Boşnakça Meal — Muhammed Mehanoviç — Tâhâ 20:1 – Ahzab 33:73

Ta-ha

Ne objavljujemo ti Kur'an da se mučiš.

već da bude opomena onome koji se boji;

objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih,

Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio.

Njegovo je što je na nebesima, i na Zemlji, i što je između njih, i što je pod zemljom.

Ako se ti glasno moliš, pa On zna i što je tajno i što je još skrovitije.

Allah, istinskog boga osim Njega nema, najljepša imena ima.

A da li je do tebe došla vijest o Musau,

kada je vatru ugledao, pa porodici svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati."

A kad do nje dođe, neko ga zovnu: "O Musa,

Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.

Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!

Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i kad god Me se sjetiš, namaz obavi!

čas oživljenja sigurno će doći, skoro da ga i od Sebe tajim, kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti.

I neka te zato od vjerovanja u njeg nikako ne odvrati onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.

A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?"

"Ovo je moj štap", odgovori on, "kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe."

"Baci ga, o Musa!", reče On.

I on ga baci, kad on, zmija koja hmili.

"Uzmi je i ne boj se!", reče On, "Mi ćemo je vratiti u ono što je prije bila.

I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se ukazati bijela, bez ikakve mahane; kao znak drugi.

To je zato da ti pokažemo neke od Naših najvećih znakova."

Idi faraonu, on se, zaista, osilio!"

"Gospodaru moj", reče Musa, "učini prostranim prsa moja,

i olakšaj zadatak moj:

odriješi čvor s jezika mog

da bi razumjeli govor moj

i daj mi pomoćnika iz porodice moje,

Haruna, brata mog;

osnaži me njime

i pridruži mi ga u zadatku mome

da bismo Te mnogo veličanjem slavili

i da bismo Te mnogo spominjali,

Ti, uistinu, sve u vezi s nama uviđaš."

"Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa", reče On,

"a ukazali smo ti milost Svoju još jednom,

kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem zadobija:

Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I na tebe sam prosuo ljubav od Sebe i da budeš othranjen pod okom Mojim.

Kada je sestra tvoja otišla i rekla: 'Hoćete li da vam ja pokažem onu koja će se o njemu brinuti?' Mi smo te majci tvojoj opet vratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i raznim nevoljama te iskušali pa spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u određeno vrijeme došao,

i za Sebe sam te pripravio.

Idite ti i tvoj brat, sa znakovima Mojim, i nemojte malaksati u sjećanju na Mene.

Idite faraonu, on se, doista, osilio,

pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao."

"Gospodaru naš", rekoše oni, "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači."

"Ne bojte se!", reče On. "Ja sam s vama; čujem i vidim?"

Idite k njemu i recite: "Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti znak od Gospodara tvoga, pa neka je selam - spas onome ko Uputu slijedi!

Nama se objavljuje da će patnja sigurno zadesiti onoga koji niječe i koji se okreće."

"Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?", upita faraon.

"Gospodar naš je Onaj Koji je svemu dao oblik a zatim ga uputio."

"A što je s narodima davnašnjim?", upita on.

"Znanje o njima kod Gospodara je moga, u Knjizi!", reče Musa, "Gospodaru mome ništa skriveno nije i On ne zaboravlja."

Onaj Koji je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu, pa Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.

Jedite i napasajte stoku svoju! Tu su znakovi za one koji pameti imaju.

Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas i drugi put izvesti.

I Mi smo faraonu sve znakove Naše pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio.

"Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa!", upitao je.

"I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj, doista, pripremiti! Zakaži nam mjesto i vrijeme susreta koji nećemo prekršiti ni mi, a ni ti, i neka to bude na mjestu vidnom!"

"Neka mjesto i vrijeme susreta bude na dan gizdanja?' reče Musa, "i nek se narod izjutra sakupi."

I faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe.

"Teško vama!", reče Musa. "Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi, a sigurno neće uspjeti onaj koji laži iznosi."

I oni se, o tome šta im je činiti, stadoše između sebe raspravljati, a tiho su šaptali.

"Ova dvojica su čarobnjaci'', rekoše jedni drugima, "hoće da vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvedu i da unište vaš pravac najčasniji?"

zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići što želi."

"O Musa", rekoše oni, "hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?"

"Bacite vi!", reče on, i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću.

I Musa u sebi osjeti zebnju.

"Ne boj se!", rekosmo Mi, "ti ćeš, doista, pobijediti!

Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti."

I čarobnjaci se baciše licem na tlo govoreći: "Mi vjerujemo u Harunova i Musaova Gospodara!"

"Vi ste mu povjerovali", viknu faraon, "prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete znati ko je od nas u mučenju strašniji i ustrajniji."

"Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli i iznad Onoga Koji nas je stvorio", odgovoriše oni, "pa čini što hoćeš, to možeš učiniti samo u životu dunjalučkom.

Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah je bolji i trajnije nagrađuje."

Zaista, onoga koji pred Gospodara svoga kao prestupnik dođe - čeka Džehennem; u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;

a one koji pred Njega dođu kao vjernici, a koji su dobra djela činili, njih čekaju visoki stepeni,

vrtovi Adna kroz koje rijeke teku, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu očistili.

I Mi objavismo Musau: "Noću izvedi robove Moje i pronađi im suhi put kroz more, ne strahujući da će te oni stići i ne bojeći se da ćeš se utopiti."

A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, pa se na njih more sručilo;

I faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Put pravi izveo.

O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnoj strani Tura rok vam zakazali, i manu i prepelice vam slali.

Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja - nastradao je!

Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu ustraje."

"A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa?"

"Evo idu za mnom", odgovori on, "a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan."

"Mi smo narod tvoj, poslije tvog odlaska, u iskušenje stavili", reče On, "i njih je zaveo Samirija."

I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. "O narode moj", reče, "zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!"

"Nismo od svoje volje prekršili obećanje koje smo ti dali", odgovoriše. "Bili smo natovareni teretima, nakitom faraonova naroda, pa smo to pobacali." A to je uradio i Samirija,

pa im izlio tele koje kao da je mukalo, i oni su onda rekli: "Ovo je vaš bog i Musaov bog, a on ga je zaboravio."

Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im može ikakvu korist pribaviti?

A njima je Harun još prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Svemilosni, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje."

"Mi ćemo mu u obožavanju privrženi biti sve dok nam se ne vrati Musa", rekoše oni.

"O Harune!", povika Musa. "Šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali,

pa za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?"

"O sine moje majke", reče Harun, "ne hvataj me za bradu i za kosu! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: 'Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao."

"A šta si ti to htio, o Samirija?", upita Musa.

"Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli", odgovori on, "pa sam šaku zemlje sa traga Izaslanikova uzeo i to bacio, i eto, tako mi to uljepša moja duša."

"E onda se gubi!", reče Musa, "čitavog svog života ćeš govoriti: 'Nema doticanja!', a čeka te još i Čas određeni koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovoga tvog boga kojem si u obožavanju privržen bio: mi ćemo ga sigurno spaliti i po moru mu prah rasuti.

Vaš Bog je, Allah, drugog boga osim Njega nema! On znanjem sve obuhvata."

I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onome što je već prošlo i dali smo ti od Nas Opomenu.

Ko se od nje okrene, na Kijametskom danu će doista teško breme ponijeti;

vječno će tako ostati, a jeziv tovar će im na Kijametskom danu biti.

Na Dan kada će se u rog puhnuti - Taj dan ćemo prestupnike modre sakupiti,

i jedan drugom će tiho govoriti: "Niste ostali više od deset dana."

Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne: "Ostali ste samo dan jedan."

A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i zasuti,

a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti,

ni udubina ni uzvisina na Zemlji nećeš vidjeti.

Taj dan će se oni glasniku odazvati, od koga odstupanja nema i pred Svemilosnim će se glasovi stišati i ti ćeš samo šapat čuti.

Taj dan neće biti od koristi zauzimanje osim onoga kome Svemilosni dopusti i čijim riječima je zadovoljan.

On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.

Lica će se Živom i Samoopstojećem Održavatelju poniziti, a onaj ko se zulumom bude natovario sigurno će na gubitku biti.

A onaj ko je dobra djela činio, a vjernik je bio, neće se zuluma ni zakidanja plašiti.

I, eto, tako Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu prijetnje izlažemo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.

Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi, i reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj!"

A Adema smo još prije obavezali, pa on zaboravi i ne nađosmo da je odlučan!

A kad smo melecima rekli: "Sedždu Ademu učinite!", oni sedždu učiniše, samo Iblis nije htio.

"O Ademe!", rekli smo, "ovo je zaista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da vas on izvede iz Dženneta, pa da se onda mučiš.

U njemu nećeš ni ogladnjeti ni go biti,

u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti."

Ali šejtan ga poče nagovarati i govoriti: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?"

I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati, tako Adem nije Gospodara svoga poslušao, pa je zabasao.

Poslije ga je Gospodar njegov odabrao, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.

"Izlazite iz njega svi", reče On, "jedni drugima neprijatelji ćete biti! Od Mene će vam Uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.

A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Kijametskom danu slijepim ćemo ga oživiti."

"Gospodaru moj", reći će, "zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?"

"Evo zašto", reći će On. "Ajeti i znakovi naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas tako i ti biti zaboravljen."

I tako ćemo Mi kazniti sve one koji su pretjerivali i u ajete i znakove Gospodara svoga nisu vjerovali. A patnja na onom svijetu bit će, uistinu, bolnija i vječna.

Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! Tu su, zaista, znakovi za ljude pametne.

I da nije prije izrečene riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna.

Zato, otrpi njihove riječi i Gospodara svoga slavi, hvaleći Ga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i slavi Ga u noćnim časovima, i na krajevima dana, da bi bio zadovoljan.

I nikako ne gledaj dugo ljepote dunjalučkog života koje Mi kao užitak nekima od njih pružamo, da ih time na kušnju stavimo, a opskrba Gospodara tvoga bolja je i vječna.

Naredi porodici svojoj da obavlja namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo! A samo za bogobojaznost lijep ishod sljeduje.

Nevjernici govore: "Zašto nam ne donese kakav znak od Gospodara svoga?" A zar im ne dolazi objašnjenje o onome što ima u prijašnjim listovima?

A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: "Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali."

Reci: "Svako iščekuje, pa iščekujte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici ispravnog puta i ko je i sam za uputom tragao."

Ljudima se bliži čas polaganja računa, a oni u gafletu, okreću se.

I ne dođe im ništa novo od Opomene od Gospodara njihova čemu se, slušajući to, ne podsmjehuju

srca nehajnih. Oni koji su zulum počinili tajno se sašaptavaše: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi?! Zar ćete se prikloniti vradžbini, a vidite da to jest?!"

"Gospodar moj zna", reče on, "šta se govori na nebu i na Zemlji; On je Svečujući i Sveznajući!"

Oni čak, govore: "To su samo zbrkani snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakav znak kao što su i prijašnji poslanici s time slati!"

Nijedno naselje koje smo Mi prije njih uništili nije povjerovalo, pa zar će oni povjerovati?

I prije tebe smo samo ljude - muškarce kao poslanike slali i objavljivali im, zato pitajte ljude od znanja, ako vi ne znate!

Mi ih nismo stvorili kao tijela koja žive bez hrane, niti su oni besmrtni bili.

Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli spasavali, a one koji su pretjerali, uništavali.

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj vam je opomena, pa zašto ne razumijete?

A koliko smo samo uništili naselja koja su zulum činila i poslije kojih smo druge narode podigli!

I čim bi silu našu osjetili, iz njih bi se razbježali.

"Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda ćete biti priupitani?!"

"Teško nama", oni bi govorili, "mi smo, zaista, zulumćari bili."

I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.

Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih, igrajući se.

Da smo htjeli uzeti neku zabavu, uzeli bismo je od Nas, ali Mi to ne činimo.

Međutim, Istinom suzbijamo laž, Istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog toga što Ga lažno opisujete.

Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu budu pokorni, i ne zamaraju se,

hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.

Zar božanstva koja oni od zemlje pripravljaju mogu mrtve oživiti?!

A da na njima - Zemlji i nebesima ima drugih istinskih božanstava osim Allaha, i na jednom i na drugom reda bi nestalo. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onoga što Mu u obožavanju pridružuju!

On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.

Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dajte vaš dokaz! Ovo je opomena za one koji su sa mnom, a i opomena za one koji su bili prije mene." Međutim, većina njih ne zna Istinu, pa se okreću.

Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!"

Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!", Uzvišen neka je On! A meleci su samo robovi poštovani.

Oni ne govore dok to On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.

On zna šta su radili i šta će raditi, i oni će se samo za onoga s kim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.

A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!", kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo zulumćare.

Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili spojeni, pa smo ih Mi razdvojili, i da Mi od vode sve živo stvaramo?! Pa zar neće vjerovati?!

Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potrese, i po njima smo prolaze i staze učinili da bi oni kuda žele stizali.

A nebo smo učinili svodom čuvanim, a oni se od Njegovih znakova okreću.

I On je Taj Koji je stvorio noć i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni u svemiru plove.

I Mi nismo nijednom čovjeku prije tebe dali vječnost; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?

Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u dobru i u zlu, i Nama ćete se vratiti.

Kada te vide oni koji ne vjeruju, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vaše bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kad se spomene Svemilosni.

Čovjek je stvoren sklon žurbi. Pokazat ću vam znakove Svoje, zato Me ne požurujte.

Oni govore: "Kada će već jednom to prijeteće obećanje, ako istinu govorite?"

A kad bi nevjernici samo znali vrijeme kada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć.

Naprotiv, ona će im nenadano doći i zaprepastiti ih i oni je neće moći odagnati, a neće im se ni vremena dati.

I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.

Reci: "Ko će vas umjesto Svemilosnog noću i danju štititi?!" Pa, ipak, oni se od Opomene Gospodara svoga okreću.

Zar oni imaju božanstva, osim Nas, koja će ih odbraniti?! Ona sama sebi ne mogu pomoći, niti se od Nas mogu zaštititi.

Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju tako da im se život u tome oduljio, A zar oni ne vide da Mi Zemlju s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako da oni budu pobjednici?!

Reci: "Ja vas upozoravam Objavom!", ali, gluhi ne čuju poziv kada ih se upozorava.

A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Teško nama, doista smo zulumćari bili!"

I postavit ćemo tačne tezulje za vaganje kad Kijametski dan bude, pa se nikome neće zulum učiniti. A ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti na vidjelo. Dovoljni smo da račune svodimo.

Mi smo Musau i Haranu dali Furkan, svjetlo i opomenu za bogobojazne.

za one koji se budu Gospodara svoga bojali i u osami, i koji od časa oživljavanja budu strepjeli.

I ovo je Opomena blagoslovljena koju objavljujemo, pa zar da je vi poričete?!

Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se tako predano klanjate?",

oni odgovoriše: "Našli smo naše pretke da ih obožavaju."

"I vi ste, a i preci vaši, bili u očitaj zabludi", reče.

"Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?", upitaše oni.

