Boşnakça Meal — Muhammed Mehanoviç — Enfal 8:1 – Meryem 19:98

Pitaju te o ratnom plijenu. Reci: "Ratni plijen pripada Allahu i Poslaniku." Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.

Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se ajeti Njegovi uče, vjerovanje im povećaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju,

oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju.

Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih kod Gospodara njihova čekaju počasti, i oprost, i opskrba divna.

Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, a to jednoj grupi vjernika nije nikako po volji bilo.

Raspravljali su s tobom o borbi, nakon što je bilo očito da će pobijediti, kao da se naočigled svoj u smrt gone.

Kad vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine - a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana -Allah je htio riječima Svojim Istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti,

da Istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to prestupnicima ne bilo po volji.

I kada ste od Gospodara svoga spas zatražili, On vam se odazvao: "Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti."

Allah je to učinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha -Allah je zaista silan i mudar.

Kad je On učinio da vas san, kao spokojstvo od Njega, obuzme i s neba vam vodu spustio da bi vas njome očistio, i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca vaša jakim učinio i da bi njome - kišom stopala učvrstio.

Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: "Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju! U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po svim udovima."

To je zato što su se suprotstavljali Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah će, zaista, strašno kazniti.

Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u Vatri.

O vi koji vjerujete, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite;

onaj ko im tada leđa okrene - osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovno bori ili drugoj četi pristupi - vratit će se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo bit će Džehennem, a užasno je to krajnje odredište.

Njih niste ubijali vi, nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao -Allah je, zaista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.

Tako je to bilo, a doista je Allah Onaj Koji oslabljuje spletke nevjernika.

Ako ste se molili da pobijedite - pa došla vam je, eto, pobjeda! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti, i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, a Allah je, zaista, uz vjernike.

O vi koji vjerujete, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne okrećite se od njega, a čujete ga,

i ne budite kao oni koji su rekli: "Čuli smo!" - a ne slušaju.

Doista, najgora su bića kod Allaha oni koji su gluhi i nijemi, koji ne razumiju.

Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju, a da je učinio i da čuju, oni bi se, opet, okrećući se od toga udaljili.

O vi koji vjerujete, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što vas oživljava; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete svi pred Njim biti sakupljeni.

I čuvajte se iskušenja koja neće pogoditi samo one među vama koji su zulum činili, i znajte da Allah strašno kažnjava.

I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na zemlji bili potlačeni - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas ojačao i ljepotama vas opskrbio da biste bili zahvalni.

O vi koji vjerujete, ne iznevjeravajte Allaha i Poslanika i ne pronevjeravajte emanete svoje, a znate - svjesni ste da to radite.

I neka znate da su imeci vaši i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.

O vi koji vjerujete, ako se budete Allaha bojali, On će vam ono što istinu od neistine razdvaja dati i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova je dobrota neizmjerna.

I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, a Allah najbolje zamke plete.

Kada im se ajeti Naši uče, govore: "Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo izmišljotine naroda drevnih."

A kad su oni rekli: "Bože, ako je ovo zbilja istina Tvoja, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju bolnu!"

Allah ih i nije kaznio dok si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok oni za oprost mole.

A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Časnoj džamiji, a oni nisu njeni čuvari. Čuvari njeni treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna.

Molitva njihova pored Kabe svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama; zato patnju iskusite jer ne vjerujete.

Zaista oni koji ne vjeruju troše imovinu svoju da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će je tako trošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani,

da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni su baš gubitnici.

Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane - pa zna se šta je s drevnim narodima bilo.

I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane - pa zaista Allah dobro vidi šta oni rade.

A ako se okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On Zaštitnik i divan Pomagač!

I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima - namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na Dan razlučenja Istine od neistine, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah nad svime ima moć –

kada ste vi bili u bližoj strani doline, oni u daljoj strani doline, a karavana niže vas. I da ste se dogovarali o vremenu borbe, ne biste se dogovorili, ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi, da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza - a Allah je, doista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.

Kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli i o boju se raspravljali, ali je Allah spas ukazao. On, zaista, dobro zna šta svačije grudi kriju.

A kad ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima njihovim također u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi - a Allahu se sve vraća.

O vi koji vjerujete, kad se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite, da biste uspjeli,

i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite strpljivi, a Allah je, zaista, uz strpljive.

I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od Allahova puta odvraćali, a Allah sve što rade obuhvata.

Sjeti se kada im je šejtan lijepim njihove postupke predstavio i rekao: "Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam, uistinu, vaš zaštitnik!" - onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: "Ja, doista, nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, a Allah strašno kažnjava."

I sjeti se kada su licemjeri i oni čija su srca bolesna govorili: "Ove je obmanula vjera njihova!" A onaj ko se u Allaha pouzda - pa Allah je, zaista, silan i mudar.

A da si samo vidio kad su meleci nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: "Iskusite patnju u ognju!"

To je za ono što ste rukama svojim pripremili, a Allah, zaista, ne čini zulum robovima Svojim!

Tako je bilo i s faraonovim ljudima i onima prije njih - u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih je Allah zbog grijeha njihovih kaznio. Allah je, uistinu, moćan i strašno kažnjava.

To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome je blagostanje podario - sve dok se on sam ne promijeni - a Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.

Tako je bilo s faraonovim ljudima i onima prije njih: znakove Gospodara svoga nisu priznavali, pa smo ih Mi, zbog grijeha njihovih, uništili, a faraonove smo ljude potopili - svi su oni zulumćari bili.

Najgora bića kod Allaha zaista su oni koji poriču; oni ne vjeruju,

oni s kojima ti ugovore sklapaš, pa oni svaki put, ne bojeći se Allaha, krše ugovor svoj.

Ako se u borbi s njima sukobiš, tako ih kazni da se zbog njih razbježe oni koji su iza njih, ne bi li se prisjetili i pouku uzeli.

Čim primijetiš vjerolomstvo nekog naroda, i ti njima ugovor otkaži -Allah, uistinu, ne voli vjerolomnike.

I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju da će se spasiti; oni, doista, neće moći umaći.

I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih - vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovu putu potrošite bit će vam nadoknađeno, i neće vam biti učinjen zulum.

Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, a On je, uistinu, Svečujući i Sveznajući.

A ako te htjednu prevariti - pa tebi je, doista, dovoljan Allah; On te podržava Svojom pomoći i vjernicima,

i On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio. On je zaista silan i mudar.

O Vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.

O Vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadeset izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine; a ako vas bude stotina - pobijedit ćete hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvataju.

Sada vam Allah daje olakšicu i zna da među vama slabosti ima. Ako vas bude stotinu izdržljivih - pobijedit ćete dvije stotine, a ako vas bude hiljadu - pobijedit ćete, Allahovom dozvolom, dvije hiljade. A Allah je uz strpljive.

Nijednom vjerovjesniku nije bilo dopušteno držati sužnje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji; vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi ahiret. Doista je Allah silan i mudar.

Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli.

Sada jedite ono što ste zaplijenili kao dopušteno i lijepo i bojte se Allaha; Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

O Vjerovjesniče, reci onima koji su kao zarobljenici pali u vaše ruke: "Ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro, dat će vam bolje od onoga što vam je uzeto i oprostit će vam, a Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je."

A ako htjednu da te prevare, pa - oni su i prije Allaha nastojali varati i zato ti je On omogućio da ih pobijediš; a Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

Zaista oni koji vjeruju i iseljavaju se, i u borbi na Allahovu putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i oni koji daju utočište i pomažu, oni su jedni drugima zaštitnici. A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi ne možete, sve dok se ne isele, zaštitnici biti. A ako vas zamole da im u vjeri pomognete, dužni ste im u pomoć priteći, osim protiv naroda s kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate. A Allah dobro vidi ono što radite.

Nevjernici su jedni drugima zaštitnici. Ne postupite li tako, nastat će smutnja na Zemlji i nered veliki.

Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovu putu, i oni koji daju sklonište i pomažu - oni su zbilja pravi vjernici - njih čeka oprost i opskrba divna.

A oni koji kasnije vjernici postanu, pa se isele i u borbi zajedno s vama učestvuju - oni su vaši. A rođaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči. Allah, zaista, sve dobro zna.

Ovo je obznana o prestanku zaštite, od Allaha i Njegova Poslanika, onim višebošcima s kojima ste zaključili ugovore.

Putujte po svijetu još četiri mjeseca, ali znajte da Allahu nećete umaći i da će Allah nevjernike osramotiti.

Ovo je i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na najveći dan hadža, da Allah i Njegov Poslanik nemaju ništa s višebošcima, pa ako se pokajete - to je za vas bolje a ako se okrenete znajte da Allahu nećete umaći. A nevjernicima navijesti patnju bolnu.

Izuzetak su višebošci s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispoštujte ugovore s njima do dogovorenog roka; Allah zaista voli bogobojazne.

Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mušrike gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, a Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Ako te neki višebožac zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto sigurno za njega. To je zato što su oni narod koji ne zna.

Kako višebožci mogu imati ugovor s Allahom i Poslanikom Njegovim?! Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Časne džamije zaključili; sve dok se oni budu ugovora pridržavali, pridržavajte se i vi, a Allah, zaista, voli bogobojazne.

Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum poštivali? Oni vam se govorom usta svojih umiljavaju, ali im se srca protive; većina njih su buntovnici.

Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju, pa od Puta Njegova odvraćaju, zaista je ružno kako postupaju.

Ni srodstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju, i oni su baš prestupnici.

Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri - a Mi ajete i znakove objašnjavamo ljudima koji znaju.

A ako prekrše zakletve nakon što s njima ugovore sklopite, i ako vjeru vašu budu vrijeđali, onda se borite protiv kolovođa nevjerovanja - za njih, doista, ne postoje zakletve - ne bi li se okanili.

Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili, Poslanika nastojali protjerati i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite ako ste vjernici.

Borite se protiv njih, Allah će ih rukama vašim mučiti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći i grudi vjernika zaliječiti,

i iz srca njihovih srdžbu odstraniti. A Allah će onome kome On hoće pokajanje primiti; Allah je Onaj Koji sve čuje i mudar je.

Zar mislite da ćete biti ostavljeni, a da Allah ne zna one među vama koji se bore i koji umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja?! A Allah upotpunosti zna ono što radite.

Višebošci nisu dostojni Allahove džamije održavati, a sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova su poništena i u Vatri će vječno ostati.

Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u ahiret vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje, oni su na Pravom putu.

Zar smatrate da je napajanje hadžija vodom i održavanje Časne džamije poput vrijednosti svakog onog koji vjeruje u Allaha i u ahiret i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće uputiti ljude zulumćare.

Oni koji vjeruju, i koji se iseljavaju, i koji se na Allahovu putu bore, zalažući imetke svoje i živote svoje na većem su stepenu u Allaha; oni su baš uspjeli.

Gospodar njihov im šalje radosni navještaj o milosti Njegovoj i zadovoljstvu, i o džennetskim baščama u kojima će neprekidno uživati.

Vječno će u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika.

O vi koji vjerujete, ne uzimajte za prisne prijatelje ni očeve svoje ni braću svoju, ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. A ko god od vas bude s njima prisno prijateljevao, pa takvi su pravi zulumćari.

Reci: "Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate - miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah neće uputiti ljude buntovnike."

Allah vas je na mnogim bojištima pomagao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali.

Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio; to je bila kazna za nevjernike.

Allah će poslije toga onome kome hoće pokajanje primiti, a Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

O vi koji vjerujete, višebošci su sama pogan i neka se, nakon ove godine, više ne približuju Časnoj džamiji. A ako se bojite oskudice pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. Allah je, zaista, Onaj Koji sve zna i mudar je.

Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u ahiret, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru -sve dok ne daju glavarinu poslušno i pri tom budu ponizni.

Jevreji govore: "Uzejr je Allahov sin", a kršćani kažu: "Mesih je Allahov sin." To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih- ubio ih Allah! Kuda se odmeću?

Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina. A naređeno im je da samo jednom Bogu ibadet čine - nema boga osim Njega. Uzvišen je On naspram onih koje Njemu u obožavanju pridružuju.

Oni žele ustima svojim utrnuti Allahovo svjetlo, a Allah će, svakako, upotpuniti svjetlo Svoje, makar to mrzili nevjernici.

On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar to mrzili mušrici.

O vi koji vjerujete, mnogi svećenici i monasi, doista, na nedozvoljen način tuđu imovinu jedu i od Allahova puta odvraćaju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju.

Na dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo pa njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosana: "Ovo je ono što ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali."

Broj mjeseci u Allaha, zaista, je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta. To je prava vjera! U njima sebi zulum ne činite! A borite se svi protiv mušrika kao što se svi oni bore protiv vas, i znajte da je Allah uz bogobojazne.

Premještanje svetih mjeseci samo je dodatno nevjerovanje, čime oni koji ne vjeruju bivaju u zabludu dovedeni; jedne godine ga proglašavaju običnim, a druge godine ga smatraju svetim, da bi ispunili broj mjeseci koje je Allah učinio svetim, pa drže običnim one koje je Allah učinio svetim, ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah neće uputiti ljude nevjernike.

O vi koji vjerujete, zašto su neki od vas oklijevali kad vam je bilo rečeno: "Krenite u borbu na Allahovu putu!", kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na dunjaluku od ahireta? A uživanje na dunjaluku prema ahiretu neznatno je.

Ako ne budete u boj išli, On će vas na nesnosne muke staviti i drugim će vas narodom zamijeniti, a vi Mu nećete nimalo nauditi. A Allah nad svime ima moć.

Ako ga vi ne pomognete, pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini, i kad je on rekao drugu svome: "Ne brini, Allah je s nama!" Pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega i pomagao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ - ona je gornja. Allah je silan i mudar.

Krećite u boj, lahki ili teški, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!

Da se radilo o plijenu nadohvat ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te sigurno slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni će se zaklinjati Allahom: "Da smo mogli, doista bismo s vama pošli." Oni upropaštavaju sami sebe, a Allah, zaista, zna da su oni lažljivci.

Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu! Inače bi ti se obznanili oni koji govore istinu, a znao bi i one koji lažu.

Oni koji vjeruju u Allaha i u ahiret neće od tebe tražiti dozvolu da se ne bore zalažući imetke svoje i živote svoje - a Allah dobro zna bogobojazne.

Od tebe će tražiti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i ahiret, i čija se srca kolebaju, pa su u sumnji svojoj neodlučni.

Da su imali namjeru poći, sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno, ali Allah nije volio da idu, pa ih je zadržao i bi im rečeno: "Sjedite sa onima koji sjede."

Da su pošli s vama, samo bi među vama razdor povećali i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah dobro zna zulumćare.

Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije Istina došla i Allahova vjera zavladala, a oni to voljeli nisu.

Ima ih koji govore: "Dozvoli mi i ne dovedi me u iskušenje!" Eto, baš u iskušenje su pali! A Džehennem će sigurno nevjernike skoliti.

Ako te zadesi dobro, to ih ojadi, a kad te pogodi nesreća - oni govore: "Mi smo i ranije bili oprezni", i odlaze veseli.

Reci: "Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!"

Reci: "Očekujete li za nas šta drugo već jedno od dva dobra?" A mi očekujemo da vas Allah kaznom od Sebe pogodi, ili da vas rukama našim kazni. Pa iščekujte! Mi ćemo, zaista, s vama čekati.

Reci: "Trošili milom ili silom, od vas neće biti primljeno; vi ste, zaista, ljudi buntovnici."

A priloge njihove spriječit će da budu primljeni samo to što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju, što lijeno namaz obavljaju i što samo preko volje udjeljuju.

Neka te ne oduševljavaju imeci njihovi, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih zbog njih kazni na ovom svijetu i da im duše, dok su nevjernici, iziđu.

Oni se zaklinju Allahom da su doista vaši, a oni nisu vaši, nego su narod kukavički.

Kad bi našli kakvo sklonište, ili kakve pećine, ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili.

Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se razljute.

A da se zadovolje onim što im daju Allah i Poslanik Njegov i da kažu: "Dovoljan nam je Allah, Allah će nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, i mi, zaista, ka Allahu žudimo".

Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah je sveznajući i mudar je.

Ima ih koji uznemiravaju Vjerovjesnika i govore: "On je kao uho - vjeruje u sve što čuje!" Reci: "On je kao uho koje čuje ono što je dobro po vas, vjeruje u Allaha i vjeruje vjernicima, i milost je onima između vas koji vjeruju." A one koji Allahova Poslanika uznemiravaju čeka patnja bolna.

Zaklinju vam se Allahom da biste bili zadovoljni, a preče bi im bilo da Allah i Njegov Poslanik budu zadovoljni, ako su vjernici.

Zar oni ne znaju da onoga koji se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu čeka vatra džehennemska, u kojoj će vječno ostati? To je poniženje veliko.

Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u srcima njihovim. Reci: "Samo se vi rugajte." Allah će, doista, na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite.

Ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se." Reci: "Zar se niste Allahu, ajetima i znakovima Njegovim, i Poslaniku Njegovom rugali?"

Ne ispričavajte se! Jasno je da ste postali nevjernici nakon što ste vjerovali. Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su prestupnici bili.

Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute, zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Zaista su licemjeri - baš oni - buntovnici.

Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah je obećao džehennemsku vatru, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih čeka patnja stalna.

Vi ste kao i oni prije vas. Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali, i slatkim životom živjeli, a i vi slatkim životom živite, isto onako, kao što su oni prije vas živjeli, i vi se upuštate u nevaljalštine kao što su se i oni upuštali. To su oni čija će djela bili poništena i na ovom i na onom svijetu, i oni su baš gubitnici.

Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih: o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o narodu Ibrahimovom, i o stanovnicima Medjena, i o onima čija su naselja prevrnuta? Poslanici su im njihovi jasne dokaze donosili i Allah im nije učinio nikakav zulum, nego su oni sami sebi zulum činili.

A vjernici i vjernice prijatelji i zaštitnici su jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je, doista, silan i mudar.

Allah je obećao vjernicima i vjernicama džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, i divna boravišta u džennetima Adna. A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega toga: to će, doista, uspjeh veliki biti!

O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog. Prebivalište njihovo bit će Džehennem, a užasno je to krajnje odredište!

Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazivali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili, i htjeli su učiniti ono što nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov, imućnim učinili. Pa ako se pokaju, bit će im dobro, a ako se okrenu, Allah će ih na ovom i na drugom svijetu na bolne muke staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati.

Ima ih koji su se obavezali Allahu: "Ako nam iz obilja Svoga dadne, udjeljivat ćemo, zaista, zekat i sadaku i bit ćemo, doista, dobri."

A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrećući se - od toga udaljili.

I nadovezao im je On na to i licemjerstvo u srcima sve do dana kada će pred Njega stati, a to stoga što su iznevjerili ono što su Allahu obećali, i zato što su stalno lagali.

Zar oni ne znaju da Allah zna ono što oni u sebi kriju, ono o čemu se sašaptavaju i da je Allah znalac svega što je čulima nedokučivo.

One koji ogovaraju vjernike, koji dobrovoljno zekat i sadaku daju, a rugaju se i onima koji ga s mukom daju -Allah će poruzi izvrgnuti, i njih čeka patnja bolna.

Molio ti za njih oprost ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti - zato što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju. A Allah neće uputiti ljude buntovnike.

Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su se kod kuća svojih - mrsko im je bilo da se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje, i jedni drugima su govorili: "Ne krećite u boj po vrućini", reci : "Džehennemska vatra još je vrelija!" Samo da su oni shvatali!?

Neka se oni malo smiju, a dugo će plakati, bit će to kazna za ono što su zaradili.

I ako te Allah ponovo vrati nekima od njih, pa te zamole da im dopustiš da pođu s tobom u boj, ti im reci: "Nikad sa mnom u boj nećete ići i nikada se sa mnom protiv neprijatelja nećete boriti! Bili ste zadovoljni što ste prvi put izostali, zato ostanite s onima koji ionako ne idu u boj."

I nijednom od njih, kad umre, nemoj dženazu obaviti, i nemoj nad kaburom njegovim stajati. Oni u Allaha i Njegova Poslanika, zaista, nisu vjerovali i kao buntovnici oni umiru.

Neka te ne ushićuju imeci njihovi i djeca njihova! Allah želi da ih njima na dunjaluku namuči i da im duše - dok su nevjernici - iziđu.

A kada je objavljena sura da u Allaha vjerujete i da se zajedno s Poslanikom Njegovim borite, najimućniji od njih su zatražili odobrenje od tebe i rekli: "Ostavi nas da budemo s onima koji ne idu u boj!"

Zadovoljavaju se da budu s onima koji ne idu u boj, srca njihova su zapečaćena, pa oni ne shvaćaju.

Ali Poslanik i oni koji s njim vjeruju bore se zalažući imetke svoje i živote svoje. Njima će svako dobro pripasti i oni će uspjeti.

Allah im je pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti. To je veliki uspjeh.

Dolazili su i neki beduini koji su se izvinjavali i tražili dopuštenje da ne idu, i tako su izostali oni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali, a teška patnja pogodit će one među njima koji nisu vjerovali.

Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela- a Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Ni onima kojima si rekao, kad su ti došli da im daš životinje za jahanje: "Ne mogu naći za vas životinje za jahanje", pa su se vratili suznih očiju, tužni što ne nalaze ništa što bi za borbu utrošili.

A ima razloga da se prigovara onima koji od tebe traže dozvolu da izostanu, a imućni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, a Allah je njihova srca zapečatio, pa oni ne znaju.

Kad se među njih vratite, oni će vam se pravdati. Reci: "Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato što nas je Allah o vama obavijestio. Allah i Njegov Poslanik vidjet će kako ćete postupati, zatim ćete biti ponovo vraćeni Onome Kojem je poznato ono što je čulima nedokučivo i ono što je pojavno, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti."

Kad se među njih vratite, zaklinjat će vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se. Oni su, zaista, pogan i prebivalište njihovo bit će Džehennem, kao kazna za ono što su radili.

Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan ljudima buntovnicima.

Beduini su u nevjerovanju i licemjerju žešći, i najpriličnije je da ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

Ima beduina koji ono što daju smatraju nametom i jedva čekaju da vas nesreće stignu - neka njih pogodi nesreća, a Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u ahiret i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove dove zasluže. To im je, zaista, dobro djelo. Allah će ih milošću Svojom obasuti, Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime. Za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.

Među beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu uporni- ti ih ne poznaješ, ali ih Mi poznajemo. Njih ćemo na dvostruke muke staviti, a zatim će biti u veliku patnju vraćeni.

A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su djela dobra s drugim koja su loša izmiješali; njima će Allah oprostiti - Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Uzmi od dobara njihovih zekat i sadaku, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, zaista, smiriti - a Allah je Onaj Koji sve čuje i sve zna.

Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvaća zekat i sadaku, i da je samo Allah stalni Primatelj pokajanja, Milostivi?

I reci: "Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna ono što je čulima nedokučivo i ono što je pojavno, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti."

Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li će ih Allah kazniti ili će im oprostiti. AAllah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio, sigurno će se zaklinjati: "Mi smo samo najbolje željeli, a Allah je svjedok da su oni sigurno lažljivci."

Ti u njoj nemoj nikada na namaz stati! Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni u strahu od Allaha, zaista više zaslužuje da u njoj na namaz staješ. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste.

Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio u strahu od Allaha i u Njegovom zadovoljstvu, ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? A Allah neće uputiti na Pravi put zulumćare.

Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju - a Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati. Oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On je to, zbilja, obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu. A ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je zasigurno uspjeh veliki.

Oni se kaju, i Njemu ibadet čine, i Njega hvale, i poste, i ruku' i sedždu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih se propisa pridržavaju. A vjernike obraduj!

Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za višebošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.

A što je Ibrahim tražio oprost za svoga oca, bilo je to samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, mnogo Allaha molio i obazriv bio.

Allah neće učiniti da zaluta narod koji je na Pravi put uputio prije nego što im objasni ono čega treba da se čuvaju; Allah, zaista, sve dobro zna.

Zaista je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagača.

Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala: On je poslije i njima oprostio. On je prema njima, zaista, milosrdan i milostiv.

A i onoj trojici čiji je slučaj bio odgođen tako da im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i bilo im se stisnula u dušama njihovim, i vidjeli su da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, a Allah je, uistinu, stalni Primatelj pokajanja, Milostivi.

O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!

Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njegovoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu dobit nad neprijateljem ostvariti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti; Allah, zaista, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro.

I neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za ono dobro što su radili.

Nije trebalo da svi vjernici odjednom idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice potrudi da se upute u vjerske nauke i neka upozoravaju svoj narod kada im se vrate, da bi na oprezu bili.

O vi koji vjerujete, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost, i znajte da je Allah s bogobojaznima.

A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: "Kome je od vas ova sura povećala Vjerovanje? što se tiče Vjernika, njima je povećala vjerovanje i oni se raduju.

A što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je sumnju na sumnju koju već imaju dodala i oni kao nevjernici umiru.

Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dvaput u iskušenje padaju, pa opet, oni se ne kaju, niti se prisjećaju i pouku ne uzimaju!

A kad bude objavljena koja sura, samo se zagledaju: "Da li vas ko vidi?", i onda se udaljuju. Allah je srca njihova skrenuo, zato što su oni ljudi koji ne shvataju.

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je milosrdan i milostiv.

A ako oni glavu okrenu, ti reci: "Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; Samo se u Njega uzdam, On je Gospodar Arša veličanstvenoga!"

Elif-lam-ra. Ovo su ajeti Mudre Knjige.

Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: "Opominji ljude! A one koji vjeruju obraduj da ih iskrena djela koja su uradili kod Gospodara njihova čekaju." Ali, nevjernici govore: "Ovaj je, zaista, očiti čarobnjak!"

Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju za šest dana stvorio a onda se nad Aršom uzvisio i Koji sve određuje. Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova. Eto, to vam je Allah, Gospodar vaš, pa Njemu ibadet činite! Zašto se ne prisjetite i pouku ne uzmete?

Njemu ćete se svi vratiti - Allahovo je obećanje istinito; On, doista, započinje stvaranje - iz ničega stvara, On će poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela činili. A one koji ne budu vjerovali čeka piće od ključale vode i patnja bolna, zato što su nevjernici bili.

On je Taj Koji je Sunce izvorom svjetlosti učinio a Mjesec sjajnim, i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje. Allah je to s Istinom stvorio. On potanko izlaže ajete i znakove ljudima koji znaju.

U smjeni noći i dana i u onom što je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje znakovi za ljude koji se čuvaju.

Zaista onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema ajetima i znakovima našim ravnodušni,

njima prebivalište bit će Vatra, zbog onoga što su radili.

One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će, zaista, zbog njihovog vjerovanja uputiti. Rijeke će ispod njih u džennetima uživanja teći.

Molitva njihova bit će u njima: "Uzvišen neka si, Allahu", pozdrav njihov: "Selam", a zadnje što će u molitvi biti: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova."

Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi, ipak, ostavljamo da u osionosti svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati.

Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je zadesila. Tako je onima koji pretjeruju uljepšano ono što radiše.

Mi smo narode prije vas uništavali pošto bi zulum činili i poslanici njihovi im jasne dokaze donosili. Ali, oni ionako ne bi vjerovali. Tako Mi kažnjavamo ljude prestupnike.

Zatim smo vas, poslije njih, nasljednicima na Zemlji učinili, da bismo vidjeli kako ćete postupati.

A kad im se uče ajeti Naši jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati: "Donesi ti kakav drugi Kur'an, ili ga izmijeni!" Reci: "Nije moje da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako svome Gospodaru nepokoran budem, patnje na Velikom danu."

Reci: "Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih učio niti bi vas On njime podučio. Ja sam prije poslanstva dugo među vama boravio - zar ne razumijete?"

Pa ima li onda većeg zulumćara od onoga koji o Allahu laži iznosi ili koji Njegove ajete i znakove smatra neistinitim? Prestupnici, doista, neće uspjeti!

Oni, pored Allaha, obožavaju nešto što im ne može ni nauditi niti im može kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su naši zagovornici kod Allaha." Reci: "Zar da Allaha obavještavate da na nebesima i na Zemlji postoji nešto što On ne zna da postoji?!" Uzvišen je On i vrlo visoko u odnosu na ono što Njemu u obožavanju pridružuju.

Ljudi su bili samo jedna zajednica, a onda su se razdvojili. A da nije riječi ranije izrečene od Gospodara tvoga, ovima bi već bilo presuđeno o onome u čemu se razilaze.

Oni govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakav znak?" Ti reci: "Samo Allah zna ono što je čulima nedokučivo, pa pričekajte, i ja ću, zaista, s vama ću se u one što čekaju svrstati."

A kada Mi dopustimo da osjete milost poslije nevolje koja ih snađe, oni opet u vezi s ajetima i znakovima Našim lukavstvo smišljaju. Reci: "Allah je u lukavstvu najbrži; izaslanici Naši, ono što vi ispletkarite, doista zapisuju."

On je Taj Koji vam omogućava da kopnom i morem putujete, pa kad ste u lađama, i kad one, uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo u zahvalne spadati."

A kad ih On izbavi, odmah potpuno neosnovano na Zemlji nasilje čine. O ljudi, vaše nasilje koje činite radi užitka u životu dunjalučkom samo vama šteti; Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onom što ste radili obavijestiti.

Život na dunjaluku sličan je bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba vodu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti, i kad stanovnici njezini pomisle da oni time raspolažu, dođe odredba Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo kao da prije ničega nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo ajete i znakove ljudima koji razmišljaju.

Allah poziva u Kuću spasa i upućuje na Pravi put onoga koga On hoće.

Onima koji čine dobra djela pripada lijepa nagrada- Džennet, a i više od toga - gledanje u lice Allahovo! Lica njihova neće tama i potištenost prekrivati, oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti.

A one koji počiniše loša djela čeka kazna srazmjerna onom što su počinili i njih će potištenost prekrivati. Nikoga neće imati da ih od Allaha zaštiti, lica će im biti tamna kao da su prekrivena dijelovima mrkle noći, stanovnici Vatre će oni biti, i u njoj će vječno boraviti.

A na Dan kad ih sve sakupimo, reći ćemo onima koji su Allahu druge u obožavanju pridruživali: "Na mjestu ostanite i vi i božanstva vaša!" Pa ćemo ih razdvojiti, a božanstva njihova će reći: "Niste vi nas obožavali."

Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi, doista, nismo znali da ste nas obožavali.

Tu će svako znati ono što je prije uradio - bit će vraćeni Allahu, svom istinskom Gospodaru, a neće im biti onih koje su izmišljali.

Upitaj: "Ko vas opskrbljuje s neba i iz zemlje?", ili: "Ko vlada sluhom i vidom, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim?" "Allah", reći će oni. A ti reci: "Pa zar se sačuvati nećete?!"

To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije Istine ima išta osim zablude?! Pa kuda se onda odmećete?

Tako se obistinila riječ Gospodara tvoga nad onima koji su buntovni, da vjerovati neće.

Reci: "Ima li među vašim božanstvima ijedno koje prvobitno stvara, a zatim to ponovo učini?" Reci: "Allah prvobitno stvara, a zatim to ponavlja! Pa kuda se onda odmećete?"

Reci: "Može li ijedno vaše božanstvo uputiti ka Istini?" I odgovori: "Samo Allah upućuje ka Istini! Pa, da li je onda dostojniji slijeđenja Onaj Koji ka Istini upućuje ili onaj koji ni sam nije na Pravom putu?, osim ako on upućen bude. Šta vam je, kako rasuđujete?"

Većina njih slijedi samo pretpostavke, ali pretpostavke nimalo nisu od koristi Istini. Allah uistinu dobro zna ono što oni rade.

Ovaj Kur'an nije izmišljen, od Allaha je - on potvrđuje ono prije njega i objašnjava propise, u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je!

I zar oni govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite."

Štaviše, oni poriču prije nego temeljito saznaju šta ima u njemu, a još im nije došlo ni tumačenje njegovo. Tako su i oni prije njih poricali, pa pogledaj kako su zulumćari završili.

Ima ih koji u njega vjeruju, a ima ih koji ne vjeruju u njega. A Gospodar tvoj najbolje poznaje smutljivce.

I ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: "Meni moja, a vama vaša djela; vi nećete odgovarati za ono što ja radim, a ja neću odgovarati za ono što vi radite."

Ima među njima onih koji te slušaju. A možeš li ti učiniti da te gluhi čuju, ako još i ne razumiju?!

A ima među njima i onih koji te posmatraju, a možeš li ti uputiti na Pravi put slijepe, ako još i ne uviđaju?!

Allah, zaista, nikakav zulum ne čini ljudima, ljudi ga sami sebi čine.

A na Dan kada ih On sakupi, učinit će im se da su boravili samo jedan kratki dio dana, i jedni druge će prepoznati. Izgubili su, zasigurno, oni koji su poricali da će pred Allaha stati i koji nisu Uputu slijedili!

Bilo da ti pokažemo dio onoga što im prijeteći obećavamo, bilo da te usmrtimo, Nama će se sve vratiti, a povrh toga Allah je svjedok onoga što oni rade.

Svaki je narod imao poslanika, i kad poslanik njihov dođe među njih njima će biti pravedno presuđeno, zulum im neće biti učinjen.

Oni govore: "Kada će već jednom to prijeteće obećanje, ako istinu govorite?"

Reci: "Sam od sebe ne mogu nikakvu štetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoće!" Svaki narod ima rok određeni, a kad rok njegov dođe, ni za tren ga neće moći ni odložiti ni ubrzati.

Reci: "Kažite vi meni: Ako će vas kazna Njegova noću ili danju zadesiti, zašto je onda požuruju zločinitelji?"

Zar ćete tek onda, kad se dogodi, u nju povjerovati?! Zar tek tada, a ranije ste je požurivali?!

Zatim će onima koji su zulum učinili rečeno biti: "Iskusite patnju vječnu; da li ste izloženi kazni osim prema onome što ste činili?"

Oni te zapitkuju: "Da li je istina da će to biti?" Reci: "Jeste, Gospodara mi moga, zaista je istina, i vi je nećete moći spriječiti."

Kad bi onaj ko je zulum činio imao sve ono što na Zemlji postoji, sve bi on to dao samo da se iskupi. A kada oni dožive patnju, sakrit će tugu, i bit će im po pravdi presuđeno i neće im zulum učinjen biti.

Zasigurno, Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji! Zasigurno, Allahovo obećanje je istinito, ali većina njih ne zna.

On život i smrt daje i Njemu ćete se vratiti.

O ljudi, već vam je stigla Opomena od Gospodara vašega, i lijek za vaša srca, i uputa i milost vjernicima.

Reci: "Zbog Allahove blagodarnosti i milosti - eto, zbog toga neka se raduju; to je bolje od onoga što gomilaju."

Reci: "Kažite vi meni zašto neku hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?" Reci: "Da li vam je to Allah dozvolio ili o Allahu laži iznosite?!"

I, šta misle oni koji o Allahu iznose laži, šta će na Sudnjem danu biti? Allah je, zaista, blagodaran prema ljudima, ali većina njih ne zahvaljuje.

