Boşnakça Meal — Besim Korkut — Sebe' 34:1 – Necm 53:62

Neka je hvaljen Allah, čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome svijetu! On je Mudri i Sveznajući.

On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje; On je samilostan i On prašta grijehe.

A nevjernici govore: "Čas oživljenja nam neće doći!" Reci: "Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći." – Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi –

da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine – njih čeka oprost i opskrba plemenita –

a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naših bore, nastojeći ih onemogućiti.

Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenoga,

dok oni koji ne vjeruju govore: "Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da ćete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti?

Iznosi li on o Allahu laži ili je lud?" Nijedno, već će oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj.

Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali, ili komade neba na njih sručili. To je, zaista, pouka svakome robu koji je odan.

Mi smo Davudu Našu milost ukazali – "O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!" – i učinili da mu mekahno gvožđe bude.

"Pravi široke pancire i čestito ih pleti!" – i činite dobro, jer Ja vidim šta radite vi.

A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti.

Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne. "Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!" – A malo je zahvalnih među robovima Mojim.

A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli.

Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kome su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. "Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!"

Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.

Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!

A između njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. "Putujte kroz njih i po noći i po danu, sigurni!"

Ali oni rekoše: "Gospodaru naš, učini veće rastojanje prilikom putovanja naših!" – i ogriješiše se prema sebi, i Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih kud koje raselismo. To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zahvalnog.

I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika

nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli ukazati na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. – A Gospodar tvoj bdi nad svim.

Reci: "Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći."

Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: "Šta je to rekao Gospodar vaš?" – "Istinu!" – odgovoriće. On je uzvišen i velik.

Upitaj: "Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?" – i odgovori: "Allah! Da li smo onda mi ili vi na Pravome putu, ili u očitoj zabludi?"

Reci: "Vi nećete odgovarati za grijehe koje mi počinimo niti ćemo mi odgovarati za ono što uradite vi."

Reci: "Gospodar naš će nas sabrati i onda nam pravedno presuditi, On je sudija Pravedni, Sveznajući."

Reci: "Pokažite mi one koje smatrate Njemu ravnim!" – Nema ih; postoji samo Allah, Silni i Mudri!

Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna

i govore: "Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"

Reci: "Dan vam je već određen, ne možete ga ni za čas jedan zaustaviti niti ubrzati."

A oni koji ne vjeruju govore: "Mi nećemo vjerovati u ovaj Kur'an niti u one prije njega!" A kada bi samo vidio kad onī koji su učinili zlo pred Gospodarom svojim budu zadržani i kad stanu među sobom razgovarati: "Da vâs nije bilo, sigurno bismo bili vjernici" – reći će oni koji su tlačeni bili onima koji su bili oholi.

"A zar smo vas mi od Pravoga puta odvratili nakon što vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi grješnici bili" – reći će oni koji su bili oholi onima koji su bili tlačeni.

"Nije bilo tako" – odgovoriće oni koji su bili tlačeni onima koji su bili oholi – "nego ste danju i noću spletkarili kad ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo." I svi će prikriti tugu kad vide da će kažnjeni biti, a Mi ćemo na vratove nevjernika sindžire staviti; zar će biti kažnjeni drukčije nego prema onome kako su radili?

Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na raskošan život bili navikli: "Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!" –

i da nisu govorili: "Imamo više imetka i djece; mi nećemo biti mučeni!"

Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće, a i uskraćuje, ali, većina ljudi ne zna.

Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka višestruka nagrada za ono što su radili, i oni će u visokim odajama biti sigurni.

A oni koji se budu trudili da se dokazima Našim suprotstave, da ih onemoguće, oni će biti kažnjeni."

Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje."

A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: "Zar su se ovi vama klanjali?"

oni će odgovoriti: "Hvaljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih."

Toga Dana jedni drugima nećete moći ni koristiti ni nauditi, a Mi ćemo onima koji su se prema sebi ogriješili reći: "Trpite patnju u vatri koju ste poricali!"

Kad im se Naši jasni ajeti kazuju, oni govore: "Ovaj čovjek samo hoće da vas odvrati od onoga čemu su se vaši preci klanjali", i govore: "Ovo nije ništa drugo nego izmišljena laž!" A oni koji ne vjeruju govore o Istini kada im dolazi: "Ovo nije ništa drugo nego očito vračanje!"

A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izučavaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao.

A i oni prije njih su poslanike u laž ugonili, a ovi nisu postigli ni deseti dio onoga što smo onima bili dali, pa su ipak poslanike Moje lažnim smatrali, i kakva je samo bila kazna Moja!

Reci: "Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje."

Reci: "Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane vama, mene će nagraditi Allah, On nad svim bdi."

Reci: "Gospodar moj pobjeđuje istinom, On dobro zna i sve ono što je veoma skriveno."

Reci: "Došla je istina, a laži je nestalo!"

Reci: "Ako zalutam, zalutao sam na svoju štetu, a ako sam na Pravome putu, to je zbog onoga što mi Gospodar moj objavljuje; On zaista sve čuje i blizu je."

A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati – umaći neće moći; izbliza biće ščepani –

i kada reknu: "Vjerujemo u Poslanika!" A šta će im biti od koristi kad je život na Zemlji bio i prošao!

U njega oni nisu prije vjerovali, govorili su ono što nije poznato, što je od istine daleko;

i između njih i onoga što budu željeli biće prepreka postavljena kao što je prije bilo učinjeno sa njima sličnim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali.

Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.

Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može, poslije Njega, dati; On je silan i mudar.

O ljudi, sjetite se milosti kojom vas Allah obasipa. Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje? Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se onda odmećete?

Ako te oni u laž utjeruju, pa – i prije tebe su poslanike u laž utjerivali; a Allahu će se sve vratiti.

O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.

Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri.

One koji ne vjeruju čeka patnja teška, a one koji vjeruju i dobra djela čine – oprost i nagrada velika.

Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim… Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na Pravi put ukazuje onome kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve što oni rade.

Allah šalje vjetrove koji pokreću oblake, a Mi ih onda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oživljavamo, koja je mrtva bila; takvo će biti i oživljenje.

Ako neko želi veličinu, pa – u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna.

Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas čini muškarcima i ženama. I nijedna žena ne zanese niti rodi, a da to On ne zna. I ničiji život se ne produži niti skrati, a da to nije zabilježeno u Knjizi; to je Allahu uistinu lahko!

Ni dva mora nisu jednaka: jedno je slatko i prijatno – voda mu se lahko pije, a drugo je slano i gorko; vi iz svakog jedete svježe meso i vadite nakit kojim se kitite; ti vidiš lađe kako po njemu sijeku vodu da stječete iz obilja Njegova, da biste bili zahvalni.

On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec – svako plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa.

Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj koji zna.

O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.

Ako hoće, ukloniće vas i nova stvorenja dovesti,

to Allahu nije teško.

I nijedan grješnik neće grijehove drugog nositi; ako grijehovima pretovarenī pozove da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak. A ti ćeš opomenuti samo one koji se Gospodara svoga boje, iako ih niko ne vidi, i koji obavljaju molitvu – onaj ko se očisti, očistio se za svoje dobro – a Allahu se sve vraća.

Nisu nikako isti slijepac i onaj koji vidi,

ni tmine i svjetlo,

ni hladovina i vjetar vrući,

i nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će učiniti da čuje onaj koga On hoće, a ti ne možeš one u grobovima dozvati,

tvoje je samo da opominješ.

Mi smo te poslali s Istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ; a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.

Ako te oni u laž utjeruju, pa – i onī prije njih su poslanike u laž utjerivali, a oni su im očigledna čuda donosili, i listove, i Knjigu svjetilju.

I Ja sam onda kažnjavao one koji nisu vjerovali, a kakva je samo bila kazna Moja!

Zar ne znaš da Allah s neba spušta vodu i da Mi pomoću nje stvaramo plodove različitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, različitih boja, i sasvim crnih.

I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, silan i On prašta.

Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati

da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer On mnogo prašta i blagodaran je.

A ono što ti iz Knjige objavljujemo sušta je istina, ona potvrđuje da su istinite i one prije nje. – Allah, zaista, o robovima Svojim sve zna i On sve vidi.

Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede onī Naši robovi koje Mi izaberemo; biće onih koji će se prema sebi ogriješiti, biće onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i biće i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti – za to će veliku nagradu dobiti:

edenske perivoje u koje će ući, u kojima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile biti.

"Hvaljen neka je Allah" – govoriće – "koji je od nas tugu odstranio – Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je –

koji nam je, od dobrote Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti."

A nevjernike čeka vatra džehennemska, oni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti – eto tako ćemo svakog nevjernika kazniti –

oni će u njemu jaukati: "Gospodaru naš, izbavi nas, činićemo dobra djela, drugačija od onih koja smo činili." – "A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao razmisliti imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći!"

Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje; On dobro zna svačije misli.

On čini da se smjenjujete na Zemlji; ko ne bude vjerovao, nevjerovanje njegovo je na njegovu štetu; nevjernicima će njihovo nevjerovanje kod Gospodara njihova samo povećati odvratnost, i nevjernicima će njihovo nevjerovanje povećati propast.

Reci: "Kažite vi meni koji su dio Zemlje stvorila božanstva vaša kojima se, umjesto Allahu, klanjate, i recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela, ili smo mnogobošcima Mi dali Knjigu, pa imaju u njoj dokaz za to?" Nijedno, već nevjernici jedni druge obmanjuju.

Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i prašta grijehe.

Oni su se zaklinjali Allahom, najtežom zakletvom, da će se, bolje nego bilo koji narod, držati Pravoga puta – samo ako im dođe onaj koji će ih opominjati. I kad im je došao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo povećao otuđenje:

oholost na Zemlji i ružno spletkarenje – a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.

Zašto oni ne putuju po svijetu da vide kako su završili oni prije njih, koji su bili jači od njih? – Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve može.

Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje.

Jā Sīn.

Tako Mi Kur'ana mudrog,

ti si, uistinu, poslanik,

na Pravome putu,

po objavi Silnoga i Samilosnoga,

da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!

O većini njih se već obistinila Riječ – zato oni neće vjerovati.

Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka – zato su oni glava uzdignutih,

i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili – zato oni ne vide,

i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neće vjerovati.

Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur'an slijedi i Milostivoga se boji, iako Ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!

Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali.

Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici;

kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: "Mi smo vama poslani!" –

"Vi ste ljudi kao i mi" – oni odgovoriše – "Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!"

"Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani" – rekoše oni –

"i dužni smo samo da jasno obznanimo."

Oni rekoše: "Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja od nas."

"Uzrok vaše nesreće je s vama!" – rekoše oni. "Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi."

I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj, slijedi one koji su poslani,

slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!

Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?

Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti,

a ja bih tada bio u pravoj zabludi;

ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!"

I reći će se: "Uđi u Džennet!" – a on će reći: "Kamo sreće da narod moj zna

zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!"

I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili;

samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.

O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali.

Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,

a svi oni biće zajedno pred Nas dovedeni.

Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu;

Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde – i činimo da iz nje izvori izviru –

da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?

Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!

I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.

I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.

I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.

Nit' Sunce može Mjesec dostići nit' noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.

Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo

i što za njih, slične njima, stvaramo one na kojima se voze.

I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti,

osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali.

A kad im se rekne: "Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili…"

I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenu.

A kad im se kaže: "Udjeljujte od onoga što vam Allah daje" – onda nevjernici govore vjernicima: "Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!"

I govore: "Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"

A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,

pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.

I puhnuće se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti,

govoreći: "Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?" – "Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!"

Biće to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.

Danas se neće nikome nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako ste radili, nagrađeni biti.

stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni,

oni i žene njihove biće u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni,

u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.

"Mir vama!" – biće riječi Gospodara Milostivog –

"a vi, o grješnici, danas se odvojite!"

O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,

već se klanjajte Meni; to je Put pravi.

On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?!

Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,

pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!"

Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti.

Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli?

A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti.

Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju?

Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur'an jasni,

da opominje onoga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici.

Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici

i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane,

i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni,

već pored Allaha druge bogove prihvaćaju u nadi da će im oni na pomoći biti;

oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska.

I nek te ne žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i ono što kriju i ono što pokazuju.

Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,

i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko će oživiti kosti kad budu truhle?"

Reci: "Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio,

Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete."

Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući;

kada nešto hoće, On samo za to rekne: "Budi!" – i ono bude.

Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!

Tako Mi onih u redove poredanih

i onih koji odvraćaju

i onih koji Opomenu čitaju –

vaš Bog je, uistinu, Jedan,

Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istōkā!

Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili

i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga

da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gađaju

da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna,

a onoga koji što ugrabi – stigne svjetlica blistava.

Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilovače.

Ti se diviš a oni se rugaju,

a kada im se savjeti upućuju oni ih ne prihvaćaju,

i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiču,

i govore: "Ovo nije ništa drugo do prava čarolija!

Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni

i naši preci davni?"

Reci: "Da, a bićete i poniženi!"

To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati

i reći: "Teško nama, ovo je – Sudnji dan!"

Da, ovo je Dan strašnoga suda u koji vi niste vjerovali!

Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali

mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi

i zaustavite ih, oni će biti pitani:

"Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?"

Ali, toga Dana oni će se sasvim prepustiti

i jedni drugima prebacivati:

"Vi ste nas varali."

"Nismo" – odgovoriće – "nego vi niste htjeli vjerovati,

a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili

i riječ Gospodara našeg da ćemo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,

a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili."

I oni će toga dana zajedno na muci biti,

jer Mi ćemo tako sa mnogobošcima postupiti.

Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!" – oni su se oholili

i govorili: "Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika?"

A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,

a vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti –

kako ste radili, onako ćete kažnjeni biti!

A Allahovi iskreni robovi

posebnu će opskrbu imati,

razno voće, i biće poštovani

u džennetskim baščama nâslādā,

na divanima, jedni prema drugima,

biće posluženi pićem – iz izvora koji će stalno teći –

bistrim i prijatnim onima koji budu pili,

od njega neće glava boljeti i od njega se neće pamet gubiti.

Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih,

kao da su one jaja pokrivena.

I oni će jedan s drugim razgovarati,

i jedan od njih će reći: "Imao sam druga jednoga

koji je govorio: 'Zar i ti vjeruješ

da ćemo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?'"

"Hoćete li pogledati?"

I on će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati.

"Allaha mi" – reći će – "zamalo me nisi upropastio;

da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio."

"A mi, je l' de, više nećemo umirati? –

jednom smo umrli – više nećemo biti mučeni,

to će, zaista, uspjeh veliki biti!"

Za ovako nešto neka se trude trudbenici!

A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum

koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?

To je drvo koje će usred Džehennema rasti;

plod će mu poput glava šejtanskih biti.

Oni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,

zatim će to s ključalom vodom izmiješati,

a potom će se, sigurno, opet u Džehennem vratiti.

Oni su očeve svoje u zabludi zatekli

pa i oni stopama njihovim nastavili,

a i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili,

iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;

zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,

samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.

A kada Nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:

njega i porodicu njegovu nevolje teške smo spasili

i samo potomke njegove u životu ostavili,

i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvali:

"Mir Nuhu od svjetova svih!"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

on je bio rob Naš, vjernik,

a ostale smo poslije potopili.

Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,

kad je Gospodaru svome iskrena srca došao,

kad je ocu svome i narodu svome rekao: "Čemu se to vi klanjate?

Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?

I šta o Gospodaru svjetova mislite?"

I on baci pogled na zvijezde,

pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" –

i oni ga napustiše, uzmaknuvši,

a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete?

Šta vam je, što ne govorite?" –

i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,

pa mu narod trkom dođe.

"Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?" – upita –

"kad Allah stvara i vas i ono što napravite?"

"Pripremite za njega lomaču" – povikaše – "pa ga u vatru bacite!"

I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.

"Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" – reče – "On će me kuda treba uputiti.

Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" –

i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.

I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?" – "O oče moj" – reče – "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati."

I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,

Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,

ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine –

to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" –

i kurbanom velikim ga iskupismo

i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo:

"Nek je u miru Ibrahim!"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

a on je, doista, bio rob Naš, vjernik,

i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim,

i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.

I Musau i Harunu smo milost ukazali,

pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili

i pomogli im da pobijede,

i Knjigu im jasnu dali

i obojicu na Pravi put uputili

i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali:

"Nek su u miru Musa i Harun!"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.

I Iljas je bio poslanik.

Kad on reče narodu svome: "Zar se ne bojite?

Što se Balu klanjate, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate,

Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?" –

oni ga lašcem nazvaše i zato će, sigurno, u vatru svi oni biti bačeni,

samo neće oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.

I sačuvasmo mu spomen u naraštajima kasnijim:

"Nek je u miru Iljas!"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

a on je bio rob Naš, vjernik.

I Lut je bio poslanik.

Mi smo njega i čitavu njegovu porodicu spasili –

osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali –

a ostale smo uništili,

i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju

i noću, pa zašto se ne urazumite?

I Junus je bio poslanik.

I on pobježe na jednu lađu prepunu

i baci kocku i kocka na njega pade,

i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor,

i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale,

sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni,

i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,

i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve,

i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više,

i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive.

A upitaj ih: "Zar su za Gospodara tvoga – kćeri, a za njih – sinovi,

zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili?"

Eto, oni, zbog toga što lažu, doista govore:

"Allah je rodio" – oni su, zaista, lažljivci.

Zar je On kćeri sinovima pretpostavio?

Šta vam je, kako rasuđujete?!

Zašto ne razmislite?

Ili, gdje vam je dokaz očiti?

Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!

Mnogobošci između Njega i džina srodstvo uspostavljaju, a džini odavno znaju da će oni koji tako govore u vatru biti bačeni –

hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!

Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.

Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,

ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti,

možete samo onoga koji će ionako u vatri gorjeti.

"Svakome od nas mjesto je određeno,

mi smo u redove poredani,

i samo Njega hvalimo!"

A oni su, sigurno, govorili:

"Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji,

sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!"

Ali u Kur'an ne htjedoše povjerovati, i znaće oni!

A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima:

"Oni će biti, doista, potpomognuti

i vojska Naša će zacijelo pobijediti!"

Zato se okreni od njih za neko vrijeme

i posmatraj ih, i oni će posmatrati!

Zar oni kaznu Našu da požuruju?

Kad ih ona stigne, zlo će jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!

Zato se okreni od njih za neko vrijeme

i posmatraj, i oni će posmatrati!

Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! –

i mir poslanicima

i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

Sād. Tako Mi Kur'ana slavnog,

doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!

Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!

Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: "Ovo je čarobnjak, lažov!

Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!"

I onī ugledni između njih krenuše: "Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovim se, uistinu, nešto veliko hoće!

Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž;

zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!" Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.

Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?

Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? – neka se, onda, uz ljestve popnu.

Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.

I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih, poricali,

i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili;

svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.

A i ovi ne čekaju do jedan zvuk Roga koji neće biti potrebno ponoviti,

i govore: "Gospodaru naš, požuri, kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!"

Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.

Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,

a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.

I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.

A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli,

kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. "Ne boj se" – rekli su – "mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.

Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: 'Daj ti nju meni!' – i u prepirci me pobijedi."

"Učinio ti je, doista, krivo!" – reče Davud – "time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.

I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka.

O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.

Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!

Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!

Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,

on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!" – i oni se izgubiše iz vida.

"Vratite mi ih!" – i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.

Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.

"Gospodaru moj" – rekao je – "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!"

I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio –

i šejtani, sve graditelji i gnjurci,

i drugi u bukagije okovani.

"Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!"

On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.

I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!"

"Udari nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!" –

i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti –

"I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!" Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!

I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.

Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet;

i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.

I sjeti se Ismaila i Eljese'a i Zulkifla, svi su oni bili dobri.

Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili čeka divno prebivalište:

edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene,

u kojima će se odmarati, i raznovrsno voće i piće tražiti.

Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati.

"To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati;

to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati!"

Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište:

Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje!

Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu

i druge slične ovima muke, mnogostruke.

"Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!" – "Ne bilo im prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti!"

"Vama ne bilo prostrano!" – reći će oni – "vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!"