"Ne", reče. "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje. On je njih stvorio, i ja sam vam za to jedan od svjedoka.

Tako mi Allaha, ja ću, doista, vašim kumirima napakostiti nakon što se okrenete i udaljite!"

I porazbija ih on u komade, osim onoga najvećeg, da bi se njemu obratili.

"Ko uradi ovo s bogovima našim?", povikaše oni, "zaista u zulumćare spada."

"Čuli smo jednog momka kako ih huli", rekoše, "ime mu je Ibrahim."

"Dovedite ga da ga ljudi vide", rekoše, "da posvjedoče."

"Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?", upitaše.

"To je učinio ovaj najveći od njih; pitajte ih ako umiju govoriti", reče on.

I oni sebi dođoše i rekoše: "Vi ste, zaista, zulumćari!"

Zatim glave oboriše i rekoše: "Ti znaš da ovi ne govore!"

"Pa zašto onda, umjesto Allaha, obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?", upita on.

"Pa zašto onda, umjesto Allaha, obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?", upita on.

"Spalite ga i bogove svoje pomozite, ako hoćete to da učinite!", povikaše.

"O vatro!", rekosmo Mi, "postani hladna, i spas Ibrahimu!"

I htjedoše mu spletku skovati, ali ih Mi učinismo gubitnicima najvećim!

I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,

i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba povrh toga, i sve učinismo čestitim.

I učinismo ih vođama da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama ibadet činili.

I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kome su stanovnici njegovi nevaljalštine činili, izbavismo; to, uistinu, bijaše narod buntovan i zao,

i u milost Našu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih.

I spomeni Nuha - kad u davno vrijeme zavapi, pa Mu se odazvasmo, i njega i njegovu porodicu od jada velikog spasismo,

i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim znakove Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.

I spomeni Davuda i Sulejmana, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle, i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu,

i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha slave i veličaju: sve to Mi smo učinili.

I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi sa neprijateljem, pa zašto niste zahvalni?

A Sulejmanu vjetar jaki potčinismo, po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo,

i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.

I Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti si Milosnik najmilostiviji."

I Mi mu se odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, porodicu njegovu, i uz njih još toliko, i da bude opomena onima koji su Nama pokorni.

I spomeni Ismaila, i Idrisa, i Zulkifla, a svi su oni bili strpljivi.

I uvedosmo ih u milost Našu, oni doista bijahu čestiti.

I spomeni Zunnuna kada srdit ode i pomisli da ga nećemo usmrtiti, pa poslije u tminama zavapi. "Nema istinskog boga osim Tebe, Uzvišen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su zulum učinili!"

Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto tako Mi spašavamo vjernike.

I spomeni Zekerijjaa, kada pozva Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me samog, Ti si Najbolji Nasljednik!"

Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i suprugu mu izliječili. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.

I spomeni onu koja je sačuvala čednost - djevičanstvo svoje, pa smo u nju Naš duh udahnuli, i nju i sina njezina učinili da budu svim svjetovima znamenje.

Doista, ova vaša vjera - jedna je vjera, a Ja sam - vaš Gospodar, pa Meni u ibadetu budite!

I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.

Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo ga sigurno Mi pribilježili.

A dopušteno nije da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili vrate!

I kad se oslobode Je'džudž i Me'džudž i kad se budu niz sve strmine žurno spuštali,

i približi se Istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. "Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili, pa čak smo i zulumćari bili!"

I vi, i oni koje pored Allaha obožavate, bit ćete gorivo u Džehennemu, a u njega ćete doista ući.

Da su oni bogovi, ne bi u njega ušli, i svi će u njemu vječno boraviti.

U njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.

A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti.

Huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele uživati;

neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekati: "Evo, ovo je Dan vaš koji vam je obećavan!"

Na Dan kad smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje, onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, to je obećanje Naše, Mi ćemo, doista, to učiniti.

Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.

U ovom je doista saopćenje za ljude koji budu Allahu robovali,

a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog- Jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!"

A ako se oni okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, obavijestio, a ne znam da li je blizu ili daleko Ono što vam se kao prijetnja obećava."

On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,

a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme.

"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!", reče on, "a Gospodar naš Svemilosni jeste Onaj od Kojega treba tražiti pomoć protiv onoga čime Ga opisujete."

O ljudi, bojte se Gospodara svoga! Zaista je potres Časa kijametskog nešto veliko!

Na Dan kada ga vidite vi, svaka dojilja će ono što doji zapanjena zaboraviti, a svaka trudnica će svoj plod pobaciti i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, nego će kazna Allahova žestoka biti!

Ima ljudi kao onaj koji se bez znanja raspravlja o Allahu i koji slijedi svakog šejtana buntovnog.

Za njega je već propisano da će svakog onog ko ga uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu odvesti.

O ljudi! Ako ste u sumnji spram proživljenja - pa Mi smo vas, zaista, stvorili od prašine, zatim od kapi sjemena, potom od zakvačka, zatim od grude mesa, oblikovanog i neoblikovanog, da bismo vama objasnili! A u matericama zadržavamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastete; neko od vas umire, a neko duboku starost doživljava, tako da, nakon što je znao, ne zna ništa. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju vodu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno.

To je zato što je Allah, baš On, zaista, Istina i što On oživljava mrtve, i što On nad svime ima moć,

i što će Čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživiti.

Ima ljudi kao onaj koji o Allahu raspravlja bez znanja i bez Upute i bez Knjige svjetilje,

savijajući svoj vrat da bi s Allahova Puta odvraćao. Njega na dunjaluku čeka poniženje, a na Kijametskom danu dat ćemo mu da iskusi patnju vatrom.

"Eto, to je zbog djela ruku tvojih, a Allah, zaista, ne čini zulum robovima Svojim."

Ima ljudi kao onaj koji Allaha obožava kolebljivo, na ivici, ako ga zadesi dobro, smiri se time, a ako ga zadesi iskušenje, on se potpuno okrene, pa tako izgubi i dunjaluk i ahiret. To je, uistinu, očiti gubitak.

On, pored Allaha, moli onoga koji od njega ne može nikakvu štetu otkloniti niti mu može bilo kakvu korist pribaviti; to je, zaista, daleka stranputica;

moli onoga što će mu prije nauditi nego od koristi biti; takav je, doista, loš zaštitnik i zao drug!

Allah će one koji vjeruju i čine dobra djela, zaista, uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku. Allah radi ono što hoće!

Onaj ko misli da Poslaniku Allah neće pomoći ni na dunjaluku ni na ahiretu, neka rastegne uže do tavanice i neka ga presiječe, pa nek vidi da li će njegov plan otkloniti ono što ga srdi.

I tako isto, Mi ga u vidu jasnih ajeta objavljujemo, a Allah upućuje koga hoće.

Zaista će onima koji vjeruju, jevrejima, sabijcima, kršćanima, poklonicima vatre i višebošcima, zaista će im Allah presuditi na Kijametskom danu. Allah je, zaista, svemu svjedok.

Zar ne vidiš da Allahu sedždu čine i oni na nebesima i oni na Zemlji, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah, zaista, radi što hoće.

Ta dva protivnička tabora spore se o Gospodaru svome; onima koji ne budu vjerovali bit će odijela od Vatre skrojena, a ključala voda bit će na glave njihove sipana;

od nje će se istopiti ono što je u trbusima njihovim, i koža,

a imat će oni i gvozdene kukaste štapove

kad god htjednu da zbog teškog jada iz nje iziđu, bit će u nju vraćeni: "Iskusite patnju vatrenu!"

A one koji budu vjerovali i dobra djela činili-Allah će sigurno uvesti u džennetske bašče kroz koje rijeke teku; u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi a odjeća će im svilena biti.

I napućeni su da govore lijepe riječi i napućeni su na Put Hvaljenoga.

Zaista će oni koji ne vjeruju i odvraćaju od Allahova Puta i Časne džamije koju smo namijenili za sve ljude, jednako za mještanina i za beduina, biti kažnjeni. A onome ko u njemu naumi zastraniti zulum čineći, dat ćemo da patnje bolne kuša.

I kada smo Ibrahimu pokazali mjesto Kuće, rekavši: "Meni ništa ne pridružuj, i očisti Kuću Moju za one koji će je obilaziti, koji će stajati i koji će na ruku'u i sedždi biti."

I oglasi ljudima hadž - i dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim koje dolaze sa dalekog puta,

I da bi prisustvovali onome od čega će koristi imati i da bi ime Allahovo spominjali u danima poznatim zato što ih je oskrbio životinjama domaćim. Jedite meso njihovo i nahranite siromaha ubogog!

Neka potom sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Kuće drevne obilaze.

To je tako! A ko Allahove zabrane smatra velikim, pa to će mu biti dobro kod Gospodara njegova - a dozvoljena vam je stoka, osim one koja vam se spominje - pa klonite se prljavštine kumira i klonite se lažna govora!

iskazujući Allahu čistu predanost, ne pridružujući Mu u obožavanju nikoga! A onaj ko Allahu pridružuje druge - kao da je s neba pao, pa ga ptice razgrabe, ili ga vjetar u daleki predio otpuše.

Tako je to! Pa ko poštuje Allahova znamenja - znak je to bogobojaznosti srca.

Vi imate u njima koristi do određenog roka, a poslije je mjesto njihovo kraj Kuće drevne.

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte! A radosnom viješću obraduj ponizne,

čija srca, kad se Allah spomene, strah obuzme, i one koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese, i one koji namaz obavljaju i koji, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju.

A kamile smo vam učinili jednim od Allahovih znamenja i vi u njima imate dobro, zato spominjite Allahovo ime nad njima, dok stoje sa jednom podvijenom nogom, a kad njihovi bokovi padnu na zemlju. Jedite ih, a nahranite i onoga koji se zadovolji s onim što mu se da, a i onog koji dođe da mu se da; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili.

Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići bogogojaznost vaša. Tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!

I Allah, doista, štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.

Dopušteno je onima koji su napadnuti da se bore, zato što im je zulum učinjen - a Allah je, doista, kadar da ih pomogne.

Onima koji su bespravno iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!" A da Allah ne suzbije neke ljude drugima, do temelja bi bile porušene monaške ćelije, i crkve, i sinagoge, a i džamije, u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji Njega pomažuv -Allah je, zaista, moćan i silan.

I oni koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i zekat udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih- a Allahu se, na kraju, sve vraća.

A to što te oni smatraju lažnim, pa i prije njih su narod Nuhov, i Ad, i Semud poslanike smatrali lažnim,

i narod Ibrahimov, i narod Lutov,

i stanovnici Medjena; a lažnim je smatran i Musa, i Ja sam nevjernicima vremena davao, zatim bi ih dohvatio kaznom, pa kakva je bila osuda Moja?!

I koliko samo ima naselja koja smo uništili, a zulum su činila, pa su pusta i srušena na krovove svoje! I koliko ima bunara zapuštenih i palača visokih!

Zašto oni ne putuju po Zemlji pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate, i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.

Oni od tebe traže da se patnja ubrza, a Allah neće iznevjeriti obećanje Svoje; samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina po vašem računanju.

I koliko je bilo naselja kojima sam vremena davao, a zulum su činila, da bih ih najzad, kaznom dohvatio! A kod Mene je konačno odredište!

Reci: "O ljudi, ja sam vam samo upozoritelj jasni!",

oni koji budu vjerovali i dobra djela činili imat će oprost i opskrbu plemenitu;

a oni koji se budu trudili da ajete Naše poreknu, odvraćajući od njih, bit će stanovnici Džehennema.

Prije tebe, Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali a da šejtan nije, kad bi on kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio. Allah bi ono što bi šejtan ubacio uklonio, a zatim bi ajete Svoje učvrstio, a Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

To je zato da ono što šejtan ubaci učini iskušenjem za one u čijim srcima je bolest i za one čija su srca okrutna - a zulumćari su, zaista, u rascjepu i na stranputici dalekoj,

i da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur 'an Istina od Gospodara tvoga, pa u njega povjerovali i da mu srca njihova budu ponizna. Zaista je onima koji vjeruju Allah Uputitelj na Pravi put.

A oni koji ne vjeruju neće prestati da u njega sumnjaju, sve dok im Čas iznenada ne dođe ili dok im ne dođe patnja u danu nerodnom!

Taj dan vlast će samo Allah imati, On će im suditi. A vjernici i oni koji su dobra djela činili bit će u baščama u kojima se uživa,

a oni koji nisu vjerovali i ajete i znakove Naše poricali, oni će patnju ponižavajuću imati.

Allah će, zaista, lijepo opskrbiti one koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli, a zaista je Allah, baš On, najbolji Opskrbitelj.

On će ih u mjesto kojim će oni biti zadovoljni, sigurno, uvesti. A Allah je, doista, Onaj Koji sve zna i Onaj Koji ne žuri s kaznom.

Eto tako! A onome ko kazni isto onako kako je kažnjen, i kome opet nepravda bude učinjena, Allah će mu, sigurno, pomoći - Allah je, zaista, Onaj Koji stalno poništava grijehe i Onaj Koji oprašta.

Eto zato, što Allah uvodi noć u dan, i uvodi dan u noć, i što je Allah, doista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve vidi.

To je zato što je Allah - Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole - laž, i zato što je Allah Svevišnji i Veliki.

Zar ne vidiš da Allah s neba spušta vodu od koje zemlja zazeleni!? Allah je, zaista, znalac i onoga što je najsitnije i On sve u potpunosti zna.

Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji? Allah je, doista, Neovisni i Hvaljeni!

Zar ne vidiš da je Allah sve što je na Zemlji vama podredio, pa i lađe koje, odredbom Njegovom, morem plove?! On drži ono što je na nebu da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti. Allah je, uistinu, prema ljudima milosrdan i milostiv.

On vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživiti; čovjek je, zaista, poricatelj pravi!

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kome je trebalo da se vlada; i ne dozvoli, nikako, da s tobom o tome raspravljaju. Ti pozivaj svome Gospodaru, ti si, uistinu, na Pravom putu.

A ako se oni budu s tobom prepirali, reci: "Allah najbolje zna ono što vi radite!"

Allah će vam na Kijametskom danu presuditi o onome u čemu se razilazite.

Zar ne znaš da Allah zna sve što je na nebu i na Zemlji?! To je sve u Knjizi, to je, uistinu, Allahu lahko!

Višebošci, pored Allaha, obožavaju one za koje im On nije poslao nikakav dokaz, i o njima sami ništa ne znaju. A zulumćarima nema pomagača.

A kad im se Naši jasni ajeti kazuju, ti na licima onih koji ne vjeruju razaznaješ zlo. Oni umalo da ne nasrnu na one koji im riječi Naše kazuju. Reci: "Hoćete li da vam kažem šta je gore od toga? Vatra koju je Allah onima koji ne vjeruju obećao, a užasno je ona krajnje odredište!"

O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: "Oni koje vi, pored Allaha molite, ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti, nejak je i onaj koji traži i ono što se traži!