Što god ti činio, i što god iz Kur'ana učio i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome nije ništa skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u Knjizi jasnoj.

Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čim ne treba da tuguju,

oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali,

za njih su dobre vijesti i na ovom i na drugom svijetu-Allahove riječi niko ne može izmijeniti- to je, zaista, uspjeh veliki.

Neka te ne žaloste riječi njihove! Uistinu, sva moć pripada Allahu; On je Svečujući i Sveznajući.

Zaista, u Allahovoj je vlasti sve što je na nebesima i na Zemlji. A oni koji se, pored Allaha, božanstvima mole, povode se samo za pretpostavkama i samo laži izmišljaju.

On je Taj Koji vam je dao noć da u njoj počinak imate, a dan da vidite. U tome su, zaista, znakovi za ljude koji čuju.

Neki govore: "Allah je Sebi uzeo dijete!" Uzvišen je On! On ni o kom ovisan nije! Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za to nikakva dokaza nemate. Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?

Reci: "Oni koji o Allahu laži iznose neće uspjeti."

Uživat će kratko na ovom svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo dati da iskuse žestoku patnju zato što nisu vjerovali.

Kaži im pripovijest o Nuhu! Kada on reče narodu svome: "O narode moj, ako vam je težak moj boravak među vama i moje podsjećanje na Allahova znamenja, pa ja se uzdam u Allaha, a vi se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i neka vam odluka vaša ne bude nejasna; zatim je nada mnom izvršite i ne odgađajte!

A ako se okrenete, pa ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem među muslimanima - Njemu predanima."

Ali, nazvaše ga lašcem, pa Mi u lađi njega i one koji bijahu uz njega spasismo i nasljednicima ih učinismo a one koji dokaze naše poricaše potopismo, pa pogledaj kakav je bio završetak onih koji su upozoravani!

Zatim smo, poslije njega, poslanike narodima njihovim slali i oni su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli vjerovati u ono što su prije poricali. Tako Mi pečatimo srca onih koji granice prelaze.

Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa znacima Našim faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili; bijahu ljudi prestupnici.

A kada im je od Nas došla Istina, rekli su: "Ovo je, zaista, prava čarolija!"

"Zar za Istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?", reče Musa, "a čarobnjaci neće nikad uspjeti!"

A oni rekoše: "Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vas dvojica imali vlast na zemlji? E, nećemo mi vama dvojici vjerovati."

I faraon reče: "Dovedite mi svakog čarobnjaka znana!"

I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: "Bacite što imate da bacite!"

I kad oni baciše, Musa uzviknu: "Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je zaista uništiti, Allah ne čini da djelo smutljivaca valjano bude."

Allah će Svojim riječima istinu utvrditi, makar što će to zločincima krivo biti!

I ne povjerova Musau niko, osim malo njih iz naroda faraonova, iz straha da ih faraon i glavešine njegove ne počnu zlostavljati - a faraon je, zaista, na zemlji silnik bio i zaista je u one što svaku mjeru prevršavaju spadao.

I Musa reče: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!"

"U Allaha se uzdamo", rekoše oni. "Gospodaru naš, ne učini nas iskušenjem za ljude koji zulum čine.

I spasi nas milošću Svojom od naroda koji ne vjeruje!"

I mi objavismo Musau i bratu njegovu: "U Misiru narodu svome kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima namaz klanjajte! A ti, obraduj vjernike!"

I Musa reče: "Gospodaru naš! Ti si dao faraonu i glavešinama njegovim ukrase i imetke na ovom svijetu, da oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi imetke njihove i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju bolnu!"

"Uslišena je molba vaša!", reče On, "a vas dvojica na Pravom putu ustrajte i nikako put neznalica ne slijedite!"

I mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi, progoneći ih iz zlobe i neprijateljstva. A on, kad se poče daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u Koga vjeruju sinovi Israilovi i ja u muslimane - pokorne spadam!"

"Zar sada, a prije si buntovan bio i u one si što nered šire spadao?!"

"Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje, da bi bio poučan primjer onima poslije tebe, ali mnogi ljudi su prema Našim ajetima i znakovima ravnodušni."

I Mi smo sinove Israllove u časni predjel naselili i lijepom hranom ih opskrbili, i tek kad im je došlo pravo znanje, oni su se u mišljenju razišli. A Gospodar tvoj će im, sigurno, na Kijametskom danu presuditi o onome u čemu su se razilazili.

A ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji sumnjaju.

I ne budi nikako od onih koji Allahove ajete i znakove poriču, pa da u gubitnike spadao ne bi.

A oni za koje se ispuni Riječ Gospodara tvoga zaista neće vjerovati,

makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju bolnu.

Zašto nije bilo nijednog naselja koje je povjerovalo i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova; kada su povjerovali, od njih smo patnju poniženja u životu na ovom svijetu otklonili, i dali da još neko vrijeme uživaju?

Da Gospodar tvoj hoće na Zemlji bi, baš svi, bili vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?

Nijedna osoba ne može vjerovati osim s Allahovom dozvolom; a On spusti propast na one koji ne razumiju.

Reci: "Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!", a ni od kakve koristi neće biti znakovi i upozorenja narodu koji ne vjeruje.

Zar oni čekaju da ih snađe nešto slično onome što je snašlo one koji su prije njih bili i nestali?! Reci: "Pa čekajte, i ja ću s vama čekati!"

Poslije smo spasavali poslanike Naše i one koji su vjerovali. Eto, tako je dužnost Naša da spasimo vjernike.

Reci: "O ljudi, ako imate sumnje spram vjere moje - pa, ja neću obožavati one koje vi, mimo Allaha, obožavate, već ću ibadet činiti Allahu, Koji će vam duše uzeti. Meni je naređeno da u vjernike spadam.

I naređeno mi je: "Predaj se pravoj vjeri iskreno, i nikako ne budi iz reda onih koji Allahu u obožavanju druge pridružuju,

i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, uistinu, bi u zulumćare spadao."

Ako ti Allah kakvu nevolju da, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti htjedne dobro, pa - niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On je Oprostitelj grijeha, Milostivi.

Reci: "O ljudi, Istina vam je došla od Gospodara vašeg, i onaj ko se uputi Pravim putem- uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu, a ja nisam zadužen da vam Uputu dam."

Ti slijedi ono što ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji!

Elif-lam-ra, Ovo je Knjiga čiji su ajeti usavršeni a potom razjašnjeni, od mudrog i Onog Koji sve u potpunosti zna,

"da samo Allahu ibadet činite - ja sam vam od Njega upozoritelj i donositelj radosnih vijesti,

da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do roka koji je određen lijepo proživite i svakom darežljivom dat će iz Svoje darežljivosti. A ako se okrenete - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu.

Allahu ćete se vratiti, a On Svojom moći sve nadilazi!

Eto, oni grudi svoje uvijaju da bi se od Njega sakrili. A i kad se u odjeću svoju zaogrću, On zna ono što skrivaju i ono što pokazuju - On, uistinu, zna šta se u grudima krije.

Na Zemlji nema nijednog živog bića a da ga Allah ne hrani i da ne zna gdje koje skončava i gdje se sklanja. Sve to ima u jasnoj Knjizi.

On je Taj Koji je za šest dana nebesa i Zemlju stvorio - a Njegov je Arš iznad vode bio - da bi vas iskušao - koji će od vas bolje postupati. Ako ti rekneš: "Poslije smrti bit ćete doista oživljeni", nevjernici će sigurno reći: "Ovo nije ništa drugo do očita čarolija!"

Ako im Mi patnju do određenog roka odgodimo, oni će sigurno reći: "Šta je zadržava?" A onoga dana kad im dođe, neće biti od njih otklonjena i sa svih strana bit će okruženi onim čemu su se rugali.

Ako čovjeku damo da osjeti milost Našu, pa mu je poslije uskratimo, tada on, zaista, pravi očajnik i nezahvalnik postaje.

A ako mu damo da nakon nevolje koja ga je zadesila blagostanje osjeti, on će sigurno reći: "Nevolje su me napustile!" On je, doista, odviše radostan i hvalisav.

Osim onih koji su se strpili i dobra djela činili - njima pripada oprost i nagrada velika.

Nećeš, valjda, nešto od onoga što ti se objavljuje izostaviti, što tišti grudi tvoje, samo zato što oni govore: "Zašto mu nije poslano kakvo blago ili, zašto s njim nije došao melek?" Ti si samo upozoritelj, a Allah je Zaštitnik svemu.

Zar oni da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa sačinite vi deset Kur'anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite!"

A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega-pa jeste li muslimani?!

Onima koji streme životu na ovome svijetu i dunjalučkim ukrasima, Mi ćemo im to zbog njihovih djela - u potpunosti - i dati, i u tome zakinuti neće biti.

To su oni koji će na ahiretu samo vatru imati; tamo će propasti sve ono što su na Zemlji činili i bit će uzaludno sve što su radili.

Jesu li oni kao oni kojima je jasno ko je Gospodar njihov - kojima je došao Kur'an - svjedok Njegov, a još prije njega i Knjiga Musaova, putovođa i milost?! To su oni koji vjeruju u njega. A ko god ga negira, među raznim grupacijama, Vatra će mu mjesto gdje će skončati biti. Zato, ti nikako ne sumnjaj u njega, on je zaista istina od Gospodara tvoga, ali većina ljudi ne vjeruje.

A ima li većih zulumćara od onih koji o Allahu laž iznose?! Oni će pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci će reći: "Ovi su izmišljali laži o Gospodaru svome!" I, Allahovo prokletstvo stiglo je zulumćare,

koji od Allahova puta odvraćaju i željeli bi da je on krivudav, oni ni u ahiret ne vjeruju.

Oni na Zemlji ne mogu Allahu umaći, niti, osim Allaha, drugog zaštitnika imaju. Njihova patnja bit će umnogostručena. Oni nisu mogli čuti, i nisu vidjeli.

To su oni koji su sami sebe upropastili - a neće biti ni traga onog što su izmišljali.

Bez sumnje, oni će na ahiretu biti najveći gubitnici.

Zaista, oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji su Gospodaru svome ponizni - to su stanovnici Dženneta, u njemu će vječno boraviti.

Te dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i čuje. A jesu li ta dvojica jednaki?! Pa zašto se ne prisjetite i pouku ne uzmete"!

I Nuha poslasmo narodu njegovu: "Ja sam vam, uistinu, jasni upozoritelj,

da samo Allahu u ibadetu budete; ja se, zaista, plašim za vas patnje na danu bolnome."

Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: "Vidimo da si i ti čovjek kao i mi i da te, bez ikakva razmišljanja, slijede samo oni koji su naš najniži sloj; vidimo da vi nikakve prednosti nad nama nemate. Štaviše, mislimo da ste lažljivci."

"O narode moj", reče on, "recite mi, ako mi je Gospodar moj jasan dokaz dao i ako mi je On od Sebe milost-vjerovjesništvo dao, a vi to ne vidite, da li vas možemo prisiliti na to kad vam to po volji nije?!

O narode moj! Za ovo od vas imetak ne tražim; samo od Allaha ja nagradu želim. I ja neću otjerati one koji vjeruju, oni će sigurno svoga Gospodara sresti; ali, ja vidim da ste vi neuk narod.

O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ih otjerao? Zašto se ne prisjetite?!

Ja vam ne kažem: 'U mene su Allahove riznice' - niti: 'Meni je poznato ono što je čulima nedokučivo' - niti kažem: 'Ja sam melek' - a ne govorim ni o onima koje vaše oči s prezirom gledaju: 'Allah im nikakvo dobro neće dati', Allah najbolje zna šta je u dušama njihovim - a ja bih se tada, sigurno, među zulumćare svrstao."

"O Nuh", rekoše oni, "ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj, neka se ostvari ono što nam prijeteći obećavaš, ako si jedan od iskrenih!"

"To će vam učiniti samo Allah, ako bude htio", reče on, "i vi nećete moći umaći."

"Neće vam savjet moj koristiti, ma koliko ja želio da vas savjetujem, ako Allah bude htio da vas u zabludu okrene. On je Gospodar vaš i Njemu ćete se vratiti."

Zar da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Ako ga izmišljam, grijeh svoj ja ću nositi, a ja nemam ništa s vašim grijesima."

I Nuhu bi objavljeno: "Iz naroda tvoga vjerovat će samo oni koji otprije vjeruju; zato se ne žalosti zbog onoga što oni stalno čine,

I gradi lađu pred Našim očima, i po Našem uputstvu, i ne obraćaj Mi se više zbog onih koji su zulum činili – oni će sigurno biti potopljeni!"

I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine iz naroda njegova, rugali bi mu se. "Ako se vi rugate nama", govorio je on, "rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate,

i saznat ćete, zaista, kome će doći kazna koja će ga poniziti i koga će vječna patnja snaći."

I kad je stigla odredba Naša i voda s površine zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i porodicu svoju - osim onih o čijoj je kazni prethodila Riječ odredbe - i vjernike", a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali.

I on reče: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj uistinu je Oprostitelj grijeha, Milostivi."

I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda; i Nuh zovnu sina svoga koji je bio izdvojen: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!"

A on reče: "Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi. Od Allahove odredbe danas nema spasa, osim onome kome se On smilovao!", reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi.

I bi rečeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El-Džudijj i bi rečeno: "Daleko neka je narod koji zulum čini!"

A Nuh se prije toga obrati Gospodaru svome i reče: "Gospodaru moj, sin moj je, uistinu, iz porodice moje, a obećanje Tvoje je, zaista, istinito i Ti si Sudija najpravedniji!"

"O Nuh", odgovori mu, "on nije od onih iz porodice tvoje koje sam obećao spasiti; on, doista, radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Upozoravam te da ne budeš među neznalicama."

"Gospodaru moj", reče, "Tebi se ja utječem da Te više nikada ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, sigurno ću biti među gubitnicima."

"O Nuh", bi rečeno "iskrcaj se, sa selamom Našim i blagoslovima tebi i narodima koji će se izroditi od ovih koji su s tobom! Bit će naroda kojima ćemo davati da uživaju, a kojima ćemo Mi dati da osjete bolnu patnju!"

Taj slučaj u vijesti iz onog što je čulima nedokučivo spada, koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist bogobojaznih biti.

I Adu - brata njihova Huda poslasmo. "O narode moj", govorio je on, "Allahu ibadetu činite, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.

O narode moj, ja ne tražim od vas nagradu za ovo; nagradu želim samo od Onoga Koji me je stvorio! Zar ne razumijete?!

O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao oni koji zlo čine!"

"O Hud", govorili su oni, "nisi nam nikakav dokaz donio i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva svoja, mi tebi ne vjerujemo.

Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka", reče on, "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi u obožavanju pridružujete –

Njemu; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte,

ja se uzdam u Allaha, u moga i vašeg Gospodara! Sve živo samo je Njemu potčinjeno; Gospodar moj je, zaista, na putu pravome."

Pa ako se okrenete - a ja sam vam saopćio ono što vam je po meni poslano - Gospodar moj će umjesto vas drugi narod dati, i vi Mu nećete ničim nauditi; Gospodar moj zaista bdije nad svim."

I kad je došla odredba Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih poštedjeli.

Eto, to je bio narod Ad, oni su dokaze Gospodara svoga poricali i bili neposlušni poslanicima svojim, i slijedili su zapovijed svakog silnika, inadžije.

I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bit će i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!

I Semudu - brata njihova Saliha poslasmo. "O narode moj", govorio je on, "ibadet samo Allahu činite, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas je od zemlje stvorio i dao vam da živite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti i pokajte Mu se! Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se."

"O Salih", govorili su oni, "ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto braniš da obožavamo ono što su preci naši obožavali? Mi uveliko sumnjamo u ono čemu nas ti pozivaš."

"O narode moj", govorio je on, "šta mislite: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam milost - vjerovjesništvo dao, pa ko će me od Allaha odbraniti ako Mu ne budem poslušan? Vi možete samo uvećati propast moju.

O narode moj, evo, ova Allahova kamila je znak za vas, pa je pustite neka pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska."

Ali, oni je zaklaše, pa on reče: "Uživajte u zemlji svojoj još samo tri dana, to nije lažna prijetnja."

I kad je došla odredba Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana - Gospodar tvoj je, uistinu, Moćni i Silni,

a one koji su činili zulum pogodio je strašan glas i oni su u svojim domovima osvanuli mrtvi, nepomični,

kao da na njoj nikad nisu ni živjeli. Narod Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!

I Ibrahimu su izaslanici Naši došli da mu donesu radosnu vijest. "Selam!", rekoše. "Selam!", odgovori on, i ubrzo im donese pečeno tele.

A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on shvati da su neobični i osjeti strah od njih. Ne boj se!, rekoše oni, mi smo i Lutovu narodu poslani.

A žena njegova stajaše tu, nasmija se, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom.

"Jadna ja!", reče, "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star?! Ovo je zaista nešto neobično!"

"Zar se čudiš Allahovoj odredbi?", rekoše oni, "Allahova milost i blagoslovi Njegovi neka su na vama, obitelji vjerovjesnička. Zaista je On hvaljen i slavljen!"

I pošto Ibrahima minu strah i dođe mu radosna vijest, on poče raspravljati s Nama o narodu Lutovu;

Ibrahim je, zaista, obazriv bio, Allahu je mnogo dovu činio i Njemu se vraćao.

"O Ibrahime, prođi se toga, naređenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih će stići patnja neizbježna!"

I kada izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i to mu teško pade, pa reče: "Ovo je mučan dan!"

I narod njegov pohrli njemu- a prije su nevaljaštine činili. "O narode moj", reče on, "eto vam za brak mojih kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim ne sramotite me! Zar među vama nema razumna čovjeka?"