"Gospodaru naš" – reći će – "udvostruči patnju u vatri onima koji su nam ovo priredili!"

I govoriće: "Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali

i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?"

Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.

Reci: "Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moćnog,

Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnoga, Onoga koji prašta."

Reci: "Ovo je vijest velika,

a vi od nje glave okrećete.

Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali –

meni se objavljuje samo da jasno opominjem" –

i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvoriću čovjeka od ilovače,

pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!"

meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili

osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.

"O Iblisu!", rekao je On, "šta te navelo da ne učiniš sedždu onome koga sam Ja Svojim dvjema rukama stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen.

"Bolji sam od njega" – rekao je on – "mene si stvorio od vatre a njega od ilovače."

"E, izlazi onda iz Dženneta!" – reče On – "proklet da si!

Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!"

"Gospodaru moj" – reče on – "daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni biti!"

"Dajem ti" – reče On –

"do Dana već određenog."

"E tako mi dostojanstva Tvoga" – reče – "sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,

osim Tvojih među njima robova iskrenih!"

"Istinom se kunem i istinu govorim" – reče Allah –

"sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!"

Reci: "Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen,

Kur'an je doista svijetu cijelome opomena! –

i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!"

Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!

Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru!

Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" – Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.

Da je Allah htio da dijete ima, izabrao bi, između onih koje je stvorio, onoga koga bi On htio. Hvaljen neka je On; On je Allah, Jedini i Svemoćni!

Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On noću zavija dan i danom zavija noć, On je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog. On je Silni, On mnogo prašta!

On vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drúgu njegovu stvorio – i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?

Ako vi budete nezahvalni – pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni. A nijedan grješnik neće nositi grijehe drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svome vratiti, pa će vas On o onom što ste radili obavijestiti, jer On dobro zna svačije misli.

Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: "Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bićeš, sigurno, stanovnik u vatri!"

Da li je onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…? Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!"

Reci: "O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovome svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni."

Reci: "Meni se naređuje da se klanjam Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru

i naređuje mi se da budem prvi musliman."

Reci: "Ja se bojim patnje na Velikom danu, ako budem Gospodaru svome neposlušan."

Reci: "Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajući vjeru svoju,

a vi se, pored Njega, klanjajte kome hoćete!" Reci: "Stradaće, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!"

Nad njima će biti naslage vatre, a i ispod njih naslage; time Allah straši robove Svoje. "O robovi Moji, bojte se Mene!"

Za one koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraćaju – njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje

koji Kur'an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni.

Zar ti da spasiš onoga koji je zaslužio kaznu, onoga koji će biti u vatri?

A one koji se Gospodara svoga boje čekaju odaje, sve jedne iznad drugih sagrađene, ispred kojih rijeke teku – obećanje je Allahovo, a Allah neće obećanje prekršiti.

Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomoću nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono osuši i ti ga vidiš požutjelog, i najzad ga skrši. To je, doista, pouka za one koji su pametni.

Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga? Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!

Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov Pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na Pravi put neće moći uputiti.

Zar je isti onaj koji će se na Sudnjem danu licem svojim zaklanjati od strahovite patnje? "Trpite ono što ste zaslužili!" – mnogobošcima će se reći.

Oni prije njih su poricali, pa ih je stigla kazna odakle nisu očekivali.

Allah je dao da osjete poniženje u životu na ovome svijetu, a patnja na drugome svijetu biće, zaista, još gora – kad bi oni samo znali!

Mi u ovom Kur'anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili,

u Kur'anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve protivrječnosti, da bi se Gospodara svoga pobojali.

Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortākā oko koga se oni otimaju, i čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka – da li je položaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali većina njih ne zna.

Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti,

i poslije, na Sudnjem danu, pred Gospodarom svojim ćete se jedan s drugim prepirati.

Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži i smatra da je laž Istina kada mu ona dolazi? Zar u Džehennemu prebivalište za nevjernike neće biti?

A onaj koji donosi istinu i oni koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni,

sve što zažele u Gospodara svoga će naći; to će biti nagrada onima koji su dobra djela činili,

da bi Allah preko ružnih postupaka njihovih prešao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio.

Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plaše onima kojima se, pored Njega, klanjaju. Onoga koga Allah ostavi u zabludi – niko ne može na Pravi put uputiti,

a onoga koga On na Pravi put uputi – niko ne može u zabludu dovesti. Zar Allah nije silan i strog?

Ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno će reći: "Allah!", a ti reci: "Mislite li vi da bi oni kojima se, pored Allaha, klanjate mogli otkloniti štetu, ako Allah hoće da mi je učini, ili, da bi mogli zadržati milost Njegovu, ako On hoće da mi je podari?" Reci: "Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju oni koji se pouzdavaju."

Reci: "O narode moj, ti postupaj onako kako postupaš, a i ja ću postupati, pa ćete znati

koga će stići patnja koja će ga poniziti, i koga će patnja vječna snaći."

Mi ti objavljujemo Knjigu zbog svih ljudi – samu istinu; onaj ko bude išao Pravim putem – sebi će koristiti, a onaj ko bude išao stranputicom – sebi će nauditi, ti nisi njima tutor.

Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.

Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: "Zar i onda kada su bez ikakve moći i kada ništa ne razumiju!"

Reci: "Niko ne može bez Njegove volje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije – Njemu ćete se vratiti."

Kad se Allah samo spomene, grče se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme.

Reci: "Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti koji znaš nevidljivi i vidljivi svijet, Ti ćeš robovima Svojim presuditi u onome oko čega su se razilazili!"

Kad bi mnogobošci imali sve što je na Zemlji, i još toliko, na Sudnjem danu oni bi sve to dali da bi se teške patnje iskupili; A Allah će ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti,

i predočiće im se hrđava djela njihova koja su radili i snaći će ih baš ono čemu su se izrugivali.

Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli; a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda govori: "Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio." A nije tako, to je samo kušnja, ali većina njih ne zna.

Tako su govorili i oni prije njih, pa im nije koristilo ono što su bili stekli,

i stigla ih je kazna za ono što su radili. A i one među ovima koji nepravdu čine – stići će kazna za ono što čine, oni neće umaći.

Kako ne znaju da Allah daje obilje onome kome hoće, i da ga uskraćuje; to su, zaista, pouke narodu koji vjeruje.

Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv."

I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.

I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati,

da čovjek ne bi uzviknuo: "Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!" –

ili da ne bi rekao: "Da me je Allah Pravim putem uputio, sigurno bih se Njegove kazne sačuvao",

ili da ne bi rekao kad doživi patnju: "Da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio!"

"Nikada! Dolazile su ti pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio."

Na Sudnjem danu vidjećeš pocrnjela lica onih koji su o Allahu laži govorili. A zar u Džehennemu neće biti boravište oholih?

Allah će spasiti one koji su Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići ono što su željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće tugovati.

Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim,

u Njega su ključevi nebesa i Zemlje! A oni koji u Allahove dokaze ne vjeruju, oni će biti izgubljeni!

Reci: "Zar od mene tražite da se nekome drugom, osim Allahu, klanjam, o neznalice?!"

A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: "Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti."

Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan!

Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!

I u Rog će se puhnuti, i umrijeće oni na nebesima i oni na Zemlji, ostaće samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u Rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.

I Zemlja će svjetlošću Gospodara svoga zasjati i Knjiga će se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti, i po pravdi će im se svima presuditi, nikome se neće nepravda učiniti;

svako će dobiti ono što je zaslužio, jer On dobro zna šta je ko radio.

Oni koji nisu vjerovali u gomilama će u Džehennem biti natjerani, i kad do njega dođu, kapije njegove će se pootvarati i čuvari njegovi će ih upitati: "Zar vam nisu dolazili vaši poslanici, koji su vam ajete Gospodara vašeg kazivali i opominjali vas da ćete ovaj vaš Dan doživjeti?" – "Jesu" – reći će oni – "ali još je davno određeno da će nevjernici kažnjeni biti."

I reći će se: "Ulazite na džehennemske kapije, vječno ćete u njemu boraviti!" Grozna li prebivališta onima koji su se oholili!

A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, i kad do njega dođu – a kapije njegove već širom otvorene – čuvari njegovi će im reći: "Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti!"

I oni će reći: "Hvala Allahu, koji nam je obećanje Svoje ispunio i u Džennetu nam mjesto darovao, da se u njemu nastanimo gdje hoćemo!" Divne li nagrade onima koji su se trudili!

I vidjećeš meleke kako Prijesto okružuju, veličajući i hvaleći Gospodara svoga; i svima će se po pravdi presuditi i reći će se: "Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!"

Hā Mīm.

Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznajući,

koji oprašta grijehe i prima pokajanje, koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća.

O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju, pa neka te ne obmanjuje to što se oni po svijetu kreću.

I Nuhov narod je prije njih poricao, a i poslije njega oni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da se domogne svoga poslanika i trudio se da neistinom uguši istinu, pa sam ga Ja kažnjavao – a kakva je bila kazna Moja!

I tako će se riječ Gospodara tvoga ispuniti da će oni koji nisu htjeli da vjeruju – stanovnici u vatri biti.

Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: "Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!

Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.

I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!"

Onima koji nisu vjerovali doviknuće se: "Allahova odvratnost prema vama kad ste, pozivani da vjerujete, ostali nevjernici – bila je, doista, veća od vaše odvratnosti sada prema sebi."

"Gospodaru naš" – reći će oni – "dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oživio; mi priznajemo grijehe naše, pa ima li ikakva načina da se iziđe?"

"To vam je zato što niste vjerovali kad se pozivalo Allahu Jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, Uzvišenom i Velikom."

On vam pokazuje znamenja Svoja i spušta vam opskrbu s neba, a pouku će prihvatiti samo onaj koji se Njemu obraća.

Klanjajte se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko –

Onome najuzvišenijem, Gospodar Arša, koji šalje Objavu, riječi Svoje – kome hoće od robova Svojih, da upozori na Dan susreta međusobnog,

na Dan kad će se oni pojaviti, kada Allahu neće o njima ništa skriveno biti. "Ko će imati vlast toga dana?" – "Allah, Jedini i Svemoćni!"

