Boşnakça Meal — Rowad Tercüme Merkezi — Sebe' 34:1 – Necm 53:62

Neka je hvaljen Allah, Čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onom svijetu! On je Mudri i Sveznajući.

On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na njega uspinje; On je samilostan i On prašta grijehe.

A oni koji ne vjeruju govore: “Čas oživljenja neće nam doći!” Reci: “Hoće, tako mi Gospodara moga, Koji zna i ono što je čulima nedokučivo, sigurno će vam doći!” Njemu ne može ništa, ni koliko trunčica jedna, ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi –

da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine – to su oni kojima pripada oprost i opskrba plemenita,

a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naših bore, nastojeći ih onemogućiti.

Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenoga.

A oni koji ne vjeruju govore: “Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da ćete, kad se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti?

Iznosi li on o Allahu laži? Ne, on je lud!” Ne, nego će oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj.

Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod njih!? Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali, ili komade neba na njih sručili. To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan.

Mi smo Davudu od Nas dobro dali: “O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu i vi, ptice!” – i omekšali smo mu gvožđe.

“Pravi široke pancire i čestito ih pleti!”, i činite dobro, jer Ja vidim šta radite vi.

A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a i navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti.

Oni su mu izrađivali šta god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne. “Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!” A malo je zahvalnih među robovima Mojim.

A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli.

Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kome su živjeli: vrtove zdesna i slijeva. Jedite hranu Gospodara svog i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar Koji mnogo prašta!

Ali oni su se okrenuli, pa smo na njih vodenu bujicu pustili, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i nešto malo divljeg lotosa.

Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a kažnjavamo li Mi ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika!?

A između njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. “Putujte kroz njih i po noći i po danu, sigurni!”

Ali oni rekoše: “Gospodaru naš, učini veće rastojanje prilikom putovanja naših!” – i zulum sebi učiniše, i Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih posvuda raselismo. Doista su u tome znaci za svakog strpljivog i zahvalnog.

I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim grupe vjernika.

A nad njima nikakve vlasti nije imao. Mi smo htjeli ukazati na onog ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. – A Gospodar tvoj bdi nad svim.

Reci: “Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći.”

Kod Njega će se moći zauzimati za nekog samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni upitaju: “Šta je to rekao Gospodar vaš?” “Istinu. On je Uzvišeni i Veliki”, odgovore.

Upitaj: “Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?”, i odgovori: “Allah! Jesmo li onda mi ili vi na Pravom putu ili u očitoj zabludi?”

Reci: “Vi nećete odgovarati za grijehe koje mi počinimo niti ćemo mi odgovarati za ono što uradite vi.”

Reci: “Gospodar naš će nas sabrati i onda nam pravedno presuditi. On je sudija Pravedni, Sveznajući.”

Reci: “Pokažite mi one koje smatrate Njemu ravnim!” Nema ih, postoji samo Allah, Silni i Mudri!

Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.

I govore: “Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

Reci: “Dan vam je već određen, ne možete ga ni za čas jedan zaustaviti niti ubrzati.”

A oni koji ne vjeruju govore: “Mi nećemo vjerovati u ovaj Kur’an niti u one prije njega!” A kad bi samo vidio kad oni koji su učinili zlo pred Gospodarom svojim budu zadržani i kad stanu među sobom razgovarati: “Da vās nije bilo, sigurno bismo bili vjernici”, reći će oni koji su bili tlačeni onima koji su bili oholi.

“A zar smo vas mi od Pravog puta odvratili nakon što vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi grešnici bili”, reći će oni koji su bili oholi onima koji su bili tlačeni.

“Nije bilo tako”, odgovorit će oni koji su bili tlačeni onima koji su bili oholi, “nego ste danju i noću spletkarili kad ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo.” I prikrit će kajanje kad vide da će kažnjeni biti, a mi ćemo na vratove nevjernika sindžire staviti; zar će biti kažnjeni drukčije nego prema onome kako su radili?!

Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na raskošan život bili navikli: “Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!”

I govorili su još: “Imamo više imetka i djece – mi nećemo biti mučeni!”

Reci: “Gospodar moj daje obilnu opskrbu onom kome hoće, a i uskraćuje, ali većina ljudi ne zna.”

Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim. Samo one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka višestruka nagrada za ono što su radili, i oni će u visokim odajama biti sigurni.

A oni koji se budu trudili da se dokazima Našim suprotstave, da ih onemoguće, oni će biti kažnjeni.

Reci: “Gospodar moj daje obilnu opskrbu onom kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje.” Šta god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.

A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: “Jesu li ovi vas obožavali?”

Oni će odgovoriti: “Slavljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih.”

Tog Dana jedni drugima nećete moći ni koristiti ni nauditi, a Mi ćemo onima koji su se prema sebi ogriješili reći: “Trpite patnju u Vatri koju ste poricali!”

Kad im se Naši jasni ajeti kazuju, oni govore: “Ovaj čovjek samo hoće da vas odvrati od onog što su preci vaši obožavali”, i govore: “Ovo nije ništa drugo nego laž – izmišljotina.” A oni koji ne vjeruju govore o Istini kada im dolazi: “Ovo nije ništa drugo nego magija jasna!”

A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izučavaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekog ko bi ih opominjao.

A i oni prije njih su poslanike u laž ugonili, a ovi nisu postigli ni deseti dio onog što smo onima bili dali, pa su, ipak, poslanike Moje lažnim smatrali, i kakva je samo bila kazna Moja!

Reci: “Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje.”

Reci: “Kakvu god nagradu da zatražim od vas, neka ostane vama, mene će nagraditi Allah, On nad svim bdi.”

Reci: “Gospodar moj pobjeđuje istinom, On dobro zna i sve ono što je skriveno.”

Reci: “Došla je istina, a laži je nepovratno nestalo!”

Reci: “Ako zalutam, zalutao sam na svoju štetu. A ako sam na Pravom putu, to je zbog onog što mi Gospodar moj objavljuje; On zaista sve čuje i blizu je.”

A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati – umaći neće moći, izbliza bit će ščepani.

Pa kad reknu: “Vjerujemo u njega!” A kako vjerovanje mogu prihvatiti s ovog dalekog mjesta?!

U njega oni nisu prije vjerovali, govorili su ono što nije poznato, što je od istine daleko.

I između njih i onog što budu željeli bit će prepreka postavljena kao što je prije bilo učinjeno s njima sličnim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali.

Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, Koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima. On onom što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.

Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može, poslije Njega, dati; On je silan i mudar.

O ljudi, sjetite se blagodati kojom vas Allah obasipa. Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas s neba i iz zemlje opskrbljuje? Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se onda odmećete?

Ako te oni u laž utjeruju, pa i prije tebe su poslanike u laž utjerivali; a Allahu će se sve vratiti.

O ljudi, Allahova prijetnja je zaista istina, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.

Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri.

One koji ne vjeruju čeka patnja teška, a one koji vjeruju i dobra djela čine oprost i nagrada velika.

Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim? Allah u zabludi ostavlja onog koga hoće, a na Pravi put ukazuje onom kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima. – Allah, doista, dobro zna sve što oni rade.

Allah šalje vjetrove koji pokreću oblake, a Mi ih onda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oživljavamo, koja je mrtva bila – takvo će biti i oživljenje.

Ako neko želi veličinu – pa, u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, a dobra djela ih uzdižu. A onima koji smišljaju loša djela, pripada patnja bolna, i njihovo spletkarenje je posao bezuspješni.

Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas čini muškarcima i ženama. I nijedna žena ne zanese niti rodi, a da to On ne zna. I ničiji život se ne produži niti skrati, a da to nije zabilježeno u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko!

Ni dva mora nisu jednaka: jedno je slatko i prijatno – voda mu se lahko pije, a drugo je slano i gorko. Vi iz svakog jedete svježe meso i vadite nakit kojim se kitite. Ti vidiš lađe kako po njemu sijeku vodu da stječete iz obilja njegova, da biste bili zahvalni.

On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec – svako plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah, Gospodar vaš; sve je u posjedu Njegovom! A oni koje, pored Njega, molite ne posjeduju ništa, ni koliko je opna na hurminoj košpici.

Ako im se molite, ne čuju vašu molbu. A da i čuju, ne bi vam se odazvali. Na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj Koji zna.

O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.

Ako On hoće, uklonit će vas i nova stvorenja dovesti.

To Allahu nije teško.

I nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi; ako grijesima pretovareni pozove da mu oni budu poneseni, niko mu ih neće ponijeti, pa ni bližnji. A ti ćeš upozoriti samo one koji se Gospodara svoga boje i kada ih niko ne vidi, i koji obavljaju namaz – onaj ko se očisti, očistio se za svoje dobro – a kod Allaha je konačno odredište!

Nisu nikako isti slijepac i onaj koji vidi,

ni tmine ni svjetlo,

ni hladovina i vjetar vrući,

i nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će učiniti da čuje onaj koga On odabere, a ti ne možeš one u grobovima dozvati.

Tvoje je samo da opominješ.

Mi smo te poslali s istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ. A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.

Ako te oni u laž utjeruju – pa i oni prije njih su poslanike u laž utjerivali, a oni su im očigledna čuda donosili, i listove, i Knjigu svjetilju.

A onda bih one koji nisu vjerovali kaznom dohvatio, pa kakva je samo bila osuda Moja!

Zar ne znaš da Allah s neba spušta vodu i da Mi pomoću nje stvaramo plodove različitih vrsta? A postoje brda bijelih i crvenih staza, različitih boja, i sasvim crnih.

I ljudī i životinjā i stokē ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih učeni. Allah je, doista, silan i On prašta.

Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i namaz obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju dobiti koja neće nestati,

da ih On prema onom što su radili nagradi i još im iz obilja Svog da, jer On mnogo prašta i blagodaran je.

A ono što iz Knjige objavljujemo sušta je istina, ona potvrđuje da su istinite i one prije nje. – Allah, zaista, o robovima Svojim sve zna i On sve vidi.

Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo. Bit će onih koji će se prema sebi ogriješiti, bit će onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti. I to je blagodat velika.

Edenski perivoji! Ući će u njih, u njima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile biti.

“Hvaljen neka je Allah”, govorit će, “Koji je od nas tugu odstranio – Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je.

Koji nam je, od dobrote Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti.”

A nevjernike čeka vatra džehennemska, oni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti – eto tako ćemo svakog nevjernika kazniti –

oni će u njemu jaukati: “Gospodaru naš, izbavi nas, činit ćemo dobra djela, drugačija od onih koja smo činili.” “A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao razmisliti imao vremena razmisliti, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći!”

Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje, On dobro zna sve što grudi kriju.

On čini da se smjenjujete na Zemlji. Ko ne bude vjerovao, nevjerovanje njegovo je na njegovu štetu. Nevjernicima će njihovo nevjerovanje kod Gospodara njihovog samo povećati odvratnost i nevjernicima će njihovo nevjerovanje povećati propast.

Reci: “Kažite vi meni koji su dio Zemlje stvorila božanstva vaša kojima se, umjesto Allahu, molite, i recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela, ili smo mnogobošcima Mi dali Knjigu, pa imaju u njoj dokaz za to? Nijedno, već nevjernici jedni druge obmanjuju.”

Zaista, Allah drži nebesa i Zemlju da ne bi nestali; a da nestanu – niko to osim Njega ne bi mogao spriječiti; On je zaista blag i prašta grijehe.

Oni su se zaklinjali Allahom, najtežom zakletvom, da će se, bolje nego bilo koji narod, držati Pravog puta – samo ako im dođe onaj koji će ih opominjati. I kad im je došao onaj koji opominje, njegov im je dolazak samo povećao otuđenje,

oholost na Zemlji i ružno spletkarenje, a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.

Zašto oni ne putuju po svijetu da vide kako su završili oni prije njih, koji su bili jači od njih? – Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji. On, uistinu, sve zna i sve može.

Da Allah kažnjava ljude prema onom što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog i kad im rok dođe – pa, Allah dobro vidi robove Svoje.

Ja Sīn [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Tako Mi Kur’ana mudrog,

uistinu, jedan od poslanikā si ti,

na Pravom putu.

On – Kur’an je objava Silnoga i Milostivoga,

da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!

O većini njih se već obistinila Riječ – zato oni neće vjerovati.

Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka – zato su oni glava uzdignutih,

i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili. Zato oni ne vide,

i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neće vjerovati.

Tvoja opomena će koristiti samo onom koji Kur’an slijedi i Milostivoga se boji, iako Ga ne vidi – njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!

Mi, zaista, mrtve oživljavamo i Mi bilježimo ono što su uradili i tragove koje iza sebe ostave; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali.

Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici.

Kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: “Mi smo vama poslani!”

“Vi ste ljudi kao i mi”, oni odgovoriše, “Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!”

“Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani”, rekoše oni,

“i dužni smo samo jasno obznaniti.”

Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite. Ako se ne okanite, kamenovat ćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja od nas.”

“Uzrok vaše nesreće je s vama!”, rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti? Štaviše, vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.”

I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: “O narode moj, slijedi one koji su poslani,

slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!