"Tebi je svakako poznato da nam kćeri tvoje nisu potrebne", rekoše oni, "ti, doista, znaš šta mi hoćemo."

"Kad bih samo imao kakvu moć nad vama", reče on, "ili da mogu kod zaštitnika snažnog utočište naći!"

Odgovoriše: "O Lut, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa porodicom svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! Rok im je praskozorje, a zar praskozorje nije blizu?"

I kada dođe naredba Naša, učinismo da, ono što je bilo gore - bi dolje, i na njih kišu grumenja od pečena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo,

obilježeno od Gospodara tvoga, a ono od zulumćara nije daleko.

I Medjenu- brata njihova Šu'ajba poslasmo. "O narode moj", govorio je on, "Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate, i nemojte iz posude za mjerenje i sa vage ništa umanjivati. Vidim da zaista u obilju živite i bojim se za vas kazne na Dan koji će sve skoliti.

O narode moj! Posudu za mjerenje i vagu pravedno ispunite, i ne zakidajte ljude ni u čemu što je njihovo, i ne činite zlo po zemlji nered praveći.

Ono što vam pretekne, a što vam je Allah dozvolio, bolje vam je, ako hoćete biti vjernici; a ja nisam vaš čuvar."

"O Šuajbe", govorili su oni, "da li molitva tvoja traži od tebe da napustimo ono što su preci naši obožavali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si "obazriv" i "razuman"!"

"O narode moj", govorio je on, "šta mislite, ako sam pri jasnom dokazu od Gospodara moga i On mi dao lijepu opskrbu?! Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.

O narode moj! Neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod, ili Hudov narod, ili Salihov narod. A i Lutov narod nije od vas daleko.

I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! Gospodar je moj, uistinu, milostiv i Onaj Koji voli."

"O Šuajbe", rekoše oni, "Mi ne shvatamo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si ti među nama jadan; da nije rodbine tvoje, mi bismo te kamenovali, ti nad nama nemaš moć i ne uživaš nikakav ugled."

"O narode moj", reče on, "zar rodbina moja kod vas ima veći ugled od Allaha, a Njega ste iza sebe odbacili?! Uistinu Gospodar moj ono što radite znanjem obuhvata.

O narode moj, činite sve što možete, a činit ću i ja. Vi ćete sigurno saznati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je lažac. Pa, čekajte, i ja ću s vama čekati!"

I kada je nastupila naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i one koji su uz njega vjerovali spasili, a one koji su zulum činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli,

kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Daleko bio Medjen, kao i Semud!

I Musaa smo poslali sa znakovima Našim i dokazom jasnim,

faraonu i glavešinama njegovim, ali su oni slijedili faraonovu praksu, a faraonova praksa bila je zabluda.

Na Kijametskom danu on će svoj narod predvoditi i u Vatru ga uvesti, a užasno je mjesto u koje će doveden biti!

Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo a pratit će ih i na Kijametskom danu; strašan će biti dar kojim će darivani biti.

To su neke vijesti koje ti o naseljima kazujemo; neka od njih još postoje, a neka su sa zemljom sravnjena.

Mi im nismo zulum učinili. Oni su sami sebi zulum učinili. Ništa im nisu pomogla božanstva njihova koja su mimo Allaha molili, kad bi naredba Gospodara tvoga nastupila, samo bi im propast njihovu povećala.

Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava naselja koja zulum čine. Njegova kazna zaista je bolna i žestoka.

U tome je, zaista, pouka za one koji se plaše patnje na ahiretu; to je Dan kada će svi ljudi biti sabrani i to je Dan kad će svi biti prisutni,

a Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme.

A onda kad dođe, bez dopuštenja Njegova niko ni riječ neće izustiti, a među njima bit će nesretnih i sretnih.

I nesretni će u Vatru, u njoj će teško izdisati i udisati;

U njoj će ostati dok je nebesa i Zemlje, osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi.

A sretni će u Džennet; u njemu će boraviti, dok je nebesa i Zemlje, osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi; bit će to dar koji će neprekidno trajati.

Zato ne sumnjaj da je lažno ono što oni obožavaju; oni obožavaju upravo ono što su, još prije, obožavali preci njihovi. Mi ćemo im, doista, ono što su zaslužili - bez odbitka dati!

I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u mišljenju podvojili. I da nije riječi Gospodara tvoga ranije izrečene, bilo bi s njima svršeno, jer oni u nju sumnjaju mnogo.

I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima platiti, On u potpunosti zna ono što su radili.

Budi ustrajan na Pravom putu, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, On dobro vidi ono što radite.

I ne naginjite onima koji zulum čine, pa da vas Vatra prži, da nemate drugih zaštitnika osim Allaha, i da zatim nemate pomoći!

I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je opomena za one koji se opomene prisjećaju.

I strpljiv budi! Allah, doista, neće uskratiti nagradu onima koji dobra djela čine.

A da je barem među narodima prije vas bilo čestitih koji su branili da se na Zemlji nered čini, osim malo njih koje smo Mi spasili! A oni koji su zulum činili odavali su se onome u čemu su uživali, a prestupnici su bili.

Gospodar tvoj ne bi nikada uništavao naselja zbog zuluma ako su stanovnici njihovi dobri.

A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti,

osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunit će se riječ Gospodara tvoga: "Napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima - zajedno!"

A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.

I reci onima koji neće da vjeruju: "Radite što god možete, i mi ćemo raditi;

i čekajte, i mi ćemo, sigurno, čekati!"

Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraća, zato samo Njemu ibadet čini i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj nije nemaran spram onoga što radite.

Elif-lam-ra, Ovo su ajeti Knjige jasne!

Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumjeli.

Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo tako što ti ovaj Kur'an objavljujemo, iako si prije njega, jedan od neukih bio.

Kad Jusuf reče svome ocu: "O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše."

On reče: "O sinko moj, ne kazuj svoj san braći svojoj, da ti ne učine kakvu spletku; šejtan je, doista, čovjeku neprijatelj otvoreni."

I, eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i blagodat Svoju tebi i Jakubovoj porodici upotpuniti, kao što je prije upotpunio precima tvojim, Ibrahimu i Ishaku, Gospodar tvoj je, zaista, Onaj Koji sve zna i mudar je.

U Jusufu i braći njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju.

Kada oni rekoše: "Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a mi smo grupa. Naš otac je, zaista, u zabludi očitaj.

Ubijte Jusufa ili ga u nekoj zabiti ostavite, otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti."

Jedan od njih reče: "Ako baš hoćete nešto učiniti, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzet će ga kakav karavan."

"O oče naš", rekoše oni, "zašto nam ne povjeriš Jusufa? Mi mu, zaista, želimo dobro.

Pošalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi ćemo ga, sigurno, čuvati."

On odgovori: "Bit će mi, doista, žao ako ga odvedete, a plašim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili."

"Ako bi ga vuk pojeo, a mi smo grupa!", rekoše oni, "bili bismo zaista gubitnici."

I kada ga odvedoše i odlučiše da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: "Ti ćeš ih o ovom njihovom postupku sigurno obavijestiti, a oni tebe neće ni prepoznati."

I uvečer dođoše svom ocu plačući.

"O oče naš", rekoše, "bili smo otišli da se nadmećemo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati iako istinu govorimo."

I košulju njegovu lažnom krvlju okrvaviše. "U vašim dušama je ponikla zla misao", reče on, "a strpljivost je lijepa; od Allaha tražim pomoć u onome što vi govorite."

I dođe jedan karavan, te poslaše vodonošu svoga i on spusti vedro svoje. "Gle sreće!", viknu on, "evo jednog dječaka!" I oni su ga kao trgovačku robu sakrili. a Allah dobro zna šta su činili.

I prodadoše ga za malu nadoknadu, za nekoliko srebrenjaka; u vezi s njim bili su ravnodušni.

I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, reče ženi svojoj: "Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!" I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naučismo ga tumačenju snova - a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.

I kad on stasa, Mi mu podarismo mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo dobročinitelje.

I poče ga na grijeh navoditi ona u čijoj je kući bio, pa zaključa sva vrata i reče: "Hodi!" "Allahovu zaštitu tražim!", uzviknu on, "gospodar me moj lijepo pazi; a zulumćari neće nikad uspjeti."

I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju bio poželio da od Gospodara svoga nije jasan znak ugledao - tako bi, da odvratimo od njega zlo i blud. Uistinu je on među Našim odabranim robovima.

I njih dvoje prema vratima potrčaše - a ona razdera straga košulju njegovu - i muža njezina kraj vrata zatekoše. "Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio ženi tvojoj zlo učiniti", reče ona, "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?"

"Ona je pokušala da me zavede", reče Jusuf. I posvjedoči jedan svjedok iz porodice njene: "Ako je košulja njegova sprijeda razderana, onda ona istinu govori, a on je među lažljivcima,

a ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori istinu."

I kad on vidje da je košulja njegova straga razderana, reče: "To je jedno od vaših - ženskih lukavstava; vaša lukavstva su, zaista, velika!

Ti, Jusufe, zaboravi i ne spominji ovo, a ti traži oproštenje za grijeh svoj; ti si, uistinu, jedna od grešnica bila!"

I žene u gradu počeše govorkati: "Velikaševa žena zavodi mladića, slugu svoga, u njega se ludo zaljubila! Mi mislimo da je ona u zabludi očitaj."

I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im naslone pripremi, dade svakoj od njih po nož i reče: "Izađi pred njih!" A kad ga one ugledaše, njegova ljepota ih zanese i po rukama svojim se porezaše: "Sačuvaj Allahu!", uskliknuše, "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!"

"E, to vam je onaj zbog koga ste me korile", reče ona. "Istina je da sam ga zavodila, ali se on uščuvao. Ako ne učini ono što od njega tražim, sigurno će u zatvoru završiti i među poniženim biti."

"Gospodaru moj", rekao je on, "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju! I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i jedan od lahkomislenih postati."

I Gospodar mu njegov molbu usliša i spasi ga lukavstva njihova; On je, uistinu, Svečujući i Sveznajući.

A potom im, kada su vidjeli dokaze da je nedužan, naumpade da ga za neko vrijeme smjeste u tamnicu.

S njim su u tamnicu ušla još dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim vino", reče jedan od njih. "A ja, opet", reče drugi, "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumači nam to, jer vidimo da si, zaista, jedan od dobročinitelja."

"Ništa od onoga što jedete neće vam doneseno biti, a da vam ja prije ne kažem što ćete dobiti", reče Jusuf. "To je samo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji i ahiret negira,

i slijedim vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu u obožavanju pridružujemo. To je iz Allahove darežljivosti prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje."

"O drugovi moji u tamnici, da li su raznorazna božanstva bolja ili Allah, Jedini i Potčinitelj svega?

Oni koje, mimo Njega, obožavate - samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da samo Njemu u ibadetu budete. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.

O drugovi moji u tamnici, jedan će od vas gospodara svoga vinom pojiti, a drugi će raspet biti, pa će mu ptice glavu kljuvati. Ono što ste pitali već je određeno!"

A onome od njih dvojice za kojeg je znao da će spasen biti reče: "Spomeni me gospodaru svome!", ali šejtan učini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekoliko godina.

I vladar reče: "Sanjao sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih, sasušenih. O velikaši, protumačite mi san moj, ako snove znate tumačiti?"

"Zbrkanih li snova!", rekoše oni, "mi snove ne znamo tumačiti."

I tada jedan od one dvojice koji se spasio, koji se poslije toliko vremena sjetio, reče: "Ja ću vam protumačiti san, samo me pošaljite!"

"Jusufe, o ti koji si uvijek iskren, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali."

"Sijat ćete sedam godina uzastopno", reče, "pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti.

Zatim će poslije doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostat će jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati.

Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti."

I vladar reče: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik dođe, on reče: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: 'Šta je s onim ženama koje su svoje ruke porezale? Gospodar moj dobro zna spletke njihove!'"

"Šta je s vama bilo kad ste Jusufa zavodile?", upita velikaš. "Sačuvaj Allahu!", rekoše one, "mi o njemu ništa ružno ne znamo!" "Sad će istina izaći na vidjelo", reče velikaševa žena, "ja sam njega zavodila, a on je, doista, jedan od iskrenih.

To je zato da on zna da ga ja nisam tajno iznevjerila i da Allah ne da da se ostvare spletke izdajnika.

Ja ne pravdam sebe, duša je zaista sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je."

I velikaš reče: "Dovedite mi ga, uzet ću ga u svoju svitu", i pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i od povjerenja biti."

"Postavi me", reče, "da vodim brigu o zalihama u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan."

I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji; boravio je ondje gdje je htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne uništavamo nagradu onima koji dobra djela čine.

A nagrada na ahiretu bolja je za one koji vjeruju i koji se Allaha boje i grijeha klone.

I dođoše braća Jusufova i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše.

I kad ih podmiri namirnicama i tovare im pripremi, reče: "Dovedite mi svoga brata po ocu, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da najbolje ugošćujem.

Ako mi ga ne dovedete, nećete više od mene mjeru s namirnicama dobiti i blizu mi ne dolazite!"

"Pobrinut ćemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista ćemo tako postupiti", rekoše oni.

A Jusuf reče momcima svojim: "Stavite njihove stvari za koje su kupili namirnice u tovare njihove, oni će ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet će se vratiti."

I pošto se vratiše ocu svome, rekoše: "O oče naš, uskraćeni ćemo za mjeru s namirnicama biti. Zato pošalji s nama brata našeg da bismo dobili mjeru s namirnicama, a mi ćemo ga, zaista, čuvati."

"Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?", reče on. "Ali, Allah je Čuvar najbolji i On je Najmilostiviji!"

A kada otvoriše tovare svoje, nađoše da su im vraćene stvari njihove, i rekoše: "O oče naš, šta možemo više poželjeti? Evo, vraćene su nam stvari naše, i hranom ćemo porodicu našu namiriti, i brata našeg ćemo čuvati, a dobit ćemo i dodatni tovar koji kamila može ponijeti; to je za njega neznatan iznos."

"Ja ga s vama neću poslati", reče, "dok se čvrsto Allahom ne zakunete da ćete mi ga doista vratiti, osim ako onemogućeni budete." I pošto mu se oni zakleše, on reče: "Allah je za ono što govorimo jamac!"

I reče: "O sinovi moji, ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; vlast pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!"

I kad uđoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju je izvršio, a on je, uistinu, znanje imao, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna.

I kad dođoše kod Jusufa, on privi na grudi brata svoga i reče: "Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onog što su oni činili."

I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi pehar u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavanu, vi ste, doista, kradljivci!"

Oni im pristupiše i upitaše: "Šta ste to izgubili?"

"Izgubili smo vladarevu posudu", odgovoriše. "Ko je donese, dobit će tovar hrane koji kamila može ponijeti. Ja za to garantujem."

"Allaha nam", rekoše oni, "vi znate da mi nismo došli da činimo nered u zemlji, i mi nismo kradljivci."

"A kakva je takvome kazna ako budete lagali?", upitaše.

"Kazna je onome u čijem se tovaru nađe - sam on", odgovoriše. "Eto tako mi kažnjavamo zulumćare."

I on poče s vrećama njihovim, prije vreće brata svoga, a onda izvadi pehar iz vreće brata svoga. Tako smo, eto, u Jusufovu korist varku napravili. On, po vladarevu zakonu, nije mogao uzeti kao roba brata svoga, izuzev da to Allah hoće. Mi uzdižemo na veće položaje onoga koga hoćemo. Sve znaniji od znanijeg ima, a Sveznajući je iznad svakog.

"Ako je on ukrao", rekoše oni, "pa i prije je brat njegov krao!" I Jusuf to u sebi zataji i to im ne otkri. "Vi ste u gorem položaju", pomisli u sebi, "Allah najbolje zna ono što vi spominjete."

"O velikašu", rekoše oni, "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi uistinu vidimo da si jedan od dobročinitelja."

"Sačuvaj Allahu", reče, "da uzmemo nekog drugog do onoga u koga smo našli ono što je naše! Tada bismo zaista zulumćari bili!"

I pošto u njemu izgubiše svaku nadu da će brata spasiti, odvojiše se ustranu da se posavjetuju. "Zar ne znate", reče najstariji među njima, "da ste se svome ocu Allahom zakleli, a i da ste prije toga u vezi s Jusufom propust učinili?! Neću napustiti ovu zemlju dok mi to moj otac ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji."

"Vratite se svom ocu pa recite: 'O oče naš, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono što smo vidjeli, a mi nismo mogli neviđeno znati.:"

Pitaj naselje u kome smo boravili i karavan s kojim smo došli. Mi, zaista, govorimo istinu!

"Nije tako", reče Jakub, "u dušama vašim ponikla je zla misao, a lijepa je strpljivost. Nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu je On Sveznajući i Mudri."

I okrenu se od njih i reče: "O Jusufe, tugo moja!", i oči mu pobijelješe od jada, bio je vrlo potišten.

"Allaha nam", rekoše oni, "ti toliko spominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!"

"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a Allah mi je dao da znam ono što vi ne znate", reče on.

"O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; doista, nadu u Allahovu milost gube samo ljudi koji su nevjernici."

I kad oni uđoše kod njega, rekoše: "O velikašu, i nas i porodicu našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah, doista, nagrađuje one koji milostinju udjeljuju."

"A znate li", upita on, "šta ste uradili s Jusufom i bratom njegovim kada ste lahkomisleni bili?"

"A da ti nisi, uistinu, Jusuf?", povikaše oni. "Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; a ko god se uščuva i strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine."

"Allaha nam", rekoše oni, "Allah ti je nad nama prednost dao, mi smo, zaista, griješili!"

"Danas vam neće biti ukora",reče, "Allah će vam oprostiti, On je najmilostiviji!"