Svaki čovjek će toga Dana prema zasluzi kažnjen ili nagrađen biti; toga Dana neće biti nepravde! Allah će, zaista, brzo obračunati.

I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.

On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju;

Allah će po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neće ni po čemu suditi. Allah, zaista, sve čuje i sve vidi.

Zašto oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih. Bili su od njih moćniji i više spomenika su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio.

Allah ih je kaznio zato što su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, moćan, On strahovito kažnjava.

Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim i dokazom jasnim

faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: "Čarobnjak i lažov!"

A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su: "Ubijajte opet mušku djecu onih koji vjeruju u ono što on govori, a ostavljajte u životu njihovu žensku djecu!" – Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna.

"Pustite vi mene" – reče faraon – "da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove."

Musa reče: "Molim Gospodara svoga i Gospodara vašega da me zaštiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome će se račun polagati!"

A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: "Zar da ubijete čovjeka zato što govori: 'Gospodar moj je Allah!', onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onoga čime vam prijeti, jer Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.

O narode moj, danas vama pripada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko će nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?" A faraon reče: "Savjetujem vam samo ono što mislim, a na Pravi put ću vas samo ja izvesti."

A onda onaj vjernik reče: "O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono što je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili,

kao što je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. – A Allah nije nepravedan robovima Svojim.

O narode moj, plašim se šta će biti s vama na Dan kada budete jedni druge dozivali,

na Dan kada budete uzmičući bježali, kada vas od Allaha neće moći niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti.

Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono što vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: 'Allah više neće poslije njega poslati poslanika!' Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja,

one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernika. – Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog."

"O Hamane" – reče faraon – "sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao da staza,

staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac." I eto tako su se faraonu njegova ružna djela učinila lijepim i on je bio odvraćen od Pravog puta, a lukavstvo faraonovo se završilo na njegovu štetu.

I onda onaj vjernik reče: "O narode moj, ugledajte se u mene, ja ću vam na Pravi put ukazati!

O narode moj, život na ovome svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista, Kuća vječna.

Ko učini zlo, biće prema njemu kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je – u Džennet će; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.

O narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru:

pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome baš ništa ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome koji mnogo prašta.

Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivate neće nikome ni na ovome ni na onome svijetu odazvati i da ćemo se Allahu vratiti i da će mnogobošci stanovnici u ognju biti.

Tada ćete se, sigurno, mojih riječi sjetiti! A ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi."

I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.

Oni će se ujutro i navečer u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: "Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!"

I kada se u vatri budu prepirali, pa oni koji su bili potlačeni reknu glavešinama svojim: "Mi smo se za vama povodili, možete li nas makar malo vatre osloboditi?",

onda će glavešine reći: "Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudio robovima Svojim."

I oni koji će u vatri biti govoriće stražarima džehennemskim: "Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan patnju ublaži!"

"A zar vam poslanici vaši nisu jasne dokaze donosili?" – upitaće oni. – "Jesu!" – odgovoriće. – "Molite onda vi!" – reći će oni. Ali će molba onih koji nisu vjerovali uzaludna biti.

Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci,

na Dan kada krivcima pravdanja njihova neće od koristi biti; njih će prokletstvo i najgore prebivalište čekati.

Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim u nasljedstvo Knjigu ostavili

da bude putokaz i opomena onima koji pameti budu imali.

Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i početkom dana veličaj i hvali!

Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih neće dovesti do cilja željenog, zato moli od Allaha zaštitu, jer On, uistinu, sve čuje i sve vidi.

Stvaranje nebesa i Zemlje je, sigurno, veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.

Nisu isto slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra djela čine i zlotvori. – Kako vas malo prima pouku!

Doći će Čas oživljenja, u to nema nimalo sumnje, ali većina ljudi neće da vjeruje.

Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi."

Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje.

To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema, pa kuda se onda odmećete?

Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali.

Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim, i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova!

On je Živi, nema boga osim Njega, zato se samo Njemu klanjajte, iskreno Mu ispovijedajući vjeru: "Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!"

Reci: "Meni je zabranjeno, o tome su mi došli jasni dokazi od Gospodara moga, da se klanjam onima kojima se, pored Allaha, klanjate, a naređeno mi je da se pokoravam Gospodaru svjetova.

On vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, zatim od ugruška, zatim čini da se kao dojenčad rađate, i da do muževnog doba stignete, i da starci postanete – a neki od vas umiru prije – i da do suđenoga časa poživite kako biste mogli shvatiti.

Život i smrt Njegovo su djelo! A kad nešto odluči, samo za to rekne: 'Budi!' – i ono bude."

Zar ne vidiš kako se okreću oni koji o Allahovim dokazima raspravljaju?

Oni koji poriču Knjigu i ono što smo slali po poslanicima – saznaće posljedice toga

kada sa okovima o vratu i sindžirima budu vučeni

po ključaloj vodi, a zatim u vatri prženi,

i potom upitani: "Gdje su oni kojima ste se klanjali,

a ne Allahu?" – "Izgubili su nam se iz vida" – odgovoriće – "ta mi se prije, ustvari, nismo nikome ni klanjali." – Eto tako Allah ostavlja u zabludi nevjernike.

To vam je zato što ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i što ste likovali.

Ulazite kroz kapije Džehennema, u njemu ćete vječno ostati – a ružno je prebivalište oholih!

Zato ti budi strpljiv, Allahova prijetnja će se, sigurno, obistiniti! Bilo da ti pokažemo dio onoga čime im Mi prijetimo, bilo da ti prije život oduzmemo, Nama će se oni vratiti.

I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao učiniti nikakvo čudo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, biće presuđeno po pravdi i tada će nevaljali nastradati.

Allah je za vas stvorio životinje, da na nekima jašete, a neke da jedete,

Vi od njih koristi imate i vi na njima za vas važne potrebe ostvarujete – i na njima i na lađama vi se vozite.

On vam pokazuje dokaze moći Svoje, pa koje od Allahovih dokaza ne priznajete?

Zašto oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su završili oni prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i jači i više spomenika su na Zemlji ostavili, i ništa im nije koristilo ono što su stekli.

Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, oni su se znanjem koje su imali dičili, i snašlo ih je ono čemu su se stalno rugali.

A kad bi kaznu Našu doživjeli, onda bi govorili: "Mi vjerujemo u Allaha, u Njega jedinog, a odričemo se onih koje smo Njemu ravnim smatrali!"

Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Našu doživjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali – i tada bi nevjernici stradali.

Hā Mīm.

Objava je od Milostivog, Samilosnog,

Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,

vjesnik radosnih vijesti i opomena – pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje.

"Srca naša su" – govore oni – "pod pokrivačima, daleka od onoga čemu nas ti pozivaš, i mi smo gluhi za to, a između nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi ćemo raditi."

Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, samo – meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta tražite! A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju,

koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju!

One koji vjeruju i dobra djela čine zbilja čeka nagrada neprekidna."

Reci: "Zar, zaista, nećete da vjerujete u Onoga koji je u dva dana Zemlju stvorio – i još Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!"

On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u četiri dana – ovo je objašnjenje za one koji pitaju –

zatim se na nebo usmjerio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" – "Pojavljujemo se drage volje!" – odgovorili su,

pa ih u dva dana, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznajućega.

A ako glave okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda,

kada su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili: "Ne klanjajte se nikome do Allahu!" – a oni odgovarali: "Da je Gospodar naš htio, On bi meleke poslao, mi ne vjerujemo u ono što je po vama poslano."

Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas jači?" – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja Naša su poricali.

I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im još na ovome svijetu dali da osjete sramnu patnju – patnja na onom svijetu biće, zaista, još sramnija – i niko im neće u pomoć priteći.

I Semudu smo na Pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepoća od Pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema onome kako su zaslužili,

a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.

A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani – oni prvi biće zadržani, da bi ih sustigli ostali –

i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočiće protiv njih o onome što su radili.

"Zašto svjedočite protiv nas?" – upitaće oni kože svoje. – "Allah, koji je dao sposobnost govora svakome biću, obdario je darom govora i nas" – odgovoriće. – "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili.

Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.

I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali."

Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravište će Vatra biti; a ako budu tražili naklonost Allahovu, njihovoj molbi neće se udovoljiti.

Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali ono što su uradili i ono što će uraditi, i na njima se obistinilo ono što je rečeno za narode, džine i ljude koji su prije njih bili i nestali – doista su nastradali.

Oni koji ne vjeruju govore: "Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!"

Zato ćemo Mi, sigurno, dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kaznićemo ih najgorom kaznom za djela koja su počinili.

To je kazna za Allahove neprijatelje, vatra u kojoj će im vječna kuća biti, kao naplata što su dokaze Naše stalno poricali.

I nevjernici će reći: "Gospodaru naš, pokaži nam džine i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge naše, neka budu najdonji."

Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.

Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete,

bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je milostiv."

A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: "Ja sam doista musliman!"

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.

To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni.

A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.

Među znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako želite da se samo Njemu jedinom klanjate.

A ako oni neće da te poslušaju – pa, oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.

Jedno od znamenja Njegovih je i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj ko njoj daje život oživiće, sigurno, i umrle, jer je On kadar sve.

Oni koji riječi Naše izvrću neće se, doista, od Nas sakriti. Pa da li će biti ugodnije onome koji u Vatru bude bačen ili onome koji na Sudnji dan dođe smiren? Radite šta hoćete, On, zaista, vidi šta vi radite.

Oni koji ne vjeruju u Kur'an, pošto im je objavljen… A on je, zaista, knjiga zaštićena,

laž joj je strâna, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i Hvale dostojnoga.

Tebi se neće reći ništa što već nije rečeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prašta, a i bolno kažnjava.

A da Kur'an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi, sigurno, rekli: "Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje je Arap?" – Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju – i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju."

I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije Riječi Gospodara tvoga prije izrečene, sa ovima bi bilo već svršeno, jer oni mnogo u Kur'an sumnjaju.

Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.

Samo On zna kada će Smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvijetnih čaški svojih i nijedna žena ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna. A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali Meni ravnim?" – oni će odgovoriti: "Javljamo Ti da niko od nas to ne tvrdi."