Zašto da ne obožavam Onoga Koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?

Zašto da prihvatam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti,

a ja bih tad bio u pravoj zabludi,

ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!”

I bī rečeno: “Uđi u Džennet!”, a on reče: “Kamo sreće da narod moj zna

zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!”

I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikad činili,

samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.

O kako će ljudi biti jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali.

Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,

a svi oni bit će zajedno pred Nas dovedeni.

Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu.

Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde, i činimo da iz nje izvori izviru,

da oni jedu plodove njihove i od onog što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?

Neka je slavljen i uzvišen Onaj Koji je u svemu parove stvorio: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!

I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.

I Sunce se kreće do svog odredišta, to je odredba Silnog i Sveznajućeg.

I Mjesecu smo odredili položaje, i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.

Niti Sunce može dostići Mjesec niti noć može prestići dan, svi oni u svemiru plove.

Dokaz im je i to što smo Mi nosili potomke njihove u lađi natovarenoj,

i što smo za njih, slične njoj, stvorili, ono na čemu se voze.

I ako htjednemo, Mi ih potopimo, i niko im u pomoć neće priteći, niti će biti izbavljeni,

osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali.

A kad im se rekne: “Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili.”

I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenu.

A kad im se kaže: “Udjeljujte od onog što vam Allah daje”, onda nevjernici govore vjernicima: “Zar da hranimo onog koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!”

I govore: “Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,

pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.

I puhnut će se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svom pohrliti.

Reći će: “Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?” “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!”

Bit će to samo jedan glas i oni će svi pred Nas biti dovedeni.

Danas se neće nikom nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako ste radili, nagrađeni biti.

Stanovnici Dženneta uživat će tog Dana u blagodatima veseli i radosni,

oni i žene njihove bit će u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni,

u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.

“Mir vama!”, bit će riječi Gospodara Milostivog.

“A vi, o grešnici, danas se odvojite!”

O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: “Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni,

već ibadet činite Meni; to je Put pravi.

On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali!?

Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,

pržite se sad u njemu zato što niste vjerovali!”

Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti.

Da smo htjeli, oči bi njihove poravnali – slijepim ih učinili, pa kad bi na put pošli [1] , kako bi vidjeli?! ——— [1] U nekim tumačenjima misli se na Sirat ćupriju.

A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti.

Onom kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju?

Mi Poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur’an jasni,

da upozorava onoga ko živ je i da se Riječ o kazni za nevjernike obistini.

Kako oni ne vide da Mi sami, od onoga što su Naše ruke učinile, njima stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici,

i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane,

i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni,

već pored Allaha druge bogove prihvataju u nadi da će im oni na pomoći biti.

Oni im, međutim, neće moći pomoći i oni su za njih vojska privedena?

I neka te ne žaloste riječi njihove. Mi, doista, znamo i ono što kriju i ono što pokazuju.

Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,

i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživiti kosti kad budu truhle?”

Reci: “Oživit će ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio, On dobro zna sve što je stvorio.

Onaj Koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.”

Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jest, On sve stvara i On je Sveznajući.

Kad nešto hoće, On samo za to rekne: “Budi!”, i ono bude.

Pa neka je uzvišen Onaj u Čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!

Tako Mi onih u redove poredanih,

i onih koji oblake tjeraju,

i onih koji opomenu čitaju,

vaš Bog je, uistinu, Jedan,

Gospodar nebesa i Zemlje i onog što je između njih i Gospodar istokā!

Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili,

i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnog,

da ne prisluškuje meleke uzvišene. Njih sa svih strana gađaju,

da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna,

a onog koji šta ugrabi – stigne svjetlica blistava.

Upitaj ih je li teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilovače.

Ti se čudiš, a oni se rugaju,

a kad im se savjeti upućuju, oni ih ne prihvataju,

i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiču,

i govore: “Ovo nije ništa drugo do prava čarolija!

Zar kad poumiremo i kad kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni,

i naši preci davni?”

Reci: “Da, a bit ćete i poniženi!”

To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom čekati,

i reći: “Teško nama, ovo je Sudnji dan!”

Da, ovo je Dan strašnog suda u koji vi niste vjerovali!

Sakupite one koji su nepravdu učinili i njima slične i one koje su obožavali,

mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi,

i zaustavite ih, oni će biti pitani:

“Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?”

Ali, tog Dana oni će se sasvim prepustiti,

i jedni drugima prebacivati:

“Vi ste nas varali.”

“Nismo”, odgovorit će, “nego vi niste htjeli vjerovati.

A nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan ste narod bili.

I riječ Gospodara našeg da ćemo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila.

A u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili.”

I oni će tog Dana zajedno na muci biti,

jer Mi ćemo tako s prestupnicima postupiti.

Kad im se govorilo: “Nema istinskog božanstva osim Allaha!”, oni su se oholili,

i govorili: “Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika?”

A nije tako, on istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili.

A vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti,

i kako ste radili, tako ćete kažnjeni biti!

A Allahovi iskreni robovi,

posebnu će opskrbu imati,

razno voće, i bit će poštovani,

u džennetskim baščama nasladā,

na divanima, jedni prema drugima,

bit će posluženi pićem – iz izvora koji će stalno teći,

bistrim i prijatnim onima koji budu pili,

od njega neće glava boljeti i od njega se neće pamet gubiti.

Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih,

kao da su one jaja pokrivena. [1] ——— [1] Ili po nekim tumačenjima biser pokriveni i zaštićeni.

I oni će jedan s drugim razgovarati,

i jedan od njih će reći: “Imao sam druga jednog,

koji je govorio: ‘Zar i ti vjeruješ

da ćemo, kad poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?’ ”

“Hoćete li pogledati?”, reći će.

I on će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati.

“Allaha mi”, reći će, “zamalo me nisi upropastio!

Da nije bilo milosti Gospodara mog, i ja bih se sad mučio.”

“A mi, je li, više nećemo umirati?

Jednom smo umrli, više nećemo biti mučeni.

To će, zaista, uspjeh veliki biti!”

Za nešto nalik ovom neka se trudbenici trude!

A je li bolja ta gozba ili drvo Zekkum,

koje smo nevjernicima kao iskušenje odredili?

To je drvo koje u dnu Džehennema raste,

plod će mu poput glava šejtanskih biti.

Oni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,

zatim će to s ključalom vodom izmiješati,

a potom će se, sigurno, opet u pakao vratiti.

Oni su očeve svoje u zabludi zatekli,

pa i oni stopama njihovim nastavili.

A i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili,

iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali.

Zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,

tako nije bilo samo s Allahovim robovima iskrenim.

A kad Nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali,

njega i porodicu njegovu smo nevolje teške spasili,

i samo potomke njegove u životu ostavili,

i u naraštajima mu kasnijim spomen sačuvali,

Mir Nuhu od svjetova svih!

Eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

On je bio rob Naš, vjernik,

a ostale smo poslije potopili.

Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,

kad je Gospodaru svom iskrena srca došao,

kad je ocu svome i narodu svome rekao: “Šta to vi obožavate?

Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?

I šta o Gospodaru svjetova mislite?”

I on baci pogled na zvijezde,

pa reče: "Zbilja, ja sam bolestan."

I oni ga napustiše, uzmaknuvši,

a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: “Zašto ne jedete?

Šta vam je, što ne govorite?”

I krišom im priđe desnom ih rukom udarajući,

pa mu narod trkom dođe.

“Kako možete obožavati one koje sami klešete”, upita,

“kad Allah stvara i vas i ono što napravite?”

“Pripremite za njega lomaču”, povikaše, “pa ga u vatru bacite!”

I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.

“Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio”, reče, “On će me kuda treba uputiti."

"Gospodaru moj, daruj mi porod čestiti."

i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.

I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?” “O oče moj”, reče, “postupi onako kako ti se naređuje! Vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.”

I njih dvojica poslušaše. I kad ga on čelom prema zemlji položi,

Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime,

ti si se objavi u snu odazvao, a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine.”

To je, zaista, bilo pravo iskušenje!

I kurbanom ga velikim iskupismo,

i u naraštajima mu kasnijim spomen sačuvasmo.

Neka je u miru Ibrahim!

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

On je bio rob Naš, vjernik.

I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim.

I blagoslovili smo i njega i Ishaka, a među potomcima njihovim ima vjernika i onih koji sebi očito nasilje čine.

I Musau i Harunu smo blagodati dali,

pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili,

i pomogli im da pobijede,

i Knjigu im jasnu dali,

i obojicu na Pravi put uputili,

i u naraštajima im kasnijim spomen sačuvali.

Nek su u miru Musa i Harun!

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

A njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.

I Il’jas je bio poslanik.

Kad on reče narodu svom: “Zar se ne bojite?

Što se Ba'lu molite [1] , a najljepšeg Stvoritelja ostavljate, ——— [1] Ba'l je po nekim tumačenjima ime za kipa.

Allaha, Gospodara svog i Gospodara vaših predaka drevnih?”

Oni ga lašcem nazvaše i zato će, sigurno, u vatru svi oni biti bačeni,

samo neće oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.

I u naraštajima mu kasnijim spomen sačuvasmo.

Neka je u miru Il’jas!

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

On je bio rob Naš, vjernik.

I Lut je bio poslanik.

Mi smo njega i čitavu njegovu porodicu spasili,

osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali.

A ostale smo uništili.

I vi pored nastambi njihovih prolazite i ujutro,

i noću, pa zašto se ne urazumite?

I Junus je bio poslanik.

I on pobježe na jednu lađu prepunu,

i baci kocku i kocka na njega pade.

I riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor.

I da nije bio jedan od onih koji Allaha slave,

sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.

I Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio nemoćan,

i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve.

I poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više,

i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive.

A upitaj ih: “Zar su za Gospodara tvog kćeri, a za njih sinovi?

Zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili?”

Eto, oni, zbog toga što lažu, doista govore:

“Allah je rodio”, oni su, zaista, lažljivci.

Zar je On kćeri sinovima pretpostavio?

Šta vam je, kako rasuđujete!?

Zašto ne razmislite?

Ili, gdje vam je dokaz očiti?

Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!

Mnogobošci između Njega i melekā srodstvo uspostavljaju, a meleki odavno znaju da će oni koji tako govore u Vatru biti bačeni –

uzvišen je Allah u odnosu na ono kako Ga oni opisuju!

To ne čine Allahovi iskreni robovi.

Ali, ni vi, ni ono što obožavate,

ne možete nikog u zabludu zavesti,

možete samo onog koji će ionako u Vatri gorjeti.

“Svakom od nas mjesto je određeno,

mi smo u redove poredani,

i samo Njega slavimo!”

A oni su sigurno govorili:

“Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji,

sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!”

Ali u Kur’an ne htjedoše povjerovati, i znat će oni!

A riječ Naša davno je rečena o robovima Našim, o poslanicima.

Oni će biti, doista, potpomognuti,

i vojska će Naša zacijelo pobijediti!

Zato se okreni od njih za neko vrijeme,

i posmatraj ih, i oni će posmatrati!

Zar oni kaznu Našu da požuruju?

Kad ih ona stigne, zlo će jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!

Zato se okreni od njih za neko vrijeme,

i posmatraj, i oni će posmatrati!

Uzvišen je Gospodar tvoj, Gospodar dostojanstva, u odnosu na ono kako ga opisuju!

I mir neka je na poslanike,

a hvala Allahu, svjetova Gospodaru!

Sād. [1] Tako Mi Kur'ana koji opomenu sadrži, ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

doista su oni koji ne vjeruju u osionosti i raskolu!

Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali nije bilo vremena za uzmicanje!

Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje. I govore nevjernici: “Ovo je čarobnjak, lažov!

Zar on da svede bogove na nekakvog Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!”

I oni ugledni među njima krenuše: "Idite, nastavite i ustrajte uz božanstva svoja! Uistinu, to je nešto što se hoće!

Za ovo nismo čuli u vjeri posljednjoj, ovo nije ništa drugo već izmišljotina;

Zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena!?” Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.

Ili, da nisu u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i obilnog Darovatelja?!

Ili, oni možda imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih?! – neka se, onda, uz konopce popnu!

Oni su samo neznatna vojska udruženih skupina koja će tamo biti poražena.

I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon – vlasnik moćnih vojski – poricali,

i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su baš bili udružene skupine!

Svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.

A i ovi ne čekaju do jedan zvuk roga koji neće biti potrebno ponoviti.

I govore: “Gospodaru naš, požuri, kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!”

Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg, Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.

Mi smo brda potčinili da zajedno s njime uvečer i u osvit Allaha veličaju,

a i ptice okupljene – svi su oni s njim pokorno ponavljali.

I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.

A je li do tebe doprla vijest o parničarima kad su preko zida Hrama prešli,

kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. “Ne boj se”, rekli su, “mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi. Ne budi pristrasan, i na najbolje nas rješenje uputi.

Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: ‘Daj ti nju meni!’ – i u prepirci me pobijedi.”

“Učinio ti je, doista, krivo!”, Davud reče, “time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim. Mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.” I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svog zamoli, pade licem na tlo i pokaja se.

I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka.

