu budu obavljali i zekat davali i koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali;

njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni će želje svoje ostvariti.

Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.

Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh – zato mu navijesti patnju nesnosnu.

One koji budu vjerovali i dobra djela činili doista čekaju bašče uživanja,

u njima će vječno boraviti – obećanje je Allahovo istinito, a On je silan i mudar.

Nebesa je, vidite ih, bez stupova stvorio, a po Zemlji planine nepomične razbacao da vas ne trese, i po njoj životinje svih vrsta razasuo. Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke.

To je Allahovo djelo; a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega, stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi.

A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: "Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan."

Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda."

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.

A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.

"O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući.

O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – to, doista, u istinske postupke spada.

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.

U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!"

Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.

A kad im se govori: "Slijedite ono što vam Allah objavljuje!" – odgovaraju: "Ne, mi slijedimo ono što smo zapamtili od predaka naših." Zar i onda kad ih šejtan poziva na patnju u ognju?!

Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća.

A onaj koji ne vjeruje, pa, neka te ne zabrinjava nevjerovanje njegovo. Nama će se svi vratiti i Mi ćemo ih o onome šta su radili obavijestiti; Allahu su, uistinu, poznate svačije misli.

Mi im dajemo da kratko uživaju, a onda ćemo ih natjerati u patnju neizdržljivu.

A da ih upitaš: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju?" – sigurno bi rekli: "Allah!" – a ti reci: "Hvaljen neka je Allah!" – samo što većina njih ne zna.

Allahovo je sve na nebesima i na Zemlji! Allah je, uistinu, nezavisan i hvale dostojan.

Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar.

Stvoriti sve vas i sve vas oživiti isto je kao stvoriti i oživiti jednoga čovjeka; Allah, zaista, sve čuje i sve vidi.

Kako ne vidiš da Allah uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, i da je potčinio Sunce i Mjesec – svako se kreće do roka određenog – i da Allah dobro zna ono što radite?

To zato što je Allah – Istina, a oni kojima se, pored Njega, oni mole – neistina, i što je Allah uzvišen i velik.

Zar ne vidiš da lađe Allahovom milošću morem plove da bi vam pokazao neke dokaze Svoje? To su, zaista, pouke za sve strpljive i zahvalne.

A kad ih talas, kao oblak, prekrije, mole se Allahu iskreno Mu vjeru ispovijedajući; a čim ih On do kopna dovede, samo Mu neki zahvalni ostaju. A dokaze Naše samo izdajnik, nezahvalnik poriče.

O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba.

Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.

Elif Lām Mīm.

Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova,

a oni govore: "On je izmišlja!" Ne, ona je istina od Gospodara tvoga da opominješ narod kojemu prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.

Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana stvorio, a onda se iznad Arša uzdigao; vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate, pa zašto se ne urazumite?

On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.

To je Onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi,

koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače –

a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine,

zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne – i On vam i sluh i vid i pameti daje – a kako vi malo zahvaljujete!

Oni govore: "Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?" Oni ne vjeruju da će pred Gospodara svoga izići.

Reci: "Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti."

A da ti je vidjeti grješnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom svojim, reći: "Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!"

A kad bismo htjeli, svakog čovjeka bismo na Pravi put uputili, ali Ja sam već istinu rekao: "Napuniću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno!"

Pa trpite zato što ste zaboravljali da ćete ovaj dan doživjeti – i Mi ćemo vas zaboraviti – i vječnu patnju trpite zbog onoga što ste radili.

U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole.

Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju.

I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.

Zar da vjerniku bude isto kao grješniku? Ne, njima neće biti isto:

one koji su vjerovali i dobra djela činili čekaju džennetske bašče u kojima će boraviti, kao nagrada za ono što su radili;

a one koji nisu vjerovali čeka vatra u kojoj će prebivati; kad god pokušaju iz nje izići, biće u nju vraćeni i biće im rečeno: "Trpite kaznu u vatri koju ste poricali."

I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali.

A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut riječima Gospodara svoga, njima leđa okrene? Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!

Musau smo Mi Knjigu dali – ne sumnjaj nimalo u to da je on nije primio – i putokazom je sinovima Israilovim učinili.

Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.

Gospodar tvoj će među njima na Sudnjem danu presuditi u onome oko čega su se razilazili.

Zar ovima nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uništili, po čijim oni nastambama hodaju? To su, zaista, dokazi, pa zašto neće da čuju?

Kako oni ne vide da Mi gonimo kišu u ogoljelu zemlju, i činimo da, uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami – pa zašto neće da vide?!

I oni govore: "Kad će već jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?"

Reci: "Na Sudnjem danu, kada nevjernicima neće nikako koristiti to što će tada vjerovati i kad im se nimalo vremena neće dati."

Zato se ti okreni od njih i čekaj, i oni doista čekaju!

O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj – Allah, uistinu, sve zna i mudar je –

i slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje – Allah dobro zna ono što vi radite –

i u Allaha se pouzdaj, Allah je zaštitnik dovoljan!

Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni žene vaše, od kojih se ziharom rastavljate, materama vašim nije učinio, niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz usta vaših, a Allah istinu govori i na Pravi put izvodi.

Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena očeva njihovih, pa, braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i samilostan je.

Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira; prijateljima svojim možete oporukom nešto ostaviti. To u Knjizi piše.

