Boşnakça Meal — Rowad Tercüme Merkezi — Tâhâ 20:1 – Ahzab 33:73

Tā-Hā. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Ne objavljujemo ti Kur’an da se mučiš,

već da bude pouka onom koji se boji.

Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih.

Milostivi, Koji se iznad Arša uzvisio.

Njegovo je što je na nebesima i na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom!

Ako si glasan u govoru – pa On zna i šta drugom tajno rekneš i što samo pomisliš!

Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima!

A da li je do tebe stigla vijest o Musau,

kada je vatru ugledao, pa čeljadi svojoj rekao: “Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekog ko će mi put pokazati.”

A kad do nje dođe, neko ga zovnu: “O Musa,

Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.

Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!

Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i kad god Me se sjetiš, namaz obavi!

Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svom nagrađen ili kažnjen biti.

I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u njega onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.

A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?”

“Ovo je moj štap”, odgovori on, “kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe.”

“Baci ga, o Musa!”, reče On.

I on ga baci, kad on – zmija koja puže.

“Uzmi je i ne boj se!”, reče On, “Mi ćemo je vratiti u ono što je bila prije.

I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto – znamenje drugo.

To je zato da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda.

Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio!”

“Gospodaru moj”, reče Musa, “učini prostranim prsa moja,

i olakšaj zadatak moj,

odriješi uzao sa jezika moga,

da bi razumjeli govor moj,

i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje,

Haruna, brata mog,

osnaži me njime,

i učini drugom u zadatku mome,

da bismo Te mnogo slavili,

i da bismo Te mnogo spominjali.

Ti, uistinu, vidiš nas."

“Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!”, reče On.

“A ukazali smo ti milost Svoju još jednom,

kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stječe:

‘Stavi ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.’ I na tebe sam prosuo ljubav od Sebe i da budeš othranjen pod okom Mojim.

Kada je sestra tvoja otišla i rekla: ‘Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o njemu brinuti?’ – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u određeno vrijeme došao,

i Ja sam te za Sebe izabrao.

Idite ti i brat tvoj, s dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti.

Idite faraonu, on se, doista, osilio,

pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!”

“Gospodaru naš”, rekoše oni, “bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači.”

“Ne bojte se!”, reče On, “Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim."

Idite k njemu i recite: ‘Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi!

Nama se objavljuje da će, sigurno, stići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.

“Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?”, upita faraon.

Reče: “Gospodar naš je Onaj Koji je svemu onome što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga kako da se time koristi nadahnuo.”

“A šta je s narodima davnašnjim?”, upita on.

“Znanje o njima kod Gospodara je moga, u Knjizi”, reče Musa, “Gospodaru mome ništa skriveno nije i On ne zaboravlja.”

On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.

Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju.

Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.

I Mi smo faraonu sve dokaze Naše pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio.

“Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa?”, upitao je.

“I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj, doista, pripremiti! Zakaži nam ročište kojeg ćemo se i mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i tebi!”

Reče: "Neka ročište bude za praznik i neka se narod izjutra sakupi.”

I faraon se okrenu, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe.

“Teško vama!”, reče im Musa. “Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti onaj koji laži iznosi!”

I oni se, tiho šapćući, stadoše o svom poslu između sebe raspravljati.

“Ova dvojica su čarobnjaci”, rekoše jedni drugima, “hoće da vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvedu i da unište vaš pravac najčasniji;

zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići šta želi!”

“O Musa”, rekoše oni, “hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?”

“Bacite vi!”, reče on. I odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću,

i Musa u sebi osjeti zebnju.

“Ne boj se!”, rekosmo Mi, “ti ćeš, doista, pobijediti!

Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.”

I čarobnjaci se baciše licem na tlo govoreći: “Mi vjerujemo u Harunova i Musaova Gospodara!”

“Vi ste mu povjerovali”, faraon viknu, “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji.”

“Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli i iznad Onog Koji nas je stvorio”, odgovoriše oni, “pa čini šta hoćeš! To možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu!

Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije.”

Zaista, onoga koji pred Gospodara svoga kao prestupnik dođe – čeka Džehennem; u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;

a one koji pred Njega dođu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stepeni,

edenski vrtovi kroz koje rijeke teku, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili.

I Mi objavismo Musau: “Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti.”

A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili,

a faraon je narod svoj u zabludu odveo, a nije na Pravi put izveo.

O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali.

“Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je!

Ja ću sigurno oprostiti onom koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini i koji zatim na Pravom putu istraje.”

“A zašto si prije naroda svog požurio, o Musa?”

“Evo idu za mnom”, odgovori on, “a požurio sam Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan.”

“Mi smo narod tvoj poslije tvoga odlaska u iskušenje doveli”, reče On, “njega je zaveo Samirija.”

I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. “O narode moj”, reče, “zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!”

“Nismo od svoje volje prekršili obećanje koje smo ti dali”, odgovoriše. “Bili smo natovareni teretima, nakitom faraonova naroda, pa smo to pobacali.” A to je uradio i Samirija.

Potom im je od nakita oblikovao tele koje je mukalo, i oni su onda rekli: “Ovo je vaš bog i Musaov bog, a on ga je zaboravio.”

Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?

A njima je Harun još prije govorio: “O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni. Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje!”

“Mi ćemo mu u obožavanju privrženi biti sve dok nam se ne vrati Musa”, rekoše oni.

“O Harune”, povika Musa, “šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali,

da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?”

“O sine majke moje”, reče Harun, “ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: ‘Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.’ ”

“A šta si ti to htio, o Samirija?”, upita Musa.

“Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli”, odgovori on, “pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio – i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao.”

“E onda se gubi!”, reče Musa. “Čitavog svog života govorit ćeš: ‘Neka me niko ne dotiče!’ – a čeka te još i određeni čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovog tvog ‘boga’ kojem si se klanjao; mi ćemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti.”

Vaš bog je Allah, drugog boga osim Njega nema! On znanjem sve obuhvata.”

I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur’an.

Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu će, doista, teško breme ponijeti,

vječno će u muci ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti.

Na Dan kada će se u rog puhnuti – taj dan ćemo prestupnike modre sakupiti,

i jedan drugom će tiho govoriti: “Niste ostali više od deset dana.”

Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne: “Ostali ste samo dan jedan!”

A pitaju te o planinama, pa ti reci: “Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i razasuti,

a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti,

ni udubinā ni uzvisinā na Zemlji nećeš vidjeti.

Tog Dana će se oni glasniku odazvati, morat će ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti.

Taj dan neće biti od koristi zauzimanje osim onoga kome Svemilosni dopusti i čijim riječima je zadovoljan.

On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.

Lica će se Živom i Samoopstojećem Održavatelju poniziti, a onaj ko se nepravdom bude natovario sigurno će na gubitku biti.

A onaj ko je dobra djela činio, a vjernik bio, neće se nepravde ni zakidanja plašiti.

I eto tako, Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.

Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s učenjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi, i reci: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!”

A Ademu smo odmah u početku naredili, ali on je zaboravio i nije odlučan bio.

A kad smo melekima rekli: “Sedždu učinite Ademu!”, svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio.

“O Ademe”, rekli smo, “ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.

U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti,

u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti.”

Ali šejtan ga poče nagovarati i govoriti: “O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?”

I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova, pa počeše po sebi lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo.

Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.

“Izlazite iz njega svi”, reče On, “jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti."

“Gospodaru moj”, reći će, “zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?”

“Evo zašto: dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen”, reći će On.

I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svog ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bit će, uistinu, bolnija i vječna.

Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne.

I da nije ranije izrečene riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna.

Zato, otrpi njihove riječi i Gospodara svoga slavi, hvaleći Ga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i slavi Ga u noćnim časovima, i na krajevima dana, da bi bio zadovoljan.

I nikako ne gledaj dugo ljepote života na ovome svijetu koje Mi kao užitak nekima od njih pružamo da ih time na kušnju stavimo, a opskrba Gospodara tvoga bolja je i vječna.

Naredi porodici svojoj da obavlja namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo! A samo za bogobojaznost lijep ishod sljeduje.

Mnogobošci govore: “Zašto nam ne donese kakvo čudo od Gospodara svog?” A zar im nije došao dokaz u onome što je objavljeno u davnašnjim listovima?

A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: “Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali?”

Reci: “Svi mi čekamo, pa čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravom putu.”

Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.

I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju,

srca nehajnih. Oni koji su nepravdu počinili tajno se sašaptavaše: “Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi?! Zar ćete se prikloniti vradžbini, a vidite da to jest?!”

“Gospodar moj zna”, reče on, “šta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve čuje i sve zna!”

Oni, čak, govore: “To su samo smušeni snovi, on ga izmišlja, on je pjesnik, neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!”

Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati?

I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!

Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, niti su besmrtni bili.

Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih i one koje smo htjeli spašavali, a one koji su pretjerali, uništavali.

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto ne razumijete?

A koliko smo samo uništili naselja koja su nepravdu činila i poslije kojih smo druge narode podigli!

I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.

“Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati.”

“Teško nama”, oni bi govorili, “mi smo, zaista, nepravedni bili!”

I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.

Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih da se zabavljamo.

Da smo htjeli uzeti neku zabavu, uzeli bismo je od Nas, ali Mi to ne činimo.

Međutim, istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane – a teško vama zbog onog što o Njemu iznosite!

Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Ga obožavaju i ne zamaraju se.

Slave Ga noću i danju, ne malaksavaju.

Zar će kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oživjeti?

Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onog što Mu pripisuju!

On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.

Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: “Dajte vaš dokaz! Ovo je opomena za one koji su sa mnom, a i opomena za one koji su bili prije mene.” Međutim, većina njih ne zna Istinu, pa se okreću.

Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!”

Oni govore: “Milostivi ima dijete!” Uzvišen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani.

Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.

On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onog kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopoštovanja prema Njemu, brižni.

A onog od njih koji bi rekao: “Ja sam, doista, pored Njega, bog!”, kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo nepravedne.

Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?

Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potrese, i po njima smo prolaze i staze učinili da bi oni kuda žele stizali.

I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.

I On je Taj Koji je stvorio noć i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni u svemiru plove.

Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?

Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.

Kad te vide nevjernici, samo ti se rugaju: “Je li to onaj koji vaše bogove huli?” A oni sami ne vjeruju kad se spomene Milostivi.

Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazat ću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!

Oni govore: “Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

A da nevjernici znaju da tada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć,

nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se vremena dati!

I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.

Reci: “Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?” Niko! Pa ipak oni od Kur’ana glave okreću.

Zar oni imaju božanstva, osim Nas, koja će ih odbraniti?! Ona sama sebi ne mogu pomoći, niti se od Nas mogu zaštititi.

Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju tako da im se život u tome oduljio. A zar oni ne vide da Mi Zemlju s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako da oni budu pobjednici?!

Reci: “Ja vas opominjem Objavom!”, ali gluhi ne čuju poziv kad se opominju.

A da ih samo dašak kazne Gospodara tvog dotakne, sigurno bi povikali: “Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!”

Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne vage postaviti, pa se nikom krivo neće učiniti. Ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti na vidjelo. A dosta je to što ćemo Mi račune svoditi.

Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili,

za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli.

A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete?

Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

Kad on ocu svom i narodu svom reče: “Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?”