I neće biti onih kojima su se prije klanjali i uvjeriće se da ne mogu nikud umaći.

Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi, onda zdvaja i nadu gubi.

Kad ga obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, on govori: "Ovo sam i zaslužio i ja ne mislim da će Čas oživljenja doći. A ako budem Gospodaru svome vraćen, kod Njega me čeka Džennet." A Mi ćemo one koji nisu vjerovali, sigurno, o onom što su radili obavijestiti i da iskuse patnju tešku – doista ćemo im dati.

Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.

Reci: "Šta mislite, ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete – ko je onda u većoj zabludi od onoga koji je u protivrječju dalekom od istine?"

Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?

Oni sumnjaju da će pred Gospodara svoga stati, a On znanjem Svojim obuhvaća sve.

Hā Mīm

Ajīn Sīn Kāf.

Eto tako Allah Silni i Mudri objavljuje tebi, kao i onima prije tebe.

Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i On je Svevišnji, Veličanstveni!

Skoro da se nebesa raspadnu jedna iznad drugih! A meleki veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprosta za one koji su na Zemlji. – Allah je, zaista, Taj koji prašta i koji je milostiv.

Allah motri na one koji, pored Njega, zaštitnike uzimaju, tebi nije prepušteno da o njima brigu vodiš.

Eto tako Mi tebi objavljujemo Kur'an, na arapskom jeziku, da bi opominjao Mekku i one oko nje i upozorio na Dan kada će se sakupiti – u koji nema nikakve sumnje. Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem.

A da Allah hoće, učinio bi ih sve pravim vjernicima, ali, On u milost Svoju uvodi koga On hoće, a nevjernici nemaju ni zaštitnika ni pomagača.

Zar oni da druge, a ne Njega, za zaštitnike uzimaju, a Allah je jedini zaštitnik! On će oživjeti umrle, samo je On kadar sve.

Ma u čemu se razilazili, treba presudu dati Allah. To vam je, eto, Allah, Gospodar moj – u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam –

Stvoritelj nebesa i Zemlje! On vas kao parove stvara – a stvara parove i od stoke – da vas tako razmnožava. Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.

U Njega su ključevi nebesa i Zemlje, On daje obilje kome hoće, a i uskraćuje; On, uistinu, zna sve.

On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: "Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!" Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.

A oni su se podvojili iz zlobe međusobne baš onda kad im je došlo saznanje. I da nije Riječi Gospodara tvoga prije izrečene, da nema kažnjavanja do Dana sudnjega, s njima bi bilo već svršeno. A oni kojima se poslije njih Knjiga u nasljedstvo ostavlja veoma sumnjaju u nju.

Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim, i reci: "Ja vjerujem u sve knjige koje je Allah objavio, i naređeno mi je da vam pravedno sudim; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša djela; nema potrebe da jedni drugima dokaze iznosimo; Allah će nas sve sabrati, i Njemu će se svi vratiti."

A dokazi onih koji se o Allahovoj vjeri raspravljaju ništavni su kod njihova Gospodara kada su joj se već mnogi odazvali; na njih će pasti gnjev i čeka ih patnja teška.

Allah objavljuje Knjigu, samo istinu i pravednost. A šta ti znaš – možda je Smak svijeta blizu!

Požuruju ga oni koji u nj ne vjeruju, a oni koji vjeruju zbog njega – strahuju i da je istina znaju. O, kako su, doista, daleko zalutali oni koji o Času oživljenja raspravljaju!

Allah je dobar prema robovima Svojim; on daje opskrbu kome hoće, i On je moćan i silan.

Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu – daćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.

Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio? Da nije Riječi prije izrečene, među njima bi već bilo presuđeno. – A nevjernike, doista, čeka patnja nesnosna.

Vidjećeš nevjernike kako strepe zbog onoga što su činili, i kazna će ih stići; a oni koji su vjerovali i dobra djela činili biće u divnim džennetskim baščama, sve što zažele imaće u Gospodara svoga; biće to blagodat velika.

Na ovaj način Allah šalje radosne vijesti robovima Svojim, onima koji su vjerovali i dobra djela činili. Reci: "Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim da Mu se dobrim djelima približite." A umnogostručićemo nagradu onome ko učini dobro djelo, jer Allah, zaista, mnogo prašta i blagodaran je.

Zar oni da govore: "On izmišlja o Allahu laži!" A Allah će, ako hoće, srce tvoje učiniti nepokolebljivim. Allah poništava neistinu i utvrđuje istinu riječima Svojim; On dobro zna svačije misli;

On prima pokajanje od robova Svojih i prašta hrđave postupke i zna šta radite;

On se odaziva onima koji vjeruju i čine dobra djela i obasipa ih dobrotom Svojom još više, a nevjernike čeka žestoka patnja.

Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje.

On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu i rasprostire blagoslov Svoj; On je zaštitnik pravi i jedini dostojan hvale.

Jedno od znamenja Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje i živih bića koja je rasijao po njima; On je kadar da ih sve sabere kad bude htio.

Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.

I vi Mu na Zemlji nećete moći umaći i ne postoji, osim Allaha, ni pomagač ni zaštitnik.

Jedno od znamenja Njegovih su lađe nalik na brda koje morima plove.

Ako želi, On umiri vjetar i one na površini njegovoj ostaju nepokretne – to su pouke svakom onom ko je strpljiv i zahvalan –

ili ih potopi, zbog grijehova koje su zaradili – a mnogima i oprosti –

da bi se oni koji poriču dokaze Naše uvjerili da kazni Našoj ne mogu umaći.

Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju;

za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko rasrdi, opraštaju;

za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju,

i za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju.

Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine.

Neće odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu,

a odgovaraće oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja.

Strpljivo podnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupiti.

Onaj koga Allah bez podrške ostavi neće poslije Njega imati nikoga da ga podrži. I ti ćeš vidjeti kako će nasilnici, kad dožive patnju, povikati: "Postoji li ikakav način da se povratimo?"

I vidjećeš kako ih ponižene i klonule vatri izlažu, a oni je ispod oka gledaju. Oni koji su vjerovali, reći će: "Pravi stradalnici su oni koji na Sudnjem danu i sebe i čeljad svoju upropaste!" A zar nevjernici neće neprekidno patiti!

Njima neće moći pomoći oni kojima su se pored Allaha klanjali; a onaj koga je Allah bez podrške ostavio, taj Pravog puta nije ni našao.

Odazovite se Gospodaru svome prije nego što dođe Dan koji Allah neće zaustaviti. Toga Dana utočišta nećete imati i nećete moći poricati.

A ako glave okrenu – pa, Mi tebe nismo ni poslali da budeš njihov čuvar, ti si dužan samo da obznaniš. Kad čovjeku damo da blagodat Našu osjeti, on joj se obraduje, a kad ga zadesi kakva nesreća zbog onoga što su uradile ruke njegove, onda čovjek blagodati ne priznaje.

Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku,

ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu sve zna i sve može.

Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. – On je, zaista, uzvišen i mudar!

Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put,

na Put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!

Hā Mīm.

Tako Mi Knjige jasne,

Mi je objavljujemo kao Kur'an, na arapskom jeziku, da biste razumjeli,

a on je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti.

Zar da odustanemo da vas opominjemo zato što svaku mjeru zla prelazite?

A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali

i nijedan im vjerovjesnik nije došao, a da mu se nisu narugali!

Zato smo uništavali one koji su od ovih moćniji bili, a ranije su isticane vijesti o narodima drevnim.

A ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni će, sigurno, reći: "Stvorio ih je Allah" – Da, Silni i Sveznajući,

Onaj koji vam je Zemlju kolijevkom učinio i po njoj vam prolaze stvorio, da stignete kuda naumite;

Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele – tako ćete i vi biti oživljeni;

Onaj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i kamile da putujete,

da se leđima njihovim služite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete: "Hvaljen neka je Onaj koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići,

i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!"

A oni Njemu od robova Njegovih pripisuju dijete. Čovjek je, zaista, očiti nezahvalnik.

Zar da između onih koje On stvara uzima Sebi kćeri, a vas da daruje sinovima? –

a kad nekog od njih obraduju viješću da mu se rodila onā koju pripisuje Milostivom, lice mu se pomrači i postaje potišten.

Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?

Oni meleke, koji su robovi Milostivoga, ženama nazivaju. Zar su oni prisustvovali stvaranju njihovu? – Njihova tvrđenja biće zapisana i oni će odgovarati!

"Da Milostivi hoće" – govore oni – "mi im se ne bismo klanjali." Oni o tome ništa ne znaju, oni samo lažu.

Zar smo im prije Kur'ana dali Knjigu pa se nje pridržavaju?

Oni čak govore: "Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i prateći ih u stopu mi smo na Pravom putu."

I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: "Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu."

"Zar i onda" – govorio bi on – "kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?" A oni bi odgovarali: "Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!"

I Mi smo ih kažnjavali, pa vidi kako su skončali oni koji su poslanike u laž ugonili.

A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: "Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate,

ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati" –

On učini riječi Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.

A Ja sam dopustio ovima, a i precima njihovim, da uživaju sve dok im nije došla Istina i Poslanik očevidni.

A sada, kada im Istina dolazi, oni govore: "Ovo je vradžbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!"

I još kažu: "Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen kakvom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!"

Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. – A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.

A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju,

i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju,

i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili.

Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati;

oni će ih od Pravoga puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na Pravome putu.

I kada koji dođe pred Nas, reći će: "Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!"

Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali.

Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i one koji su u očitoj zabludi?!

Ako bismo ti dušu uzeli, njih bismo, sigurno, kaznili,

ili, kad bismo ti htjeli pokazati ono čime im prijetimo – pa Mi njih možemo svakom kaznom kazniti.

Zato se drži onoga što ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na Pravome putu.

Kur'an je, zaista, čast tebi i narodu tvome; odgovaraćete vi.

Pogledaj u odredbama objavljenim poslanicima Našim, koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Milostivog, klanjaju božanstvima nekakvim.

Još davno Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim faraonu i glavešinama njegovim, i on je rekao: "Ja sam, doista, Gospodara svjetova poslanik!"