Oni ne veličaju i ne poznaju Allaha kako treba, a Allah je, uistinu, moćan i silan.

Allah odabire izaslanike među melecima i ljudima-Allah je, zaista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve vidi.

On zna šta su uradili i šta će uraditi. A Allahu se sve vraća.

O vjernici, ruku' i sedždu obavljajte i Gospodaru svome ibadet činite, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite.

I borite se, Allaha radi, istinski, onako kako se treba boriti! On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je otprije muslimanima nazvao, i u ovom Kur'anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, namaz obavljajte i zekat dajite i Allaha se čvrsto držite. On je Gospodar vaš. Divnog li Gospodara i divnog li Pomagača!

Uspjeli su vjernici!

oni koji su u svom namazu skrušeni,

i koji se od besmislica okreću,

i koji zekat - čišćenje izvršavaju,

i koji stidna mjesta svoja čuvaju,

osim od supruga svojih ili onih koje su u posjedu njihovu; oni, doista, neće biti prekoreni;

a oni koji i pored toga nešto traže, to su baš oni koji prelaze granicu;

i koji na povjerene im amanete i obaveze svoje paze,

i koji namaze svoje ustrajno čuvaju

oni su baš nasljednici,

koji će Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.

Mi smo, zaista, čovjeka od uzorka gline stvorili,

zatim činimo da kao kap sjemena u stanište pripremljeno dospije,

pa onda kap sjemena ugruškom stvorimo, zatim od ugruška zakvačak stvorimo, pa od zakvačka kosti stvorimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oformimo, pa neka je uzvišen Allah, Najbolji Stvoritelj!

Vi ćete, poslije toga, zaista, pomrijeti,

zatim ćete, na Kijametskom danu, oživljeni biti.

Mi smo sedam slojeva nebeskih iznad vas stvorili, i Mi prema stvorenjima nismo nemarni.

Mi s neba s mjerom vodu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo - a kadri smo i da je odvedemo

i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove - u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete

i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje, i začin je onima koji jedu.

I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite,

i na njima, i na lađama se vozite.

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: "O narode moj, samo Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se sačuvati nećete?!"

Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: "Ovo je čovjek kao i vi, samo hoće da nad vama bude odlikovan. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka davnih,

on nije ništa doli čovjek u ludilu, pa sačekajte s njim vrijeme neko!"

"Gospodaru moj", reče on, "pomozi mi, zato što me u laž utjeruju!"

Pa mu Mi objavismo: "Lađu pred očima Našim i po objavi Našoj pravi, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po dvoje - mužjaka i ženku, i porodicu svoju, ali ne i one od njih za koje je prethodila Riječ, i ne obraćaj Mi se za one koji su zulum učinili, jer će, doista, biti potopljeni.

Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe, reci: 'Hvala Allahu, Koji nas je spasio naroda zulumćarskog!'

i reci: 'Gospodaru moj, spusti me na blagoslovljeno mjesto, Ti si najbolji Nastanitelj!'"

U tome su, zaista, znakovi, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju

Poslije njih smo druge ljude stvorili

i jednog između njih smo im kao poslanika poslali: "Samo Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se sačuvati nećete?!"

Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, koje su poricale da će na ahiretu biti oživljeni, i kojima smo dali da u životu na dunjaluku raskošno žive, govorile: "On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete;

i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti gubitnici.

Zar vama on da obećava da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista, oživljeni biti?!

Daleko je, daleko ono što vam se obećava!

"Postoji samo naš život dunjalučki, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti.

On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo."

"Gospodaru moj", zamolio je on, "pomozi mi, oni me u laž utjeruju!"

"Uskoro će se oni kajati!", odgovorio je On,

i zasluženo ih je pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili, pa daleko bio narod zulumćarski!

A zatim smo, poslije njih, druga pokoljenja stvorili,

nijedan narod ne može ubrzati rok svoj određeni, a ne može ga ni odgoditi,

i poslanike, jedne za drugim slali. Kad god bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali; pa daleko bili ljudi koji ne vjeruju!

Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znakovima Našim i dokazom očiglednim

faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.

"Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su kao i mi, a narod njihov je roblje naše?", govorili su,

i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.

Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi Pravim putem išli.

A sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili i sklonili ih na jednu plodnu uzvišicu sa staništem i tekućom vodom.

O poslanici, lijepim - dozvoljenim jelima se hranite i dobra djela činite; Ja, zaista, dobro znam šta vi radite!

Ova vaša vjera - jedna je vjera a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se bojte!

A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka s onim što imaju radosna.

Pa, ostavi ih u zabludi njihovoj do vremena nekog!

Misle li oni - da je to što ih opskrbljujemo imetkom i sinovima

zato što im s dobrima žurimo? Naprotiv, oni ne opažaju!

Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju,

i oni koji u ajete i znakove Gospodara svoga vjeruju,

i oni koji druge Gospodaru svome nikoga u obožavanju ne pridružuju,

i oni koji od onoga što im je dato udjeljuju, a srca su im puna straha, zato što će se vratiti svome Gospodaru

oni hitaju da čine dobra djela, i u njima druge pretiču!

Mi nikoga ne zadužujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i njima zulum neće biti učinjen!

Ali, srca njihova su u nemaru prema ovom, a pored toga oni imaju djela koja će sigurno uraditi.

A kad smo patnjom dohvatili one među njima koji su raskošnim životom živjeli, oni su odmah zapomagali.

"Sada ne zapomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati,

vama su ajeti Moji kazivani, ali ste vi natrag uzmicali;

oholeći se, i sijeleći o njemu ste buncali."

Zašto oni o Govoru ne promisle, ili im je došlo nešto što nije dolazilo njihovim precima davnim?!

Zar oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriču?!

Zar govore: "Lud je!" Međutim, on im Istinu donosi, ali većina njih prezire Istinu.

Da se Allah za hirovima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom što je na njima; Mi smo im dali Opomenu ali se oni od Opomene svoje okreću.

Ili možda od njih tražiš naknadu?! Pa, naknada Gospodara tvoga bolja je, On je najbolji Opskrbitelj.

Ti ih, zaista, pozivaš na Pravi put,

ali oni koji u ahiret neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću.

I kad bismo im se smilovali i nevolju u kojoj se nalaze od njih otklonili, opet bi oni, sigurno, nastavili u osionosti svojoj lutati.

Mi smo ih patnjom dohvatili, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su se usrdno molili.

tek kad im kapiju teške patnje otvorimo oni će nadu izgubiti i u očajanje zapasti.

On je Taj Koji vam stvori sluh, i vid, i pamet; a kako malo vi zahvaljujete!

On je Taj Koji vas rasija po Zemlji, i k Njemu ćete biti sakupljeni,

On je Taj Koji oživljava i usmrćuje, i samo On noć i dan smjenjuje, pa zar ne razumijete?!

Ali, oni govore kao što su govorili oni prije njih.

Govorili su: "Zar kad pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?

I nama i, još davno, precima našim to je obećavano, ali, to su samo izmišljotine naroda drevnih."

Upitaj: "Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?"

"Allahova!", odgovorit će, a ti reci: "Pa zašto se onda ne prisjetite?"

Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Arša veličanstvenog?"

"Allah!", odgovorit će, a ti reci: "Pa zašto se onda ne čuvate?!"

Upitaj: "U čijoj je ruci vlast nad svim - a On uzima u zaštitu i od Njega niko ne može zaštićen biti - znate li?"

"To je Allahovo!", odgovorit će, a ti reci: "Pa kako ste onda opčinjeni!?"

Štaviše, Mi im Istinu donosimo, a oni su, baš, lažljivci.

Allah nije uzeo Sebi sina i uz Njega nema drugog boga! lnače,svaki bi bog, s onim što je stvorio - radio što bi htio, i jedan drugog bi nadvlađivao. Uzvišenje Allah od onoga čime Ga opisuju;

Znalac i onog što je čulima nedokučivo i onog što je pojavno, pa neka je visoko iznad onih koje Mu pridružuju!

Reci: "Gospodaru moj, ako ćeš mi pokazati ono što im se prijeteći obećava,

onda, Gospodaru moj, ne učini da sam u narodu zulumćarskom."

A Mi, zaista, možemo da ti pokažemo ono što im prijeteći obećavamo.

Ti lijepim na zlo uzvrati, Mi najbolje znamo čime Nas opisuju,

i reci: "Gospodaru moj, utječem Ti se od nagovaranja šejtanskih,

i Tebi se, Gospodaru moj, utječem od toga da su uz mene prisutni!"

I tako, kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: "Gospodaru moj, vrati me

da uradim kakvo dobro u onome što sam propustio!" Nikako!" To su, zaista, riječi koje će on neminovno reći'" - pred njima će prepreka biti sve do Dana kada će oživljeni biti.

Pa kad u rog bude puhnuto, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.

Oni čiji tas s dobrim djelima pretegne, oni će se spasiti,

a oni čiji tas dobra bude lakši, oni će posve izgubljeni biti, u Džehennemu će vječno boraviti,

Vatra će im lica pržiti i iskeženih zuba će u njemu biti.

Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?!

"Gospodaru naš", reći će, "nesreća nas naša nadvladala i bijasmo narod zalutali.

Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, bili bismo, zaista, zulumćari."

"Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!", reći će On.

Kad su neki robovi Moji govorili: "Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, a Ti si Milosnik najbolji!"

vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavati.

Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, uspjeli.

"A koliko ste godina na Zemlji proveli?", upitat će On.

"Proveli smo, dan ili samo dio dana", odgovorit će, "pitaj one koji su brojali."

"Pa da, malo ste proveli", reći će On, "da ste samo znali!"

"Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti"

I neka je Uzvišen Allah, Vladar Istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara Arša divnoga!

A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim račun će polagati, a nevjernici neće uspjeti.

I reci: "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si Milosnik najbolji!"

Ovo je sura koju objavljujemo i u obavezu je stavljamo i u njoj objavljujemo jasne ajete da biste se prisjećali i pouku primili.

A bludnik i bludnica-pa svakom od njih dvoje udarite stotinu udaraca po koži, i neka vas prema njima u vjeri Allahovoj ne obuzima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u Posljednji dan vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!

Bludnik ne opći osim s bludnicom ili višeboškinjom, a s bludnicom opći samo bludnik ili višebožac, a vjernicima je to zabranjeno.

Onima koji optuže čedne žene, a potom ne dovedu četiri svjedoka, udarite osamdeset udaraca po koži i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; oni su baš buntovnici,

osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

A oni koji optuže svoje supruge, a ne budu imali drugih svjedoka, osim samih sebe- pa svjedočenje svakog od njih je u četiri svjedočenja uz zaklinjanje Allahom, da je, zaista, od onih koji govore istinu,

a peto je da ga zadesi Allahovo prokletstvo, ako je od onih koji lažu!

A ono što će od nje otkloniti kaznu jeste da posvjedoči u četiri svjedočenja zaklinjući se Allahom da je on, doista, od onih koji lažu,

a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako je on od onih koji govore istinu!

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije Onaj Koji stalno prima pokajanje i mudar je…

Zbilja, oni koji su iznijeli potvoru jesu jedna skupina između vas! Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.

Zašto, čim ste to čuli, vjernici i vjernice nisu jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je očita potvora!"

Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci.

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na dunjaluku i na ahiretu, već bi vas snašla patnja velika zbog onoga u što ste se upustili

kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je to kod Allaha krupno.

Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: "Ne dolikuje nam da o tome govorimo, Uzvišen neka si Ti! To je velika kleveta!"

Allah vas opominje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici,

i Allah vam ajete objašnjava; a Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

Zaista onima koji vole da se među vjernicima širi gnusoba pripada bolna patnja i na dunjaluku i na ahiretu; Allah zna, a vi ne znate.

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije milosrdan i milostiv ...

O vi koji vjerujete, ne slijedite korake šejtanove! A onaj ko slijedi korake šejtanove - pa, zaista, on naređuje gnusobu i odvratna djela. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.

Neka se milodarni i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka pređu preko toga i nek praštaju! Zar ne biste voljeli da i vama Allah oprosti?! A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Zaista su oni koji potvore čestite, bezazlene vjernice prokleti i na dunjaluku i na ahiretu i njima pripada patnja bolna

na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili.

Taj dan Allah će im isplatiti račun istiniti - kaznit će ih onako kako su zaslužili i oni će saznati da je Allah, baš On, očigledna Istina.

Nevaljalima pripadaju nevaljale, a nevaljalim pripadaju nevaljali; dobrim pripadaju dobre, a dobrim pripadaju dobri. Oni nemaju ništa s tim što o njima govore; njima pripada oprost i opskrba plemenita.

O vi koji vjerujete, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne zatražite i dok ukućane ne poselamite, to vam je bolje, da biste se prisjetili i pouku primili!

A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: "Vratite se!", vi se vratite, to je vama čednije, a Allah ono što radite dobro zna.

Nije vam grijeh da ulazite u nenastanjene kuće u kojima se nalaze stvari vaše, a Allah zna ono što javno pokazujete i ono što krijete.

Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; to im je čednije. Allah u potpunosti zna ono što oni čine.

A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja, i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka pokrivače svoje spuste preko razreza na grudima svojim, neka ukrase svoje ne pokazuju drugima; to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili ženama svojim, ili onim što su u posjedu njihovu, ili onim koji slijede uz njih - muškarcima koji nemaju prohtjeva za ženama, ili djeci koja još ne raspoznaju stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim kako bi se znalo za njihove ukrase skrivene. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste uspjeli.

Udajite neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno darežljiv i Onaj Koji sve zna.

I neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja Svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vašem koji žele da se otkupe, ako znate da su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od Allahovog imetka koji je vama dao. I ne nagonite djevojke - robinje svoje da se bludom bave - ako one žele da budu čestite - da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah će im, nakon što su bile primorane, oprostiti i prema njima milostiv biti.

Mi vam objavljujemo jasne ajete i primjere iz života onih koji su prije vas bili i nestali i pouku bogobojaznim.

Allah je svjetlo nebesa i Zemlje! Primjer svjetla Njegova je kao udubina u kojoj je fitilj kandilja; fitilj je u staklenki, a staklenka je kao zvijezda blistava; užiže se blagoslovljenim drvetom maslinovim, ni istočnim ni zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra i ne dotakne; sama svjetlost iznad svjetlosti! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.

U džamijama, koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime- slave i veličaju Njega, ujutro i navečer

ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju, i koji strepe od Dana u kome će srca i pogledi biti uznemireni,

da bi ih Allah za ono bolje što su radili nagradio i da bi im iz obilja Svoga i više dao. A Allah daje opskrbu kome hoće, bez računa.

A djela nevjernika su kao priviđenje u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe - a zateći će kod njega Allaha i On će mu potpuno isplatiti račun njegov; Allah veoma brzo obračunava,

ili su kao tmine u dubokom moru koje prekrivaju talasi iznad kojih su drugi talasi, a iznad kojih su oblaci; sve tmine jedne iznad drugih. Ako bi izvadio ruku skoro da je ne bi vidio - a onaj kome Allah ne da svjetla neće svjetla ni imati.