"Ponesite ovu košulju moju i bacite je na lice moga oca; on će progledati; i svu porodicu svoju mi dovedite!"

I kad karavan napusti Misir, otac njihov reče: "Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam omatuhio."

"Allaha nam", rekoše oni, "doista si ti još uvijek u prijašnjoj zabludi."

A kad glasonoša s radosnom vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh", reče, "da ja znam od Allaha ono što vi ne znate."

"O oče naš", rekoše oni, "zamoli za oprost grijeha naših, mi smo, zaista, griješili."

"Zamolit ću Gospodara svoga da vam oprosti", odgovori on, "jer On je Oprostitelj grijeha, Milostivi."

I kad dođoše kod Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i reče: "Nastanite se u Misiru, od svega, ako Allah da, sigurni!"

I on roditelje svoje postavi na prijesto i svi mu se nakloniše, pa on reče: "O oče moj, ovo je ostvarenje moga sna nekadašnjeg. Gospodar moj ga je istinitim učinio. On je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao. Gospodar moj je, zaista, dobrostiv onome kome On hoće, i On je, zaista, Sveznajući i Mudri!

Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju snova! O Ti Koji si nebesa i Zemlju bez prethodnog primjera stvorio, Ti si Zaštitnik moj i na dunjaluku i na ahiretu; daj da umrem kao musliman i pridruži me čestitima!"

Eto, to su neke vijesti iz onoga što je čulima nedokučivo i koje tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlučili, i kada su spletke smislili.

A većina ljudi, ma koliko ti nastojao, nisu vjernici.

Ti od njih ne tražiš nagradu za to, to je samo opomena svim svjetovima.

A koliko ima znakova na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, i tom prilikom se od njih okreću!

Većina njih ne vjeruje u Allaha, osim tako što Mu druge pridružuju.

Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, neće stići ili da ih čas suđeni neće iznenaditi, a da oni to neće ni primijetiti?

Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je Uzvišen Allah, ja nisam od onih koji Mu druge pridružuju."

A Mi smo i prije tebe samo muškarce slali, koji su iz naseljenih mjesta bili i kojima smo objave dostavljali. Zašto ovi ne putuju po svijetu, pa da vide kako su skončali oni prije njih- a ahiret je zaista bolji za one koji se uščuvaju - zar ne razumijete?'

I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da će ih za lašce proglasiti, pomoć Naša bi im došla. Spasili bismo one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla ljude prestupnike.

U kazivanju o njima pouka je za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i uputa je i milost narodu koji vjeruje.

Elif-lam-mim-ra, Ovo su ajeti Knjige! A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi ne vjeruje.

Allah je nebesa, vidite ih, bez stupova podigao, i onda se nad Aršom uzvisio, i Sunce i Mjesec potčinio; svako se kreće do roka određenog. On upravlja svim i potanko izlaže dokaze kako biste u susret s Gospodarom svojim čvrsto bili uvjereni.

I On je Taj Koji je Zemlju rasprostro i na njoj nepomične planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muško i žensko dao; On dan zastire noću. U tome, doista, ima dokaza za ljude koji razmišljaju.

Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče, i bašča s grožđem, i njiva, i palmi; sa više izdanaka i samo s jednim, i jednom te istom vodom se napajaju; ipak plod nekih činimo ukusnijim od drugih. U tome, doista, ima znakova za ljude koji razumiju.

A ako se čudiš, pa - čudo su riječi njihove: "Zar ćemo kad prah budemo, zaista ponovo biti stvoreni?" To su oni što ne vjeruju Gospodara svoga. To su oni na čijim vratima će biti sindžiri. To su oni što im Vatra pripada; u njoj će vječno ostati.

Oni te požuruju sa zlom, prije nego s dobrim, a bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos zulumu njihovom, ali Gospodar tvoj, doista, i kažnjava žestoko.

A oni koji ne vjeruju govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakav znak?" Ti si, međutim, samo upozoritelj, a svaki je narod imao onoga koji ga je na Pravi put usmjeravao.

Allah zna šta svako žensko nosi i šta materice kraće nose, a šta duže; u Njega sve ima mjeru.

On je Znalac i onog što je čulima nedokučivo i onog što je pojavno, On je Veličanstveni i Uzvišeni.

Za Njega je jednak onaj od vas koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hodi.

Uz svakog od vas su meleki, koji se smjenjuju ispred njega i iza njega - po Allahovu naređenju nad njim bdiju. Sigurno je da Allah neće izmijeniti stanje u kojem se nalazi određeni narod sve dok se taj narod ne promijeni. A kad Allah htjedne nekom narodu nešto što je loše, niko to ne može spriječiti; bez Njega im nema zaštitnika.

On je Taj Koji vam pokazuje munju, da se uplašite i ponadate, i On daje da iznova nastaju teški oblaci.

I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i njima pogađa koga hoće, a oni, i pored toga, raspravljaju o Allahu, a On žestoko kažnjava.

Samo se Njemu može istinski moliti. A oni kojima se pored Njega mole - neće im se odazvati, kao što ni voda neće stići u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje pruži; dova nevjernika zasigurno je beskorisna.

Allahu sedždu čini sve što je na nebesima i na Zemlji, svojom voljom ili pod moranje, a i sjene njihove - ujutro i na kraju dana.

Reci: "Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?" - i odgovori: "Allah!" "Reci: "Pa zašto ste onda umjesto Njega kao zaštitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu štetu otkloniti?" Reci: "Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, možda misle da oni koje su Allahu u obožavanju pridruživali stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini sličnim"!" Reci: "Allah je Stvoritelj svega i On je, Jedini, Potčinitelj svega."

On vodu s neba spusti, pa svakom udolinom poteče onoliko koliko može da prihvati i bujica nosi pjenu koja narasta. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpad, sličan pjeni. Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: pjena se raspršuje, dok ono što koristi ljudima ostaje na Zemlji. Tako, eto, Allah navodi primjere.

Onima koji se Gospodaru svome odazovu - nagrada najljepša pripada; a oni koji Mu se ne odazovu - kad bi sve što je na Zemlji njihovo bilo, i još toliko, rado bi se time otkupili. Njih čeka užas polaganja računa, prebivalište njihovo bit će Džehennem, a grozna li je on postelja!

Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep?! A pouku primaju samo oni koji razum imaju,

oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje;

i oni koji održavaju ono što je Allah naredio da se održava i Gospodara svoga se boje i užasa obračuna se plaše.

I oni koji trpe u želji za licem Gospodara svoga, i oni koji namaz obavljaju, i koji od onoga što im dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim na zlo uzvraćaju - njima će lijep ishod dunjaluka pripasti, njih čeka najljepše prebivalište.

Vrtovi Adna u koje će ući i oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov - oni koji su bili čestiti - meleci će im ulaziti na vrata svaka.

Selam neka je vama, zato što ste trpjeli, a divan li je ishod nakon dunjaluka!

A oni koji krše obećanje prema Allahu, nakon što su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se održava, i čine nered na Zemlji - njih čekaju prokletstvo i užas boravišta.

Kome hoće, Allah daje opskrbu u obilju, i uskraćuje. Oni se raduju životu na ovom svijetu, a život na ovom svijetu prema ahiretu samo je prolazno uživanje.

Oni koji ne vjeruju govore: "Zašto mu od Gospodara njegova nije spušten kakav znak?" Reci: "Allah odvodi na stranputicu onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se pokajnički obraća."

One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju - a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju.

Onima koji vjeruju i čine dobra djela - blago njima, njih čeka divno prebivalište.

I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuješ ono što ti objavljujemo, a oni u Svemilosnog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam."

Kad bi se kakvom knjigom brda pokrenula ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali, Kur'an bi to bio! Štaviše, Allahu pripada sve! A zar nemaju nade i ne znaju oni koji vjeruju da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude uputio. A nevjernike će nesreća neprestano pogađati ili će u blizini mjesta njihova doći, zbog onoga što rade-sve dok se Allahovo obećanje ne ostvari. Allah, zaista, ne krši obećanje.

I prije tebe su poslanici ismijavani bili, pa sam Ja onima koji nisu vjerovali vremena ostavljao, i poslije sam ih kažnjavao, a kakva je samo bila kazna Moja!

Pa zar je Onaj Koji nad svakim bdi, što god da uradi, kao onaj ko to nije u stanju uraditi?! A Allahu su pridružili ortake. Reci: 'Imenujte ih!' Zar da Ga vi obavještavate o nečemu što se na Zemlji nalazi - što on zna da postoji, ili ih vi po svome nahođenju tako nazivate?! Ustvari, predstavljeno je lijepim onima koji ne vjeruju spletkarenje njihovo, i oni su od Pravog puta odvraćeni. A onaj koga Allah na stranputicu okrene neće imati nikoga da ga na Pravi put uputi.

Oni će u životu na dunjaluku patiti, ali će patnja na ahiretu sigurno teža biti; od Allaha ih niko neće odbraniti.

Ovakav je Džennet obećan onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, kroz njega rijeke teku, njegovi plodovi i hladovina trajni su; to će, na kraju, slijediti onima koji se Allaha boje i grijeha klone, a ono što nevjernicima na kraju slijedi Vatra će biti.

Oni kojima smo dali Knjigu raduju se svemu što objavljujemo tebi, ali u urotničkim grupama ima onih koji poriču nešto od toga. Reci: "Meni je naređeno da samo Allahu ibadet činim i da Njemu nikoga u obožavanju ne pridružujem; Njemu ja pozivam i Njemu se vraćam."

I Mi ga tako objavljujemo usavršenog na arapskom jeziku. A ako bi se ti za ćudima njihovim poveo, nakon što ti je znanje došlo, ti ne bi imao nikoga ko bi te od Allaha zaštitio ni odbranio.

I prije tebe smo poslanike slali, i supruge i potomke im davali. I nijedan poslanik nije mogao s nekim znakom istupiti, osim s Allahovom dozvolom. Svako doba imalo je Knjigu.

Allah uklanja šta hoće, a ostavlja šta hoće; u Njega je glavna Knjiga.

Bilo da ti pokažemo dio onoga što im prijeteći obećavamo, bilo da ti život oduzmemo, tvoje je da obznanjuješ, a Naše da račune svodimo.

Zar oni ne vide da Mi Zemlju sužavamo umanjujući krajeve njene?! A Allah sudi i niko ne može presudu Njegovu pobiti, i On brzo račun svodi.

Lukavstva su smišljali i oni prije njih, ali svako lukavstvo pripada Allahu, i On zna šta svako zaslužuje. A nevjernici će sigurno saznati kome će lijep ishod na kraju pripasti.

Oni koji ne vjeruju govore: "Ti nisi poslanik." Reci: "Meni i vama dovoljan će kao svjedok biti Allah, i oni koji znanje iz Knjige imaju."

Elif-lam-ra, Ovo je knjiga koju ti objavljujemo da ljude dozvolom njihova Gospodara izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga

Allaha, čije je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. A teško nevjernicima od patnje žestoke,

onima koji život na dunjaluku više vole od ahireta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje ga krivim prikazati! Oni su daleko zalutali.

Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah u zabludu okreće onoga koga hoće i upućuje na Pravi put onoga koga hoće; On je Silni i Mudri.

I Musaa smo poslali s dokazima Našim: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i podsjeti ga na Allahove blagodati." To su, uistinu, znakovi za svakog ko je strpljiv i zahvalan.

I kad Musa reče narodu svom: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili, koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali - to je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašega."

I kad je Gospodar vaš objavio: "Ako budete zahvalni, Ja ću vam sigurno još više dati; budete li nezahvalni, žestoka će, doista, biti kazna Moja."

I Musa još reče: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, pa, Allah je, doista, neovisan i hvaljen."

Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? Samo ih Allah zna! Poslanici su im njihovi jasne dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: "Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi itekako sumnjamo u ono u što nas pozivate."

Poslanici su njihovi govorili: "Zar se može sumnjati u Allaha, Koji je nebesa i Zemlju bez prethodnog primjera-iz ničega stvorio? On vas poziva da bi vam neke grijehe oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio." Oni su odgovorili: "Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih koje su naši preci obožavali - pa, donesite nam dokaz očevidni."

"Mi jesmo ljudi kao i vi", govorili su im poslanici njihovi, "ali, Allah dariva samo one robove Svoje koje On hoće; mi vam ne možemo donijeti dokaz osim s dozvolom Allahovom - a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju."

"Zašto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojim idemo uputio? Mi ćemo, doista, strpljivo podnositi ono čime nas uznemiravate - a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!"

Oni koji nisu vjerovali govorili su poslanicima svojim: "Ili ćete se u vjeru našu vratiti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi ćemo zulumćare sigurno uništiti.

I poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bit će to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje Moje strahovati."

I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi inadžija nastradao.

Pred njim će Džehennem biti - i on će biti napajan tekućinom od sukrvice.

Mučit će se daje proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti; njega poslije toga tek čeka patnja teška.

Djela onih koji ne vjeruju u Gospodara svoga nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; neće moći očekivati nikakvu nagradu za djela koja su učinili, to je stranputica daleka.

Zar ne vidiš da je Allah nebesa i Zemlju s Istinom stvorio? Ako htjedne vas će ukloniti i nova stvorenja dovesti.

To Allahu nije teško.

I izići će svi pred Allaha, pa će oni koji su bili nemoćni reći svojim glavešinama, onima koji su osioni bili: "Mi smo bili vaše pristalice, pa da li ste u stanju da nas bar malo od Allahove kazne zaštitite?" "Da je nas Allah uputio", odgovorit će oni, "i mi bismo bili vas uputili. Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nama više neće biti."

I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: "Allah vam je istinsko obećanje dao, a ja sam vam obećavao i svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakvog dokaza nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe; niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije Njemu u obožavanju pridruživali. Zulumćare sigurno čeka bolna patnja."

A oni koji su vjerovali i dobra djela činili bit će uvedeni, s dozvolom Gospodara njihova, u džennetske bašče kroz koje rijeke teku i u njima će vječno boraviti, njihov pozdrav će u njima selam biti.

Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer - lijepa je riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji a grane prema nebu.

Ono plod svoj u svakom momentu daje s dozvolom Gospodara svoga- a Allah ljudima navodi primjere da bi se prisjetili i pouku uzeli,

a ružna je riječ kao ružno drvo koje je s površine zemlje iščupano. Njemu nema opstanka.

Allah vjernike postojanom riječju učvršćuje u životu na dunjaluku, a i na ahiretu, a zulumćare u zabludu odvodi; Allah radi što hoće.

Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u Kuću propasti doveli,

u Džehennem, u kome će gorjeti - a užasno je on prebivalište!

I koji su Allahu druge kao ravne dodavali da bi zavodili s puta Njegova? Reci: "Naslađujte se, završit ćete, sigurno, u Vatri!"

Reci Mojim robovima koji vjeruju da namaz obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno iz onoga što im Mi darujemo, prije nego što nastupi Dan u kome neće biti ni trgovanja ni prijateljstva.

Allah je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju; On spušta s neba vodu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i potčinio vam je lađe da morem plove po odredbi Njegovoj, i potčinio vam je rijeke,

i potčinio vam je Sunce i Mjesec, koji se stalno kreću, i potčinio vam je noć i dan.

I daje vam od svega onoga što od Njega tražite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu, itekako nepravedan i nezahvalan.

A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj i mene i sinove moje od toga da obožavamo kumire.

Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa - Ti si, uistinu, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv si.

Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoje časne Kabe, da bi, Gospodaru naš, namaz obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.

Gospodaru naš, Ti sigurno znaš šta mi tajimo, a šta na javu iznosimo. A Allahu ništa nije skriveno; ni na Zemlji, ni na nebu.

Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj dove, uistinu, uslišava.

Gospodaru moj, daj da ja i potomci moji u obavljanju namaza budemo ustrajni; Gospodaru naš, Ti usliši dovu moju!

Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima- na Dan kad se bude polagao račun!"

A ti nikako ne misli da Allah ne mari za onim što rade zulumćari! On ih samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene!

Žurit će, glave im uzdignute, pogled ukočen; a srca će im prazna biti.

Ti opominji ljude Danom kada će im kazna doći, kad će oni koji su zulum činili - govoriti: "Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvat ćemo se pozivu Tvome i slijedit ćemo poslanike!", a zar se prije niste zaklinjali da s ovog svijeta nećete otići?

I nastanili ste se bili u mjestima gdje su živjeli oni koji su prema sebi zulum učinili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupili i primjere smo vam navodili.

I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo što lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.

Nemoj ni pomisliti da Allah neće održati obećanje Svoje poslanicima Svojim-Allah je, uistinu, silan i strog.

Na Dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziđu pred Allaha, Jedinoga, Potčinitelja svega.

Taj dan ćeš vidjeti prestupnike u okovima zajedno povezane.

Košulje će im od katrana biti, a vatra će lica njihova obaviti.

To je zato da Allah svakome da što je zaslužio - Allah zaista brzo račun svodi.

Ovo je obznana ljudima, i da njome budu opomenuti, i da znaju da je samo On Jedan Bog, i da prime pouku oni koji razum imaju!

Elif-lam-ra. Ovo su ajeti Knjige, Kur'ana jasnog!

Oni koji ne vjeruju često će žaliti što muslimani nisu bili.

Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavarava nada - znat će oni!

A nijedno naselje nismo uništili a da mu nije propisan određeni rok.

Nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti vrijeme mu određeno.

Oni govore: "Hej ti kome se Opomena objavljuje, ti si uistinu lud!

Zašto nam meleke ne dovedeš, ako si jedan od iskrenih?!

Mi meleke šaljemo samo s Istinom, a da ih pošaljemo, tada se njima ne bi vremena dalo.