Rekoše: “Našli smo naše pretke da ih obožavaju.”

“I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi”, reče.

“Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?”, upitaše oni.

“Ne”, reče. “Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje. On je njih stvorio i ja sam vam za to jedan od svjedoka.

Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!”

I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.

“Ko uradi ovo sa bogovima našim”, povikaše oni, “zaista je nasilnik!”

“Čuli smo jednog momka kako ih huli”, rekoše, “ime mu je Ibrahim.”

“Dovedite ga da ga ljudi vide”, rekoše, “da posvjedoče.”

“Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?”, upitaše.

“To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti”, reče on.

I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: “Vi ste, zaista, nepravedni!”

Zatim glave oboriše i rekoše: “Ti znaš da ovi ne govore!”

“Pa zašto, onda, umjesto Allaha obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?”, upita on.

“Teško vama i onima koje, umjesto Allaha, obožavate! Zašto se ne opametite?”

“Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!”, povikaše.

“O vatro”, rekosmo Mi, “postani hladna, i spas Ibrahimu!”

I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo,

i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,

i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba, kao unuka, i sve ih učinismo dobrim.

I učinismo ih vođama da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama ibadet činili.

I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kome su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao,

i u milost Našu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih.

I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo,

i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.

I Davudu i Sulejmanu, kad su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu,

i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha slave – sve to Mi smo učinili.

I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni?

A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo, po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili, a Mi sve dobro znamo.

I šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.

I Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si najmilostiviji.”

I Mi mu se odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, porodicu njegovu, i uz njih još toliko, i da bude opomena onima koji su Nama pokorni.

I spomeni Ismaila, i Idrisa, i Zulkifla, a svi su oni bili strpljivi.

I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri.

I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo u tjesnac sa smrtnim ishodom dovesti, pa poslije u tminama zavapi. “Nema istinskog boga osim Tebe, Uzvišen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nepravdu učinili!”

Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.

I spomeni Zekerijjaa, kada pozva Gospodara svoga: “Gospodaru moj, ne ostavljaj me samog, Ti si najbolji Nasljednik!’’

Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i suprugu mu izliječili. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.

I spomeni onu koja je sačuvala čednost – djevičanstvo svoje, pa smo u nju Naš duh udahnuli, i nju i sina njezina učinili da budu svim svjetovima znamenje.

Doista, ova vaša vjera – jedna je vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, pa Meni u ibadetu budite!

I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.

Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo ga, sigurno, Mi pribilježili.

A dopušteno nije da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili vrate!

I kad se oslobode Je’džudž i Me’džudž i kad se budu niz sve strmine žurno spuštali,

i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. “Teško nama, mi smo prema ovom ravnodušni bili, mi smo sami sebi nepravdu učinili!”

I vi i oni koje pored Allaha obožavate bit ćete gorivo u Džehennemu, a u njega ćete, doista, ući.

Da su oni bogovi, ne bi u njega ušli, i svi će u njemu vječno boraviti.

U njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.

A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti.

Huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele uživati.

Neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: “Evo, ovo je vaš Dan, vama obećan!”

Na Dan kad smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje, onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, to je obećanje Naše, Mi ćemo, doista, to učiniti.

Mi smo u objavama, poslije Ploče pomno čuvane, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti. [1] ——— [1] Allah, džellešanuhu, objavio je u knjigama, nakon što je to zapisano u Levhi-mahfuzu, da će Zemlju naslijediti Allahovi dobri robovi, oni koji Njemu istinski robuju i koji su Njemu poslušni, a to su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem i njegov ummet.

U ovom je, doista, pouka za ljude koji budu Allaha obožavali.

A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

Reci: “Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!”

I ako oni leđa okrenu, ti reci: “Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam je li blizu ili daleko ono čime vam se prijeti.

On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete.

A ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za neko vrijeme."

“Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili”, reče on, “a Gospodar naš Svemilosni jeste Onaj od Kojega treba tražiti pomoć protiv onoga čime Ga opisujete.”

O ljudi, Gospodara svog se bojte! Zaista će potres, kad Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti!

Na Dan kad ga doživite svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj plod pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati zato što će Allahova kazna strašna biti.

Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog šejtana prkosnoga.

Za njega je već propisano da će svakog onog ko ga uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu naputiti.

O ljudi! Ako ste u sumnji spram proživljenja – pa Mi smo vas, zaista, stvorili od prašine, zatim od kapi sjemena, potom od zakvačka, zatim od grude mesa, oblikovanog i neoblikovanog, da bismo vama objasnili! A u matericama zadržavamo šta hoćemo do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastete; neko od vas umire, a neko duboku starost doživljava, tako da, nakon što je znao, ne zna ništa. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju vodu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno.

To je zato što je Allah, baš On, zaista, Istina i što On oživljava mrtve, i što On nad svime ima moć,

i što će Čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživjeti.

Ima ljudi koji se o Allahu prepiru bez ikakva znanja i bez ikakva nadahnuća i bez Knjige svjetilje,

hodeći nadmeno da bi s Allahova puta odvraćali; njih na ovom svijetu čeka poniženje, a na onom svijetu dat ćemo im da iskuse patnju u ognju.

“Eto, to je zbog djela ruku tvojih, jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.”

Ima ljudi kao onaj koji Allaha obožava kolebljivo, na ivici: ako ga zadesi dobro, smiri se time, a ako ga zadesi iskušenje, on se potpuno okrene, pa tako izgubi i dunjaluk i ahiret. To je, uistinu, očiti gubitak.

On, pored Allaha, moli onoga koji od njega ne može nikakvu štetu otkloniti niti mu može bilo kakvu korist pribaviti; to je, zaista, daleka stranputica;

moli onoga što će mu prije nauditi nego od koristi biti; takav je, doista, loš zaštitnik i zao drug!

Allah će one koji vjeruju i čine dobra djela, zaista, uvesti u džennetske bašče kroz koje rijeke teku. – Allah radi ono što hoće!

Onaj ko misli da Poslaniku Allah neće pomoći ni na dunjaluku ni na ahiretu, neka rastegne uže do tavanice i neka ga presiječe, pa nek vidi da li će njegov plan otkloniti ono što ga srdi.

I tako, eto, Mi ga u vidu jasnih ajeta objavljujemo, a Allah će onom kome hoće na Pravi put ukazati.

Zaista će onima koji vjeruju, jevrejima, sabijcima, kršćanima, poklonicima vatre i višebošcima, Allah presuditi na Kijametskom danu. Allah je, zaista, svemu svjedok.

Zar ne vidiš da Allahu sedždu čine i oni na nebesima i oni na Zemlji, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah, zaista, radi što hoće.

Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svog. Onima koji ne budu vjerovali bit će odijela od vatre skrojena, a ključala voda bit će na glave njihove sipana,

od nje će se istopiti ono što je u trbusima njihovim, i koža,

a gvozdenim maljevima bit će mlaćeni.

Kad god pokušaju zbog teškog jada iz nje izići, bit će u nju vraćeni: “Iskusite patnju u užasnoj vatri!”

A one koji budu vjerovali i dobra djela činili Allah će sigurno uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti.

Oni su bili nadahnuti da govore lijepe riječi i bili su nadahnuti na put Onog Koji je hvale dostojan.

Nevjernicima i onima koji odvraćaju od Allahova puta i Časnog hrama – a Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka – i onom ko u njemu bilo kakvo nasilje učini dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi.

I kada smo Ibrahimu pokazali mjesto Kuće rekavši: “Meni ništa ne pridružuj, i očisti Kuću Moju za one koji će je obilaziti, koji će stajati i koji će na ruku‘u i sedždi biti.”

I oglasi ljudima hadž – i dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim koje dolaze sa dalekog puta,

da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!

Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnoga obilaze.

To je tako! A ko Allahove zabrane smatra velikim, pa to će mu biti dobro kod Gospodara njegova – a dozvoljena vam je stoka, osim one koja vam se spominje – pa klonite se prljavštine kumira i klonite se lažna govora.

Budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikog Njemu ravnim! A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.

Eto toliko! Pa ko poštuje Allahove propise – znak je čestita srca.

Vama one služe do određenog roka, a poslije, njihovo mjesto je kraj Drevnog hrama.

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte! A radosnom viješću obraduj poslušne,

čija srca, kad se Allah spomene, strah obuzme, i one koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese, i one koji namaz obavljaju i koji, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju.

A deve smo vam učinili jednim od Allahovih obreda hadža, i vi od njih imate koristi, zato spominjite Allahovo ime kad budu u redove poredane. A kad padnu na zemlju, preklane, jedite ih, a nahranite i onog koji ne prosi, a i onog koji prosi – tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili.

Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići bogobojaznost vaša. Tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!

Allah, doista, štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.

Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći,

onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svog prognani samo zato što su govorili: “Gospodar naš je Allah!” A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – Allah je zaista moćan i silan,

one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – a Allahu se na kraju sve vraća.

A to što te oni smatraju lažnim – pa i prije njih su narod Nuhov, i Ad, i Semud poslanike smatrali lažnim,

i narod Ibrahimov, i narod Lutov,

i stanovnici Medjena; a lažnim je smatran i Musa. I Ja sam nevjernicima vremena davao, zatim sam ih kažnjavao, pa kakva je bila osuda Moja?!

I koliko smo naselja uništili, čiji su žitelji nepravedni bili, i ona su opustjela, samo su ruševine ostale! I koliko bunareva ima zapuštenih i koliko visokih palata ima praznih!

Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali oči nisu slijepe, već srca u grudima.

Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, a Allah će ispuniti prijetnju Svoju; samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju.

I koliko je bilo naselje čiji su žitelji bili nepravedni, kojima sam Ja kaznu odlagao, da bih ih najzad kaznio! A Meni se sve vraća.

Reci: “O ljudi, ja sam tu da vas javno opomenem!”

One koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka oproštaj i opskrba plemenita.

A oni koji se budu trudili da dokaze Naše poreknu, uvjereni da će Nam umaći, bit će stanovnici Džehennema.

Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio. Allah bi ono što bi šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječi Svoje učvrstio – Allah sve zna i mudar je.

To je zato da ono što šejtan ubaci učini iskušenjem za one u čijim srcima je bolest i za one čija su srca okrutna – a nepravedni su, zaista, u rascjepu i na stranputici dalekoj,

i da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur’an istina od Gospodara tvoga, pa u njega povjerovali i da mu srca njihova budu sklona. A Allah će vjernike, doista, na Pravi put izvesti.

A nevjernici neće prestati u njega sumnjati, sve dok im iznenada Čas ne dođe ili dok ne osjete patnju u jednom strahotnom danu.

Tog Dana vlast će samo Allah imati, On će im suditi: vjernici i oni koji su dobra djela činili bit će u džennetskim baščama uživanja,

a nevjernici i oni koji su ajete Naše poricali, oni će u patnji sramnoj boraviti.

Allah će, zaista, lijepo opskrbiti one koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli, a zaista je Allah, baš On, najbolji Opskrbitelj.

On će ih u mjesto kojim će oni biti zadovoljni doista uvesti! – A Allah sve zna i blag je.

Eto tako! A onom ko istom mjerom uzvrati za učinjeno zlo i kome opet nepravda bude učinjena, Allah će, sigurno, pomoći. – Allah je Onaj Koji grijehe poništava i Koji ih prašta.