Zar ne znaš da Allaha slave i veličaju svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će Ga slaviti i veličati. A Allah dobro zna ono što oni rade.

Allahova je vlast i na nebesima i na Zemlji, i kod Allaha je konačno odredište.

Zar ne vidiš da Allah polahko pokreće oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada: On s neba - iz brda na njemu - spušta led, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi - blijesak munje Njegove gotovo da oduzima vid.

On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji razbor imaju.

Allah sva živa bića stvara od vode, neka od njih na trbuhu puze, neka idu na dvije noge, a neka, opet hode na četiri; Allah stvara što hoće, Allah, zaista, nad svime ima moć.

Mi smo objavili ajete razjašnjene; a Allah upućuje na Pravi put onoga koga On hoće.

Oni govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika, i pokoravamo se", a potom se grupa njih okreće; nisu oni vjernici.

Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im presudi, grupa njih odjednom leđa okrene;

a ako je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno.

Da li je u srcima njihovim bolest, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Naprotiv, oni su baš zulumćari.

Kad vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu budu pozvani da im on presudi, samo reknu: "Slušamo i pokoravamo se!" To su oni koji su uspjeli.

Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i Njega se čuvali-to su oni koji su uspjeli i spašeni.

Licemjeri se zaklinju Allahom, najčvršćom zakletvom, da će sigurno ići u boj ako im ti narediš. Reci: "Ne zaklinjite se! Vaša pokornost - poznata je! Allah, zaista, u potpunosti zna ono što radite."

Reci: "Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!" A ako se okrenete, on je dužan raditi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni ono što se vama naređuje, pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu - a Poslanikova dužnost samo je jasna obznana.

Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno nasljednicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu s kojom je zadovoljan da bude njihova, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti: "Oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni u obožavanju pridruživati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni-oni su baš buntovnici."

A vi namaz obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da biste milost zadobili.

Nikako ne misli da će se nevjernici moći suprotstaviti Njemu na Zemlji; njihovo boravište bit će Vatra, a ona je, zaista, užasno krajnje odredište.

O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i oni koji još nisu spolno zreli: prije jutarnjeg namaza, i kada u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavljanja noćnog namaza. To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta oni kod vas često ulaze, a i vi jedni kod drugih ulazite. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

A kad djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže dopuštenje za ulazak, kao što su tražili dopuštenje oni prije njih; tako vam Allah objašnjava ajete Svoje! A Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

A starim ženama koje ne žude više za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ukrase svoje; a bolje im je da budu kreposne. Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.

Nije grijeh slijepom, niti je grijeh hromom, niti je grijeh bolesnom, a niti vama samima da jedete u kućama vašim, ili u kućama očeva vaših, ili u kućama majki vaših, ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara vaših, ili u kućama amidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu, ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po majci, ili onih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg; nije vam grijeh da jedete zajednički ili pojedinačno. A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i lijepim. Tako vam Allah objašnjava ajete da biste razumjeli!

Pravi vjernici samo su oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s njim na kakvom važnom sastanku, ne udaljuju dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni koji od tebe traže dopuštenje, u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni zatraže dopuštenje od tebe zbog kakva posla svoga, dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti - zaista je Allah Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Neka vaše dozivanje Poslanika ne bude kao kad vi jedni druge dozivate; Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu da ih iskušenje kakvo ne stigne, ili da ih patnja bolna ne snađe.

Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On će ih obavijestiti o svemu što su uradili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!

Neizmjerno je Blagoslovljen Onaj Koji robu Svome objavljuje Furkan da bi svjetovima bio upozoritelj,

Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!

A oni su uzeli mimo Njega božanstva koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu korist pribave, i koja ne posjeduju ni smrt, ni život, a ni proživljenje.

Oni koji ne vjeruju rekoše: "Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu." Počiniše oni zulum i potvoru.

I govore: "To su izmišljotine naroda drevnih koje je on prepisao, pa mu se čitaju jutrom i večeri."

Reci: "Objavljuje ga Onaj Koji zna tajne nebesa i Zemlje; On je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

I još govore: "Šta je ovom poslaniku, on hranu jede i po trgovima hoda; zašto mu nije poslan jedan melek da zajedno s njim bude upozoritelj,

ili da mu se spusti riznica, ili da ima bašču iz koje bi se hranio" I zulumćari još govore: "Vi samo opčinjena čovjeka slijedite!"

Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i Pravi put ne mogu da nađu.

Blagoslovljen je Onaj Koji ti, ako hoće, može dati bolje od toga: bašče kroz koje teku rijeke i dvorce.

Oni, čak, i Čas kijametski poriču, a Mi smo za one koji Čas kijametski poriču pripremili Vatru razbuktalu.

Kada ih ona vidi iz daljine, čut će kako gnjevna ključa i od bijesa huči,

a kad budu bačeni u nju tamo gdje je tijesno, ruku privezanih za vrat, propast će tamo prizivati.

"Ne prizivajte danas jednu propast, nego prizivajte propast mnogostruku!"

Reci: "Da li je bolje to ili vječni Džennet, koji je obećan bogobojaznima? On će im nagrada i prebivalište biti."

U njemu će sve što zažele imati, vječno će u tome biti; to je Gospodaru tvome obećanje obavezno.

A na Dan kada ih On sakupi, a i one koje su pored Allaha obožavali, te upita: "Jeste li vi ove robove Moje u zabludu zaveli, ili su oni sami s Pravog puta zalutali?"

oni će reći: "Uzvišen nek si Ti, nezamislivo je da smo mi pored Tebe ikakve zaštitnike uzimali, nego, Ti si ovima i precima njihovim dao da uživaju, pa su zaboravili opomenu; oni su propast zaslužili!"

Oni će poreći to što vi govorite, a vi nećete biti u mogućnosti da patnju otklonite niti da pomoć nađete. A onome od vas koji je zulum činio dat ćemo da patnju veliku iskusi.

Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni drugima iskušenje budete, da vidimo hoćete li biti strpljivi. A Gospodar tvoj vidi sve.

I govore oni koji se ne nadaju susretu s Nama: "Zašto nam se ne pošalju meleki, ili zašto Gospodara svoga ne vidimo O sebi su oni visoko mislili i veoma se osilili.

Onaj dan kad ugledaju meleke, neće biti tada radosnog navještaja prestupnicima. I govorit će meleki: "Vama je to potpuno uskraćeno."

I Mi ćemo pristupiti onome što počiniše i u prah i pepeo ih pretvoriti.

Stanovnici Dženneta će taj dan najbolje prebivalište i najljepše odmaralište imati.

A na Dan kad se nebo rascijepi i iz njega se oblak pojavi i kad se meleki sigurno spuste,

taj dan će istinska vlast biti samo u Svemilosnog, a bit će to mučan dan za nevjernike.

Na Dan kad zulumćar prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta držao!

Kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo!

On me od Opomene - Kur'ana odvratio nakon što mi je došao!" - a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.

Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, zaista narod moj ovaj Kur'an izbjegava!"

Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku prestupnici neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao uputitelj i pomagač!

Oni koji ne vjeruju govore: "Zašto mu Kur'an nije odjednom cijeli objavljen A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga činimo razgovijetnim.

Oni ti neće nijedan prigovor uputiti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.

Oni koji će biti vučeni na svojim licima u Džehennem bit će u najgorem položaju i najdalje će zalutati.

Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna pomoćnikom učinili,

pa rekli: "Otiđite vas dvojica narodu koji znakove Naše poriče", i poslije smo taj narod potpuno uništili.

A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u laž utjerivali, potopili i ljudima ih kao znak učinili, a zulumćarima smo patnju bolnu pripremili.

I Adu i Semudu i stanovnicima Ressa i mnogim narodima između njih,

svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo ih poslije sasvim uništili.

A oni prolaze pored naselja na koje se sručila kobna kiša- zar ga ne vide? Naprotiv, oni ni proživljenje ne očekuju.

Kad te vide, rugaju ti se: "Je li ovo onaj kojeg je Allah kao poslanika poslao?!

Umalo da nas od božanstava naših nije odvratio, ali mi im vjerni ostadosmo." A kad dožive patnju, saznat će ko je dalje s Pravog puta bio skrenuo!

Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti zaštitnik onome koji je za svoga boga svoje hirove uzeo?

Misliš li ti da većina njih čuje ili razumije?! Oni su kao stoka, čak su još dalje s Puta pravog skrenuli!

Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire - a da hoće, ostavio bi je da miruje. A zatim smo učinili da na nju Sunce ukazuje.

A poslije je malo-pomalo Sebi privlačimo.

On je Taj Koji vam je noć učinio pokrivkom, san počinkom, a dan da se svuda raziđete.

I On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu Milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo

da njome već mrtav predio oživimo i da, od stvorenja Naših, mnogu stoku i mnoge ljude napojimo.

I Mi je raspodjeljujemo među njima da bi se prisjetili ali većina ljudi odbija sve osim nevjerovanja i nezahvalnosti.

Da hoćemo, u svako naselje poslali bismo upozoritelja;

zato ne budi poslušan nevjernicima i njime - Kur'anom se protiv njih uveliko bori.

On je Taj Koji je dva mora ostavio jedno pored drugog - jedno je pitko i slatko, drugo slano i gorko, a između njih je pregradu i neprobojnu branu postavio,

On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i tazbini. Gospodar tvoj je svemoćan.

Umjesto Allaha oni obožavaju one koji nisu u stanju neku im korist pribaviti niti od njih kakvu štetu otkloniti. Nevjernik je šejtanov pomagač protiv njegovog Gospodara.

A tebe smo poslali samo kao radosnih vijesti navjestitelja i upozoritelja.

Reci: "Za ovo od vas ne tražim druge nagrade osim da onaj koji hoće pođe Putem koji vodi njegovu Gospodaru."

Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih potpuno zna,

Onaj Koji je za šest Dana nebesa i Zemlju i ono što je među njima stvorio, a onda se nad Aršom uzvisio. On je Svemilosni, i upitaj o Njemu onoga koji dobro zna.

A kad im se rekne: "Učinite sedždu Svemilosnom!", oni pitaju: "A ko je Svemilosni? Zar da činimo sedždu samo zato što nam ti naređuješ I to im još više odbojnost poveća.

Neka je Uzvišen Onaj Koji je na nebu velike zvijezde stvorio i na njemu dao Svjetiljku i Mjesec koji sja.

On je Taj Koji je učinio da se noć i dan smjenjuju, što je prilika za onoga koji hoće da se prisjeti i pouku primi ili želi biti zahvalan.

A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji smireno hodaju, a kada im se neznalice obrate, odgovaraju: "Mir vama!",

i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na sedždu padajući i stojeći,

i oni koji govore: "Gospodaru naš, skloni od nas patnju u Džehennemu jer je patnja u njemu, doista, neprestana.

On je ružno prebivalište i boravište",

i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine;

i oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad se na to ima pravo, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusit će kaznu.

Patnja će mu na ahiretu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati,

osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine; Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

A onaj koji se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio;

i oni koji ne prisustvuju laži, i koji, prolazeći pored besmislica, prolaze dostojanstveno;

i oni koji, kada budu opomenuti ajetima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi na njih ne ostanu;

i oni koji govore: "Gospodaru naš, podari nam u suprugama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznih!"

Oni će biti, za ono što su trpjeli, nastambom visokom nagrađeni i u njima će pozdravom dobrodošlice i selamom biti dočekivani.

U njima će vječno ostati, a kako je to divno prebivalište i boravište!

Reci: "Moj Gospodar ne mari za vas ako nema dove vaše. Ali, porekli ste i neminovno vas čeka patnja."

Ta-sin-mim.

Ovo su ajeti Knjige jasne!

Zar ćeš ti sebe uništiti zato što oni neće da budu vjernici?!

Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba znak poslali pred kojim bi oni svoje šije povili

I njima ne dođe nijedna nova opomena od Svemilosnoga, a da se od nje ne okrenu.

I oni poriču, a doći će im vijesti o onome čemu se izruguju.

Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?

Zbilja, u tome je Znak, ali većina njih ne vjeruje,

a Gospodar tvoj je, zaista, Silni i Milostivi.

A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu zulumćara,

narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao",

on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju.

Da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; pa daj poslanstvo i Harunu, da mi pomogne;

a oni protiv mene optužbu za zlodjela imaju, pa se plašim da me ne ubiju."

"Neće!", reče On. "Idite obojica sa znakovima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati.

Otiđite faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova.

Dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama.'"

Faraon reče: "Zar te među nama nismo odgajali dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?

I uradio si ono što si uradio i uz to si poricatelj bio!"

"Ja sam onda ono uradio a u zalutale sam spadao", reče

"a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.

A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?"

"A ko je Gospodar svjetova?", upita faraon.

"Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako čvrsto vjerujete", odgovori on.

"Čujete li?", reče faraon onima oko sebe.

"Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka", reče Musa.

"Poslanik koji vam je poslan, uistinu je lud", reče faraon.

I "Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako razumijete?", reče Musa.

A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekoga drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!"

"Zar i onda kad ti budem nešto što je očito donio?", upita on.

"Pa daj to, ako istinu govoriš!", reče faraon.

I Musa baci štap svoj, kad on - zmija očita.

I ruku svoju izvuče, kad ona, onima koji su gledali - bijela.

"Ovaj je, zaista, vješt čarobnjak", reče glavešinama oko sebe faraon,

"hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?"

"Ostavi njega i brata njegova!", rekoše, "a u gradove pošalji sakupljače,

sve čarobnjake vješte će ti dovesti."

I čarobnjake u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,

a narodu bi rečeno: "Hoćete li se sakupiti,

da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici?"

A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: "Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?"

"Hoće", odgovori on, "i bit ćete tada sigurno među meni bliskim."

Musa im reče: "Bacite ono što želite baciti!"

I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: "S faraonovom moći, mi ćemo svakako pobijediti!"

Zatim Musa baci svoj štap, koji odjednom proguta ono što su oni lažno izveli.

Čarobnjaci onda na sedždu padoše

i rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,

Gospodara Musaova i Harunova."

"Zar povjerovaste njemu prije dopuštenja moga", viknu faraon, "on je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio - a vi ćete zapamtiti: poodsijecat ću vam ruke i noge unakrst i sve ću vas porazapinjati!"

"Ne šteti!", rekoše oni, "mi ćemo se Gospodaru svome vratiti.

Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe oprostiti zato što smo prvi vjernici."

I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bit ćete gonjeni."

I faraon posla po gradovima sakupljače.

"Doista su ovi skupina mala,

i oni nas doista srde,

a mi smo svi oprezni!"

Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,

iz riznica i dvoraca divnih.

Eto, tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.

I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše,

pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Doista smo gotovi!"

"Ne!", reče on. "Gospodar moj je sa mnom, On će me uputiti."

I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!", i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo,

i Mi onda tamo one druge približismo,

Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo,

a one druge potopismo.