O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za hirom da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja zato što su Dan obračuna zaboravljali.

Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih. Tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u Vatri!

Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji ili zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grešnicima?

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio i mnogo se kajao!

Kad pred njega u suton bijahu izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,

on reče: “Umjesto da mislim na Gospodara svog, ja pokazujem ljubav prema blagu!”, i oni se izgubiše iz vida.

"Vratite mi ih!", i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.

Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i na njegov prijesto tijelo bacili, pa se on pokaja.

“Gospodaru moj”, rekao je, “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu bogato daruješ!”

I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio,

i šejtani, sve graditelji i gnjurci,

i drugi u lancima okovani.

“Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!”

On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.

I sjeti se roba Našeg Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me pogodio nedaćama i patnjom!"

“Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!”

I Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti.

"I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši." Mi smo, zaista, našli da je on strpljiv; divan je rob on bio i stalno se Allahu pokajnički obraćao!

I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.

Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet.

I oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.

I sjeti se Ismaila i El-Jese'a i Zulkifla, svi su oni bili čestiti.

Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili čeka divno prebivalište,

edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene,

u kojima će se odmarati i raznovrsno voće i piće tražiti.

Pored njih će biti hurije, istih godina, koje će preda se gledati.

To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati.

To će, doista, blagodat Naša biti, koja nikad neće prestajati!

Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište,

Džehennem, u kojem će gorjeti – a grozne li postelje!

Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu,

i druge slične ovima muke, mnogostruke.

“Ova će gomila zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!” “Ne bilo im prostrano! U Vatri će oni, doista, gorjeti!”

“Vama ne bilo prostrano!”, reći će oni. “Vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!”

“Gospodaru naš”, reći će, “udvostruči patnju u Vatri onima koji su nam ovo priredili!”

I govorit će: “Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali,

i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?”

Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.

“Ja sam opominjatelj samo”, ti reci, “i nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog i Moćnog,

Gospodara nebesa i Zemlje i onog što je između njih, Silnog, Onog Koji prašta.”

Reci: “Ovo je vijest velika,

a vi od nje glave okrećete.

Ja nisam ništa znao o uzvišenom skupu meleka kada su se raspravljali,

meni se objavljuje samo da jasno opominjem.”

I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvorit ću čovjeka od ilovače,

pa kad mu oblik upotpunim i u njega duha Svog udahnem, vi mu na sedždu padnite!”

Meleki su, svi do posljednjeg, zajedno sedždu učinili,

osim Iblisa – on se uzoholio i postao nevjernik.

“O Iblisu”, rekao je On, “šta te navelo da ne učiniš sedždu onome koga sam Ja Svojim dvjema rukama stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?”

“Bolji sam od njega”, rekao je on, “mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.”

“E, izlazi iz Dženneta!”, reče On. “Proklet da si.

Moje će te prokletstvo do Sudnjeg dana pratiti!”

“Gospodaru moj”, reče on, “daj mi vremena do Dana kad će oni oživljeni biti!”

“Dajem ti”, reče On,

“do Dana već određenog.”

“E tako mi dostojanstva Tvog”, reče, “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,

osim onih među Tvojim robovima koji su u vjerovanju iskreni!”

“Istinom se kunem i istinu Ja govorim”, Allah reče,

“sigurno ću svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!”

Reci: “Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja ne dodajem preko onog čime me je Allah obavezao.

Kur’an je, doista, svijetu cijelom opomena,

i vi ćete uskoro saznati vijest njegovu!”

Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!

Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato obožavaj samo Allaha, iskreno Mu ispovijedajući vjeru!

Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu! A oni koji pored Njega uzimaju zaštitnike govoreći: "Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili", Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik.

Da je Allah htio imati dijete, izabrao bi, između onih koje je stvorio, onog koga bi On htio. Uzvišen neka je On – On je Allah, Jedini i Svemoćni!

Nebesa i Zemlju je s ciljem stvorio. On noću zavija dan i danom zavija noć, On je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog. On je Silni, On mnogo prašta!

On vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drúgu njegovu stvorio – i On vam je dao osam vrsta stoke. On vas stvara u utrobama majki vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega – pa kuda se onda odmećete?

Ako vi budete nevjernici – pa Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi Njegovi nevjernici, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni. A nijedan grešnik neće nositi grijehe drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svom vratiti, pa će vas On o onom šta ste radili obavijestiti, jer On dobro zna šta se u grudima krije.

Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah blagodat Svoju daruje, zaboravi Onoga Kome se prije molio i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: “Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bit ćeš, sigurno, stanovnik u Vatri!”

Zar je takav onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tlo i stojeći, strahujući od onog svijeta i nadajući se milosti Gospodara svog? Reci: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!”

Reci: “O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svog! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana – samo oni koji budu strpljivi bit će bez obračuna nagrađeni.”

Reci: “Meni se naređuje da Allaha obožavam, iskreno Mu ispovijedajući vjeru,

i naređuje mi se da budem prvi musliman.”

Reci: “Ja se bojim patnje na Velikom danu, ako budem Gospodaru svom neposlušan.”

Reci: “Samo Allaha obožavam, iskreno Mu ispovijedajući vjeru svoju,

a vi, pored Njega, obožavajte koga hoćete!” Reci: “Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!”

Nad njima će biti naslage vatre, a i ispod njih naslage – time Allah straši robove Svoje. O robovi Moji, bojte se Mene!

Za one koji izbjegavaju obožavanje taguta – kumira i koji se Allahu obraćaju – njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje,

koji Kur’an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni.

Zar ti da spasiš onog koji je zaslužio kaznu, onog koji će biti u Vatri?

A one koji se Gospodara svog boje čekaju odaje, sve jedne iznad drugih sagrađene, ispod kojih rijeke teku – obećanje je Allahovo, a Allah neće obećanje prekršiti.

Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomoću nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono osuši i ti ga vidiš požutjela, i najzad ga skrši? To je, doista, pouka za one koji su pametni.

Zar onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga?! Teško onima čija su srca tvrda kad se spomene Allah; oni su u očitoj zabludi!

Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svog boje, a kad se spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov Pravi put na koji On ukazuje onom kome On hoće. A onog koga Allah ostavi u zabludi niko na Pravi put neće moći uputiti.

Zar je isti onaj koji će se na Sudnjem danu licem svojim zaklanjati od strahovite patnje? “Trpite ono što ste zaslužili!”, nepravednima će se reći.

Oni prije njih poricali su, pa ih je stigla kazna odakle nisu očekivali.

Allah je dao da osjete poniženje u životu na ovom svijetu, a patnja na onome svijetu bit će, zaista, još gora – kad bi oni samo znali!

Mi u ovom Kur’anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili,

u Kur'anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve proturječnosti, da bi se čuvali.

Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortakā oko koga se oni otimaju i čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka – je li položaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali većina njih ne zna.

Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.

I poslije, na Sudnjem danu, pred Gospodarom svojim ćete se jedan s drugim prepirati.

Ima li nepravednijeg od onog koji o Allahu govori laži i smatra da je laž istina kad mu ona dolazi? Zar u Džehennemu prebivalište za nevjernike neće biti?

A onaj koji donosi istinu i oni koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni,

sve što zažele u Gospodara svog će naći – to će biti nagrada onima koji su dobra djela činili,

da bi Allah preko ružnih postupaka njihovih prešao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio.

Zar Allah nije dovoljan robu Svome? A oni te plaše onima koje, pored Njega, obožavaju. Onoga kome Allah da da je u zabludi – niko ne može na Pravi put uputiti.

A onoga koga On na Pravi put uputi – niko ne može u zabludu dovesti. Zar Allah nije silan i Onaj Koji kažnjava?!

Ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno će reći: “Allah!” A ti reci: “Mislite li vi, da li bi oni koje vi, pored Allaha, molite mogli otkloniti štetu ako Allah hoće da mi je učini, ili, da li bi mogli zadržati milost Njegovu ako On hoće da mi je podari?” Reci: “Meni je dovoljan Allah, oni koji oslonac traže, na Njega se oslanjaju.”

Reci: “O narode moj, ti postupaj onako kako postupaš, a i ja ću postupati, pa ćete znati

koga će stići patnja koja će ga poniziti, i koga će patnja vječna snaći.”

Mi ti objavljujemo Knjigu zbog svih ljudi – samu istinu. Onaj ko bude išao Pravim putem sebi će koristiti, a onaj ko bude išao stranputicom sebi će nauditi, a ti nisi za njihovu uputu zadužen.

Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, a koji još umrli nisu, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.

Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: “Zar i onda kad su bez ikakve moći i kad ništa ne razumiju!”

Reci: “Sve zagovorništvo pripada Allahu, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije – Njemu ćete se vratiti.”

Kad se Allah samo spomene, grče se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kad se spomenu oni koje oni pored Njega obožavaju, odjednom ih radost obuzme.

Reci: “Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti Koji znaš nevidljivi i vidljivi svijet, Ti ćeš robovima Svojim presuditi u onom oko čega su se razilazili!”

Kad bi mnogobošci imali sve što je na Zemlji, i još toliko, na Sudnjem danu oni bi sve to dali da bi se od teške patnje iskupili. A Allah će ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti,

i predočit će im se hrđava djela njihova koja su radili i snaći će ih baš ono čemu su se izrugivali.

Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli; a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda govori: “Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio.” A nije tako, to je samo kušnja, ali većina njih ne zna.

Tako su govorili i oni prije njih, pa im nije koristilo ono što su bili stekli,

i stigla ih je kazna za ono što su radili. A i one među ovima koji nepravdu čine – stići će kazna za ono što čine, oni neće umaći.

Kako ne znaju da Allah daje obilje onom kome hoće, i da ga uskraćuje – to su, zaista, pouke narodu koji vjeruje.

Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah, sigurno, sve grijehe oprašta. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”

I povratite se Gospodaru svom i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.

I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati,

da čovjek ne bi uzviknuo: “Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!”

Ili da ne bi rekao: “Da me je Allah Pravim putem uputio, sigurno bih se Njegove kazne sačuvao!”

Ili da ne bi rekao kad doživi patnju: “Da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio!”

“Nikad! Dolazile su ti pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio.”

Na Sudnjem danu vidjet ćeš pocrnjela lica onih koji su o Allahu laži govorili. A zar u Džehennemu neće biti boravište oholih?

A Allah će spasiti one koji su Ga se bojali – Njegova naređenja izvršavali, a zabrana se klonili – tako što će uspjeh zadobiti; zlo ih neće doticati i oni neće tugovati.

Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim.

U Njega su ključevi nebesa i Zemlje! A oni koji u Allahove dokaze ne vjeruju, oni će biti izgubljeni!

Reci: “Zar od mene tražite da nekoga drugog, osim Allaha, obožavam, o neznalice!”

A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: “Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.”

Nego, Allaha jedino obožavaj i budi zahvalan!

Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati, a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u ruci Njegovoj biti, a nebesa će u desnici Njegovoj smotana ostati. Uzvišen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!

I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao. Poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.

I Zemlja će svjetlošću Gospodara svog zasjati i Knjiga će se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti, i po pravdi će im se svima presuditi, nikom se neće nepravda učiniti.

Svako će dobiti ono što je zaslužio, jer On dobro zna šta je ko radio.

Oni koji nisu vjerovali u gomilama će u Džehennem biti natjerani. I kad do njega dođu, kapije njegove će se pootvarati i čuvari njegovi će ih upitati: “Zar vam nisu dolazili vaši poslanici, koji su vam ajete Gospodara vašeg kazivali i opominjali vas da ćete ovaj vaš Dan doživjeti?” “Jesu”, reći će oni, “ali još je davno određeno da će nevjernici kažnjeni biti.”

I reći će se: “Ulazite na džehennemske kapije, vječno ćete u njemu boraviti!” Grozna li prebivališta onima koji su se oholili!

A oni koji su se Gospodara svog bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni. I kad do njega dođu – a kapije njegove već širom otvorene – čuvari njegovi će im reći: “Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u njega, u njemu ćete vječno boraviti!”

I oni će reći: “Hvala Allahu Koji nam je obećanje Svoje ispunio i u Džennetu nam mjesto darovao, da se u njemu krećemo kuda hoćemo!” Divne li nagrade onima koji su se trudili!

I vidjet ćeš meleke kako Arš okružuju veličajući i hvaleći Gospodara svoga; i svima je po pravdi presuđeno, i bit će rečeno: “Sva hvala neka je Allahu, Gospodaru svjetova!”

Ha Mīm. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznajući,

Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje. Istinskog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća.

O Allahovim ajetima i znakovima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju, pa neka te ne obmanjuje to što oni putujući po zemlji uživaju.

I Nuhov je narod prije njih poricao, a i poslije njega oni koji su se protiv poslanikā urotili. Svaki narod nastojao je domoći se svog poslanika i trudio se neistinom ugušiti istinu, pa sam ga Ja kažnjavao – a kakva je bila kazna Moja!

I tako će se riječ Gospodara tvog ispuniti da će oni koji nisu htjeli vjerovati – stanovnici u Vatri biti.

Oni koji nose Arš i oni koji su oko njega, slave i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega, i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem, zato oprosti onima koji se pokaju i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!

Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.

I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti tog Dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!”

Onima koji nisu vjerovali bit će doviknuto: “Allahov prezir prema vama kad ste, pozivani da vjerujete, ostali nevjernici – bio je, doista, veći od vašeg prezira sada prema sebi.”

“Gospodaru naš”, reći će oni, “dva si nas puta usmrtio i dva si nas puta oživio. Mi priznajemo grijehe naše, pa ima li ikakva načina da se izađe?”

“To vam je zato što niste vjerovali kad se pozivalo Allahu Jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, Uzvišenom i Velikom.”

On vam pokazuje znamenja Svoja i spušta vam opskrbu s neba, a pouku će prihvatiti samo onaj koji se Njemu obraća.

Molite se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko!

On je vlasnik visokih stupnjeva, Gospodar Arša Koji šalje objavu iz odredbe Svoje – kome hoće od robova Svojih, da upozori na Dan susreta međusobnog,

na Dan kad će se oni pojaviti, kad Allahu neće o njima ništa skriveno biti. Ko će imati vlast tog Dana? Allah, Jedini i Svemoćni Potčinitelj svega!

Svaki će čovjek tog Dana prema zasluzi kažnjen ili nagrađen biti. Tog Dana neće biti nepravde! Allah će, zaista, brzo obračunati.

I upozori ih na bliski Sudnji dan kad će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kad nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati čiji zagovor bi uslišan bio.

On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.

Allah će po pravdi presuditi, a oni koje pored Njega mole – neće ni po čemu suditi. Allah je, zaista, Svečujući i Svevideći.

Zašto oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih? Bili su od njih moćniji i više su tragova na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijeha njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio.

Allah ih je kaznio zato što su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je zaista Moćan, On strahovito kažnjava.

Mi smo poslali Musaa, sa znamenjima Našim i dokazom jasnim,

faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: “Čarobnjak i lažov!”

A kad im je on donio istinu od Nas, rekli su: “Ubijajte mušku djecu onih koji vjeruju u ono što on govori, a ostavljajte u životu njihovu žensku djecu!” Ali, lukavstva nevjernikā uvijek su uzaludna.

“Pustite vi mene”, reče faraon, “da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svog, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.”

Musa reče: “Molim Gospodara svog i Gospodara vašeg da me zaštiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome će se račun polagati!”

A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: “Zar da ubijete čovjeka zato što govori: ‘Gospodar moj je Allah!’, onog koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova će laž njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onog čime vam prijeti – jer Allah neće ukazati na Pravi put onom koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.

O narode moj, danas vama pripada vlast i nadmoćni ste u zemlji, pa ko će nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?” A faraon reče: “Savjetujem vam samo ono što mislim, a samo ću vas na Pravi put uputiti.”

A onda onaj vjernik reče: “O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono što je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili,

kao što je to bilo s Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. – A Allah nije nepravedan robovima Svojim.

O narode moj, plašim se šta će biti s vama na Dan kad budete jedni druge dozivali,

na Dan kad budete uzmičući bježali, kad vas od Allaha neće moći niko odbraniti. A onog koga Allah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti.

Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono što vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: ‘Allah više neće poslije njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah odvodi u zabludu svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja,

one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernikā. Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog.”

“O Hamane”, reče faraon, “sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza,

staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga – a ja smatram da je on, zaista, lažac.” I eto tako su se faraonu njegova ružna djela učinila lijepim i on je bio odvraćen od Pravog puta, a lukavstvo se faraonovo završilo na njegovu štetu.

I onda onaj vjernik reče: “O narode moj, ugledajte se na mene, ja ću vam na Pravi put ukazati!

O narode moj, život na ovom svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj je svijet, zaista, Kuća vječna.

Ko učini zlo, bit će prema njemu kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je – u Džennet će; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.

O narode moj, šta je ovo!? Ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u Vatru,

pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onog o kome baš ništa ne znam, a ja vas pozivam Silnom, Onom Koji mnogo prašta.

Nema nimalo sumnje u to da se ono čemu vi mene pozivate neće nikom ni na ovom ni na onom svijetu odazvati, i da je naš povratak Allahu i da će oni koji su pretjerivali stanovnici u Ognju biti.

Tad ćete se sigurno mojih riječi sjetiti! A ja Allahu prepuštam svoj slučaj. Allah, uistinu, robove Svoje vidi.”

I Allah ga je sačuvao od zala onog što su spletkarili, a faraonove pristalice zla patnja zadesi,

oni će se ujutro i navečer u vatri pržiti. A kad nastupi Čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!”

I kad se u Vatri budu prepirali, pa oni koji su bili potlačeni reknu glavešinama svojim: “Mi smo se za vama povodili, možete li nas makar malo Vatre osloboditi?”

Onda će glavešine reći: “Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudio robovima Svojim.”

I oni koji će u Vatri biti govorit će stražarima džehennemskim: “Zamolite Gospodara svog da nam bar jedan dan patnju ublaži!”

“A zar vam poslanici vaši nisu jasne dokaze donosili?”, upitat će oni. “Jesu!”, odgovorit će. “Molite onda vi!”, reći će oni. Ali će molba onih koji nisu vjerovali uzaludna biti.

Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci,

na Dan kad nepravednima pravdanja njihova neće od koristi biti – njih će prokletstvo i najgore prebivalište čekati.

Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim u nasljedstvo Knjigu ostavili,

da bude putokaz i opomena onima koji pameti budu imali.

Zato ti budi strpljiv – Allahovo je obećanje istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svog krajem i početkom dana veličaj i hvali!

Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih neće dovesti do cilja željenog, zato moli od Allaha zaštitu, jer On, uistinu, sve čuje i sve vidi.

Stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.

Nisu jednaki slijepac i onaj koji vidi, nisu jednaki vjernici koji dobra djela čine i zlotvori. – Kako vas malo prima pouku!

Doći će Čas oživljenja, u to nema nimalo sumnje, ali većina ljudi neće da vjeruje.

Gospodar je vaš rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.”

Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje.

To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema, pa kuda se onda odmećete?

Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali.

Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim, i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova!

On je Živi, nema boga osim Njega, pa, molite Ga ispovijedajući Mu čistu vjeru. Pa, svaka hvala neka je Allahu, Gospodaru svjetova!

Reci: “Meni je zabranjeno obožavati one koje vi mimo Allaha molite, pošto su mi došli jasni dokazi od Gospodara moga, a naređeno mi je da se predam Gospodaru svjetova.”

On vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, zatim od ugruška, zatim čini da se kao dojenčad rađate, i da do muževnog doba stignete, i da starci postanete – a neki od vas umiru prije – i da do suđenog časa poživite kako biste mogli shvatiti.

Život i smrt Njegovo su djelo! A kad nešto odluči, samo za to rekne: 'Budi!’ – i ono bude.

Zar ne vidiš kako se okreću oni koji o Allahovim dokazima raspravljaju?

Oni koji poriču Knjigu i ono što smo slali po poslanicima – saznat će posljedice toga,

kad s okovima o vratu i sindžirima budu vučeni,

pa u ključaloj vodi, a zatim u Vatri budu prženi.

Zatim će upitani biti: “Gdje su oni koje ste obožavali,

mimo Allaha?” “Oni su se od nas izgubili”, odgovorit će, “mi se prije, ustvari, nismo nikome ni molili.” Eto, tako Allah da da su u zabludi nevjernici.

To vam je zato što ste se bez ikakva osnova na Zemlji veselili i drski bili.

Ulazite kroz kapije Džehennema, u njemu ćete vječno ostati – a ružno je prebivalište oholih!

Zato ti budi strpljiv, Allahova prijetnja će se, sigurno, obistiniti! Bilo da ti pokažemo dio onog čime im Mi prijetimo, bilo da ti prije život oduzmemo, Nama će se oni vratiti.

I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao učiniti nikakvo čudo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, bit će presuđeno po pravdi i tad će nevaljali nastradati.

Allah je za vas stvorio domaće životinje – da na nekima jašete, a neke da jedete.

Vi od njih koristi imate i vi na njima za vas važne potrebe ostvarujete – i na njima i na lađama vi se prevozite.

On vam pokazuje znakove Svoje, pa koje od Allahovih znakova vi negirate?

Zašto oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su završili oni prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i jači i više su tragova na Zemlji ostavili, i ništa im nije koristilo ono što su stekli.

Kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, oni su se znanjem koje su imali dičili i snašlo ih je ono čemu su se stalno rugali.

A kad bi kaznu Našu doživjeli, onda bi oni govorili: “Mi vjerujemo u Allaha, u Njega Jedinog, a odričemo se onih koje smo Njemu ravnim smatrali!”

Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Našu vidjeli, ne bi nimalo koristilo. To je prema Allahovom zakonu, koji je primijenjen za sve robove Njegove – i tada bi nevjernici stradali.

Ha Mīm. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Objava je od Milostivog, Samilosnog,

Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur’an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,

vjesnik radosnih vijesti i opomena – pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje.

“Srca su naša”, govore oni, “pod pokrivačima, daleka od onog čemu nas ti pozivaš, i mi smo gluhi za to, a između nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi ćemo raditi.”

Reci: “Ja sam samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno upravite i od Njega oprosta tražite. A teško višebošcima,

koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju!

One koji vjeruju i dobra djela čine zbilja čeka nagrada neprekidna.”

Reci: “Zar, zaista, nećete da vjerujete u Onog Koji je u dva dana Zemlju stvorio – i još Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!”

On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u četiri dana – ovo je objašnjenje za one koji pitaju.

Zatim se na nebo usmjerio dok je ono još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: “Pojavite se milom ili silom!” “Pojavljujemo se drage volje!”, odgovorili su.

Tada ih je u dva dana, kao sedam nebesa stvorio, i odredio šta će se na svakom nebu nalaziti. A najbliže nebo smo svjetiljkama ukrasili i njih kao zaštitu učinili. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg.

A ako glave okrenu, ti reci: “Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda,

kad su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili: “Ne obožavajte nikoga osim Allaha!”, a oni odgovarali: “Da je Gospodar naš htio, On bi meleke poslao! Doista, mi ne vjerujemo u ono što je po vama poslano!”

Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. “Ko je od nas jači?”, govorili su. A zar nisu znali da je Allah, Koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja su Naša poricali.

I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar ledeni, da bismo im još na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju – patnja na onom svijetu bit će, zaista, još sramnija – i niko im neće u pomoć priteći.

I Semudu smo na Pravi put ukazivali, ali njima je bila milija sljepoća od Pravog puta, pa ih je stigao udar ponižavajuće patnje, prema onome kako su zaslužili,

a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.

A na Dan kad Allahovi neprijatelji u Vatru budu potjerani – oni prvi bit će zadržani, da bi ih sustigli ostali,

i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočit će protiv njih o onom što su radili.

“Zašto svjedočite protiv nas!?”, upitat će oni kože svoje. “Allah, Koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas”, odgovorit će. “On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili."

Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.

I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svom imali, upropastilo vas je i sad ste nastradali.

Pa i ako bi otrpjeli, njihovo boravište bit će Vatra; a ako budu tražili naklonost da se vrate, oni neće biti od onih koji će naklonost zadobiti.

Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali i ono što su uradili i ono što će uraditi. I na njima se obistinilo ono što je rečeno za narode, džine i ljude koji su prije njih bili i nestali – doista su nastradali.

Oni koji ne vjeruju govore: “Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!”

Zato ćemo Mi, sigurno, dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kaznit ćemo ih najgorom kaznom za djela koja su počinili.

To je kazna za Allahove neprijatelje, Vatra u kojoj će im vječna kuća biti, kao naplata što su dokaze Naše stalno poricali.

I nevjernici će reći: “Gospodaru naš, pokaži nam džine i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge naše, neka budu najdonji.”

Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah”, pa poslije ostanu pri tome, dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan.

Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom. U njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele i što god zatražite imat ćete,

bit ćete počašćeni od Onog Koji prašta i Koji je milostiv.”

A ko govori ljepše od onog koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam doista musliman!”

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.

To mogu postići samo strpljivi, to mogu postići samo vrlo sretni.

A kad te šejtan pokuša na zle misli navesti, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.

Među znamenjima Njegovim jesu noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite.

A ako te oni neće poslušati – pa oni koji su kod Gospodara tvog hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.

Jedno od znamenja Njegovih jest i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj Koji njoj daje život oživit će, sigurno, i umrle, jer On može sve.

Oni koji riječi Naše izvrću neće se, doista, od Nas sakriti. Pa hoće li biti ugodnije onom koji u Vatru bude bačen ili onom koji na Sudnji dan dođe smiren? Radite šta hoćete, On zaista vidi šta vi radite.

Zaista, oni koji ne vjeruju u Opomenu, pošto im je došla, bit će kažnjeni! To je, zaista, knjiga zaštićena,

laž joj ne može prići ni sprijeda ni ozada; to je Objava od Mudroga i Hvaljenoga.

Tebi se neće reći ništa što već nije rečeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prašta, a i bolno kažnjava.

A da Kur’an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi, sigurno, rekli: “Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap je?” Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju – i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju.”