Mi smo od vjerovjesnīkâ zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina smo čvrst zavjet uzeli

da bi On mogao pozvati na odgovornost vjerovjesnike za ono što su govorili; a nevjernicima je On pripremio bolnu patnju.

O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, a i vojske koje vi niste vidjeli – a Allah dobro vidi šta vi radite –

kad su vam došle i odozgo i odozdo, i kad su oči vaše bile uprte jedino u neprijatelja, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali –

tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti goré uznemireni,

kad su licemjeri i onī bolesna srca govorili: "Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!"

kad su neki među njima rekli: "O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stánka, zato se vratite!", a drugi među njima su tražili dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili: "Kuće su naše nezaštićene!" – a nisu bile nezaštićene, već su se oni htjeli izvući.

A da su im sa raznih strana prodrli i da su potom od njih zatražili da opet postanu mnogobošci, oni bi to, ne dvoumeći se oko toga, brzo učinili,

a bili su se još prije Allahu obavezali da neće uzmicati – a za Allahu datu obavezu će se odgovarati!

Reci: "Ako bježite od smrti ili pogibije, bježanje vam neće pomoći, opet ćete samo kratko uživati."

Reci: "Ko će vas od Allaha zaštititi ako On hoće da vas zlo snađe, ili, ko vam može nauditi ako On želi da vam milost ukaže?" Osim Allaha, oni neće naći sebi ni zaštitnika ni pomagača.

Allah dobro zna one među vama koji su druge zadržavali i prijateljima svojim govorili: "Priključite se nama!" – a samo su neki u boj išli

ne želeći da vam pomognu. A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt onesviješćeni; čim strah mine, oni vas psuju svojim oštrim jezicima, škrti da učine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju, i zato će Allah djela njihova poništiti; a to je Allahu lahko.

Oni misle da saveznici još nisu otišli. A kad bi saveznici opet došli, najdraže bi im bilo da su među beduinima u pustinji i da se raspituju za vas; a da s vama ostanu, malo bi se borili.

Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.

A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: "Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!" – i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost.

Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili –

da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako hoće, stavi na muke licemjere ili da im oprosti, Allah zaista prašta i samilostan je.

Allah je nevjernike pune srdžbe odbio – nisu nimalo uspjeli – i vjernike je Allah borbe poštedio – Allah je, uistinu, moćan i silan –

a sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli,

i dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove i bogatstva njihova, i zemlju kojom prije niste hodali – Allah sve može.

O Vjerovjesniče, reci ženama svojim: "Ako želite život na ovome svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite, daću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti.

A ako želite Allaha, i Poslanika Njegova, i onaj svijet – pa, Allah je, doista, onima među vama koje čine dobra djela pripremio nagradu veliku."

O žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lahko;

a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila – daćemo nagradu dvostruku i pripremićemo joj opskrbu plemenitu.

O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!

U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.

I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim; – Allah je, uistinu, dobar i sve zna.

Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.

Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.

A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: "Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!" – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njoj živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu – kako Allah odredi, onako treba biti.

Vjerovjesniku nije teško da čini ono što mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali – a Allahova zapovijed je odredba konačna –

za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. – A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati!

Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.

O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite,

i ujutro i navečer Ga veličajte,

On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima samilostan –

a na Dan kad oni pred Njega stanu, On će ih pozdravljati sa: "Mir vama!" – i On im je pripremio nagradu plemenitu.

O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje,

da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija.

I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti,

a ne slušaj nevjernike i licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik.

O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite.

O Vjerovjesniče, Mi smo ti dopustili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima – ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako se Vjerovjesnik hoće njome oženiti – da ti ne bi bilo teško. Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim i o onima koje su u vlasništvu njihovu. – A Allah prašta i samilostan je.

Možeš zanemariti one među njima koje hoćeš i možeš pozvati sebi onu koju hoćeš, a možeš zatražiti onu koju si udaljio, nijedno od toga nije tvoj grijeh. Najlakše će tako one radosne biti i neće se žalostiti i tako će sve onim što im ti daješ zadovoljne biti – a Allah zna šta je u srcima vašim; Allah zna sve i blag je.

Od sada ti nisu dopuštene druge žene, ni da umjesto njih neku drugu uzmeš, makar te i zadivila ljepota njihova, osim onih koje postanu robinje tvoje. – A Allah na sve motri.

O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!

Iznosili vi o tome šta u javnost ili to u sebi krili, pa, Allah sve zna.

Njima nije grijeh da budu otkrivene pred očevima svojim, i sinovima svojim, i braćom svojom, i sinovima braće svoje, i sinovima sestara svojih, i ženama vjernicama, i pred onima koje su u vlasništvu njihovu. I Allaha se bojte, jer Allahu, doista, nije skriveno ništa.

Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!

One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na ovome i na onome svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.

A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.

O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.

Ako se licemjeri i oni čija su srca bolesna i oni koji po Medini šire laži – ne okane toga, Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati –

prokleti neka su! Gdje god da se nađu, neka budu uhvaćeni i ubijeni

prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti nećeš u Allahovu zakonu izmjene naći.

Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: "To jedino Allah zna!" A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu!

Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio,

u njemu će vječno i zauvijek boraviti, ni zaštitnika ni pomagača neće naći.

Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriće: "Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!"

I govoriće: "Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravoga puta odveli;

Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!"

O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa.

O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu,

On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.

Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen –

da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogobošce i mnogoboškinje kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prašta i samilostan je.