U tome je, zaista, znak, ali većina njih nisu bili vjernici,

A, doista, Gospodar tvoj - baš On - je Silni i Milostivi.

I kaži im vijest o Ibrahimu,

kad je oca svoga i narod svoj upitao: "Šta to vi obožavate?",

a oni odgovorili: "Obožavamo kumire i povazdan im se molimo",

on je rekao: "Da li vas oni čuju kada se molite,

ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi

"Naproti, odgovoriše, "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju."

"A da li ste razmišljali", upita on, "da su oni koje obožavate vi,

i koje su obožavali davni preci vaši,

doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova

Koji me je stvorio i On me na Pravi put upućuje,

i Koji me hrani i poji,

i Koji me, kad se razbolim, liječi,

i Koji će mi život oduzeti, i Koji će me poslije oživiti,

i Koji će mi, žudim za tim, pogreške na Sudnjem danu oprostiti!

Gospodaru moj, podari mi mudrost i pridruži me onima koji su dobri

i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,

i učini me jednim od onih koji će džennetske blagodati naslijediti,

i ocu mome oprosti, zaista je među zalutale spadao,

i ne ponizi me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,

na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti,

samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti."

Džennet će se bogobojaznima približiti,

a Džehennem zalutalima ukazati,

i reći će im se: "Gdje su oni koje ste obožavali,

a niste Allaha: mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći

Pa će i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u njega biti bačeni,

i vojske Iblisove - svi zajedno.

I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:

"Tako nam Allaha, bili smo, doista, u očitaj zabludi

kad smo vas sa Gospodarom svjetova izjednačavali,

a na stranputicu su nas naveli samo prestupnici,

pa nemamo ni zagovornika,

ni prisna prijatelja,

da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!"

U tome je, zaista, znak, ali većina njih nisu bili vjernici,

A, zaista, Gospodar tvoj - baš On - Silni je i Milostivi!

I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Nuh reče: "Zar se sačuvati nećete?!

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!",

oni rekoše: "Kako da te poslušamo kad te najniži sloj ljudi slijedi

"Ne znam ja šta oni rade", reče on,

"svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,

a ja vjernike neću otjerati,

ja sam samo upozoritelj jasni!"

"Ako se ne okaniš, o Nuh!", rekoše oni, "bit ćeš sigurno kamenovan!"

"Gospodaru moj", reče on, "narod moj me u laž utjeruje,

pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!"

I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,

a ostale potopili.

U tome je, zaista, znak, ali većina njih nisu vjernici.

A, zaista, Gospodar tvoj- baš On-Silni je i Milostivi!

I narod Ad je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zašto na svakoj uzvišici, zabavljajući se, palate zidate

i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,

a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?

Bojte se Allaha i meni budite poslušni!

Bojte se Onoga Koji vas je opskrbio onim što znate,

opskrbio vas je stokom i sinovima,

i baščama i izvorima.

Ja se, doista, za vas bojim patnje na Velikom danu."

Rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,

ovako su i narodi davnašnji vjerovali,

i mi nećemo biti patnji podvrgnuti."

I oni su nastavili da ga u laž utjeruju, pa smo ih Mi uništili. U tome je, zaista, znak, ali većina njih nisu vjernici,

A, zaista, Gospodar tvoj - baš On - Silni je i Milostivi!

I Semud je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani.

Zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za to od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni,

u vrtovima i među izvorima,

u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?

Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete,

pa bojte se Allaha i poslušni meni budite,

i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,

koji na Zemlji nered, a ne red, uspostavljaju."

Rekoše oni: "Ti si samo opčinjen,

ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!"

"Evo, to je kamila"„ reče on, "u određeni dan ona će piti, a u određeni dan vi,

i ne činite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!"

Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše,

i stiže ih kazna. U tome je, zaista, znak, ali većina njih ne vjeruje.

A, zaista, Gospodar tvoj - baš On - Silni je i Milostivi!

I Lutov je narod smatrao lažnim poslanike.

Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za to od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zašto vi, mimo svih svjetova, s muškarcima općite,

a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelaze."

Rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lut, bit ćeš sigurno prognan!"

"Ja se gnušam toga što vi radite!", reče on.

"Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju od onoga što oni rade!"

I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu - sve,

osim starice koja je ostala s onima koji su kaznu iskusili,

a zatim smo ostale uništili

spustivši na njih kišu - a strašne li kiše za one koji su upozoreni bili!

U tome je, zaista, znak, ali većina njih ne vjeruje,

A, zaista, Gospodar tvoj-baš On- Silni je i Milostivi!

I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.

Kad im Šuajb reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za to od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Pravo mjerite na litru i ne zakidajte,

a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,

i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite,

i Onoga Koji je stvorio i vas i narode davnašnje - bojte se."

Rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;

i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;

zato spusti na nas komad neba, ako u one koji istinu govore spadaš!"

"Gospodar moj dobro zna šta vi radite", reče on.

I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna u Danu tamnog oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana.

U tome je, zaista, znak, ali većina njih neće da vjeruje.

A, zaista, Gospodar tvoj - baš On - Silnije i Milostivi!

Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova;

donosi ga povjerljivi Duh,

na srce tvoje, da budeš upozoritelj,

na jasnom arapskom jeziku.

On je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih,

zar njima nije znak to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?

A da ga objavljujemo i nekom nearapu,

pa da im ga on čita, opet u njega ne bi povjerovali.

Eto, tako ga Mi u srca prestupnika uvodimo,

oni u njega neće vjerovati dok ne vide patnju bolnu,

koja će im iznenada doći, a oni neće ni osjetiti,

pa će reći: "Hoće li nam se imalo vremena dati?"

Pa zar oni kaznu Našu požuruju?!

Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,

i naposljetku ih snađe ono što im se kao prijetnja obećava,

zar će imati koristi od slatkog života koji su provodili?

Mi nijedno naselje nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih upozoravali,

radi opomene, a Mi nismo zulumćari bili.

Kur'an ne donose šejtani,

nezamislivo je da to oni čine; oni to ne mogu,

da ga prisluškuju - oni su potpuno spriječeni.

Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu - da ne bi bio jedan od onih koji će biti patnji podvrgnuti!

I upozoravaj rodbinu svoju najbližu,

i budi ponizan prema vjernicima koji te slijede!

A ako te ne budu poslušali, ti reci: "Ja nemam ništa s tim što vi radite."

I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,

Koji te vidi kada na noćnom namazu stojiš,

i tvoje pregibanje među onima koji čine sedždu.

A, zaista, je baš On - Silni i Milostivi!

Hoćete li da vas obavijestim kome dolaze šejtani?

Oni dolaze svakom lašcu, grešniku,

i prisluškuju, a većina njih su lažljivci.

A pjesnici - njih zavedeni slijede.

Zar ne znaš da oni svakom dolinom tumaraju

i da govore ono što ne rade,

osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvrate kada im zulum bude učinjen. A oni koji su zulum činili sigurno će saznati u kakvo će se mjesto vratiti!

Ta-sin. Ovo su ajeti Kur' ana i Knjige jasne,

upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,

koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju, i oni - baš oni - u ahiret čvrsto vjeruju.

Zaista onima koji u ahiret ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove-pa oni lutaju;

to su oni kojima pripada patnja žestoka, a na ahiretu oni će - baš oni - biti najveći gubitnici,

a ti, zaista, primaš Kur'an od Onog Koji je mudar i Koji sve zna!

Kada Musa reče porodici svojoj: "Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu, ili ću vam donijeti plamen - glavnju da biste se ogrijali."

Kad je do nje došao, neki glas je dozivao: "Neka je blagoslovljen ko u vatri je i oni oko nje, i neka je slavljen i uzvišen Allah, Gospodar svjetova!

O Musa, Ja sam-Allah, Silni i Mudri!

Baci svoj štap!" Pa kad je vidje da se tresući kreće, kao da je ona džann-zmija, on okrenut leđima uzmače i ne osvrnu se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba ničega da boje;

Međutim, onaj koji zulum počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni - pa, doista sam Ja Oprostitelj grijeha, Milostivi!

Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna - bit će jedan od devet znakova faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, bili narod buntovni."

I kad im jasno dođoše znakovi Naši, oni rekoše: "Ovo je prava čarolija!"

I oni ih, čineći zulum i oholeći se porekoše, ali su dušama svojim vjerovali da su istiniti, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

Davudu i Sulejmanu znanje smo dali i oni su govorili: "Hvala Allahu Koji nas je odlikovao nad mnogim Svojim robovima vjernicima!"

I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da razumijevamo ptičije glasove i svašta nam je dato: ovo je, zaista, blagodat očita!"

I Sulejmanu bijahu sakupljene vojske njegove, činili su ih džini i ljudi i ptice, i bili su u stroju vođeni,

i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u staništa svoja da vas ne pogaze Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!"

I on se nasmiješi pa nasmija riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, nadahni me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!"

I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?

Žestokoj ću ga patnji podvrgnuti ili ću ga zaklati, ili će mi jasan argument opravdanja donijeti!"

Izbivao je nedugo, a onda dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.

Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni,

vidio sam da se i ona i narod njen Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazivao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te se oni ne napućuju Pravim putem,

da sedždu čine Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i na Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.

Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!"

"Vidjet ćemo", reče Sulejman, "da li govoriš istinu ili ne.

Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će odgovoriti!"

"O velikaši", reče ona, "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo!

Zbilja je od Sulejmana i zbilja je ono: 'S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Ne pravite se većim od mene i dođite mi kao muslimani.'

"O velikaši", reče ona, "savjetujte mi šta treba u ovom slučaju raditi; ja bez vas ništa neću odlučiti!"

"Mi smo vrlo jaki i hrabri", rekoše oni, "a ti odlučuješ. Pa, gledaj šta ćeš narediti!"

"Kad carevi osvoje neki grad", reče ona, "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim." Eto, tako oni rade.

"Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se izaslanici vratiti."

I kad izaslanik pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: "Zar meni da blago nudite?! Ono što je Allah dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!

Vrati se njima! Mi ćemo dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.

O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što mi dođu kao muslimani."

"Ja ću ti ga donijeti", reče Ifrit, jedan od džina, "prije nego sa svog mjesta ustaneš, ja sam za to, zaista, snažan i pouzdan."

"A ja ću ga donijeti", reče onaj koji je imao znanje iz Knjige "prije nego što vratiš pogled svoj." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pred njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.

Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li se naputiti ili će biti među onima koji za uputom ne idu!"

I kad ona dođe, bi joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj "Kao da jest!", uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani."

A od ispravna vjerovanja spriječilo je ono što je, mimo Allaha, obožavala. Zaista je ona bila iz reda nevjerničkog naroda!

"Uđi u dvorac!", bi joj rečeno. Kad ga ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ovaj je dvorac uglačanim staklom popločan!", reče on. "Gospodaru moj!", uzviknu ona, "ja sam prema sebi zulum učinila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"

A narodu Semud poslali smo brata njihova Saliha: "Ibadet činite jedino Allahu", a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.

"O narode moj", govorio im je on, "zašto tražite zlo prije dobra? Zašto od Allaha oprost ne tražite, ne bi li ste milost zadobili?"

"Mi zloslutnju nalazimo u tebi i onima koji su s tobom!", rekoše oni. "Zloslutnja vaša kod Allaha je", reče on, "vi ste narod koji je stavljen u iskušenje."

U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji, ne red, nego nered činile.

"Allahom se zakunite", rekoše, "da ćemo noću i njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom staratelju reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'"

I spleli su spletku, pa smo i Mi spleli njima spletku, a oni to nisu osjećali,

pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve- i njih i narod njihov.

Eno kuća njihovih, puste su zbog zuluma koji su činili - u tome je, zaista, znak narodu koji zna,

a spasili smo one koji su vjerovali i još su se nastojali uščuvati.

I Luta smo poslali kada reče narodu svome: "Zar činite razvrat i pritom jedni druge vidite?!

Zar vi zbilja strasno prilazite muškarcima umjesto ženama?! Štaviše, vi ste narod koji ne zna!"

A odgovor naroda njegova samo je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su, zaista, ljudi koji se od toga ustežu!"

Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, osim žene njegove. Mi smo odredili da bude među onima koji su ostali i nastradali,

i pustili smo na njih kamenu kišu, a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!

Reci: "Hvala Allahu i selam robovima Njegovim koje je On odabrao!" Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu u obožavanju pridružuju?

Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje.

Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i između dva mora učinio pregradu. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Ne postoji, nego većina njih ne zna.

Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Tako se rijetko prisjećate i pouku primate!

Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Kako je Allah visoko iznad onih koje druge Njemu u obožavanju pridružuju!

Onaj Koji sve iz ničega stvara, Koji će zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!"

Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna ono što je čulima nedokučivo; i oni ne znaju kada će oživljeni biti."

Štaviše, oni o ahiretu ništa ne znaju! Oni u njega još i sumnjaju, pa čak su i slijepi u vezi s tim!

Nevjernici govore: "Zar ćemo, kad postanemo zemlja, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni?

Ovo nam se već odavno obećava, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih."

Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili prestupnici!"

I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih.

"Kad će se već jednom obistiniti to obećanje, ako istinu govorite?", pitaju oni.

Reci: "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!"

A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina njih nije zahvalna.

Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose.

Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.

Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze,

i on je, uistinu, uputa i milost vjernicima.

Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajući,

zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš Jasnu Istinu!

Ti ne možeš mrtve dozvati niti gluhe dovikati kada se okrenu udaljavajući se,

niti možeš uputiti slijepe i iz zablude ih njihove izbaviti; možeš jedino dozvati one koji u ajete Naše vjeruju. Oni su predani!

I kada se ostvare riječi o kazni njihovoj, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u znakove i ajete Naše nisu bili uvjereni.

A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su ajete i znakove Naše poricali - oni će biti u stroju vođeni.

A kad dođu, On će upitati: "Jeste li vi ajete i znakove Moje poricali i niste ih znanjem obuhvatili, ili šta ste to radili?"

I riječi o kazni njima namijenjenoj ostvarit će se zato što su zulumćari bili, pa neće moći ni riječi izustiti.

Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim?! Tu su, zaista, znakovi za narod koji vjeruje.

A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah bude htio da poštedi, svi će Mu ponizno doći.

I Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci, to je djelo Allahovo - Koji je sve savršeno stvorio; On, doista, u potpunosti zna ono što radite.

Oni koji učine dobro djelo, imat će bolje od toga i bit će straha na Sudnjem danu pošteđeni,

a oni koji budu zlo činili, u Vatru će naglavačke biti gurnuti. "Pa zar bivate kažnjeni osim za ono što ste radili?!"

Ja sam primio zapovijest da ibadet činim jedino Gospodaru ovoga grada, Koji ga je zabranio skrnaviti - a Njemu sve pripada - i naređeno mi je da iz reda muslimana - Allahu predanih budem.

i da Kur'an učim; onaj ko bude išao Pravim putem na Pravom putu je za svoje dobro, a onome koji je u zabludi ti reci: "Ja sam samo iz reda upozoritelja."