I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije Riječi Gospodara tvog prije izrečene, sa ovima bi bilo već svršeno, jer oni mnogo u Kur’an sumnjaju.

Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.

Samo On zna kad će Smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih čaški svojih, i nijedno žensko ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna. A na Dan kad ih On upita: “Gdje su oni koje ste Meni u obožavanju pridruživali?”, oni će odgovoriti: “Javljamo Ti da niko od nas to ne tvrdi.”

I neće biti onih koje su prije molili i uvjerit će se da nikud ne mogu umaći.

Čovjeku ne dosadi da dobro traži, a kada ga zlo zadesi, onda očajava i nadu gubi.

Kad ga obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, on govori: “Ovo sam i zaslužio, i ja ne mislim da će Čas sudnji doći. A ako budem Gospodaru svome vraćen, kod Njega me čeka samo dobro i Džennet.” A Mi ćemo one koji nisu vjerovali, sigurno, o onom što su radili obavijestiti i da iskuse patnju tešku – doista ćemo im dati.

Kada čovjeku blagodat Svoju darujemo, on se okreće i udalji se oholo, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.

Reci: “Šta mislite, ako je Kur’an od Allaha, a vi u njega nećete da vjerujete – ko je onda u većoj zabludi od onoga koji je u protivrječju dalekom od Istine?”

Mi ćemo im pokazati znakove Naše u daljini – na obzorjima, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj svemu svjedok?

Oni sumnjaju da će pred Gospodara svoga stati, a On, zaista, obuhvata sve.

Hā Mīm. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

‘Ajn-sin-kaf.

Eto, tako Allah, Silni i Mudri, objavljuje tebi, kao i onima prije tebe.

Njegovo je sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji, i On je Svevišnji, Veličanstveni!

Gotovo da se nebesa odozgo raspadnu! A meleci veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprost za one koji su na Zemlji. Nije li Allah, zaista, Oprostitelj grijeha, Milostivi?!

Allah motri na one koji, pored Njega, zaštitnike uzimaju, a ti nisi za njihovu uputu zadužen.

Eto, tako Mi tebi objavljujemo Kur’an, na arapskom jeziku, da bi upozoravao Majku naselja [1] i one oko nje i upozorio na Dan sakupljanja – u koji nema nikakve sumnje. Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem. ——— [1] Ummu-l-Kura (Majka svih naselja) je Mekka, a nazvana je tako jer je ona najčasnije mjesto na zemaljskoj kugli.

A da Allah hoće, učinio bi ih sljedbenicima jedne vjere, ali, On u milost Svoju uvodi koga On hoće, a nepravedni nemaju ni zaštitnika, ni pomagača.

Zar oni da druge, a ne Njega, za zaštitnike uzimaju?! Pa Allah – baš On je jedini Zaštitnik, On oživljava mrtve i On nad svime ima moć.

A u čemu god se vi razišli, presuda za to u Allaha je! To vam je, eto, Allah, Gospodar moj – na Njega se ja oslanjam i Njemu se obraćam;

Stvoritelj nebesa i Zemlje bez prethodnog primjera! Učinio vam je od vaše vrste parove i od stoke parove. Tako vas rasprostire. Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći.

U Njega su ključevi nebesa i Zemlje, On daje opskrbu u izobilju kome hoće, a i uskraćuje; On, uistinu, zna sve.

On vam propisuje u vjeri isto ono što je naredio Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” Teško je višebošcima ono u što ih pozivaš. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.

A oni su se, baš onda kad im je došlo znanje, iz zlobe međusobne podvojili. I da nije Riječi Gospodara tvoga prije izrečene o odgađanju kazne do roka određenog, njima bi bilo već presuđeno. A oni kojima se poslije njih Knjiga u nasljedstvo ostavlja, spram nje su u sumnji velikoj.

K tome ti pozivaj i budi ustrajan, onako kako ti se naređuje, i ne slijedi hirove njihove, i reci: “Ja vjerujem u Knjige koje je Allah objavio i naređeno mi je da među vama pravedan budem; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša djela; nema prepiranja između nas i vas; Allah će nas sve sabrati, a kod Njega je konačno odredište.

A oni koji se o Allahu raspravljaju nakon što je Njegov poziv prihvaćen – njihovi dokazi su ništavni kod njihova Gospodara; na njima je gnjev i njima pripada patnja žestoka.

Allah je Onaj Koji je Knjigu s Istinom i Mjerilo objavio! A šta ti znaš – možda je Čas kijameta blizu!

Požuruju ga oni koji u njega ne vjeruju, a oni koji vjeruju, zbog njega strahuju i da je istina zbilja znaju. Eto, doista su oni koji raspravljaju o Času kijameta u velikoj zabludi!

Allah je dobrostiv prema robovima Svojim; On daje opskrbu kome hoće i On je Moćni i Silni.

Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu - umnogostručićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu - daćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.

Zar oni da imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio? Da nije Riječi odluke, njima bi već bilo presuđeno. A nepravednima, doista, pripada patnja bolna.

Vidjet ćeš nepravedne kako strepe zbog onoga što su činili, a to će ih, sigurno, stići; a oni koji su vjerovali i dobra djela činili, bit će u divnim džennetskim baščama, sve što zažele imat će u Gospodara svoga; bit će to blagodat velika.

To je ono čime Allah obveseljava Svoje robove koji vjeruju i čine dobra djela. Reci: “Ne tražim ja za ovo nikakvu nagradu od vas, osim što tražim pažnju rodbinsku.” A ko učini dobro, Mi ćemo njemu za to povećati dobro. Doista je Allah Onaj Koji oprašta grijehe i zahvalan je.

Zar oni da govore: “On izmišlja o Allahu laži!” A ako hoće, Allah će tvoje srce zapečatiti! Allah poništava neistinu i utvrđuje Istinu riječima Svojim; On dobro zna šta se u grudima krije.

On je Onaj Koji prima pokajanje od robova Svojih i prašta loše postupke i zna šta radite;

i odaziva se onima koji vjeruju i čine dobra djela i iz dobrote Svoje im i više pruža, a nevjernike čeka žestoka patnja.

A kad bi Allah Svojim robovima preobilnu opskrbu davao, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće! Zaista, On u potpunosti zna i vidi robove Svoje.

On je i Onaj Koji spušta kišu kad oni izgube svaku nadu i rasprostire milost Svoju; On je, uistinu, Zaštitnik, Hvaljeni.

Među znakovima Njegovim je stvaranje nebesa i Zemlje i živih bića koja je rasijao po njima; On ih je kadar sve sabrati kad bude htio.

Nesreća koja vas zadesi je zbog onoga što su ruke vaše stekle, a mnogo toga On i oprosti.

A vi Mu na Zemlji nećete moći umaći, i vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagača!

I među znakovima Njegovim su i lađe nalik na brda koje morem plove.

Ako želi, On umiri vjetar i one na površini njegovoj ostaju nepokretne – doista, u tome ima znakova za svakog strpljivog, zahvalnog –

ili ih potopi zbog onog što su zaradili – a mnogo toga On i oprosti,

da bi oni koji raspravljaju o ajetima i znakovima Našim znali da nemaju kud umaći.

Ono što vam je dato, samo je uživanje u životu dunjalučkom, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i na Gospodara svoga se oslanjaju;

i za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad se rasrde, opraštaju;

i za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i namaz klanjaju, i o poslovima svojim se dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju,

i za one koji, kada ugnjetavanju budu izvrgnuti, uzvrate.

Kazna za zlo je slično zlo, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli nepravedne.

A onaj ko uzvrati nakon što mu je nepravda učinjena, pa takvi ne mogu biti kažnjeni.

Bit će kažnjeni oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji narušavaju; njih čeka bolna patnja.

A ko se strpi i oprosti, doista, to u istinske postupke spada.

A koga Allah ostavi u zabludi, tome pomagača poslije Njega neće biti! I ti ćeš vidjeti kako će nepravedni, kad ugledaju patnju, povikati: “Postoji li ikakav način da budemo opet vraćeni?”

I vidjet ćeš kako se poniženi i klonuli Vatri izlažu, a oni je kradomice gledaju. Oni koji su vjerovali, reći će: “Doista su stradalnici oni koji na Kijametskom danu i sebe i porodice svoje upropaste!” A zar nepravedni neće biti u neprestanoj patnji?!

Njima neće biti zaštitnika da im pomognu, osim Allaha; a kome Allah da da je u zabludi, takav put spasa neće ni imati!

Odazovite se Gospodaru svome prije nego što dođe Dan koji Allah neće zaustaviti. Taj Dan utočišta nećete imati i nećete moći poricati.

A ako se okrenu – pa, Mi tebe nismo ni poslali da nad njima bdiješ, ti si dužan samo saopćiti. Kad čovjeku damo da milost Našu osjeti, on joj se obraduje, a kad ih zadesi kakva nesreća zbog onoga što su uradile ruke njihove, onda čovjek blagodati ne priznaje.

Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! Daruje žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku,

ili im daje i mušku i žensku djecu, a koga hoće, bez poroda ostavlja; On je, uistinu, Onaj Koji sve zna i svemoćan je.

Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća, osim objavom, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika, pa s dozvolom Njegovom objavi ono što On hoće. On je, zaista, uzvišen i mudar.

Tako Mi i tebi objavljujemo Kur’an iz odredbe Naše. Ti nisi znao šta je Knjiga, niti šta je vjerovanje, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. Ti, zaista, ukazuješ na Pravi put,

na put Allahov, Kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu se sve vraća!

Hā Mīm. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Tako Mi Knjige jasne,

Mi je objavljujemo kao Kur’an na arapskom jeziku da biste razumjeli,

a on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i savršen.

Zar da odustanemo Opomenu vam saopćavati zato što svaku mjeru zla prelazite?

A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali

i nijedan im vjerovjesnik nije došao, a da ga nisu izrugivali!

Zato smo uništavali one koji su od ovih moćniji bili, a prethodio je primjer prijašnjih naroda.

Pa ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni će, sigurno, reći: “Stvorio ih je Silni i Sveznajući!”

Onaj Koji vam je Zemlju kolijevkom učinio i po njoj vam prolaze stvorio da biste se usmjeravali;

Onaj Koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele – tako ćete i vi biti iz grobova izvedeni.

Onaj Koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i stoku da na njima putujete,

da se na palubama i leđima njihovim smjestite i da se, potom, kada se smjestite na njih, sjetite blagodati Gospodara svoga i da reknete: “Slavljen i uzvišen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići,

i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!”

A oni Njemu jedan dio Njegovih robova pripisuju. Čovjek je, zaista, očevidni nezahvalnik.

Zar da između onih koje On stvara uzima Sebi kćeri, a vama odabire sinove?!

A kad neko od njih bude obaviješten o onome što Svemilosnom sličnim pripisuje, lice mu se ojađenom pomrači.

Zar da ono koje u nakitu biva podizano i koje pri sporenju nejasno zbori pripisuju Allahu?!

Oni meleke, koji su robovi Svemilosnog, ženskinjem smatraju. Da nisu prisustvovali stvaranju njihovu?! Njihova tvrdnja bit će zapisana i oni će biti pitani!

I oni vele: “Da je htio Svemilosni, njih ne bismo obožavali!” Oni o tome ništa ne znaju, oni samo lažu.

Ili smo im dali Knjigu prije toga pa se nje pridržavaju?!

Oni čak govore: “Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i, prateći njihove tragove, mi smo na Pravom putu.”

Isto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošno živjeli nisu govorili: “Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi tragove njihove slijedimo.”

“Zar i onda”, govorio bi on, “kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?” A oni bi odgovarali: “Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!”

I Mi smo ih kažnjavali, pa vidi kakav je bio kraj onih koji su poslanike u laž ugonili.

A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: “Nemam ja ništa s onima koje vi obožavate,

osim s Onim Koji me je stvorio, jer će me On, doista, na Pravi put uputiti.”

On to učini riječju trajnom za potomstvo svoje da bi se vratili.

A Ja sam čak dopustio ovima, a i precima njihovim da uživaju sve dok im nije došla Istina i Poslanik očevidni.

A kad im je Istina došla, rekoše: “Ovo je vradžbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!”

I rekoše: “Zašto ovaj Kur’an nije objavljen nekom velikom čovjeku iz ova dva grada?!”

A da oni ne raspodjeljuju milost Gospodara tvoga?! Mi raspodjeljujemo među njima ono što im je potrebno za život na dunjaluku i Mi jedne nad drugima uzdižemo po stepenima da bi jedni druge uzimali da im služe. A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.

A da neće svi ljudi postati jedan ummet – nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Svemilosnog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju,

i vrata kuća njihovih, i divane na kojima se odmaraju,

i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet, u Gospodara tvoga, bit će za bogobojazne.

Onome ko se bude slijepim pravio pred Opomenom Svemilosnog, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati;

oni – šejtani ljude će od Pravog puta odvraćati, a oni će misliti da su na Pravom putu.

I kada koji od njih dođe pred Nas, reći će: “Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!”

Taj dan neće vam koristiti to što ćete u patnji zajedno biti kad ste nepravdu činili.

Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i one koji su u očitoj zabludi?!

Ako bismo ti dušu uzeli, njih bismo, sigurno, kaznili,

ili, kad bismo ti htjeli pokazati ono što smo im obećali, pa Mi nad njima, zaista, potpunu moć imamo.

Zato se drži onoga što ti se objavljuje, a ti si, uistinu, na Pravom putu.

Kur’an je, zaista, čast i tebi i narodu tvome; pa bit ćete pitani!

A pitaj one koje smo prije tebe od Naših poslanika poslali – da li smo Mi naređivali da se, osim Svemilosnog, božanstva obožavaju?

Još davno Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim faraonu i glavešinama njegovim, i on je rekao: “Ja sam, doista, Gospodara svjetova poslanik!”

I pošto im je donio znakove Naše, oni su ih, odjednom, počeli ismijavati.

A nismo im pokazivali nijedan znak, a da nije veći bio nego prethodni! I patnji smo ih podvrgli, ne bi li se povratili!

A oni su govorili: “O ti, čarobnjače! Moli za nas Gospodara svoga, na temelju tebi datog obećanja, mi ćemo, sigurno, Pravim putem poći!”

A čim bismo ih nevolje oslobodili, začas bi obavezu prekršili.

I faraon obznani narodu svome: “O narode moj”, reče on, “zar meni ne pripada vlast u Misiru i ove rijeke koje ispred mene teku – ne vidite li?!”

Svakako sam ja bolji od ovoga bijednika koji jedva razgovijetno govori!

Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata, ili zašto zajedno s njim nisu došli meleci?

I on lahkoumnim učini narod svoj, pa mu se pokoriše; oni su, doista, bili narod grešni.

A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo,

i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.

A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, uz smijeh zagalamili

i rekli: “Da li su naša božanstva bolja ili on?” A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi se prepirali. Štaviše, oni su narod svađalački.

On je bio samo rob na koga smo Mi blagodati prosuli i učinili ga primjerom sinovima Israilovim.

A da hoćemo, Mi bismo učinili da vas na Zemlji meleci naslijede.

Zaista je on predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u njega i slijedite Mene! Ovo je Pravi put,

i neka vas šejtan nikako ne odvrati; on vam je, doista, neprijatelj otvoreni.

A kad je Isa očite znakove donio, on je rekao: “Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono u čemu se razilazite. Zato se Allaha bojte i meni se pokoravajte.

Allah je i moj i vaš Gospodar, pa Njemu ibadet činite! Ovo je Pravi put!”

Ali su se stranke iz redova njihovih podvojile. Pa teško onima koji su nepravdu učinili od kazne na Danu bolnome!

Čekaju li oni drugo doli da im Smak svijeta dođe nenadano, i da oni i ne osjete?!

Taj dan prijatelji će jedni drugima neprijatelji biti, osim bogobojaznih.

“O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete tugovati!”

A onima koji su u ajete Naše vjerovali i koji su muslimani bili – bit će rečeno:

“Uđite u Džennet, vi i supružnici vaši, radosni!”

Oni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata. U njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti.

Eto, to je Džennet, koji ste u nasljedstvo dobili za ono što ste radili;

u njemu ćete raznovrsnog voća imati koje ćete jesti.

Doista će prestupnici u patnji džehennemskoj vječno ostati,

ona im neće ublažena biti i nikakve nade u spas neće imati. Oni će u njoj očajni biti.

Nismo im Mi nepravdu učinili, nego su oni baš nepravedni bili.

Oni će dozivati: “O Malik! Neka nas Gospodar tvoj dokrajči!”, a on će reći: “Doista vi tu ostajete!”

Mi smo vam slali Istinu, ali većina vas Istinu prezire.

Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti.

Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.

Reci: “Kad bi Svemilosni imao dijete, ja bih Mu i tada prvi ibadet činio!”

Neka je slavljen i uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, i Gospodar Arša, od onoga kako Ga oni opisuju!

Pa, ti ih ostavi neka se upuštaju u zabludu i zabavljaju dok ne dožive Dan kojim im se prijeti.

On je Onaj Koji je i na nebu Bog, a i na Zemlji Bog. On je Mudri i Sveznajući!

I neka je uzvišen Onaj Čija je vlast na nebesima i na Zemlji, i između njih, On jedini zna kada će Smak svijeta biti i Njemu ćete se svi vratiti!

Oni koje oni, pored Njega, mole – neće se moći za druge zauzimati; moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.

A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: “Allah!” Pa kuda se, onda, odmeću?!

A Poslanik reče: “Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji ne vjeruju!”

Pa ti se okreni od njih i reci: “Selam!” Sigurno će oni znati!

Hā Mīm. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Tako Mi Knjige jasne,

Mi smo je objavili u Blagoslovljenoj noći i Mi, doista, upozoravamo;

u njoj se raščlanjuje svaka odredba savršena,

po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike,

kao milost Gospodara tvoga – a On je, uistinu, Svečujući i Sveznajući –

Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih – ako čvrsto vjerujete,

drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje – Gospodar vaš i Gospodar vaših predaka davnih!

Ali, oni sumnjaju i zabavljaju se.

Pa ti zato sačekaj Dan kad će se na nebu vidljivi dim pojaviti

koji će ljude prekriti: “Ovo je bolna patnja!

Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!”

A kako da tada pouku prime, a već im je bio došao Poslanik jasni,

od koga se oni potom okrenuše i rekoše: “Poučenī – umno poremećenī!”

A kad bismo malo patnju otklonili, vi biste se sigurno u nevjerovanje vratili;

ali na Dan kada ih najžešće zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti.

A Mi smo i prije njih faraonov narod u iskušenje stavili, i došao im je plemeniti poslanik:

“Predajte meni Allahove robove! Ja sam vam, zaista, poslanik povjerljivi

i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni,

i ja se obraćam i svome i vašem Gospodaru da me ne gađate,

a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!”

I on pozva u pomoć Gospodara svoga: “Ovo je, doista, narod prestupnički!”

“Izvedi noću robove Moje, vi ćete slijeđeni biti,

i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja će, zaista, potopljena biti.”

I koliko ostaviše bašča i izvora,

i njiva zasijanih i boravišta divnih,

i blagodati u kojima su uživali!

Tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili,

ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili.

A sinove smo Israilove ponižavajuće patnje spasili

od faraona – on je bio zbilja nadmen, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili,

i znajući kakvi su, nad svjetovima smo ih odabrali

i neka smo im znamenja puna očite kušnje dali.

A oni, doista, govore:

“Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni;

pretke naše nam dovedite ako je istina to što govorite!”

Da li su bolji oni ili narod Tubbe‘ov i oni prije njega? Njih smo uništili jer su prestupnici bili.

Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih igrajući se.

Mi smo ih stvorili s Istinom, ali većina njih ne zna.

Zbilja će Dan suda svima njima rok određeni biti,

Dan kada bližnji neće nimalo od koristi bližnjem biti, niti će biti pomognuti,

osim onih kojima se Allah smiluje. On je, uistinu, Silni i Milostivi.

A drvo zekkum zbilja je

hrana grešnika,

kao uljani talog u trbuhu će vreti,

kao što voda ključala vrije.

“Ščepajte ga i usred Ognja odvucite,

a zatim mu, za kaznu, na glavu vodu koja ključa izlijevajte!

Kušaj, ti si baš “moćan” i “poštovan”!

Ovo je, zaista, ono u što ste sumnjali!”

A bogobojazni će, zaista, na sigurnom mjestu biti,

usred bašča i izvora,

u dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima okrenuti.

Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti.

Tamo će moći, sigurni, koju hoće vrstu voća tražiti;

tu, poslije one prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u Ognju sačuvati,

blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki!

A njega – Kur’an, lahkim smo učinili, na jeziku tvome, da bi se oni prisjetili.

Ti zato čekaj, a i oni čekaju!

Hā Mīm. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!

Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje znakovi za vjernike.

U stvaranju vas i živih bića koja je razasuo znakovi su za ljude koji su čvrsto uvjereni;

i u smjeni noći i dana, i opskrbi – kiši koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi, i u usmjeravanju vjetrova – znakovi su za ljude koji razumiju.

To su Allahovi ajeti i znakovi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje će, ako ne u Allahove riječi i znakove Njegove, oni vjerovati?

Teško svakom lašcu, velikom grešniku,

koji čuje Allahove ajete kad mu se uče, zatim ustraje u nevjerovanju oholeći se, kao da ih ni čuo nije – njemu patnju bolnu navijesti.

A kad sazna za neke Naše ajete, on im se ruga. Takve ponižavajuća patnja čeka.

Pred njima je Džehennem, i ni od kakve koristi im neće biti ono što su stekli, ni oni koje su, pored Allaha, za zaštitnike uzeli, i njih čeka patnja golema.

Ovo je Uputa, a one koji ne vjeruju u ajete i znakove Gospodara svoga čeka bolna, najveća kazna.

Allah je Onaj Koji vam je potčinio more da bi lađe, odredbom Njegovom, po njemu plovile, da biste mogli tražiti blagodati Njegove i da biste bili zahvalni.

I potčinio vam je ono što je na nebesima i na Zemlji, sve je od Njega! To su, zaista, znaci za ljude koji razmišljaju.

Reci vjernicima da oproste onima koji ne očekuju Allahove dane u kojima će On nagraditi ljude za ono što su radili.

Onaj koji čini dobro – sebi ga čini, a onaj koji čini zlo – protiv sebe radi; a na kraju ćete se Gospodaru svome vratiti.

Sinovima smo Israilovim Knjigu, i vlast, i vjerovjesništvo dali, i iz ljepota ih opskrbili, i nad ostalim svjetovima ih odlikovali!

I jasne smo im dokaze o vjeri dali, a oni su se podvojili baš onda kad su do saznanja došli, i to zbog neprijateljstva i međusobne zavisti. Gospodar tvoj će im na Kijametskom danu, sigurno, presuditi u vezi s onim u čemu su se razilazili.

A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za hirovima onih koji ne znaju,

oni te, zbilja, od Allaha nimalo odbraniti ne mogu! Nepravedni su jedni drugima zaštitnici, a Allah je zaštitnik bogobojaznih.

Ovaj Kur’an putokaz je ljudima, i uputa i milost onima koji čvrsto vjeruju.

Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao s onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će u ovom životu i nakon smrti biti isti?! Kako loše rasuđuju!

A Allah je nebesa i Zemlju s Istinom stvorio i zato da bi svaka osoba bila nagrađena ili kažnjena prema onom što je zaradila i njima nepravda učinjena neće biti.

Šta misliš o onome koji je svoju strast za boga svoga uzeo, onome kome je Allah, a on svjestan bio, dao da je u zabludi, i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će ga, ako neće Allah, na Pravi put uputiti? Zašto se ne prisjetite?

I oni vele: “Postoji samo život naš zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi.” A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju.

A kad im se Naši ajeti jasni kazuju, drugog dokaza nemaju osim što kažu: “Pretke naše u život povratite ako je istina to što govorite.”

Reci: “Allah vam daje život, zatim će učiniti da poumirete, a poslije će vas na Kijametskom danu sabrati, u to nema nikakve sumnje, ali većina ljudi ne zna.”

Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji! A na dan kad nastupi Čas oživljenja, taj dan oni koji su laži slijedili bit će izgubljeni.

I vidjećeš sve narode kako na koljenima kleče; svaki narod biće prozvan prema svojoj Knjizi: “Danas ćete biti nagrađeni ili kažnjeni prema tome kako ste postupali!

Ova Knjiga Naša o vama će samo istinu reći, jer smo naredili da se zapiše sve što ste radili.

One koji su vjerovali i dobra djela činili Gospodar njihov u milost Svoju će uvesti. To će biti uspjeh očiti!

A onima koji nisu vjerovali: “Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, ali vi ste se oholili i narod prestupnički bili?”

Kad se govorilo: “Allahovo je obećanje, zaista, istina! I u Čas oživljenja nema nimalo sumnje”, vi ste govorili: “Mi ne znamo šta je Čas oživljenja, mi samo zamišljamo, mi nismo uvjereni.”

I ukazat će im se gnusna djela njihova i sa svih strana će ih okružiti ono čemu su se rugali,

i bit će rečeno: “Danas ćemo mi vas zaboraviti kao što ste i vi susret na Dan ovaj vaš zaboravili; Vatra će vam prebivalište biti i niko vam pomoći neće moći,

zato što ste se Allahovim ajetima i znakovima rugali i što vas je život na Zemlji bio obmanuo.” Zato danas iz Vatre neće biti izvedeni, niti će im biti udovoljeno da blagonaklonost za povratak traže.

Pa neka je hvaljen Allah, Gospodar nebesa i Gospodar Zemlje, Gospodar svih svjetova!

Njemu pripada veličanstvenost na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri!

Hā Mīm. [1] ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!

Mi smo nebesa i Zemlju, i ono što je između njih, samo s Istinom stvorili i do roka određenog, ali oni koji ne vjeruju okreću se od onoga čime upozoravani budu.