Eto tako! A Allah smjenjuje noć danom, a dan noću, i Allah je Onaj Koji sve čuje i sve vidi.

To je zato što je Allah – Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole – laž, i zato što je Allah Svevišnji i Veliki.

Zar ne vidiš da Allah s neba spušta kišu od koje zemlja zazeleni? – Allah je, zaista, dobar i ništa Mu skriveno nije.

Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Allah, doista, nije ni o kome ovisan, i On je Hvaljeni.

Zar ne vidiš da je Allah sve što je na Zemlji vama podredio, pa i lađe koje, voljom Njegovom, morem plove? On drži ono što je na nebu da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti. – Allah je, uistinu, prema ljudima blag i milostiv.

On vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživiti – a čovjek je, zaista, nezahvalan!

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kojem se trebala vladati, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravljaju. Ti pozivaj svom Gospodaru jer ti si, uistinu, na Pravom putu.

A ako se oni budu s tobom prepirali, reci: “Allah dobro zna ono što vi radite!”

Allah će vam na Sudnjem danu presuditi o onom u čemu se razilazite.

Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebesima i na Zemlji? To je sve u Knjizi. To je, uistinu, Allahu lahko!

Višebošci, pored Allaha, obožavaju one za koje im On nije poslao nikakav dokaz, i o njima sami ništa ne znaju. A nepravednima nema pomagača.

A kad im se Naši jasni ajeti kazuju, ti primjećuješ veliko negodovanje na licima onih što ne vjeruju, koji umalo da ne nasrnu na one koji im riječi Naše kazuju. Reci: “Hoćete li da vam kažem što će vam biti mrže od toga? – Vatra kojom Allah nevjernicima prijeti, a grozno će ona prebivalište biti.”

O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: “Oni koje vi, pored Allaha, molite, ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji obožava, a i onaj ko se obožava!"

Oni ne veličaju i ne poznaju Allaha kako treba. – A Allah je, uistinu, moćan i silan.

Allah odabire poslanike među melekima i ljudima. – Allah sve čuje i sve vidi.

On zna šta su uradili i šta će uraditi. – A Allahu se sve vraća.

O vjernici, pred Allahom se sagibajte i čelima po tlu padajte, Gospodara svog obožavajte i dobra djela činite da biste postigli ono što želite.

I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, namaz obavljajte i zekat dajte i u Allaha se pouzdajte. On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!

Ono što žele vjernici će postići,

oni koji namaz svoj ponizno obavljaju,

i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju,

i koji zekat udjeljuju,

i koji stidna mjesta svoja čuvaju,

osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju;

a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju,

i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu,

i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju,

oni su dostojni nasljednici,

koji će Džennet Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.

Mi čovjeka od bīti zemlje stvaramo,

zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo,

pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!

Vi ćete, poslije toga, pomrijeti,

zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti.

Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili.

Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo je i odvesti,

i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete,

i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je onima koji jedu.

I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite,

i na njima, i na lađama se vozite.

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu i on je govorio: “O narode moj, samo Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se Allaha ne bojite?!”

Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: “Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovakvo nešto nismo čuli od naših predaka davnih,

on je čovjek džinom opsjednuti, pa pustite ga neko vrijeme!”

“Gospodaru moj”, reče on, “pomozi mi, oni me u laž utjeruju!”

I Mi mu objavismo: “Lađu pred očima Našim i po objavi Našoj pravi, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po dvoje – mužjaka i ženku, i porodicu svoju, ali ne i one od njih za koje je prethodila Riječ, i ne obraćaj Mi se za one koji su nepravdu učinili, jer će, doista, biti potopljeni."

Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe, reci: “Hvala Allahu Koji nas je spasio naroda koji je nepravedan!”

I reci: “Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!”

U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju.

Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,

i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: “Samo Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se Allaha ne bojite?!”

Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onom svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovom svijetu raskošno žive, govorili: “On je čovjek kao i vi – jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete,

i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.

Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti?

Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!

Postoji samo život na ovom svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti!"

On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo.”

“Gospodaru moj”, reče on, “pomozi mi, oni me u laž utjeruju!”

“Uskoro će se oni pokajati!”, odgovorio bi On.

I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili – stradao bi narod nasilnički!

A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali,

nijedan narod ne može ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje,

i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!

Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim,

faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.

“Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?”, govorili su.

I njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.

Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi Pravim putem išli.

I sina Merjemina i majku njegovu znakom smo učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni s tekućom vodom nastanili.

“O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam šta vi radite!

Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se bojte!”

A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda,

pa zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!

Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo,

da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.

Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svom strahuju,

i oni koji u dokaze Gospodara svog vjeruju,

i oni koji druge Gospodaru svom ravnim ne smatraju,

i oni koji od onog što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svom Gospodaru,

oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.

Mi nikog ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti. U Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikom se nepravda neće učiniti.

Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine.

A kad smo na muke stavili one među njima koji su raskošnim životom živjeli, oni su odmah zapomagali.

“Sad ne zapomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati!

Vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali,

dičeći se Hramom i sijeleći – vi ste ružne riječi govorili!”

Zašto oni o Kur’anu ne razmisle? Ili im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim precima davnim?

Ili oni ne poznaju Poslanika svog, pa ga zato poriču?

Kako govore: “On je lud!” Međutim, on im istinu donosi, ali većina njih prezire istinu.

Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima. Mi smo im dali Kur’an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju.

Ili od njih tražiš nagradu? Pa nagrada Gospodara tvog bolja je, On najbolje opskrbljuje.

Ti njih pozivaš na Pravi put,

ali oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću.

I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi oni u zabludi svojoj jednako lutali.

Mi smo ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upućivali,

tek kad im kapiju teške patnje otvorimo, oni će nadu izgubiti i u očajanje zapasti.

On vam daje sluh, i vid, i pamet – a kako malo vi zahvaljujete!

On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti.

On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite?

Ali, oni govore kao što su govorili oni prije njih.

Govorili su: “Zar kad pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?

I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali to su samo izmišljotine naroda drevnih.”

Upitaj: “Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?”

“Allahova!”, odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto onda ne dođete sebi?”

Upitaj: “Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Arša veličanstvenog?”

“Allah!”, odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto se onda ne bojite?”

Upitaj: “U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?”

“Allahovo je to!”, odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?”

Da, Mi im istinu donosimo, a oni su zaista lažljivci.

Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njime nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio, radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Uzvišen neka je Allah Koji je daleko od onog što oni iznose,

Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!

Reci: “Gospodaru moj, ako mi hoćeš pokazati ono čime se njima prijeti,

onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nepravednim!”

A Mi ti, zaista,možemo pokazati ono čime im prijetimo.

Ti lijepim na zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose,

i reci: “Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih,

i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!”

Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me,

da uradim kakvo dobro u onom što sam ostavio!” Nikad! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do Dana kad će oživljeni biti.

Pa kad se u rog puhne, tad rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.

Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti,

a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti, u Džehennemu će vječno boraviti,

vatra će im lica pržiti i iskeženih zuba će u njemu ostati.

“Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?”

“Gospodaru naš”, reći će, “naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali.

Gospodaru naš, izbavi nas iz nje. Ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili.”

“Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!”, reći će On.

“Kad su neki robovi Moji govorili: ‘Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!’,

vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali.

Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, postigli ono što su željeli.”

“A koliko ste godina na Zemlji proveli?”, bit će rečeno.

“Proveli smo dan ili samo dio dana”, odgovorit će, “pitaj one koji su brojali.”

“Pa da, kratko ste proveli”, reći će im se, “da ste samo znali!”

“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”

I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara Arša veličanstvenog!

A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.

I reci: “Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!"

Objavljujemo suru i njezine propise činimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili.

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!

Bludnik se ne treba ženiti osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna osim bludniku ili mnogobošcu – to je zabranjeno vjernicima.

One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikad više svjedočenje njihovo ne primajte – to su nečasni ljudi,

osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!

A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdit će svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu,

a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo ako laže!

A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže,

a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu!

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da mudar nije…

Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas. Ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onog od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.

Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: “Ovo je očita potvora!”

Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci.

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onog u što ste se upustili,

kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.

Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: “Ne dolikuje nam da o tome govorimo, uzvišen neka si Ti! To je velika potvora!”

Allah vam naređuje da više nikad takvo nešto ne ponovite, ako ste vjernici,

i Allah vam propise objašnjava; a Allah sve zna i mudar je.

One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv…

O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onog ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onog koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.

Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovom putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.

Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i na ovom i na onom svijetu; njih čeka patnja nesnosna,

na Dan kad protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili.

Tog Dana Allah će ih kazniti kaznom koju su zaslužili i oni će saznati da je Allah, doista, Istina očigledna.

Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene. Oni nisu krivi za ono što o njima govore, njih čeka oprost i veliko obilje.

O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite – to vam je bolje, poučite se!

A ako u njima nikog ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: “Vratite se!”, vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono što radite.

Nije vam grijeh ulaziti u nenastanjene zgrade, u kojima se nalaze stvari vaše, a Allah zna ono što javno pokazujete i ono što krijete.

Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.

A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onog što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.

Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svog dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.

I neka se suzdrže oni koji se nemaju mogućnosti oženiti, dok im Allah iz obilja svog ne pomogne! A s onima u posjedu vašem koji se žele otkupiti, ako su u stanju to učiniti, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave – a one žele biti čestite – da biste stekli prolazna dobra ovog svijeta. A ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima samilostan biti.

Mi vam objavljujemo jasne ajete i primjere iz života onih koji su prije vas bili i nestali i pouku onima koji se budu Allaha bojali.

Allah je svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka. Svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne – sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onog koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.

U džamijama, koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – slave i veličaju Njega, ujutro i navečer,

ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju, i koji strepe od Dana u kome će srca i pogledi biti uznemireni,

da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.

A djela nevjernika su kao priviđenje u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe – a zateći će kod njega Allaha i On će mu potpuno isplatiti račun njegov; Allah veoma brzo obračunava,

ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.

Zar ne znaš da Allaha slave i veličaju svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će Ga slaviti i veličati. A Allah dobro zna ono što oni rade.

Samo je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vraća!

Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada. On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.

On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pameti imaju.

Allah sva živa bića stvara od vode [1] , neka od njih na trbuhu puze, neka idu na dvije noge, a neka, opet, hode na četiri; Allah stvara šta hoće, Allah, zaista, nad svime ima moć. ——— [1] Ovdje se misli na bića koja vidimo.

Mi objavljujemo ajete jasne. A Allah ukazuje na Pravi put onom kome On hoće.

A dvoličnjaci govore: “Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se”, zatim neki od njih glave okreću, nisu oni vjernici.

Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu,

samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno.

Jesu li im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego žele drugima nepravdu učiniti.

Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu da im presudi, samo reknu: “Slušamo i pokoravamo se!” Oni će uspjeti.

Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će postići ono što budu željeli.

Dvoličnjaci se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će sigurno ići u boj ako im ti narediš. Reci: “Ne zaklinjite se! Pokornost – zna se šta je! Allah dobro zna ono što vi radite.”

Reci: “Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!” A ako ne htjednete, on je dužan raditi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni raditi ono što se vama naređuje, pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu – a Poslanik je jedino dužan jasno obznaniti.

Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili, sigurno, nasljednicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio nasljednicima one prije njih, i da će im, zacijelo, vjeru njihovu učvrstiti, onu s kojom je zadovoljan da bude njihova, i da će im, sigurno, strah sigurnošću zamijeniti: “Oni će samo Meni ibadet činiti i neće druge Meni u obožavanju pridruživati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su baš grešnici.”

A vi namaz obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost.

Nikako ne misli da će nevjernici umaći Njemu na Zemlji; njihovo boravište bit će Vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalište!

O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i oni koji još nisu spolno zreli: prije jutarnjeg namaza, i kada u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavljanja noćnog namaza. To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta oni kod vas često ulaze, a i vi jedni kod drugih ulazite. Tako vam Allah objašnjava ajete i propise! A Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.

A kad djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže dopuštenje za ulazak, kao što su tražili dopuštenje oni stariji od njih – tako vam Allah objašnjava propise Svoje! A Allah sve zna i mudar je.

A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu kreposne. Allah sve čuje i zna.

Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu! Vama nije grijeh jesti u kućama vašim, ili kućama očeva vaših, ili u kućama matera vaših, ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara vaših, ili u kućama amidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu, ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po materi, ili u onih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg – nije vam grijeh jesti zajednički ili pojedinačno. A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili!

Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s njime na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni koji od tebe traže dopuštenje, u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni zatraže dopuštenje od tebe zbog kakva posla svog, dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prašta i On je milostiv.

Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete; Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.

Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On će ih obavijestiti o svemu što su radili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!

Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svom objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena,

Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!

Neki pored Njega prihvataju božanstva koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju od sebe neku štetu otkloniti ni sebi kakvu korist pribaviti i koja nemaju moći život oduzeti, život dati niti oživiti.

Oni koji ne vjeruju govore: “Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu”, i čine nepravdu i potvoru,

i govore: “To su izmišljotine naroda drevnih, on traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju.”

Reci: “Objavljuje ih Onaj Kome su poznate tajne nebesa i Zemlje, On mnogo prašta i samilostan je.”

I oni govore: “Šta je ovom ‘poslaniku’, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebao mu se jedan melek poslati da zajedno sa njim opominje,

ili da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio?” I nevjernici još govore: “Vi samo opčinjena čovjeka slijedite!”

Vidi kakve primjere o tebi oni navode, pa onda lutaju i Pravi put ne mogu naći.

Neka je uzvišen Onaj Koji ti, ako hoće, može dati bolje od toga: vrtove kroz koje rijeke teku i dvorove.

Oni, čak, i Čas oživljenja poriču, a Mi smo za one koji Čas oživljenja poriču pripremili Vatru razbuktalu.

Kad ih Oganj opazi iz daljine, oni će čuti kako gnjevan ključa i od bijesa huči,

a kad budu bačeni u nju, u tjesnac, vezanih ruku, propast će tamo prizivati.

“Ne prizivajte danas jednu propast, nego prizivajte mnoge propasti!”

Reci: “Je li bolje to ili vječni Džennet koji je obećan onima koji se budu Allaha bojali? On će im nagrada i prebivalište biti,

U njemu će sve što zažele imati, vječno će u tome biti; to je Gospodaru tvome obećanje obavezno."

A na Dan kad ih On sakupi, a i one kojima su pored Allaha obožavali, te upita: “Jeste li vi ove robove Moje u zabludu zaveli, ili su oni sami s Pravog puta zalutali?”,

oni će reći: “Slavljen neka si Ti, nezamislivo je da smo mi pored Tebe ikakve zaštitnike uzimali, nego Ti si ovima i precima njihovim dao da uživaju, pa su zaboravili da Te se sjećaju; oni su propast zaslužili!”

Oni će poreći to što vi govorite, a vi nećete biti u mogućnosti da patnju otklonite niti da pomoć nađete. A onome od vas koji je nepravdu činio dat ćemo da patnju veliku iskusi.

Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.

Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati govore: “Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svog ne vidimo?” Oni su, zaista, u dušama svojim oholi, a u nepravičnosti su sve granice prešli.

Onaj dan kad ugledaju meleke, neće biti tada radosnog navještaja prestupnicima. I govorit će meleki: “Vama je to potpuno uskraćeno.”

I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.

Stanovnici Dženneta će tog Dana bolje prebivalište i ljepše odmaralište imati.

A na Dan kad se nebo rastvori i samo tanak oblak pojavi i kad se meleki sigurno spuste,

tog Dana će istinska vlast biti samo u Milostivog, a bit će to mučan Dan za nevjernike.

Na Dan kad nevjernik svoje dvije ruke bude grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta držao,

kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo,

on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!”, a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.

Poslanik je rekao: “Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!”

Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i kao pomagač!

Oni koji ne vjeruju govore: “Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to odjednom!” A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.

Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.

Oni koji budu lica okrenutih zemlji u Džehennem vučeni bit će u najgorem položaju i u najvećoj nevolji.

Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna pomoćnikom učinili,

pa rekli: “Otiđite vas dvojica narodu koji dokaze Naše poriče”, i poslije smo taj narod potpuno uništili.

A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u laž utjerivali, potopili i ljudima ih poučnim primjerom učinili, a nevjernicima smo patnju bolnu pripremili.

I Ad i Semud i stanovnike er-Ressa i mnoge narode između njih,

a svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo poslije sasvim uništili.

A ovi prolaze pored grada na koji se sručila kobna kiša – zar ga ne vide? – pa ipak ne očekuju oživljenje.

Kad te vide, rugaju ti se: “Je li ovo onaj kojeg je Allah kao poslanika poslao?

Umalo da nas od božanstava naših nije odvratio, ali mi im vjerni ostadosmo.” A kad dožive patnju, saznat će ko je dalje s Pravog puta bio skrenuo.

Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onom koji je strast svoju za boga svog uzeo?

Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli.

Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire – a da hoće, ostavio bi je da miruje – i kako smo uredili da na nju Sunce utječe,

a poslije je malo-pomalo Sebi privlačimo.

On vam je noć učinio pokrivkom, san vam je učinio počinkom, a dan da se krećete.

I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo,

da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.

I Mi je raspodjeljujemo među njima da bi se prisjetili, ali većina ljudi odbija sve osim nevjerovanja i nezahvalnosti.

Da hoćemo, u svaki grad bismo poslali nekog da opominje,

zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori.

On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.

On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.

Umjesto Allaha oni obožavaju one koji nisu u stanju neku im korist pribaviti niti od njih kakvu štetu otkloniti. Nevjernik je šejtanov pomagač protiv njegovog Gospodara.

A Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.

Reci: “Za ovo od vas ne tražim druge nagrade, već da onaj koji hoće pođe Putem koji vodi njegovu Gospodaru.”

Ti se pouzdaj u Živog, Koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna.

Onaj Koji je za šest dana nebesa i Zemlju i ono što je među njima stvorio, a onda se nad Aršom uzvisio. On je Svemilosni, i upitaj o Njemu onoga koji dobro zna.

A kad im se rekne: “Padajte ničice pred Milostivim!”, oni pitaju: “A ko je Milostivi? Zar da padamo ničice samo zato što nam ti naređuješ?” I još se više otuđuju.

Neka je uzvišen Onaj Koji je na nebu sazviježđa stvorio i na njemu dao svjetiljku i Mjesec koji sija.

On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onog koji hoće razmisliti ili ko želi biti zahvalan.

A robovi su Milostivog oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kad ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!”,

i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tlo padajući i stojeći,

i oni koji govore: “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna,

on je ružno prebivalište i boravište”,

i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine,

i oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad se na to ima pravo, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusit će kaznu.

Patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati.

Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.

A onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.

I oni koji ne svjedoče lažno i koji, prolazeći pored onog što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno,

i oni koji, kad budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu,

i oni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!”,

oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani,

u njima će vječno ostati, a kako su one divno prebivalište i boravište!

Reci: “Gospodar moj vam poklanja pažnju samo zbog vaše molitve, a pošto ste vi poricali, neminovno vas čeka patnja."

Ta-sin-mim. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Ovo su ajeti Knjige jasne!

Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?

Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli.

I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu.

Oni poriču – pa stići će ih sigurno posljedice onog čemu se izruguju.

Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?

To je doista dokaz, ali većina njih ne vjeruje.

A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.

A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: “Idi narodu koji se prema sebi ogriješio,

narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao”,

on je rekao: “Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju,

da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete – zato podaj poslanstvo i Harunu.

A ja sam njima i odgovoran, pa se plašim da me ne ubiju.”

“Neće!”, reče On. “Idite obojica s dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati.

Otiđite faraonu i recite: ‘Mi smo poslanici Gospodara svjetova,

dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!’ ”

Faraon reče: “Zar te među nama nismo odgajali dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?

I uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik!”

“Tad sam to učinio”, Musa reče, “jer sam spadao u zabludjele,

a od vas sam pobjegao zato što sam vas se bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.

A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?”

“A ko je Gospodar svjetova?”, upita faraon.

“Gospodar nebesa i Zemlje i onog što je između njih, ako vjerujete”, odgovori on.

“Čujete li?”, reče onima oko sebe faraon.

“Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka”, reče Musa.

“Poslanik koji vam je poslan, uistinu, lud je”, reče faraon.

“Gospodar istoka i zapada i onog što je između njih, ako pameti imate”, reče Musa.

A faraon reče: “Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!”

“Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?”, upita on.

“Pa daj ga, ako istinu govoriš!”, reče faraon.

I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava.

A onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela.

“Ovaj je zaista vješt čarobnjak”, reče glavešinama oko sebe faraon,

“hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?”

“Ostavi njega i brata njegova!”, rekoše, “a u gradove pošalji da sakupljaju,

sve čarobnjake vješte će ti dovesti.”

I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,

a narodu bī rečeno: “Hoćete li se iskupiti,

da slijedimo čarobnjake, ako oni budu pobjednici!”

A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: “Hoće li nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?”

“Hoće!”, odgovori on, “bit ćete tad sigurno meni najbliži.”

Musa im reče: “Bacite ono što želite baciti!”

I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: “Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!”

Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.

Čarobnjaci se onda na tlo baciše,

i rekoše: “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,

Gospodara Musaova i Harunova!”

“Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!?”, viknu faraon, “on je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti! Poodsijecat ću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!”

“Ništa strašno!”, rekoše oni. “Mi ćemo se Gospodaru svom vratiti.

Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici.”

I Mi objavismo Musau: “Kreni noću s robovima Mojim, ali bit ćete gonjeni.”

I faraon posla po gradovima sakupljače.

“Ovih je zaista malo,

i rasrdili su nas,

a mi smo svi budni!”

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,

iz riznica i dvoraca divnih.

Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.

I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.

Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: “Samo što nas nisu stigli!”

“Neće!”, reče on, “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.”

I Mi objavismo Musau: “Udari štapom svojim po moru!”, i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo,

i Mi onda tamo one druge približismo,

a Musaa i sve one koji bijahu s njime spasismo,

i one druge potopismo.

To je doista dokaz, ali većina njih ne vjeruje.

A Gospodar je tvoj zaista silan i milostiv.