I reci: "Hvala Allahu, On će vam znakove Svoje pokazati, pa ćete ih vi poznati!" A Gospodar tvoj nije nemaran spram onog što radite.

Ta-sin-mim,

Ovo su ajeti Knjige jasne!

Mi ćemo ti po Istini kazati neke vijesti o Musau i faraonu, i to za one ljude koji vjeruju.

Zaista se faraon u zemlji uznosio, i od stanovnika njenih načinio poklonike raznovrsne; jednu zajednicu je tlačio mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista je jedan od remetitelja poretka bio.

A Mi smo htjeli da one koji su na zemlji tlačeni obdarimo i da ih vođama i nasljednicima učinimo.

I da im omogućimo da zemljom upravljaju, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim učinimo da od njih dožive baš ono čega su se pribojavali.

I mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i jednim od poslanika ga učiniti."

I izvadiše ga ukućani faraonovi, da im postane dušmanin i jad; zaista su faraon i Haman i vojske njihove bili oni koji griješe.

I žena faraonova reče: "On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti"; a oni ništa ne predosjetiše.

I srce Musaove majke postade prazno, i gotovo bi ga prokazala da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.

I ona reče sestri njegovoj: "Idi za njim!" I ona ga je gledala izdaleka, a oni nisu ništa primijetili.

A Mi smo mu već otprije zabranili dojilje, pa ona reče: "Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?"

I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna.

I kad on dostiže vrhunac svoje snage i potpuno stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

I on uđe u grad u vrijeme nepažnje stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je bio iz reda njegovih pristalica a drugi iz reda njegovih neprijatelja, pa ga zovnu upomoć onaj iz reda njegovih pristalica protiv onoga iz reda njegovih neprijatelja i Musa ga udari i dokrajči ga. "Ovo je šejtanov posao!", uzviknu, "on je, zaista, neprijatelj i zabluđivač očiti!"

I reče: "Ja sam sam sebi zulum učinio, pa oprosti mi!" I On mu oprosti, On je, zaista, Oprostitelj grijeha, Milostivi.

"O Gospodaru moj", reče, "zato što si mi blagodati dao, nikada prestupnicima neću biti od pomoći."

I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ono onaj koji je jučer od njega tražio pomoć, ponovo ga doziva. "Ti si, zbilja, očigledno zabludjeli!", reče mu Musa.

I kad htjede ščepati onoga koji im je obojici neprijatelj, reče mu onaj: "O Musa, zar hoćeš da me ubiješ, kao što si jučer ubio čovjeka?! Ti hoćeš na Zemlji silnik da budeš, a ne želiš da budeš od onih koji izmiruju!"

I jedan čovjek s kraja grada dotrča: "O Musa", reče, "glavešine se dogovaraju da te ubiju, zato odlazi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik!"

I Musa uplašen iziđe iz grada, obzirući se. "Gospodaru moj", reče, "spasi me naroda zulumćarskog."

I kada se uputi prema Medjenu, on reče: "Gospodar moj će me na Pravi put uputiti!"

A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje grupu ljudi kako napajaju stoku a malo dalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. "Šta je s vama?", upita on. "Mi ne napajamo dok čobani ne otjeraju stoku!", odgovoriše one, "a otac nam je veoma star."

I on im je napoji, a onda ode u hlad i reče: "Gospodaru moj, šta god mi od dobra spustio, zaista mi je to potrebno!"

I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: "Otac moj te zove da te nagradi za to što si nam je napojio!" I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: "Ne strahuj, spasio si se naroda nasilničkog!"

"O oče moj", reče jedna od njih, "uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš onog ko je snažan i pouzdan."

"Ja te želim oženiti jednom od ove dvije kćeri moje", reče on, "ali treba da me osam godina služiš; a ako deset napuniš bit će dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Allah da, da sam dobar."

"Neka bude tako između mene i tebe!", reče Musa, "koji god od ta dva roka ispunim nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili!"

I kada Musa ispuni ugovoreni rok i krenu s porodicom svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda i reče porodici svojoj: "Pričekajte, ja sam, zbilja, ugledao vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete."

A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam, zbilja, Allah, Gospodar svjetova!

I baci svoj štap!" I kad je vidje da se tresući kreće, kao da je to džann-zmija, on okrenut leđima uzmače i ne osvrnu se. "O Musa, priđi i ne boj se! Ti si od onih sigurnih!

Uvuci ruku u njedra svoja, pojavit će se bijela, a bez mahane, i pribij uza se ruku svoju od straha! Eto, to su dva jasna dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glavešinama njegovim, oni su, doista, narod buntovni!"

"Gospodaru moj", reče, "ja sam ubio jednog njihovog čovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju.

A moj brat Harun rječitiji je od mene, pa pošalji sa mnom i njega, kao mog pomoćnika, da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem."

"Pomoći ćemo te bratom tvojim", reče On, "i obojici ćemo nepobitni dokaz dati, pa do vas oni neće moći doprijeti zbog znakova Naših. Vas dvojica ćete, i oni koji vas budu slijedili, biti pobjednici."

I kad im Musa donese Naše jasne znakove, oni povikaše: "Ovo je samo smišljena magija, nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba predaka naših!"

"Gospodar moj najbolje zna onoga koji donosi uputu od Njega", reče Musa, "i onoga koji će sretan kraj imati, a zulumćari, doista, neće uspjeti!"

"O velikaši", reče faraon, "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene a ti, o Hamane, peci za me opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, jedan od lažaca!"

A on i vojske njegove bijahu se, bez ikakvog prava, oholili na Zemlji i mislili su da nam neće biti vraćeni.

Pa mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali zulumćari!

A bili smo ih učinili vođama, koji su pozivali u Vatru, a na Kijametskom danu niko im neće pomoći.

I popratismo ih prokletstvom na ovom dunjaluku, a na Kijametskom danu bit će među onima koji su od svakog dobra udaljeni.

I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima, i uputa, i milost, da bi se prisjetili i pouku primili."

Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni svjedok tome.

Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo živjeli, a ti nisi boravio među stanovnicima Medjena i ajete im Naše kazivao nego smo Mi bili Pošiljatelji,

i nisi bio pored brda kada smo dozivali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da upozoravaš ljude kojima prije tebe nije došao nikakav upozoritelj, da bi se prisjetili i pouku primili.

I da ne reknu, kada ih zadesi nedaća zbog onoga što su počinili: "Gospodaru naš, zašto nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici budemo

A kad im dolazi Istina od nas, oni govore: "Zašto mu nije dato isto kao što je dato Musau?" A zar oni nisu porekli ono što je dato Musau ranije?! Oni govore: "Dvije čarolije, jedna drugu podržava", i govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo!"

Reci: "Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, nego ove dvije, na Pravi put upućuje, nju bih slijedio, ako ste iz reda onih koji istinu govore!"

Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za hirovima svojim, a ne za Allahovom uputom?! Allah, doista, neće uputiti narod zulumćarski.

A Mi smo im Riječ podrobno dostavili ne bi li se prisjetili i pouku primili.

Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u njega,

a kada im se on uči, govore: "Mi vjerujemo u njega, on je Istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani."

Oni će dobiti dvostruku nagradu za to što trpe i što lijepim na zlo uzvraćaju i što od onoga što im dajemo udjeljuju;

a kad čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: "Nama naša, a vama vaša djela, od nas mirni ste! Mi ne želimo društvo neukih."

Ti, doista, ne možeš dati Uputu kome bi ti volio, jer Allah upućuje koga On hoće, i On najbolje zna one koji će Uputu slijediti.

Oni govore: "Ako s tobom budemo Uputu slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja protjerani!" Zar im nismo uspostavili Harem sigurnim gdje se, kao opskrba od Nas, slivaju plodovi svakovrsni, međutim, većina njih ne zna.

A koliko smo Mi naselja uništili, čiji su stanovnici naspram onoga što im je za življenje dato obijesni bili! Eno domova njihovih, samo su malo, poslije njih, nastanjeni bili, Mi smo ih naslijedili.

A Gospodar tvoj ne bi naselja uništio dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, i ajete im Naše kazivao. I Mi ne bismo naselja uništavali, osim kada su stanovnici njihovi zulumćari bili.

Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu dunjalučkom, a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zar ne razumijete?!

Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu dunjalučkom, a koji će poslije, na Kijametskom danu, Vatri priveden biti?!

A na Dan kad ih On pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Mojim ortacima smatrali?",

reći će oni na kojima će se Riječ obistiniti: "Gospodaru naš, ove što smo na stranputicu naveli, naveli smo zato što smo i sami na stranputici bili, mi ih se pred Tobom odričemo, oni nas nisu obožavali."

"Pozovite božanstva vaša!", reći će im se, pa će ih oni pozvati, ali im se ona neće odazvati i patnju će vidjeti - a da su samo Uputu slijedili!

A na Dan kad ih On pozove i upita: "Šta ste poslanicima odgovorili?",

taj Dan oni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće ništa pitati.

A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela činio, on će uspjeti.

Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabire. Oni nemaju pravo birati. Uzvišen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje Njemu pridružuju!

Gospodar tvoj zna ono što grudi njihove kriju i ono što oni obznanjuju.

On je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je sva hvala i na ovom- prvom i na drugom svijetu! Presuda samo Njemu pripada i Njemu ćete se vratiti!

Reci: "Šta mislite, ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Kijametskog dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlost dao?! Zar ne čujete"

I Reci: "Kažite vi meni, ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Kijametskog dana, koji bi bog vama, osim Allaha, noć dao da u njoj smiraj nađete?! Zar ne vidite"

Iz milosti Svoje On vam je dao noć i dan - da se noću odmarate a da danju za dobrima Njegovim tragate i da zahvalni budete.

A na Dan kad ih on pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Mojim ortacima smatrali",

iz svakog naroda dovest ćemo svjedoka i reći: "Dajte svoj dokaz!", i oni će saznati da Istina pripada jedino Allahu, a neće im biti onih koje su izmišljali.

Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da je ključeve njegove teško mogla nositi grupa snažnih ljudi. Pa mu narod njegov reče: "Ne budi obijestan jer Allah ne voli one koji su obijesni!",

"i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš Dom ahiretski, a ne zaboravi ni svoj udio na dunjaluku i čini dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i nastoj da ne činiš nered po Zemlji, zaista Allah ne voli one koji nered čine."

"Ovo što imam dato mi je samo na osnovu Allahovog znanja o meni, tako ja mislim", govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega već uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili?! A o grijesima svojim, prestupnici ni ispitivani neće biti.

I iziđe on pred narod svoj u punom sjaju. "Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!", govorili su oni koji su čeznuli za životom dunjalučkim, "on, uistinu, veliki udio u dunjaluku ima!"

Oni kojima je dato znanje rekoše: "Teško vama! Onima koji vjeruju i čine dobra djela bolja je Allahova nagrada, a nju će samo strpljivi zadobiti."

I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i nikakva ga grupa od Allaha nije mogla odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.

A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovom mjestu, stadoše govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onom od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje?! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao i nas bi u zemlju utjerao! Zar ne vidite da nevjernici nikad neće uspjeti?!"

Taj Dom ahiretski dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.

Onaj ko učini dobro djelo, dobit će bolju nagradu za njega, a onaj ko uradi zlo, pa oni koji budu zlo radili, bit će kažnjeni samo u srazmjeri s onim što su radili.

Onaj Koji ti je Kur'an u dužnost stavio sigurno će te na povratište vratiti. Reci: "Gospodar moj najbolje zna onoga ko je Uputu donio, a ko je u očitoj zabludi. "

Ti nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena, ali ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga, zato nikako ne budi nevjernicima pomagač!

I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih ajeta, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi iz reda višebožaca!

I ne moli, pored Allaha, drugog boga! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njegovog lica, propasti! Njemu sud pripada i Njemu ćete se vratiti!

Elif-lam-mim.

Zar misle ljudi da će ako govore: "Mi vjerujemo!" biti ostavljeni a da iskušavani neće biti?!

A mi smo iskušavali i one prije njih, pa će Allah, sigurno, znati one koji govore istinu i one koji lažu.

Zar misle oni koji zla djela rade daće Nama umaći?! Loše li je ono što prosuđuju!

A ko se nada susretu s Allahom, pa od Allaha određeno vrijeme će doći, a On je Svečujući i Sveznajući!

A onaj ko se bori - bori se samo za sebe, doista, Allah je neovisan od svih svjetova.

Preći ćemo, doista, preko loših postupaka onih koji vjeruju i dobra djela čine i prema onom boljem što su radili sigurno ćemo ih nagraditi.

I Mi smo svakog čovjeka zadužili da čini dobro roditeljima svojim. Ali, ako se oni oko tebe budu trudili kako bi Meni bilo šta pridružio, o čemu ti nemaš znanja, onda im se ne pokoravaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.

One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti.

Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha!", a kad neki od njih radi Allaha bude na muke stavljen, on drži da je iskušenje od ljudi isto kao i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvoga, sigurno će oni reći: "Bili smo uz vas!" A zar Allah ne zna najbolje ono što je u grudima svačijim?

Allah će sigurno znati one koji vjeruju i sigurno će znati one koji su dvolični.

Oni koji ne vjeruju govore onima koji vjeruju: "Slijedite naš put, a mi ćemo nositi grijehe vaše!", a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov. Oni su, zaista, lažljivci.

A sigurno će vlastite terete i terete onih koje su u zabludu odveli nositi, i sigurno će za ono što su izmišljali na Kijametskom danu odgovarati.

Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, a bili su zulumćari.

I Mi smo njega i one što su bili u lađi - spasili, i znakom je svjetovima učinili.

A sjeti se i Ibrahima, kad je rekao narodu svome: "Allahu ibadet činite i Njega se bojte, to vam je bolje, ako znate!"

Vi, mimo Allaha, kumire obožavate i laži smišljate. Oni koje vi, mimo Allaha, obožavate ne mogu vas nikakvom opskrbom opskrbiti; vi opskrbu od Allaha tražite i Njemu ibadet činite i Njemu zahvalni budite! Njemu ćete se vratiti.

A ako vi poričete, pa već su narodi prije vas poricali; a poslanik je jedino dužan da jasno obznani. "

Zar oni ne vide kako Allah započinje stvaranje?! On će to opet učiniti; Allahu je to, zaista, lahko.

Reci: "Putujte po Zemlji pa da vidite kako je On započeo stvaranje! Potom će Allah stvaranje ponoviti. Allah, zaista, nad svime ima moć."

On patnji podvrgava onoga koga On hoće i milost ukazuje onome kome On hoće, Njemu ćete biti vraćeni.

A vi nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu, i nemate, mimo Allaha, ni pomagača ni zaštitnika.

A oni koji ne vjeruju u Allahove ajete i znakove i u susret s Njim - to su oni koji su izgubili nadu u Moju milost i to su oni kojima pripada patnja bolna.

