Boşnakça Meal — Rowad Tercüme Merkezi — Enfal 8:1 – Meryem 19:98

Pitaju te o ratnom plijenu. Reci: "Ratni plijen pripada Allahu i Poslaniku." Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.

Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se ajeti Njegovi uče, vjerovanje im povećaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju,

oni koji namaz obavljaju i udjeljuju od onoga čime smo ih Mi opskrbili.

Oni su, zbilja, pravi vjernici – njih kod Gospodara njihova čekaju počasti, i oprost, i opskrba divna.

Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, a to jednoj grupi vjernika nije nikako po volji bilo.

Raspravljali su s tobom o borbi, nakon što je bilo očito da će pobijediti, kao da se naočigled svoj u smrt gone.

I kad vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine – a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana – Allah je htio riječima Svojim Istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti,

da Istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to prestupnicima ne bilo po volji.

I kada ste od Gospodara svoga spas zatražili, On vam se odazvao: "Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti."

Allah je to učinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha – Allah je zaista silan i mudar.

Kad je On učinio da vas san, kao spokojstvo od Njega, obuzme i s neba vam vodu spustio da bi vas njome očistio, i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca vaša jakim učinio i da bi njome stopala učvrstio.

Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: "Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju! U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po svim udovima."

To je zato što su se suprotstavljali Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah će, zaista, strašno kazniti.

Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u Vatri.

O vi koji vjerujete, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite;

onaj ko im tada leđa okrene – osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovno bori ili drugoj četi pristupi – vratit će se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo bit će Džehennem, a užasno je to krajnje odredište.

Njih niste ubijali vi, nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao – Allah je, zaista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.

Tako je to bilo, a doista je Allah Onaj Koji oslabljuje spletke nevjernika.

Ako ste se molili da pobijedite – pa došla vam je, eto, pobjeda! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti, i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, a Allah je, zaista, uz vjernike.

O vi koji vjerujete, pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, i ne okrećite se od njega, a čujete ga,

i ne budite kao oni koji su rekli: "Čuli smo!" – a ne slušaju.

Doista, najgora su bića kod Allaha oni koji su gluhi i nijemi, koji ne razumiju.

Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju, a da je učinio i da čuju, oni bi se, opet, okrećući se od toga udaljili.

O vi koji vjerujete, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što vas oživljava; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete svi pred Njim biti sakupljeni.

I čuvajte se iskušenja koja neće pogoditi samo one među vama koji su nepravdu činili, i znajte da Allah strašno kažnjava.

I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na zemlji bili potlačeni – bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas ojačao i ljepotama vas opskrbio da biste bili zahvalni.

O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte.

I neka znate da su imeci vaši i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.

O vi koji vjerujete, ako se budete Allaha bojali, On će vam ono što istinu od neistine razdvaja dati i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova je dobrota neizmjerna.

I kad su ti nevjernici zamke pleli da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, a Allah najbolje zamke plete.

Kada im se ajeti Naši uče, govore: "Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo izmišljotine naroda drevnih."

A kad su oni rekli: "Bože, ako je ovo zbilja istina Tvoja, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju bolnu!"

Allah ih i nije kaznio dok si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok oni za oprost mole.

A kako da ih Allah ne kazni kad brane drugima pristup Časnoj džamiji, a oni nisu njeni čuvari. Čuvari njeni treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna.

Molitva njihova pored Kabe svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama; zato patnju iskusite jer ne vjerujete.

Zaista oni koji ne vjeruju troše imovinu svoju da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će je tako trošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali – u Džehennem će biti potjerani,

da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni su baš gubitnici.

Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa zna se šta je s drevnim narodima bilo.

I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane – pa zaista Allah dobro vidi šta oni rade.

A ako se okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On Zaštitnik i divan Pomagač!

I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima – ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na Dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske, a Allah sve može,

kada ste vi bili u bližoj strani doline, oni u daljoj strani doline, a karavana niže vas. I da ste se dogovarali o vremenu borbe, ne biste se dogovorili, ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi, da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza – a Allah je, doista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.

Kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli i o boju se raspravljali, ali je Allah spas ukazao. On, zaista, dobro zna šta svačije grudi kriju.

A kad ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima njihovim, također, u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi – a Allahu se sve vraća.

O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite,

i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite strpljivi, a Allah je, zaista, sa strpljivima.

I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svog izišli da bi od Allahova puta odvraćali – a Allah dobro zna ono što oni rade.

I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: “Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!” – onda je on, kada su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: “Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava!”

Kad su dvoličnjaci i oni čija su srca bolesna govorili: “Ove je obmanula vjera njihova!” A onaj ko se u Allaha pouzda – pa Allah je, zaista, silan i mudar.

A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: “Iskusite patnju u ognju!

To je za ono što ste rukama svojim pripremili, jer Allah nije nepravedan robovima Svojim!”

Tako je bilo i s faraonovim ljudima i onima prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih je Allah zbog grijeha njihovih kaznio. – Allah je, uistinu, moćan i strašno kažnjava!

To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario, sve dok se on sam ne promijeni. – A Allah sve čuje i sve zna.

Tako je bilo i s faraonovim ljudima i onima prije njih: dokaze Gospodara svog nisu priznavali, pa smo ih Mi, zbog grijeha njihovih, uništili, a faraonove smo ljude potopili – svi su oni nepravedni bili.

Najgora su bića kod Allaha oni koji poriču, oni koji neće da vjeruju,

oni s kojima ti ugovore sklapaš, pa oni svaki put, ne bojeći se Allaha, krše ugovor svoj.

Ako se u borbi s njima sukobiš, tako ih kazni da se zbog njih razbježe oni koji su iza njih, ne bi li se prisjetili i pouku uzeli.

Čim primijetiš vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkaži ugovor. – Allah, uistinu, ne voli vjerolomnike.

I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju da će se spasiti, oni, doista, neće moći umaći.

I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovu putu potrošite nadoknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.

Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha – jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.

A ako te htjednu prevariti – pa tebi je, doista, dovoljan Allah, On te podržava Svojom pomoći i vjernicima,

i On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio. On je, zaista, silan i mudar.

O Vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.

O Vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadeset izdržljivih – pobijedit ćete dvije stotine; a ako vas bude stotina – pobijedit ćete hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvataju.

Sad vam Allah daje olakšicu, On zna da ste izmoreni: ako vas bude stotina izdržljivih, pobijedit će dvije stotine; ako vas bude hiljada, pobijedit će, Allahovom voljom, dvije hiljade. A Allah je uz one koji su izdržljivi.

Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno držati zarobljenike dok ne izvojuje pobjedu na zemlji; vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi onaj svijet. – Allah je silan i mudar.

Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli.

Sad jedite ono što ste zaplijenili, kao dopušteno i lijepo, i bojte se Allaha. Allah, zaista, prašta i milostiv je.

O Vjerovjesniče, reci zarobljenicima koji se nalaze u rukama vašim: “Ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro [1], dat će vam bolje od onoga što vam je uzeto i oprostit će vam.” – A Allah prašta i milostiv je. ——— [1] Tj. ako Allah vidi da u srcima ima neko dobro.

A ako htjednu da te prevare, pa - oni su i prije Allaha nastojali varati i zato ti je On omogućio da ih pobijediš; a Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

Zaista oni koji vjeruju i iseljavaju se, i u borbi na Allahovu putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i oni koji daju utočište i pomažu, oni su jedni drugima zaštitnici. A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi ne možete, sve dok se ne isele, zaštitnici biti. A ako vas zamole da im u vjeri pomognete, dužni ste im u pomoć priteći, osim protiv naroda s kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate. A Allah dobro vidi ono što radite.

Nevjernici su jedni drugima zaštitnici. Ne postupite li tako, nastat će smutnja na Zemlji i nered veliki.

Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovu putu, i oni koji daju sklonište i pomažu – oni su, zbilja, pravi vjernici, njih čeka oprost i obilje plemenito.

A oni koji kasnije vjernici postanu pa se isele i u borbi zajedno s vama sudjeluju – i oni su vaši. A rođaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči. Allah, zaista, sve zna.

Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim višebošcima s kojima ste zaključili ugovore.

Putujte po svijetu još četiri mjeseca, ali znajte da Allahu nećete umaći i da će Allah nevjernike osramotiti.

Ovo je i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na najveći dan hadža, da Allah i Njegov Poslanik nemaju ništa s višebošcima, pa ako se pokajete – to je za vas bolje a ako se okrenete, znajte da Allahu nećete umaći. A nevjernicima navijesti patnju bolnu.

Izuzetak su višebošci s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispoštujte ugovore s njima do dogovorenog roka; Allah, zaista, voli bogobojazne.

Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte višebošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, a Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Ako te neki od višebožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To je zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.

Kako će višebošci imati ugovor s Allahom i Poslanikom Njegovim!? – Ali, s onima s kojima ste ugovor kod Časnog hrama zaključili, sve dok se oni ugovora budu pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah, zaista, voli pobožne.

Kako, kad oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad se o vama radi, ni srodstvo ni sporazum poštivali!? Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, većina njih su buntovnici.

Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvraćaju – zaista je ružno kako postupaju.

Ni rodbinstvo ni sporazum, kad se radi o vjerniku, ne poštuju, i sve granice zla prekoračuju.

Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri. A Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju.

A ako prekrše zakletve svoje, poslije zaključenja ugovora s njima, i ako vjeru vašu budu vrijeđali, onda se borite protiv kolovođā bezvjerstva – za njih, doista, ne postoje zakletve – da bi se okanili.

Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite, ako ste vjernici.

Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti,

i iz srca njihovih srdžbu odstraniti. A Allah će onome kome On hoće pokajanje primiti; Allah je Onaj Koji sve čuje i mudar je.

Zar mislite da ćete biti ostavljeni, a da Allah ne ukaže na one među vama koji se bore i koji, umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernikā, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? – A Allah dobro zna za ono što radite.

Višebošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami priznaju da su nevjernici. Djela će se njihova poništiti i u Vatri će vječno ostati.

Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje, oni su na Pravom putu.

Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Časnom hramu ravan onom koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom. A Allah neće ukazati na Pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine.

Oni koji vjeruju, i koji se iseljavaju, i koji se na Allahovu putu bore, zalažući imetke svoje i živote svoje na većem su stepenu u Allaha; oni su baš uspjeli.

Gospodar im njihov šalje radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i da će ih u džennetske bašče uvesti, u kojima će neprekidno uživati.

Vječno će i zauvijek u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika.

O vi koji vjerujete, ne uzimajte za prisne prijatelje ni očeve svoje ni braću svoju, ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. A ko god od vas bude s njima prisno prijateljevao, pa takvi su, uistinu, nepravedni.

Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah neće uputiti ljude buntovnike.”

Allah vas je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali.

Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio; to je bila kazna za nevjernike.

Allah je poslije toga onom kome je htio oprostio, a Allah prašta i samilostan je.

O vjernici, višebošci su sama pogan, i neka se, nakon ove godine, više ne približuju Časnoj džamiji. A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. Allah je, zaista, Onaj Koji sve zna i mudar je.

Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i pri tom budu ponizni.

Jevreji govore: “Uzejr je Allahov sin", kršćani kažu: “Mesih je Allahov sin." To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?

Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina. A naređeno im je da samo jednom Bogu ibadet čine – nema boga osim Njega. Uzvišen je On naspram onih koje Njemu u obožavanju pridružuju.

Oni žele ustima svojim utrnuti Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.

On je poslao Poslanika Svog s uputstvom i pravom vjerom da bi je uzdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji višebošcima.

O vi koji vjerujete, mnogi svećenici i monasi, doista, na nedozvoljen način tuđu imovinu jedu i od Allahova puta odvraćaju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu – navijesti bolnu patnju.

Na Dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. “Ovo je ono što ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!”

Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kad je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta – to je prava vjera. U njima nepravdu sebi ne činite! A borite se protiv svih višebožaca, kao što se oni svi bore protiv vas, i znajte da je Allah s bogobojaznima.

Premještanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje, čime se nevjernici dovode u zabludu. Jedne ga godine proglašavaju običnim, a druge godine proglašavaju ga svetim – da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim. Ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah neće ukazati na Pravi put onima koji neće da vjeruju.

O vi koji vjerujete, zašto su neki od vas oklijevali kad vam je bilo rečeno: "Krenite u borbu na Allahovu putu!", kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovome svijetu od onoga svijeta? A uživanje na ovome svijetu prema onome neznatno je.

Ako ne budete u boj išli, On će vas na nesnosne muke staviti i drugim će vas narodom zamijeniti, a vi Mu nećete nimalo nauditi. A Allah sve može.

Ako ga vi ne pomognete, pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini, i kad je on rekao drugu svome: "Ne brini, Allah je s nama!" Pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega i pomagao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ – ona je gornja. Allah je silan i mudar.

Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu ulažući imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!

Da se radilo o plijenu nadohvat ruke i ne toliko dalekom pohodu, dvoličnjaci bi te slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni će se zaklinjati Allahom: “Da smo mogli, doista bismo s vama pošli” – i tako upropastiti sami sebe, a Allah zna da su oni lažljivci.

Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu! Inače bi ti se obznanili oni koji govore istinu, a znao bi i one koji lažu.

Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet neće od tebe tražiti dozvolu da se ne bore zalažući imetke svoje i živote svoje. A Allah dobro zna one koji su bogobojazni.

Od tebe će tražiti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet i čija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su.

Da su imali namjeru poći, sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno, ali Allah nije volio da idu, pa ih je zadržao. I bi im rečeno: “Sjedite s onima koji sjede!”

Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nasilnike.

Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, istina pobijedila i Allahova vjera zavladala.

Ima ih koji govore: “Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje!” Eto, baš u iskušenje su pali! – A nevjernici sigurno neće umaći Džehennemu.

Ako postigneš uspjeh, to ih ogorči; a kad te pogodi nesreća, oni govore: “Mi smo i ranije bili oprezni” – i odlaze veseli.

Reci: “Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.” I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!

Reci: “Očekujete li za nas šta drugo već jedno od dva dobra?” A mi očekujemo da vas Allah kaznom od Sebe pogodi ili da vas rukama našim kazni. Pa iščekujte! Mi ćemo, zaista, s vama čekati.

Reci: “Trošili milom ili silom, od vas se neće primiti, jer vi ste narod grešnički.”

A prilozi njihovi neće biti primljeni zato što u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju, što s predanošću namaze ne obavljaju i što samo preko volje udjeljuju.

Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da skončaju kao nevjernici.

Oni se zaklinju Allahom da su doista vaši, a oni nisu vaši, nego su narod kukavički.

Kad bi našli kakvo skrovište ili kakve pećine ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili.

Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se; a ako im se ne da, odjednom se razljute.

A trebali bi se zadovoljiti onim što im daju Allah i Poslanik Njegov i kazati: “Dovoljan nam je Allah, Allah će nam dati iz obilja Svog, a i Poslanik Njegov, mi samo za Allahom žudimo.”

Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.

Ima ih koji vrijeđaju Vjerovjesnika govoreći: “On vjeruje što god čuje!” Reci: “On je kao uho koje čuje ono što je dobro po vas, vjeruje u Allaha i vjeruje vjernicima, i milost je onima između vas koji vjeruju.” A one koji Allahova Poslanika uznemiravaju čeka patnja bolna.

Zaklinju vam se Allahom da biste bili zadovoljni, a preče bi im bilo da Allah i Njegov Poslanik budu zadovoljni, ako su vjernici.

Zar oni ne znaju da onoga koji se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu čeka vatra džehennemska, u kojoj će vječno ostati? To je poniženje veliko!

Dvoličnjaci se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u njihovim srcima. Reci: “Samo se vi rugajte, Allah će doista na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite.”

A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: “Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.” Reci: “Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?

Ne ispričavajte se! Postali ste nevjernici, nakon što ste vjernici bili.” Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su prestupnici.

Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su, zaista, ljudi koji griješe.

Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah je obećao džehennemsku vatru, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo i njih čeka patnja stalna.

Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali i slatkim su životom živjeli, a i vi slatkim životom živite isto onako kao što su oni prije vas živjeli; i vi se upuštate u nevaljalštine, kao što su se i oni upuštali. To su oni čija će djela biti poništena i na ovom i na onom svijetu – njima propast predstoji.

Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih: o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o narodu Ibrahimovu, i o stanovnicima Medjena, i o onima čija su naselja izvrnuta? Poslanici su im njihovi jasne dokaze donosili i Allah im nije učinio nikakvu nepravdu, nego su je oni sami sebi nanijeli.

A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. – Allah je, doista, silan i mudar.

Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče, kroz rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega toga: to će, doista, uspjeh veliki biti!

O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernikā i dvoličnjakā i budi prema njima strog! Prebivalište njihovo bit će Džehennem, a grozno je on boravište.

Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazivali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili, i htjeli su učiniti ono što nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov, imućnim učinili. Pa ako se pokaju, bit će im dobro, a ako se okrenu, Allah će ih na ovom i na drugom svijetu na bolne muke staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati.

Ima ih koji su se obavezali Allahu: “Ako nam iz obilja Svog dadne, udjeljivat ćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri!”

A kad im je On dao iz obilja Svog, oni su u tome postali škrti i okrenuli se – a oni ionako glave okreću.

I nadovezao im je On na to i licemjerstvo u srcima sve do dana kada će pred Njega stati, a to stoga što su iznevjerili ono što su Allahu obećali i zato što su stalno lagali.

Zar oni ne znaju da Allah zna ono što oni u sebi kriju i ono o čemu se sašaptavaju i da je Allah Znalac svega skrivenog?

One koji ogovaraju vjernike koji dobrovoljno zekat i sadaku daju, a rugaju se i onima koji ga s mukom daju – Allah će poruzi izvrgnuti, i njih čeka patnja bolna.

Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti – zato što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju. – A Allah neće uputiti narod grešnički.

Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su se kod kuća svojih – mrsko im je bilo da se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje, i jedni drugima su govorili: "Ne krećite u boj po vrućini", reci: "Džehennemska vatra još je vrelija!" Samo da su oni shvatali!?

Malo će se oni smijati, a dugo će plakati – bit će to kazna za ono što su radili.

I ako te Allah ponovo vrati nekima od njih, pa te zamole da im dopustiš da pođu s tobom u boj, ti im reci: "Nikad sa mnom u boj nećete ići i nikada se sa mnom protiv neprijatelja nećete boriti! Bili ste zadovoljni što ste prvi put izostali, zato ostanite s onima koji ionako ne idu u boj."

I nijednom od njih, kad umre, nemoj dženazu obaviti, i nemoj nad kaburom njegovim stajati. Oni u Allaha i Njegova Poslanika, zaista, nisu vjerovali i kao buntovnici oni umiru.

Neka te ne ushićuju imeci njihovi i djeca njihova! Allah želi da ih njima na ovome svijetu namuči i da im duše – dok su nevjernici – iziđu.

A kad je objavljena sura da u Allaha vjerujete i da se zajedno s Poslanikom Njegovim borite, najimućniji od njih zatražili su odobrenje od tebe i rekli: “Ostavi nas da budemo s onima koji ne idu u boj!"

Zadovoljavaju se da budu s onima koji ne idu u boj, srca njihova su zapečaćena, pa oni ne shvaćaju!

Ali, Poslanik i oni koji s njime vjeruju bore se zalažući imetke svoje i živote svoje. Njima će svako dobro pripasti i oni će ono što žele ostvariti.

Allah im je pripremio džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti. To je veliki uspjeh!

Dolazili su i neki beduini koji su se izvinjavali i tražili dopuštenje da ne idu, i tako su izostali oni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali; a teška patnja pogodit će one među njima koji nisu vjerovali.

Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela – a Allah prašta i samilostan je.

Ni onima kojima si rekao, kad su ti došli da im daš životinje za jahanje: “Ne mogu naći za vas životinje za jahanje” – pa su se vratili suznih očiju, tužni što ne nalaze ništa što bi za borbu utrošili.

A ima razloga da se prigovara onima koji od tebe traže dozvolu da izostanu, a imućni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca zapečatio, pa oni ne znaju.

Oni će vam se pravdati kada se među njih vratite. Reci: "Nemojte se pravdati, mi vam nećemo vjerovati, jer nas je Allah o vama obavijestio. Allah i Njegov Poslanik vidjeće vaša djela, a zatim ćete vraćeni biti Onome koji nevidljivi i vidljivi svijet zna, pa će vas On obavijestiti o onome što ste radili."

Zaklinjat će vam se Allahom, kada se njima vratite, samo da ih se okanite, pa ih se okanite. Oni su nečist i njihovo prebivalište bit će Džehennem, kao kazna za ono što su radili.

Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan ljudima buntovnicima.

Beduini su u nevjerovanju i licemjerju žešći, i najpriličnije je da ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

Ima beduina koji ono što daju smatraju nametom i jedva čekaju da vas nesreće stignu – neka njih pogodi nesreća, a Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove dove zasluže. To im je, zaista, dobro djelo. Allah će ih milošću Svojom obasuti, Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime. Za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, i oni će vječno u njima boraviti. To je veliki uspjeh.

Među beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine, koji su u licermjerstvu uporni – ti ih ne poznaješ, ali ih Mi poznajemo. Njih ćemo na dvostruke muke staviti, a zatim će biti u veliku patnju vraćeni.

A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su djela dobra s drugim koja su loša izmiješali; njima će Allah oprostiti – Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, zaista, smiriti – a Allah je Onaj Koji sve čuje i sve zna.

Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvata zekat i sadaku, i da je samo Allah stalni Primatelj pokajanja, Milostivi?

l reci: "Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna ono što je čulima nedokučivo i ono što je pojavno, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti."

Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li će ih Allah kazniti ili će im oprostiti. A Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio, sigurno će se zaklinjati: "Mi smo samo najbolje željeli, a Allah je svjedok da su oni sigurno lažljivci."

Ti u njoj nemoj nikada na namaz stati! Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni u strahu od Allaha, zaista više zaslužuje da u njoj na namaz staješ. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste.

Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio u strahu od Allaha i u Njegovom zadovoljstvu, ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? A Allah neće uputiti na Pravi put ljude nepravedne.

Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju – a Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati. Oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On je to, zbilja, obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu. A ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je zasigurno uspjeh veliki.

Oni se kaju, i Njemu ibadet čine, i Njega hvale, i poste, i ruku‘ i sedždu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih se propisa pridržavaju. A vjernike obraduj!

Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za višebošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.

A što je Ibrahim tražio oprost za svoga oca, bilo je to samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, mnogo Allaha molio i obazriv bio.

Allah neće učiniti da zaluta narod koji je na Pravi put uputio prije nego što im objasni ono čega treba da se čuvaju; Allah, zaista, sve dobro zna.

Zaista je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagača.

Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala: On je poslije i njima oprostio. On je prema njima, zaista, milosrdan i milostiv.

A i onoj trojici čiji je slučaj bio odgođen tako da im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i bilo im se stisnulo u dušama njihovim, i vidjeli su da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, a Allah je, uistinu, stalni Primatelj pokajanja, Milostivi.

O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!

Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njegovoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave, jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu dobit nad neprijateljem ostvariti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti; Allah, zaista, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro.

I neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za ono dobro što su radili.

Nije trebalo da svi vjernici odjednom idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice potrudi da se upute u vjerske nauke i neka upozoravaju svoj narod kada im se vrate, da bi na oprezu bili.

O vi koji vjerujete, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost, i znajte da je Allah s bogobojaznima.

A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: "Kome je od vas ova sura povećala vjerovanje?" Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje i oni se raduju.

A što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je sumnju na sumnju koju već imaju dodala i oni kao nevjernici umiru.

Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dvaput u iskušenje padaju, pa opet, oni se ne kaju, niti se prisjećaju i pouku ne uzimaju!

A kad bude objavljena koja sura, samo se zagledaju: "Da li vas ko vidi?", i onda se udaljuju. Allah je srca njihova skrenuo, zato što su oni ljudi koji ne shvataju.

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je milosrdan i milostiv.

A ako oni glavu okrenu, ti reci: "Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se u Njega uzdam, On je Gospodar Arša veličanstvenoga!"

Elif-lām-Ra. [1] Ovo su ajeti Knjige usavršene. ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: "Opominji ljude! A one koji vjeruju obraduj da ih iskrena djela koja su uradili kod Gospodara njihova čekaju." Ali, nevjernici govore: "Ovaj je, zaista, očiti čarobnjak!"

Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a onda se nad Aršom uzvisio i Koji sve određuje. Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova. Eto, to vam je Allah, Gospodar vaš, pa Njemu ibadet činite! Zašto se ne prisjetite i pouku ne uzmete?

Njemu ćete se svi vratiti – Allahovo je obećanje istinito; On, doista, započinje stvaranje – iz ničega stvara, On će poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela činili. A one koji ne budu vjerovali čeka piće od ključale vode i patnja bolna, zato što su nevjernici bili.

On je Taj Koji je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim, i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje. Allah je to s Istinom stvorio. On potanko izlaže ajete i znakove ljudima koji znaju.

U smjeni noći i dana i u onom što je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio, zaista, postoje znakovi za ljude koji se Allahove kazne čuvaju.

Zaista onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema ajetima i znakovima našim ravnodušni,

njima prebivalište bit će Vatra, zbog onoga što su radili.

One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će, zaista, zbog njihovog vjerovanja uputiti i uvesti u džennetske vrtove, ispod kojih rijeke teku.

U njima će molbu svoju riječima: “Uzvišen neka si, Allahu!”, iskazivati, pozdrav će im selam biti, dok će na kraju dove govoriti: “Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.”

Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi, ipak, ostavljamo da u osionosti svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati.

Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je zadesila. Tako je onima koji pretjerano hvale ono što rade.

Mi smo narode prije vas uništavali pošto bi nepravdu činili i poslanici njihovi im jasne dokaze donosili. Ali, oni ionako ne bi vjerovali. Tako Mi kažnjavamo ljude prestupnike.

Zatim smo vas, poslije njih, nasljednicima na Zemlji učinili, da bismo vidjeli kako ćete postupati.

A kad im se uče ajeti Naši jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati: "Donesi ti kakav drugi Kur'an, ili ga izmijeni!" Reci: "Nije moje da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako svome Gospodaru nepokoran budem, patnje na Velikom danu."

Reci: "Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih učio niti bi vas On njime podučio. Ja sam prije poslanstva dugo među vama boravio – zar ne razumijete?"

Pa ima li onda većeg nepravednika od onoga koji o Allahu laži iznosi ili koji Njegove ajete i znakove smatra neistinitim? Prestupnici, doista, neće uspjeti!

Oni, pored Allaha, obožavaju nešto što im ne može ni nauditi niti im može kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su naši zagovornici kod Allaha." Reci: "Zar da Allaha obavještavate da na nebesima i na Zemlji postoji nešto što On ne zna da postoji?!" Uzvišen je On i vrlo visoko u odnosu na ono što Njemu u obožavanju pridružuju.

Ljudi su bili samo jedna zajednica, a onda su se razdvojili. A da nije riječi ranije izrečene od Gospodara tvoga, ovima bi već bilo presuđeno o onome u čemu se razilaze.

Oni govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakav znak?" Ti reci: "Samo Allah zna ono što je čulima nedokučivo, pa pričekajte, i ja ću, zaista, s vama se u one što čekaju svrstati."

A kada Mi dopustimo da osjete milost poslije nevolje koja ih snađe, oni opet u vezi s ajetima i znakovima Našim lukavstvo smišljaju. Reci: "Allah je u lukavstvu najbrži; izaslanici Naši, ono što vi spletkarite, doista zapisuju."

On je Taj Koji vam omogućava da kopnom i morem putujete, pa kad ste u lađama, i kad one, uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo zahvalni biti."

A kad ih On izbavi, odmah potpuno neosnovano na Zemlji nasilje čine. O ljudi, vaše nasilje koje činite radi užitka u životu dunjalučkom samo vama šteti; Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onom što ste radili obavijestiti.

Život na ovome svijetu sličan je bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba vodu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti, i kad stanovnici njezini pomisle da oni time raspolažu, dođe odredba Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo kao da prije ničega nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo ajete i znakove ljudima koji razmišljaju.

Allah poziva u Kuću spasa i upućuje na Pravi put onoga koga On hoće.

Onima koji čine dobra djela pripada lijepa nagrada, a i više od toga. Lica njihova neće tama i potištenost prekrivati, oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti.

A one koji počiniše loša djela čeka kazna srazmjerna onom što su počinili i njih će potištenost prekrivati. Nikoga neće imati da ih od Allaha zaštiti, lica će im biti tamna kao da su prekrivena dijelovima mrkle noći, stanovnici Vatre će oni biti, i u njoj će vječno boraviti.

A na Dan kad ih sve sakupimo, reći ćemo onima koji su Allahu druge u obožavanju pridruživali: "Na mjestu ostanite i vi i božanstva vaša!" Pa ćemo ih razdvojiti, a božanstva njihova će reći: "Niste vi nas obožavali."

Allah je dovoljan svjedok i nama i vama. Mi, doista, nismo znali da ste nas obožavali.

Tu će svako znati ono što je prije uradio – bit će vraćeni Allahu, svom istinskom Gospodaru, a neće im biti onih koje su izmišljali.

Upitaj: “Ko vas opskrbljuje s neba i iz zemlje?”, ili: “Ko vlada sluhom i vidom, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim?” “Allah!”, reći će oni. A ti reci: “Pa zar Ga se ne bojite?!”

To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude?! Pa kuda se onda odmećete?

Tako se obistinila riječ Gospodara tvoga nad onima koji su griješili, da vjerovati neće.

Reci: "Ima li među vašim božanstvima ijedno koje prvobitno stvara, a zatim to ponovo učini?'' Reci: "Allah prvobitno stvara, a zatim to ponavlja! Pa kuda se onda odmećete?"

Reci: “Može li ijedno vaše božanstvo uputiti ka Istini?” I odgovori: “Samo Allah upućuje ka Istini! Pa, da li je, onda, dostojniji slijeđenja Onaj Koji ka Istini upućuje ili onaj koji ni sam nije na Pravom putu, osim ako on upućen bude. Šta vam je, kako rasuđujete?”

Većina njih slijedi samo pretpostavke, ali pretpostavke nimalo nisu od koristi istini. Allah uistinu dobro zna ono što oni rade.

Ovaj Kur’an nije izmišljen, od Allaha je – on potvrđuje ono prije njega i objašnjava propise, u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je!

I zar oni govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite."

Štaviše, oni poriču prije nego temeljito saznaju šta ima u njemu, a još im nije došlo ni tumačenje njegovo. Tako su i oni prije njih poricali, pa pogledaj kako su završili nepravedni.

Ima ih koji u njega vjeruju, a ima ih koji ne vjeruju u njega. A Gospodar tvoj najbolje poznaje smutljivce.

I ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: "Meni moja, a vama vaša djela; vi nećete odgovarati za ono što ja radim, a ja neću odgovarati za ono što vi radite."

Ima među njima onih koji te slušaju. A možeš li ti učiniti da te gluhi čuju, ako još i ne razumiju?!

A ima među njima i onih koji te posmatraju, a možeš li ti uputiti na Pravi put slijepe, ako još i ne uviđaju?

Allah, zaista, nikakvu nepravdu ne čini ljudima, ljudi je sami sebi čine.

A na Dan kada ih On sakupi, učinit će im se da su boravili samo jedan kratki dio dana, i jedni druge će prepoznati. Izgubili su, zasigurno, oni koji su poricali da će pred Allaha stati i koji nisu Uputu slijedili!

Bilo da ti pokažemo dio onoga što im prijeteći obećavamo, bilo da te usmrtimo, Nama će se sve vratiti, a povrh toga Allah je svjedok onoga što oni rade.

Svaki je narod imao poslanika, i kad poslanik njihov dođe među njih, njima će biti pravedno presuđeno, nepravda im neće biti učinjena.

Oni govore: "Kada će već jednom to prijeteće obećanje, ako istinu govorite?"