Reci: “Šta mislite o onima koje mimo Allaha molite? Pokažite mi koji dio Zemlje su stvorili ili oni, možda, imaju kakva udjela u nebesima?! Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove, ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite.”

Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, mole onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni?

Kad ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su ih obožavali.

A kad se ovima Naši jasni ajeti kazuju, onda oni koji ne vjeruju govore o Istini čim im dođe: “Ovo je prava čarolija!”

Zar oni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa ako ga izmišljam, vi mene od kazne Allahove nećete moći odbraniti. On dobro zna šta o Kur’anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama. On prašta i samilostan je.”

Reci: “Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama. Ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i samo sam dužan otvoreno opominjati.”

Reci: “Kažite vi meni šta će s vama biti ako je Kur’an od Allaha, a vi u njega nećete da vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih posvjedočio da je i on od Allaha, pa on povjerovao, a vi se uzoholili.” Allah, zaista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sebi nepravdu čini.

I govore nevjernici o vjernicima: “Da je kakvo dobro, nas oni u tome ne bi pretekli.” A kako pomoću njega Pravi put nisu našli, sigurno će reći: “Ovo je još davna izmišljotina.”

Knjiga Musaova bila je putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje da bi opomenula one koji rade zlo i obradovala one koji čine dobro.

Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!”, i istraju na Pravom putu, neka se ničeg ne boje i ni za čim neka ne tuguju!

Oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.

Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro. Majka ga njegova s mukom nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: “Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje – ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.”

Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika će Dženneta oni biti, istinito ćemo obećanje koje im je dato ispuniti.

A onaj koji roditeljima svojim kaže: “Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!” – a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: “Teško tebi, vjeruj, Allahova će se prijetnja, doista, obistiniti!” On odgovara: “To su izmišljotine naroda drevnih!”

Na takvima se treba ispuniti Riječ rečena o narodima: džinima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer oni su, zaista, nastradali.

Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili, da ih nagradi ili kazni za djela njihova – nepravda im se neće učiniti.

A na Dan kad budu oni koji nisu vjerovali Vatri izloženi, bit će rečeno: “Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas ponižavajućom patnjom bit ćete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste grešnici bili.”

I spomeni brata Adovog, kad je narod svoj u Ahkafu upozoravao – a bilo je i prije njega i poslije njega upozoravatelja: “Samo Allahu ibadet činite! Ja se bojim za vas patnje na Velikom danu!”

Oni su odgovarali: “Zar si nama došao da nas od božanstava naših odvratiš? Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako istinu govoriš!”

“Samo Allah zna kad će to biti”, on bi govorio, “ja vam kazujem ono što mi se objavljuje, a vi ste, vidim, narod u neznanju ogrezao.”

I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: “Ovaj nam oblak kišu donosi!” “Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,

koji, odredbom Gospodara svog, sve ruši.” I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove – tako Mi kažnjavamo narod grešni.

Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali. I sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali – i sa svih strana ih je okružilo ono čemu su se ismijavali.

Neke gradove oko vas još davno smo uništili, a objasnili smo im bili na razne načine dokaze, ne bi li se pokajali.

A zašto im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To su bile samo klevete njihove i laži.

Kad ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, kad dođoše da ga čuju, oni rekoše: “Šutite i slušajte!” A kad se završi, vratiše se narodu svom da opominju.

“O narode naš”, govorili su, “mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje.

O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!”

A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći i mimo Njega zaštitnika neće naći. Oni su u velikoj zabludi.”

Zar ne znaju da je Allah – Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji se nije nimalo umorio dok ih je stvarao – moćan oživiti mrtve? Jest, On sve može.

A na Dan kad oni, koji nisu vjerovali, Vatri budu izloženi: “Zar ovo nije istina?”, odgovorit će: “Jest, Gospodara nam našeg!” “E, pa iskusite patnju”, reći će On, “zbog toga što ste stalno poricali.”

Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe! A onog Dana kad dožive ono čime im se prijeti, učinit će im se da su ostali samo jedan dio dana. Ovo je obznana! A zar će ko drugi biti uništen do narod grešnički!?

Allah će poništiti djela onih koji ne vjeruju i od puta Njegova odvraćaju.

A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je istina od Gospodara njihova – On će preko hrđavih postupaka njihovih preći i prilike će njihove poboljšati.

To je zato što nevjernici slijede neistinu, a vjernici slijede istinu od Gospodara svog. Tako Allah navodi zbog ljudi primjere njihove.

Kad se u borbi s nevjernicima sretnete po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite, i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu.

On će ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljšati,

i u Džennet ih uvesti, o kome ih je već upoznao.

O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.

A onima koji ne vjeruju – propast njima! On neće djela njihova prihvatiti.

To je zato što oni mrze ono što Allah objavljuje, i On će djela njihova poništiti.

Zašto oni ne idu po svijetu da vide kakav je bio kraj onih prije njih? Njih je Allah istrijebio, a to čeka i ostale nevjernike.

To je zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjernici zaštitnika nemaju.

Allah će one koji vjeruju i dobra djela čine uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku. A oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo će prebivalište Vatra biti!

A koliko smo gradova razorili, mnogo moćnijih od tvog grada koji te protjerao, i nije bilo nikog da im pomogne.

Zar je onaj koji ima jasnu predstavu o Gospodaru svome kao onaj kojem se lijepim čine ružna djela njegova i koji se za strastima svojim povodi?

Zar je Džennet, koji je obećan onima koji se Allaha boje, u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena okusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda procijeđenog i gdje ima voća svakovrsnog i oprosta od Gospodara njihova – zar je to isto što i patnja koja čeka one koji će u Vatri vječno boraviti, koji će se uzavrelom vodom pojiti, koja će im crijeva kidati!?

Ima onih koji te dolaze slušati, a čim se od tebe udalje, pitaju one kojima je dato znanje: “Šta ono on maloprije reče?” To su oni čija je srca Allah zapečatio i koji se za strastima svojim povode.

A one koji za Uputom streme, On će im Uputu povećati i bogobojaznost dati.

Zar oni čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a već su predznaci njegovi tu? A šta će im koristiti opomena kad im on dođe?

Znaj da nema istinskog božanstva osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.

A oni koji vjeruju govore: “Zašto se ne objavi jedna sura?” A kad bī objavljena jedna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao vidjeti one čija su srca bolesna kako te gledaju pogledom čovjeka pred smrt onesviješćenog! Teško njima!

Bolje bi im bilo da su poslušni i da govore razumne besjede! A kad je borba već propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni.

Zar i vi ne biste, kad biste se vlasti dočepali, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali!

To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih učinio.

Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!?

One koji su od vjere svoje otpali, pošto im je bio jasan Pravi put, šejtan je na grijeh navodio i lažnu im nadu ulijevao.

To je zato što su govorili onima koji preziru ono što Allah objavljuje: “Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati.” A Allah dobro zna njihove tajne.

A kako će tek biti kad im meleki budu duše uzimali udarajući ih po obrazima i po leđima njihovim!

To će biti zato što su ono što izaziva Allahovu srdžbu slijedili, a ono čime je On zadovoljan prezirali; On će djela njihova poništiti.

Zar oni bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove na vidjelo neće iznijeti?

A da hoćemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ćeš ih poznati po načinu govora njihova. – A Allah zna postupke vaše.

Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama ćemo provjeravati.

Oni koji ne vjeruju i od Allahovog puta odvraćaju, koji su Poslanikovi protivnici, kad im je već postao jasan Pravi put, zaista neće nimalo Allahu nauditi. On će djela njihova poništiti.

O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja!

Onima koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraćaju, pa poslije kao nevjernici umiru, Allah, zaista, neće oprostiti.

I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jači, jer Allah je s vama. On vas neće nagrada za djela vaša lišiti.

Život na ovom svijetu je samo igra i zabava! A ako budete vjerovali i grijehe izbjegavali, On će vas nagraditi i imanja vaša od vas neće tražiti.

Ako bi ih od vas tražio i prema vama uporan bio, postali biste škrti i On bi učinio vidljivim vaše kivnje.

Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovom putu, ali neki su od vas škrti – a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.

Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu,

da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio,

i da bi te Allah pobjedonosnom pomoći pomogao.

On uliva smirenost u srca vjernika da bi vjerovanje na vjerovanje svoje povećali, a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je – povećali – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je,

da bi vjernike i vjernice uveo u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, i da bi prešao preko hrđavih postupaka njihovih – a to je u Allaha veliki uspjeh,

i da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogobošce i mnogoboškinje koji o Allahu zlo misle – neka zlo njih snađe! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio im Džehennem, a grozno je on boravište!

Allahove su vojske nebesa i Zemlje; Allah je silan i mudar!

Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onog koji treba opominjati,

da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da Ga veličate i da Ga ujutro i navečer hvalite.

Oni koji su se zakleli na vjernost – zakleli su se, doista, na vjernost samome Allahu, Allahova je ruka iznad ruku njihovih! [1] Onaj ko prekrši zakletvu – krši je na svoju štetu, a ko ispuni ono na šta se obavezao Allahu, On će mu dati veliku nagradu. ——— [1] Ovaj ajet dokazuje da Allah, džellešanuhu, posjeduje svojstvo, i to onako kako to dolikuje Njegovoj uzvišenosti.

Govorit će ti beduini koji su izostali: “Zadržala su nas imanja naša i porodice naše, pa zamoli za nas oprost!” Oni govore jezicima svojim ono što nije u srcima njihovim. Reci: “Pa ko može promijeniti Allahovu odluku, ako vam On hoće nauditi, ili ako vam hoće kakvo dobro učiniti?” Allah zna ono što radite.

Vi ste mislili da se Poslanik i vjernici nikad neće vratiti porodicama svojim; vaša su srca bila zadovoljna zbog toga i vi ste na najgore pomišljali, vi ste narod u duši pokvaren.

Onaj ko ne vjeruje u Allaha i Poslanika Njegova – pa Mi smo za nevjernike razbuktali oganj pripremili!

Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On prašta kome On hoće, a kažnjava koga hoće – Allah mnogo prašta i samilostan je.

Oni koji su izostali sigurno će reći kad pođete da plijen uzmete: “Pustite i nas da vas pratimo!” – da bi izmijenili Allahove riječi. Reci: “Vi nas nećete pratiti, to je još prije Allah rekao!” – a oni će reći: “Nije tako, nego, vi nama zavidite.” A nije ni to, već oni malo šta razumiju.

Reci beduinima koji su izostali: “Bit ćete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i moćnog, sve dok se ne pokori. Pa ako poslušate, Allah će vam lijepu nagradu dati. A ako izbjegnete, kao što ste i dosad izbjegavali, na muke će vas nesnosne staviti.”

Nije grijeh slijepom, ni hromom, ni bolesnom! Onog koji se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će u džennetske bašče, kroz koje teku rijeke, uvesti, a onog ko leđa okrene, patnjom će nesnosnom kazniti.

Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom,

i bogatim plijenom koji će uzeti – jer Allah je silan i mudar.

Allah vam obećava bogat plijen koji ćete uzeti, a s ovim je požurio i ruke ljudi je od vas zadržao – da bi to bio poučan primjer za vjernike i da bi vam na Pravi put ukazao –

i drugi, koji niste bili u stanju uzeti – Allah vam ga je dao, jer Allah sve može.

A da su nevjernici s vama borbu zametnuli, sigurno bi se u bijeg dali i poslije ne bi zaštitnika ni pomagača našli.

To je prema Allahovu zakonu, koji odvazda važi, a ti nećeš vidjeti da se Allahov zakon promijeni.

On je zadržao ruke njihove od vas i vaše od njih usred Meke, i to nakon što vam je pružio mogućnost da ih pobijedite – a Allah dobro vidi ono što vi radite.

Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite Časnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da ćete pobiti vjernike, muškarce i žene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajući, zbog njih sramotu doživjeti – Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo onog koga hoće. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one među njima koji nisu vjerovali.

Kad su nevjernici punili svoja srca žarom, žarom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svog i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog čega će postati pravi vjernici – a oni i jesu najpreči i najdostojniji za to – a Allah sve zna.

Allah će obistiniti san Poslanika Svog da ćete, sigurno, u Časni hram ući sigurni – ako Allah bude htio – neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao.

On je poslao Poslanika Svog s Uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok!

Muhammed je Allahov poslanik, a oni koji su s njim strogi su prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako ruku‘ i sedždu čine želeći od Allaha obilje i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja na sedždu. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga, onda, učvrsti, i on ojača, i uspravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijačâ – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. Onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.

O vi koji vjerujete, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah je, zaista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.

O vi koji vjerujete, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite.

One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom – a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti – čeka oprost i nagrada velika.

Većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna.

A da su se oni strpjeli dok im ti sam izađeš, bilo bi im bolje. – A Allah prašta i samilostan je.

O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekom zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste učinili pokajete.

I znajte da je među vama Allahov Poslanik – kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali – ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima ga vašim lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam omrazio. Takvi su na Pravom putu,

dobrotom i blagodati Allahovom. – A Allah sve zna i mudar je.

Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih. A ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni. – Allah zaista pravedne voli.

Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala.