I pošto im je donio znamenja Naša, oni su ih, odjednom, počeli ismijavati.

I Mi smo im dokaze pokazivali, sve jedan veći od drugog, i na muke smo ih stavljali ne bi li se dozvali.

"O ti čarobnjače!" – govorili su oni – "zamoli Gospodara svoga, u naše ime, na temelju tebi datog obećanja, mi ćemo, sigurno, Pravim putem poći!"

A čim bismo ih nevolje oslobodili, začas bi obavezu prekršili.

I faraon obznani narodu svome: "O narode moj" – reče on – "zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, shvaćate li?

I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti?

Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?"

I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod grješni.

A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo,

i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.

A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili

i rekli: "Da li su bolji naši kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalački.

On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili,

a da hoćemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede;

i Kur'an je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi put,

i neka vas šejtan nikako ne odvrati, ta on vam je, doista, neprijatelj otvoreni.

A kad je Isa očita znamenja donio, on je rekao: "Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i meni se pokoravajte,

Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je Pravi put!"

Ali su se stranke između sebe podvojile, pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore!

Zar ovi čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a oni bezbrižni?

Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili:

"O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete i za čim tugovati;

oni koji su u ajete Naše vjerovali i poslušni bili –

uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!"

Oni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata, u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti.

"Eto, to je Džennet koji vam je darovan kao nagrada za ono što ste radili,

u njemu ćete svakovrsnog voća imati od kojeg ćete nekō jesti."

A nevjernici će u patnji džehennemskoj vječno ostati,

ona im se neće ublažiti i nikakve nade u spas neće imati.

Nismo im nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli.

Oni će dozivati: "O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!" – a On će reći: "Vi ćete tu vječno ostati!"

Mi vam Istinu šaljemo, ali većini vam je Istina odvratna.

Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti.

Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.

Reci: "Kad bi Milostivi imao sina, ja bih se prvi klanjao!

Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, i Gospodar Arša i koji je iznad onoga kako Ga oni opisuju!"

Zato ih ostavi neka se iživljavaju i zabavljaju dok ne dožive Dan kojim im se prijeti,

On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajući!

I neka je uzvišen Onaj čija je vlast na nebesima i na Zemlji, i između njih, On jedini zna kada će Smak svijeta biti, i Njemu ćete se svi vratiti!

Onī kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neće se moći za druge zauzimati; moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.

A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću?

I tako mi Poslanikovih riječi: "Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati!" –

ti se oprosti od njih i reci: "Ostajte u miru!" – ta sigurno će oni zapamtiti!

Hā Mīm.

Tako Mi Knjige jasne,

Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo –

u kojoj se svaki mudri posao riješi

po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike

kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve čuje i sve zna –

Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih – ako čvrsto vjerujete,

drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje – Gospodara vašeg i Gospodara vaših predaka davnih!

Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se,

zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim

koji će ljude prekriti. "Ovo je neizdržljiva patnja!

Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!"

A kako će oni pouku primiti, a već im je došao istiniti Poslanik

od koga oni glave okreću i govore: "Poučeni – umno poremećeni!"

Mi ćemo patnju malo-pomalo otklanjati i vi ćete se, sigurno, u mnogobožačku vjeru vratiti;

ali onog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti.

Još davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskušenje stavili, kada im je bio došao plemeniti poslanik:

"Ispunite prema meni ono što ste dužni, o Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani,

i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni,

i ja se utječem i svome i vašem Gospodaru da me na kamenujete,

a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!"

I on pozva u pomoć Gospodara svoga: "Ovo je, doista, narod nevjernički!" –

"Izvedi noću robove Moje, za vama će potjera poći

i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja će, zaista, potopljena biti."

I koliko ostaviše bašča i izvora,

i njiva zasijanih i dvorova divnih,

i zadovoljstava koja su u radosti provodili! –

tako to bî, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili –

ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili,

a sinove Israilove smo ponižavajuće patnje spasili

od faraona – on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili –

i znajući kakvi su, između savremenika smo ih odabrali,

i neka znamenja puna očite blagosti smo im dali.

A ovi, doista, govore:

"Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni;

pretke naše nam dovedite, ako je istina to što govorite!"

Da li su silniji oni ili narod Tubba' i oni prije njega? – njih smo uništili jer su nevjernici bili.

Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali.

Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali većina ovih ne zna.

Dan sudnji će svima njima rok određeni biti,

Dan kada bližnji neće nimalo od koristi bližnjem biti i kada sami sebi neće moći pomoći,

moći će samo oni kojima se Allah smiluje, jer – On je, uistinu, silan i milostiv.

Drvo Zekkum

biće hrana grješniku,

u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti,

kao što voda kada ključa vri.

"Ščepajte ga i usred ognja odvucite,

a zatim mu, za kaznu, na glavu ključalu vodu izljevajte!"

"Okušaj, ta ti si, uistinu, 'moćni' i 'poštovani',

ovo je, zaista, ono u što ste sumnjali!"

A oni koji su se Allaha bojali, oni će na sigurnu mjestu biti,

usred bašča i izvora,

u dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima.

Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti.

U njima će moći sigurno koju hoće vrstu voća tražiti;

u njima, poslije one prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u ognju sačuvati,

blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki!

A Kur'an smo učinili lahkim, na jeziku tvome, da bi oni pouku primili,

zato čekaj, i oni će čekati!

Hā Mīm.

Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!

Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju;

i stvaranje vas i životinja, koje je razasuo, dokazi su za ljude koji su čvrsto uvjereni;

i smjena noći i dana i kiša, koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova – dokazi su za ljude koji imaju pameti.

To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje će – ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove oni vjerovati?

Teško svakom lašcu, velikom grješniku!

On čuje Allahove riječi kada mu se kazuju, pa opet ostaje ohol kao da ih čuo nije – njemu patnju neizdržljivu navijesti!

A kad sazna za neke Naše ajete, on im se ruga. Takve ponižavajuća patnja čeka.

Pred njima je Džehennem, i ni od kakve koristi im neće biti ono što su stekli, ni kumiri koje su, pored Allaha, prihvatili, njih čeka muka golema.

Ovaj Kur'an je prava uputa, a one koji ne vjeruju u dokaze Gospodara svoga čeka patnja nesnosna.

Allah vam daje da se morem koristite da bi lađe, voljom Njegovom, po njemu plovile, da biste mogli tražiti blagodati Njegove i da biste bili zahvalni.

I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.

Reci vjernicima da oproste onima koji ne očekuju Allahove dane u kojima će On nagraditi ljude za ono što su radili.

Onaj koji čini dobro – sebi ga čini, a onaj ko radi zlo – radi protiv sebe, a na kraju ćete se Gospodaru svome vratiti.

Sinovima Israilovim smo Knjigu i vlast i vjerovjesništvo dali i lijepim jelima smo ih bili opskrbili, i iznad svih naroda ih uzdigli,

i jasne dokaze o vjeri smo im dali, a oni su se podvojili baš onda kad su do saznanja došli, i to zbog neprijateljstva i međusobne zavisti. Gospodar tvoj će im na Sudnjem danu, sigurno, presuditi o onome oko čega su se razišli.

A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju,

jer te oni nikako ne mogu od Allahove kazne odbraniti; nevjernici jedni druge štite, a Allah štiti one koji Ga se boje i grijeha klone.

Ovaj Kur'an je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju.

Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju!

A Allah je nebesa i Zemlju mudro stvorio i zato da bi svaki čovjek bio nagrađen ili kažnjen prema onome što je zaslužio; nikome neće biti učinjeno nažao.

Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?

"Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi" – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju.

A kad im se ajeti Naši jasni kazuju, samo se ovim riječima izgovaraju: "Pretke naše u život povratite, ako je istina to što govorite."

Reci: "Allah vam daje život, zatim će učiniti da poumirete, a poslije će vas na Sudnjem danu sabrati, u to nema nikakve sumnje, ali većina ljudi ne zna."

Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji! A na dan kada nastupi Čas oživljenja, oni koji su laži slijedili biće izgubljeni.

I vidjećeš sve narode kako na koljenima kleče; svaki narod biće pozvan prema svojoj Knjizi: "Danas ćete biti nagrađeni ili kažnjeni prema tome kako ste postupali!

Ova Knjiga Naša o vama će samo istinu reći, jer smo naredili da se zapiše sve što ste radili."

One koji su vjerovali i dobra djela činili, Gospodar njihov će u Džennet Svoj uvesti. To će biti uspjeh očiti.

A onima koji nisu vjerovali: "Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, ali vi ste se oholili i narod nevjernički postali.

Kad se govorilo: 'Allahovo obećanje je, zaista, istina i u Čas oživljenja nema nimalo sumnje!' – vi ste govorili: 'Mi ne znamo šta je Čas oživljenja, mi samo zamišljamo, mi nismo uvjereni;'"

i ukazaće im se gnusna djela njihova i sa svih strana će ih okružiti ono čemu su se rugali,

i reći će se: "Danas ćemo mi vas zaboraviti kao što ste vi zaboravili da ćete ovaj vaš Dan doživjeti, vatra će vam prebivalište biti i niko vam neće moći pomoći

zato što ste se Allahovim riječima rugali i što vas je život na Zemlji bio obmanuo." Od toga Dana ih iz Džehennema niko neće izvući niti će se od njih tražiti da odobrovolje Allaha.

Pa, neka je hvaljen Allah, Gospodar nebesa i Gospodar Zemlje, Gospodar svih svjetova!

Njemu ponos i dika na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri!

Hā Mīm.

Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!

Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.

Reci: "Kažite vi meni ili pokažite mi šta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite."

Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.

Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im se klanjali.

A kad se ovima Naši jasni ajeti kazuju, onda oni koji ne vjeruju govore o Istini čim im dođe: "Ovo je prava čarolija!"

Zar oni da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa, ako ga izmišljam, vi mene od kazne Allahove nećete moći odbraniti; On dobro zna šta o Kur'anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On prašta i samilostan je."

Reci: "Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i samo sam dužan da otvoreno opominjem."

Reci: "Kažite vi meni šta će s vama biti ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih posvjedočio da je i on od Allaha, pa on povjerovao, a vi se uzoholili." Allah, zaista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sebi nepravdu čini.