I kaži im vijest o Ibrahimu,

kad je oca svog i narod svoj upitao: “Šta to vi obožavate?”,

a oni odgovorili: “Obožavamo kumire i povazdan im se molimo.”

On je rekao: “Čuju li vas oni kad se molite,

ili mogu li vam koristiti ili naškoditi?”

“Ne”, odgovoriše, “ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju.”

“A da li ste razmišljali”, upita on, “da su oni koje obožavate vi

i koje su obožavali davni preci vaši,

doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,

Koji me je stvorio i na Pravi put uputio,

i Koji me hrani i poji,

i Koji me, kad se razbolim, liječi,

i Koji će mi život oduzeti, i Koji će me poslije oživiti,

i Koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!

Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri,

i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,

i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati,

i ocu mom oprosti, on je jedan od zalutalih,

i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,

na Dan kad neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,

samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.”

I Džennet će se čestitima približiti,

a Džehennem zalutalima ukazati,

i reći će im se: “Gdje su oni koje ste obožavali,

a niste Allaha, mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?”

Pa će i oni i oni koji su ih u zabludu odveli u njega biti bačeni,

i vojske Iblisove – svi zajedno.

I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:

“Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi,

kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,

a na stranputicu su nas naveli zlikovci,

pa nemamo ni zagovornika,

ni prisna prijatelja,

da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!”

To je doista dokaz, ali većina njih ne vjeruje.

A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.

I Nuhov je narod smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Nuh reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Oni rekoše: “Kako da te poslušamo kad te najniži sloj ljudi slijedi?”

“Ne znam ja šta su oni radili”, reče on,

“svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,

a ja vjernike neću otjerati,

ja samo javno opominjem!”

“Ako se ne okaniš, o Nuhu”, rekoše oni, “bit ćeš sigurno kamenovan!”

“Gospodaru moj”, reče on, “narod me moj u laž utjeruje,

pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!”

I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,

a ostale potopili.

To je doista dokaz, ali većina njih ne vjeruje.

A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.

I Ad je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Hud reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,

i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,

a kad kažnjavate – kažnjavate kao silnici?

Zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Bojte se Onog Koji vam daruje ono što znate,

daruje vam stoku i sinove,

i bašče i izvore.

Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danu patnje.”

Rekoše oni: “Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,

ovako su i narodi davnašnji vjerovali,

i mi nećemo biti mučeni.”

I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje.

A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.

I Semud je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Salih reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni,

u vrtovima i među izvorima,

u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?

Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni,

i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,

koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju.”

Rekoše oni: “Ti si samo opčinjen,

ti si čovjek, kao i mi – zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!”

“Evo, to je deva”, reče on, “u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi,

i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!”

Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.

I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje.

A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.

I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.

Kad im njihov brat Lut reče: “Kako to da se ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Zašto vi, mimo svih svjetova, sa muškarcima općite,

a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite.”

Rekoše oni: “Ako se ne okaniš, o Lute, bit ćeš sigurno prognan.”

“Ja se gnušam toga što vi radite!”, reče on.

“Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!”

I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve,

osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,

a zatim smo ostale uništili,

spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!

To je doista dokaz, ali većina njih ne vjeruje.

A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.

I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.

Kad im Šuajb reče: “Kako to da se ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

Pravo mjerite na litru i ne zakidajte,

a na kantaru ispravnom mjerom mjerite.

I ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite,

i Onog Koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se.”

rekoše oni: “Ti si samo opčinjen,

i ti si samo čovjek kao i mi – za nas si ti, doista, lažac pravi,

zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!”

“Gospodar moj dobro zna šta vi radite”, reče on.

I oni su nastavili utjerivati ga u laž, pa ih je stigla kazna iz oblaka – a to je bila kazna jednog strašnog dana.

To je doista dokaz, ali većina njih ne vjeruje.

A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.

I Kur’an je, sigurno, objava Gospodara svjetova,

donosi ga povjerljivi Džibril,

na srce tvoje, da opominješ,

na jasnom arapskom jeziku;

on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih,

zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?

A da ga objavljujemo i nekom nearapu,

pa da im ga on čita, opet u njega ne bi povjerovali.

Eto, tako ga Mi u srca grešnikā uvodimo,

oni u njega neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,

koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,

pa će reći: “Hoće li nam se imalo vremena dati?”

Zašto oni kaznu Našu požuruju!?

Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,

i naposlijetku ih snađe ono čime im se prijeti,

zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?

Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali,

da bi pouku primili, Mi nismo nepravedni bili.

Kur’an ne donose šejtani,

nezamislivo je da to oni čine, oni to ne mogu,

oni ga nikako ne mogu prisluškivati.

Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni!

I opominji rodbinu svoju najbližu,

i budi ponizan prema vjernicima koji te slijede!

A ako te ne budu poslušali, ti reci: “Ja nemam ništa s tim što vi radite.”

I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,

Koji te vidi kad ustaneš

da sa ostalima namaz obaviš,

jer On, doista, sve čuje i sve zna.

Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?

Oni dolaze svakom lašcu, grešniku,

oni prisluškuju i većinom oni lažu.

A zavedeni slijede pjesnike.

Zar ne znaš da oni svakom dolinom tumaraju,

i da govore ono što ne rade,

osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A nepravedni će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti.

Ta-sin. [1] Ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne, ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,

koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju.

Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove – zato oni lutaju,

njih čeka zla kob, a na onom svijetu će biti posve izgubljeni,

a ti, zaista, primaš Kur’an od Mudrog i Sveznajućeg!

Kada Musa reče porodici svojoj: “Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti plamen – glavnju da biste se ogrijali.”

Kad je do nje došao, neki glas je dozivao: “Neka je blagoslovljen ko u vatri je i oni oko nje, i neka je slavljen i uzvišen Allah, Gospodar svjetova!

O Musa, to sam Ja – Allah, Silni i Mudri!

Baci svoj štap!” Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. “O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega bojati.

A onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti.

Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna – bit će to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod grešnički.”

I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: “Ovo je prava čarolija!”

I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: “Hvala Allahu Koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!”

I Sulejman naslijedi Davuda i reče: “O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato – ovo je, zaista, prava blagodat!”

I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove – džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni,

i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!”

I on se nasmiješi pa nasmija riječima njegovim i reče: “Gospodaru moj, nadahni me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!”

I on izvrši smotru ptica, pa reče: “Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?

Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!”

I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: “Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.

Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni,

vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravog ih puta odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put,

pa da sedždu čine Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.

Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša veličanstvenog!”

“Vidjet ćemo”, reče Sulejman, “govoriš li istinu ili ne.

Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!”

“O velikaši”, reče ona, “meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo.

Od Sulejmana je i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’

O velikaši”, reče ona, “savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!”

“Mi smo vrlo jaki i hrabri”, rekoše oni, “a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!”

“Kad carevi osvoje neki grad”, reče ona, “oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim – eto, tako oni rade.

Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čim će se izaslanici vratiti.”

I kad on pred Sulejmana izađe, ovaj mu reče: “Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onom što vam se daruje radujete!

Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.”

“O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?”

“Ja ću ti ga donijeti”, reče Ifrit, jedan od džina, “prije nego sa svog mjesta ustaneš, ja sam za to, zaista, snažan i povjerljiv.”

“A ja ću ti ga donijeti”, reče onaj koji je učio iz Knjige, “prije nego što okom trepneš.” I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: “Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava hoću li zahvalan ili nezahvalan biti! A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa Gospodar je moj neovisan i plemenit.

Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!”

I kad ona dođe, bī joj rečeno: “Je li ovo tvoj prijesto?” “Kao da je on!”, uzviknu ona. “A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.”

A od ispravna vjerovanja spriječilo je ono što je, mimo Allaha, obožavala. Zaista je ona bila iz naroda nevjerničkog!

“Uđi u dvoranu!”, bī joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!”, reče on. “Gospodaru moj”, uzviknu ona, “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!”

A narodu Semud poslali smo brata njihova Saliha: “Ibadet činite jedino Allahu”, ali oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.

“O narode moj”, govorio im je on, “zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta da bi vam se ukazala milost?”

“Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!”, rekoše oni. “Od Allaha vam je i dobro i zlo”, reče on, “vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.”

U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.

“Zakunite se najtežom zakletvom”, rekoše, “da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovu najbližem krvnom srodniku reći: ‘Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi zaista istinu govorimo.’ ”

I kovali su spletke, ali smo i Mi kovali spletke a da to oni i ne naslutiše.

Pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve, i njih i narod njihov.

Eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna,

a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

I Luta, kad reče narodu svome: “Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih?

Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici.”

A odgovor naroda njegova glasio je: “Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi – čistunci!"

I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti,

i pustili smo na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!

Reci: “Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao! Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju?

Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje.

Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi.

Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!

Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju!

Onaj Koji sve iz ničeg stvara, Koji će zatim to ponovo učiniti i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: ‘Dokažite, ako istinu govorite!’ ”

Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi; i oni ne znaju kad će oživljeni biti.”

Zar oni o onome svijetu da što znaju! Oni u njega sumnjaju, oni su slijepi prema njemu.

Nevjernici govore: “Zar ćemo, kad postanemo zemlja, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni?

Ovim nam se već odavno prijeti, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih.”

Reci: “Putujte po svijetu i vidite kako su završili grešnici!”

I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih.

“Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?”, pitaju oni.

Reci: “Stići će vas sigurno nešto od onog što požurujete!”

A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna.

Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose.

Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.

Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze,

i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje.

Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi – On je Silni i Sveznajući,

zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu!

Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kad se leđima okrenu,

niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti. Možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati.

I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje izađe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni.

A na Dan kad od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Naše poricali – oni će biti zadržani,

i kad dođu, On će upitati: “Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima ili šta ste to radili?”

I njih će stići kazna zato što su nepravedni bili, pa neće moći ni riječ izustiti.

Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim? To su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.

A na Dan kad se u rog puhne, pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći.

Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo Koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.

Ko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za njega i bit će straha na Sudnjem danu pošteđen.

A oni koji budu zlo činili, u Vatru će naglavačke biti gurnuti. “Zar se već kažnjavate za ono što ste radili?"

"Ja sam primio zapovijest da ibadet činim jedino Gospodaru ovoga grada, Koji ga je zabranio skrnaviti – a Njemu sve pripada – i naređeno mi je da iz reda muslimana – Allahu predanih budem,

i da Kur’an kazujem." Onaj ko bude išao Pravim putem, na Pravom je putu za svoje dobro; a onom ko je u zabludi ti reci: “Ja samo opominjem.”

I reci: “Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!” A Gospodar tvoj motri na ono što radite.

Tā Sīn Mīm. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Ovo su ajeti Knjige jasne!

Mi ćemo ti po Istini kazati neke vijesti o Musau i faraonu, i to za one ljude koji vjeruju.

Zaista se faraon u zemlji oholio, i od stanovnika njenih načinio poklonike raznovrsne; jednu zajednicu je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao. Doista je jedan od remetitelja poretka bio!

A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo,

i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu, Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali.

I Mi nadahnusmo Musaovu majku: “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.”

I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.

I žena faraonova reče: “On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.” A oni ništa ne predosjetiše.

I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga razotkri da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.

I ona reče sestri njegovoj: “Idi za njim!” I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili.