O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! Kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.

O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago jesti meso umrloga brata svog – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha. Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.

Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite: ‘Islam smo primili!’ – a vjerovanje još nije ušlo u vaša srca.” A ako Allahu i Njegovom Poslaniku budete pokorni, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša. Allah je, uistinu, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Pravi su vjernici samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!

Reci: "Zar vi da obavještavate Allaha o vjerovanju svom, kad Allah zna sve što je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna.”

Oni ti prebacuju što su primili islam. Reci: “Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u vjerovanje uputio, ako iskreno govorite.”

Allah, sigurno, zna tajne nebesa i Zemlje i Allah dobro vidi ono što radite.”

Kaf [1], tako Mi Kur’ana veličanstvenog! ——— [1] Pogledati značenje spomenuto prilikom tumačenja prvog ajeta sure El-Bekare.

Oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa nevjernici govore: “To je čudna stvar!

Zar kad pomremo i zemlja postanemo!? Nezamisliv je to povratak!”

Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve čuva.

Oni, međutim, poriču istinu koja im dolazi i smeteni su.

A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!?

A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje,

da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svom obraća.

Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se ženje,

i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih,

kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predio – takvo će biti i oživljenje.

Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud,

i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov,

i stanovnici Ejke i narod Tubba – svi su oni poslanike lažnim smatrali, pa se Moja prijetnja obistinila.

Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.

Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova šapće, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.

Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane,

on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.

Smrtne će muke zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći,

i u rog će se puhnuti, to je Dan kojim se prijeti.

I svako će doći, a s njime i vodič i svjedok.

“Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.”

A drug će njegov reći: “Ovo što je kod mene, spremno je.”

“Bacite vas dvojica u Džehennem svakog nezahvalnika, inadžiju,

koji je branio da se čine dobra djela i koji je nasilnik i sumnjičav bio,

koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao – zato ga bacite u patnju najtežu!”

A drug će njegov reći: “Gospodaru naš, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio.”

“Ne prepirite se preda Mnom!”, reći će On, “još davno sam vam zaprijetio.

Moja se Riječ ne mijenja i Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan.”

Na Dan kad upitamo Džehennem: “Jesi li se napunio?” – on će odgovoriti: “Ima li još?”

A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko.

“Ovo je ono što vam je obećano, svakom onom koji se kajao i čuvao,

koji se Milostivog bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio.

Uđite u njega, u miru, ovo je Dan vječni!”

U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više.

A koliko smo naroda prije ovih uništili, koji su moćniji od njih bili, pa su po svijetu utočište tražili – od propasti spasa ima li?!

U tome je, zaista, pouka za onog ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.

Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih za šest dana, i nije Nas ophrvao nikakav umor.

Zato strpljivo podnosi ono što oni govore i veličaj Gospodara svog i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska,

i veličaj Ga noću i poslije obavljanja namaza.

I osluškuj Dan kad će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu,

Dan kad će oni čuti istinit glas – to će biti Dan oživljenja.

Mi, zaista, dajemo život i dajemo smrt, i sve će se Nama vratiti!

A na Dan kad će nad njima zemlja popucati, oni će žurno izaći – bit će to oživljenje, za Nas lahko.

Mi dobro znamo šta oni govore. Ti ih ne možeš prisiliti, nego podsjeti Kur’anom onog koji se prijetnje Moje boji!

Tako Mi onih koji pūšū snažno,

i onih koji teret nose,

i onih koji plove lahko,

i onih koji naredbe provode,

istina je, zaista, ono čime vam se prijeti.

Polaganje računa sigurno će se desiti.

Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,

vi govorite nejednako.

Od njega – Kur’ana biva okrenut onaj ko je zalutao.

Neka prokleti budu lažljivci,

koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!

Oni pitaju: “Kad će Dan sudnji?”

Bit će onaj dan kada u Vatri budu paćeni.

“Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali!”

Oni koji su se Allaha bojali u džennetskim će baščama, među izvorima, boraviti.

Primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer oni su prije toga dobra djela činili,

noću su malo spavali,

i u praskozorje oprost od grijeha molili,

a u imecima njihovim bio je udio i za onog koji prosi i za onog koji ne prosi.

Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,

a i u vama samima – zar ne vidite?

A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.

I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!

Je li doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim?

Kad mu oni uđoše i rekoše: “Mir vama!” – i on reče: “Mir vama, ljudi neznani!”

I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,

i primače im ga: “Zar nećete jesti?”, upita,

osjetivši od njih u duši zebnju. “Ne boj se!”, rekoše i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.

I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udari od čuda, rekavši: “Zar ja, stara, nerotkinja?!”

“Tako je odredio Gospodar tvoj”, rekoše oni, “On je mudar i sveznajući.”

"A što vi hoćete, o izaslanici?", upita Ibrahim.

"Poslani smo narodu prestupničkom", rekoše,

"da sručimo na njih grumenje od gline,

obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli."

Mi iz njega vjernike izvedosmo,

a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo,

i u njemu, za sve one koji se boje bolne patnje, znak ostavismo.

I u Musau, također – kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,

a on, oholeći se, okrenu se nastranu i reče: “Čarobnjak je ili lud.”

I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.

I u Adu – kad na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra;

pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.

I u Semudu – kad im bi rečeno: “Uživajte još neko vrijeme!”

Oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,

i ne mogahu se ni dići ni od kazne odbraniti.

I uništili smo prije narod Nuhov: to, zaista, bijaše narod buntovni.

Mi smo nebo snagom sazdali, i Mi, uistinu, proširujemo njegove krajeve.

i Zemlju smo prostrli - tako je divan Onaj Koji je prostro!

I od svega po par stvaramo da biste se vi prisjećali.

"Zato požurite Allahu, ja sam vam Njegov upozoritelj jasni!

I ne pripisujte uz Allaha boga drugoga! Ja sam vam Njegov upozoritelj jasni!"

I tako je bilo: ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: “Čarobnjak je!” ili “Lud je!”

Jesu li to oni jedni drugima oporučili? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili.

Pa, od njih ti se okreni, prekoren nećeš biti!

I opominji! Doista, opomena vjernicima koristi!

Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu.

Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da me hrane,

Opskrbitelj je jedino Allah, Snažni i Silni!

A one koji su nepravdu činili stići će kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju;

a, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!

Tako Mi brda Tur, [1] ——— [1] Allah se kune brdom na kojem je razgovarao sa Musaom, alejhi selam.

i Knjige u retke napisane

na koži razvijenoj,

i Bejtu-l-M‘amura [1] ——— [1] I kune se kućom, odnosno nebeskim hramom kojeg meleki posjećuju radi obožavanja Allaha.

i svoda uzdignutog,

i mora napunjenog - [1] ——— [1] Neki učenjaci kažu da to znači: “more vatrom napunjeno”, dok neki kažu da znači: “more puno vode”.

kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi.

Niko je neće moći otkloniti,

na Dan kad se nebo silno uzburka,

a planine s mjesta pomaknu!

Teško na taj dan onima koji su poricali,

koji su se u laž upuštali, zabavljajući se!

Na Dan kada će grubo u vatru džehennemsku biti gurnuti:

“Ovo je Vatra koju ste poricali

pa, je li ovo vradžbina ili vi ne vidite?!

Pržite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli – to vam je kazna za ono što ste radili!”

A bogobojazni će, zbilja, u džennetskim baščama i blagodatima biti,

i u onom će što im je Gospodar njihov dao uživati – njih će Gospodar njihov patnje u Ognju sačuvati.

“Jedite i pijte, i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili.”

Bit će naslonjeni na divanima poredanim, a vjenčat ćemo ih s hurijama krupnih očiju.

Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je zalog za ono što je uradio.

Još ćemo ih darovati voćem i mesom kakvo budu željeli,

jedni drugima će, u njemu, pune čaše dodavati – zbog njih neće biti praznih besjeda i pobuda na grijeh,

a služit će ih posluga njihova nalik na biser skriveni,

i primaknut će se jedni drugima i jedni druge pitati:

“Prije smo među svojim porodicama strahovali,

pa nam je Allah milost darovao i od patnje u Ognju nas sačuvao.

Mi smo Ga u dovi molili, On je, doista, Dobročinitelj, Milostivi.”

Zato opominji, jer ti, a to je blagodat Gospodara tvoga, nisi ni prorok ni lud.

Zar oni da govore: “Pjesnik je, sačekat ćemo dok potresen nedaćama ne umre.”

“Pa čekajte”, reci ti, “i ja ću zajedno s vama čekati.”

Da li im ovo umovi njihovi naređuju?! Ne, nego su oni obijesan narod.

Zar oni da govore: “Izmišlja ga!” Štaviše, oni ne vjeruju.

Zato, neka oni sastave govor sličan Kur’anu, ako istinu govore.

Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!

Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!

Da li su kod njih riznice Gospodara tvoga ili oni vladaju?!

Da li oni imaju ljestve, pa na njima prisluškuju?! Neka onaj među njima koji tvrdi da je nešto čuo donese potvrdu očitu.

Zar da su za Njega – kćeri, a za vas da su – sinovi?!

Da li ti tražiš od njih naknadu, pa su nametom opterećeni?

Ili, da nije u njih znanje o onome što je čulima nedokučivo, pa oni prepisuju?!

Zar oni spletke žele?! Pa, oni koji ne vjeruju, oni padaju u spletke!

Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju? Uzvišen je Allah od onoga što Mu u obožavanju pridružuju.

I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: “Oblaci nagomilani.”

Zato ih pusti dok se ne suoče s Danom u kome će propasti,

Danom kada im spletke njihove nimalo neće koristiti i kada im niko neće pomoći.

A za sve koji su nepravdu činili i druga će kazna prije one biti, ali većina njih ne zna.

A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, jer ti si pred Našim očima; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ,

i noću Ga veličaj i kad se zvijezde gube.

Tako Mi zvijezde kad zapada,

vaš drug nije s Pravog puta skrenuo i nije zalutao!

On ne govori po hiru svome.

To je samo Objava koja mu se obznanjuje.

Uči ga jedan velikih moći,

snažni, koji se uspravio u liku svome,

na obzorju najvišem.

Zatim se približio, pa nadnio,

blizu koliko dva luka ili bliže,

i objavio robu Njegovu ono što je objavio.

Srce nije poreklo ono što je vidio.

Pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?

On ga je i drugi put vidio.

Kod Sidretu-l-Muntehaa,

gdje je džennetsko utočište.

Kad je Sidru prekrilo ono što ju je prekrilo,

pogled mu nije skrenuo i nije prekoračio.

Vidio je najveličanstvenije znakove svoga Gospodara.

Vidjeste li Lata i Uzzaa?!

I Menata, trećeg, posljednjeg od njih?!

Zar za vas da su sinovi, a za Njega kćeri?!

To bi tada bila podjela nepravedna.

To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli; Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dođe od Gospodara njihova Uputa.

I zar da čovjek sve što poželi dobije?!

Pa, Allahu pripada i prvi i drugi svijet.

A koliko na nebesima ima meleka čije zauzimanje nikome neće biti od koristi sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.

Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima ženskim.

A o tome ništa ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka Istini baš nimalo ne koristi.

Pa, ti se okani onoga ko se od Opomene Naše okrenuo i koji samo život na ovome svijetu želi.

To je vrhunac njihova znanja – Gospodar tvoj najbolje zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na Pravom putu.

Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji, da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro,

one koji se klone velikih grijeha i razvrata, a one bezazlene On će oprostiti, jer Gospodar tvoj, zaista, neizmjerno prašta, On najbolje zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i od kad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite – On najbolje zna svakog onoga koji se grijeha kloni.

Šta misliš o onome ko se okrenuo,

i malo udijelio, a onda posve prestao udjeljivati?

Zar on ima znanje o onome što je čulima nedokučivo, pa vidi?!

Zar on nije obaviješten o onom što se nalazi u listovima Musaovim

i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao,

da ni jedan grešnik tuđe grijehe neće nositi,

i da je čovjekovo samo ono što sam uradi,

i da će trud njegov sigurno primijećen biti,

i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti.

I da će se Gospodaru tvome ponovno vratiti,

i da On na smijeh i na plač navodi,

i da On usmrćuje i oživljava,

i da On par, muško i žensko, stvara,

od kapi sjemena kad se izbaci,

i da će ih On ponovno oživiti,

i da On daje bogatstvo i moć da stječu,

i da je On Sirijusa [1] Gospodar, ——— [1] Sirijus je vrste zvijezde.

i da je On drevni narod Ad uništio,

i Semud, i da nikog nije poštedio.

I uništili smo prije narod Nuhov: to, zaista, bijaše narod najokrutniji i najobjesniji,

i prevrnuta naselja On je na zemlju sručio,

i snašlo ih je ono što ih je snašlo.

Pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti još sumnjaš?

Ovo je opomena kao i prijašnje opomene:

Bliski čas se približava,

osim Allaha niko ga ne može otkriti, niti otkloniti!

Pa zar se ovom govoru iščuđavate,

i smijete se, a ne plačete,

gordo dignutih glava?!

Zato, na sedždu Allahu padajte i Njemu ibadet činite.