I govore nevjernici o vjernicima: "Da je kakvo dobro, nas oni u tome ne bi pretekli." A kako pomoću njega Pravi put nisu našli, sigurno će reći: "Ovo je još davna izmišljotina."

Knjiga Musaova je bila putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji čine dobro.

Oni koji govore: "Naš Gospodar je Allah!" – i istraju na Pravome putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju!

Oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.

Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi."

Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ćemo ispuniti.

A onaj koji roditeljima svojim kaže: "Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!" – a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: "Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!" On odgovara: "To su izmišljotine naroda drevnih!"

Na takvima se treba ispuniti Riječ rečena o narodima: džinima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer – oni su, zaista, nastradali.

Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova – nepravda im se neće učiniti.

A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: "Vi ste u svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bićete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili."

I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao – a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: "Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista, strahujem da ćete biti u mukama na Velikome danu!" –

oni su odgovarali: "Zar si nama došao da nas od božanstava naših odvratiš? Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako istinu govoriš!" –

"Samo Allah zna kad će to biti!" – on bi govorio – "ja vam kazujem ono što mi se objavljuje, a vi ste, vidim, narod u neznanju ogrezao."

I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: "Ovaj nam oblak kišu donosi!" – "Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,

koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši." I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kažnjavamo narod grješni.

Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali; i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali – i sa svih strana ih je okružilo ono čemu su se ismijavali.

Neke gradove oko vas još davno smo uništili, a objasnili smo im bili na razne načine dokaze, ne bi li se pokajali.

A zašto im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To su bile samo klevete njihove i laži.

Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur'an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: "Pst!" A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju.

"O narode naš" – govorili su – "mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje.

O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!"

A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći i mimo Njega zaštitnika neće naći. Oni su u velikoj zabludi.

Zar ne znaju da je Allah – koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji nije, stvarajući ih, iznemogao – kadar da oživi mrtve? Jeste, On sve može.

A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: "Zar ovo nije istina?" – odgovoriće: "Jest, Gospodara nam našeg!" – "E pa iskustite patnju" – reći će On – "jer ste stalno poricali."

Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe! A onoga Dana kada dožive ono čime im se prijeti, učiniće im se da su ostali samo jedan čas dana. I dosta! A zar će ko drugi biti uništen do narod raskalašeni!

Allah će poništiti djela onih koji ne vjeruju i od puta Njegova odvraćaju.

A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preko hrđavih postupaka njihovih preći i prilike njihove će poboljšati,

zato što nevjernici slijede neistinu, a vjernici slijede Istinu od Gospodara svoga. Tako Allah navodi zbog ljudi primjere njihove.

Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite, i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu,

i On će ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljšati,

i u Džennet ih uvesti, o kome ih je već upoznao.

O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.

A onima koji ne vjeruju – propast njima! On neće djela njihova prihvatiti,

zato što ne vole ono što Allah objavljuje, i On će djela njihova poništiti.

Zašto oni ne idu po svijetu da vide kakav je bio konac onih prije njih? Njih je Allah istrijebio, a to čeka i ostale nevjernike,

zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjernici zaštitnika nemaju.

Allah će one koji vjeruju i dobra djela čine uvesti u džennetske bašče kroz koje rijeke teku, a oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo će prebivalište vatra biti!

A koliko smo gradova razorili, mnogo moćnijih od tvoga grada koji te protjerao, i nije bilo nikoga da im pomogne.

Zar je onaj koji ima jasnu predstavu o Gospodaru svom kao onaj kojem se lijepim čine ružna djela njegova i koji se za strastima svojim povodi?

Zar je Džennet, koji je obećan onima koji se Allaha boje – u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda procijeđenog i gdje ima voća svakovrsnog i oprosta od Gospodara njihova – zar je to isto što i patnja koja čeka one koji će u vatri vječno boraviti, koji će se uzavrelom vodom pojiti, koja će im crijeva kidati!

Ima onih koji dolaze da te slušaju, a čim se od tebe udalje, pitaju one kojima je dato znanje: "Šta ono on maloprije reče?" To su oni čija je srca Allah zapečatio i koji se za strastima svojim povode.

A one koji su na Pravome putu On će i dalje voditi i nadahnuće ih kako će se vatre sačuvati.

Zar oni čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a već su predznaci njegovi tu? A šta će im koristiti opomena kad im on dođe?

Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.

A oni koji vjeruju govore: "Zašto se ne objavi jedna sura?" A kad bî objavljena jasna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao vidjeti one čija su srca pritvorna kako te gledaju pogledom pred smrt onesviještenog! A bolja bi im bila

poslušnost i razuman govor! A kada je borba već propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni.

Zar i vi ne biste, kada biste se vlasti dočepali, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali!

To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih učinio.

Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci!

One koji su od vjere svoje otpali, pošto im je bio jasan Pravi put, šejtan je na grijeh navodio i lažnu im nadu ulivao.

To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: "Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati" – a Allah dobro zna njihove tajne.

A kako će tek biti kada im meleki budu duše uzimali udarajući ih po obrazima i po leđima njihovim!

To će biti zato što su ono što izaziva Allahovu srdžbu slijedili, a ono čime je On zadovoljan prezirali; On će djela njihova poništiti.

Zar onī bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove na vidjelo neće iznijeti?

A da hoćemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ćeš ih poznati po načinu govora njihova – A Allah zna postupke vaše.

Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo.

Oni koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraćaju, koji su Poslanikovi protivnici, kad im je već postao jasan Pravi put, zaista neće nimalo Allahu nauditi. On će djela njihova poništiti.

O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja!

Onima koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraćaju, pa poslije kao nevjernici umru, Allah, zaista, neće oprostiti.

I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jači, jer Allah je s vama, On vas neće nagrada za djela vaša lišiti.

Život na ovome svijetu je samo igra i zabava! A ako budete vjerovali i grijehe izbjegavali, On će vas nagraditi i imanja vaša od vas neće tražiti.

Ako bi ih od vas tražio i prema vama uporan bio, postali biste škrti i On bi učinio vidljivim vaše mržnje.

Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovu putu, ali, neki od vas su škrti – a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. – A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.

Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu

da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio

i da bi te Allah pobjedonosnom pomoći pomogao.

On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje imaju – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je –

da bi vjernike i vjernice uveo u džennetske bašče kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, i da bi prešao preko hrđavih postupaka njihovih – a to je u Allaha veliki uspjeh –

i da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogobošce i mnogoboškinje, koji o Allahu zlo misle – neka zlo njih snađe! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio im Džehennem, a grozno je on boravište!

Allahove su vojske nebesa i Zemlje; Allah je silan i mudar!

Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onoga koji treba opominjati

da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da Ga veličate i da Ga ujutro i navečer hvalite.

Oni koji su ti se zakleli na vjernost – zakleli su se, doista, na vjernost samome Allahu – Allahova Ruka je iznad ruku njihovih! Onaj ko prekrši zakletvu krši je na svoju štetu, a ko ispuni ono na što se obavezao Allahu, On će mu dati veliku nagradu.

Govoriće ti beduini koji su izostali: "Zadržala su nas stada naša i porodice naše, pa zamoli za nas oprost!" Oni govore jezicima svojim ono što nije u srcima njihovim. Reci: "Pa ko može promijeniti Allahovu odluku, ako vam On hoće nauditi, ili ako vam hoće kakvo dobro učiniti?" Allah zna ono što radite.

Vi ste mislili da se Poslanik i vjernici nikada neće vratiti porodicama svojim; vaša srca su bila zadovoljna zbog toga i vi ste na najgore pomišljali, vi ste narod u duši pokvaren.

Onaj ko ne vjeruje u Allaha i Poslanika Njegova – pa, Mi smo za nevjernike razbuktali oganj pripremili!

Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On prašta kome On hoće, a kažnjava koga hoće – Allah mnogo prašta i samilostan je.

Oni koji su izostali sigurno će reći kada pođete da plijen uzmete: "Pustite i nas da vas pratimo!" – da bi izmijenili Allahove riječi. Reci: "Vi nas nećete pratiti, to je još prije Allah rekao!", a oni će reći: "Nije tako, nego, vi nama zavidite." A nije ni to, već oni malo šta razumiju.

Reci beduinima koji su izostali: "Bićete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i moćnog, sve dok se ne pokori. Pa ako poslušate, Allah će vam lijepu nagradu dati, a ako izbjegnete, kao što ste i do sada izbjegavali, na muke nesnosne će vas staviti."

Nije grijeh slijepom, ni hromom, ni bolesnom! Onoga koji se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će u džennetske bašče, kroz koje teku rijeke, uvesti, a onoga ko leđa okrene, patnjom nesnosnom će kazniti.

Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradiće ih skorom pobjedom

i bogatim plijenom koji će uzeti, jer Allah je silan i mudar.

Allah vam obećava bogat plijen koji ćete uzeti, a s ovim je požurio i ruke ljudi je od vas zadržao – da bi to bio poučan primjer za vjernike i da bi vam na Pravi put ukazao –

i drugi, koji niste bili u stanju uzeti – Allah vam ga je dao, jer Allah sve može.

A da su nevjernici s vama borbu zametnuli, sigurno bi se u bijeg dali i poslije ne bi zaštitnika ni pomagača našli –

prema Allahovu zakonu koji odvazda važi, a ti nećeš vidjeti da se Allahov zakon promijeni.

On je zadržao ruke njihove od vas i vaše od njih usred Mekke, i to nakon što vam je pružio mogućnost da ih pobijedite – a Allah dobro vidi ono što vi radite.

Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite Časnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da ćete pobiti vjernike, muškarce i žene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajući, zbog njih sramotu doživjeti – Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoće. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one među njima koji nisu vjerovali.

Kad su nevjernici punili svoja srca žarom, žarom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog čega će postati pravi vjernici – a oni i jesu najpreči i najdostojniji za to – a Allah sve zna.

Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete, sigurno, u Časni hram ući sigurni – ako Allah bude htio – neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao.

On je poslao Poslanika Svoga s Uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok!

Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijačā – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.

O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna.