Odgovor naroda njegova bijaše samo to što rekoše: "Ubijte ga ili ga spalite!", ali, Allah ga je iz vatre izbavio. U tome su, zaista, znakovi za narod koji vjeruje.

"Vi ste", reče on, "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu dunjalučkom međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Kijametskom danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, Vatra će vaše boravište biti, i vi nikakvih pomagača nećete imati."

I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: "Ja se, uistinu, selim Gospodaru svome. On je, baš, Silni i Mudri."

I Mi smo mu Ishaka i Jakuba podarili i među potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali; njemu smo na dunjaluku njegovu nagradu dali, a na Ahiretu će, doista, jedan od dobrih biti.

I sjeti se Luta. Kada narodu svome reče: "Vi činite takav razvrat kakav prije vas niko od svih svjetova nije činio:

s muškarcima općite, po drumovima presrećete i na sastajalištima svojim ono što je odvratno činite." A odgovor naroda njegova bijaše samo to što rekoše: "Učini da nas Allahova kazna stigne ako si od onih koji istinu govore!"

"Gospodaru moj", reče on, "pomozi mi protiv naroda koji nered čini!"

I kad izaslanici Naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše, rekoše: "Mi ćemo uništiti stanovnike onoga naselja! Njegovi stanovnici zaista su zulumćari! "

"U njemu je Lut'', reče Ibrahim. "Mi dobro znamo ko je u njemu", rekoše oni, "mi ćemo njega i porodicu njegovu spasiti, osim žene njegove. Ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti."

I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. "Ne boj se i ne brini se", rekoše oni, "mi ćemo tebe i porodicu spasiti, osim žene tvoje, ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.

A na stanovnike ovog grada spustit ćemo strašnu kaznu s neba zbog toga što su buntovni bili.

I od njega smo ostavili jasan znak ljudima koji razumiju."

A u Medjen poslasmo brata njihova Šuajba: "O narode moj", govorio je on, "Allahu ibadet činite, i Posljednjem danu se nadajte, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!"

Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni u svojoj domovini osvanuše mrtvi, nepomični.

A i Ada i Semuda - ostaci domova njihovih vidljivi su vam - a šejtan im je lijepim postupke njihove predočio, pa ih, od Pravog puta odvratio, a oni su razumni bili.

I Karuna i faraona i Hamana: Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholili i nisu mogli umaći,

i sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili, neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije zulum učinio, sami su sebi zulum nanijeli

Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću, a najslabija kuća, zasigurno, je paukova kuća, kad bi samo znali.

Allah, zaista, zna sve ono što oni mimo Njega zazivaju, a On je Silni i Mudri.

To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni razumiju.

Allah je nebesa i Zemlju s Istinom stvorio; u tome je, zaista, znak za vjernike.

Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz - namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; a Allahov spomen na vas veći je od vašeg spomena na Njega! A Allah zna šta činite!

I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte samo na najljepši način - osim onih među njima koji su zulum učinili - i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog - jedan je i Njemu smo mi predani!"

Tako isto i tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo već dali Knjigu-i u nju vjeruju, a i među ovima ima onih koji u nju vjeruju, a ajete i dokaze Naše samo nevjernici negiraju.

Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, inače, posumnjali bi oni što laži govore.

Međutim, on - Kur'an je sačinjen od ajeta jasnih; u grudima su onih kojima je znanje dato, a Naše ajete samo zulumćari negiraju,

i govore: "Zašto mu od Gospodara njegova nisu neki znaci poslani?" Reci: "Znaci su jedino u Allaha, a ja sam samo upozoritelj jasni."

A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje: u njoj je, doista, milost i pouka ljudima koji vjeruju.

Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama; On zna sve što je na nebesima i na Zemlji. A oni koji u laž vjeruju, a u Allaha ne vjeruju, oni su baš gubitnici."

Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, a oni je neće predosjetiti.

Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna, a Džehennem će sigurno sve nevjernike skoliti

na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, a On rekne: "Iskusite ono što ste radili!"

O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato samo Meni ibadet činite!

Svaka duša smrt će okusiti, a onda ćete Nama biti vraćeni.

I One koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestit ćemo u džennetske odaje, ispod njih rijeke teku, u njima će vječno boraviti. Divna li će biti nagrada onima koji su se trudili,

onima koji su strpljivi bili i u Gospodara Svoga se uzdali!

A koliko ima živih bića koja ne mogu skupljati opskrbu sebi, Allah ih opskrbljuje, a i vas! On je Svečujući i Svevideći.

A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?", sigurno bi rekli: "Allah!", pa kuda se onda odmeću!?

Allah u izobilju daje opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a i uskraćuje kome hoće: Allah, zaista, zna sve.

A ako ih upitaš: "Ko s neba spušta vodu i njom mrtvu Zemlju oživljava?", sigurno će reći: "Allah!", a ti reci: "Hvala Allahu!", ali većina njih ne razumije.

Ovaj život dunjalučki nije ništa drugo do zabava i igra, a samo Dom ahiretski - to je život pravi, kad bi oni samo znali!

Kad se u lađe ukrcaju, Allaha mole, iskreno Mu se predajući, a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju

da bi poricali ono što im Mi dajemo, i da bi uživali. A znat će oni!

Zar ne vide da smo Harem sigurnim učinili, dok se ljude oko njih otima i pljačka?! Zar u laž vjeruju, a Allahove blagodati poriču?!

Ima li onda većeg zulumćara od onoga koji o Allahu izmišlja laži ili poriče Istinu koja mu dolazi?! Zar nevjernicima nije boravište u Džehennemu?!

One koji se budu radi Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima Našim uputiti, a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine!

Elif-lam-mim.

Bizantinci su pobijeđeni

u najbližoj zemlji, ali oni će, poslije poraza, sigurno pobijediti

za nekoliko godina. Allahu pripada odluka i prije i poslije. Taj dan će se vjernici radovati

Allahovoj pomoći. On pomaže kome hoće i On je Silni i Milostivi.

To je obećanje Allahovo. Allah ne krši obećanje svoje, ali većina ljudi ne zna.

Oni znaju samo spoljašnju stranu života dunjalučkog, a prema ahiretu su nemarni.

A zašto ne razmisle sami o sebi?! Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih samo s Istinom i s rokom određenim. A zaista ljudi mnogi u susret s Gospodarom svojim ne vjeruju.

Zašto ne putuju po Zemlji pa da vide kakav je bio završetak onih prije njih?! Oni su bili od njih jači i zemlju su obrađivali i izgrađivali je više nego što je izgrađuju ovi, i poslanici su im donosili jasne dokaze: Allah im sigurno nije zulum činio, međutim, sami su sebi zulum činili.

A onda, završetak onih koji su zlo činili bio je- i bit će- najužasnija kazna, zato što su Allahove riječi poricali i što su ih ruglu izvrgavali.

Allah započinje stvaranje; stvara iz ničega, zatim će to ponovo učiniti, a onda ćete Njemu biti vraćeni.

Na Dan kad nastupi Čas suda, prestupnici će očajavati.

I oni neće imati među svojim božanstvima zagovornika i oni će svoja božanstva nijekati.

Na Dan kada nastupi Čas suda, ljudi će se razdvojiti:

oni koji su vjerovali i dobra djela činili radovat će se u džennetskom perivoju,

a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete i dokaze Naše i susret na ahiretu poricali - u Vatru privedeni bit će.

Pa, slavljen i uzvišen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete.

Njemu neka je sva hvala i na nebesima i na Zemlji, i predvečer i u podne.

On živo izvodi iz mrtvog i izvodi mrtvo iz živog. On oživljava Zemlju nakon mrtvila njezina; isto tako ćete i vi biti iz nje izvedeni.

Jedan od znakova Njegovih je to što vas je od prašine stvorio, a zatim se kao ljudska bića svuda razilazite.

I jedan od znakova Njegovih je to što vam je, od vas samih, parice stvorio da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju.

I jedan od znakova Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; u tome, zaista, ima znakova za one koji znaju.

I jedan od znakova Njegovih je san vaš noću i danju, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; u tome, zaista, ima znakova za ljude koji čuju.

I jedan od znakova Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; u tome, zaista, ima znakova za ljude koji razumiju.

I jedan od znakova Njegovih je i to što nebo i Zemlja opstoje odredbom Njegovom. Zatim, ćete, čim vas On samo jednom pozove, iz zemlje brzo izaći.

Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno.

On je Taj Koji započinje stvaranje; stvara iz ničega i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; Njemu pripada primjer najuzvišeniji i na nebesima i na Zemlji; On je Silni i Mudri.

On vam kao primjer navodi vas same: da li među onima koji su u posjedu vašem imate suvlasnike u onome čime smo vas opskrbili, pa ste u tome isti, i bojite ih se kao što se jedni drugih bojite? Eto, tako Mi podrobno izlažemo znakove Naše ljudima koji razumiju.

Ali, oni koji zulum učine, bez znanja slijede hirove svoje, a ko će na Pravi put uputiti onoga kome je Allah dao da u zabludi je?! Oni pomagača nemaju.

Ti upravi lice svoje vjeri iskreno; prirodnoj vjeri Allahovoj prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahovog stvaranja, to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna.

Pokajnički Mu se obraćajte! Bojte se Njega i obavljajte namaz, i ne budite višebošci,

oni koji su vjeru svoju rascijepili i u stranke se podijelili, svaka stranka radosna zbog onog što ima!

A kad ljude nevolja snađe, oni Gospodara svoga mole, vraćajući Mu se pokajnički, a poslije, kad On učini da okuse milost Njegovu, odjednom neki od njih Gospodaru svome druge u obožavanju pridružuju,

da bi poricali ono što im Mi dajemo, pa uživajte, a saznat ćete!

Štaviše, da im nismo poslali kakav dokaz koji govori u prilog onima koje Njemu ravnim smatraju?

A kad učinimo da ljudi milost našu okuse, oni joj se obraduju, a kad ih pogodi nevolja zbog onoga što su njihove ruke činile, odjednom očajavaju.

Zar oni ne vide da Allah u obilju daje opskrbu onome kome On hoće, i da je uskraćuje?! Tu su, uistinu, znakovi za ljude koji vjeruju.

Pa daj bližnjem pravo njegovo, i siromahu, i putniku namjerniku. To je bolje za one koji žele lice Allahovo; baš to su oni uspješni.

A ono što dajete da se uveća imovinom drugih ljudi neće se kod Allaha uvećati, a zekat koji udijelite iz želje za licem Allahovim - upravo takvi će nagradu svoju umnogostručiti.

Allah je Onaj Koji vas je stvorio, pa vas opskrbio, zatim će vas usmrtiti i potom oživiti. Postoji li ijedno božanstvo koje bilo šta od toga čini?! Čist je i Uzvišen On od onoga što Njemu ravnim smatraju.

Nered se pojavio na kopnu i na moru zbog onog što ljudi rade, da bi im On dao da iskuse kaznu za nešto od onoga što urade, ne bi li se povratili.

Reci: "Putujte po Zemlji pa pogledajte kakav je bio kraj onih što su bili prije; većinom su oni višebošci bili."

Zato ti upravi lice svoje pravoj vjeri, prije nego što od Allaha dođe Dan koji niko neće moći odbiti. Taj dan će se oni razdvojiti.

Oni koji nisu vjerovali - na svoju štetu nisu vjerovali, a oni koji su dobra djela činili - sebi su Džennet pripremili,

da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vjerovali i dobra djela činili; a On, zaista, ne voli nevjernike.

Jedan od znakova Njegovih je to što On šalje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti da bi vam dao da milost Njegovu osjetite i da lađe odredbom Njegovom plove i da iz obilja Njegova stječete, i da biste zahvalni bili.

I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im jasne dokaze donosili, pa smo one koji su griješili kažnjavali, a uistinu Nam je dužnost bila vjernike pomoći.

Allah je Taj Koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na one robove Svoje, na koje želi, prolije, oni se odjednom vesele,

iako su prije nego što se spustila na njih bili očajni.

Zato, pogledaj tragove Allahove milosti - kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživiti, On nad svime ima moć.

A da pošaljemo vjetar i da oni vide da je sve požutjelo, oni bi, i poslije toga, blagodati poricali.

Ti ne možeš mrtve dozvati, ni gluhe, kad se od tebe okrenu, dovikati,

niti možeš zaslijepljene od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u ajete Naše vjeruju, jedino oni su pokorni.

Allah je Taj Koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće, On je Sveznajući i Svemoćni.

A na Dan kad nastupi Čas oživljenja, prestupnici će se zaklinjati da su samo jedan čas ostali; a i prije su Istinu izbjegavali.

A reći će oni kojima je dato znanje i vjerovanje: "Vi ste ostali, prema Allahovoj Knjizi, sve do Dana oživljenja, a ovo je Dan oživljenja, samo što vi niste znali."

Taj dan neće ničemu poslužiti pravdanja onima koji su prema sebi zulum učinili i neće im biti udovoljeno da blagonaklonost za povratak traže.

U ovom Kur'anu Mi navodimo ljudima svakovrsne primjere. A kad bi im kakav znak donio, opet bi rekli oni koji ne vjeruju: "Vi samo iznosite laži!"

Eto, tako Allah pečati srca onima koji ne znaju.

A ti budi strpljiv! Allahovo obećanje je, zaista, istina i neka te nikako ne usplahire oni koji čvrsto ne vjeruju.

Elif-lam-mim.

Ovo su ajeti Knjige usavršene,

upute i milosti onima koji dobro čine,

onima koji namaz obavljaju i zekat daju i koji u ahiret čvrsto vjeruju;

takvi su u Uputi Gospodara svoga i oni će uspjeti.

Ima ljudi koji kupuju zaludan govor, da bi, bez znanja, s Allahova puta odvodili i da bi ga za ismijavanje uzimali. Njima ponižavajuća patnja pripada.

Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da su gluhe uši njegove - zato mu navijesti patnju bolnu.

Onima koji vjeruju i dobra djela čine, doista, pripadaju bašče uživanja,

u njima će vječno boraviti - obećanje je Allahovo istinito, a On je Silni i Mudri.

Stvorio je nebesa koja vi vidite bez stupova, a po Zemlji planine nepomične postavio da se zajedno s vama ne potresa, i po njoj životinje svih vrsta razasuo. Mi s neba vodu spuštamo i činimo da po njoj izniču razne vrste plemenite.

To je Allahovo stvaranje, a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega, stvorili! Naprotiv, zulumćari su u očitaj zabludi!

A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: "Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan - pa, Allah je, zaista, neovisan i hvaljen."

Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: "O sinko moj, nemoj Allahu u obožavanju nikoga pridruživati; širk je, zbilja, zulum veliki."

Mi smo zapovjedili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, iz slabosti u slabost, i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, kod Mene je krajnje odredište.

A ako budu nastojali da te nagovore da Meni u obožavanju pridružuješ ono o čemu ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na dunjaluku, velikodušno ponašaj. I slijedi Put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.

O sinko moj, dobro i zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti. Doista, Allah zna ono što je najsitnije i On je Onaj Koji sve u potpunosti zna.