A Mi smo mu već otprije zabranili dojilje, pa ona reče: "Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?"

I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito – ali većina njih ne zna.

I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku – jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu – pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i usmrti. “Ovo je šejtanov posao”, uzviknu, “on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu odvodi!”

“Gospodaru moj”, reče onda, “ja sam sebi zlo nanio, oprosti mi!” I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.

"O Gospodaru moj", reče, "zato što si mi blagodati dao, nikada prestupnicima neću biti od pomoći."

I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga onaj isti od jučer pozva ponovo u pomoć. “Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!”, reče.

I kad htjede ščepati zajedničkog im neprijatelja, reče mu njegov sunarodnik: “O Musa, zar ćeš ubiti i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš na Zemlji silu provoditi, a ne želiš miriti.”

I jedan čovjek s kraja grada dotrča: “O Musa”, reče, “glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik.”

I Musa izađe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se desiti. “Gospodaru moj”, reče, “spasi me naroda koji ne vjeruje!”

I kad se uputi prema Medjenu, on reče: “Gospodar moj će mi pokazati pravi put!”

A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. “Šta vi radite?”, upita on. “Mi ne napajamo dok čobani ne odu”, odgovoriše one, “a otac nam je veoma star.”

I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: “Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!”

I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: “Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!” I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: “Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!”

“O oče moj”, reče jedna od njih, “uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana.”

“Ja te želim oženiti jednom od ove dvije kćeri moje”, reče on, “ali trebaš me osam godina služiti. A ako deset napuniš, bit će dobra volja tvoja, a ja te ne želim na to siliti. Ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.”

“Neka bude tako između mene i tebe”, reče Musa, “koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili.”

I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. “Pričekajte”, reče čeljadi svojoj, “vidio sam vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete.”

A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: “O Musa, Ja sam, zbilja, Allah, Gospodar svjetova!

I baci svoj štap!" I kad je vidje da se tresući kreće, kao da je to džann-zmija, on okrenut leđima uzmače i ne osvrnu se. "O Musa, priđi i ne boj se! Ti si od onih sigurnih!

Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit će se bijela, a bez mahane, i priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvog faraonu i glavešinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalašeni.”

“Gospodaru moj”, reče, “ja sam ubio jednog njihovog čovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju.

A moj brat Harun rječitiji je od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem.”

“Pomoći ćemo te bratom tvojim”, reče On, “i obojici ćemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi prići. S Našim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postat ćete pobjednici.”

I kad im Musa donese Naše jasne dokaze, oni povikaše: “Ovo je samo smišljena čarolija, nismo čuli da se ovakvo nešto dešavalo u doba predaka naših!”

“Gospodar moj dobro zna onog koji donosi uputstvo od Njega”, reče Musa, “onog koji će na kraju pobijediti – a nepravedni doista neće uspjeti!”

“O velikaši”, reče faraon, “ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene. A ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac!”

A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na Zemlji i mislili su da Nam neće biti vraćeni,

pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali oni koji su nepravedni bili!

A bili smo ih učinili vođama koji su pozivali u ono zbog čega se ide u vatru – a na Sudnjem danu niko im neće pomoći,

i popratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na onom svijetu bit će od svakog dobra udaljeni.

I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost, da bi se prisjetili i pouku primili.

Ti nisi bio na strani zapadnoj kad smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni njegov savremenik.

Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo živjeli. A ti nisi boravio među stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše, nego ti Mi o njima kazujemo vijesti.

Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili,

i da ne reknu kad ih kazna stigne zbog onog što su počinili: “Gospodaru naš, zašto nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici budemo?”

A kad im dolazi istina od Nas, oni govore: “Zašto mu nije dato onako isto kao što je dato Musau?” A zar oni još davno nisu porekli ono što je Musau dato? Oni govore: “Dvije čarolije, jedna drugu podržava.” I govore: “Mi ni u jednu ne vjerujemo.”

Reci: “Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na Pravi put upućuje, nju bih slijedio, ako istinu govorite!”

Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onog koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.

Riječ smo im temeljito dostavili ne bi li se opametili.

Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur’ana, vjeruju u njega.

A kad im se kazuje, govore: “Mi vjerujemo u njega, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani.”

Oni će dobiti dvostruku nagradu zato što bili strpljivi i što dobrim djelom odbijaju zlo i što od onoga što im dajemo udjeljuju.

A kad čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: “Nama naša djela, a vama vaša djela – mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.”

Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti. Allah ukazuje na Pravi put onom kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.

Oni govore: “Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja protjerani.” Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni; međutim, većina njih ne zna.

A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali.

A Gospodar tvoj nikada nije naselja uništavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, da im dokaze Naše kazuje. I Mi smo samo onda naselja uništavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili.

Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zar ne razumijete?

Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovom svijetu, a koji će, poslije, na onom svijetu u vatru ubačen biti?

A na Dan kad ih On pozove i upita: “Gdje su oni koje ste Mojim ortacima smatrali?”,

reći će oni na kojima će se riječ obistiniti: “Gospodaru naš, ove što smo na stranputicu naveli – naveli smo zato što smo i sami na stranputici bili; mi ih se pred Tobom odričemo, oni nas nisu obožavali.”

“Pozovite božanstva vaša!”, reći će im se, pa će ih oni pozivati, ali im se ona neće odazvati, i patnju će doživjeti. Ah, da su na Pravom putu bili!

A na Dan kad ih On pozove i upita: “Šta ste poslanicima odgovorili?”,

tog Dana oni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće ništa pitati.

A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela činio – on će postići šta je želio.

Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabire. Oni nemaju pravo birati. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s Njime izjednačuju!

Gospodar tvoj zna ono što srca njihova kriju i ono što oni iskazuju.

On je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovom i na onom svijetu! Samo On sudi i Njemu ćete se vratiti.

Reci: “Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjega dana – koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?”

Reci: “Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjega dana – koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj smiraj nađete? Zar ne vidite?!"

Iz milosti Svoje on vam je dao noć i dan – da se noću odmarate, a da danju za dobrima Njegovim tragate i da zahvalni budete.

A na Dan kad ih On pozove i upita: “Gdje su oni koje ste Meni sudruzima smatrali?"

Iz svakog naroda dovest ćemo svjedoka i reći: “Dajte svoj dokaz!”, i oni će saznati da je Bog jedino Allah, a neće im biti onih koje su izmišljali.

Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!”, govorili su mu ljudi iz naroda njegova,

“i nastoj time što ti je Allah dao steći onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.”

“Ovo mi je dato samo po znanju mom!”, govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti.

I izađe on pred narod svoj u svom sjaju. “Ah, da je i nama ono što je dato Karunu”, govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, “on je, uistinu, presretan.”

“Teško vama”, govorili su učeni, “onom koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada, a bit će samo strpljivima pružena!”

I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.

A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: “Zar ne vidite da Allah daje obilje onom od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidiš da nezahvalnici nikad neće uspjeti?”

Taj drugi svijet dat ćemo onima koji se ne žele na Zemlji oholiti i nered činiti, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.

Onaj ko učini dobro djelo dobit će deseterostruku nagradu za njega, a onaj ko uradi zlo – pa oni koji budu zlo radili bit će tačno prema zasluzi kažnjeni.

Onaj Koji ti objavljuje Kur’an sigurno će te vratiti povratištu. Reci: “Gospodar moj dobro zna ko je na Pravom putu i ko je u očitoj zabludi.”

Ti nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena, ali ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvog – zato nikako ne budi nevjernicima saučesnik!

I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kad ti se objave, i pozivaj Gospodaru svom i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim!

I ne moli, pored Allaha, drugog boga! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njegovog Lica, propasti! Njemu sud pripada i Njemu ćete se vratiti!

Elif Lām Mīm. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!”, i da u iskušenje neće biti dovedeni?

A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? – Loše prosuđuju!

A ko se nada susretu s Allahom, pa od Allaha određeno vrijeme će doći, a On je Svečujući i Sveznajući!

A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.

Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno preko hrđavih postupaka njihovih i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.

Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekog ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onom što ste radili obavijestiti.

One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti.

Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha”, a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvog, sigurno će oni reći: “Bili smo uz vas!” A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim?

Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolični.

Nevjernici govore vjernicima: “Slijedite naš put, a mi ćemo nositi grijehe vaše!”, a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lažu.

Ali će, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za laži koje su iznosili doista će na Sudnjem danu odgovarati.

Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu manje pedeset godina, pa ih je potom zadesio potop, a bili su nepravedni.

I Mi smo njega i one što su bili u lađi spasili, i poučnim primjerom svjetovima je učinili.

A sjeti se i Ibrahima, kad je rekao narodu svome: “Allahu ibadet činite i Njega se bojte, to vam je bolje ako znate!

Vi, mimo Allaha, kumire obožavate i laži smišljate. Oni koje vi, mimo Allaha, obožavate ne mogu vas nikakvom opskrbom opskrbiti; vi opskrbu od Allaha tražite i Njemu ibadet činite i Njemu zahvalni budite! Njemu ćete se vratiti.”

Ako poričete vi, pa poricali su i narodi koji su prije vas bili; a poslanik je jedino dužan jasno obznaniti.

Zar oni ne vide kako Allah započinje stvaranje?! On će to opet učiniti; Allahu je to, zaista, lahko.

Reci: “Putujte po Zemlji pa da vidite kako je On započeo stvaranje! Potom će Allah stvaranje ponoviti. Allah, zaista, nad svime ima moć.”

On kažnjava onog koga On hoće i milost ukazuje onom kome On hoće, i Njemu ćete se vratiti.

A vi nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu i vi nemate, mimo Allaha, ni pomagača ni zaštitnika.

A oni koji ne vjeruju u Allahove ajete i znakove i u susret s Njim – to su oni koji su izgubili nadu u Moju milost i to su oni kojima pripada patnja bolna.

Odgovor naroda njegova bijaše: “Ubijte ga ili spalite!”, ali Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.

“Vi ste”, reče on, “mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovom svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, Vatra će vaše boravište biti i niko vam u pomoć neće moći priteći.”

I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: “Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar.”

I Mi smo mu Ishaka i Jakuba podarili i među potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali; njemu smo na ovome svijetu njegovu nagradu dali, a na onome svijetu će, doista, među čestitim biti.

I sjeti se Luta. Kada narodu svome reče: “Vi činite takav razvrat kakav prije vas niko od svih svjetova nije činio,

s muškarcima općite, po drumovima presrećete i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite.” A odgovor naroda njegova bijaše: “Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!”

“Gospodaru moj”, reče on, “pomozi mi protiv iskvarenih ljudi!”

I kad izaslanici Naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše i kad rekoše: “Mi ćemo uništiti stanovnike onog grada, jer su njegovi stanovnici ljudi nepravedni."

Ibrahim reče: “U njemu je Lut!” “Mi dobro znamo ko je u njemu”, rekoše oni, “mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.”

I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. “Ne boj se i nemoj se žalostiti”, rekoše oni. “Mi ćemo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje – ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.

A na stanovnike ovog grada spustit ćemo strašnu kaznu s neba zbog toga što su razvratnici.”

I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali.

A u Medjen poslasmo brata njihova Šuajba: “O narode moj”, govorio je on, “Allahu ibadet činite, i Posljednjem danu se nadajte, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!”

Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.

A i Ada i Semuda – ostaci domova njihovih su vam vidljivi – šejtan im je lijepim njihove postupke predočio, pa ih, iako su razumni bili, od Pravog puta odvratio.

I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.

I sve smo zbog grijeha njihovih kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.

Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću – a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!

Allah dobro zna da ovi koje oni, pored Njega dozivaju ništa ne predstavljaju; On je Silni i Mudri!

To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.

Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka onima koji vjeruju.

Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz – namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno, a sigurno je spominjanje Allaha veće! – A Allah zna šta radite.

I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i s onima među njima koji su nepravedni, i recite: “Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jest – jedan, i i Njemu smo mi predani.”

Tako isto i tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo već dali Knjigu - i u nju vjeruju, a i među ovima ima onih koji u nju vjeruju, a ajete i dokaze Naše samo nevjernici negiraju.

Ti prije nje nijednu knjigu nisi kazivao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, inače posumnjali bi oni što laži govore.

Međutim, on – Kur’an je sačinjen od ajeta jasnih; u grudima su onih kojima je znanje dato; a Naše ajete samo nepravedni osporavaju.

I govore: "Zašto mu od Gospodara njegova nisu neki znaci poslani?" Reci: "Znaci su jedino u Allaha, a ja sam samo upozoritelj jasni."

A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.

Reci: “Allah je dovoljan svjedok meni i vama, On zna sve što je na nebesima i na Zemlji. A oni koji u laž vjeruju, a u Allaha ne vjeruju, oni su izgubljeni.”

Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, oni neće predosjetiti.

Požuruju te da ih kazna zadesi, a Džehennem će sigurno sve nevjernike obuhvatiti,

na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, a Allah rekne: “Ispaštajte za ono što ste radili!”

O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato samo Meni ibadet činite!

Svako će živo biće smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.

One koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestit ćemo u džennetske odaje, ispod kojih rijeke teku, u njima će vječno boraviti. Kako će divna biti nagrada onima koji su se trudili,

onima koji su trpjeli i u Gospodara svog se uzdali!

A koliko ima živih bića koja ne mogu skupljati opskrbu sebi, Allah ih opskrbljuje, a i vas! On je Svečujući i Svevideći.

A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?”, sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?

Allah u izobilju daje hranu onom kome hoće od robova Svojih, a nekom i uskraćuje. – Allah, zaista, zna sve.

A ako ih upitaš: “Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?”, sigurno će reći: “Allah!” A ti reci: “Hvala Allahu!”, ali većina njih ne shvaća.

Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je život, kad bi samo oni znali!

Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu. A kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju,

da bi poricali ono što im Mi dajemo, i da bi uživali. A znat će oni!

Zar ne vide da smo Harem svetim i sigurnim učinili, dok se svuda okolo njih otima i pljačka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim blagodatima su nezahvalni?

I ima li onda nepravednijeg od onog koji o Allahu izmišlja laži ili poriče istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u Džehennemu?

One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!

Elif Lām Mīm. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Bizantinci su pobijeđeni,

u najbližoj zemlji, ali oni će, poslije poraza, sigurno, pobijediti

za nekoliko godina – samo Allahu pripada odluka i prije i poslije – i tad će se vjernici radovati

Allahovoj pomoći – On pomaže kome hoće, On je Silni i Samilosni.

To je obećanje Allahovo. Allah ne krši obećanje svoje, ali većina ljudi ne zna.

Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovome svijetu, a prema onome svijetu su nemarni.

A zašto ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih sa ciljem i do roka određenog. A mnogi ljudi ne vjeruju da će pred Gospodara svoga doista izaći.

Zašto ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih? Oni su bili od njih jači, i zemlju su orali i obrađivali je više nego što je obrađuju ovi, i poslanici su im donosili jasne dokaze. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.

A onda, završetak onih koji su zlo činili bio je - i bit će - najužasnija kazna, zato što su Allahove riječi poricali i što su ih ruglu izvrgavali.

Allah je počeo stvaranje, zatim ga ponavlja i na kraju Njemu ćete se vratiti.

Na Dan kad nastupi Čas suda, prestupnici će očajavati.

I oni neće imati među svojim božanstvima zagovornika i oni će svoja božanstva nijekati.

Na Dan kada nastupi Čas oživljenja, ljudi će se razdvojiti:

oni koji su vjerovali i dobra djela činili u džennetskom perivoju će se radovati,

a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše i susret na Sudnjem danu poricali u trajnoj će muci biti.

Pa, slavljen i uzvišen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete.

Njemu neka je hvala i na nebesima i na Zemlji – i predvečer i u podne!

On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni.

Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih.

I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost – to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.

I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših – to su, zaista, pouke za one koji znaju.

I jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova – to su, zaista, pouke za ljude koji čuju.

I jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, a spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina – to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju.

I jedan od znakova Njegovih je i to što nebo i Zemlja opstoje odredbom Njegovom. Zatim, ćete, čim vas On samo jednom pozove, iz zemlje brzo izaći.

Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno.

On je Taj Koji započinje stvaranje; stvara iz ničega i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; Njemu pripada primjer najuzvišeniji i na nebesima i na Zemlji; On je Silni i Mudri.

On vam kao primjer navodi vas same: jesu li oni koji su u posjedu vašem izjednačeni s vama u onom što vam Mi dajemo, pa ste u tome isti, i bojite li ih se kao što se vi jedni drugih bojite? – Eto, tako Mi, podrobno, izlažemo dokaze Naše ljudima koji razmišljaju.

Ali, oni koji nepravdu učine, bez znanja slijede hirove svoje, a ko će na Pravi put uputiti onoga kome je Allah dao da u zabludi je?! Oni pomagača nemaju.

Ti upravi lice svoje vjeri iskreno; prirodnoj vjeri Allahovoj, prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahovog stvaranja, to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna.

Obraćajte Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte namaz, i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju,

od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.

A kad ljude nevolja snađe, oni se Gospodaru svom pokajnički obraćaju, a poslije, kad im On dadne da okuse milost Njegovu, odjednom neki od njih Gospodaru svom druge ravnim smatraju,

da bi bili nezahvalni na onom što im Mi dajemo. Pa uživajte, a saznat ćete!

Zar smo im Mi poslali kakav dokaz koji govori u prilog onih koje Njemu ravnim smatraju?

Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju, oni im se obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onog što su ruke njihove činile, odjednom očajavaju.

Zar oni ne vide da Allah u obilju daje opskrbu onome kome On hoće i da je uskraćuje?! Tu su, uistinu, znakovi za ljude koji vjeruju.

Pa daj bližnjem pravo njegovo, i siromahu, i putniku namjerniku. To je bolje za one koji žele lice Allahovo. To su oni uspješni.

A ono što dajete da se uveća imovinom drugih ljudi neće se kod Allaha uvećati, a zekat koji udijelite iz želje za licem Allahovim – upravo takvi će nagradu svoju umnogostručiti.

Allah vas stvara i opskrbljuje. On će vam život oduzeti i na kraju vas oživiti. Postoji li ijedno božanstvo vaše koje bilo šta od toga čini? Uzvišen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!

Nered se pojavio na kopnu i na moru zbog onog što ljudske ruke urade, da bi im On dao da iskuse kaznu za nešto od onoga što urade, ne bi li se iz grijeha povratili.

Reci: “Putujte po svijetu pa pogledajte kako su oni prije završili; većinom su oni mnogobošci bili.”

Zato ti upravi lice svoje pravoj vjeri prije nego što od Allaha dođe Dan koji niko neće moći odbiti. Taj dan će se oni razdvojiti.

Oni koji nisu vjerovali – na svoju štetu nisu vjerovali, a oni koji su dobra djela činili – sebi su ugodno prebivalište pripremili,

da On iz obilja Svog nagradi one koji su vjerovali i dobra djela činili; a On, zaista, ne voli nevjernike.

Jedan od znakova Njegovih je to što On šalje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti da bi vam dao da milost Njegovu osjetite, i da lađe odredbom Njegovom plove, i da iz obilja Njegova stječete, i da biste zahvalni bili.

I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im prave dokaze donosili, pa smo one koji su griješili kažnjavali – a dužnost Nam je bila vjernike pomoći.

Allah je Taj Koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune,

iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih.

Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživiti, On sve može.

A da pošaljemo vjetar i da oni vide da je sve požutjelo, oni bi, i poslije toga, blagodati poricali.

Ti ne možeš mrtve dozvati, ni gluhe, kad se od tebe okrenu, dovikati,

niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti. Možeš jedino dozvati one koji u ajete Naše vjeruju, jedino oni će se odazvati.

Allah je Taj Koji vas nejakim stvara i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi. On stvara što hoće. On sve zna i sve može.

A na Dan kad nastupi Čas oživljenja, prestupnici će se zaklinjati da su samo jedan čas ostali; a i prije su Istinu izbjegavali.

A reći će oni kojima je dato znanje i vjerovanje: “Vi ste ostali, prema Allahovoj odredbi, sve do Dana oživljenja – a ovo je Dan oživljenja, samo što vi niste znali.”

Taj dan neće ničemu poslužiti pravdanja onima koji su prema sebi nepravdu učinili i neće im biti udovoljeno da blagonaklonost za povratak traže.

U ovom Kur’anu Mi navodimo ljudima svakovrsne primjere. A kad bi im ti ne znam kakvo čudo donio, opet bi rekli oni koji neće da vjeruju: “Vi samo iznosite laži!”

Eto tako Allah pečati srca onih koji neće da znaju.

A ti budi strpljiv! Allahovo obećanje je, zaista, istina i neka te nikako ne obmanu oni koji nemaju čvrsto ubjeđenje.

Elif Lām Mīm. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Ovo su ajeti mudre Knjige,

upute i milosti onima koji budu dobro činili,

onima koji namaz obavljaju i zekat daju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju;

njima je Gospodar njihov na Pravi put ukazao i oni su želje svoje ostvarili.

Ima ljudi koji kupuju sredstva za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahovog puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.

Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh – zato mu navijesti patnju nesnosnu.

One koji budu vjerovali i dobra djela činili, doista, čekaju bašče uživanja,

u njima će vječno boraviti – obećanje je Allahovo istinito, a On je silan i mudar.

Nebesa je, vidite ih, bez stubova stvorio, a po Zemlji planine nepomične postavio da vas ne trese i po njoj životinje svih vrsta razasuo. Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke.

To je Allahovo djelo, a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega, stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi.

A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: “Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.”

Kad Lukman reče sinu svom, savjetujući ga: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.”

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.

A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onog o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onog koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onom što ste radili obavijestiti.

"O sinko moj, dobro i zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti. Doista, Allah zna ono što je najsitnije i On je o svemu dobro obaviješten.

O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od nevaljalih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – to, doista, u hvale vrijedne i postupke odlučnosti spada.

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.

U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat – zbilja, najneprijatniji glas je revanje magarca!”

Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.

A kad im se govori: “Slijedite ono što vam Allah objavljuje!”, odgovaraju: “Ne, mi slijedimo ono što smo zapamtili od predaka naših.” Zar i onda kad ih šejtan poziva na patnju u Ognju!?

Onaj ko se sasvim preda Allahu, a još i dobro čini, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na kraju sve vraća.