O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite.

One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom – a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti – čeka oprost i nagrada velika.

Većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna.

A da su se oni strpjeli dok im ti sam iziđeš, bilo bi im bolje; a Allah prašta i samilostan je.

O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.

I znajte da je među vama Allahov Poslanik; kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalašenost i neposlušnost vam omrazio. Takvi su na Pravome putu

dobrotom i blagodati Allahovom. – A Allah sve zna i mudar je.

Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli.

Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.

O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su onī bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su onē bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.

O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.

Neki beduini govore: "Mi vjerujemo!" Reci: "Vi ne vjerujete, ali recite: 'Mi se pokoravamo!', jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša." – Allah, uistinu, prašta i samilostan je.

Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!

Reci: "Zar vi da obavještavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna sve što je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna."

Oni ti prebacuju što su primili islam. Reci: "Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite.

Allah, sigurno, zna tajne nebesa i Zemlje i Allah dobro vidi ono što radite."

Kāf. Tako Mi Kur'ana slavnog,

oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici, govore: "To je čudna stvar:

zar kad pomremo i zemlja postanemo…? Nezamisliv je to povratak!"

Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve čuva.

Oni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i smeteni su.

A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!

A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje,

da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraća.

Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje

i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih,

kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje.

Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud

i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov,

i stanovnici Ejke i narod Tubba'; svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili.

Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.

Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.

Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane,

on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.

Smrtne muke će zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći

i u Rog će se puhnuti – to je Dan kojim se prijeti –

i svako će doći, a s njim i vodič i svjedok.

"Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid."

A drug njegov će reći: "Ovaj, pored mene, spreman je."

"Baci u Džehennem svakog nezahvalnika, inadžiju,

koji je branio da se čine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio,

koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao – zato ga baci u patnju najtežu!"

A drug njegov će reći: "Gospodaru naš, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio."

"Ne prepirite se preda Mnom!" – reći će On – "još davno sam vam zaprijetio,

Moja Riječ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan."

Na dan kada upitamo Džehennem: "Jesi li se napunio?" – on će odgovoriti: "Ima li još?"

A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko –

"Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao i čuvao,

koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio.

Uđite u nj, u miru, ovo je Dan vječni!"

U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više.

A koliko smo naroda prije ovih uništili, koji su moćniji od njih bili, pa su po svijetu utočište tražili – od propasti spasa ima li?!

U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.

Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih – za šest dana, i nije Nas ophrvao nikakav umor.

Zato strpljivo podnosi ono što oni govore i veličaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska,

i veličaj Ga noću i poslije obavljanja molitvi.

I osluškuj! Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu,

Dan kada će oni čuti istinit glas – to će biti Dan oživljenja.

Mi, zaista, dajemo život i dajemo smrt, i sve će se Nama vratiti!

A na Dan kada će nad njima zemlja popucati oni će žurno izići; biće to oživljenje, za Nas lahko.

Mi dobro znamo šta oni govore; ti ih ne možeš prisiliti, nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji!

Tako Mi onih koji pušu snažno,

i onih koji teret nose,

i onih koji plove lahko,

i onih koji naredbe sprovode –

istina je, zaista, ono čime vam se prijeti,

nagrada i kazna sigurno će biti!

Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,

vi govorite nejednako,

od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti.

Neka prokleti budu lažljivci

koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!

Oni pitaju: "Kada će Dan sudnji?"

Onoga Dana kada se u vatri budu pržili!

"Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali!"

Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti,

primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili,

noću su malo spavali

i u praskozorje oprost od grijeha molili,

a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.

Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,

a i u vama samima – zar ne vidite? –

a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.

I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!

Da li je doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim

kada mu oni uđoše i rekoše: "Mir vama!", i on reče: "Mir vama, ljudi neznani!"

I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,

i primače im ga: "Zar nećete da jedete?" – upita,

osjetivši od njih u duši zebnju. "Ne boj se!" – rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.

I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: "Zar ja, stara, nerotkinja?!"

"Tako je odredio Gospodar tvoj" – rekoše oni – "On je Mudri i Sveznajući."

"A šta vi hoćete, o izaslanici?" – upita Ibrahim.

"Poslani smo narodu grješnom" – rekoše –

"da sručimo na njih grumenje od ilovače,

svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli."

I Mi iz njega vjernike izvedosmo –

a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo –

i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdržljive znak ostavismo.

I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,

a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: "Čarobnjak je ili lud!"

I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.

I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra –

pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.

I o Semudu, kad mu bî rečeno: "Uživajte još neko vrijeme!"

I oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,

i ne mogaše se ni dići ni od kazne odbraniti.

I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bijaše narod neposlušni!

Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo,

i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro! –

i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!

"Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim;

ne prihvaćajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas jasno opomenem!"

I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: "Čarobnjak je!", ili: "Lud je!"

Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili,

zato ove ostavi, prijekor nećeš zaslužiti,

i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.

Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,

Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane,

opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!

A nevjernike će stići kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju,

jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!

Tako Mi Gore,

i Knjige u retke napisane,

na koži razvijenoj,

i Hrama poklonika punog,

i svoda uzdignutog,

i mora napunjenog –

kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi,

niko je neće moći otkloniti

na Dan kada se nebo silno uzburka,

a planine s mjesta pomaknu!

Teško na taj Dan onima koji su poricali,

koji su se, ogrezli u laž, zabavljali! –

na Dan kada će grubo u vatru džehennemsku biti gurnuti:

"Ovo je vatra koju ste poricali.

pa, je li ovo čarolija, ili vi ne vidite?

Pržite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli – to vam je kazna za ono što ste radili."

A čestiti će biti u džennetskim baščama i blaženstvu

i u onom što im je Gospodar njihov dao će uživati – njih će Gospodar njihov patnje u ognju sačuvati.

"Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili!"

Biće naslonjeni na divanima poredanim, a vjenčaćemo ih hurijama džennetskim.

Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je odgovoran za ono što sâm čini –

i još ćemo ih darovati voćem i mesom kakvo budu željeli;

jedni drugima će, u njemu, pune čaše dodavati – zbog njih neće biti praznih besjeda i pobuda na grijeh –

a služiće ih posluga njihova nalik na biser skriveni,

i obraćaće se jedni drugima i jedni druge će pitati:

"Prije smo među svojima strahovali" – govoriće –

"pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao;

mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, Dobročinitelj i Milostivi."

Zato ti opominji, jer ti, milošću Gospodara svoga, nisi ni prorok ni lud.

Zar oni da govore: "On je pjesnik, sačekaćemo da vidimo šta će mu suđeno biti."

"Pa čekajte" – reci ti – "i ja ću zajedno sa vama čekati!"

Da li im to dolazi od pameti njihove ili su oni inadžije tvrdoglave?

Zar oni da govore: "Izmišlja ga!" – Ne, nego oni neće da vjeruju;

zato neka oni sastave govor sličan Kur'anu, ako istinu govore!

Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!

Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju.

Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?!

Zar oni imaju ljestve, pa na njima prisluškuju? Neka onaj među njima koji tvrdi da je nešto čuo donese potvrdu očitu.

Zar da su za Njega – kćeri, a za vas da su – sinovi?!

Zar ti tražiš od njih nagradu, pa su nametom opterećeni?!

Zar je u njih iskonska knjiga, pa oni prepisuju?!

Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku će se uhvatiti baš oni koji ne vjeruju!

Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju?! Hvaljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju!

I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: "Oblaci nagomilani!"

Zato ih pusti dok se ne suoče sa Danom u kome će pomrijeti,

Danom kada im lukavstva njihova nimalo neće koristiti i kada im niko neće pomoći.

A za sve nasilnike i druga će kazna prije one biti, ali većina njih ne zna.

A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ,

i noću Ga veličaj i kad se zvijezde gube.

Tako mi zvijezde kad zalazi,

vaš drug nije s Pravoga puta skrenuo i nije zalutao!

On ne govori po hiru svome –

to je samo Objava koja mu se obznanjuje,

uči ga jedan ogromne snage,

razoriti, koji se pojavio u liku svome

na obzorju najvišem,

zatim se približio, pa nadnio –

blizu koliko dva luka ili bliže –

i objavio robu Njegovu ono što je objavio,

srce nije poreklo ono što je vidio,

pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?

On ga je i drugi put vidio,

kod Sidretu-l-muntehaa,

kod kojeg je džennetsko prebivalište,

kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo –

pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio,

vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.

Šta kažete o Latu i Uzzau

i Menat, trećoj, najmanje cijenjenoj? –

Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri?!

To bi tada bila podjela nepravedna.

To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa.

Ne može čovjek ostvariti sve što poželi,

Allahu pripada i onaj i ovaj svijet!

A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.

Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima ženskim,

a o tome ništa ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini baš nimalo ne koristi.

Zato se ti okani onoga koji Kur'an izbjegava i koji samo život na ovome svijetu želi –

to je vrhunac njihova znanja – Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravome putu.

Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji – da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro,

one koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a grijehove bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta – On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom – On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.

Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava

i malo udjeljuje, i posve prestane udjeljivati,

zna li on ono što je skriveno, pa vidi?

Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim

i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao –

da nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi,

i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi,

i da će se trud njegov, sigurno, iskazati,

i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti,

i da će se Gospodaru tvome ponovo vratiti,

i da On na smijeh i na plač navodi,

i da On usmrćuje i oživljava,

i da On par, muško i žensko, stvara

od kapi sjemena kad se izbaci;

i da će ih On ponovo oživiti,

i da On daje bogatstvo i moć da stječu,

i da je On Sirijusa Gospodar,

i da je On drevni narod Ad uništio,

i Semud, i da nikog nije poštedio,

i još prije Nuhov narod, koji je najokrutniji i najobjesniji bio;

i prevrnuta naselja On je prevrnuo,

i snašlo ih je ono što ih je snašlo

pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti još sumnjaš?

Ovaj Kur'an je opomena kao i prijašnje opomene:

Smak svijeta se približava,

Allah će ga jedini otkriti!

Pa zar se ovom govoru iščuđavate –

i smijete se, a ne plačete –

gordo dignutih glava?

Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se!