Reci: "Sam od sebe ne mogu nikakvu štetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoće!" Svaki narod ima rok određeni, a kad rok njegov dođe, ni za tren ga neće moći ni odložiti ni ubrzati.

Reci: "Kažite vi meni, ako će vas kazna Njegova noću ili danju zadesiti, zašto je onda požuruju prestupnici?

Zar ćete tek onda, kad se dogodi, u nju povjerovati?! Zar tek tada, a ranije ste je požurivali?!"

Zatim će onima koji su nepravdu učinili rečeno biti: "Iskusite patnju vječnu; da li ste izloženi kazni osim prema onome što ste činili?!"

Oni te zapitkuju: "Da li je istina da će to biti?" Reci: "Jest, Gospodara mi moga, zaista je istina, i vi je nećete moći spriječiti."

Kad bi onaj ko je nepravdu činio imao sve ono što na Zemlji postoji, sve bi on to dao samo da se iskupi. A kada oni dožive patnju, sakrit će tugu, i bit će im po pravdi presuđeno i neće im nepravda učinjena biti.

Zasigurno, Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji! Zasigurno, Allahovo obećanje je istinito, ali većina njih ne zna.

On život i smrt daje i Njemu ćete se vratiti.

O ljudi, već vam je stigla Opomena od Gospodara vašega, i lijek za vaša srca, i uputa i milost vjernicima.

Reci: "Zbog Allahove blagodarnosti i milosti - eto, zbog toga neka se raduju; to je bolje od onoga što gomilaju."

Reci: "Kažite vi meni zašto neku hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?" Reci: "Da li vam je to Allah dozvolio ili o Allahu laži iznosite?!"

l, šta misle oni koji o Allahu iznose laži, šta će na Sudnjem danu biti? Allah je, zaista, blagodaran prema ljudima, ali većina njih ne zahvaljuje.

Što god ti činio, i što god iz Kur'ana učio i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome nije ništa skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u Knjizi jasnoj.

Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čim ne treba da tuguju,

oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali,

za njih su dobre vijesti i na ovom i na drugom svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to je, zaista, uspjeh veliki.

Neka te ne žaloste riječi njihove! Uistinu, sva moć pripada Allahu; On je Svečujući i Sveznajući.

Zaista, u Allahovoj je vlasti sve što je na nebesima i na Zemlji. A oni koji se, pored Allaha, božanstvima mole, povode se samo za pretpostavkama i samo laži izmišljaju.

On je Taj Koji vam je dao noć da u njoj počinak imate, a dan da vidite. U tome su, zaista, znakovi za ljude koji čuju.

Neki govore: "Allah je Sebi uzeo dijete!" Uzvišen je On! On ni o kom ovisan nije! Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za to nikakva dokaza nemate. Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?

Reci: "Oni koji o Allahu laži iznose neće uspjeti."

Uživat će kratko na ovom svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo dati da iskuse žestoku patnju zato što nisu vjerovali.

Kaži im pripovijest o Nuhu! Kada on reče narodu svome: “O narode moj, ako vam je težak moj boravak među vama i moje podsjećanje na Allahova znamenja, pa ja se uzdam u Allaha, a vi se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i neka vam odluka vaša ne bude nejasna; zatim je nada mnom izvršite i ne odgađajte!

A ako se okrenete, pa ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem među muslimanima – Njemu predanima."

Ali, nazvaše ga lašcem, pa Mi u lađi njega i one koji bijahu uz njega spasismo i nasljednicima ih učinismo, a one koji dokaze naše poricaše potopismo, pa pogledaj kakav je bio završetak onih koji su upozoravani!

Zatim smo, poslije njega, poslanike narodima njihovim slali i oni su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli vjerovati u ono što prije nisu priznavali. Tako Mi pečatimo srca onih koji granice prelaze.

Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa znacima Našim faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili; bijahu ljudi prestupnici.

A kada im je od Nas došla istina, rekli su: "Ovo je, zaista, prava čarolija!"

"Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?", reče Musa, "a čarobnjaci neće nikad uspjeti!"

A oni rekoše: "Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vas dvojica imali vlast na zemlji? E, nećemo mi vama dvojici vjerovati."

I faraon reče: "Dovedite mi svakog čarobnjaka znana!"

I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: "Bacite što imate da bacite!"

l kad oni baciše, Musa uzviknu: "Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je zaista uništiti, jer Allah ne čini da djelo smutljivaca valjano bude."

Allah će Svojim riječima istinu utvrditi, makar to zločincima krivo bilo!

I ne povjerova Musau niko, osim malo njih iz naroda faraonova, iz straha da ih faraon i glavešine njegove ne počnu zlostavljati – a faraon je, zaista, na Zemlji silnik bio i zaista je u one što svaku mjeru prevršavaju spadao.

I Musa reče: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!"

"U Allaha se uzdamo", rekoše oni."Gospodaru naš, ne učini nas iskušenjem za ljude koji nepravdu čine.

l spasi nas milošću Svojom od naroda koji ne vjeruje!"

I mi objavismo Musau i bratu njegovu: "U Misiru narodu svome kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima namaz klanjajte! A ti, obraduj vjernike!"

I Musa reče: "Gospodaru naš! Ti si dao faraonu i glavešinama njegovim ukrase i imetke na ovom svijetu, da oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi imetke njihove i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju bolnu!"

"Uslišena je molba vaša!", reče On, "a vas dvojica na Pravom putu ustrajte i nikako put neznalica ne slijedite!"

I mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi, progoneći ih iz zlobe i neprijateljstva. A on, kad se poče daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u Koga vjeruju sinovi lsrailovi i ja u muslimane pokorne spadam!"

”Zar sada, a prije si neposlušan bio i nered sijao?!

Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje, da bi bio poučan primjer onima poslije tebe", ali mnogi ljudi su prema Našim ajetima i znakovima ravnodušni.

I Mi smo sinove Israilove u časni predjel naselili i lijepom hranom ih opskrbili, i tek kad im je došlo pravo znanje, oni su se u mišljenju razišli. A Gospodar tvoj će im, sigurno, na Kijametskom danu presuditi o onome u čemu su se razilazili.

A ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji sumnjaju.

I ne budi nikako od onih koji Allahove znakove ne priznaju, da ne bi bio među gubitnicima.

A oni za koje se ispuni Riječ Gospodara tvoga zaista neće vjerovati,

makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju bolnu.

Zašto nije bilo nijednog naselja koje je povjerovalo i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova; kada su povjerovali, od njih smo patnju poniženja u životu na ovom svijetu otklonili, i dali da još neko vrijeme uživaju?

Da Gospodar tvoj hoće na Zemlji bi, baš svi, bili vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?

Nijedna osoba ne može vjerovati osim s Allahovom dozvolom; a On spusti propast na one koji ne razumiju.

Reci: "Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!", a ni od kakve koristi neće biti znakovi i upozorenja narodu koji ne vjeruje.

Zar oni čekaju da ih snađe nešto slično onome što je snašlo one koji su prije njih bili i nestali?! Reci: "Pa čekajte, i ja ću s vama čekati!"

Poslije smo spasavali poslanike Naše i one koji su vjerovali. Eto tako, dužnost je Naša da spasimo vjernike.

Reci: "O ljudi, ako imate sumnje spram vjere moje – pa, ja neću obožavati one koje vi, mimo Allaha, obožavate, već ću ibadet činiti Allahu, Koji će vam duše uzeti. Meni je naređeno da budem vjernik.”

I naređeno mi je: "Predaj se pravoj vjeri iskreno, i nikako ne budi iz reda onih koji Allahu u obožavanju druge pridružuju,

i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, uistinu bi nepravedan bio."

Ako ti Allah kakvu nevolju da, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti htjedne dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On je Oprostitelj grijeha, Milostivi.

Reci: “O ljudi, Istina vam je došla od Gospodara vašeg, i onaj ko se uputi Pravim putem – uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu, a ja nisam zadužen da vam Uputu dam.”

Ti slijedi ono što ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji!

Elif-lām-Ra. [1] Ovo je Knjiga čiji su ajeti usavršeni, a potom razjašnjeni, od mudrog i Onog Koji sve u potpunosti zna, ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

"da samo Allahu ibadet činite – ja sam vam od Njega upozoritelj i donositelj radosnih vijesti,

da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do roka koji je određen lijepo proživite i svakom darežljivom dat će iz Svoje darežljivosti. A ako se okrenete – pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu."

Allahu ćete se vratiti, a On Svojom moći sve nadilazi!

Eto, oni grudi svoje uvijaju da bi se od Njega sakrili. A i kad se u odjeću svoju zaogrću, On zna ono što skrivaju i ono što pokazuju – On, uistinu, zna šta se u grudima krije.

Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani i da ne zna gdje koje skončava i gdje se sklanja. Sve to ima u jasnoj Knjizi.

On je Taj Koji je za šest dana nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov je Arš iznad vode bio – da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati. Ako ti rekneš: "Poslije smrti bit ćete doista oživljeni", nevjernici će sigurno reći: "Ovo nije ništa drugo do očita čarolija!"

Ako im Mi patnju do određenog roka odgodimo, oni će sigurno reći: "Šta je zadržava?" A onoga dana kad im dođe, neće biti od njih otklonjena i sa svih strana bit će okruženi onim čemu su se rugali.

Ako čovjeku damo da osjeti milost Našu, pa mu je poslije uskratimo, tada on, zaista, pravi očajnik i nezahvalnik postaje.

A ako mu damo da nakon nevolje koja ga je zadesila blagostanje osjeti, on će sigurno reći: "Nevolje su me napustile!" On je, doista, odviše radostan i hvalisav.

Osim onih koji su se strpili i dobra djela činili – njima pripada oprost i nagrada velika.

Nemoj ti ništa od onoga što ti se objavljuje izostaviti, što tišti grudi tvoje, zato da oni ne bi rekli: "Zašto mu nije poslano kakvo blago, ili, zašto s njim nije došao melek?" Tvoje je da opominješ, a o svemu se samo Allah brine.

Zar oni da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa sačinite vi deset Kur'anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite!"

A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega – pa jeste li muslimani?!

Onima koji streme životu na ovome svijetu i dunjalučkim ukrasima, Mi ćemo im to zbog njihovih djela – u potpunosti – i dati, i u tome zakinuti neće biti.

To su oni koji će na onome svijetu samo vatru imati; tamo će propasti sve ono što su na Zemlji činili i bit će uzaludno sve što su radili.

Jesu li oni kao oni kojima je jasno ko je Gospodar njihov – kojima je došao Kur’an – svjedok Njegov, a još prije njega i Knjiga Mūsāova, putovođa i milost?! To su oni koji vjeruju u njega. A ko god ga negira, među raznim grupacijama, Vatra će mu mjesto gdje će skončati biti. Zato, ti nikako ne sumnjaj u njega, on je, zaista, istina od Gospodara tvoga, ali većina ljudi ne vjeruje.

A ko je više nepravedan od onih koji o Allahu laž iznose?! Oni će pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci će reći: "Ovi su izmišljali laži o Gospodaru svome!" I, Allahovo prokletstvo stiglo je nepravedne,

koji su od Allahova puta odvraćali i nastojali da ga iskrive, i koji u onaj svijet nisu vjerovali!

Oni na Zemlji ne mogu Allahu umaći, niti, osim Allaha, drugog zaštitnika imaju. Njihova patnja bit će umnogostručena. Oni nisu mogli čuti, i nisu vidjeli.

To su oni koji su sami sebe upropastili – a neće biti ni traga onog što su izmišljali.

Oni će, nema sumnje, na onom svijetu biti izgubljeni.

A oni koji budu vjerovali, Allahu pokorni i dobra djela činili, oni će stanovnici Dženneta biti; u njemu će vječno boraviti.

Te dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i čuje. A jesu li ta dvojica jednaki?! Pa zašto se ne prisjetite i pouku ne uzmete!"

I Nuha poslasmo narodu njegovu: "Ja sam vam, uistinu, jasni upozoritelj,

da samo Allahu u ibadetu budete; ja se, zaista, plašim za vas patnje na danu bolnome."

Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: "Vidimo da si i ti čovjek kao i mi i da te, bez ikakva razmišljanja, slijede samo oni koji su naš najniži sloj; vidimo da vi nikakve prednosti nad nama nemate. Štaviše, mislimo da ste lažljivci."

“O narode moj”, reče on, “recite mi, ako mi je Gospodar moj jasan dokaz dao i ako mi je On od Sebe milost dao, a vi to ne vidite, da li vas možemo prisiliti na to kad vam to po volji nije?!

O narode moj! Za ovo od vas imetak ne tražim; samo od Allaha ja nagradu želim. I ja neću otjerati one koji vjeruju, oni će sigurno svoga Gospodara sresti; ali, ja vidim da ste vi neuk narod.

O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ih otjerao? Zašto se ne prisjetite?!

Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ – niti kažem: ’Meni je poznato ono što je čulima nedokučivo’ – niti kažem: ’Ja sam melek’ – a ne govorim ni o onima koje vaše oči s prezirom gledaju: ’Allah im nikakvo dobro neće dati', Allah najbolje zna šta je u dušama njihovim – jer bih se tada, sigurno, među nepravedne svrstao.”

"O Nuh", rekoše oni, "ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj, neka se ostvari ono što nam prijeteći obećavaš, ako si jedan od iskrenih!"

"To će vam učiniti samo Allah, ako bude htio", reče on, "i vi nećete moći umaći."

"Neće vam savjet moj koristiti, ma koliko ja želio da vas savjetujem, ako Allah bude htio da vas u zabludu okrene. On je Gospodar vaš i Njemu ćete se vratiti."

Zar da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Ako ga izmišljam, grijeh svoj ja ću nositi, a ja nemam ništa s vašim grijesima."

I Nuhu bi objavljeno: "Iz naroda tvoga vjerovat će samo oni koji otprije vjeruju; zato se ne žalosti zbog onoga što oni stalno čine,

i gradi lađu pred Našim očima, i po Našem uputstvu, i ne obraćaj Mi se više zbog onih koji su nepravdu činili – oni će sigurno biti potopljeni!"

I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine iz naroda njegova, rugali bi mu se. "Ako se vi rugate nama", govorio je on, "rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate,

i saznat ćete, zaista, kome će doći kazna koja će ga poniziti i koga će vječna patnja snaći."

I kad je stigla odredba Naša i voda s površine zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i porodicu svoju – osim onih o čijoj je kazni prethodila Riječ odredbe – i vjernike", a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali.

I on reče: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj uistinu je Oprostitelj grijeha, Milostivi."

I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda; i Nuh zovnu sina svoga koji je bio izdvojen: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!"

A on reče: "Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi. Od Allahove odredbe danas nema spasa, osim onome kome se On smilovao!", reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi.

I bi rečeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El-Džudijj i bi rečeno: "Daleko neka je narod koji nepravdu čini!"

A Nuh se prije toga obrati Gospodaru svome i reče: "Gospodaru moj, sin moj je, uistinu, iz porodice moje, a obećanje Tvoje je, zaista, istinito i Ti si Sudija najpravedniji!"

"O Nuh", odgovori mu, "on nije od onih iz porodice tvoje koje sam obećao spasiti; on, doista, radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Upozoravam te da ne budeš među neznalicama."

"Gospodaru moj", reče, "Tebi se ja utječem da Te više nikada ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, sigurno ću biti među gubitnicima."

"O Nuh", bi rečeno "iskrcaj se sa selamom Našim i blagoslovima tebi i narodima koji će se izroditi od ovih koji su s tobom! Bit će naroda kojima ćemo davati da uživaju, a kojima ćemo Mi poslije dati da osjete bolnu patnju!"

Taj slučaj spada u vijesti koje su čulima nedokučive, koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist bogobojaznih biti.

I Adu – brata njihova Huda poslasmo. “O narode moj”, govorio je on,“Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.

O narode moj, ja ne tražim od vas nagradu za ovo; nagradu želim samo od Onoga Koji me je stvorio! Zar ne razumijete?!

O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao oni koji zlo čine!"

"O Hude", govorili su oni, "nisi nam nikakav dokaz donio i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva svoja, mi tebi ne vjerujemo.

Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka", reče on, "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge u obožavanju pridružujete –

Njemu; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte,

ja se uzdam u Allaha, u moga i vašeg Gospodara! Sve živo samo je Njemu potčinjeno; Gospodar moj je, zaista, na putu pravome."

Pa ako se okrenete - a ja sam vam saopćio ono što vam je po meni poslano – Gospodar moj će umjesto vas drugi narod dati, i vi Mu nećete ničim nauditi; Gospodar moj zaista bdije nad svim."

I kad je došla odredba Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih poštedjeli.

Eto, to je bio narod 'Ad, oni su dokaze Gospodara svoga poricali, bili neposlušni poslanicima svojim, i slijedili su zapovijed svakog silnika, inadžije.

I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bit će i na Sudnjem danu. 'Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je 'Ad, narod Hudov!

I Semudu - brata njihova Saliha poslasmo. "O narode moj", govorio je on, "ibadet samo Allahu činite, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas je od zemlje stvorio i dao vam da živite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti i pokajte Mu se! Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se."

"O Salih", govorili su oni, "ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto braniš da obožavamo ono što su preci naši obožavali? Mi uveliko sumnjamo u ono čemu nas ti pozivaš."

“O narode moj”, govorio je on, “šta mislite: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sâm milost dao, pa ko će me od Allaha odbraniti ako Mu ne budem poslušan? Vi možete samo uvećati propast moju.

O narode moj, evo, ova Allahova kamila je znak za vas, pa je pustite neka pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska."

Ali, oni je zaklaše, pa on reče: "Uživajte u zemlji svojoj još samo tri dana, to nije lažna prijetnja."

I kad je došla odredba Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana – Gospodar tvoj je, uistinu, Moćni i Silni,

a one koji su činili nepravdu pogodio je strašan glas i oni su u svojim domovima osvanuli mrtvi, nepomični,

kao da na njoj nikad nisu ni živjeli. Narod Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!

I Ibrahimu su izaslanici Naši došli da mu donesu radosnu vijest. "Selam!", rekoše. "Selam!", odgovori on, i ubrzo im donese pečeno tele.

A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on shvati da su neobični i osjeti strah od njih. Ne boj se!, rekoše oni, mi smo i Lutovu narodu poslani.

A žena njegova stajaše tu, nasmija se, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom.

"Jadna ja!", reče, "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star?! Ovo je, zaista, nešto neobično!"

"Zar se čudiš Allahovoj odredbi?", rekoše oni, "Allahova milost i blagoslovi Njegovi neka su na vama, obitelji vjerovjesnička. Zaista je On hvaljen i slavljen!"

I pošto Ibrahima minu strah i dođe mu radosna vijest, on poče raspravljati s Nama o narodu Lutovu;

Ibrahim je, zaista, obazriv bio, Allahu je mnogo dovu činio i Njemu se vraćao.

"O Ibrahime, prođi se toga, naređenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih će stići patnja neizbježna!"

I kada izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i to mu teško pade, pa reče: "Ovo je mučan dan!"

I narod njegov pohrli njemu – a i prije su nevaljaštine činili. "O narode moj", reče on, "eto vam za brak mojih kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim ne sramotite me! Zar među vama nema razumna čovjeka?"

"Tebi je svakako poznato da nam kćeri tvoje nisu potrebne", rekoše oni, "ti, doista, znaš šta mi hoćemo."

"Kad bih samo imao kakvu moć nad vama", reče on, "ili da mogu kod zaštitnika snažnog utočište naći!"

Odgovoriše: "O Lut, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa porodicom svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! Rok im je praskozorje, a zar praskozorje nije blizu?"

I kada dođe naredba Naša, učinismo da ono što je bilo gore – bude dolje, i na njih kišu grumenja od pečena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo,

obilježeno od Gospodara tvoga, a ono od nepravednih nije daleko.

I Medjenu - brata njihova Šu'ajba poslasmo. "O narode moj", govorio je on, "Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate, i nemojte iz posude za mjerenje i sa vage ništa umanjivati. Vidim da, zaista, u obilju živite i bojim se za vas kazne na Dan koji će sve skoliti.

O narode moj! Posudu za mjerenje i vagu pravedno ispunite, i ne zakidajte ljude ni u čemu što je njihovo, i ne činite zlo po zemlji nered praveći.

Ono što vam pretekne, a što vam je Allah dozvolio, bolje vam je, ako hoćete biti vjernici; a ja nisam vaš čuvar."

“O Šuajbe”, govorili su oni, “da li molitva tvoja traži od tebe da napustimo ono što su preci naši obožavali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E, baš si obazriv i razuman!”

"O narode moj", govorio je on, "šta mislite, ako sam pri jasnom dokazu od Gospodara moga i On mi dao lijepu opskrbu?! Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.

O narode moj! Neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod, ili Hudov narod, ili Salihov narod. A i Lutov narod nije od vas daleko.

I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! Gospodar je moj, uistinu, milostiv i Onaj Koji voli."

"O Šuajbe", rekoše oni, "mi ne shvatamo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si ti među nama jadan; da nije rodbine tvoje, mi bismo te kamenovali, ti nad nama nemaš moć i ne uživaš nikakav ugled."

"O narode moj", reče on, "zar rodbina moja kod vas ima veći ugled od Allaha, a Njega ste iza sebe odbacili?! Uistinu, Gospodar moj ono što radite znanjem obuhvata.

O narode moj, činite sve što možete, a činit ću i ja. Vi ćete sigurno saznati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je lažac. Pa, čekajte, i ja ću s vama čekati!"

I kada je nastupila naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i one koji su uz njega vjerovali spasili, a one koji su nepravdu činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli,

kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Daleko bio Medjen, kao i Semud!

I Musaa smo poslali sa znakovima Našim i dokazom jasnim,

faraonu i glavešinama njegovim, ali su oni slijedili faraonovu praksu, a faraonova praksa bila je zabluda.

Na Kijametskom danu on će svoj narod predvoditi i u Vatru ga uvesti, a užasno je mjesto u koje će doveden biti!

Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo, a pratit će ih i na Kijametskom danu; strašan će biti dar kojim će darivani biti.

To su neke vijesti koje ti o naseljima kazujemo; neka od njih još postoje, a neka su sa zemljom sravnjena.

Mi im nismo nepravdu učinili. Oni su sami sebi nepravdu učinili. Ništa im nisu pomogla božanstva njihova koja su mimo Allaha molili, kad bi naredba Gospodara tvoga nastupila, samo bi im propast njihovu povećala.

Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava naselja koja nepravdu čine. Njegova kazna zaista je bolna i žestoka.

U tome je, zaista, pouka za one koji se plaše patnje na onome svijetu; to je Dan kada će svi ljudi biti sabrani i to je Dan kad će svi biti prisutni,

a Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme.

A onda kad dođe, bez dopuštenja Njegova niko ni riječ neće izustiti, a među njima bit će nesretnih i sretnih.

I nesretni će u Vatru, u njoj će teško izdisati i udisati;

u njoj će ostati dok je nebesa i Zemlje, osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi.

A sretni će u Džennet; u njemu će boraviti, dok je nebesa i Zemlje, osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi; bit će to dar koji će neprekidno trajati.

Zato ne sumnjaj da je lažno ono što oni obožavaju; oni obožavaju upravo ono što su, još prije, obožavali preci njihovi. Mi ćemo im, doista, ono što su zaslužili – bez odbitka dati!

I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u mišljenju podvojili. I da nije riječi Gospodara tvoga ranije izrečene, bilo bi s njima svršeno, jer oni u nju sumnjaju mnogo.

I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima platiti, On u potpunosti zna ono što su radili.

Budi ustrajan na Pravom putu, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, On dobro vidi ono što radite.

I ne naginjite onima koji nepravdu čine, pa da vas Vatra prži, da nemate drugih zaštitnika osim Allaha, i da zatim nemate pomoći!

I uspostavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je opomena za one koji se opomene prisjećaju.

I strpljiv budi! Allah, doista, neće uskratiti nagradu onima koji dobra djela čine.

A da je barem među narodima prije vas bilo čestitih koji su branili da se na Zemlji nered čini, osim malo njih koje smo Mi spasili! A oni koji su nepravdu činili odavali su se onome u čemu su uživali, a prestupnici su bili.

Gospodar tvoj ne bi nikada uništavao naselja nepravedno, ako su stanovnici njihovi čestiti bili i stanje među sobom popravljali.

A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti,

osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunit će se riječ Gospodara tvoga: "Napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima – zajedno!"

A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.

I reci onima koji neće da vjeruju: "Radite što god možete, i mi ćemo raditi;

i čekajte, i mi ćemo, sigurno, čekati!"

Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraća, zato samo Njemu ibadet čini i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj nije nemaran spram onoga što radite.

Elif-lām-Ra. [1] Ovo su ajeti Knjige jasne! ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumjeli.

Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo tako što ti ovaj Kur'an objavljujemo, iako si prije njega, jedan od neukih bio.

Kad Jusuf reče svome ocu: "O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše."

On reče: "O sinko moj, ne kazuj svoj san braći svojoj, da ti ne učine kakvu spletku; šejtan je, doista, čovjeku neprijatelj otvoreni."

I, eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i blagodat Svoju tebi i Jakubovoj porodici upotpuniti, kao što je prije upotpunio precima tvojim, Ibrahimu i Ishaku. Gospodar tvoj je, zaista, Onaj Koji sve zna i mudar je.

U Jusufu i braći njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju.

Kada oni rekoše: "Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a mi smo grupa. Naš otac je, zaista, u zabludi očitoj.

Ubijte Jusufa ili ga u nekoj zabiti ostavite, otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti."

Jedan od njih reče: "Ako baš hoćete nešto učiniti, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzet će ga kakav karavan."

"O oče naš", rekoše oni, "zašto nam ne povjeriš Jusufa? Mi mu, zaista, želimo dobro.

Pošalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi ćemo ga, sigurno, čuvati."

On odgovori: "Bit će mi, doista, žao ako ga odvedete, a plašim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili."

"Ako bi ga vuk pojeo, a mi smo grupa!", rekoše oni, "bili bismo zaista gubitnici."

I kada ga odvedoše i odlučiše da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: "Ti ćeš ih o ovom njihovom postupku sigurno obavijestiti, a oni tebe neće ni prepoznati."

I uvečer dođoše svom ocu plačući.

"O oče naš", rekoše, "bili smo otišli da se nadmećemo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati iako istinu govorimo."

I košulju njegovu lažnom krvlju okrvaviše. "U vašim dušama je ponikla zla misao", reče on, "a strpljivost je lijepa; od Allaha tražim pomoć u onome što vi govorite."

I dođe jedan karavan, te poslaše vodonošu svoga i on spusti vedro svoje. "Gle sreće!", viknu on, "evo jednog dječaka!" I oni su ga kao trgovačku robu sakrili, a Allah dobro zna šta su činili.

I prodadoše ga za malu nadoknadu, za nekoliko srebrenjaka; u vezi s njim bili su ravnodušni.

I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, reče ženi svojoj: "Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!" I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naučismo ga tumačenju snova – a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.

I kad on stasa, Mi mu podarismo mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo dobročinitelje.

I poče ga na grijeh navoditi ona u čijoj je kući bio, pa zaključa sva vrata i reče: "Hodi!" "Allahovu zaštitu tražim!", uzviknu on, "gospodar me moj lijepo pazi; a nepravedni neće nikad uspjeti."

I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije jasan znak ugledao – tako bi, da odvratimo od njega zlo i blud. Uistinu je on među Našim odabranim robovima.

I njih dvoje prema vratima potrčaše – a ona razdera straga košulju njegovu – i muža njezina kraj vrata zatekoše. "Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio ženi tvojoj zlo učiniti", reče ona, "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?"

"Ona je pokušala da me zavede", reče Jusuf. I posvjedoči jedan svjedok iz porodice njene: "Ako je košulja njegova sprijeda razderana, onda ona istinu govori, a on je među lažljivcima,

a ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori istinu."

I kad on vidje da je košulja njegova straga razderana, reče: "To je jedno od vaših – ženskih lukavstava; vaša lukavstva su, zaista, velika!

Ti, Jusufe, zaboravi i ne spominji ovo, a ti traži oproštenje za grijeh svoj; ti si, uistinu, jedna od grešnica bila!”

I žene u gradu počeše govorkati: "Velikaševa supruga zavodi mladića, slugu svoga, u njega se ludo zaljubila! Mi mislimo da je ona u zabludi očitoj."

I kad je ona čula za ogovaranja njihova, posla po njih, te im naslone pripremi, dade svakoj od njih po nož i reče: "Izađi pred njih!" A kad ga one ugledaše, njegova ljepota ih zanese i po rukama svojim se porezaše: "Sačuvaj Allahu!", uskliknuše, "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!"

"E, to vam je onaj zbog koga ste me korile", reče ona. "Istina je da sam ga zavodila, ali se on uščuvao. Ako ne učini ono što od njega tražim, sigurno će u zatvoru završiti i među poniženim biti."

"Gospodaru moj", rekao je on, "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju! I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i jedan od lahkomislenih postati."

I Gospodar mu njegov molbu usliša i spasi ga lukavstva njihova; On je, uistinu, Svečujući i Sveznajući.

A potom, kada su vidjeli dokaze da je nedužan, donesoše odluku da ga za neko vrijeme smjeste u tamnicu.

S njim su u tamnicu ušla još dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim vino", reče jedan od njih. "A ja, opet", reče drugi, "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumači nam to, jer vidimo da si, zaista, jedan od dobročinitelja."

"Ništa od onoga što jedete neće vam doneseno biti, a da vam ja prije ne kažem što ćete dobiti", reče Jusuf. "To je samo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha i u onaj svijet ne vjeruje,

i slijedim vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu u obožavanju pridružujemo. To je iz Allahove darežljivosti prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje."

"O drugovi moji u tamnici, da li su raznorazna božanstva bolja ili Allah, Jedini i Potčinitelj svega?

Oni koje, mimo Njega, obožavate – samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši – Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da samo Njemu u ibadetu budete. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.

O drugovi moji u tamnici, jedan će od vas gospodara svoga vinom pojiti, a drugi će raspet biti, pa će mu ptice glavu kljuvati. Ono što ste pitali već je određeno!"

A onome od njih dvojice za kojeg je znao da će spašen biti reče: "Spomeni me gospodaru svome!", ali šejtan učini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekoliko godina.

I vladar reče: "Sanjao sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih, sasušenih. O velikaši, protumačite mi san moj, ako snove znate tumačiti?"

"Zbrkanih li snova!", rekoše oni, "mi snove ne znamo tumačiti."

I tada jedan od one dvojice koji se spasio, koji se poslije toliko vremena sjetio, reče: "Ja ću vam protumačiti san, samo me pošaljite!"

"Jusufe, o ti koji si uvijek iskren, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih – pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali."

"Sijat ćete sedam godina uzastopno", reče, "pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti.

Zatim će poslije doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostat će jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati.

"Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti."

I vladar reče: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik dođe, on reče: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: 'Šta je s onim ženama koje su svoje ruke porezale? Gospodar moj dobro zna spletke njihove!' "

"Šta je s vama bilo kad ste Jusufa zavodile?", upita velikaš. "Sačuvaj Allahu!", rekoše one, "mi o njemu ništa ružno ne znamo!" "Sad će istina izaći na vidjelo", reče velikaševa žena, "ja sam njega zavodila, a on je, doista, jedan od iskrenih.

To je zato da on zna da ga ja nisam tajno iznevjerila i da Allah neće dati da se ostvare spletke izdajnika.

Ja ne pravdam sebe, duša je zaista sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i Koji je milostiv."

I velikaš reče: "Dovedite mi ga, uzet ću ga u svoju svitu", i pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i od povjerenja biti."

"Postavi me", reče, "da vodim brigu o zalihama u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan."

I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji; boravio je ondje gdje je htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne uništavamo nagradu onima koji dobra djela čine.

A nagrada na onome svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se Allaha boje.

I dođoše braća Jusufova i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše.

I kad ih podmiri namirnicama i tovare im pripremi, reče: "Dovedite mi svoga brata po ocu, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da najbolje ugošćujem."