Mi, uistinu, Opomenu objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.

I prije tebe poslanike smo narodima prijašnjim slali.

I nijedan im poslanik nije došao a da mu se nisu izrugivali.

Eto, tako dajemo da to uđe u srca prestupnika.

Oni u njega neće vjerovati, a već je primijenjena zakonitost kažnjavanja na narodima prijašnjim.

Kad bismo im kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,

opet bi oni, sigurno, rekli: "Pogledi očiju su nam opijeni, štaviše, mi smo ljudi opčinjeni.

Mi smo na nebu velike zvijezde stvorili i okitili ga za one koji posmatraju.

I zaštitili smo ga od svakog šejtana prokletog.

A onoga koji kradom prisluškuje stiže plamen vidljivi.

A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine postavili i učinili da na njoj sve s mjerom raste.

I tu smo vam dali sve što je za život potrebno, a i onima koje vi ne hranite.

I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo po mjeri određenoj.

Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo vodu pa vas njome napajamo - vi je niste u stanju zadržati.

I samo Mi dajemo život i smrt, i samo Mi sve nasljeđujemo.

I samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći.

A On, Gospodar tvoj, zaista će ih sabrati. On je Mudri i Sveznajući.

Mi smo stvorili Adema od suhe gline; od blata glatkoga.

A još prije stvorili smo džine od vatre užarene.

I kad Gospodar tvoj reče melecima: "Ja ću stvoriti čovjeka od suhe gline, od blata glatkoga.

I kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu na sedždu padnite!"

Svi meleki su skupa sedždu učinili,

osim Iblisa; on je odbio da bude s onim koji su sedždu učinili.

"O Iblise", reče On, "zašto nisi bio s onima koji su sedždu učinili?"

"Nije moje da učinim sedždu čovjeku koga si stvorio od suhe gline, od blata glatkoga."

"Onda izlazi iz Dženneta", reče On, "zaista si proklet!

I neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjega!"

"Gospodaru moj", reče on, "daj mi vremena do Dana kad će oni biti oživljeni!"

"Daje ti se vrijeme", reče On,

"do Dana već određenog."

"Gospodaru moj", reče, "kao što si me u zabludu doveo, tako ću i ja njima na Zemlji poroke lijepim činiti i sve ću ih zavesti,

osim Tvojih iskrenih robova među njima."

"Ovo je Pravi put k Meni", reče On.

"Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih;

za sve njih Džehennem će odredište biti,

on sedam kapija ima i kroz svaku će određen broj njih proći."

Zaista će bogobojazni u džennetskim baščama i pored izvora biti.

"Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!"

Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti; kao braća će biti, jedni naspram drugih oni će na divanima sjediti.

Tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni biti.

Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Oprostitelj grijeha, Milostivi,

ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!

I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim,

kada su mu ušli i rekli: "Selam!", on je rekao: "Prepali smo vas se!"

"Ne plaši se!", rekoše, "donosimo ti radosnu vijest, imat ćeš sina koji će znan biti."

"Donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?", reče on, "čime ćete me obradovati?"

"Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti", rekoše oni, "zato ne budi među očajnicima!"

"A ko osim oni koji su zabludjeli gubi nadu u milost svoga Gospodara?!", reče on.

I upita: "A koji je tačno razlog vašeg dolaska, o izaslanici?"

"Mi smo", rekoše, "zaista, bili poslani i narodu koji je prestupe činio,

izuzev Lutove porodice, njih ćemo, zaista, sve spasiti,

osim žene njegove, ona će, odredili smo, biti od onih koji će ostati i kaznu iskusiti."

I kad izaslanici dođoše do Lutove porodice,

on reče: "Vi ste, doista, ljudi neznani!"

"Ne", rekoše oni. "Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju,

donosimo ti ono što će se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.

Izvedi porodicu svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, i idite tamo gdje vam se naređuje!"

I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.

I dodoše stanovnici grada, veseli.

"Doista su ovo moji gosti", reče, "pa me ne sramotite,

i bojte se Allaha, i mene ne ponižavajte!"

"A zar ti nismo zabranili da muški svijet ugošćavaš?"

On reče: "Evo vam za brak kćeri mojih, ako to hoćete učiniti!"

A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svom lutali.

I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo,

i Mi smo učinili da ono što je bilo gore bude dolje, i na njih smo kišu grumenja od skamenjene gline sručili.

U tome su, zaista, znaci za one koji o tome pronicljivo razmišljaju,

a naselje je baš uz postojeći put.

U tome su, zaista, znaci za one koji vjeruju.

A i stanovnici Ejke bili su zulumćari,

pa smo ih kaznili, i oba naselja su uz put koji se vidi.

I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali,

a Mi smo im znakove Naše bili dali, ali su se oni od njih okretali.

Oni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni,

pa i njih u svitanje strašan glas zadesi,

i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su stjecali.

Mi smo nebesa i Zemlju i ono između njih s Istinom stvorili. Čas oživljenja će zacijelo doći, zato ti velikodušno oprosti,

Gospodar tvoj je, zaista, Stvoritelj svega, Sveznajući.

Mi smo ti dali sedam ajeta, koji se ponavljaju a i Kur'an veličanstveni.

Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekima od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi,

i reci: "Ja sam samo upozoritelj jasni."

Isto tako smo i urotitelje opomenuli,

one koji Kur'an na dijelove podijeliše.

I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati

za ono što su radili!

Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i višebožaca se okani.

Zaista ćemo te sačuvati onih koji se rugaju,

koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znat će oni!

Mi dobro znamo da ti se u prsima steže zbog onoga što oni govore,

zato, veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i budi od onih što na sedždu padaju,

i Gospodaru svome ibadet čini sve dok ti smrt - ono što je neupitno - ne dođe!

Allahova odredba stiže, i ne požurujte je! Uzvišen je On i vrlo visoko iznad onoga što Mu pridružuju!

On meleke s Objavom, po odredbi Svojoj, šalje onim robovima Svojim kojima hoće: "Upozoravajte da nema drugog boga osim Mene i bojte Me se!"

On je s Istinom nebesa i Zemlju stvorio, neka je On vrlo visoko iznad onoga što Mu pridružuju.

On stvara čovjeka od kapi sjemena, a on poslije toga otvoreno, svađalački osporava!

I stoku On za vas stvara; njome se od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, njome se i hranite;

ona vam je ukras kad je sa ispaše vraćate i kad je na pašu izgonite.

A nosi vam i terete u mjesta u koja, osim uz velike muke, ne biste stigli. Gospodar vaš je, uistinu, milosrdan i milostiv.

I konje, i mazge, i magarce - da ih jašete, i kao ukras - a stvorit će i ono što ne znate.

Ka Allahu vodi samo Pravi put - put Istine, a ima ih i krivih, a da On hoće, sve bi vas uputio.

On je Taj Koji s neba spušta vodu koju pijete i ona pomaže da iznikne bilje kojim stoku napasate.

On vam daje da pomoću nje iznikne žito, i masline, i palme, i grožđe, i svakovrsni plodovi - u tome je, zaista, znak za ljude koji razmišljaju.

On vam je potčinio noć i dan, i Sunce i Mjesec, i zvijezde su po odredbi Njegovoj potčinjene. U tome su, uistinu, znakovi za ljude koji razumiju;

- i sve što vam je na Zemlji šaroliko stvorio - u tome je, doista, znak ljudima koji se prisjećaju i pouku uzimaju.

I On je Taj Koji je more potčinio, da iz njega svježe meso jedete i da vadite nakit koji nosite - ti vidiš lađe kako ga sijeku da biste tragali za Njegovim obiljem i da biste zahvaljivali.

I po Zemlji je nepomična brda postavio da vas ona ne potrese, i rijeke, a i puteve da se usmjeravate,

a i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju:

Pa da li je onda Onaj Koji stvara kao onaj koji ne stvara?! Zašto se ne prisjećate i pouku ne uzmete?!

Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojati; Allah je, uistinu, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Allah zna šta tajite, a šta javno iznosite.

A oni koje oni mjesto Allaha mole - ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni;

mrtvi su, nisu živi i ne znaju kada će biti oživljeni.

Vaš Bog je- jedan Bog! Srca onih koji u ahiret ne vjeruju, poriču; oni su oholi.

Nema sumnje da Allah zna i ono što oni taje, a i ono što javno iznose; On, doista, ne voli one koji se ohole.

A kada ih neko upita: "Šta je to Gospodar vaš objavio?", oni odgovaraju: "Izmišljotine naroda nekadašnjih!"

To je zato da bi na Kijametskom danu nosili grijehe - terete svoje cijele i dio grijeha onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli.:" Užasan je teret koji će oni nositi!

I oni prije njih spletke su pravili, pa je Allah iz temelja zgrade njihove porušio, i krov se na njih srušio - stigla ih je kazna odakle nisu ni očekivali.

A na Kijametskom danu On će ih osramotiti i upitati: "Gdje su oni koje ste Meni u obožavanju pridruživali, oni zbog kojih ste se suprotstavljali?" Oni kojima je dato znanje reći će: "Danas će sramota i muka nevjernike, zaista, snaći,

kojima su meleci duše uzeli u vrijeme kada su oni sebi zulum činili." I oni će se pokoriti i reći: "Mi nismo nikakvo zlo činili!" "Jeste, Allah, doista dobro zna ono što ste radili.

Zato, ulazite na kapije Džehennema, u njemu ćete vječno ostati! O kako će prebivalište onih koji su se oholili- grozno biti!"

A onima koji su se Allaha bojali i grijeha klonili reći će se: "Šta je objavljivao Gospodar vaš?" "Dobro!", odgovorit će. Oni koji čine dobra djela imat će već na dunjaluku lijepu nagradu, a ahiret je, sigurno, još bolji. O kako će divno biti boravište onih koji su se Allaha bojali:

dženneti Adna u koje će ući, gdje rijeke teku, i gdje će sve što zažele imati. Tako će Allah one koji Ga se budu bojali nagraditi,

one kojima meleki dušu uzimaju dok su čestiti, i kojima govore: "Selam vama! Uđite u Džennet zbog onoga što ste činili!"

Šta li višebošci čekaju: da im dođu meleci, ili da dođe odredba Gospodara tvoga?! Tako su postupili i oni prije njih; njima nije zulum učinio Allah, oni su sami sebi zulum učinili.

I stigla ih je kazna za ono što su činili, i sa svih strana ih je obuzelo ono čemu su se rugali.

I rekli su oni koji su druge Njemu u obožavanju pridruživali: "Da je Allah htio, ne bismo ni mi ni preci naši, pored Allaha, nikoga obožavali i ne bismo ništa, bez Njegove volje, zabranjenim smatrali. Baš tako su i oni prije njih postupali. A zar su poslanici bili dužni šta drugo već da jasno obznane?!

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu ibadet činite, a šejtana - taguta se klonite!" I bilo je među njima onih koje je Allah uputio, a i onih koji su zaslužili zabludu. Zato putujte Zemljom da vidite kakav je bio svršetak onih koji su poslanike u laž utjerivali.

Ma koliko ti želio da im uputa bude data, Allah, zaista, neće uputiti nikoga koga u zabludu okrene i njima niko neće pomoći.

Oni se zaklinju Allahom, učvršćujući zakletve svoje: "Allah neće oživiti onoga koji umre!" Ali hoće! To Njegovo obećanje doista će se ispuniti, ali to većina ljudi ne zna.

Da bi im objasnio ono u čemu su se razilazili, i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su lašci bili.

Ako nešto hoćemo, Mi samo za to reknemo: "Budi!", i ono bude.

One koji su se iselili radi Allaha, nakon što su bili tlačeni, Mi ćemo još na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na ahiretu bit će još veća - kad bi samo oni što su izostali znali."

Iselili su se oni koji su, oslanjajući se na Gospodara svoga, strpljivi bili.

Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike s objavom slali; ako za to ne znate, pitajte sljedbenike Knjige!

Slali smo ih s jasnim dokazima i knjigama, a tebi spuštamo Opomenu, da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.

A zar su sigurni oni koji podmuklo prave zlo - da ih Allah neće u zemlju utjerati, ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći,

ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti, pa da neće umaći,

ili da ih neće, dok su u strahu, kažnjavati? Ali Gospodar vaš je, doista, milosrdan i milostiv.

Zar oni ne vide da sve ono što je Allah stvorio sad desno, sad lijevo, pruža sjene svoje Allahu sedždu čineći i da je sve to pokorno?

Allahu sedždu čini sve živo na nebesima i na Zemlji, i meleci, a oni se ne ohole,

boje se Gospodara svoga koji je iznad njih i čine ono što im se naredi.

Allah kaže: "Dvojicu bogova za obožavanje ne uzimajte!", samo je jedan Bog, "i samo od Mene strahujte!"

Allahu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji i Njemu treba uvijek poslušan biti. Zar nekoga drugog osim Allaha da se bojite?!

Svaka blagodat koju uživate od Allaha je, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomoć tražite.

A potom, kad vam On nevolju otkloni, neki od vas Gospodaru svome druge u obožavanju pridružuju,

da bi zanijekali ono što smo im Mi dali. Pa uživajte, ali zbilja, znat ćete!

Višebošci onima koje kako treba ne poznaju, određuju dio onoga čime smo ih opskrbili. Allaha Mi, bit ćete sigurno pitani za ono što ste stalno izmišljali!

Oni Allahu kćeri pripisuju - Uzvišen je On! - a sebi ono što priželjkuju.

I kad nekom od njih bude donesena vijest da mu se rodila kći, lice mu se ojađenom smrkne,

krije se od ljudi zbog loše vijesti koja mu je dojavljena: da li da je uz poniženje zadrži, ili u prašinu da je zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!

Oni koji u ahiret ne vjeruju loša svojstva imaju, a Allah ima svojstva najuzvišenija: On je Silni i Mudri.

Kad bi Allah ljude zbog zuluma njihovog kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov prođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.

Oni Allahu pripisuju ono prema čemu sami odvratnost osjećaju i njihovi jezici govore laž da njih čeka najljepša nagrada; a njih, nema sumnje, Vatra čeka: oni će u nju prvi potjerani biti.

Allaha Mi, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali, ali im je šejtan uljepšao postupke njihove, i on je sada drug njihov, njih čeka bolna patnja.

Mi tebi objavljujemo Knjigu, samo da bi im ti objasnio ono u čemu se razilaze i da bude uputa i milost ljudima koji vjeruju.

Allah vodu s neba spušta i njome život mrtvoj zemlji vraća! Tu je, zaista, dokaz za ljude koji čuju.

Vi imate pouku i u stoci: "Mi vam dajemo da pijete ono što iz njene utrobe dolazi, što nastaje između grizina i krvi; mlijeko je to, čisto i ukusno onima koji ga piju.

A od plodova palmi i loze pripremate opojno piće i hranu prijatnu. Tu je, doista, dokaz za ljude koji shvataju."

Gospodar tvoj pčelu je nadahnuo: "Pravi sebi kuće u brdima, na drveću i u onome što naprave ljudi,

zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!" Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja, u njemu je lijek ljudima. Tu je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.

Allah vas stvara a poslije vam duše uzima; među vama ima onih koji senilnost - duboku starost dožive, pa opet ne znaju nakon što su znanje imali. Allah je, zaista, Onaj Koji sve zna i svemoćan je.

Allah vas je u opskrbi jedne nad drugima odlikovao. Ali, oni kojima je dato više ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Pa zar Allahove blagodati niječu?!

Allah vam stvara žene od vaše, ljudske, vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke; i opskrbljuje vas dobrima. Pa zar u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču?!

I obožavaju, pored Allaha, one koji im nisu u stanju bilo kakvu opskrbu dati, ni iz nebesa ni iz zemlje, i koji ništa ne mogu!

Zato s Allahom ništa ne poredite! Allah, doista, zna, a vi ne znate!

Allah navodi primjer roba u tuđem vlasništvu, koji ništa nema, i onoga kome smo Mi lijepu opskrbu dali i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno - zar su oni jednaki?! Neka je hvaljen Allah! Ali, većina njih ne zna!

Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi, od kojih je jedan gluhonijem, koji ni za šta nije sposoban, i koji je na teretu gospodaru svome - kud god ga pošalje, nikakva dobra ne donese. Da li je on jednak onom koji traži da se pravedno postupa, a i sam je na Pravom putu?!

Allah zna sve tajne nebesa i Zemlje! A Smak svijeta će kao treptaj oka, ili još brže, doći - zaista Allah nad svime ima moć!

Allah vas iz nutrina majki vaših izvodi dok još ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum - da biste se zahvaljivali.

Zar oni ne vide ptice kako su potčinjene u prostranstvu nebeskom?!, njih samo Allah drži. Tu su, zaista, dokazi ljudima koji vjeruju.

Allah vam daje smiraj u vašim kućama, i daje vam od kože stoke šatore, koje lahko nosite dok putujete i kad se smjestite, a od vune njihove, i dlake njihove, i kostrijeti njihove imovinu i odjeću, sve do određenog roka.

Allah vam u onome što je stvorio hlad daje, i skloništa u brdima vam daje, i odjeću koja vas čuva od vrućine daje vam, a i odjeću koja vas od vlastite sile štiti - tako vam upotpunjava blagodat Svoju da biste bili predani.

A ako se oni okrenu - pa tvoja je dužnost samo da jasno saopćiš.

Iako znaju za blagodat Allahovu, opet je poriču i većina njih nevjernici su.

A na Dan kada iz svakog naroda svjedoka podignemo, nevjernicima neće biti dopušteno da se pravdaju, niti će im biti udovoljeno da blagonaklonost za povratak traže.

Kad se oni koji su zulum činili osvjedoče u patnju, u tome olakšanja niti odgode neće imati.