A onaj koji ne vjeruje, pa neka te ne zabrinjava nevjerovanje njegovo. Nama će se svi vratiti i Mi ćemo ih o onom šta su radili obavijestiti; Allah, uistinu, dobro zna sve što u grudima je.

Mi im dajemo da kratko uživaju, a onda ćemo ih natjerati u patnju neizdržljivu.

A da ih upitaš: “Ko je stvorio nebesa i Zemlju?”, sigurno bi rekli: “Allah!” A ti reci: “Hvaljen neka je Allah!”, samo što većina njih ne zna.

Allahovo je sve na nebesima i na Zemlji! Allah je, uistinu, neovisan i hvale dostojan.

Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar.

Stvoriti sve vas i sve vas oživiti isto je kao stvoriti i oživiti jednog čovjeka; Allah, zaista, sve čuje i sve vidi.

Kako ne vidiš da Allah uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, i da je potčinio Sunce i Mjesec – svako se kreće do roka određenog – i da Allah dobro zna ono što radite?

To zato što je Allah – istina, a oni kojima se, pored Njega, oni mole – neistina, i što je Allah uzvišen i velik.

Zar ne vidiš da lađe Allahovom milošću morem plove da bi vam pokazao neke dokaze Svoje? To su, zaista, pouke za sve strpljive i zahvalne.

A kad ih talas, kao oblak, prekrije, mole se Allahu iskreno Mu vjeru ispovijedajući; a čim ih On do kopna dovede, samo Mu neki djelimično zahvalni ostaju. A dokaze Naše samo izdajnik, nezahvalnik poriče.

O ljudi, bojte se Gospodara svog i strahujte od Dana kad roditelj djetetu svom neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svom roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba.

Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.

Elif Lām Mīm. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova.

A oni govore: “On je izmišlja!” Ne, ona je istina od Gospodara tvog da opominješ narod kojem prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.

Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest vremenskih razdoblja (dana) stvorio, a onda se iznad Arša uzvisio. Vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate, pa zašto se ne urazumite?

On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.

To je Onaj Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi,

Koji sve savršeno stvara, Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače,

a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine,

zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne – i On vam i sluh i vid i pamet daje – a kako vi malo zahvaljujete!

Oni govore: “Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?” Štaviše, oni susret s Gospodarom svojim poriču.

Reci: “Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svom vratiti.”

A da ti je vidjeti grešnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom svojim, reći: “Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!”

A kad bismo htjeli, svakog čovjeka bismo na Pravi put uputili, ali Ja sam već istinu rekao: “Napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno!”

Pa trpite zato što ste zaboravljali da ćete ovaj Dan doživjeti – i Mi ćemo vas zaboraviti – i vječnu patnju trpite zbog onog što ste radili.

U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tlo padaju i koji Gospodara svog veličaju i hvale i koji se ne ohole.

Podižu se bokovi njihovi iz postelja i mole svoga Gospodara iz straha i želje, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju.

I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.

Zar da vjerniku bude isto kao grešniku? Ne, njima neće biti isto.

One koji su vjerovali i dobra djela činili čekaju džennetske bašče u kojima će boraviti, kao nagrada za ono što su radili.

A one koji nisu vjerovali čeka Vatra u kojoj će prebivati – kad god pokušaju iz nje izići, bit će u nju vraćeni i bit će im rečeno: “Trpite kaznu u Vatri koju ste poricali.”

I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali.

A ima li nepravednijeg od onog koji, opomenut riječima Gospodara svog, njima leđa okrene? Mi ćemo se, zaista, osvetiti zlikovcima!

Musau smo Mi Knjigu dali – ne sumnjaj nimalo u susret s njime – i putokazom je sinovima Israilovim učinili.

Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.

Gospodar tvoj će među njima na Sudnjem danu presuditi u onom oko čega su se razilazili.

Zar ovima nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uništili, po čijim oni nastambama hodaju? To su zaista dokazi, pa zašto neće da čuju?

Kako oni ne vide da Mi gonimo kišu u ogoljelu zemlju i činimo da, uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami – pa zašto neće da vide!?

I oni govore: “Kad će već jednom ta presuda, ako istinu govorite?”

Reci: “Na Sudnjem danu, kad nevjernicima neće nikako koristiti to što će tad vjerovati i kad im se nimalo vremena neće dati.”

Zato se ti okreni od njih i čekaj, i oni doista čekaju!

O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i dvoličnjake ne slušaj – Allah, uistinu, sve zna i mudar je.

I slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje – Allah dobro zna ono što vi radite.

I u Allaha se pouzdaj, Allah je zaštitnik dovoljan!

Allah nijednom čovjeku dva srca u nutrini nije dao, a ni supruge vaše, od kojih se rastavljate govoreći da su vam njihova leđa poput leđa vaših majki, majkama vašim nije učinio, niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz vaših usta, a Allah Istinu govori i na Pravi put upućuje.

Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena očeva njihovih, pa braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i samilostan je.

Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira. Prijateljima svojim možete oporukom nešto ostaviti. To u Knjizi piše.

Mi smo od vjerovjesnikā zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli,

da bi On mogao pozvati na odgovornost vjerovjesnike za ono što su govorili. A nevjernicima je On pripremio bolnu patnju.

O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli – a Allah dobro vidi šta vi radite.

Kad su vam došle i odozgo i odozdo, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali.

Tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i žestoko su bili uzdrmani.

I kad su dvoličnjaci i oni bolesna srca govorili: “Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!”

Kad su neki među njima rekli: “O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite!”, a drugi među njima su tražili dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili: “Kuće su naše nezaštićene!”, a nisu bile nezaštićene, već su se oni htjeli izvući.

A da su im s raznih strana prodrli i da su potom od njih zatražili da opet postanu mnogobošci, oni bi to, ne dvoumeći se oko toga, brzo učinili,

a bili su se još prije Allahu obavezali da neće uzmicati – a za Allahu datu obavezu će se odgovarati!

Reci: “Ako bježite od smrti ili pogibije, bježanje vam neće pomoći, opet ćete samo kratko uživati.”

Reci: “Ko će vas od Allaha zaštititi ako On hoće da vas zlo snađe ili ko vam može nauditi ako vam On želi milost ukazati?” Osim Allaha, oni neće naći sebi ni zaštitnika ni pomagača.

Allah dobro zna one među vama koji su druge zadržali i prijateljima svojim govorili: “Priključite nam se!”, a, inače, oni u borbu rijetko idu,

škrtareći prema vama. A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući očima kao kad pred smrt izbezumljeni svijest izgubi. Čim strah mine, oni vas “sijeku svojim oštrim jezicima”, škrti da učine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju i zato je Allah djela njihova poništio; a to je Allahu lahko.

Oni misle da saveznici još nisu otišli. A kad bi saveznici opet došli, najdraže bi im bilo da su među beduinima u pustinji i da se raspituju za vas; a da s vama ostanu, malo bi se borili.

Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji nadu polaže u Allaha i Posljednji dan, i koji često Allaha spominje.

A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: “Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov istinu su govorili!” – i to im je samo povećalo vjerovanje i predanost.

Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili.

To je zato da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako hoće, stavi na muke dvoličnjake ili da im oprosti; Allah zaista prašta i samilostan je.

Allah je nevjernike pune srdžbe odbio, nisu nimalo uspjeli, i vjernike je Allah borbe poštedio – Allah je, uistinu, moćan i silan.

A sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli.

I dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove i bogatstva njihova, i zemlju kojom prije niste hodali; Allah sve može.

O Vjerovjesniče, reci ženama svojim: “Ako želite život na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite, dat ću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti.

A ako želite Allaha, i Poslanika Njegovog, i onaj svijet – pa Allah je, doista, onima među vama koji čine dobra djela pripremio nagradu veliku.”

O žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lahko.

A onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila – dat ćemo nagradu dvostruku i pripremit ćemo joj opskrbu plemenitu.

O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!

U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajte, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti.

I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim; Allah je, uistinu, dobar i sve zna.

Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.

Kad Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta.

A kad ti reče onome kome je Allah bio blagodaran i kome si i ti bio blagodaran: “Zadrži suprugu svoju i boj se Allaha!” – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejdova potreba za njom prestala i on se od nje razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu. A Allahova se zapovijed izvršava!

Vjerovjesniku nije grijeh učiniti ono što mu Allah naloži, jer takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali – a Allahova zapovijed je odredba konačna –

za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikog, osim Allaha, nisu bojali. A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati!

Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.

O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite,

i ujutro i navečer Ga veličajte.

On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima samilostan.

Pozdrav će im, na Dan kad Ga oni susretnu, selam biti, i On im je pripremio nagradu plemenitu.

O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje,

da – po Njegovu naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija.

I obraduj vjernike time da će u Allaha veliku blagodat imati,

a ne slušaj nevjernike i dvoličnjake, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik.

O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite.

O Vjerovjesniče, Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po majci koje su se s tobom iselile, i ženu – vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku ako Vjerovjesnik hoće da se njome oženi, samo tebi, a ne ostalim vjernicima. Mi znamo šta smo propisali vjernicima u vezi sa suprugama njihovim i onima koje su u vlasništvu njihovu, a i da ti ne bi bilo teško. A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Možeš zanemariti one među njima koje hoćeš i možeš pozvati sebi onu koju hoćeš, a možeš zatražiti onu koju si udaljio, nijedno od toga nije tvoj grijeh. Najlakše će tako one radosne biti i neće se žalostiti i tako će sve onim što im ti daješ zadovoljne biti – a Allah je Onaj Koji sve zna i Onaj Koji ne žuri s kaznom.

Odsad ti nisu dopuštene druge žene, ni da umjesto njih neku drugu uzmeš, makar te i zadivila ljepota njihova, osim onih koje postanu robinje tvoje. – A Allah na sve motri.

O vi koji vjerujete, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate dok se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih, supruga njegovih, nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemiravate niti da se suprugama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha bio veliki grijeh.

Iznosili vi o tome šta u javnost ili to u sebi krili – pa, Allah sve zna.

Njima nije grijeh da budu otkrivene pred očevima svojim, i sinovima svojim, i braćom svojom, i sinovima braće svoje, i sinovima sestara svojih, i ženama vjernicama, i pred onima koje su u vlasništvu njihovu. I Allaha se bojte, jer Allah je, doista, svjedok svakoj stvari.

Zaista, Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i njemu selam šaljite!

One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali, Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.

A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, tako što ih optužuju za ono što nisu uradili, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.

O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.

Ako se dvoličnjaci i oni čija su srca bolesna i oni koji po Medini šire laži – ne okane toga, Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati,

prokleti su! Gdje god da se nađu, neka budu uhvaćeni i ubijeni,

prema Allahovu zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti nećeš u Allahovom zakonu izmjene naći.

Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: “To jedino Allah zna!” A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu!

Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio,

u njemu će vječno i zauvijek boraviti, ni zaštitnika ni pomagača neće naći.

Na Dan kad se njihova lica u Vatri budu prevrtala, govorit će: “Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!”

I govorit će: “Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravog puta odveli.

Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!”

O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onog što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa.

O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu,

On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.

Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se sustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen,

da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogobošce i mnogoboškinje kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prašta i samilostan je.