Ako mi ga ne dovedete, nećete više od mene mjeru s namirnicama dobiti i blizu mi ne dolazite!"

"Pobrinut ćemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista ćemo tako postupiti", rekoše oni.

A Jusuf reče momcima svojim: "Stavite njihove stvari i namirnice u tovare njihove, oni će ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet će se vratiti."

I pošto se vratiše ocu svome, rekoše: “O oče naš, uskraćeni ćemo za mjeru s namirnicama biti. Zato pošalji s nama brata našeg da bismo dobili mjeru s namirnicama, a mi ćemo ga, zaista, čuvati.”

"Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?", reče on. "Ali, Allah je Čuvar najbolji i On je Najmilostiviji!"

A kada otvoriše tovare svoje, nađoše da su im vraćene stvari njihove, i rekoše: "O oče naš, šta možemo više poželjeti? Evo, vraćene su nam stvari naše, i hranom ćemo porodicu našu namiriti, i brata našeg ćemo čuvati, a dobit ćemo i dodatni tovar koji kamila može ponijeti; to je za njega neznatan iznos."

"Ja ga s vama neću poslati", reče, "dok se čvrsto Allahom ne zakunete da ćete mi ga, doista, vratiti, osim ako onemogućeni budete." I pošto mu se oni zakleše, on reče: "Allah je za ono što govorimo jamac!"

I reče: "O sinovi moji, ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; vlast pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!"

I kad uđoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju je izvršio, a on je, uistinu, znanje imao, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna.

I kad dođoše kod Jusufa, on privi na grudi brata svoga i reče: "Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onog što su oni činili."

I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi pehar u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "Karavano, vi ste, doista, kradljivci!"

Oni im pristupiše i upitaše: "Šta ste to izgubili?"

"Izgubili smo vladarevu posudu", odgovoriše. "Ko je donese, dobit će tovar hrane koji kamila može ponijeti. Ja za to garantujem."

"Allaha nam", rekoše oni, "vi znate da mi nismo došli da činimo nered u zemlji, i mi nismo kradljivci."

“A kakva je takvome kazna ako budete lagali?”, upitaše.

“Kazna je onome u čijem se tovaru nađe – sam on”, odgovoriše. “Eto, tako mi kažnjavamo nepravedne.”

I on poče s vrećama njihovim, prije vreće brata svoga, a onda izvadi pehar iz vreće brata svoga. Tako smo, eto, u Jusufovu korist varku napravili. On, po vladarevu zakonu, nije mogao uzeti kao roba brata svoga, izuzev da to Allah hoće. Mi uzdižemo na veće položaje onoga koga hoćemo. Sve znaniji od znanijeg ima, a Sveznajući je iznad svakog.

"Ako je on ukrao", rekoše oni, "pa i prije je brat njegov krao!" I Jusuf to u sebi zataji i to im ne otkri. "Vi ste u gorem položaju", pomisli u sebi, "Allah najbolje zna ono što vi spominjete."

"O velikašu", rekoše oni, "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi, uistinu, vidimo da si jedan od dobročinitelja."

"Sačuvaj Allahu", reče, "da uzmemo nekog drugog do onoga kod koga smo našli ono što je naše! Tada bismo zaista nepravedni bili!"

I pošto u njemu izgubiše svaku nadu da će brata spasiti, odvojiše se ustranu da se posavjetuju. "Zar ne znate", reče najstariji među njima, "da ste se svome ocu Allahom zakleli, a i da ste prije toga u vezi s Jusufom propust učinili?! Neću napustiti ovu zemlju dok mi to moj otac ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji."

"Vratite se svom ocu pa recite: 'O oče naš, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono što smo vidjeli, a mi nismo mogli neviđeno znati.

Pitaj naselje u kojem smo boravili i karavanu s kojom smo došli. Mi, zaista, govorimo istinu!' "

"Nije tako", reče Jakub, "u dušama vašim ponikla je zla misao, a lijepa je strpljivost. Nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu je On Sveznajući i Mudri."

I okrenu se od njih i reče: "O Jusufe, tugo moja!", i oči mu pobijelješe od jada, bio je vrlo potišten.

"Allaha nam", rekoše oni, "ti toliko spominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!"

"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a Allah mi je dao da znam ono što vi ne znate", reče on.

"O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; doista, nadu u Allahovu milost gube samo ljudi koji su nevjernici."

I kad oni uđoše kod njega, rekoše: "O velikašu, i nas i porodicu našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah, doista, nagrađuje one koji milostinju udjeljuju."

"A znate li", upita on, "šta ste uradili s Jusufom i bratom njegovim kada ste lahkomisleni bili?"

“A da ti nisi, uistinu, Jusuf?”, povikaše oni. “Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; a ko god Ga se boji i strpi se – pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.”

"Allaha nam", rekoše oni, "Allah ti je nad nama prednost dao, mi smo, zaista, griješili!"

"Danas vam neće biti ukora", reče, "Allah će vam oprostiti, On je najmilostiviji!"

"Ponesite ovu košulju moju i bacite je na lice moga oca; on će progledati; i svu porodicu svoju mi dovedite!"

I kad karavan napusti Misir, otac njihov reče: "Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam omatuhio."

"Allaha nam", rekoše oni, "doista si ti još uvijek u prijašnjoj zabludi."

A kad glasonoša s radosnom vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh", reče, "da ja znam od Allaha ono što vi ne znate."

"O oče naš", rekoše oni, "zamoli za oprost grijeha naših, mi smo, zaista, griješili."

"Zamolit ću Gospodara svoga da vam oprosti", odgovori on, "jer On je Oprostitelj grijeha, Milostivi."

I kad dođoše kod Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i reče: "Nastanite se u Misiru, od svega, ako Allah da, sigurni!"

I on roditelje svoje postavi na prijesto i svi mu se nakloniše, pa on reče: "O oče moj, ovo je ostvarenje moga sna nekadašnjeg. Gospodar moj ga je istinitim učinio. On je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao. Gospodar moj je, zaista, dobrostiv onome kome On hoće, i On je, zaista, Sveznajući i Mudri!

Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju snova! O Ti Koji si nebesa i Zemlju bez prethodnog primjera stvorio, Ti si Zaštitnik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me čestitima!"

Eto, to su neke vijesti iz onoga što je čulima nedokučivo i koje tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlučili, i kada su spletke smislili.

A većina ljudi, ma koliko ti nastojao, nisu vjernici.

Ti od njih ne tražiš nagradu za to, to je samo opomena svim svjetovima.

A koliko ima znakova na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, i tom prilikom se od njih okreću!

Većina njih ne vjeruje u Allaha, osim tako što Mu druge u obožavanju pridružuju.

Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, neće stići ili da ih čas suđeni neće iznenaditi, a da oni to neće ni primijetiti?

Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je Uzvišen Allah, ja nisam od onih koji Mu druge pridružuju."

A Mi smo i prije tebe samo muškarce slali, koji su iz naseljenih mjesta bili i kojima smo objave dostavljali. Zašto ovi ne putuju po svijetu, pa da vide kako su skončali oni prije njih – a onaj svijet je zaista bolji za one koji se Allaha boje – zar ne razumijete?

I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da će ih za lašce proglasiti, pomoć Naša bi im došla. Spasili bismo one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla ljude prestupnike.

U kazivanju o njima pouka je za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i uputa je i milost narodu koji vjeruje.

Elif-lam-mim-ra. [1] Ovo su ajeti Knjige! A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi ne vjeruje. ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda se nad Aršom uzvisio, i Sunce i Mjesec potčinio; svako se kreće do roka određenog. On upravlja svim i potanko izlaže dokaze kako biste u susret s Gospodarom svojim čvrsto bili uvjereni.

I On je Taj Koji je Zemlju rasprostro i na njoj nepomične planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muško i žensko dao; On dan zastire noću. U tome, doista, ima dokaza za ljude koji razmišljaju.

Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče, i bašča s grožđem, i njiva, i palmi; sa više izdanaka i samo s jednim, i jednom te istom vodom se napajaju; ipak plod nekih činimo ukusnijim od drugih. U tome, doista, ima znakova za ljude koji razumiju.

A ako se čudiš, pa – čudi se riječima njihovim: "Zar ćemo kad prah budemo, zaista ponovo biti stvoreni?" To su oni što ne vjeruju u Gospodara svoga. To su oni na čijim vratovima će biti sindžiri. To su stanovnici Vatre; u njoj će vječno ostati.

Oni te požuruju sa zlom, prije nego s dobrim, a bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos nepravdi njihovoj, ali Gospodar tvoj, doista, i kažnjava žestoko.

A oni koji ne vjeruju govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakav znak?" Ti si, međutim, samo opominjač, a svaki je narod imao onoga koji ga je na Pravi put usmjeravao.

Allah zna šta svako žensko nosi i šta materice kraće nose, a šta duže; u Njega sve ima mjeru.

On je Znalac i onog što je čulima nedokučivo i onog što je pojavno, On je Veličanstveni i Uzvišeni.

Za Njega je jednak onaj od vas koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hodi.

Uz svakog od vas su meleki, koji se smjenjuju ispred njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bdiju. Sigurno je da Allah neće izmijeniti stanje u kojem se nalazi određeni narod sve dok taj narod ne promijeni ono što je u njemu. A kad Allah htjedne nekom narodu zlo, niko to ne može spriječiti; bez Njega im nema zaštitnika.

On je Taj Koji vam pokazuje munju, da se uplašite i ponadate, i On daje da iznova nastaju teški oblaci.

I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i njima pogađa koga hoće, a oni, i pored toga, raspravljaju o Allahu, a On žestoko kažnjava.

Samo se Njemu može istinski moliti. A oni kojima se pored Njega mole – neće im se odazvati, kao što ni voda neće stići u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje pruži; dova nevjernika zasigurno je beskorisna.

Allahu sedždu čini sve što je na nebesima i na Zemlji, svojom voljom ili pod moranje, a i sjene njihove – ujutro i na kraju dana.

Reci: "Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?" – i odgovori: "Allah!" Reci: "Pa zašto ste onda umjesto Njega kao zaštitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu štetu otkloniti?" Reci: "Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, možda misle da oni koje su Allahu u obožavanju pridruživali stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini sličnim?!" Reci: "Allah je Stvoritelj svega i On je, Jedini, Potčinitelj svega."

On vodu s neba spusti, pa svakom udolinom poteče onoliko koliko može da prihvati i bujica nosi pjenu koja narasta. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima, također, otpad, sličan pjeni. Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: pjena se raspršuje, dok ono što koristi ljudima ostaje na Zemlji. Tako, eto, Allah navodi primjere.

Onima koji se Gospodaru svome odazovu – nagrada najljepša pripada; a oni koji Mu se ne odazovu – kad bi sve što je na Zemlji njihovo bilo, i još toliko, rado bi se time otkupili. Njih čeka užas polaganja računa, prebivalište njihovo bit će Džehennem, a grozno li je to boravište!

Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep?! A pouku primaju samo oni koji razum imaju,

oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje;

i oni koji održavaju ono što je Allah naredio da se održava i Gospodara svoga se boje i užasa obračuna se plaše.

I oni koji trpe u želji za licem Gospodara svoga, i oni koji namaz obavljaju, i koji od onoga što im dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim na zlo uzvraćaju – njima će lijep ishod dunjaluka pripasti, njih čeka najljepše prebivalište.

Vrtovi Adna u koje će ući i oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov – oni koji su bili čestiti – i meleci će im ulaziti na vrata svaka.

Selam neka je vama, zato što ste trpjeli, a divan li je ishod nakon dunjaluka!

A oni koji krše obećanje prema Allahu, nakon što su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se održava, i čine nered na Zemlji – njih čekaju prokletstvo i užas boravišta.

Kome hoće, Allah daje opskrbu u obilju, i uskraćuje. Oni se raduju životu na ovom svijetu, a život na ovom svijetu prema onome samo je prolazno uživanje.

Oni koji ne vjeruju govore: "Zašto mu od Gospodara njegova nije spušten kakav znak?" Reci: "Allah odvodi na stranputicu onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se pokajnički obraća."

One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju.

Onima koji vjeruju i čine dobra djela – blago njima, njih čeka divno prebivalište.

I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuješ ono što ti objavljujemo, a oni u Svemilosnog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam."

Kad bi se kakvom knjigom brda pokrenula ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali, Kur'an bi to bio! Štaviše, Allahu pripada sve! A zar nemaju nade i ne znaju oni koji vjeruju da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude uputio. A nevjernike će nesreća neprestano pogađati ili će u blizini mjesta njihova doći, zbog onoga što rade – sve dok se Allahovo obećanje ne ostvari. Allah, zaista, ne krši obećanje.

I prije tebe su poslanici ismijavani bili, pa sam Ja onima koji nisu vjerovali vremena ostavljao, i poslije sam ih kažnjavao, a kakva je samo kazna Moja bila!

Pa zar je Onaj Koji nad svakim bdi, što god da uradi, kao onaj ko to nije u stanju uraditi?! A Allahu su pridružili ortake. Reci: "Imenujte ih!" Zar da Ga vi obavještavate o nečemu što se na Zemlji nalazi – što On zna da postoji, ili ih vi po svome nahođenju tako nazivate?! Ustvari, predstavljeno je lijepim onima koji ne vjeruju spletkarenje njihovo, i oni su od Pravog puta odvraćeni. A onaj koga Allah na stranputicu okrene neće imati nikoga da ga na Pravi put uputi.

Oni će u životu na ovome svijetu patiti, ali će patnja na onome svijetu sigurno teža biti; od Allaha ih niko neće odbraniti.

Ovakav je Džennet obećan onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, kroz njega rijeke teku, njegovi plodovi i hladovina trajni su; to će, na kraju, slijediti onima koji se Allaha boje i grijeha klone, a ono što nevjernicima na kraju slijedi Vatra će biti.

Oni kojima smo dali Knjigu raduju se svemu što objavljujemo tebi, ali u urotničkim grupama ima onih koji poriču nešto od toga. Reci: "Meni je naređeno da samo Allahu ibadet činim i da Njemu nikoga u obožavanju ne pridružujem; Njemu ja pozivam i Njemu se vraćam."

I Mi ga tako objavljujemo usavršenog na arapskom jeziku. A ako bi se ti za ćudima njihovim poveo, nakon što ti je znanje došlo, ti ne bi imao nikoga ko bi te od Allaha zaštitio ni odbranio.

I prije tebe smo poslanike slali, i supruge i potomke im davali. I nijedan poslanik nije mogao s nekim znakom istupiti, osim s Allahovom dozvolom. Svako doba imalo je Knjigu.

Allah uklanja šta hoće, a ostavlja šta hoće; u Njega je glavna Knjiga.

Bilo da ti pokažemo dio onoga što im prijeteći obećavamo, bilo da ti život oduzmemo, tvoje je da obznanjuješ, a Naše da račune svodimo.

Zar oni ne vide da Mi Zemlju sužavamo umanjujući krajeve njene?! A Allah sudi i niko ne može presudu Njegovu pobiti, i On brzo račun svodi.

Lukavstva su smišljali i oni prije njih, ali svako lukavstvo pripada Allahu, i On zna šta svako zaslužuje. A nevjernici će sigurno saznati kome će lijep ishod na kraju pripasti.

Oni koji ne vjeruju govore: "Ti nisi poslanik." Reci: "Meni i vama dovoljan će kao svjedok biti Allah, i oni koji znanje iz Knjige imaju."

Elif-lām-Ra. [1] Ovo je knjiga koju ti objavljujemo da ljude, dozvolom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Allaha, čije je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. A teško nevjernicima od patnje žestoke,

onima koji život na ovome svijetu više vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje ga krivim prikazati! Oni su daleko zalutali.

Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi im objasnio. A Allah u zabludu okreće onoga koga hoće i upućuje na Pravi put onoga koga hoće; On je Silni i Mudri.

I Musaa smo poslali s dokazima Našim: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i podsjeti ga na Allahove blagodati." To su, uistinu, znakovi za svakog ko je strpljiv i zahvalan.

I kad Musa reče narodu svom: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili, koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali – to je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašega."