O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - to, doista, u istinske postupke spada.

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno. Zaista Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.

U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; zbilja, najneprijatniji glas jeste glas magarca!

Kako ne vidite da vam je Allah potčinio sve što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa blagodatima Svojim, i vidljivim i nevidljivim?! A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.

A kad im se govori: "Slijedite ono što vam Allah objavljuje!", odgovaraju: "Ne, mi slijedimo ono što smo zapamtili od predaka naših." Zar i onda kad ih šejtan poziva na patnju u Ognju?!

Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to još i dobro čini, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na kraju sve vraća.

A onaj koji ne vjeruje, pa, neka te ne zabrinjava nevjerovanje njegovo. Nama će se svi vratiti i Mi ćemo ih o onome šta su radili obavijestiti; Allah, uistinu, dobro zna sve što u grudima je.

Mi im dajemo da kratko uživaju, a onda ćemo ih natjerati u patnju žestoku.

A da ih upitaš: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju?", sigurno bi rekli: "Allah!", a ti reci: "Hvaljen nekaje Allah!", samo što većina njih ne zna.

Allahovo je sve na nebesima i na Zemlji! Allah je, uistinu, Neovisni i Hvaljeni.

Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a more, uz pomoć još sedam mora, tinta, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar.

I Stvoriti sve vas i sve vas oživiti, isto je kao stvoriti i oživiti jednoga čovjeka; Allah je, zaista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve vidi.

Zar ne vidiš da Allah uvodi noć u dan i dan u noć, i da je potčinio Sunce i Mjesec - svako se kreće do roka određenog - i da Allah dobro zna ono što radite?!

To je zato što je Allah- Istina, a oni kojima oni, pored Njega, dove upućuju - neistina, i što je Allah Uzvišeni i Veliki.

Zar ne vidiš da lađe Allahovom blagodati morem plove da bi vam pokazao neke znake Svoje?! U tome su, zaista, znaci za svakog ko strpljiv i zahvalan je.

A kad ih talas, kao oblak, prekrije, mole se Allahu, iskreno Mu vjeru ispovijedajući; a čim ih On do kopna dovede, među njima osrednjih bude. A ajete i znakove Naše samo izdajnik, nezahvalnik poriče.

O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahovo prijeteće obećanje je istinito, pa neka vas nikako život dunjalučki ne zavara i neka vas obmanitelj u vezi s Allahom ne pokoleba.

Samo Allah zna kad će Čas kijameta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna niko u kojoj će zemlji umrijeti; Allah je, uistinu, Onaj Koji sve, i u potpunosti, zna.

Elif-lam-mim.

Objavljivanje Knjige, u koju nema sumnje, od Gospodara je svjetova.

Međutim, oni govore: "On je izmišlja!" Naprotiv, ona je Istina od Gospodara tvoga da upozoravaš narod kojem prije tebe nije došao nikakav upozoritelj, da bi se oni naputili.

Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio; vi, osim Njega, ni zaštitnika ni zauzimatelja nemate, pa zašto se ne prisjećate i pouku ne uzmete?!

On uređuje i sprovodi odredbu Svoju, od neba do Zemlje, a onda se to k Njemu penje u Danu koji hiljadu godina traje, prema vašem računanju vremena.

To je Onaj Koji zna i ono što je čulima nedokučivo, a i ono što je pojavno, Silni i Milostivi.

Koji je sve što je stvorio skladnim učinio, a stvaranje čovjeka od gline je započeo,

a onda je učinio da potomstvo njegovo od uzorka, beznačajne tekućine nastaje,

zatim ga skladno uobličuje i u njega Svoga duha udahnjuje, i On vam je sluh i vid i razum dao, a kako vi malo zahvaljujete!

Oni govore: "Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti" Štaviše, oni susret s Gospodarom svojim poriču.

Reci: "Melek smrti, koji je za vas zadužen, duše će vam uzeti, a poslije ćete Gospodaru svome vraćeni biti."

A da ti je vidjeti kako će prestupnici, oborenih glava, pred Gospodarom svojim biti: "Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas vrati da dobra djela činimo; mi doista, čvrsto vjerujemo?"

A kad bismo htjeli, svakom čovjeku bismo Uputu dali, ali obistinile su se Moje riječi: "Napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno!"

Pa iskusite patnju zato što ste zaboravljali da ćete ovaj Dan doživjeti - i Mi ćemo vas zaboraviti - i vječnu patnju iskusite zbog onoga što ste radili.

U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad njima budu opomenuti, licem na tlo padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole.

Podižu se bokovi njihovi iz postelja i mole svoga Gospodara iz straha i želje, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju.

I niko ne zna šta je za njih skriveno, a što će oči njihove obradovati, kao nagrada za ono što su činili.

Zar da isti budu vjernik i onaj ko je buntovan?! Ne, oni nisu jednaki!

One koji su vjerovali i dobra djela činili - čekaju džennetske bašče u kojima će boraviti, kao nagrada za ono što su radili.

A one koji su bili buntovni - čeka Vatra, u kojoj će prebivati; kad god pokušaju da iz nje iziđu, bit će u nju vraćeni i bit će im rečeno: "Iskusite kaznu u Vatri koju ste poricali!"

A mi ćemo, doista, dati da iskuse patnju manju prije patnje velike, ne bi li se oni povratili.

Ima li većega zulumćara od onoga koji je opomenut ajetima i znacima svoga Gospodara, pa se potom okreće od njih?! Mi ćemo, zaista, kazniti prestupnike!

Musau smo Mi Knjigu dali - pa ne sumnjaj nimalo u susret s njim - i uputom je sinovima Israilovim učinili.

Između njih Mi smo vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u ajete i znakove Naše čvrsto vjerovali.

Zaista će Gospodar tvoj - baš On - među njima na Kijametskom danu presuditi o onome u čemu su se razilazili.

Zar im nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uništili, po čijim oni nastambama hodaju?! U tome su, zaista, znakovi, pa zašto ne čuju?!

Kako oni ne vide da Mi tjeramo kišu u ogoljelu zemlju, i činimo da, uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami - pa zašto ne vide?!

I oni govore: "Kad će već jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?"

Reci: "Na Dan pobjede nevjernicima neće nikako koristiti to što će tada vjerovati i nimalo im se vremena neće dati."

A ti se okreni od njih i čekaj, i oni, doista, čekaju!

O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj - Allah je, uistinu, Onaj Koji sve zna i mudar je!

I slijedi ono što ti se od Gospodara tvoga objavljuje - Allah, zaista, u potpunosti zna ono što radite!

I na Allaha se osloni, a Allah je kao zaštitinik dovoljan!

Allah nijednom čovjeku dva srca u nutrini nije dao, a ni supruge vaše, od kojih se rastavljate govoreći da su vam njihova leđa poput leđa vaših majki, majkama vašim nije učinio, niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz vaših usta, a Allah Istinu govori i na Pravi put upućuje.

Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha pravednije! A ako ne znate očeve njihove, pa oni su braća vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije vam grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to vaša srca smjeraju; a Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Vjerovjesnik je bliži vjernicima nego oni sami sebi, a supruge njegove su - kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, bliži su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira, osim što prijateljima svojim možete dobro učiniti. To je u Knjizi zapisano.

Sjeti se kad smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina. Od njih smo čvrst zavjet uzeli,

da bi On pitao iskrene o njihovoj iskrenosti; a nevjernicima je On pripremio bolnu patnju.

O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste vidjeli- a Allah dobro vidi šta vi radite.

Kad su vam došle i odozgo i odozdo, kad su vam oči razrogačene bile, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali.

Tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i žestoko su bili uzdrmani.

I kad su licemjeri i oni u čijim srcima je bolest govorili: "Allah i Poslanik Njegov su nam samo obmanu obećavali!"

Kad su neki među njima rekli: "O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite", a drugi među njima tražili su dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili: "Kuće su naše nezaštićene!", a nisu bile nezaštićene, već su oni samo umaći htjeli.

A da se do njih s raznih medinskih strana prodrlo i da je potom od njih zatražena smutnja - nevjerovanje, oni bi to, ne dvoumeći se o tome, brzo učinili,

a bili su se još prije Allahu obavezali da neće uzmicati - a za Allahu datu obavezu odgovarat će se.

Reci: "Bježanje vam neće koristiti ako i pobjegnete iz straha od smrti ili pogibije, jer i poslije toga, samo ćete kratko uživati.

Reci: "Ko će vas od Allaha zaštititi ako On hoće da vas zlo snađe, ili, ko vam može nauditi ako On želi da vam milost ukaže" Osim Allaha, oni neće naći sebi ni zaštitnika ni pomagača.

Allah dobro zna one među vama koji su druge zadržali i prijateljima svojim govorili: "Priključite nam se!", a inače oni u borbu rijetko idu,

škrtareći prema vama. A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući očima kao kad pred smrt izbezumljeni svijest izgubi. Čim strah mine, oni vas "sijeku svojim oštrim jezicima", škrti da učine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju, i zato je Allah djela njihova poništio; a to je Allahu lahko.

Oni misle da saveznici još nisu otišli. A kad bi saveznici opet došli, najdraže bi im bilo da su među beduinima u pustinji i da se raspituju za vas; a da s vama ostanu, malo bi se borili.

Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji nadu polaže u Allaha i Posljednji dan, i koji često Allaha spominje.

A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: "Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov istinu su govorili!" - i to im je samo povećalo vjerovanje i predanost.

Među vjernicima ima ljudi koji su ispunili ono na što su se Allahu obavezali; neko od njih okonča svoj rok, a neko od njih to još iščekuje, i nisu ništa izmijenili.

To je zato da bi Allah nagradio iskrene za njihovu iskrenost, a patnji podvrgao licemjere, ako hoće, ili im oprostio. Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Allah je nevjernike pune srdžbe odbio, nisu dobra postigli, a vjernike je Allah borbe poštedio. Allah je, uistinu, moćan i silan.

A sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli.

I dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove i bogatstva njihova, i zemlju kojom prije niste hodili; Allah nad svime ima moć.

O Vjerovjesniče, reci ženama svojim: "Ako želite život dunjalučki i njegov sjaj, onda dođite, dat ću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti.

A ako želite Allaha i Poslanika Njegova i drugi svijet, pa, Allah je, doista, onima među vama koji čine dobra djela pripremio nagradu veliku.

O žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očiti razvrat učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lahko;

a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila - dat ćemo nagradu dvostruku i njoj smo opskrbu plemenitu pripremili.

O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, nemojte zavodljivo govoriti, pa da tada žudnju osjeti onaj u čijem je srcu bolest, i govorite riječi koje su kao lijepe poznate!

U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao što je bilo u prvo pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku! Allah želi da od vas, Porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.

I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim; Allah je, uistinu, dobrostiv i Onaj Koji sve u potpunosti zna.

Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i sadaku i ženama koje dijele zekat i sadaku, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.

Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je očito zalutao.

A kad ti reče onome kome je Allah bio blagodaran, i kome si i ti bio blagodaran: "Zadrži suprugu svoju i boj se Allaha!" - u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejdova potreba za njom prestala i on se od nje razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu. A Allahova se zapovijed izvršava!

I Vjerovjesniku nije teško da čini ono što mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali, a Allahova odredba je neminovna.

Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. A dovoljan je Allah da svodi račune!

Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i pečat, posljednji vjerovjesnik- a Allah sve dobro zna.

O vi koji vjerujete, često se Allaha sjećajte i spominjite Ga,

i ujutro i navečer Ga slavite i veličajte;

On je Taj Koji vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - On je prema vjernicima milostiv.

Pozdrav će im, na Dan kad Ga oni susretnu, selam biti, i On im je pripremio nagradu plemenitu.

O Vjerovjesniče, zaista smo te poslali kao svjedoka i kao donositelja radosnih vijesti i kao upozoritelja,

da - po Njegovom naređenju - pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija.

I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti,

a ne slušaj nevjernike ni licemjere, na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik.

O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite.

O Vjerovjesniče, Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po majci koje su se s tobom iselile, i ženu - vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik hoće da se njome oženi, samo tebi, a ne ostalim vjernicima. Mi znamo šta smo propisali vjernicima u vezi sa suprugama njihovim i onima koje su u vlasništvu njihovu, a i da ti ne bi bilo teško. A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Možeš zanemariti one među njima koje hoćeš i možeš pozvati sebi onu koju hoćeš, a možeš zatražiti onu koju si udaljio, nijedno od toga nije tvoj grijeh. Najlakše će tako one radosne biti i neće se žalostiti i tako će sve onim što im ti daješ zadovoljne biti - a Allah zna šta je u srcima vašim; Allah je Onaj Koji sve zna i Onaj Koji ne žuri s kaznom.

Odsada ti nisu dopuštene druge žene, ni da umjesto njih neku drugu uzmeš, makar te i zadivila ljepota njihova, osim onih koje posjeduješ. A Allah sve nadzire.

O vi koji vjerujete, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate dok se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih, supruga njegovih, nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemiravate niti da se suprugama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha bio veliki grijeh,

iznosili vi o tome šta u javnost ili to u sebi krili, pa, Allah sve dobro zna.

Njima nije grijeh da budu otkrivene pred očevima svojim, i sinovima svojim, i braćom svojom, i sinovima braće svoje, i sinovima sestara svoj ih, i ženama vjernicama, i pred onima koje su u vlasništvu njihovu. I Allaha se bojte! Allah, je, doista, svjedok svemu.

Zaista Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i njemu selam šaljite!

One koji Allaha i Poslanika Njegova budu uznemiravali, Allah će, zaista, i na dunjaluku i na ahiretu prokleti, i ponižavajuću im patnju pripremiti.

A oni koji vjernike i vjernice uznemiravaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.

O Vjerovjesniče, reci suprugama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće uznemiravane biti. Allah je oprostitelj grijeha i milostiv je.

Ako se licemjeri i oni u čijim srcima je bolest i oni koji po Medini šire laži - ne okane, Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati,

prokleti neka su! Gdje god se nađu, neka budu hvatani i ubijani

prema Allahovu zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti nećeš u Allahovu zakonu izmjene naći!

Pitaju te ljudi o Času kijameta; reci: "To jedino Allah zna! A ti ne znaš, možda je Čas kijameta blizu!"

Allah je nevjernike prokleo i za njih Oganj razbuktali pripremio,

u njemu će vječno, zauvijek boraviti, ni zaštitnika ni pomagača neće naći.

Na Dan kad njihova lica u Vatri prevrtana budu, govorit će: "Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!"

I govorit će: "Gospodaru naš, mi smo prvake svoje i starješine svoje slušali, pa su nas oni s Pravog puta odveli;

I Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!"

O vi koji vjerujete, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa!

O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i govorite samo istinu,

On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam oprostiti! A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao - postići će veliki uspjeh.

Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek - a on je prema sebi baš zulum učinio i neznalica je bio,

da bi Allah licemjere i licemjerke, i višebošce i višeboškinje kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.