A kad oni koji su Njemu druge u obožavanju pridruživali vide svoja božanstva, reći će:"Gospodaru naš, ovo su naša božanstva koja smo, mimo Tebe, molili." Ona će im dobaciti: "Vi ste, uistinu, lažljivci!"

I oni će se toga dana Allahu pokoriti, i nestat će ono što su lažno obožavali.

Onima koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali, povećat ćemo patnju preko patnje, zato što su smutnju pravili.

I sjeti se Dana kada protiv svakog naroda oživimo po jednog svjedoka, iz njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve - kao uputu, i milost, i radosnu vijest za muslimane.

Allah, zaista, naređuje pravdu, dobročinstvo i pomaganje bližnjih, a razvrat, sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; On vas savjetuje ne bi li ste se prisjetili i pouku uzeli.

I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahu obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih čvrsto dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite.

I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela, služeći se zakletvama svojim za međusobnu prevaru, samo zato što je jedno pleme brojnije od drugog. Allah vas time samo iskušava, a na Sudnjem danu će vam, doista, objasniti ono u čemu ste se razilazili.

Da Allah hoće, učinio bi vas sljedbenicima jedne vjere, ali On onome kome hoće daje da je u zabludi, a na Pravi put upućuje onoga koga On hoće; i vi ćete, doista, biti pitani za ono što ste radili.

I ne služite se zakletvama zato da biste jedni druge varali, pa da posrne noga nakon što je stabilna bila, i da zlo iskusite zato što ste od Allahova puta odvraćali; a patnja velika vas još čeka.

I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo vrijedi - ono što je u Allaha za vas je bolje, ako znate!

Ono što je u vas-prolazno je, a ono što je u Allaha-vječno je. Mi ćemo, sigurno, one koji su strpljivi bili prema onom boljem što su činili nagraditi.

Ko god činio dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih u skladu s najboljim što su činili nagraditi.

Kada budeš htio učiti Kur'an, zatraži Allahovu zaštitu od šejtana prokletog,

on doista nema nikakve moći nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga uzdaju,

njegova je moć jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu pridružuju.

Kada Mi ajet zamijemo drugim - a Allah najbolje zna što objavljuje - oni govore: "Ti samo izmišljaš!" A nije tako, nego većina njih ne zna.

Reci: "Od Gospodara tvoga spušta ga Džibril, Duh Blagoslovljeni s Istinom, da još više učvrsti vjernike, i da bude uputa i radosna vijest muslimanima."

Dobro znamo da oni govore: "Poučava ga jedan čovjek! Jezik onoga na koga su skloni tako misliti, jezik je nearapa, a ovaj Kur'an na jasnom je arapskom jeziku.

One koji ne vjeruju u Allahove ajete i znakove Allah sigurno neće uputiti, i njih čeka patnja bolna.

Laži izmišljaju samo oni koji u Allahove ajete i znakove ne vjeruju i to su baš lažljivci.

Onaj ko zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao - ne i onaj ko na to bude primoran, već onaj koji nevjerovanje širokogrudo prihvati - Allah se na takve srdi i njih čeka patnja velika,

zato što su više voljeli život na dunjaluku nego na ahiretu, a Allah neće uputiti narod koji ne vjeruje.

To su oni čija je srca i sluh i vid Allah zapečatio, i oni su itekako nemarni;

nema sumnje da će oni na ahiretu baš biti gubitnici.

Onima koji su se, nakon što su u iskušenje dovedeni pa nevjerovanje izjavili, iselili, pa se onda borili i strpljivi bili - Gospodar tvoj će, poslije toga, doista, oprostiti i milostiv biti

na Dan kada će svako samo o sebi brinuti, i u kome će se svakoj osobi za djela njena puna nagrada ili kazna dati, i nepravda im neće biti učinjena!

Allah navodi kao primjer jedno naselje''" koje je bilo sigurno i spokojno, u koje je u izobilju dolazila ukusna hrana sa svih strana, pa je zanijekalo Allahove blagodati, pa mu je Allah dao da iskusi i glad i strah zbog onoga što su stanovnici njegovi činili.

I njima je došao poslanik, jedan od njih, ali su ga oni lažljivcem nazvali, i stigla ih je kazna dok su zulumćari bili.

Hranite se dopuštenim i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na blagodatima Njegovim, ako samo Njemu ibadet činite.

On vam zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da utoli glad- pa, Gospodar tvoj je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

I ne govorite laži jezicima svojim: "Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno", da biste tako o Allahu laži izmišljali. Oni koji o Allahu laži izmišljaju - neće uspjeti,

kratko će uživati, a onda će patnju bolnu imati.

Jevrejima smo zabranili ono o čemu smo ti prije kazivali; Mi njima nismo zulum učinili, oni su sami sebi zulum nanosili.

Onima koji urade zlo iz neznanja, pa se kasnije pokaju i poprave, Gospodar tvoj će, poslije toga, sigurno oprostiti i milostiv biti.

Ibrahim je doista bio predvodnik, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije bio od onih koji Allahu druge u obožavanju pridružuju.

I bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; njega je Allah izabrao i na Pravi put uputio.

I dali smo mu dobro na dunjaluku, a na ahiretu doista će biti među dobrima.

Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru Ibrahimovu, on je bio vjere čiste, on nije bio od onih koji Allahu druge u obožavanju pridružuju!"

Svetkovanje subote propisano je onima koji su imali različita mišljenja o njoj, i Gospodar tvoj će im na Kijametskom danu presuditi u vezi s onim u čemu su se razilazili.

Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj, i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji Uputu slijede.

A ako budete kažnjavali, onda kažnjavajte samo onako kako ste i sami kažnjeni; a ako otrpite - to je, doista, bolje za strpljive.

Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne žalosti se za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.

Allah je zaista uz one koji se uščuvaju i koji dobra djela čine.

Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba od Časne džamije do Najdalje džamije, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On je, uistinu, Svečujući i Svevideći.

A Musau smo Knjigu dali i uputom je sinovima Israilovim učinili: "Osim Mene zaštitinika ne tražite,

o potomci onih koje smo sa Nuhom u lađi prevezli! On je, doista, bio rob zahvalni.

I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: "Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i uveliko se oholiti."

Kada dođe vrijeme prvoga, poslat ćemo protiv vas robove Naše snage žestoke, oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i obećanje o kazni će se ispuniti.

Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i povećati vam imetke i sinove i učinit ćemo vas brojnijim.

Pa, ako dobro budete činili - sebi ste ga činili, a ako zlo budete činili - protiv sebe ste ga činili! A kad dođe vrijeme drugog nereda, poslat ćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Mesdžid uđu, kao što su u njega ušli i prvi put, i da do temelja, sve nad čime zavladaju, poruše.

I možda vam se Gospodar vaš opet smiluje; ali ako se vratite neredu, vratit ćemo se i Mi kazni. A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.

Zaista je ovaj Kur'an uputa ka Putu koji je najispravniji, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika,

a da smo za one koji u ahiret ne vjeruju-bolnu patnju pripremili.

Baš kao što moli za ono što je dobro, čovjek nekada moli i za ono što ne valja. Čovjek je zaista sklon da ishitren bude.

I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili: znak noći smo uklonili, a znak dana smo svijetlim učinili kako biste mogli da tražite blagodati Gospodara svoga i da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali i sve smo potanko objasnili.

I svakom čovjeku Mi ono što uradi o vrat privezujemo, a na Kijametskom danu pokazat ćemo mu knjigu koju će otvorenu zateći:

"Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati!"

Onaj ko slijedi Uputu pomoći će sam sebi time što je slijedi, a onaj ko zaluta - sebi će štetu nanijeti time što luta, i nijedna duša neće nositi grijehe druge. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!

Kad hoćemo da neko naselje uništimo, onima koji su u njemu na raskoš navikli naredimo pokornost a oni u njemu buntovni budu i tako se nad njima obistini Riječ kazne, pa ga do temelja razrušimo.

I koliko smo samo naroda poslije Nuha uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj u potpunosti zna i vidi grijehe robova Svojih.

Onome koji želi ovaj - kratkotrajni svijet, Mi mu na njemu brzo dajemo - što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se prezren i odbačen peći.

A svako ko za ahiretom teži i zbog njega se trudi, a vjernik je - pa trud takvih će pohvalan biti.

Svima njima, ijednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.

Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na ahiretu će razlika u stepenima i prednostima biti, doista, veća.

Ne uzimaj uz Allaha nekog drugog boga, pa da prezren i bez podrške budeš!

Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu ibadet činite i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!", i ne odbij ih od sebe, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.

Iz samilosti prema njima svoje krilo poniznosti spusti i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, kao što su oni mene, kad sam bio dijete, podizali!"

Gospodar vaš najbolje zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni, pa Allah će, doista, oprostiti onima koji se kaju.

Daj bližnjemu svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku namjerniku, ali nipošto ne rasipaj.

Zaista su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome itekako nezahvalan.

A ako moraš da se od njih okreneš, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se nadaš, onda im bar birane riječi obećanja uputi.

Ne drži ruku svoju stisnutu kao da je za vrat privezana, a nemoj je ni posve pružati, pa da ukoren budeš i kloneš - bez ičega ostaneš.

Gospodar tvoj, zaista, pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i uskraćuje je. On, uistinu, u potpunosti zna i vidi robove Svoje.

Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, a ubijati njih doista je veliki grijeh!

I ne približavajte se bludu! Doista je to razvrat, i to je ružan put!

I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kada je to zakonom opravdano! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku ili staratelju dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju. On će, doista, biti pomognut.

I ne približavajte se imetku siročeta, osim ako želite da ga unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte ono na šta ste se obavezali, jer će se za ugovore zaista odgovarati!

Napunite mjeru kada mjerite i vagajte vagom ispravnom! To je bolje i posljedice su ljepše.

Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum - za sve to će se, zaista, odgovarati.

Ne hodi po zemlji nadmeno! Zemlju sigurno ne možeš probiti ni brda visinom dostići.

Sve ogavnosti što su u tome, tvome su Gospodaru mrske.

To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne pridodaji Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren i odbačen.

Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao kćeri, meleke uzeo?! Vi, zaista, izgovarate krupne riječi.

U Kur'anu smo mnoštvo opomena naveli da bi oni pouku izvukli, ali njima on samo odbojnost povećava.

Reci: "Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni govore, oni bi onda potražili put do Vlasnika Arša."

Slavljen je On i visinom velikom uzvišen naspram onoga što oni govore!

Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je, doista, Onaj Koji ne žuri s kaznom i Onaj Koji oprašta grijehe.

A kada učiš Kur'an, između tebe i onih koji u ahiret ne vjeruju Mi zastor nevidljivi koji razdvaja stavimo.

a na srca njihova pokrivače da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih učinimo. I kada ti u Kur'anu spomeneš Gospodara svoga da Jedini je, oni iz odbojnosti okrenu leđa.

Mi dobro znamo šta oni žele da čuju kada dolaze da te prisluškuju, i o čemu se sašaptavaju kad zulumćari govore: "Vi slijedite samo opčinjena čovjeka!"

Pogledaj kako oni tebe opisuju, pa onda lutaju i ne mogu da nađu Pravi put.

Oni govore: "Zar kad se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo novim stvaranjem, doista, oživljeni biti?!"

Reci: "Budite, ako možete, kamenje ili gvožđe

ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno!" "A ko će nas u život vratiti?", upitat će oni. Ti reci: "Onaj Koji vas je i prvi put stvorio", a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: "Kada to?" Ti reci: "Možda ubrzo!"

Bit će Onog dana kad vas On pozove, i vi ćete se, s hvalom Njemu, odazvati, i pomisliti da ste samo malo vremena ostali.

Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, ili će šejtan posijati neprijateljstvo među njima; šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.

Gospodar vaš najbolje vas poznaje: ako hoće, On će vam se smilovati ili će vas, ako hoće, na muke staviti. A nismo te poslali sa zaduženjem da im Uputu daš.

Gospodar tvoj najbolje zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.

Reci: "Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, pa, oni od vas neće moći nevolju otkloniti niti je preusmjeriti."

Oni kojima se oni mole i sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga treba se čuvati.

I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Kijametskog dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti; to je u Knjizi zapisano.

A da ti pošaljemo velike znakove spriječilo Nas je samo to što su ih prijašnji narodi lažnim smatrali; Semudu smo kao očiti znak kamilu dali, pa su u vezi s njom zulum učinili. A velike znakove šaljemo samo za zastrašivanje.

I kada smo ti rekli: "Sve ljude Gospodar tvoj, zaista, obuhvaća! A prizor koji smo ti pokazali i drvo prokleto, u Kur'anu spomenuto, iskušenje su za ljude. Mi ih zastrašujemo, ali to samo njihovu osionost pojačava."

I kada rekosmo melecima: "Učinite sedždu Ademu!" - oni svi, osim Iblisa, sedždu učiniše. "Zar da učinim sedždu onome koga si Ti od gline stvorio?", reče.

"Reci mi", reče onda, "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Kijametskog dana sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti."

"Odlazi!", reče On. "A svakom od njih ko te bude slijedio - Džehennem će svima vama biti obilna kazna.

I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja - a samo je obmana to što im šejtan obećava,

ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!" A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!

Gospodar vaš je Taj Koji radi vas pokreće lađe po moru da biste tragali za Njegovim obiljem. On je, zbilja, prema vama milostiv.

Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nestanu oni koje inače prizivate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete, a čovjek je itekakav nezahvalnik!

Zar ste sigurni da vas On neće u zemlju utjerati ili da na vas pješčanu oluju neće poslati, pa da onda sebi nikakva zaštitnika nećete naći?!

Ili ste možda sigurni da vas On ponovo neće na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog neposlušnosti vaše?! Tada ne biste nikoga našli ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao.

Mi smo sinovima Ademovim počast ukazali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i nad mnogima koje smo stvorili posebnu im prednost dali.

A na Dan kad pozovemo sve ljude s predvodnikom njihovim, oni kojima knjiga njihova u desnu ruku data bude, čitat će knjige svoje i neće im, ni koliko končić na hurminoj košpici, zulum učinjen biti.

Onaj ko je na ovom svijetu bio slijep, bit će slijep i na ahiretu, i još dalje će zalutati.

I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo iznio, i tada bi te oni kao prijatelja prihvatili.

A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio,

i tada bismo ti, doista, dali da iskusiš dvostruku patnju u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao.

Pa iako su te umalo iz zemlje pokrenuli da bi te iz nje istjerali, ipak ni oni tada u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali.

To pravilo je važilo za sve one kojima smo prije tebe poslanike poslali; nećeš vidjeti da je naše pravilo promijenjeno.

Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i Kur'an u namazu u zoru uči, jer učenju Kur'ana u namazu u zoru mnogi prisustvuju.

I bdij dio noći u namazu - tebi dodatnom; na ahiretu će te tvoj Gospodar na hvaljeni položaj postaviti.

I reci: "Gospodaru moj, uvedi me uvodom Istine i izvedi me ishodom Istine! I daruj mi od Sebe moć koja će mi pomoći!"

I reci:"Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!"

Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a zulumćarima on samo povećava propast.

Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava.

Reci: "Svako na svoj način?" postupa, a Gospodar vaš najbolje zna ko je na Pravom putu."

Pitaju te o duhu. Reci: "Duh je nešto što samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja."

A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao,

ali, Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova dobrota prema tebi zaista je velika.

Reci: "Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur'an, oni, kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali."

Mi u ovom Kur'anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere, ali većina ljudi samo poricanje prihvata.

I govore: "Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje izvor-vodu ne izvedeš;

ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provedeš;

ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke nama sučelice ne dovedeš;

ili dok ne budeš imao kuću od zlata, ili dok se na nebo ne uspenješ; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo." Reci: "Uzvišen neka je Gospodar moj!, zar ja nisam samo čovjek, poslanik?!"

A ljude je, kad im je dolazila objava, odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: "Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao?!"

Reci: "Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali."

Reci: "Allah je dovoljan da svjedoči za ovo između mene i vas, a zaista On dobro zna i vidi robove Svoje."

Onaj koga Allah uputi - on je upućen, a onoga koga na stranputicu odvede, tome, mimo Njega, nećeš naći zaštitnika. Mi ćemo ih, na Kijametskom danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravište njihovo bit će Džehennem; kad god mu plamen jenja, pojačat ćemo im oganj.

To će im biti kazna zato što u znakove i ajete Naše nisu vjerovali i što su govorili: "Zar kad postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja doista biti oživljeni?!"

Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar da stvori slične njima i da im je već odredio čas oživljenja, u koji nema sumnje? Ali zulumćari samo poriču.

Reci: "Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je baš tvrdica.

Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: "Ja mislim, o Musa, da si ti doista opčinjen",

a Musa odgovori: "Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati."

Faraon odluči da ih iz zemlje istjera, pa mi potopismo i njega i sve one koji su bili s njim,

i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji, pa kad vrijeme ahireta nastupi, sve ćemo vas zajedno dovesti."

Mi Kur'an s Istinom spuštamo i s Istinom on silazi. A tebe smo poslali samo kao donositelja radosnih vijesti i upozoritelja.

I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.

Reci: "Vjerovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tlo, čineći sedždu, kad im se on čita.

I govore: "Uzvišen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!''

i padaju licem na tle plačući, i on im uvećava strahopoštovanje,

Reci: "Zovite Ga: 'Allahu', ili zovite: 'Svemilosni', a kako Ga god budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga"

I reci: "Sva hvala Allahu Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema ortaka, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći" - i istinski Ga veličaj!

Sva hvala neka je Allahu Koji Svome robu objavljuje Knjigu, i nije je dao iskrivljenu,

nego ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati, opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje.