I kad je Gospodar vaš objavio: "Ako budete zahvalni, Ja ću vam sigurno još više dati; budete li nezahvalni, žestoka će, doista, biti kazna Moja."

I Musa još reče: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, pa, Allah je, doista, neovisan i hvaljen."

Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? Samo ih Allah zna! Poslanici su im njihovi jasne dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: "Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi itekako sumnjamo u ono u što nas pozivate."

Poslanici su njihovi govorili: “Zar se može sumnjati u Allaha, Koji je nebesa i Zemlju bez prethodnog primjera – iz ničega stvorio? On vas poziva da bi vam neke grijehe oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio.” Oni su odgovorili: “Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih koje su naši preci obožavali – pa, donesite nam dokaz očevidni.”

"Mi jesmo ljudi kao i vi", govorili su im poslanici njihovi, "ali, Allah dariva samo one robove Svoje koje On hoće; mi vam ne možemo donijeti dokaz osim s dozvolom Allahovom – a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju."

"Zašto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojim idemo uputio? Mi ćemo, doista, strpljivo podnositi ono čime nas uznemiravate – a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!"

Oni koji nisu vjerovali govorili su poslanicima svojim: "Ili ćete se u vjeru našu vratiti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi ćemo nepravedne sigurno uništiti.

I poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bit će to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje Moje strahovati."

I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi inadžija nastradao.

Pred njim će Džehennem biti – i on će biti napajan tekućinom od sukrvice.

Mučit će se da je proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti; njega poslije toga tek čeka patnja teška.

Djela onih koji ne vjeruju u Gospodara svoga nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; neće moći očekivati nikakvu nagradu za djela koja su učinili, to je stranputica daleka.

Zar ne vidiš da je Allah nebesa i Zemlju s Istinom stvorio? Ako htjedne, vas će ukloniti i nova stvorenja dovesti.

To Allahu nije teško.

I izići će svi pred Allaha, pa će oni koji su bili nemoćni reći svojim glavešinama, onima koji su osioni bili: "Mi smo bili vaše pristalice, pa da li ste u stanju da nas bar malo od Allahove kazne zaštitite?" "Da je nas Allah uputio", odgovorit će oni, "i mi bismo bili vas uputili. Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nama više neće biti."

I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: "Allah vam je istinsko obećanje dao, a ja sam vam obećavao i svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakvu vlast nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe; niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije Njemu u obožavanju pridruživali. One koji su nepravedni sigurno čeka bolna patnja."

A oni koji su vjerovali i dobra djela činili bit će uvedeni, s dozvolom Gospodara njihova, u džennetske bašče kroz koje rijeke teku i u njima će vječno boraviti, njihov pozdrav će u njima selam biti.

Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa je riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu.

Ono plod svoj u svakom momentu daje s dozvolom Gospodara svoga – a Allah ljudima navodi primjere da bi se prisjetili i pouku uzeli.

A ružna je riječ kao ružno drvo koje je s površine zemlje iščupano. Njemu nema opstanka.

Allah vjernike postojanom riječju učvršćuje u životu na ovome, a i na onome svijetu, a nepravedne u zabludu odvodi; Allah radi što hoće.

Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima – nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u Kuću propasti doveli,

u Džehennem, u kome će gorjeti – a užasno je on prebivalište!

I koji su Allahu druge kao ravne dodavali da bi zavodili s puta Njegova? Reci: "Naslađujte se, završit ćete, sigurno, u Vatri!"

Reci Mojim robovima koji vjeruju da namaz obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno iz onoga što im Mi darujemo, prije nego što nastupi Dan u kome neće biti ni trgovanja ni prijateljstva.

Allah je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju; On spušta s neba vodu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i potčinio vam je lađe da morem plove po odredbi Njegovoj, i potčinio vam je rijeke,

i potčinio vam je Sunce i Mjesec, koji se stalno kreću, i potčinio vam je noć i dan.

I daje vam od svega onoga što od Njega tražite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu, itekako nepravedan i nezahvalan.

A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj i mene i sinove moje od toga da obožavamo kumire.

Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio – moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa – Ti si, uistinu, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv si.

Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoje časne Kabe, da bi, Gospodaru naš, namaz obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.

Gospodaru naš, Ti sigurno znaš šta mi tajimo, a šta na javu iznosimo. A Allahu ništa nije skriveno; ni na Zemlji, ni na nebu.

Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj dove, uistinu, uslišava.

Gospodaru moj, daj da ja i potomci moji u obavljanju namaza budemo ustrajni; Gospodaru naš, Ti usliši dovu moju!

Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!"

A ti nikako ne misli da Allah ne mari za onim što rade nepravedni! On ih samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene!

Žurit će, glave im uzdignute, pogled ukočen; a srca će im prazna biti.

Ti opominji ljude Danom kada će im kazna doći, kad će oni koji su nepravdu činili – govoriti: "Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvat ćemo se pozivu Tvome i slijedit ćemo poslanike!" – a zar se prije niste zaklinjali da s ovog svijeta nećete otići?

I nastanili ste se bili u mjestima gdje su živjeli oni koji su prema sebi nepravdu učinili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupili i primjere smo vam navodili.

I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo što lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.

Nemoj ni pomisliti da Allah neće održati obećanje Svoje poslanicima Svojim – Allah je, uistinu, silan i strog.

Na Dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziđu pred Allaha, Jedinoga, Potčinitelja svega.

Taj dan ćeš vidjeti prestupnike u okovima zajedno povezane.

Košulje će im od katrana biti, a vatra će lica njihova obaviti.

To je zato da Allah svakome da što je zaslužio – Allah zaista brzo račun svodi.

Ovo je obznana ljudima, i da njome budu opomenuti, i da znaju da je samo On Jedan Bog, i da prime pouku oni koji razum imaju!

Elif Lām Rā. [1] Ovo su ajeti knjige, Kur’ana jasnog! ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Zažalit će nevjernici često što nisu postali muslimani.

Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znat će oni!

A nijedno naselje nismo uništili a da mu nije propisan određeni rok.

Nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti kraj svoj.

Oni govore: “Hej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si uistinu lud!

Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš!”

Mi meleke šaljemo samo s Istinom, a da ih pošaljemo, tada se njima ne bi vremena dalo.

Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!

I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali

i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu izrugivali.

Eto, tako dajemo da to uđe u srca prestupnika.

Oni u njega neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim.

Kad bismo radi njih kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,

opet bi oni, sigurno, rekli: “Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!”

Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili.

I čuvamo ih od svakog šejtana prokletog.

A onog koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.

A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine postavili i učinili da na njoj sve s mjerom raste.

I dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite.

I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.

Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.

I samo Mi dajemo život i smrt, i samo Mi sve nasljeđujemo.

I samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći.

A On, Gospodar tvoj, zaista će ih sabrati. On je mudar i sve zna.

Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog,

a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.

I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog,

i kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite!”

Svi su se meleki, zajedno, poklonili,

osim Iblisa; on se nije htio s njima pokloniti.

“O Iblise”, reče On, “zašto se ti ne htjede pokloniti?”

“Nije moje”, reče, “da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.”

“Onda izlazi iz Dženneta”, reče On, “neka si proklet."

I neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!”

“Gospodaru moj”, reče on, “daj mi vremena do dana kad će oni biti oživljeni!”

“Daje ti se rok”, reče On,

“do Dana već određenog.”

“Gospodaru moj”, reče, “zato što si me u zabludu odveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem,

osim Tvojih iskrenih robova među njima.”

"Ovo je Pravi put k Meni", reče On.

“Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.”

Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti.

On sedam kapija ima i kroz svaku će određen broj njih proći.

Oni koji su se Allaha bojali bit će u džennetskim baščama pored izvorā.

“Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!”

I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.

Tu ih umor neće doticati, oni odatle nikad neće izvedeni biti.

Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta i da sam milostiv,

ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!

I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim,

kada su mu ušli i rekli: “Mir!”, on je rekao: “Mi smo se vas uplašili.”

“Ne plaši se!”, rekoše, “donosimo ti radosnu vijest, učena ćeš sina imati.”

“Zar mi donosite radosnu vijest sad kad me je starost ophrvala?”, reče on, “čime ćete me obradovati?”

“Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti”, rekoše oni, “zato nadu ne gubi!”

“Nadu u milost Gospodara svog mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli”, reče on.

I upita: "A koji je tačno razlog vašeg dolaska, o izaslanici?"

“Mi smo”, rekoše, “zaista bili poslani i narodu koji je prestupe činio,

izuzev Lutove porodice, njih ćemo, zaista, sve spasiti,

osim žene njegove, ona će, odlučili smo, s ostalima kaznu iskusiti.”

I kad izaslanici dođoše do Lutove porodice,

on reče: “Vi ste, doista, ljudi neznani!”

“Ne!”, rekoše oni, “donosimo ti ono u šta ovi stalno sumnjaju,

donosimo ti ono što će se, sigurno, dogoditi, a mi zaista istinu govorimo.

Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!”

I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.

I dođoše stanovnici grada, veseli.

“Ovo su gosti moji”, reče on, “pa me ne sramotite.

I bojte se Allaha, i mene ne ponižavajte!”

“A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?”, povikaše oni.

On reče: “Evo vam za brak kćeri mojih, ako to hoćete učiniti!”

Tako mi života tvog, oni su u pijanstvu svom lutali.

I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo.

I Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili.

U tome su, zaista, znaci za one koji o tome pronicljivo razmišljaju.

A naselje je baš uz postojeći put. [1] ——— [1] Naselja u kojima je živio Lutov narod nalaze se pored puta, vide ih putnici koji njime prolaze.

U tome su, zaista, znaci za one koji vjeruju.

A i stanovnici Ejke bili su, uistinu, narod nepravedni,

pa smo ih kaznili, i oba naselja su uz put koji se vidi.

I stanovnici su Hidžra poslanike lažnim smatrali.

A Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli.

Oni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni,

pa i njih u svitanje strašan glas zadesi,

i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su bili stekli.

Mi smo nebesa i Zemlju i ono između njih s Istinom stvorili. Čas oživljenja će, zacijelo, doći, zato ti velikodušno oprosti.

Gospodar tvoj sve stvara i On je Sveznajući.

Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur’an ti veličanstveni objavljujemo.

Ne pružaj poglede svoje ka onome što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi,

i reci: "Ja sam samo upozoritelj jasni."

Kao što smo sljedbenike Knjige opomenuli, [1] ——— [1] Opominjem vas kako vas ne bi zadesilo ono što je zadesilo one koji su podijelili Allahovu Knjigu, pa u jedan dio povjerovali, a drugi dio porekli.

one koji Kur’an na dijelove podijeliše.

I tako Mi Gospodara tvog, njih ćemo sve na odgovornost pozvati,

za ono što su radili!

Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani.

Mi ćemo te sačuvati onih koji se rugaju,

koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znat će oni!

Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onog što oni govore,

zato, veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i budi od onih što na sedždu padaju,

i Gospodara svoga obožavaj sve do svoje smrti.

Ono što je Allah odredio – dogodit će se; zato to ne požurujte! Uzvišen je On i vrlo visoko iznad onoga što Mu pridružuju!

On šalje meleke s Objavom, po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojim hoće: “Opominjite da nema Boga osim Mene i bojte Me se!”

On je s Istinom nebesa i Zemlju stvorio, neka je On vrlo visoko iznad onoga što Mu pridružuju.

On stvara čovjeka od kapi sjemena, a on odjednom – otvoreni protivnik!

I stoku On za vas stvara; njome se od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, njome se i hranite.

Ona vam je ukras kad je sa ispaše vraćate i kad je na pašu izgonite.

A nosi vam i terete u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli – Gospodar vaš je, uistinu, blag i milostiv.

I konje, i mazge, i magarce – da ih jašete, i kao ukras – a stvara i ono što ne znate.

Allahovo je da ukaže na Pravi put, a ima ih i krivih; a da On hoće, sve bi vas uputio.

On spušta s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojim stoku napasate.

On čini da vam pomoću nje raste žito, i masline, i palme, i grožđe, i svakovrsni plodovi – to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju.

On čini da se noći i danom koristite, i Suncem i Mjesecom, a zvijezde su volji Njegovoj potčinjene – to su, uistinu, dokazi za ljude koji pameti imaju –

i sve što vam je na Zemlji šaroliko stvorio – u tome je, doista, znak ljudima koji se prisjećaju i pouku uzimaju.

On čini da se morem koristite, da iz njega svježe meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite – ti vidiš lađe kako ga sijeku da biste nešto iz obilja Njegova stekli i da biste zahvalni bili.

On je po Zemlji nepomična brda postavio da vas ona ne potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate,

i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju.

Pa je li onda Onaj Koji stvara kao onaj koji ne stvara!? Zašto pouku ne uzmete?!

Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati – Allah, uistinu, prašta i samilostan je.

Allah zna šta tajite, a i ono što javno iznosite.

A oni koje oni mjesto Allaha mole – ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni;

mrtvi su, nisu živi i ne znaju kada će biti oživljeni.

Vaš Bog je – jedan Bog! Srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, poriču, oni se ohološću razmeću.

Nema sumnje da Allah zna i ono što oni taje, a i ono što javno iznose; On, doista, ne voli one koji se ohole.

A kad ih neko upita: “Šta to Gospodar vaš objavljuje?”, oni odgovaraju: “Naroda drevnih izmišljotine!”

To je zato da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu odveli. A grozno je to što će oni nositi!

I oni prije njih su spletke pleli, pa je Allah iz temelja zgrade njihove porušio, i krov se na njih srušio – stigla ih je kazna odakle nisu očekivali.

A na Sudnjem danu On će ih osramotiti i upitati: “Gdje su oni koje ste Meni u obožavanju pridruživali, oni zbog kojih ste se suprotstavljali?” Oni kojima je dato znanje reći će: “Danas će sramota i muka nevjernike, zaista, snaći,

kojima su meleki dušu uzeli u času kad su nevjernici bili.” I oni će se pokoriti i reći: “Mi nismo nikakvo zlo činili!” “Jeste, Allah, doista, dobro zna ono što ste radili.

Zato ulazite na kapije Džehennema, u njemu ćete vječno ostati!” O kako će prebivalište onih koji su se oholili grozno biti!

A onima koji su se Allaha bojali reći će se: “Šta je objavljivao Gospodar vaš?” “Dobro!”, odgovorit će. Oni koji čine dobra djela imat će još na ovom svijetu lijepu nagradu, a onaj svijet je, sigurno, još bolji. O kako će boravište onih koji su se Allaha bojali divno biti:

edenski perivoji u koje će ući, kroz koje rijeke teku, i u kojima će sve što zažele imati. Tako će Allah one koji Ga se budu bojali nagraditi,

one kojima će meleki duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: “Selam vama! Uđite u Džennet zbog onog što ste činili!”

Šta li višebošci čekaju: da im dođu meleci, ili da dođe odredba Gospodara tvoga?! Tako su postupili i oni prije njih; njima nije nepravdu učinio Allah, oni su sami sebi nepravdu učinili.

I stigla ih je kazna za ružna djela koja su činili, i sa svih strana ih je snašlo ono čemu su se rugali.

I rekli su oni koji su druge Njemu u obožavanju pridruživali: “Da je Allah htio, ne bismo ni mi ni preci naši, pored Allaha, nikoga obožavali i ne bismo ništa, bez Njegove volje, zabranjenim smatrali.” Baš tako su i oni prije njih postupali. A zar su poslanici bili dužni šta drugo već da jasno obznane?!

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu ibadet činite, a kumira – taguta se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.

Ma koliko ti želio da oni budu na Pravom putu, Allah neće ukazati na Pravi put onome koga je u zabludu odveo i njima niko neće pomoći.

Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom: “Allah neće oživjeti onog koji umre!” Naprotiv, hoće! To je Njegovo obećanje koje će se, doista, ispuniti! Ali većina ljudi ne zna,

da bi im objasnio ono oko čega su se razilazili i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su lašci bili.

Ako nešto hoćemo, Mi samo za to reknemo: “Budi!” – i ono bude.

Onima koji se isele Allaha radi, nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovom svijetu lijepo mjesto dati; a nagrada na onom svijetu bit će još veća – kad bi oni samo znali;

onima koji budu trpjeli i u Gospodara svog se uzdali.

Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im – pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate.

Jasne dokaze i knjige smo im slali, a tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.

A zar su sigurni oni koji podmuklo prave zlo – da ih Allah neće u zemlju utjerati, ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći,

ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti – oni neće umaći,

ili da ih neće kazniti dok u strahu strepe? Ali, Gospodar vaš je doista blag i milostiv.

Zar oni ne vide da sve ono što je Allah stvorio sad desno, sad lijevo, pruža sjene svoje Allahu sedždu čineći i da je sve to pokorno?

Allahu sedždu čini sve živo na nebesima i na Zemlji, i meleci, a oni se ne ohole,

boje se Gospodara svog, Koji je iznad njih, i čine ono što im se naredi.

Allah kaže: “Dvojicu bogova za obožavanje ne uzimajte, samo je jedan Bog, i samo od Mene strahujte!”

Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je i Njemu treba uvijek poslušan biti. Zar nekog drugog, osim Allaha, da se bojite?

Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas kakva nevolja zadesi, opet od Njega glasno pomoć tražite.

I kad vam On poslije nevolju otkloni, neki od vas isti čas Gospodara svog s drugim izjednače,

da bi nezahvalnost pokazali prema onom što smo im Mi dali. Pa uživajte, ali, zbilja, znat ćete!

Višebošci onima koje kako treba ne poznaju određuju dio onoga čime smo ih opskrbili. Allaha Mi, bit ćete, sigurno, pitani za ono što ste stalno izmišljali!

Oni Allahu kćeri pripisuju – uzvišen neka je On! – a sebi ono što priželjkuju.

I kad se nekom od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten,

krije se od ljudi zbog loše vijesti koja mu je dojavljena: da li da je uz poniženje zadrži, ili u prašinu da je zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!

Oni koji u onaj svijet ne vjeruju hrđavih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvišenija; On je silan i mudar.

Kad bi Allah ljude zbog nepravde njihove kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.

Oni Allahu pripisuju ono prema čemu sami odvratnost osjećaju i njihovi jezici govore laž da njih čeka najljepša nagrada; a njih, nema sumnje, Vatra čeka – oni će se u nju prvi potjerati.

Allaha Nam, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali, ali im je šejtan lijepim predstavljao postupke njihove i on je sad drug njihov, njih čeka patnja nesnosna.

Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko čega se razilaze i da bude vjernicima uputa i milost.

Allah vodu s neba spušta i njome život mrtvoj zemlji vraća! To je, zaista, dokaz za ljude koji hoće da čuju.

Vi imate pouku i u stoci: "Mi vam dajemo da pijete ono što iz njene utrobe dolazi, što nastaje između grizina i krvi; mlijeko je to, čisto i ukusno onima koji ga piju.

A od plodova palmi i loze pripremate piće i dobru opskrbu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju.

Gospodar tvoj pčelu je nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima, na drveću i u onome što naprave ljudi,

zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svog, poslušno!” Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.

Allah vas stvara, a poslije vam duše uzima; među vama ima onih koji senilnost – duboku starost dožive, pa opet ne znaju nakon što su znanje imali. Allah je, zaista, Onaj Koji sve zna i svemoćan je.

Allah opskrbljujući vas daje jednima više nego drugima. Ali oni kojima je dato više ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zašto nisu na Allahovim blagodatima zahvalni!

Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, a i ukusnim jelima vas opskrbljuje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču.

I obožavaju, pored Allaha, one koji im nisu u stanju bilo kakvu opskrbu dati, ni iz nebesa ni iz zemlje, i koji ništa ne mogu!

Zato ne navodite Allahu slične! Allah doista zna, a vi ne znate.

Allah navodi kao primjer roba u tuđem vlasništvu koji ništa nema i onog koga smo Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno – zar su oni jednaki? Neka je hvaljen Allah! Ali većina njih ne zna.

Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi, od kojih je jedan gluhonijem, koji ni za šta nije sposoban, i koji je na teretu gospodaru svome – kud god ga pošalje, nikakva dobra ne donese. Da li je on jednak onom koji traži da se pravedno postupa, a i sam je na Pravom putu?!

Allah zna tajne nebesa i Zemlje! A Smak svijeta će u tren oka doći, ili još brže, jer je Allah, uistinu, Svemoćni!

Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.

Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo Allah drži. To su, zaista, dokazi ljudima koji budu vjerovali.

Allah vam daje da u kućama svojim stanujete i daje vam od koža stoke šatore koje lahko nosite kad na put idete i kad konačite, a od vune, dlake i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari – sve dok se ne istroše.

Od onog što je stvorio – Allah vam daje hlad i skloništa u brdima, i odjeću koja vas čuva od vrućine; daje vam i oklope koji vas u borbi štite; i tako vam upotpunjava blagodat Svoju da biste bili poslušni.

A ako oni okrenu glave, pa ti si dužan samo jasno objavljivati.

Oni znaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču – većina njih su nevjernici.

A na Dan kada iz svakog naroda svjedoka podignemo, nevjernicima neće biti dopušteno da se pravdaju, niti će im biti udovoljeno da blagonaklonost za povratak traže.

Kad oni koji nisu vjerovali ugledaju patnju – ona im se neće ni ublažiti ni odložiti.

A kad oni koji su Njemu druge u obožavanju pridruživali vide svoja božanstva, reći će: “Gospodaru naš, ovo su naša božanstva koja smo, mimo Tebe, molili.” Ona će im dobaciti: “Vi ste, uistinu, lažljivci!”

I oni će se tog Dana Allahu pokoriti, i propast će ono što su potvarali.

One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju.

A šta će biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za muslimane.

Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje – da pouku primite, On vas savjetuje.

I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite.

I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela, i ne služite se zakletvama svojim da biste jedni druge prevarili samo zato što je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Allah vas time samo iskušava, a na Sudnjem danu će vam, doista, objasniti ono oko čega ste se razilazili.

Da Allah hoće, učinio bi vas sljedbenicima jedne vjere, ali On u zabludu odvodi onog koga hoće, a na Pravi put ukazuje onom kome On hoće; i vi ćete doista odgovarati za ono što ste radili.

I ne služite se zakletvama svojim zato da biste jedni druge varali, da se ne bi pokliznula noga koja čvrsto stoji i da ne biste nesreću iskusili zato što ste od Allahova puta odvraćali; a patnja velika vas još čeka.

I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo vrijedi – ono što je u Allaha za vas je, da znate, bolje!

Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je. One koji su trpjeli Mi ćemo, sigurno, nagraditi mnogostrukom nagradom za ono što su činili.

Onom ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih u skladu s najboljim što su činili nagraditi.

Kad hoćeš učiti Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog,

on, doista, nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svog pouzdaju.

Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju.

Kad Mi ajet dokinemo drugim – a Allah najbolje zna što objavljuje – oni govore: “Ti samo izmišljaš!” A nije tako, nego većina njih ne zna.

Reci: “Od Gospodara tvog objavljuje ga melek Džibril kao istinu, da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.”

Mi dobro znamo da oni govore: “Poučava ga jedan čovjek!” Jezik onog zbog koga oni krivo govore jest jezik tuđina, a ovaj Kur’an je na jasnom arapskom jeziku.

Onima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze Allah, sigurno, neće ukazati na Pravi put, i njih čeka patnja nesnosna.

Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljivci.

Onaj ko zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – ne i onaj ko na to bude primoran, već onaj koji nevjerovanje širokogrudo prihvati – Allah se na takve srdi i njih čeka patnja velika,

zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na Pravi put onima koji neće da vjeruju.

To su oni čija je srca i sluh i vid Allah zapečatio, i oni su zaista nemarni.

Oni su, nema sumnje, na onome svijetu pravi gubitnici.

Gospodar tvoj će onima koji se isele, nakon što su zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili – Gospodar tvoj će im, poslije toga, doista oprostiti i samilostan biti,

na Dan u kojem će svaki čovjek samo o sebi brinuti i u kome će se svakom čovjeku za djela njegova puna nagrada ili kazna dati, nepravda im se neće učiniti!

Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila opskrba sa svih strana, pa je nezahvalan na Allahovim blagodatima postao, pa mu je Allah zbog onog što je radio dao da iskusi i glad i strah.

I njima je došao poslanik, jedan od njih, ali su ga oni lažljivcem nazvali, i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili.

Hranite se dopuštenim i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na blagodatima Njegovim, ako samo Njega obožavate.

On vam zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i onu stoku koja je zaklana u nečije drugo, a ne u Allahovo ime. A onom ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da utoli glad – pa Gospodar tvoj će, zaista, oprostiti i samilostan biti.

I ne govorite neistine jezicima svojim: “Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno” – da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine neće uspjeti,

kratko će uživati, i njih će strašna patnja čekati.

Jevrejima smo zabranili ono o čemu smo ti prije kazivali; Mi njima nismo nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli.

Onima koji urade zlo iz neznanja, pa se kasnije pokaju i poprave, Gospodar tvoj će poslije toga, sigurno, oprostiti i samilostan biti.

Ibrahim je, doista, bio predvodnik, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije bio od onih koji Allahu druge u obožavanju pridružuju.

I bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na Pravi put izveo.

I dali smo mu dobro na ovome svijetu, a na onome svijetu doista će biti među čestitima.

Poslije smo tebi objavili: “Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!”

Svetkovanje subote je propisano onima koji su imali različita mišljenja o njoj, i Gospodar tvoj će na Sudnjem danu njima presuditi u onom oko čega su se razišli.

Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj. Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom putu.

Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive.

Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti ne bude teško zbog spletkarenja njihova.

Allah je zaista na strani onih koji se Njega boje i koji dobra djela čine.

Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svog roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.

A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je sinovima Israilovim učinili: “Osim Mene zaštitnika ne tražite,

o, potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!” On je, doista, bio rob zahvalni.

I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: “Vi ćete, doista, dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.

I kad dođe vrijeme prve od dvije prijetnje, poslat ćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja će se ispuniti.

Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinit ćemo vas brojnijim.

Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo. A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslat ćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše.

I Gospodar će vam se vaš opet smilovati; ako vi ponovo započnete, započet ćemo i Mi.” A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.

Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika,

a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.

Baš kao što moli za ono što je dobro, čovjek nekada moli i za ono što ne valja. Čovjek je zaista sklon da ishitren bude.

I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili: znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim učinili kako biste mogli tražiti od Gospodara svog blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali – i sve smo potanko objasnili.

I svakom ćemo čovjeku ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu knjigu ćemo mu otvorenu pokazati:

“Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!”

Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!

Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.

I koliko smo samo naroda poslije Nuha uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.

Onome koji želi ovaj – kratkotrajni svijet, Mi mu na njemu brzo dajemo – što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se prezren i odbačen peći.

A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.

Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvog; a darovi Gospodara tvog nisu nikom zabranjeni.

Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onom svijetu razlika u stupnjevima i prednostima bit će, doista, veća.

Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao.

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.

Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”

Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni – pa Allah će, doista, oprostiti onima koji se kaju.

Daj bližnjem svom pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj.

Zaista su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome itekako nezahvalan.

A ako moraš od njih glavu okrenuti, jer i sam od Gospodara svog milost tražiš i njoj se nadaš, onda im barem koju lijepu riječ reci.

Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao.

Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onom kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje.

Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih, doista, veliki grijeh.

I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!

I ne ubijajte nikog koga je Allah zabranio ubiti, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovu nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.

A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!

Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše.

Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.

Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići.

Sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko.

To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen.

Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao kćeri, meleke uzeo? Vi, zaista, izgovarate krupne riječi.

Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on sve više otuđuje.

Reci: “Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni govore, oni bi onda potražili put do Vlasnika Arša.”

Slavljen neka je On i vrlo visoko iznad onog što oni govore!

Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima – i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga – ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je, doista, blag i mnogo prašta.

Kad čitaš Kur’an između tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju, Mi zastor nevidljivi stavimo,

a na srca njihova pokrivače da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih učinimo. I kad ti spomeneš Gospodara svoga u Kur’anu, Njega jedinog, oni se preplašeni daju u bijeg.

Mi dobro znamo šta oni žele čuti kad te dolaze prisluškivati, i o čemu se sašaptavaju kad nepravednici govore: “Vi slijedite samo opčinjena čovjeka!”

Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu naći Pravi put.

Oni govore: “Zar kad se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?”

Reci: “Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe,

ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno.” “A ko će nas u život vratiti?”, upitat će oni, a ti reci: “Onaj Koji vas je i prvi put stvorio”, a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: “Kad to?” Ti reci: “Možda ubrzo!

Bit će to onog Dana kad vas On pozove, i odazvat ćete se, hvaleći Ga, i pomislit ćete da ste ostali samo malo vremena.”

Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.

"Gospodar vaš dobro vas poznaje: ako hoće, On će vam se smilovati ili će vas, ako hoće, na muke staviti." – A Mi tebi nismo dali vlast nad njima.

Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji. Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.

Reci: “Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima – ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti.”

Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svom približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvog svako se treba čuvati.

I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti – to je u Knjizi zapisano.

A da ti pošaljemo velike znakove spriječilo Nas je samo to što su ih prijašnji narodi lažnim smatrali; Semudu smo kao očiti znak kamilu dali, pa su u vezi s njom nepravdu učinili. A velike znakove šaljemo samo za zastrašivanje.

I kada smo ti rekli: “Sve ljude Gospodar tvoj, zaista, obuhvata! A prizor koji smo ti pokazali i drvo prokleto, u Kur’anu spomenuto, iskušenje su za ljude. Mi ih zastrašujemo, ali to samo njihovu osionost pojačava.”

I kad rekosmo melekima: “Poklonite se Ademu!”, oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. “Zar da se poklonim onom koga si Ti od ilovače stvorio?”, reče.

“Reci mi”, reče onda, “evo ovog koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.”

“Odlazi!”, reče On. “A svakom od njih ko te bude slijedio – Džehennem će svima vama biti obilna kazna.

I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje,

ali ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!” A Gospodar je tvoj dovoljan kao zaštitnik!

Gospodar vaš, vas radi, pokreće lađe po moru da biste tražili Njegove blagodati, jer je On prema vama milostiv.

Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nestanu oni koje inače prizivate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete, a čovjek je itekakav nezahvalnik!

Zar ste sigurni da vas On neće u zemlju utjerati ili da protiv vas neće pješčanu oluju poslati, pa da onda sebi zaštitnika nećete naći?

Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put neće na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni? Tad ne biste nikog našli ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao.

Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.

A na Dan kad pozovemo sve ljude s predvodnikom njihovim, oni kojima knjiga njihova u desnu ruku data bude, čitat će knjige svoje i neće im, ni koliko končić na hurminoj košpici, nepravda učinjena biti.

Onaj ko je na ovom svijetu bio slijep, bit će slijep i na onome i daleko od svakog dobra.

I zamalo da te oni odvrate od onog što ti Mi objavljujemo, da bi protiv nas nešto drugo iznio, i tad bi te oni smatrali prijateljem.

A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio,

i tada bismo ti, doista, dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikog našao ko bi ti protiv Nas pomogao.

A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali tad ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali,

jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nećeš naići na odstupanje od zakona Našeg.

Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i Kur’an u namazu u zoru uči, jer učenju Kur’ana u namazu u zoru mnogi prisustvuju.

I bdij dio noći u namazu – tebi dodatnom; na onome svijetu Gospodar tvoj će te na hvaljeni položaj postaviti.

I reci: "Gospodaru moj, uvedi me uvodom Istine i izvedi me ishodom Istine! I daruj mi od Sebe moć koja će mi pomoći!"

I reci: “Došla je istina, a nestalo je laži – laž, zaista, nestaje!”

Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.

Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava.

Reci: “Svako po svom radi, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravom putu.”

Pitaju te o duši. Reci: “Šta je duša samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.”

A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikog našao ko bi ti protiv Nas pomogao,

ali Gospodar tvoj je prema tebi milostiv i Njegova dobrota prema tebi zaista je velika.

Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.”

Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere, ali većina ljudi nikako neće da vjeruje,

i govore: “Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje izvorsku vodu ne izvedeš,

ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provedeš,

ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovedeš,

ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspneš; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.” Reci: “Uzvišen neka je Gospodar moj! – zar ja nisam samo čovjek, poslanik?”