U njoj će vječno boraviti,

i da upozori one koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina."

O tome oni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do laži!

Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u ovaj govor neće da povjeruju?!

Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će od njih bolje postupati

i zaista ćemo Mi sve što je na njoj u opustošeno tlo pretvoriti!

Misliš li ti da su stanovnici pećine i Rekima bili čudo među znakovima Našim?!

Kad se nekoliko momaka u pećinu sklonilo pa reklo: "Gospodaru naš, daruj nam Svoju milost i daj da ovo naše stanje na dobro izađe."

I Mi smo ih u pećini dubokim snom za dugo godina uspavali,

poslije smo ih probudili da znamo koja će od dvije skupine bolje izračunati koliko su vremena proboravili.

A Mi tebi kazujemo vijest njihovu po Istini. Tu su bili mladići, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im Uputu još više povećali.

Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: "Gospodar naš - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu moliti, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.

Narod ovaj naš je, mimo Njega, druge bogove prihvatio, zašto o njima jasan dokaz ne donesu? A ima li većeg zulumćara od onoga koji o Allahu laž iznosi?

Kad napustite njih i one koje mimo Allaha obožavaju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.

I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa - obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je znak Allahov! Koga Allah uputi - on je i upućen, a koga na stranputicu odvede, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga naputiti.

I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?", upita jedan od njih. "Ostali smo dan ili dio dana", odgovoriše. "Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali", rekoše. "Pošaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude pažljiv, neka nikome ne govori ništa o vama,

jer, ako oni doznaju za vas, kamenovat će vas ili će vas nasilu u svoju vjeru obratiti, i tada nikad nećete uspjeti!"

I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje, kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite nad njima kakvu ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni." A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: "Napravit ćemo nad njima bogomolju!"

Neki će reći: "Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti", a neki će govoriti: "Bila su peterica, pas njihov je bio šesti", nagađajući o onome što je čulima nedokučivo, dok će neki reći: "Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi." Reci: "Gospodar moj najbolje zna njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno i lijepo, i ne pitaj o njima od njih nikoga!"

I ni u kom slučaju ne reci: "Uradit ću to sigurno sutra!",

ne dodavši: "Ako Allah da!" A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: "Gospodar moj će me uputiti na ono što je bliže ispravnom od ovoga."

A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine godina, a k tome dodajte još devet.

Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; ono što je čulima nedokučivo samo On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne pridružuje nikoga u vlasti Svojoj.

A ti kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, Njegovim riječima nema preinačitelja, i ti, osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva.

Budi strpljiv uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji za Licem Njegovim, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce da Nas spominje nehajnim učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci propali.

I reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!' Mi smo zulumćarima pripremili Vatru čiji će ih plamen sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!

One koji budu vjerovali i dobra djela činili - a Mi doista ne uništavamo nagradu onome koji je dobra djela činio –

njih čekaju sigurno vrtovi Adna, kroz koje rijeke teku, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta!

I navedi im kao primjer dva čovjeka: jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili.

Oba vrta davala su svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.

On je i drugih plodova imao, i reče drugu svome, dok je s njim razgovarao: "Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!"

I uđe u vrt svoj, čineći zulum sebi, govoreći: "Ne mislim da će ovaj ikada propasti,

i ne mislim da će Smak svijeta ikada doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći."

I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar ne vjeruješ u Onoga Koji te je od Zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?

Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne pridružujem u obožavanju nikoga.

A zašto nisi, kad si u vrt ušao, rekao: 'Mašallah! Snaga je samo u Allaha!' Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,

pa Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da ostane samo klizava ledina bez ičega,

ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada."

I propadoše plodovi njegovi i on poče pljeskati rukama svojim žaleći za onim što je na njega utrošio a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim - i govoraše: "Kamo sreće da Gospodaru svome nisam nikoga u obožavanju pridruživao!"

I nije imao nikoga ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.

Tada može pomoći samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i čini da se sve na najbolji način okonča.

Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah nad svime ima moć.

Imetak i sinovi ukras su u životu na Ovom svijetu, a dobra djela koja ostaju, bolja su kod Gospodara tvoga po nagradi i bolja po nadi.

Na dan kada planine uklonimo, i kada vidiš da je površina Zemlje pregledna - a njih smo već sakupili, ni jednog nismo izostavili,

pred Gospodarom tvojim bit će oni u redove poredani: "Došli ste nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljavanje odrediti."

I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete prestupnike prestravljene zbog onoga što je u njoj. "Teško nama!", govorit će, "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" I naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome zulum učiniti.

I kada smo rekli melecima: "Sedždu Ademu učinite!", svi sedždu učiniše osim Iblisa, on je bio jedan od džina, pa je prema zapovijesti Gospodara svoga buntovan bio. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena zulumćarima!

Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje niti prilikom stvaranja njih samih, i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.

I na Dan kada On rekne: "Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji", i kad ih pozovu, oni im se neće odazvati, a između njih ćemo mjesto propasti postaviti.

I ugledat će prestupnici Vatru i uvjerit će se da će u nju pasti i neće je moći izbjeći.

U ovom Kur'anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja.

A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprost samo to što traže da ih zadesi kazna koja je bila pravilo za prethodnike ili što čekaju da im dođe kazna sučelice.

Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da upozoravaju. A nevjernici se raspravljaju, služeći se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i znakove Moje i ono na što su upozoreni uzimaju za podrugivanje.

Ima li većeg zulumćara od onoga koji, kad na znakove i ajete Gospodara svoga bude podsjećen, za njih ne haje, a zaboravlja ono što su ruke njegove pripravile?! Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur'an ne shvate i gluhim ih učinimo; i ako ih ti na Pravi put pozoveš oni, kad su takvi, nikad neće Pravim putem poći.

Gospodar tvoj je Oprostitelj grijeha i milostiv je; da ih On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka čas određeni od koga utočište neće naći.

A ona naselja smo razorili zato što su stanovnici njihovi zulum učinili i za propast njihovu smo tačno vrijeme odredili.

I kada Musa reče momku svome: "Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići."

I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u moru sebi put zasiječe.

A kad se udaljiše, Musa reče momku svome: "Daj nam užinu našu, umorili smo se od ovog našeg putovanja."

"Vidi!", reče on, "kad smo kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - pa se ona prihvati svoga puta u moru, čudnovato!"

"E, to je ono što tražimo!", reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,

i nađoše jednoga Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo, naučili.

"Mogu li da te pratim?", upita Musa, "ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen."

"Ti se sigurno nećeš moći sa mnom strpjeti", reče onaj,

"a i kako bi se strpio u onome o čemu ništa ne znaš?"

"Vidjet ćeš da ću biti strpljiv, ako Allah da!", reče Musa, "i da ti se neću ni u čemu suprotstavljati."

"Ako ćeš me već pratiti", reče onaj, "onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem."

I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. "Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si nešto, doista, krupno."

"Ne rekoh li ja", reče onaj, "da se ti, doista, nećeš moći strpjeti sa mnom?"

"Ne zamjeraj mi što sam zaboravio", reče, "i ne čini moje stanje još težim."

I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: "Zašto ubi dijete bezgrešno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno."

"Ne rekoh li ja tebi", reče onaj, "da se ti, doista, nećeš moći strpjeti sa mnom."

"Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam", reče, "onda se nemoj sa mnom družiti. Već si prije moje opravdanje prihvatio.

I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji samo što se nije srušio, pa ga onaj uspravi. "Mogao si", reče Musa, "za njega uzeti nagradu."

"Ovo je rastanak između mene i tebe", reče onaj, "obavijestit ću te o tumačenju onoga zbog čega nisi mogao da se strpiš.

Što se one lađe tiče, ona je pripadala siromasima koji rade na moru, i ja sam htio da je oštetim jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao.

Što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi bili su vjernici; pobojali smo se da ih on neće na osionost i nevjerovanje navratiti,

pa smo htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg, i samilosti približnijeg.

A što se onoga zida tiče, to je bio zid dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po nahođenju svome. Eto to je tumačenje onoga za što se ti nisi mogao strpjeti."

I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: "Kazat ću vam o njemu neke vijesti.

Mi smo mu omogućili da ima vlast na Zemlji i dali smo mu sredstva da uradi sve što želi."

I on pođe putem.

Kada stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, nađe kao da zalazi u jedan izvor mutni i nađe u blizini njegovoj jedan narod. Rekosmo Mi: "Ili ćeš da ih kazniš ili ćeš sa njima blago da postupiš?"

"Onoga ko zulum čini", reče, "kaznit ćemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškoj patnji podvrgnuti."

"A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio pripada nagrada najljepša, i njemu ćemo samo naredbe koje su lahke upućivati."

I on pođe dalje.

I kad dođe do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni.

Tako to bi. A Mi obuhvatamo znanjem sve što je imao on.

I on opet pođe.

Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.

"O Zulkarnejne", rekoše oni, "Je'džudž i Me'džudž" čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da ti sakupimo naknadu da između nas i njih podigneš pregradu?"

"Bolje je ono što mi je moj Gospodar dao", reče on. "Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih pregradu podići.

Donesite mi velike komade gvožđa." I kad on izravna dvije strane brda, reče: "Pušite!" A kad ga usija, reče: "Donesite mi rastopljeni bakar da ga zalijem."

I tako oni nisu mogli ni da je pređu niti su mogli da je prokopaju.

"Ovo je blagodat Gospodara moga!", reče on. "A kad se prijeteće obećanje Gospodara moga ispuni, On će je sa zemljom sravniti, a obećanje Gospodara moga će se sigurno ispuniti."

I Mi ćemo tada ostaviti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnut će se u rog, pa ćemo ih sve skupiti.

Taj dan ćemo nevjernicima Džehennem jasno pokazati,

onima čije su oči bile koprenom zastrte od Moje Opomene, i koji nisu mogli da slušaju.

Zar nevjernici misle da pored Mene za bogove mogu uzimati robove Moje?! Mi smo, doista, nevjernicima Džehennem kao mjesto boravka pripremili.

Reci: "Hoćete li da vas obavijestimo o onima koji će u svojim djelima najviše gubitka imati,

čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?"

To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Kijametskom im danu ni vagu nećemo postaviti!

Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se ajetima i znakovima Mojim i poslanicima Mojim rugali.

Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili - bašče Firdevsa će ugošćenje biti,

vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.

Reci: "Kada bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo ga proširili morem poput njega."

Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog- jedan Bog. Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome nikoga ne pridružuje."

Kāf Hā Jā Ajīn Sād.

Ovo je spomen o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,

kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,

i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, razočaran ostao.

Bojim se rođaka mojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe nasljednika,

da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da se s njime bude zadovoljno."

"O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu biti Jahja, nikoga prije njemu sličnim nismo učinili."

"Gospodaru moj", reče on, "kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?"

"Eto tako", reče. Gospodar tvoj je rekao: "To je meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio."

"Gospodaru moj", reče, "daj mi neki znak." "Znak će ti biti to što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti."

I on izađe iz odaje svoje u kojoj se molio pred narod svoj i znakom im dade na znanje: "Veličajte Ga i slavite ujutro i navečer."

"O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!", a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio,

i nježnost i čednost, i bogobojazan je bio,

i roditeljima svojim bio je dobar, i nije bio drzak i neposlušan.

I sigurnost je imao na dan kada se rodio i na dan kada je umro, a imat će je i na dan kada bude proživljen!

I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla,

i od njih zaklon uzela, Mi smo k njoj Našeg meleka poslali i on joj se pokazao u ljudskom potpunom obliku.

"Utječem se Svemilosnom od tebe, ako se Njega bojiš!", uzviknu ona.

"A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga'', reče on, "da ti poklonim dječaka čista!"

"Kako ću imati dječaka?", reče ona, "kad me ni jedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam bludnica."

A on reče: "Tako je Gospodar tvoj rekao: 'To je meni lahko, i zato da ga učinimo da bude znak ljudima i milost naša.' Tako je unaprijed određeno."

I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.

I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!", povika ona.

I on je, niže nje, zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj dao je da niže tebe potok poteče.

Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe,

pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Svemilosnom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti."'

I dođe ona s njim narodu svome, noseći ga. "O Merjema!'', rekoše oni, "učinila si nešto nečuveno!

Hej ti, koja ličiš Harunu otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila bludnica!"

Ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u bešici?", rekoše oni.

"Ja sam Allahov rob", reče on, "meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,

i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok god sam živ, namaz obavljam i zekat udjeljujem,

i da majci svojoj dobar budem, a neće me učiniti silnikom, nesretnikom.

I neka je sigurnost nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kad budem iz mrtvih proživljen."

To je Isa, sin Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju.

Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On! Kad nešto odredi, On za to rekne samo: "Budi!" - i ono bude.

Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato u ibadetu budite samo Njemu! To je Pravi put.

I grupacije među sljedbenicima Knjige su se o njemu podvojile, pa teško onima koji ne vjeruju kad budu na Danu velikom prisutni.

Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti na Dan kada Nam dođu! A zulumćari su sada u očitaj zabludi!

I upozori ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su u nemaru i oni ne vjeruju.

Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj naslijediti i Nama će se oni vratiti.

Spomeni u Knjizi Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.

Kada je rekao ocu svome: "O oče moj, zašto obožavaš onoga koji niti čuje niti vidi, niti ti može od kakve koristi biti?

O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti.

Oče moj, ne pokoravaj se šejtanu, šejtan je Svemilosnom uvijek neposlušan;

oče moj, bojim se da te od Svemilosnog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug."

Otac njegov je rekao: "Zar mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me zadugo napusti."

"Selam tebi!", reče Ibrahim. "Molit ću Gospodara svog da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.

I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha molite, i Gospodara svoga ću moliti; nadam se da dovom koju uputim Gospodaru mome neću razočaran biti."

Pošto ih je napustio i one koje su, mimo Allaha, obožavali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo,

i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.

I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio odabran i bio je poslanik, vjerovjesnik.

Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše,

i darovali mu, iz milosti Naše, kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.

I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik.

Naređivao je porodici svojoj da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njime zadovoljan.

I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik,

i Mi smo ga na visoko mjesto digli.

To su vjerovjesnici koje je Allah blagodatima obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Svemilosnog učili, oni bi na sedždu padali i plakali.

Njih smijeniše naraštaji koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će na propast naići;

izuzev onih koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući.

U vrtove Adna koje je Svemilosni robovima Svojim kao nešto što je čulima nedokučivo obećao, a obećanje Njegovo će se, doista, ispuniti,

u njima prazne besjede neće slušati, već samo: "Selam!" -i u njima će ujutro i navečer opskrbljeni biti.

Dat ćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji se bude Allaha bojao i grijeha klonio.

"A mi silazimo samo po naredbi Gospodara tvoga. Njemu pripada ono što je pred nama i ono što je za nama, i što je između toga. A Gospodar tvoj nije zaboravan."

On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato samo Njemu ibadet čini i u tome budi ustrajan! Znaš li da ima neko Njemu sličan?

Čovjek govori: "Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?"

A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?

Tako mi Gospodara tvoga, Mi ćemo i njih i šejtane skupiti, zatim ćemo ih dovesti da oko Džehennema na koljenima kleče,

a onda ćemo iz svake skupine izdvojiti one koji su prema Svemilosnom najdrskiji bili,

jer Mi najbolje znamo one koji su najviše zaslužili da u njemu gore.

I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao!

Zatim ćemo one koji su se Allaha bojali i grijeha klonili spasiti, a zulumćare ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.

Kada su im se Naši razgovijetni ajeti učili, onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su vjerovali: "Koja od ove dvije skupine ima bolje nastanbe i ljepša sastajališta?"

A koliko smo Mi prije njih naroda uništili koji su blagom i izgledom bolji bili?!

Reci: "Onome ko je u zabludi, neka Svemilosni produži zabludu!" Ali kad takvi dožive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja će saznati ko je u gorem položaju i ko ima pobornika manje.

Allah će povećati uputu onima koji su na Pravom putu! A dobra djela, koja vječno ostaju - od Gospodara tvoga bit će bolje nagrađena i ljepše uzvraćena.

Zar nisi vidio onoga koji u ajete Naše ne vjeruje i govori: "Zacijelo će mi biti dat imetak i djeca!"

Ili je on u ono što je čulima nedokučivo prodro ili je od Svemilosnog obećanje primio?!

Nijedno! Mi ćemo ono što on govori zapisati i patnju mu znatno produžiti,

a ono o čemu on govori - naslijediti i sam samcat će Nam se vratiti.

I oni mimo Allaha prihvataju božanstva da im budu snaga.

Ali, ne! Božanstva će poreći obožavanje njihovo, i bit će im protivnici.

Zar ne vidiš da Mi šejtane na nevjernike šaljemo da ih što više na zlo navraćaju?

Zato ne traži da što prije stradaju, Mi im polahko dane odbrojavamo.

Na Dan kada bogobojazne, kao uzvanike, pred Svemilosnim sakupimo,

a kad u Džehennem žedne grešnike potjeramo,

niko se ni za koga neće moći zauzimati, osim onoga ko je obećanje od Svemilosnog uzeo!

Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!"

Vi, doista, nešto krupno govorite!

Gotovo da se od toga nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe,

što Svemilosnom pripisuju dijete!

A Svemilosnom ne treba to da uzima dijete!

Ta, svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, doći Svemilosnom kao robovi.

On ih je sve znanjem obuhvatio i svakoga napose izbrojio,

i svi će Mu na Kijametskom danu doći pojedinačno.

One koji su vjerovali i dobra djela činili Svemilosni će sigurno voljenim učiniti.

Mi smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime bogobojazne obradovao, a iskvarene ljude upozorio.

A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i najslabiji glas njihov čuješ?!