A ljude je, kad im je dolazila uputa, odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: “Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao?”

Reci: “Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali.”

Reci: “Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove Svoje.”

Onaj kome Allah ukaže na Pravi put – na Pravom je putu, a onom koga u zabludu odvede – tome, mimo Njega, nećeš naći zaštitnika. Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe. Boravište njihovo bit će Džehennem – kad god mu plamen jenja, pojačat ćemo im oganj.

To će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali i što su govorili: “Zar kad postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja doista biti oživljeni?”

Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar stvoriti slične njima i da im je već odredio čas oživljenja u koji nema sumnje? A nevjernici samo poriču.

Reci: “Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tad biste škrtarili iz straha da ne potrošite – čovjek je, uistinu, tvrdica."

Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: “Ja mislim, o Musa, da si ti, doista, opčinjen.”

A Musa odgovori: “Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno, nastradati.”

I faraon odluči da ih iz zemlje istjera, pa Mi potopismo i njega i one koji su bili s njime – sve.

I poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji, pa kad vrijeme ahireta nastupi, sve ćemo vas zajedno dovesti."

Mi Kur’an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit način se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.

I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.

Reci: “Vjerovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tlo kad im se on čita,

i govore: ‘Uzvišen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!’

I padaju licem na tlo plačući, i on im uvećava strahopoštovanje.”

Reci: “Zovite: ‘Allah!’ ili zovite: ‘Milostivi!’ – a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša.” Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga,

i reci: “Hvaljen neka je Allah, Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema ortaka, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći – i hvaleći Ga veličaj!”

Sva hvala neka je Allahu Koji Svome robu objavljuje Knjigu, i nije je dao iskrivljenu,

nego ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati, opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje,

u kojoj će vječno boraviti,

i da opomene one koji govore: “Allah je Sebi uzeo sina.”

O tome oni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu!

Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće povjerovati?

Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će od njih bolje postupati,

a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti.

Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?

Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: “Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost.”

Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina.

Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.

A Mi tebi kazujemo vijest njihovu po Istini. Tu su bili mladići, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im Uputu još više povećali.

Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: “Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu moliti, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.

Narod ovaj naš je, mimo Njega, druge bogove prihvatio, zašto o njima jasan dokaz ne donesu? A ima li nepravednijeg od onog koji o Allahu iznosi neistinu?

Kad napustite njih i one koje mimo Allaha obožavaju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.

I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kad se rađa, obilazi pećinu s desne strane, a kad zalazi – zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! Kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga u zabludu odvede, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti.

I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali. I Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao – da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?", upita jedan od njih. "Ostali smo dan ili dio dana", odgovoriše. "Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali", rekoše. "Pošaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude pažljiv, neka nikome ne govori ništa o vama,

jer ako oni doznaju za vas, kamenovat će vas ili će vas u svoju vjeru obratiti, i tada nikad nećete ono što želite postići!”

I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje, kad su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: “Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.” A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: “Napravit ćemo na ulazu u nju bogomolju!” [1] ——— [1] Postoje pouzdana predanja o tome da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo one ljude koji kaburove pretvaraju u džamije. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je to svom umetu, kao što je zabranio građenje bilo čega na kaburovima, njihovo krečenje i pisanje po njima. Također, prokleo je jevreje i kršćane zbog toga što su kaburove svojih vjerovjesnikā pretvarali u bogomolje, s obzirom na to da je zabranjeno pretjerivanje koje čovjeka vodi u mnogoboštvo.

Neki će reći: “Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti”, a neki će govoriti: “Bila su peterica, pas njihov je bio šesti”, nagađajući ono što ne znaju – dok će neki reći: “Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi.” Reci: “Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima, osim površno, i ne pitaj o njima od njih nikog!”

I nikako za bilo šta ne reci: “Uradit ću to sigurno sutra!” –

ne dodavši: “Ako Allah da!” A kad zaboraviš, sjeti se Gospodara svog i reci: “Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovog.”

A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina.

Reci: “Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikog u odlukama Svojim kao ortaka.”

A ti kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, Njegovim riječima nema preinačitelja, i ti, osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva.

Budi strpljiv uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji za Licem Njegovim, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce da Nas spominje nehajnim učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci propali.

I reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” Mi smo za nepravedne pripremili Vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!

One koji budu vjerovali i dobra djela činili – a Mi, doista, ne uništavamo nagradu onome koji je dobra djela činio –

čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje rijeke teku, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta!

I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili.

Oba vrta davala su svoj plod, ničeg nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.

On je i drugih plodova imao, i reče drugu svome dok je s njim razgovarao: “Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!”

I uđe u vrt svoj, čineći nepravdu sebi, govoreći: “Ne mislim da će ovaj ikada propasti,

i ne mislim da će ikad Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovog naći.”

I reče mu drug njegov, dok je s njime razgovarao: “Zar ne vjeruješ u Onog Koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?

Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne pridružujem u obožavanju nikoga.

A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ‘Mašallah! Moć je samo u Allaha!’ Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,

pa Gospodar moj može mi bolji vrt od tvog dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez ičega,

ili da mu voda u ponor ode, pa da je ne mogneš pronaći nikad.”

I propadoše plodovi njegovi i on poče pljeskati rukama svojim žaleći za onim što je na njega utrošio, a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim – i govoraše: “Kamo sreće da Gospodaru svome nisam nikoga u obožavanju pridruživao!”

I nije imao nikoga ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.

Tad može pomoći samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i čini da se sve na najbolji način okonča.

Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!

Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvog bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.

A na Dan kad planine uklonimo i kad vidiš Zemlju ogoljenu – a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili,

pred Gospodarom tvojim bit će oni u redove poredani: “Došli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti.”

I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćeš grešnike prestravljene zbog onog što je u njoj. “Teško nama!”, govorit će, “kakva je ovo Knjiga: ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikom nepravdu učiniti.

A kad smo rekli melekima: “Poklonite se Ademu!”, svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svog. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!

Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje niti prilikom stvaranja njih samih, i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.

I na Dan kada On rekne: "Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji", i kad ih pozovu, oni im se neće odazvati, a između njih ćemo mjesto propasti postaviti.

i grešnici će ugledati Vatru i uvjerit će se da će u nju pasti, i da im iz nje neće povratka biti.

U ovom Kur’anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.

A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo to što očekuju sudbinu drevnih naroda ili što čekaju da ih snađe kazna naočigled svega svijeta.

Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, služeći se neistinama, da bi time opovrgli istinu, i rugaju se dokazima i opomenama Mojim.

I ima li nepravednijeg od onog koji, kad se dokazima Gospodara svog opominje, za njih ne mari, i zaboravlja na posljedice onog što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur’an ne shvate, i gluhim ih činimo; i ako ih ti na Pravi put pozoveš oni, kad su takvi, nikad neće Pravim putem poći.

Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći utočišta.

A ona naselja smo razorili zato što su stanovnici njihovi nepravdu učinili i za propast njihovu smo tačno vrijeme odredili.

A kad Musa reče pomoćniku svom: “Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.”

I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.

A kad se udaljiše, Musa reče pomoćniku svom: “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.”

"Vidi!", reče on, "kad smo kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – pa se ona prihvati svoga puta u moru, čudnovato!"

“E, to je ono što tražimo!”, reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,

i nađoše jednog Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onom što samo Mi znamo naučili.

“Mogu li te pratiti”, upita ga Musa, “ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?”

“Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati”, reče onaj,

“a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?”

“Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da”, reče Musa, “i da ti se neću ni u čemu protiviti.”

“Ako ćeš me već pratiti”, reče onaj, “onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!”

I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. “Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!”

“Ne rekoh li ja”, reče onaj, “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?”

“Ne kori me što sam zaboravio”, reče, “i ne čini moje stanje još težim.”

I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: “Što ubi dijete bezgrešno, koje nije nikog ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!”

“Ne rekoh li ja tebi”, reče onaj, “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?”

“Ako te i poslije ovog za bilo šta upitam”, reče, “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!”

I njih dvojica krenuše. Kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. “Mogao si”, reče Musa, “uzeti za to nagradu.”

“Sad se rastajemo ja i ti”, reče onaj, “pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.

Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao.

Što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,

a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg.

A što se onog zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svom rasuđivanju. Eto, to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!”

I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: “Kazat ću vam o njemu neke vijesti.”

Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi.

I on je slijedio put.

Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. “O Zulkarnejne”, rekosmo Mi, “ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?”

“Onoga ko nepravdu čini”, reče, “kaznit ćemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškoj patnji podvrgnuti.

A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio pripada nagrada najljepša, i s njime ćemo blago postupiti.”

I on opet pođe.

I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čime zakloni.

Tako to bi. A Mi obuhvatamo znanjem sve što je imao on.

I on opet pođe.

Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.

“O Zulkarnejne”, rekoše oni, “Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi.”

“Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao”, reče on, “nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.

Donesite mi velike komade gvožđa!” I kad on izravna dvije strane brda, reče: “Pūšite!” A kad ga usija, reče: “Donesite mi rastopljen bakar da ga zalijem.”

I tako oni nisu mogli ni preći, niti su ga mogli prokopati.

“Ovo je blagodat Gospodara moga!”, reče on, “a kad se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se, sigurno, ispuniti.”

I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnut će se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti.

I tog ćemo Dana nevjernicima Džehennem jasno pokazati,

onima čije su oči bile koprenom zastrte od Moje Opomene, onima koji nisu htjeli ništa čuti.

Zar nevjernici misle da pored Mene mogu za bogove uzimati robove Moje? Mi smo, doista, za prebivalište nevjernicima pripremili Džehennem.

Reci: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti,

čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?"

To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.

Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali.

Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili – džennetske će bašče prebivalište biti,

vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.

Reci: “Kada bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo ga proširili morem poput njega.”

Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome nikoga ne pridružuje.”

Kaf-ha-ja-‘ajn-sad. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Ovo je spomen o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,

kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,

i rekao: “Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikad nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.

Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe nasljednika,

da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš njime zadovoljan.”

“O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikom prije njega to ime nismo htjeli dati.”

“Gospodaru moj”, reče on, “kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?”

“Eto tako!”, reče. “Gospodar je tvoj rekao: ‘To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.’ ”

“Gospodaru moj”, reče, “daj mi neki znak!” “Znak će ti biti to što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti."

I on izađe iz odaje svoje u kojoj se molio pred narod svoj i znakom im dade na znanje: “Veličajte Ga i slavite ujutro i navečer.”

“O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!”, a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio,

i nježnost i čednost, i bogobojazan je bio,

i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i neposlušan.

I neka je mir njemu na dan kad se rodio i na dan kad je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!

I spomeni u Knjizi Merjemu: kad se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla,

i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorenog muškarca.

“Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!”, uzviknu ona.

“A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvog”, reče on, “da ti poklonim dječaka čista!”

“Kako ću imati dječaka”, reče ona, “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!”

“To je tako!”, reče on. “Gospodar je tvoj rekao: ‘To je Meni lahko’ – i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!”

I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.

I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!”, uzviknu ona.

Tad je on ispod nje dozva: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj dao je da niže tebe potok poteče.

Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe,

pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: ‘Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.’ ”

I dođe ona s njime porodici svojoj, noseći ga. “O Merjemo”, rekoše oni, “učinila si nešto nečuveno.

Hej ti, sestro Harunova, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica!”

A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?”, rekoše.

“Ja sam Allahov rob”, ono reče, “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,

i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ namaz obavljam i zekat udjeljujem,

i da majci svojoj dobar budem, a neće me učiniti silnikom, nesretnikom.

I neka je mir meni na dan kad sam se rodio i na dan kad budem umro i na dan kad budem iz mrtvih ustajao!”

To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.

Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to samo rekne: “Budi!”, i ono bude.

Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato ibadet činite samo Njemu! To je Pravi put.

I sljedbenici Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kad budu na Danu velikom prisutni!

Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti onog Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sad u očitoj zabludi!

I upozori ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su u nemaru i oni ne vjeruju.

Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj naslijediti i Nama će se oni vratiti.

Spomeni u Knjizi Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.

Kada je rekao ocu svome: “O oče moj, zašto obožavaš onoga koji niti čuje niti vidi, niti ti može od kakve koristi biti?

O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti.

Oče moj, ne pokoravaj se šejtanu, šejtan je Svemilosnom uvijek neposlušan;

O oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug.”

Otac njegov je rekao: “Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!”

“Mir tebi!”, reče Ibrahim. “Molit ću Gospodara svog da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.

I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha molite, i Gospodara svoga ću moliti; nadam se da dovom koju uputim Gospodaru mome neću razočaran biti.”

Pošto ih je napustio i one koje su, mimo Allaha, obožavali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo,

i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.

I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.

Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše,

i darovali smo mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.

I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik,

i tražio je od čeljadi svoje da namaz obavljaju i da zekat udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njime zadovoljan.

I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv i vjerovjesnik,

i Mi smo ga na visoko mjesto digli.

To su vjerovjesnici koje je Allah blagodatima obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Svemilosnog učili, oni bi na sedždu padali i plakali.

A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama pođoše – oni će sigurno zlo proći,

ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući,

u edenske vrtove koje je Svemilosni robovima Svojim kao nešto što je čulima nedokučivo obećao, a obećanje Njegovo će se, doista, ispuniti,

u njima prazne besjede neće slušati, već samo: “Mir!”, i u njima će i ujutro i navečer opskrbljeni biti.

Dat ćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji se bude grijeha klonio.

“I ne spuštamo se, izuzev po naredbi Gospodara tvoga, Njegovo je sve što je ispred nas i što je iza nas i ono što je između toga." Gospodar tvoj ne zaboravlja.

On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato samo Njemu ibadet čini i u tome budi ustrajan! Znaš li da ima neko Njemu sličan?

Čovjek kaže: “Zar ću, kada umrem, zbilja biti oživljen?”

A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?

I tako mi Gospodara tvog, Mi ćemo i njih i šejtane sakupiti, zatim ćemo ih dovesti da oko Džehennema na koljenima kleče,

a onda ćemo iz svake skupine izdvojiti one koji su prema Milostivom najdrskiji bili,

jer Mi dobro znamo one koji su najviše zaslužili da u njemu gore.

I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se, sigurno, tako obavezao!

Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nepravedne ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.

Kad su im se Naši jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su vjerovali: “Ili smo mi ili vi u boljem položaju i ko ima više pobornika?”

A koliko smo Mi prije njih naroda uništili koji su blagom i izgledom divljenje izazivali!

Reci: “Onome ko je u zabludi, neka Svemilosni produži zabludu!” Ali kad takvi dožive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja će saznati ko je u gorem položaju i ko ima pobornika manje.

Allah će povećati uputu onima koji su na Pravom putu! A dobra djela, koja vječno ostaju – od Gospodara tvoga bit će bolje nagrađena i ljepše uzvraćena.

Zar nisi vidio onoga koji u dokaze Naše ne vjeruje i govori: “Zacijelo će mi biti dato bogatstvo i djeca!”

Ili je on budućnost prozreo ili je od Milostivog obećanje primio?

Nijedno! Mi ćemo ono što on govori zapisati i patnju mu veoma produžiti,

a Mi ga naslijeđujemo u onom što govori, i sam samcat će Nam se vratiti.

Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uzimaju.

A ne valja tako! Božanstva će poreći da su ih obožavali, i bit će im protivnici.

Zar ne vidiš da Mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju?

Zato ne traži da što prije stradaju, Mi im polahko dane odbrojavamo!

Onoga Dana kad čestite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo,

a kad u Džehennem žedne grešnike potjeramo,

neće se moći ni za koga zauzimati, osim onog kome Milostivi dopusti.

Oni govore: “Milostivi je uzeo dijete!”

Vi, doista, nešto odvratno govorite!

Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe

što Milostivom pripisuju dijete.

Nezamislivo je da Milostivi ima dijete.

Svi će, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!

On ih je sve zapamtio i tačno izbrojio,

i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno.

One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.

Mi smo Kur’an učinili lahkim, na tvom jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo.

A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Vidiš li ijednog od njih i čuješ li i najslabiji glas njihov?